EUR-Lex Access to European Union law
This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 62013CJ0359
Judgment of the Court (Third Chamber) of 26 February 2015.#B. Martens v Minister van Onderwijs, Cultuur en Wetenschap.#Request for a preliminary ruling from the Centrale Raad van Beroep.#Reference for a preliminary ruling — Freedom of movement for persons — Articles 20 TFEU and 21 TFEU — National of a Member State — Residence in another Member State — Studies pursued in an overseas country or territory — Maintenance of the grant of funding for higher education — ‘Three-out-of-six-years’ residence rule — Restriction — Justification.#Case C-359/13.
Presuda Suda (treće vijeće) od 26. veljače 2015.
B. Martens protiv Minister van Onderwijs, Cultuur en Wetenschap.
Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Centrale Raad van Beroep.
Zahtjev za prethodnu odluku – Slobodno kretanje osoba – Članci 20. i 21. UFEU‑a – Državljanin države članice – Prebivalište u drugoj državi članici – Studij u prekomorskoj zemlji ili području – Nastavak dodjele financijske potpore za visoko obrazovanje – Uvjet prebivališta ,tri od šest godina’ – Ograničenje – Opravdanje.
Predmet C-359/13.
Presuda Suda (treće vijeće) od 26. veljače 2015.
B. Martens protiv Minister van Onderwijs, Cultuur en Wetenschap.
Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Centrale Raad van Beroep.
Zahtjev za prethodnu odluku – Slobodno kretanje osoba – Članci 20. i 21. UFEU‑a – Državljanin države članice – Prebivalište u drugoj državi članici – Studij u prekomorskoj zemlji ili području – Nastavak dodjele financijske potpore za visoko obrazovanje – Uvjet prebivališta ,tri od šest godina’ – Ograničenje – Opravdanje.
Predmet C-359/13.
Court reports – general
ECLI identifier: ECLI:EU:C:2015:118
26. veljače 2015. ( *1 )
„Zahtjev za prethodnu odluku — Slobodno kretanje osoba — Članci 20. i 21. UFEU‑a — Državljanin države članice — Prebivalište u drugoj državi članici — Studij u prekomorskoj zemlji ili području — Nastavak dodjele financijske potpore za visoko obrazovanje — Uvjet prebivališta ‚tri od šest godina’ — Ograničenje — Opravdanje“
U predmetu C‑359/13,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Centrale Raad van Beroep (Nizozemska), odlukom od 24. lipnja 2013., koju je Sud zaprimio 27. lipnja 2013., u postupku
B. Martens
protiv
Minister van Onderwijs, Cultuur en Wetenschap,
SUD (treće vijeće),
u sastavu: M. Ilešič, predsjednik vijeća, A. Ó Caoimh (izvjestitelj), C. Toader, E. Jarašiūnas i C. G. Fernlund, suci,
nezavisna odvjetnica: E. Sharpston,
tajnik: M. Ferreira, glavna administratorica
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 2. srpnja 2014.,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
— |
za nizozemsku vladu, M. Bulterman, B. Koopman i J. Langer, u svojstvu agenata, |
— |
za dansku vladu, C. Thorning i M. Søndhal Wolff, u svojstvu agenata, |
— |
za Europsku komisiju, J. Enegren i M. van Beek, u svojstvu agenata, |
saslušavši mišljenje nezavisne odvjetnice na raspravi održanoj 24. rujna 2014.,
donosi sljedeću
Presudu
1 |
Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članaka 20., 21. i 45. UFEU‑a i članka 7. stavka 2. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1612/68 od 15. listopada 1968. o slobodi kretanja radnika u Zajednici. |
2 |
Taj zahtjev upućen je u okviru spora između B. Martens i Ministera van Onderwijs, Cultuur en Wetenschap (ministar obrazovanja, kulture i znanosti, u daljnjem tekstu: ministar) o zahtjevu potonjeg za povrat financijske potpore za visoko obrazovanje (u daljnjem tekstu: potpora za studiranje) dodijeljene B. Martens jer ona ne ispunjava uvjet sadržan u nacionalnom propisu prema kojem je morala prebivati u Nizozemskoj tijekom tri od šest godina koje su prethodile njezinu upisu u obrazovnu ustanovu koja se nalazi izvan Nizozemske (u daljnjem tekstu: uvjet tri od šest godina). |
Pravni okvir
Pravo Unije
3 |
Članak 7. stavci 1. i 2. Uredbe br. 1612/68 određuje: „1. Prema radniku koji je državljanin države članice ne smije se, zbog njegovog državljanstva, u drugoj državi članici postupati drukčije nego što se postupa prema domaćim radnicima kad je riječ o uvjetima zapošljavanja i rada, a posebno primicima od rada i otpuštanju te, ako postane nezaposlen, vraćanju na posao ili ponovnom zapošljavanju. 2. Takav radnik uživa jednake socijalne i porezne povlastice kao domaći radnici.“ [neslužbeni prijevod] |
Nizozemsko pravo
4 |
Članak 2.2. stavak 1. Zakona iz 2000. o potporama za studiranje (Wet studiefinanciering 2000.), u verziji koja proizlazi iz izmjene od 11. listopada 2006. (u daljnjem tekstu: WSF 2000), glasi kako slijedi: „Pravo na financijsku potporu za studiranje može ostvariti student koji:
[...]“ |
5 |
Članak 2.14. tog zakona, kako je posljednje izmijenjen Zakonom od 15. prosinca 2010. (Stb. 2010, br. 807), određuje: „1. Ovaj članak primjenjuje se isključivo na studente koji su nakon 31. kolovoza 2007. upisani u ustanovu visokog obrazovanja koja se nalazi izvan Nizozemske [...] 2. Pravo na financijsku potporu za studiranje ima:
[...]“ |
6 |
U skladu s člankom 11.5. WSF‑a 2000, ministar može odstupiti od uvjeta tri od šest godina, određenog u članku 2.14. stavku 2. točki (c) tog zakona, ako primjena tog uvjeta dovodi do teške nepravde. |
7 |
Članak 12.3. WSF‑a 2000, koji sadrži prijelaznu odredbu o osnovi članka 2.14. tog zakona, kako je izmijenjen od 1. rujna 2007., predviđa: „Odstupajući od članka 3.21. stavka 2. WSF‑a 2000, student koji je prije 1. rujna 2007. već bio upisan u ustanovu visokog obrazovanja izvan Nizozemske, a nije podnio zahtjev za financijsku potporu za studiranje, može [...], s retroaktivnim učinkom koji seže najdalje do 1. rujna 2007., podnijeti zahtjev za financijsku potporu za studiranje u ustanovi visokog obrazovanja izvan Nizozemske ako takav zahtjev podnese najkasnije do 31. kolovoza 2008.“ |
Glavni postupak i prethodna pitanja
8 |
Tužiteljica u glavnom postupku nizozemska je državljanka, rođena 2. listopada 1987., koja se sa svojim roditeljima u lipnju 1993. preselila u Belgiju, državu članicu u kojoj je njezin otac bio zaposlen, u kojoj je pohađala flamansku osnovnu i srednju školu i u kojoj njezina obitelj i dalje prebiva. |
9 |
Tužiteljica u glavnom postupku 15. kolovoza 2006. upisala se na Sveučilište Nizozemskih Antila u Willemstadu (Curaçao) kako bi ondje redovito pohađala studij. |
10 |
U razdoblju od listopada 2006. do listopada 2008. otac tužiteljice u glavnom postupku obavljao je profesionalnu djelatnost u nepunom radnom vremenu u Nizozemskoj kao prekogranični radnik. Od studenoga 2008. on je počeo obavljati profesionalnu djelatnost u punom radnom vremenu u Belgiji. |
11 |
Tužiteljica u glavnom postupku 24. lipnja 2008. podnijela je ministru zahtjev za potporu za studiranje. Na obrascu koji je u tu svrhu ispunila potvrdila je, među ostalim, da je tijekom šest godina koje su prethodile upisu na studij na Curaçau ona zakonito prebivala u Nizozemskoj tijekom najmanje tri godine. |
12 |
Ministar je odlukom od 22. kolovoza 2008., u skladu s pravilom o studentima koji više ne žive sa svojim roditeljima, tužiteljici u glavnom postupku dodijelio potporu za studiranje u obliku osnovne stipendije počevši od rujna 2007., krajnjeg roka za dodjelu retroaktivne potpore za studij predviđenog u članku 12.3. WSF‑a 2000, kao i naknadu za troškove prijevoza. Ministar je periodično produljivao dodjelu te potpore. Zatim je tužiteljica u glavnom postupku 1. veljače 2009. zatražila dodatni studentski zajam, koji joj je i odobren. |
13 |
Ministar je nakon provjere dodjela potpora za studiranje odlukama od 27. svibnja 2010. utvrdio da tužiteljica u glavnom postupku nije prebivala u Nizozemskoj tijekom najmanje tri godine između kolovoza 2000. i srpnja 2006. i da ona stoga ne ispunjava uvjet tri od šest godina. Slijedom toga, ministar je poništio potporu za studiranje ranije dodijeljenu tužiteljici u glavnom postupku, odbio bilo kakvo drugo produljenje dodjele te potpore i zahtijevao povrat potpore koja joj je isplaćena, odnosno iznos od 19481,64 eura. |
14 |
Ministar je odlukama od 27. kolovoza 2010. utvrdio da su neutemeljeni prigovori koje je tužiteljica u glavnom postupku navela u okviru upravne tužbe protiv odluka od 27. svibnja 2010., a kojima je B. Martens tvrdila da nepostojanje veze s Nizozemskom ne može dovoljno opravdati činjenicu da joj potpora za studiranje nije dodijeljena zbog toga što ne ispunjava uvjet tri od šest godina. Prema njezinu mišljenju, studenti koji ispunjavaju taj uvjet i koji stoga mogu zahtijevati nizozemsku potporu za studij namijenjenu obrazovanju koje se odvija izvan Nizozemske mogu imati znatno slabiju vezu s tom državom članicom od veze koju je ona imala te je i dalje ima. |
15 |
Rechtbank’s‑Gravenhage je tužbu koju je B. Martens podnijela protiv odluke od 27. kolovoza 2010. proglasio neosnovanom. |
16 |
Tijekom žalbenog postupka koji je tužiteljica u glavnom postupku pokrenula podnošenjem žalbe protiv presude Rechtbank’s‑Gravenhagea pred sudom koji je uputio zahtjev ministar je izjavio da u odnosu na B. Martens nije primjenjivao uvjet tri od šest godina za razdoblje od rujna 2007. do listopada 2008. zbog toga što je tada njezin otac radio u nepunom radnom vremenu u Nizozemskoj te su stoga bili ispunjeni uvjeti za dodjelu potpore. Suprotno tome, uvjet tri od šest godina i dalje se primjenjuje na razdoblje od studenoga 2008. do lipnja 2011. jer njezin otac u tom razdoblju više nije bio zaposlen kao prekogranični radnik u Nizozemskoj, s obzirom na to da je on od tada isključivo radio u Belgiji. |
17 |
Iz spisa podnesenog Sudu proizlazi da su, uz zahtjev za dodjelu potpore za studiranje, roditelji tužiteljice u glavnom postupku snosili veći dio troškova njezina uzdržavanja i školovanja tijekom njezina studiranja na Sveučilištu Nizozemskih Antila koje je ona dovršila 1. srpnja 2011. |
18 |
U tim je okolnostima Centrale Raad van Beroep odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
|
O prethodnim pitanjima
19 |
Svojim pitanjima, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li pravo Unije tumačiti u smislu da se ono protivi propisu države članice kao što je onaj o kojem je riječ u glavnom postupku, koji nastavak dodjele potpore za studiranje u ustanovi za visoko obrazovanje izvan te države uvjetuje time da je student koji je podnositelj zahtjeva za takvu potporu prebivao u navedenoj državi članici tijekom razdoblja od najmanje tri od šest godina koje je prethodilo njezinom upisu u navedenu ustanovu za visoko obrazovanje. |
20 |
Najprije valja upozoriti na to da B. Martens kao nizozemska državljanka ima, u skladu s člankom 20. stavkom 1. UFEU‑a, status građanke Unije i da se u odnosu na državu članicu svojeg podrijetla, u danom slučaju, može pozivati na prava povezana s tim statusom (vidjeti presudu Morgan i Bucher, C‑11/06 i C‑12/06, EU:C:2007:626, t. 22. i presudu Prinz i Seeberger, C‑523/11 i C‑585/11, EU:C:2013:524, t. 23. i navedenu sudsku praksu). |
21 |
Kao što je to Sud u više navrata presudio, status građanina Unije predodređen je da bude temeljni status državljana država članica, koji onima od tih državljana koji se nalaze u istoj situaciji omogućava da se u području primjene UFEU‑a ratione materiae, neovisno o njihovu državljanstvu i ne dovodeći u pitanje iznimke izričito predviđene s tim u vezi, prema njima jednako pravno postupa (presuda D’Hoop, C‑224/98, EU:C:2002:432, t. 28. i presuda Prinz i Seeberger, EU:C:2013:524, t. 24. i navedena sudska praksa). |
22 |
Među situacije koje pripadaju u područje primjene prava Unije ubrajaju se one koje se tiču ostvarivanja temeljnih sloboda zajamčenih Ugovorom, posebice one kod kojih je riječ o pravu na slobodno kretanje i boravak na državnom području država članica iz članka 21. UFEU‑a (presuda Morgan i Bucher, EU:C:2007:626, t. 23. i presuda Prinz i Seeberger, EU:C:2013:524, t. 25. i navedena sudska praksa). |
23 |
S tim u vezi valja pojasniti da države članice, na temelju članka 165. stavka 1. UFEU‑a, imaju nadležnost nad obrazovnim programima i organizacijom svojih obrazovnih sustava, ali i da one tu nadležnost moraju ostvarivati uz poštovanje prava Unije, a posebice odredaba Ugovora o slobodi kretanja i boravka na državnom području država članica, kako je zajamčena svim građanima Unije člankom 21. stavkom 1. UFEU‑a (presuda Morgan i Bucher, EU:C:2007:626, t. 24. i presuda Prinz i Seeberger, EU:C:2013:524, t. 26. i navedena sudska praksa). |
24 |
Osim toga, pravo Unije državama članicama ne nameće nikakvu obvezu uređivanja sustava potpora za studiranje u ustanovi za visoko obrazovanje koja se nalazi u državi članici ili u inozemstvu. Međutim, kada država članica uredi sustav financijske pomoći za obrazovanje na način da studenti koji pohađaju studij u drugoj državi članici ostvaruju pravo na tu pomoć, ona je dužna osigurati da načini na koje se ta pomoć dodjeljuje ne predstavljaju neopravdano ograničenje prava na slobodno kretanje i boravak na državnom području država članica (vidjeti u tom smislu presudu Morgan i Bucher, EU:C:2007:626, t. 28., presudu Prinz i Seeberger, EU:C:2013:524, t. 30. i presudu Thiele Meneses, C‑220/12, EU:C:2013:683, t. 25.). |
25 |
S tim u vezi, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da nacionalni pravni propis koji dovodi pojedine vlastite državljane u nepovoljniji položaj samo zbog toga što su oni ostvarivali slobodu kretanja i boravka u drugoj državi članici predstavlja ograničenje sloboda koje su člankom 21. stavkom 1. UFEU‑a priznate svim građanima Unije (presuda Morgan i Bucher, EU:C:2007:626, t. 25. i presuda Prinz i Seeberger, EU:C:2013:524, t. 27.). |
26 |
Ugovorom otvorene mogućnosti na području slobodnog kretanja građana Unije ne bi, naime, mogle razviti svoj puni učinak ako bi se državljanina neke države članice moglo odvratiti od njihova korištenja preprekama koje su nastale zbog njegovog boravka u drugoj državi članici, a slijedom pravnog propisa države njegovog podrijetla koji negativne posljedice za tog građanina veže uz samu činjenicu korištenja tih mogućnosti (vidjeti u tom smislu presudu Morgan i Bucher, EU:C:2007:626, t. 26. i presudu Prinz i Seeberger, EU:C:2013:524, t. 28.). |
27 |
Taj navod osobito je važan u području obrazovanja, s obzirom na ciljeve koje nastoje ostvariti članak 6. točka (e) UFEU‑a i članak 165. stavak 2. druga alineja UFEU‑a, tj., među ostalim, poticanje mobilnosti studenata i profesora (vidjeti presudu D’Hoop, EU:C:2002:432, t. 32., presudu Morgan i Bucher, EU:C:2007:626, t. 27. i presudu Prinz i Seeberger, EU:C:2013:524, t. 29.). |
28 |
U predmetnom slučaju nije sporno da se tužiteljica u glavnom postupku preselila u Belgiju, gdje je njezin otac bio zaposlen, i da je nakon toga pohađala flamansku osnovnu i srednju školu. Ona je u kolovozu 2006., u dobi od 18 godina, upisala studij na Sveučilištu Nizozemskih Antila u Willemstadu te ga je i završila 1. srpnja 2011. Kao što je to nizozemska vlada potvrdila na raspravi, B. Martens mogla se koristiti potporom za studiranje na Curaçau na temelju mogućnosti koju je propisivao WSF 2000, koji svakom studentu koji ispunjava uvjet tri od šest godina omogućavao korištenje takvom potporom za studiranje u inozemstvu. B. Martens prilikom podnošenja zahtjeva za dodjelu potpore u svibnju 2008. nizozemskim je tijelima sama navela da ispunjava taj uvjet. Od završetka studija B. Martens radi u Nizozemskoj. |
29 |
Nizozemska vlada smatra da ne postoji ograničenje prava na slobodno kretanje tužiteljice u glavnom postupku, s obzirom na to da se ona time što se iz Belgije preselila na Curaçao nije koristila svojim pravom da se slobodno kreće i boravi na području država članica koje ima na temelju članka 20. stavka 2. točke (a) UFEU‑a. |
30 |
Taj argument ne može se prihvatiti, s obzirom na to da ne uzima u obzir činjenicu da se tužiteljica u glavnom postupku koristila svojim pravima na slobodno kretanje kada se tijekom 1993. sa svojom obitelji preselila iz Nizozemske u Belgiju te se nastavila koristiti tim pravima tijekom cijelog razdoblja u kojem je živjela u Belgiji. |
31 |
Time što je nastavak dodjele potpore za studiranje u inozemstvu učinio podložnim uvjetu tri od šest godina, propis o kojem je riječ u glavnom postupku može kazniti podnositelja zahtjeva samo zato što je ostvarivao svoju slobodu kretanja i boravka u drugoj državi članici, uzimajući u obzir učinke koje ostvarivanje te slobode može imati na mogućnost primanja potpore za studiranje u ustanovi za visoko obrazovanje (vidjeti u tom smislu presudu D’Hoop, EU:C:2002:432, t. 30., presudu Prinz i Seeberger, EU:C:2013:524, t. 32. i presudu Thiele Meneses, EU:C:2013:683, t. 28.). |
32 |
Kao što je to istaknula nezavisna odvjetnica u točki 106. svojeg mišljenja, u tom je pogledu nevažno to što je proteklo mnogo vremena od kada se tužiteljica u glavnom postupku koristila svojim pravima na slobodno kretanje (vidjeti per analogiam presudu Nerkowska, C‑499/06, EU:C:2008:300, t. 47.). |
33 |
Valja utvrditi da, iako se uvjet tri od šest godina, kako je predviđen u članku 2.14. stavku 2. WSF‑a 2000, bez razlike primjenjuje na nizozemske državljane i na ostale građane Unije, on predstavlja ograničenje prava na slobodno kretanje i boravak koje na temelju članka 21. UFEU‑a uživaju svi građani Unije (vidjeti u tom smislu presudu Prinz i Seeberger, EU:C:2013:524, t. 31.). |
34 |
Ograničenje koje proizlazi iz propisa o kojem je riječ u glavnom postupku može se, prema pravu Unije, opravdati jedino ako počiva na objektivnim razlozima od općeg interesa koji su neovisni o državljanstvu osoba u pitanju i ako je proporcionalno legitimnom cilju koji se nacionalnim pravom želi postići. Iz sudske prakse Suda također proizlazi da je određena mjera proporcionalna ako se njome može ostvariti namjeravani cilj i ako ne prelazi ono što je nužno za ostvarenje tog cilja (presuda De Cuyper, C‑406/04, EU:C:2006:491, t. 40. i 42., presuda Morgan i Bucher, EU:C:2007:626, t. 33. i presuda Prinz i Seeberger, EU:C:2013:524, t. 33.). |
35 |
Nizozemska vlada tvrdi da su, u mjeri u kojoj postoji ograničenje sloboda kretanja i boravka, odredbe WSF‑a 2000 opravdane objektivnim razlozima od općeg interesa, odnosno ciljem jamčenja minimalnog stupnja integracije podnositelja zahtjeva za potporu u državi članici koja dodjeljuje tu potporu. Stoga je opravdano potporu za studiranje u inozemstvu dodijeliti samo studentima koji dokažu da su dovoljno integrirani u Nizozemskoj. Student koji živi u Nizozemskoj tijekom razdoblja od najmanje tri od šest posljednjih godina koje prethode njegovu obrazovanju u inozemstvu pokazuje taj stupanj integracije. Taj uvjet također ne prelazi ono što je nužno za postizanje ciljeva kojima teži iz dvaju razloga. Kao prvo, u skladu s člankom 11.5. WSF‑a 2000, nadležni ministar može ne primijeniti uvjet tri od šest godina ako bi njegova primjena dovela do teške nepravde, a ta činjenica sprečava da se taj uvjet smatra preopćenitim. Kao drugo, u skladu s navedenim uvjetom prebivališta, student ne mora prebivati u Nizozemskoj tijekom razdoblja od tri uzastopne godine prije početka studija te stoga taj uvjet nema pretjerano isključujući karakter. |
36 |
S tim u vezi valja ukazati na činjenicu da kako integriranost studenta tako i volja da se provjeri postojanje određene veze između društva države članice koja dodjeljuje potporu i korisnika financijske pomoći poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku mogu predstavljati objektivne razloge od općeg interesa koji opravdavaju takvo uvjetovanje dodjele financijske pomoći koje utječe na slobodno kretanje građana Unije (vidjeti u tom smislu presudu Thiele Meneses, EU:C:2013:683, t. 34. i navedenu sudsku praksu). |
37 |
Međutim, prema ustaljenoj sudskoj praksi, dokaz koji država članica zahtijeva radi dokazivanja postojanja stvarne veze integriranosti ne smije imati pretjerano isključujući karakter koji bi se očitovao u neopravdanom davanju prednosti jednom elementu koji nije nužno pokazatelj stvarnog i učinkovitog stupnja povezanosti podnositelja zahtjeva s tom državom članicom i koji istovremeno isključuje sve druge relevantne pokazatelje (vidjeti presudu D’Hoop, EU:C:2002:432, t. 39., presudu Prinz i Seeberger, EU:C:2013:524, t. 37. i presudu Thiele Meneses, EU:C:2013:683, t. 36.). |
38 |
Kad je riječ o stupnju povezanosti korisnika potpore s predmetnom državom članicom, a u slučaju kada dodjela financijske pomoći nije uređena pravom Unije, poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, Sud je već presudio da države članice imaju široku marginu prosudbe pri određivanju kriterija procjene takve veze (vidjeti u tom smislu presudu Gottwald, C‑103/08, EU:C:2009:597, t. 34. i presudu Thiele Meneses, EU:C:2013:683, t. 37.). |
39 |
Međutim, jedinstveni uvjet prebivališta kao što je onaj o kojem je riječ u glavnom predmetu predstavlja rizik da iz korištenja pravom na predmetnu potporu za studiranje u ustanovi za visoko obrazovanje isključi studente koji, iako nisu prebivali u Nizozemskoj tijekom razdoblja od tri od potrebnih šest godina prije započinjanja studija u inozemstvu, ipak imaju stvarne integracijske poveznice koje ih vežu za tu državu članicu. |
40 |
S tim u vezi valja istaknuti da je Sud već utvrdio da, što se tiče propisa o kojem je riječ u glavnom postupku, primjena uvjeta tri od šest godina ustanovljuje neopravdano nejednako postupanje prema radnicima migrantima koji prebivaju u Nizozemskoj u odnosu na nizozemske radnike jer, time što određuje specifična razdoblja prebivanja na području predmetne države članice, taj uvjet daje prednost ne nužno jedinom elementu koji odražava stvarni stupanj povezanosti zainteresirane osobe s navedenom državom članicom te stoga ima pretjerano isključujući karakter (vidjeti presudu Komisija/Nizozemska, C‑542/09, EU:C:2012:346, t. 86. i 88.). |
41 |
Međutim, time što ograničava slobodu kretanja i boravka građanina Unije kao što je tužiteljica u glavnom postupku, propis o kojem je riječ isto tako ima pretjerano isključujući karakter jer ne dopušta uzimanje u obzir drugih mogućih poveznica takvog studenta s državom članicom koja dodjeljuje potporu, kao što su državljanstvo studenta, njegovo školovanje, obitelj, zaposlenje, znanje jezika ili postojanje drugih društvenih ili ekonomskih veza (vidjeti u tom smislu presudu Prinz i Seeberger, EU:C:2013:524, t. 38.). Isto tako, kao što je to nezavisna odvjetnica istaknula u točki 103. svojeg mišljenja, zaposlenje članova obitelji o kojima student ovisi u državi članici koja daje potporu isto tako može biti element koji se može uzeti u obzir za ocjenu tih poveznica. |
42 |
Osim toga, eventualna primjena članka 11.5. WSF‑a 2000 koja bi nadležnom ministru omogućila da odstupi od uvjeta tri od šest godina ako bi njegova primjena dovela do teške nepravde ne može promijeniti pretjerano isključujući karakter navedenog uvjeta u okolnostima predmeta o kojem je riječ u glavnom postupku. Naime, jasno je da ta odredba ne jamči uzimanje u obzir drugih mogućih poveznica tužiteljice u glavnom postupku s državom članicom koja dodjeljuje potporu pa ona stoga ne omogućava postizanje cilja integracije koji je, prema mišljenju nizozemske vlade, cilj propisa o kojem je riječ u glavnom postupku. |
43 |
U tim je okolnostima uvjet tri od šest godina o kojem je riječ u glavnom postupku istodobno i pretjerano isključujući i pretjerano neizvjestan zbog toga što neopravdano daje prednost elementu koji ne odražava nužno stupanj integracije podnositelja zahtjeva u predmetnoj državi članici. Stoga se ne može smatrati da je nacionalni propis o kojem je riječ u glavnom postupku proporcionalan tom cilju integracije. |
44 |
Stoga je na sudu koji je uputio zahtjev, koji je jedini nadležan za ocjenu činjenica, da ispita eventualne poveznice između tužiteljice u glavnom postupku i Kraljevine Nizozemske, s obzirom na to da je B. Martens, nizozemska državljanka rođena u Nizozemskoj, u svojem zahtjevu za dodjelu potpore navela da je prebivala u toj državi članici tijekom razdoblja od tri od šest godina koje su prethodile njezinu podnošenju zahtjeva, iako je zapravo od svoje šeste godine prebivala u Belgiji, njezin je otac radio u Nizozemskoj između 2006. i 2008., a i ona sada ondje radi. |
45 |
Stoga na upućena pitanja valja odgovoriti tako da članke 20. i 21. UFEU‑a treba tumačiti u smislu da se oni protive propisu države članice kao što je onaj o kojem je riječ u glavnom postupku, koji nastavak dodjele potpore za studiranje u ustanovi za visoko obrazovanje izvan te države uvjetuje time da je student koji zahtijeva takvu potporu prebivao u navedenoj državi tijekom razdoblja od najmanje tri od šest godina koje je prethodilo njegovom upisu u navedenu ustanovu za visoko obrazovanje. |
Troškovi
46 |
Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se. |
Slijedom navedenog, Sud (treće vijeće) odlučuje: |
Članke 20 i 21. UFEU‑a treba tumačiti u smislu da se oni protive propisu države članice kao što je onaj o kojem je riječ u glavnom postupku, koji nastavak dodjele potpore za studiranje u ustanovi za visoko obrazovanje izvan te države uvjetuje time da je student koji zahtijeva takvu potporu prebivao u navedenoj državi tijekom razdoblja od najmanje tri od šest godina koje je prethodilo njegovom upisu u navedenu ustanovu za visoko obrazovanje. |
Potpis |
( *1 ) Jezik postupka: nizozemski