Mišljenje nezavisnog odvjetnika

Mišljenje nezavisnog odvjetnika

1. Glavni postupak odnosi se na mogući diskriminatorni karakter načina izračuna mirovine zbog trajne invalidnosti za radnike koji su tijekom razdoblja koje je neposredno prethodilo prekidu uplate doprinosa u sustav socijalnog osiguranja radili u nepunom radnom vremenu, a osobito kada je riječ o ženama.

2. Slijedom toga, Tribunal Superior de Justicia de Galicia (Vrhovni sud Galicije, Španjolska) od Suda traži da ocjeni jesu li takvi načini izračuna sukladni odredbama, s jedne strane, članka 4. Direktive Vijeća 79/7/EEZ od 19. prosinca 1978. o postupnoj provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima socijalne sigurnosti(2) i, s druge strane, članka 5. stavka 1. točke (a) Direktive Vijeća 97/81/EZ od 15. prosinca 1997. o Okvirnom sporazumu o radu s nepunim radnim vremenom koji su sklopili UNICE, CEEP i ETUC(3) .

3. Taj zahtjev podnesen je u okviru spora između L. Cachaldore Fernández i Instituto Nacional de la Seguridad Social (INSS) (Državni zavod za socijalno osiguranje) te Tesorería General de la Seguridad Social (TGSS) (Opći fond za socijalno osiguranje) o utvrđivanju osnovice za izračun mirovine koja joj se isplaćuje zbog trajne opće invalidnosti.

4. Nadležna nacionalna tijela su za potrebe izračuna te mirovine uključila razdoblja tijekom kojih zainteresirana osoba nije uplaćivala doprinose u sustav socijalnog osiguranja oslanjajući se na smanjene osnovice za obračun doprinosa zbog toga što je zainteresirana osoba tijekom razdoblja koje je neposredno prethodilo prekidu uplate tih doprinosa radila u nepunom radnom vremenu. U ovom predmetu zainteresirana osoba osporava takvu metodologiju s obzirom na to da ona dovodi do sniženja iznosa na koje ta osoba ima pravo na ime svoje invalidske mirovine i to unatoč tome što je tijekom velikog dijela svoje profesionalne karijere radila u punom radnom vremenu te je posljedično uplaćivala doprinose u sustav socijalnog osiguranja.

5. U ovom mišljenju izložit ću razloge zbog kojih smatram da takav propis uvodi neizravnu diskriminaciju na temelju spola, koja je u suprotnosti s člankom 4. stavkom 1. Direktive 79/7. Isto tako objasnit ću zašto obrazloženje koje su ponudila nadležna španjolska tijela, a koje se oslanja na doprinosnu prirodu sustava socijalnog osiguranja i na nužnost poštovanja načela proporcionalnosti, prema mojem mišljenju, ne može opravdati takvu diskriminaciju.

I – Pravni okvir

A – Pravo Unije

1. Direktiva 79/7

6. U skladu s člankom 2., Direktiva 79/7 primjenjuje se na radno stanovništvo – uključujući samozaposlene osobe, radnike čija je djelatnost prekinuta zbog bolesti, nezgode ili nesvojevoljne nezaposlenosti kao i osobe koje traže zaposlenje – i na umirovljene ili invalidne radnike.

7. Na temelju članka 3. stavka 1., Direktiva 79/7 se, između ostalog, primjenjuje na zakonske sustave koji pružaju zaštitu od invalidnosti.

8. Članak 4. stavak 1. Direktive 79/7 glasi kako slijedi:

„Načelo jednakog postupanja znači nepostojanje svake diskriminacije na temelju spola, bilo izravne ili neizravne, prije svega s obzirom na bračni ili obiteljski status, posebno u odnosu na:

– opseg sustava i uvjeta pristupa tim sustavima,

– obveze uplaćivanja doprinosa i izračun doprinosa,

– izračun davanja uključujući pripadajuća uvećanja s obzirom na bračnog druga i uzdržavanike te uvjeta koji određuju trajanje i zadržavanje prava na davanje“

2. Direktiva 97/81

9. Članak 1. Direktive 97/81 pobliže određuje da je svrha te direktive provesti u djelo Okvirni sporazum o radu s nepunim radnim vremenom, koji su 6. lipnja 1997. sklopili europski socijalni partneri, odnosno Unija industrijskih saveza europskih poslodavaca (UNICE), Europski centar poduzeća s javnim sudjelovanjem (CEEP) i Europska konfederacija sindikata (ETUC) i koji se nalazi u Prilogu toj direktivi (u daljnjem tekstu: Okvirni sporazum).

10. Relevantne odredbe Okvirnog sporazuma za potrebe glavnog predmeta su sljedeće:

„Preambula

[...]

Ovaj se Sporazum odnosi na uvjete zapošljavanja radnika s nepunim radnim vremenom te se u njemu priznaje činjenica da o pitanjima koja se tiču obveznog socijalnog osiguranja odlučuju države članice. U okviru načela nediskriminacije, stranke potpisnice vode računa o Deklaraciji o zapošljavanju koja je donesena u prosincu 1996. na Europskom vijeću u Dublinu, u kojoj je Vijeće između ostalog naglasilo da bi sustave socijalne sigurnosti trebalo izmijeniti tako da dodatno potiču zapošljavanje ,razvijanjem sustava socijalne zaštite koji se mogu prilagoditi novim oblicima rada i pružiti odgovarajuću zaštitu ljudima koji se bave takvim poslovima'. Stranke potpisnice ovog Sporazuma smatraju da tu Deklaraciju treba provesti u djelo.

[...]

Članak 1 : Svrha

Svrha je ovog Okvirnog sporazuma:

a) omogućiti uklanjanje diskriminacije radnika s nepunim radnim vremenom i poboljšati kvalitetu rada s nepunim radnim vremenom;

[...]

Članak 2: Područje primjene

1. Ovaj se Sporazum odnosi na radnike s nepunim radnim vremenom koji imaju ugovor o radu ili radni odnos definiran zakonom, kolektivnim ugovorom ili praksom koja je na snazi u pojedinoj državi članici.

[...]

Članak 4.: Načelo nediskriminacije

1. Što se tiče uvjeta zapošljavanja, radnici s nepunim radnim vremenom ne smiju se tretirati na manje povoljan način od usporedivih radnika s punim radnim vremenom samo zato što rade s nepunim radnim vremenom, osim ako je različito postupanje opravdano objektivnim razlozima.

[...]

Članak 5.: Mogućnosti za rad s nepunim radnim vremenom

1. U okviru članka 1. ovog Sporazuma i načela nediskriminacije između radnika s nepunim radnim vremenom i radnika s punim radnim vremenom

a) države članice bi nakon savjetovanja sa socijalnim partnerima, u skladu s nacionalnim pravom ili praksom, trebale utvrditi i preispitati prepreke pravne ili administrativne prirode koje bi mogle ograničiti mogućnosti za rad s nepunim radnim vremenom i, ako je to primjereno, ukloniti ih;

[...]“

B – Španjolsko zakonodavstvo

11. Članak 140. stavak 1. točka (a) Općeg zakona o socijalnom osiguranju (Ley general de la seguridad social)(4) određuje da se osnovica za izračun mirovine zbog trajne invalidnosti uzrokovane bolešću koja nije profesionalne naravi određuje tako da se osnovice za obračun doprinosa koje je zainteresirana osoba uplaćivala tijekom 96 mjeseci koji neposredno prethode operativnom događaju podijele sa 112.

12. Članak 140. stavak 4. tog zakona određuje načine primjene korektivnog mehanizma koji omogućuje da se prilikom izračuna invalidske mirovine uzmu u obzir razdoblja tijekom kojih zainteresirana osoba nije bila dužna uplaćivati doprinose u sustav socijalnog osiguranja. Ta odredba glasi kako slijedi:

„Ako unutar razdoblja koje treba uzeti u obzir pri izračunu osnovice doprinosa postoje mjeseci tijekom kojih nije postojala obveza uplate doprinosa, za prvih četrdeset osam mjesečnih uplata uzima se kao temelj najniža osnovica za obračun doprinosa među onima koje se mogu primijeniti u određenom trenutku, dok se ostale mjesečne uplate računaju na temelju 50 % te minimalne osnovice [...]“.

13. Sedma dodatna odredba LGSS‑a pobliže određuje pravila koja se primjenjuju na radnike koji rade u nepunom radnom vremenu.

14. Treće pravilo sadržano u toj odredbi određuje načine primjene korektivnog mehanizma, koji omogućuju da se prilikom izračuna osnovice invalidske mirovine uzmu u obzir razdoblja tijekom kojih zainteresirana osoba nije uplaćivala doprinose. Ona glasi kako slijedi:

„b) Za potrebe izračuna starosne i trajne invalidske mirovine uzrokovane neprofesionalnom bolešću, razdoblja tijekom kojih ne postoji obveza uplate doprinosa uključuju se uzimajući u obzir najnižu osnovicu uplaćenih doprinosa među onima koje se mogu primijeniti u svakom razdoblju, sukladno posljednjem ugovorenom broju sati.“

15. Ta je odredba razrađena člankom 7. stavkom 2. Kraljevskog dekreta br. 1131/2002 od 31. listopada 2002. o socijalnom osiguranju radnika koji rade u nepunom radnom vremenu te o djelomičnoj mirovini(5) . Taj članak određuje sljedeće:

„Za potrebe izračuna starosne mirovine i mirovine zbog trajne invalidnosti uzrokovane neprofesionalnom bolešću ili nesrećom, razdoblja tijekom kojih ne postoji obveza uplate doprinosa uključuju se uzimajući u obzir najnižu osnovicu za obračun doprinosa među onima koje se mogu primijeniti u svakom razdoblju, prema broju ugovorenih sati na dan kada je ta obveza uplate doprinosa prekinuta ili se ugasila.“

II – Činjenice u glavnom postupku i prethodna pitanja

16. Iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da je L. Cachaldora Fernández uplaćivala doprinose u sustav španjolskog socijalnog osiguranja od 15. rujna 1971. do 25. travnja 2010., odnosno ukupno 5523 dana tijekom kojih je radila u punom radnom vremenu osim između 1. rujna 1998. i 23. siječnja 2002., kada je bila zaposlena u nepunom radnom vremenu. Suprotno tome, L. Cachaldora Fernández nije bila zaposlena između 23. siječnja 2002. i 30. studenoga 2005. te stoga tijekom tog razdoblja nije uplaćivala doprinose u sustav socijalnog osiguranja.

17. L. Cachaldora Fernández je 21. travnja 2010. zatražila od INSS‑a invalidsku mirovinu.

18. Ta joj je mirovina dodijeljena 29. travnja 2010. zbog opće trajne nesposobnosti za obavljanje redovitog zanimanja. Zainteresirana osoba je tako ostvarila pravo na mirovinu zbog trajne invalidnosti u visini od 55 % mjesečne osnovice, u iznosu od 347,03 eura.

19. U skladu s nacionalnim propisom o kojem je riječ u glavnom postupku iznos te mirovine izračunat je na temelju osnovica za obračun doprinosa koje je zainteresirana osoba uplaćivala tijekom osam godina koje su prethodile operativnom događaju, odnosno od ožujka 2002. do veljače 2010. Iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da su na taj način nadležna tijela za razdoblje od ožujka 2002. do studenoga 2005. uzela u obzir najniže osnovice doprinosa uplaćene u razdoblju koje je neposredno prethodilo prekidu uplate, na koje su primijenile koeficijent za rad u nepunom radnom vremenu.

20. L. Cachaldora Fernández je podnijela prigovor protiv te odluke ističući da je pri izračunu njezine mirovine za razdoblje od ožujka 2002. do studenoga 2005. valjalo uzeti u obzir cjelokupni iznos najnižih osnovica za obračun doprinosa za svaku godinu, a ne njihov sniženi iznos proizašao iz primjene koeficijenta za rad u nepunom radnom vremenu. U skladu s tim načinom izračuna osnovni iznos njezine mirovine – koji INSS ne osporava – dosegnuo bi 763,76 eura.

21. INSS je odbio taj prigovor zbog nesukladnosti predloženog načina izračuna s člankom 7. stavkom 2. Kraljevskog dekreta br. 1131/2002. L. Cachaldora Fernández podnijela je tužbu protiv te odluke pred Juzgado de lo Social n° 2 de Ourense. Presudom od 13. listopada 2010. taj je sud odbio tužbu i potvrdio odluku INSS‑a u upravnom postupku, oslanjajući se na tekst sedme dodatne odredbe LGSS‑a te na članak 7. stavak 2. Kraljevskog dekreta br. 1131/2002.

22. L. Cachaldora Fernández je nakon toga podnijela žalbu pred Tribunal Superior de Justicia de Galicia. Sumnjajući u sukladnost predmetnog zakonodavstva s pravom Unije, taj sud odlučio je prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

„1) Je li unutarnja norma poput [stavka 1. pravila 3. točke (b) sedme dodatne odredbe LGSS‑a], koja se uglavnom odnosi na žensku populaciju i prema kojoj se pokriće prekida uplate doprinosa koji postoje u obračunskom razdoblju za izračun osnovice invalidske mirovine, a uslijedili su nakon zaposlenja u nepunom radnom vremenu, izračunava na temelju najnižih važećih osnovica za obračun doprinosa umanjenih za koeficijent sniženja za rad u nepunom radnom vremenu koji prethodi prekidu uplate doprinosa, iako u slučaju rada u punom radnom vremenu nema sniženja, suprotna članku 4. [Direktive 79/7]?

2) Je li unutarnja norma popu t [stavka 1. pravila 3. točke (b) sedme dodatne odredbe LGSS‑a], koja se uglavnom odnosi na žensku populaciju i prema kojoj se pokriće prekida uplate doprinosa koji postoje u obračunskom razdoblju za izračun osnovice invalidske mirovine, a uslijedili su nakon zaposlenja u nepunom radnom vremenu, izračunava na temelju najnižih važećih osnovica za obračun doprinosa umanjenih za koeficijent sniženja za rad u nepunom radnom vremenu koji prethodi prekidu uplate doprinosa, iako u slučaju rada u punom radnom vremenu nema sniženja, protivna članku 5. stavku 1. točki (a) Direktive [97/81]?“

23. Stranke u glavnom postupku, španjolska vlada i Europska komisija podnijele su očitovanja.

III – Uvodna očitovanja

24. U ovom predmetu sud koji je uputio zahtjev od Suda traži da procjeni sukladnost stavka 1. pravila 3. točke (b) sedme dodatne odredbe LGSS‑a sa, s jedne strane, člankom 4. Direktive 79/7 povodom čega je postavio prvo prethodno pitanje i, s druge strane, člankom 5. stavkom 1. točkom (a) Direktive 97/81, povodom čega je postavio drugo prethodno pitanje.

25. Predlažem sudu da odgovori samo na prvo pitanje.

26. Naime, kao i stranke koje su podnijele očitovanja u ovom predmetu, smatram da situacija poput one u glavnom postupku ne ulazi u materijalno područje primjene Direktive 97/81.

27. U skladu s člankom 1. točkom (a) Okvirnog sporazuma priloženog toj direktivi, svrha je tog sporazuma osobito „omogućiti uklanjanje diskriminacije radnika s nepunim radnim vremenom i poboljšati kvalitetu rada s nepunim radnim vremenom“. Članak 4. stavak 1. tako nastoji osigurati poštovanje načela nediskriminacije kada je riječ o uvjetima zapošljavanja radnika s nepunim radnim vremenom, što je okvir tog sporazuma(6) .

28. Članak 5. stavak 1. točka (a) Okvirnog sporazuma poziva države članice da utvrde i preispitaju prepreke pravne ili administrativne prirode koje bi mogle ograničiti mogućnosti za rad s nepunim radnim vremenom te da ih, ako je to primjereno, uklone. Kao što to izričito pojašnjava zakonodavac Unije, taj članak ulazi „u okvir članka 1. [Okvirnog sporazuma] i načela nediskriminacije radnika koji rade u nepunom radnom vremenu u odnosu na one koji rade u punom radnom vremenu“, sadržanog u članku 4. točki 1. tog sporazuma. Kao što sam prethodno istaknuo, članak 4. stavak 1. Okvirnog sporazuma odnosi se posebno na „uvjete zapošljavanja“.

29. Uzimajući u obzir ustaljenu sudsku praksu Suda, odredba poput one u glavnom postupku kojom se utvrđuje korektivni mehanizam za izračun mirovine zbog trajne invalidnosti ne predstavlja „uvjet zapošljavanja“ u smislu tog članka.

30. Naime, Sud je u presudi Bruno i dr. (C‑395/08 i C‑396/08, EU:C:2010:329) ocijenio da „u pojam ,uvjeta zapošljavanja’ u smislu članka 4. stavka 1. Okvirnog sporazuma ulaze mirovine koje ovise o poslovnom odnosu između radnika i poslodavca, ne uključujući zakonske mirovine iz sustava socijalnog osiguranja koje manje ovise o tom odnosu, a više o razlozima socijalne naravi“(7) . Mirovina koja je predmet glavnog postupka, namijenjena pokriću određenog rizika, odnosno invalidnosti, ulazi u španjolski zakonski sustav zaštite.

31. Osim toga, valja imati na umu da, u skladu s trećom alinejom preambule Okvirnog sporazuma, stranke priznaju da „o pitanjima koja se tiču obveznog socijalnog osiguranja odlučuju države članice“. Stoga su stranke namjeravale iz područja primjene Okvirnog sporazuma isključiti pitanja poput predmetnih koja se odnose na izračun iznosa koji se duguju na ime mirovine zbog trajne invalidnosti.

32. Uzimajući u obzir ta razmatranja smatram da sporna odredba ne ulazi u područje primjene Direktive 97/81 te da stoga nije potrebno odgovoriti na drugo prethodno pitanje.

33. Suprotno tome, takva je mirovina uključena u područje primjene Direktive 97/81 jer se nalazi u okviru zakonskog sustava zaštite protiv jednog od rizika nabrojanih u njezinom članku 3. stavku 1., to jest od invalidnosti, te je izravno i stvarno vezana za zaštitu protiv tog rizika(8) . Slijedom toga, valja pristupiti ocjeni sukladnosti stavka 1. pravila 3. točke (b) sedme dodatne odredbe LGSS‑a s tim tekstom.

IV – O prvom pitanju

34. Sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 4. stavak 1. Direktive 79/7 tumačiti u smislu da je on u suprotnosti s pravnim propisom kakav je onaj o kojem je riječ u glavnom postupku s obzirom na to da taj propis, kada je riječ o radnicima koji su radili u nepunom radnom vremenu tijekom razdoblja koje je neposredno prethodilo prekidu uplate njihovih doprinosa za socijalno osiguranje, dovodi do sniženja iznosa koji se duguju na ime mirovine zbog trajne invalidnosti.

35. Sud koji je uputio zahtjev tvrdi da taj pravni propis dovodi do uvođenja neopravdane razlike u iznosima koji se duguju između kategorije radnika koji rade u nepunom radnom vremenu, a koju prema njegovom mišljenju čine većinom žene, i kategorije radnika koji rade u punom radnom vremenu.

36. Kao prvo, valja ispitati može li metodologija utvrđena u spornoj odredbi u okolnostima poput onih u glavnom postupku doista dovesti u nepovoljan položaj kategoriju radnika koji rade u nepunom radnom vremenu.

A – O postojanju nepovoljnijeg položaja radnika koji rade u nepunom radnom vremenu

37. U skladu s člankom 140. stavkom 1. LGSS‑a, kojim se utvrđuje pravilo mjerodavno za sve kategorije radnika, iznos mirovina zbog trajne invalidnosti izračunava se uzimajući u obzir osnovice za obračun doprinosa(9) uplaćivane tijekom osam godina koje su prethodile nastanku operativnog događaja (u daljnjem tekstu: obračunsko razdoblje).

38. Kada tijekom tog obračunskog razdoblja postoje mjeseci tijekom kojih zainteresirana osoba nije uplaćivala doprinose u sustav socijalnog osiguranja, zakonodavac je u članku 140. stavku 4. LGSS‑a predvidio korektivni mehanizam koji omogućuje da se ta razdoblja uključe u osnovicu za izračun invalidske mirovine. Nadležna tijela tada uzimaju u obzir takozvane „fiktivne“ osnovice za obračun doprinosa. Za kategoriju radnika koji rade u punom radnom vremenu te osnovice odgovaraju najnižoj osnovici za obračun doprinosa među onima koje se mogu primijeniti na prve četiri godine, dok se za posljednje četiri godine uzima 50 % te minimalne osnovice.

39. Tu odredbu, međutim, nije moguće primijeniti na radnike koji rade u nepunom radnom vremenu.

40. Naime, zakonodavac je u okviru stavka 1. pravila 3. točke (b) sedme dodatne odredbe LGSS‑a, čiju sukladnost s pravom Unije ovdje valja ocijeniti, uveo drugačiji korektivni mehanizam, specifičan za tu kategoriju radnika. Podsjećam da je ta odredba razrađena člankom 7. stavkom 2. Kraljevskog dekreta br. 1131/2002.

41. U skladu s navedenom odredbom, ako tijekom obračunskog razdoblja postoje razdoblja tijekom kojih zainteresirana osoba nije bila obvezna uplaćivati doprinose, nadležna tijela uključuju ta razdoblja uzimajući u obzir najnižu osnovicu za obračun doprinosa prema broju ugovorenih sati na dan kada je obveza uplate doprinosa prekinuta ili se ugasila.

42. Kao što proizlazi iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, primjena gore navedenih odredbi stoga ovisi o prirodi ugovora koji neposredno prethodi prekidu uplate tih doprinosa.

43. Isto tako, kao što je to Komisija istaknula u svojim očitovanjima, razdoblja tijekom kojih zainteresirana osoba nije uplaćivala doprinose obračunavaju se i uključuju na isti način kao i razdoblje koje je neposredno prethodilo prestanku radnih aktivnosti.

44. Drugim riječima, kada zainteresirana osoba prestane raditi neposredno nakon razdoblja u kojem je radila u punom radnom vremenu, nadležna tijela uzimaju u obzir osnovicu za obračun doprinosa koja se primjenjuje na razdoblja rada u punom radnom vremenu.

45. Suprotno tome, kada je zainteresirana osoba radila u nepunom radnom vremenu tijekom razdoblja koje je neposredno prethodilo prekidu uplate tih doprinosa, uključivanje razdoblja tijekom kojih nije uplaćivala doprinose izračunava se na temelju snižene osnovice za uplatu doprinosa. Naime, budući da radnik koji radi u nepunom radnom vremenu zbog manjeg broja radnih sati prima nižu plaću, sniženi su i doprinosi koji čine postotak od te plaće.

46. Iz navedenoga proizlazi da postoji razlika u iznosima invalidskih mirovina između radnika koji su radili u nepunom radom vremenu tijekom razdoblja koje je neposredno prethodilo prekidu uplate doprinosa i onih koji su radili u punom radnom vremenu i kod kojih su ta razdoblja uključena na osnovi cjelokupne osnovice za obračun doprinosa.

47. Tako su se nadležna tijela u pogledu uključivanja razdoblja tijekom kojih je bila prekinuta uplata doprinosa L. Fernández, odnosno od ožujka 2002. do studenoga 2005., oslonila na snižene osnovice za obračun doprinosa, na koje je primijenjen koeficijent za rad u nepunom radnom vremenu(10) jer je na dan kada je prekinuta obveza uplate doprinosa zainteresirana osoba radila u nepunom radnom vremenu.

48. Drugim riječima, primjena sporne odredbe dovela je do toga da razdoblje tijekom kojeg je zainteresirana osoba prekinula uplaćivati doprinose bude uključeno u izračun njezine invalidske mirovine na temelju osnovica za obračun doprinosa sniženih na jednu osminu iako je ona tijekom velikog dijela svoje profesionalne karijere radila u punom radnom vremenu i slijedom toga uplaćivala doprinose u sustav socijalnog osiguranja.

49. U okolnostima poput onih u glavnom postupku, taj je način izračuna u stvarnosti doveo do sniženja iznosa koji se duguju zainteresiranoj osobi na ime invalidske mirovine koje je neproporcionalno u odnosu na doprinose koje je uplaćivala tijekom svoje profesionalne karijere, stavljajući je u nepovoljniji položaj.

50. Kao što je to isticala u svojim pisanim očitovanjima i na raspravi, Komisija ne dijeli to mišljenje.

51. Ona tvrdi da u brojnim slučajevima metodologija utvrđena spornom odredbom može biti vrlo povoljna za radnike koji rade u nepunom radnom vremenu kada razdoblju profesionalne neaktivnosti neposredno prethodi ugovor o radu u punom radnom vremenu.

52. Komisija temelji svoje mišljenje na primjeru žene koja je u promatranom razdoblju radila četiri godine u nepunom radnom vremenu, zatim šest mjeseci u punom radnom vremenu, pa prestala raditi tri godine te je, naposljetku, šest mjeseci ponovno radila u punom radnom vremenu. Tijekom tih osam godina ta je osoba, prema navedenom, radila četiri godine u nepunom radnom vremenu i jednu godinu u punom radnom vremenu. Komisija naglašava da bi u takvoj situaciji razdoblje profesionalne neaktivnosti bilo izjednačeno s radom zainteresirane osobe u punom radnom vremenu, zbog čega bi nadležna tijela na četiri godine primijenila osnovicu za obračun doprinosa za puno radno vrijeme, iako je zainteresirana osoba samo jednu godinu radila na temelju takvog ugovora.

53. Ne slažem se sa stajalištem Komisije.

54. Naime, u točkama 42. i 43. ovog mišljenja istaknuo sam da primjena spornih odredbi ovisi o prirodi ugovora koji neposredno prethodi prekidu uplate doprinosa. I sama Komisija je u svojem očitovanju istaknula da su razdoblja profesionalne neaktivnosti izjednačena s razdobljem koje im je neposredno prethodilo kao da su u njima učinjena jednakovrijedna davanja. Slijedom toga, čini mi se da su u situaciji poput one na koju se poziva Komisija, kada je zainteresirana osoba radila u punom radnom vremenu tijekom razdoblja koje je neposredno prethodilo prekidu uplate tih doprinosa, primjenjiva jedino opća pravila iz članka 140. stavaka 1. i 4. LGSS‑a, ne uključujući posebna pravila predviđena spornom odredbom. Budući da ta odredba nije primjenjiva, smatram teško održivom tvrdnju prema kojoj se ona može pokazati vrlo pogodnom.

55. Na ovom mjestu smatram da način izračuna ustanovljen u stavku 1. pravilu 3. točki (b) sedme dodatne odredbe LGSS‑a dovodi u nepovoljniji položaj radnike koji su radili u nepunom radnom vremenu tijekom razdoblja koje je neposredno prethodilo prekidu uplate njihovih doprinosa u sustav socijalnog osiguranja.

56. Pitanje na koje je u nastavku potrebno odgovoriti jest dovodi li taj način izračuna isto tako do diskriminacije na štetu žena koja je u suprotnosti s člankom 4. stavkom 1. Direktive 79/7.

B – O diskriminatornom karakteru sporne odredbe

57. Primjećujem da se sporna odredba primjenjuje na isti način na radnike obaju spolova tako da ne dovodi do diskriminacije koja se izravno temelji na spolu.

58. Ipak, čini se da ona uvodi neizravnu diskriminaciju koja je u suprotnosti s člankom 4. stavkom 1. Direktive 79/7 s obzirom na to da ona, uzimajući u obzir statističke podatke koji odražavaju položaj radne snage u Španjolskoj, može dovesti u nepovoljniji položaj mnogo veći broj žena nego muškaraca(11) .

59. Najprije naglašavam da taj zaključak ne umanjuje diskrecijsko pravo koje Sud priznaje isključivo nacionalnom sudu. Naime, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da je jedino na sudu koji je uputio zahtjev da ocijeni postojanje neizravne diskriminacije i ispita jesu li statistički podaci na koje se treba osloniti valjani i dostatni za donošenje odluke u predmetu(12) . Prema mišljenju Suda, to pretpostavlja da se informacije odnose na dovoljan broj pojedinaca, da su općenito važne te da nisu tek odraz slučajnih ili konjunkturnih fenomena.

60. U predmetnom slučaju sud koji je uputio zahtjev svoju ocjenu temelji na statističkim podacima Instituto Nacional de Estadística (Državni zavod za statistiku). Prema tim podacima u kategoriji radnika koji rade u nepunom radnom vremenu bilo je u vrijeme operativnog događaja o kojem je riječ u glavnom postupku više od 80 % žena. Iako je u 2013. godini u toj kategoriji zabilježen značajan broj novih radnika muškog spola, statistički podaci pokazuju da se postotak radnica u toj kategoriji zadržao na visokih 73 %.

61. Ti podaci upućuju na to da znatno veći postotak ženskih nego muških radnika može biti zahvaćen primjenom spornog pravog propisa. Osim toga, oni pokazuju da je tijekom tri godine postojao dosljedan i stalan fenomen koji se, prema mojem mišljenju, ne može okvalificirati kao tek slučajan ili jednostavno konjunkturan u smislu sudske prakse Suda. Naime, iako statistički podaci iz 2013. pokazuju da se smanjuje jaz između muških i ženskih radnika koji ulaze u kategoriju radnika u nepunom radnom vremenu, ostaje činjenica da je taj jaz u pogledu zastupljenosti muškaraca i žena i dalje vrlo značajan. K tome, kako proizlazi iz diskusija vođenih tijekom rasprave, vrlo je moguće da je u vrijeme nastanka operativnog događaja udio muškaraca koji je radio u nepunom radnom vremenu bio znatno manji jer se u to vrijeme Španjolska nije nalazila u gospodarskoj krizi kojoj je trenutačno izložena.

62. Prema mojem mišljenju ti su podaci vjeran i značajan pokazatelj na kojem je moguće temeljiti zaključak – koji može izvesti samo sud koji je uputio zahtjev – da provedbom spornoga korektivnog mehanizma znatno veći broj ženskih nego muških radnika može biti stavljen u nepovoljniji položaj.

63. Španjolska vlada ne dijeli to stajalište te osporava postojanje neizravne diskriminacije oslanjajući se na brojčane podatke koje je dostavio INSS(13) .

64. Ti podaci pokazuju da se primjena spornoga korektivnog mehanizma u stvarnosti odnosi na malo veći broj muškaraca nego žena. Tako je, prema španjolskoj vladi, u 2010. provedbom tog mehanizma bilo zahvaćeno 5657 muškaraca u odnosu na 5237 žena; u 2011. brojke su iznosile 5566 muškaraca i 5129 žena; u 2012. 5568 muškaraca i 4830 žena te napokon u 2013. 5935 muškaraca i 5066 žena.

65. Ne smatram da ti podaci mogu dovesti u pitanje statističke podatke na koje se oslanja sud koji je uputio zahtjev ni zaključke koje na temelju njih predlažem.

66. Naime, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da nije dovoljno uzeti u obzir samo broj muških i ženskih radnika na koje se primjenjuje sporni pravni propis(14) . Riječ je o relativnom podatku koji ovisi o broju aktivnih radnika u državi članici i koji ne omogućava ocjenu udjelâ muškaraca i žena u kategoriji radnika koji rade u nepunom radnom vremenu.

67. Slijedom toga, unatoč podacima koje je priopćila španjolska vlada u svojim očitovanjima, i dalje vjerujem da sporna odredba može dovesti u nepovoljniji položaj znatno veći broj žena nego muškaraca te da stoga predstavlja neizravnu diskriminaciju koja je u suprotnosti s člankom 4. stavkom 1. Direktive 79/7.

68. Pitanje koje se sada postavlja jest mogu li razlozi koje ističu nadležna nacionalna tijela opravdati takvu diskriminaciju.

C – O postojanju opravdanja

69. Sud državama članicama priznaje široku marginu prosudbe kada je riječ o izboru mjera kojima mogu ostvariti ciljeve svoje socijalne politike i politike zapošljavanja. Stoga, kada potonje donose pravni propis koji je navodno diskriminatoran, dužne su dokazati da ga je moguće opravdati objektivnim čimbenicima koji nisu povezani ni sa kakvom diskriminacijom na temelju spola(15) .

70. Dakle, one moraju dokazati da sporni propis ispunjava legitiman cilj njihove socijalne politike. Osim toga, moraju dokazati da su u tu svrhu izabrana sredstva prikladna za jamčenje ostvarenja tog cilja i to na sustavan i dosljedan način(16) .

71. U ovom predmetu španjolska vlada tvrdi da sporni pravni propis, u skladu s člankom 41. španjolskog Ustava, ima za cilj zajamčiti pravedan, ujednačen i solidaran javni mirovinski sustav osiguravajući održivost i financijsku ravnotežu sustava socijalnog osiguranja.

72. Kao što je INSS prethodno istaknuo pred sudom koji je uputio zahtjev, španjolska vlada se oslanja na doprinosnu prirodu sustava te na nužno poštovanje načela proporcionalnosti. Na taj način, prema španjolskoj vladi, zaštita koju pruža taj sustav nikada ne može biti veća od prethodnog doprinosa tom sustavu tako da zainteresirane osobe primaju mirovinu koja mora biti proporcionalna njihovom doprinosu u sustav. Stoga španjolska vlada tvrdi da zbog primjene tog načela postoji opravdana razlika između iznosa mirovine radnika koji je radio u punom radnom vremenu i onog koji prima radnik koji je radio u nepunom radnom vremenu.

73. Isto tako, prema njezinom mišljenju, nadležna su tijela sukladno tom načelu morala uključiti razdoblja tijekom kojih je zainteresirana osoba prekinula uplatu tih doprinosa neposredno nakon prestanka rada u nepunom radnom vremenu. Španjolska vlada dakle smatra da od trenutka kada zainteresirana osoba izvrši uplatu proporcionalnu vremenu u kojem je radila, koje odgovara razdoblju rada u nepunom radnom vremenu, poštovanje načela proporcionalnosti zahtijeva od nadležnih tijela da za potrebe primjene korektivnog mehanizma uzmu u obzir doprinose koje bi ta osoba uplatila da obveza uplate doprinosa nije bila prekinuta.

74. Iz istih razloga koje ističe sud koji je uputio zahtjev smatram da navedeno ne može opravdati neizravnu diskriminaciju koju trpi zainteresirana osoba.

75. Naime, iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da je L. Cachaldora Fernández uplaćivala doprinose u sustav socijalnog osiguranja od 15. rujna 1971. do 25. travnja 2010., odnosno ukupno 5523 dana tijekom kojih je radila u punom radnom vremenu, osim tijekom sljedećih razdoblja: od 1. rujna 1998. do 28. veljače 1999., zatim od 1. ožujka 1999. do 23. ožujka 2001. i naposljetku od 24. ožujka 2001. do 23. siječnja 2002. Kao što to ističe sud koji je uputio zahtjev, L. Cachaldora Fernández je u nepunom radnom vremenu radila 3 godine i 10 mjeseci, što je mali dio njezine profesionalne karijere koja je trajala oko 39 godina.

76. Sporna odredba dovodi do toga da razdoblje tijekom kojeg je ona prekinula uplatu doprinosa u sustav socijalnog osiguranja bude uključeno u izračun njezine invalidske mirovine na temelju najnižih osnovica za obračun doprinosa sniženih na jednu osminu, iako je tijekom velikog dijela svoje profesionalne karijere radila u punom radnom vremenu i slijedom toga uplaćivala doprinose u sustav socijalnog osiguranja kao radnik koji radi u punom radnom vremenu.

77. Iako u svojim očitovanjima španjolska vlada tvrdi da takva metodologija omogućuje izravno povezivanje iznosa mirovine s teretom uplate koji je snosio radnik, meni se naprotiv čini da ta metodologija dovodi do toga da se mirovina zbog trajne invalidnosti izračunava na temelju osnovica za obračun doprinosa uplaćenih u „trenutku X“ karijere zainteresirane osobe, koji nužno ne odražava teret uplata koji je snosio radnik.

78. Slijedom toga, čini mi se da u okolnostima poput onih u glavnom postupku takva metodologija dovodi do sniženja iznosa koji se duguju na ime mirovine zbog trajne invalidnosti koje je neproporcionalno u odnosu na doprinose koje je zainteresirana osoba uplatila tijekom svoje cjelokupne profesionalne karijere te stoga ne može biti opravdano objektivnim čimbenikom koji se temelji na doprinosnoj prirodi sustava socijalnog osiguranja i nužnom poštovanju načela proporcionalnosti.

79. Uzimajući u obzir prethodna razmatranja, smatram da članak 4. stavak 1. Direktive 79/7 treba tumačiti u smislu da je on u suprotnosti s pravnim propisom kao što je onaj o kojem je riječ u glavnom postupku s obzirom na to da taj propis, kada je riječ o radnicima koji su radili u nepunom radnom vremenu tijekom razdoblja koje je neposredno prethodilo prekidu uplate doprinosa za socijalno osiguranje, dovodi do sniženja iznosa koji se duguju na ime mirovine zbog trajne invalidnosti.

V – Zaključak

80. Uzimajući u obzir prethodna razmatranja, predlažem Sudu da Tribunal Superior de Justicia de Galicia odgovori na sljedeći način:

Članak 4. stavak 1. Direktive 79/7/EEZ od 19. prosinca 1978. o postupnoj provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima socijalne sigurnosti treba tumačiti u smislu da je on u suprotnosti s pravnim propisom kao što je onaj o kojem je riječ u glavnom postupku s obzirom na to da taj propis, kada je riječ o radnicima koji su radili u nepunom radnom vremenu tijekom razdoblja koje je neposredno prethodilo prekidu uplate doprinosa za socijalno osiguranje, dovodi do sniženja iznosa koji se duguju na ime mirovine zbog trajne invalidnosti.

(1) .

(2)  – (SL 1979., L 6, str. 24.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 7.)

(3)  – (SL L 14, str. 9.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 131.)

(4)  – Kako je potvrđen Kraljevskim zakonodavnim dekretom br. 1/94 od 20. lipnja 1994., BOE br. 154 od 29. lipnja 1994., str. 20658., u daljnjem tekstu: LGSS.

(5)  – BOE br. 284 od 27. studenoga 2002., str. 41643.

(6)  – Vidjeti treću alineju preambule Okvirnog sporazuma.

(7)  – Vidjeti točku 42. i navedenu sudsku praksu; isto tako vidjeti presudu Elbal Moreno (C‑385/11, EU:C:2012:746, t. 21.).

(8)  – Vidjeti presudu Elbal Moreno (EU:C:2012:746, t. 26. i navedenu sudsku praksu).

(9)  – U skladu s člankom 109. stavkom 1. LGSS‑a osnovicu za obračun doprinosa za sve rizike i za sve događaje koji ulaze u opći sustav čini ukupna naknada, neovisno o njezinom obliku ili nazivu, koju radnik ima pravo mjesečno primati ili koju stvarno prima, ako je ona viša, na temelju rada koji obavlja za drugoga.

(10)  – Iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da su, s obzirom na to da taj koeficijent iznosi 125, osnovice za obračun doprinosa pomnožene s 0,125, odnosno podijeljene s 8.

(11)  – Vidjeti presudu Elbal Moreno (EU:C:2012:746, t. 29. i navedenu sudsku praksu).

(12)  – Vidjeti presudu Seymour‑Smith i Perez (C‑167/97, EU:C:1999:60, t. 62. i navedenu sudsku praksu).

(13)  – Iz usmenih očitovanja INSS‑a danih tijekom rasprave proizlazi da podaci koji se odnose na razdoblje u kojem je nastao operativni događaj nisu dostupni.

(14)  – Vidjeti presudu Seymour ‑Smith i Perez (EU:C:1999:60, t. 59.).

(15)  – Vidjeti osobito presude Elbal Moreno (EU:C:2012:746, t. 32.) i Brachner (C‑123/10, EU:C:2011:675, t. 70. do 74. i navedenu sudsku praksu)

(16)  – Presuda Brachner (EU:C:2011:675, t. 71. i navedena sudska praksa)