Izvjestitelj: Jesús GAMALLO ALLER (ES/EPP), glavni direktor za vanjske odnose i odnose s Europskom unijom Regionalne vlade Galicije

PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA,

1.

pozdravlja, unatoč kašnjenju, objavu evaluacije zajedničke ribarstvene politike (ZRP), predviđene Uredbom (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (1), i činjenicu da je to učinjeno u okviru paketa mjera za „poboljšanje održivosti i otpornosti sektora ribarstva i akvakulture u EU-u”;

2.

poziva na održavanje ravnoteže između triju stupova održivosti ZRP-a (okolišnog, gospodarskog i socijalnog) kako bi se zajamčila dugoročna održivost tog sektora; podsjeća da je zdrav morski okoliš temelj za stabilne riblje stokove i profitabilan sektor ribarstva i akvakulture; podsjeća da ribarstvo i okolišne politike moraju biti usklađeni, ali da okolišni ciljevi ne smiju imati prednost u odnosu na ciljeve zajedničke ribarstvene politike;

3.

smatra da je ključno da ta evaluacija dovede do istinske reforme ZRP-a primjenom redovnog zakonodavnog postupka kojim se jamči veća transparentnost, realna procjena učinka i odgovarajuća uključenost svih dionika;

4.

s obzirom na nužnu ravnotežu među različitim politikama EU-a, poziva sljedeću Komisiju da uspostavi poseban portfelj pomorstva i ribarstva koji nije povezan s okolišem, kao što je to trenutačno slučaj. Održivi razvoj jest međusektorska politika i stoga ne bi trebao biti organski povezan samo s jednom od politika;

Ribarstvo i akvakultura kao dio budućnosti

5.

poziva na u potpunosti provedivo, jasnije i praktičnije definiranje općih i posebnih ciljeva ZRP-a u skladu sa značajkama svake regije EU-a i smatra da tome može doprinijeti stvaranje Pakta za ribarstvo i oceane, kao i priznavanje ribara i uzgajivača u akvakulturi kao čuvara ili upravitelja mora; ne smije se zanemariti njihova strateška uloga u vrijednosnom lancu prehrambenih proizvoda i sigurnosti opskrbe hranom, koju osiguravaju pružanjem visokokvalitetne zdrave hrane potrošačima;

6.

podsjeća da pogoršanje stanja morskih ekosustava ugrožava ribarstvo i zajednice kojima prihodi ovise o njemu; naglašava da je nedovoljna razina praćenja i kontrole u trenutačno zaštićenim morskim područjima EU-a zabrinjavajuća i da je to u svojem izvješću već 2020. kritizirao Revizorski sud; ukazuje na činjenicu da mnoge aktivnosti osim ribarstva utječu na ta područja;

7.

potiče Europsku komisiju da ojača provedbu pristupa upravljanju ribarstvom koji se temelji na ekosustavu, među ostalim sve većom primjenom pristupa koji uključuju više vrsta kako bi se na najmanju moguću mjeru svele negativne posljedice ribolovnih aktivnosti i drugih čimbenika, primjerice klimatskih promjena, na morske ekosustave, riblje populacije i društvo te kako bi se osigurala otpornost oceana na klimatske promjene; ponavlja da su potpuno dokumentirani podaci o ribarstvu i kvaliteti ključni za poboljšanje upravljanja ribarstvom;

8.

smatra da je ključna tehnološka obnova proizvodnih struktura, posebno ribarskih plovila, i da bi se ona trebala provesti upotrebom postojećih rezervi ribolovnih kapaciteta dostupnih u EU-u; povrh toga, smatra da je nužno preispitati prihvatljivost financiranja novih klimatski neutralnih plovila za priobalni ribolov (< 24 m, < 221 kW) bez poticanja razvoja dodatnog ribolovnog kapaciteta kako bi potpora bila u skladu s odredbama donesenima u okviru ZRP-a, sa Sporazumom WTO-a o subvencijama za ribarstvo i UN-ovim ciljevima održivog razvoja; poziva na ponovno definiranje ribolovnog kapaciteta kako bi se iz izračuna isključila tonaža povezana sa sigurnošću i zdravljem na plovilu;

9.

naglašava važnost socijalne dimenzije ZRP-a i poziva na to da se osigura generacijska obnova zaposlenika u tom sektoru putem poboljšanja radnih uvjeta, strukovnog osposobljavanja, većeg profesionalnog i općeg društvenog priznavanja, a posebice uključivanjem žena;

10.

potiče usklađivanje formalnih kvalifikacija u području ribarstva i akvakulture kako bi se potaknula veća mobilnost među stručnjacima u EU-u;

11.

naglašava ulogu ribarskih zajednica u zadržavanju stanovnika u udaljenim područjima i održavanju materijalne i nematerijalne ribarske kulturne baštine te ističe potrebu za promicanjem njihove revitalizacije kao okosnice života u tim područjima;

12.

ponovno ističe svoju predanost postizanju cilja najvišeg održivog prinosa bez ugrožavanja gospodarske i socijalne održivosti obalnih zajednica. Iako su ti ciljevi obvezni od 2020., samo je u nekim morskim bazenima, kao što je sjeveroistočni Atlantik, postignut napredak na putu njihova ostvarenja;

13.

poziva na poboljšanje djelotvornosti sustava upravljanja morskim ekosustavom koji se temelji na ukupnom dopuštenom ulovu (TAC); poziva Komisiju i Vijeće da razmotre uvođenje višegodišnjih gornjih granica i smanjenje njihova broja na neophodne razine;

14.

ističe da se zbog klimatskih promjena ponašanje i rasprostranjenost mnogih vrsta mijenjaju, zbog čega je potrebno prilagoditi raspodjelu kvota ribolovnim mogućnostima; poziva Komisiju da provede sveobuhvatnu procjenu koncepta relativne stabilnosti;

15.

naglašava da treba izmijeniti obvezu iskrcavanja na temelju točnije evidencije ulova i usklađivanja ribolovnih mogućnosti sa značajkama svakog područja, korištenog ribolovnog alata i ovisnosti o toj djelatnosti;

16.

poziva na to da se ZRP temelji na boljim znanstvenim istraživanjima i da ima na raspolaganju sveobuhvatan sustav prikupljanja podataka kojemu sektor mora moći izravno i jednostavno doprinositi; društvene znanosti moraju biti uključene u najbolje dostupne znanstvene spoznaje kako bi doprinijele donošenju odluka i kako bi se generirali čvrsti i sustavni dokazi o gospodarskim i društvenim aspektima;

17.

poziva Komisiju da ojača dijalog između predstavnika industrije, radnika, predstavnika rekreacijskog ribolova i nevladinih organizacija za zaštitu okoliša. Taj bi se dijalog trebao voditi na strukturiran i uravnotežen način, oslanjajući se na postojeće institucije kao što su savjetodavna vijeća, uz uravnotežen sastav i primjerenu zastupljenost svih relevantnih dionika;

18.

ističe ulogu malog priobalnog ribolova kao odlučujućeg čimbenika koji stanovnike potiče da ostanu u obalnim područjima i kojim se promiče dinamično lokalno gospodarstvo, posebno u najudaljenijim regijama. Stoga poziva na odgovarajuću definiciju tog ribolova, kao što je ona koju koristi Međunarodna komisija za očuvanje atlantskih tuna (ICCAT), kojom se također utvrđuju posebne značajke ručnog sakupljanja školjkaša;

19.

poziva na političku i gospodarsku potporu malom priobalnom ribolovu putem usvajanja mjera kao što je zamjena sustava ukupnog dopuštenog ulova drugim sustavom koji bi se temeljio na ribolovnom naporu i na obnovi flote, što je ključno za poboljšanje sigurnosti i mogućnosti boravka na plovilima te uključivanje žena u tu djelatnost;

20.

naglašava pozitivnu suradnju u upravljanju pomorskim i ribolovnim aktivnostima između regionalnih vlasti i organizacija s dugom tradicijom, kao što su cehovi ribara, te se stoga zalaže za to da se tim organizacijama prizna isti status kao i organizacijama proizvođača;

21.

podržava sveobuhvatno upravljanje oceanima i primjereno priznavanje vanjske dimenzije ZRP-a kao načina da se unaprijedi održivost oceana i bori protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova; smatra da bi sva područja trebala biti obuhvaćena regionalnom organizacijom za upravljanje ribarstvom;

22.

naglašava važnu ulogu sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu i poziva na to da se ti sporazumi i dalje održavaju kao sredstvo za potporu partnerskim zemljama u poboljšanju politika održivog ribarstva i na to da se te politike primjenjuju na sve flote koje djeluju na njihovim ribolovnim područjima;

23.

ističe da je potrebno uspostaviti mogućnosti za partnerstva i suradnju sa susjednim zemljama EU-a, kako u Atlantiku tako i u Sredozemnom i Crnom moru, kako bi se ostvarilo zajedničko održivo i pravedno upravljanje ribarstvom, koristeći se svim raspoloživim regulatornim sredstvima, posebice u području trgovine;

24.

naglašava da treba osigurati jednake uvjete u odnosu na neke flote iz drugih zemalja, koje imaju niske socijalne i ekološke standarde, a love u istim zonama kao subjekti iz EU-a i stavljaju svoje proizvode na tržište EU-a. To je ključno za konkurentnost EU-ovih flota i uzgajivača u akvakulturi;

25.

prepoznaje da na međunarodnoj razini zajednički pothvati europskih poduzeća imaju važnu ulogu za razvoj zemalja njihova poslovnog nastana, posebno u Africi;

26.

naglašava da akvakultura ima ključnu ulogu u sigurnosti opskrbe hranom i zapošljavanju. Svaka buduća reforma ZRP-a trebala bi promicati održivi razvoj akvakulture i tehnološke inovacije, posebno uzgoj ribe i uzgoj školjkaša i dagnji, i to uvijek u skladu s postojećim ribolovnim aktivnostima. Ujedno treba biti usklađena sa zakonodavstvom u području okoliša;

27.

ponavlja da je potrebno uspostaviti jedinstvenu kontaktnu točku za postupke izdavanja dozvola, čime bi se znatno poboljšao odnos između krajnjih korisnika i različitih razina javne uprave, a potrebna je i koordinacija javnih politika koje utječu na sektor akvakulture;

Unapređenje naše ribolovne prakse kako bi ona postala održivija

28.

prepoznaje važnost zdravih morskih ekosustava za prosperitet regija EU-a i pritom podupire uspostavu zaštićenih morskih područja; uspostava tih područja u svakom bi slučaju trebala biti primjerena, nužna i razmjerna u odnosu na ciljeve očuvanja i utemeljena na relevantnoj pravnoj osnovi i procjeni socioekonomskog učinka; međutim, skreće pozornost na nedosljednost u ograničenjima povezanima s ribolovnim područjima ili alatima u vrijeme kad se nastoji zajamčiti sigurnost opskrbe hranom u Europi;

29.

naglašava socioekonomske posljedice mjera koje je predložila Komisija i poziva na postupan i održiv prijelaz za sve regije EU-a, u potrazi za najboljim ribolovnim praksama uz odgovarajuću financijsku potporu u skladu s Europskim fondom za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu (EFPRA), ili, ako to nije moguće, da se osiguraju pravedni i pristojni kompenzacijski mehanizmi. Cilj je upotrebljavati ribolovni alat s malim utjecajem na okoliš, uspostaviti odgovarajuća ribolovna ograničenja kako bi se slučajni ulov osjetljivih morskih vrsta sveo na najmanju moguću mjeru i omogućiti konačan prestanak obavljanja djelatnosti na zahtjev;

30.

uviđa da pridneni ribolov može utjecati na okoliš, ali naglašava da je za tu vrstu ribolova potreban diferenciran pristup – uzimajući u obzir njegov utjecaj na okoliš i dobra koja treba zaštititi. Također ističe njegovu socioekonomsku važnost u mnogim obalnim regijama EU-a i ukazuje na postojanje vrsta koje se mogu uhvatiti samo povlačnim ribolovnim alatima. Odbor ujedno naglašava da je važno da se odluke temelje na dostupnim dokazima i znanju utemeljenom na poznavanju morskog dna. Trebalo bi izbjegavati opće mjere s nepovratnim učincima na taj sektor;

31.

predlaže da se pri osmišljavanju nacionalnih planova djelovanja zajedničkim naporima s Komisijom na regionalnoj razini utvrde, provode i prate mjere potrebne za provedbu plana;

32.

naglašava potrebu za poboljšanjem sustava kontrole za borbu protiv nezakonitog ribolova. Nejednaka primjena kontrola i sankcija nadležnih tijela smanjuje njihovu djelotvornost; stoga se nada da pristup u novoj uredbi o kontroli ribarstva donosi poboljšanja;

33.

slaže se da bi se nadzor komercijalnog i rekreacijskog ribolova trebao provoditi u skladu s održivim ciljevima ZRP-a i putem sustava izdavanja dozvola; nada se da će predstojećim stupanjem na snagu nove uredbe o kontroli ribarstva doći do napretka u tom pogledu;

34.

poziva na uspostavu posebnih sustava kontrole radi razlikovanja ulova iz rekreacijskog ribolova namijenjenog vlastitoj potrošnji, u cilju izbjegavanja njegova ulaska u prodajne kanale;

Ostvarivanje emisijski neutralne i proaktivne ribolovne aktivnosti u kontekstu klimatskih promjena

35.

podsjeća na odgovornost svih proizvodnih i socijalnih politika i područja za poboljšanje stanja mora te poziva na provedbu mjera za kontrolu onečišćenja koje su razmjerne njegovu utjecaju na okoliš. Pritom bi trebalo izbjeći stavljanje tereta ovih mjera prvenstveno na pomorske i ribarske aktivnosti;

36.

poziva na obnovu međuregionalne obveze da se uspostave zelenije flote, posebice promicanjem uporabe alternativnih pomorskih pogonskih sustava;

37.

podsjeća na činjenicu da klimatske promjene stvaraju dodatni pritisak na sustave proizvodnje hrane i ističe da su ribarstvo i akvakultura vrlo učinkovit način proizvodnje životinjskih bjelančevina zbog njihova niskog ugljičnog otiska;

38.

pozdravlja plan Komisije da pokrene novo partnerstvo za energetsku tranziciju koje bi uključivalo više dionika kako bi se udružile snage za postizanje klimatske neutralnosti do 2050.;

39.

poziva na veću potporu EU-a i država članica obnovi sektora ribarstva, njegovoj dekarbonizaciji i poboljšanim sigurnosnim standardima putem povećanja mogućnosti financiranja i aktivnosti za podizanje razine osviještenosti u tom sektoru, u skladu s postojećim pravilima EFPRA-e i pravilima o državnim potporama;

40.

pozdravlja plan Komisije da izradi studiju o dostupnim tehnologijama za energetsku tranziciju u sektoru ribarstva i akvakulture i njezinu namjeru da osmisli „plovila budućnosti”;

41.

podržava razvoj vještina radnika i radnica kako bi se oni pripremili za energetsku tranziciju;

42.

razumije potrebu za postupnim ukidanjem javne potpore za fosilna goriva i preusmjeravanjem tih sredstava na dekarbonizaciju flota, ali upozorava da bi moglo doći do poteškoća u primjeni ako se ne uskladi provedba u državama članicama. Osim toga, bilo bi poželjno u okviru Svjetske trgovinske organizacije promicati usklađivanje poreznih sustava u svim zemljama u kojima se proizvode proizvodi ribarstva da bi se izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja; poziva EU i države članice da budu predvodnici u tom području;

Na putu prema poštenom i pravednom globalnom tržištu

43.

smatra da bi trebalo staviti naglasak na bjelančevine akvatičnog podrijetla kao ključan element sigurnosti opskrbe hranom, zbog njihova izvanrednog prehrambenog kapaciteta i doprinosa zdravlju u obliku uravnotežene prehrane te niskog ugljičnog i vodenog otiska;

44.

preporučuje promicanje lokalnih tržišta i kratkih distribucijskih lanaca za proizvode ribarstva i akvakulture kako bi se ublažio učinak fluktuacija na svjetskim tržištima;

45.

poziva na preciznije zajedničke tržišne standarde za proizvode ribarstva koji se prodaju u EU-u kako bi se zajamčilo transparentno unutarnje tržište koje osigurava opskrbu visokokvalitetnim proizvodima;

46.

ponavlja da je važno spriječiti ulazak morskih prehrambenih proizvoda koji nisu u skladu sa standardima EU-a na europsko jedinstveno tržište kako bi se zajamčio okvir za pošteno tržišno natjecanje;

47.

odbacuje nedosljednosti između ZRP-a i zajedničke trgovinske politike, posebno u području carinskih povlastica i kvota, koje dovode do ozbiljnog narušavanja konkurentnosti na tržištu morskih prehrambenih proizvoda;

48.

prepoznaje ulogu zajedničke organizacije tržišta za proizvode ribarstva i akvakulture (pokrata prema engleskome: FAP) u održivom upravljanju morskim ekosustavima, ribarstvom i regionalnim gospodarstvima;

49.

poziva na jačanje osviještenosti potrošača stvaranjem europske oznake kako bi se, uz poštovanje minimalnih kriterija, osigurala održivost morskih prehrambenih proizvoda, po uzoru na oznaku CE za proizvode kao što su igračke. U svakom slučaju, trenutačne oznake FAP trebale bi biti u skladu s istim pravilima bez obzira na njihovo podrijetlo. Jačanje Europskog tržišnog opservatorija za proizvode ribarstva i akvakulture može biti ključan element u tom pogledu;

50.

naglašava potrebu za podupiranjem inovacija u postupcima prerade i stavljanja na tržište morskih proizvoda kako bi se postigla učinkovitija proizvodnja s nižim ugljičnim i vodenim otiskom;

Jačanje sudjelovanja na lokalnoj i regionalnoj razini

51.

ističe da je sudjelovanje lokalnih i regionalnih vlasti ključno za djelotvornu provedbu ZRP-a jer one poznaju svoje lokalne morske ekosustave te smatra da je Pakt za ribarstvo i oceane dobar alat za njegovo jačanje. Regije imaju vodeću ulogu u upravljanju ribarstvom i akvakulturom, kontroli i nadzoru ribarskih plovila, istraživanju morskog okoliša i upravljanju dozvolama;

52.

smatra da je koordinacija među svim upravama ključna za provedbu raznih politika koje utječu na aktivnosti ribarstva i akvakulture, kao što su upotreba vode ili prostorno planiranje;

53.

prepoznaje razvoj i provedbu strategija lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice kao jasan primjer vrijednosti regionalnog i lokalnog djelovanja u svojstvu socijalnog i ekonomskog katalizatora u izvangradskim obalnim područjima;

54.

s time u vezi predlaže reviziju koncepta „područje koje u velikoj mjeri ovisi o ribarstvu”, usmjeravajući njegove glavne elemente na ključne aspekte današnjeg društva, kao što su proizvodnja visokokvalitetne hrane kojom se osigurava neovisnost u opskrbi hranom ili postizanje visoke dodane vrijednosti morskih prehrambenih proizvoda. Zbog društvene i gospodarske važnosti tog sektora u brojnim područjima EU-a potrebne su povlaštene mjere i mjere pozitivne diskriminacije u skladu s tim kriterijima.

---

(1)  Uredba (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EZ (SL L 354, 28.12.2013., str. 22.).