Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 52023AE3281

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2008/98/EZ o otpadu (COM(2023) 420 final – 2023/0234 (COD))

EESC 2023/03281

SL C, C/2024/888, 6.2.2024, ELI: http://data.europa.eu/eli/C/2024/888/oj (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, GA, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

ELI: http://data.europa.eu/eli/C/2024/888/oj

European flag

Službeni list
Europske unije

HR

Serije C


C/2024/888

6.2.2024

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2008/98/EZ o otpadu

(COM(2023) 420 final – 2023/0234 (COD))

(C/2024/888)

(Zakonodavni prijedlog Europske komisije i Sažetak izvješća o procjeni učinka)

Izvjestitelj:

Zsolt KÜKEDI

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 2.10.2023.

Vijeće, 6.10.2023.

Pravna osnova:

članak 192. stavak 1. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

2.10.2023.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

25.10.2023.

Plenarno zasjedanje br.:

582

Rezultat glasanja

(za/protiv/suzdržani):

169/13/17

I.   Preporuke o politikama

EUROPSKI GOSPODARSKI I SOCIJALNI ODBOR (EGSO)

1.

pozdravlja reviziju Okvirne direktive o otpadu i primjenu načela „onečišćivač plaća” putem programâ proširene odgovornosti proizvođača; predlaže da se provede savjetovanje s Europskom platformom dionika kružnog gospodarstva kako bi se politike uskladile s tekućim programom i ciljevima koje je državama članicama postavio EU;

2.

podržava obvezno uvođenje programa proširene odgovornosti za tekstilne proizvode kako bi program jedinstvene odgovornosti proizvođača znatno utjecao na stavljanje na tržište, popravak i ponovnu uporabu trajnih i visokokvalitetnih tekstilnih proizvoda. Činjenica da će se jedinstveni skup pravila primjenjivati i na prodavatelje koji posluju na internetskim platformama posebno je važna i zaslužuje potporu;

3.

kad je riječ o obvezi plaćanja naknada u okviru proširene odgovornosti proizvođača, predlaže da se preispita stajalište prema kojem zaštita mikropoduzeća ima prednost pred načelom „onečišćivač plaća”. Načelo proširene odgovornosti proizvođača zasniva se na činjenici da je proizvođač odgovoran za cijeli životni ciklus svog proizvoda i trebalo bi uključivati socijalnu uvjetovanost;

4.

poziva na to da se revizijom osigura praktična provedba postojećeg zakonodavstva. Nije primjereno da se u odredbama članka 22.d zakonodavnog prijedloga rabljena odjeća (proizvodi) i tekstilni otpad tretiraju jednako;

5.

podržava predloženi zahtjev da se na razini NUTS 2 provode ispitivanja o tekstilnom otpadu pri čemu bi se miješani komunalni otpad upotrebljavao za određivanje količine otpadnog tekstila i obuće. Pritom predlaže uspostavu zajedničke metodologije kako bi se na razini država članica primjenjivala ista pravila, kao i teritorijalnu raščlambu trenutačno dostupnih podataka;

6.

smatra da treba pojasniti zakonodavstvo o sprečavanju tekstilnog otpada kojim se omogućuje da se prihodi od prodaje sekundarnih sirovina dobivenih od takvog otpada odbiju od naknada u okviru proširene odgovornosti proizvođača;

7.

u pogledu sprečavanja otpada od hrane upozorava da se čini preuranjenim, pored obvezujućih ciljeva predloženih u zakonodavstvu, predvidjeti i postupak zbog povrede za kućanstva, jer države članice nemaju na raspolaganju zakonodavstvom i sankcijama, a više od polovice otpada hrane dolazi iz kućanstava. Poziva Europsku komisiju da hitro predstavi svoj prijedlog za reviziju zakonodavstva o informiranju potrošača o hrani, uključujući odredbe o označavanju datuma i i kako potrošači tu informaciju shvaćaju i koriste; zalaže se za to da se priznaju uloga i doprinos organizacija potrošača u suzbijanju otpada od hrane putem informiranja i obrazovanja potrošača;

8.

predlaže da se pojmovi i terminologija povezani sa sprečavanjem otpada od hrane revidiraju kako bi se osiguralo ujednačeno tumačenje zakona; predlaže da se definicija otpada od hrane revidira jer smatra da ne treba obuhvaćati dozrelu i neobranu hranu, koja bi trebala biti dio kružnog pristupa i učinkovit način organske gnojidbe i kompostiranja tla; predlaže da se poljoprivrednicima omogući da na tržište stavljaju proizvode koji nisu u savršenom stanju ali su sasvim jestivi, u skladu s preporukom br. 16 panela europskih građana o rasipanju hrane;

9.

predlaže da se kompostiranje smatra prirodnim ciklusom. I u našim se domovima stvara i organski otpad, koji u prosjeku čini jednu trećinu kućanskog otpada. Upotrebom organskih materijala neizbježno se stvara preostali organski otpad (npr. kore od voća i povrća, talog od kave, čaj, trava itd.). Ekološki osviješten način života trebao bi uključivati pravilno gospodarenje tim otpadom i njegovo kompostiranje. Jasno je da kućanstva s vrtom imaju tu mogućnost, ali pozornost treba skrenuti i na važnost kompostiranja u zajednicama u urbanim sredinama. Konačni proizvod kompostiranja klimatski je prihvatljivo i ekonomično rješenje prikladno za opskrbu hranjivim tvarima i gnojidbu. EGSO predlaže da se smanjenje otpada od hrane primjenjuje samo na otpad koji se može izbjeći, a da se otpad koji se ne može izbjeći isključi iz metodologije mjerenja količine otpada ili postotka smanjenja otpada;

10.

naglašava da su roba i ambalažni materijali od biorazgradive plastike koja se može kompostirati od ključne važnosti za održivost kružnog gospodarstva (1) jer je došlo do povećanja ne samo količine drvnih otpadaka nego i korištenja plastične ambalaže. Valja posebno naglasiti da se mora zabraniti otprema otpada iz Europe u neeuropske zemlje u svrhu odlaganja otpada na odlagališta. To može uključivati prehrambene ili tekstilne proizvode, ali i ambalažu koja se obično upotrebljava;

11.

u vezi sa sprečavanjem otpada od hrane skreće pozornost na činjenicu da će u budućnosti biti važno odrediti obvezne ciljeve primarne proizvodnje.

II.   Potkrepljivanje preporuka o politikama

12.   Primjena načela „onečišćivač plaća” u programu proširene odgovornosti proizvođača

13.

Sustav proširene odgovornosti proizvođača i načelo „onečišćivač plaća” konačno obvezuju proizvođače da preuzmu odgovornost za negativan učinak svojih proizvoda na okoliš. Proizvođači mogu preuzeti odgovornost i za oporabu i recikliranje proizvoda. Tako se okolišni troškovi internaliziraju u cijenu proizvoda, što može dovesti do bolje regulacije cijena i potrošačima omogućiti donošenje informiranijih odluka o kupnji.

14.

EGSO također preporučuje da se naknadama u okviru proširene odgovornosti proizvođača podrže aktivnosti ponovne uporabe u tekstilnom sektoru povezane s otvaranjem radnih mjesta.

15.

Osim toga, EGSO skreće pozornost Komisije na činjenicu da znatan dio tekstilnog otpada koji nastaje ili se distribuira u Europi ne postaje otpad u Europi. Programom proširene odgovornosti proizvođača trebali bi se financirati troškovi izvoza tekstila i čišćenja onečišćenja (u zemljama globalnog juga) te poduprijeti uloga globalnog juga u kružnom gospodarstvu.

16.

Načelo „onečišćivač plaća” proizvođače obvezuje na razvijanje proizvoda i ambalaže koji se lako mogu reciklirati ili razgraditi u okolišu. To će utjecati i na održivi dizajn i razvoj inovativnih rješenja u svim fazama životnog ciklusa proizvoda.

17.

U okviru predloženog programa proširene odgovornosti proizvođači mogu preuzeti odgovornost za sakupljanje, recikliranje i pravilno zbrinjavanje svojih proizvoda. Time se smanjuje količina otpada i sve veća upotreba resursa za proizvodnju novih proizvoda.

18.

EGSO poziva oblikovatelje politika da uspostave kriterije eko-modulacije koji u obzir uzimaju i šire aspekte, posebno fazu uporabe proizvoda. Naknade bi trebale biti osmišljene tako da pružaju smislene poticaje za smanjenje proizvodnje, uz istodobno pružanje potpore zajednicama pogođenima izvozom tekstila, uklanjanje zabrinjavajućih tvari iz proizvoda i proizvodnje te otkrivanje informacija o lancu opskrbe i obujmu proizvodnje. EGSO ne može podržati sustave nagrađivanja koji ne pružaju prave poticaje za promjenu, već predlaže osmišljavanje programa poticaja i kazni koji će neizbježno dovesti do promjena u dizajnu (npr. poticaji za označavanje datuma proizvodnje ili za upotrebu tkanine ili pređe oporabljenih postupkom recikliranja kojim se od vlakana dobivaju jednakovrijedna vlakna; kazne za upotrebu sintetičkih ili problematičnih mješavina, ili proizvoda koji sadrže zabrinjavajuće tvari).

19.

Revidiranim procesima gospodarenja otpadom i recikliranja otpada stvorit će se nove mogućnosti zapošljavanja, npr. osoblje u postrojenjima za recikliranje i obradu otpada i radna mjesta stručnjaka za održivost.

20.   Područje primjene Direktive

21.

Svi proizvođači i distributeri u predmetnom sektoru trebali bi podlijegati istim pravilima. Primjena jedinstvenog skupa pravila na prodavatelje koji posluju na internetskim platformama od posebne je važnosti i zaslužuje potporu.

22.

Primarni cilj mora biti sprečavanje nastanka otpada i prerada proizvoda na kraju životnog vijeka u skladu s hijerarhijom otpada.

23.   Ujednačena primjena načela „onečišćivač plaća”

24.

Prijedlog u sadašnjem obliku ne bi na održivost potaknuo 88 % proizvođača, već bi financijski opteretio preostalih 12 %, koji ne bi plaćali samo za svoje proizvode, već i za proizvode preostalih 88 %. Prijedlogom se stoga krši načelo „onečišćivač plaća”.

25.

Isključivanje mikropoduzeća (krojača itd.) iz područja primjene Direktive moglo bi dovesti do problema s tržišnim natjecanjem, što bi predmetni sektor moglo gurnuti u sivu ekonomiju (restrukturiranje poduzeća).

26.

Postoji rizik da će se u budućnosti formulirati prijedlozi, među ostalim u okviru drugih programa proširene odgovornosti proizvođača, kako bi se pronašle rupe u zakonu koje koriste određenim proizvođačima.

27.   Preispitivanje otpada od tekstilnih proizvoda na kraju životnog vijeka

28.

Kod tekstilnog otpada potrebna je dozvola za pripremu za ponovnu uporabu (postupak oporabe otpada) i moraju biti ispunjeni kriteriji za prestanak statusa otpada. Posebnu potporu zaslužuje cilj da se, uz održavanje i iskorištavanje kapaciteta postojećih dobrotvornih organizacija, prednost da sprečavanju i da se osigura da tekstilni proizvodi koji se mogu ponovno upotrijebiti ostanu u upotrebi i ne postanu otpad.

29.

Zakonodavni tekst treba pojasniti kako bi se osiguralo da tekstilna odjeća i obuća ne postanu otpad, već da ostanu unutar ciklusa kao proizvodi. Naime, čim postanu otpad, na njih se primjenjuje strogo reguliran i složen pravni sustav kojim se uređuje obrada otpada, u skladu s kojim se priprema za ponovnu uporabu (npr. šivanje, pranje i glačanje) može provoditi samo uz dozvole za gospodarenje otpadom, što nije realno.

30.   Prijedlog za napuštanje geografske raščlambe na razini NUTS 2 u istraživanjima

31.

U nekoliko država članica EU-a sustavi gospodarenja otpadom djeluju na nacionalnoj razini ili na razini područja gospodarenja otpadom, tako da regionalni podaci na razini NUTS 2 nisu dostupni.

32.

EGSO poziva na to da se geografska raščlamba za prikupljanje podataka definira na razini država članica.

33.   Osiguravanje opstanka dobrotvornih organizacija

34.

Dobrotvorne organizacije u praksi često prodaju odjeću pripremljenu za ponovnu uporabu i financiraju vlastite aktivnosti prihodima od te prodaje. U skladu s predloženim pravilima te prihode više ne bi imali jer bi se oni morali ponovno ulagati u program proširene odgovornosti proizvođača. To bi moglo ugroziti njihov opstanak.

35.

Prijedlogom direktive predviđa se sklapanje financijske nagodbe između dobrotvornih organizacija i programa proširene odgovornosti proizvođača u slučaju da dobrotvorne organizacije besplatno dobiveni tekstil i cipele ne proslijede dalje besplatno. EGSO poziva na uspostavu jasnih kriterija kad je riječ o upravljanju organizacijama za odgovornost proizvođača i načinu uključivanja socijalnih poduzeća.

36.   Sredstva kojima države članice raspolažu kako bi pravodobno ostvarile ciljeve i izbjegle postupke zbog povrede

37.

Podizanje javne svijesti i drugi neobvezujući alati državama članicama ne pružaju dovoljna jamstva da će postići cilj utvrđen na razini stanovništva/kućanstava i izbjeći postupke zbog povrede.

38.

Država članica moći će u obzir uzeti stvarne kvantitativne referentne podatke i utvrditi mjere potrebne za postizanje smanjenja na razini kućanstava od 30 % u odnosu na te referentne vrijednosti tek kada na razini država članica budu poznati zajednička metodologija i minimalni zahtjevi u pogledu kvalitete za ujednačeno mjerenje količine otpada od hrane i kada Komisija donese odluku o odstupanju od referentne godine 2020.

39.

Čini se preuranjenim predvidjeti postupak zbog povrede prava pa EGSO predlaže da se to pitanje preispita u okviru preispitivanja predviđenog za 2027.

40.   Revizija pojmova i terminologije kako bi se osiguralo ujednačeno tumačenje zakonodavstva

41.

Dio otpada od hrane (juhe, jogurt itd.) odbacuje se u zahode ili otpadne vode kućanstava pa se ne pojavljuju u podacima o otpadu jer se ispušta u otpadne vode. Poznavanje metodologije ključno je za određivanje obveza na razini država članica.

42.

Važno je naglasiti da su referentni podaci za 2020. rezultat prikupljanja podataka u državama članicama i da u obzir uzimaju količine otpada koji se kompostira (kompostiranje u kućanstvu i kolektivno kompostiranje) ili ispušta u otpadne vode, tj. ni u kom slučaju ne odražavaju strukturu podataka koji će se prikupljati na temelju buduće metodologije jer dio otpada ne napušta kućanstva (kompostiranje u kućanstvu) ili se zbrinjava na drugi način.

43.

Poznavanje metodologije ključno je za određivanje obveza na razini država članica. EGSO preporučuje da se u metodologiji u obzir uzme samo kruti komunalni otpad i da se kompostiranje definira kao ključan alat za doprinos kružnom gospodarstvu, jer ga smatra korektivnim metodološkim elementom u korist država članica.

44.   Smanjenje otpada od hrane trebalo bi se odnositi samo na otpad koji se može izbjeći, a količinu otpada koji se ne može izbjeći ne bi trebalo uzimati u obzir

45.

U okviru prethodnih prikupljanja podataka, otpad od hrane koji se ne može izbjeći uključen je u statistička izvješća država članica o otpadu.

46.

Važno je u Direktivi precizirati da se dio otpada od hrane ne može izbjeći (npr. talog od kave, kora od voća ili pileće kosti). Količinu tih otpadaka nemoguće je smanjiti i oni će u svakom slučaju završiti kao otpatci.

47.

EGSO predlaže da se pri utvrđivanju polazne vrijednosti u referentnu razinu i cilj smanjenja uključi samo otpad od hrane koji se može izbjeći. Predloženim izmjenama nastoji se osigurati da se državama članicama koje otpad od hrane koji se može izbjeći mjere odvojeno od onoga koji se ne može izbjeći, omogući da za referentnu razinu mjerenja uzmu samo kategoriju otpada od hrane koji se može izbjeći. Istraživanja država članica pokazuju da će za kategoriju otpada koji se ne može izbjeći cilj smanjenja od 30 % do 2030. biti mnogo teže postići, što za sobom povlači mnoga pitanja.

48.

EGSO također predlaže da se procijeni količina otpada od hrane koji se kompostira kod kuće, upotrebljava za prehranu životinja i ispušta u kanalizaciju jer će u suprotnom biti nemoguće dobiti potpunu sliku o količini nastalog otpada od hrane iz kućanstava i načinima njegove oporabe ili odlaganja.

49.

EGSO napominje da je jedan od uzroka velike količine otpada od hrane kod potrošača nerazumijevanje razlike između isteka roka valjanosti („upotrijebiti do”) i minimalnog roka trajanja („najbolje upotrijebiti do”). Komisija je do prosinca 2022. trebala objaviti prijedlog revizije zakonodavstva o informiranju potrošača o hrani. Očekivalo se da će se tim prijedlogom izmijeniti pravila o označavanju datuma kako bi se poboljšala formulacija i prikaz i tako potaknulo bolje razumijevanje i upotreba tih informacija među potrošačima. EGSO je razočaran zbog toga što ta inicijativa, koja bi mogla doprinijeti smanjenju otpada od hrane na razini potrošača, još nije objavljena.

50.

Organizacije potrošača mogu imati ključnu ulogu u borbi protiv otpada od hrane jer potrošačima mogu pružati informacije i praktične savjete i tako im pomoći da promijene ponašanje i kod kuće bacaju manje hrane. EGSO preporučuje da se uvaže stručno znanje i uloga organizacija potrošača u obrazovanju potrošača o otpadu od hrane i njegovom smanjenju, među ostalim olakšavanjem „pristupa mogućnostima financiranja” iz članka 9.a stavka 1. točke (d).

III.   Amandmani na zakonodavni prijedlog

Amandman 1.

Uvodna izjava 17. mijenja se kako slijedi:

Prijedlog Komisije

Amandman

U skladu s načelom „onečišćivač plaća”, utvrđenom u članku 191. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), ključno je da proizvođači koji na tržište Unije stavljaju određene tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom i obuću preuzmu odgovornost za gospodarenje tim proizvodima na kraju životnog vijeka, kao i za produljenje njihova životnog vijeka stavljanjem rabljenih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće na raspolaganje na tržištu za ponovnu uporabu. Kako bi se provelo načelo „onečišćivač plaća”, primjereno je propisati obveze koje se odnose na gospodarenje otpadom za proizvođače tekstilnih proizvoda, proizvoda povezani s tekstilom i obuće, što obuhvaća sve izrađivače, uvoznike ili distributere koji, bez obzira na metodu prodaje, među ostalim i putem ugovora na daljinu kako su definirani u članku 2. točki 7. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća (11), na profesionalnoj osnovi prvi put stavljaju te proizvode na raspolaganje na državnom području države članice pod svojim imenom ili žigom.

Iz opsega proizvođača obuhvaćenih proširenom odgovornošću proizvođača trebalo bi isključiti mikropoduzeća i samozaposlene krojače koji izrađuju proizvode po mjeri s obzirom na njihovu manju ulogu na tržištu tekstila, kao i one koji stavljaju na tržište rabljene tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom i obuću ili proizvode dobivene od takvih rabljenih proizvoda ili otpada od tih proizvoda radi podupiranja ponovne uporabe, među ostalim popravkom, obnovom i recikliranjem s dodanom vrijednošću, pri čemu se određene funkcionalnosti izvornog proizvoda mijenjaju unutar Unije.

U skladu s načelom „onečišćivač plaća”, utvrđenom u članku 191. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), ključno je da proizvođači koji na tržište Unije stavljaju određene tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom i obuću preuzmu odgovornost za gospodarenje tim proizvodima na kraju životnog vijeka, kao i za produljenje njihova životnog vijeka stavljanjem rabljenih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće na raspolaganje na tržištu za ponovnu uporabu. Kako bi se provelo načelo „onečišćivač plaća”, primjereno je propisati obveze koje se odnose na gospodarenje otpadom za proizvođače tekstilnih proizvoda, proizvoda povezani s tekstilom i obuće, što obuhvaća sve izrađivače, uvoznike ili distributere koji, bez obzira na metodu prodaje, među ostalim i putem ugovora na daljinu kako su definirani u članku 2. točki 7. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća (11), na profesionalnoj osnovi prvi put stavljaju te proizvode na raspolaganje na državnom području države članice pod svojim imenom ili žigom.

Amandman 2.

Članak 1. stavak 2. mijenja se kako slijedi:

Prijedlog Komisije

Amandman

(2)

u članku 3. umeću se sljedeći stavci:

„4.b.   „proizvođač tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće navedenih u Prilogu IV.c”

znači svaki proizvođač, uvoznik ili distributer ili druga fizička ili pravna osoba, osim onih koji dobavljaju rabljene tekstilne i obuću navedene u Prilogu IV.c i tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom i obuću navedene u Prilogu IV.c dobivene od takvih rabljenih ili otpadnih proizvoda ili njihovih dijelova na tržištu, poduzeća koja zapošljavaju manje od 10 osoba i čiji godišnji promet i bilanca ne prelazi 2 milijuna EUR i samozaposleni krojači koji izrađuju proizvode po mjeri, koji, bez obzira na prodajnu tehniku, uključujući ugovore na daljinu kako je definirano u članku 2. stavku 7. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća*: […]

(2)

u članku 3. umeću se sljedeći stavci:

„4.b.   „proizvođač tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće navedenih u Prilogu IV.c”

znači svaki proizvođač, uvoznik ili distributer ili druga fizička ili pravna osoba, koji, bez obzira na prodajnu tehniku, uključujući ugovore na daljinu kako je definirano u članku 2. stavku 7. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća*: […]

Obrazloženje za amandmane 1. i 2.

U vezi s preporukom br. 2. Prijedlog u sadašnjem obliku ne bi na održivost potaknuo 88 % proizvođača, već bi financijski opteretio preostalih 12 %, koji ne bi plaćali samo za svoje proizvode, već i za proizvode preostalih 88 %. Prijedlogom se stoga krši načelo „onečišćivač plaća”.

Isključivanje mikropoduzeća (krojača itd.) iz područja primjene Direktive moglo bi dovesti do problema s tržišnim natjecanjem, što bi predmetni sektor moglo gurnuti u sivu ekonomiju (restrukturiranje poduzeća).

Postoji rizik da će se u budućnosti formulirati prijedlozi, među ostalim u okviru drugih programa proširene odgovornosti proizvođača, kako bi se pronašle rupe u zakonu koje koriste određenim proizvođačima.

Amandman 3.

Članak 22.d mijenja se kako slijedi:

Prijedlog Komisije

Amandman

3.

Države članice osiguravaju da se rabljeni i otpadni tekstilni proizvodi, proizvodi povezani s tekstilom i obuća koji se sakupljaju odvojeno u skladu s člankom 22.c stavkom 5. pri sakupljanju smatraju otpadom.

3.

Države članice osiguravaju da se otpadni tekstilni proizvodi, proizvodi povezani s tekstilom i obuća koji se sakupljaju odvojeno u skladu s člankom 22.c stavkom 5. pri sakupljanju smatraju otpadom.

 

Također, države članice osiguravaju da se rabljeni tekstilni proizvodi, proizvodi povezani s tekstilom i obuća ne smatraju otpadom; zahtjevi za upis u registar ili dozvolu iz ove Direktive ne primjenjuju se na njih tijekom pripreme za ponovnu uporabu.

Kad je riječ o tekstilnim proizvodima koji nisu proizvodi navedeni u Prilogu IV.c, kao i neprodanim tekstilnim proizvodima, proizvodima povezanima s tekstilom i obući navedenima u Prilogu IV.c, države članice osiguravaju da se različite frakcije tekstilnih materijala i tekstilnih predmeta drže odvojenima u trenutku nastanka otpada ako odvajanje olakšava naknadnu ponovnu uporabu, pripremu za ponovnu uporabu ili recikliranje, uključujući recikliranje vlakana u vlakna ako to omogućuje tehnološki napredak.

Kad je riječ o tekstilnim proizvodima koji nisu proizvodi navedeni u Prilogu IV.c, kao i neprodanim tekstilnim proizvodima, proizvodima povezanima s tekstilom i obući navedenima u Prilogu IV.c, države članice osiguravaju da se različite frakcije tekstilnih materijala i tekstilnih predmeta drže odvojenima u trenutku nastanka otpada ako odvajanje olakšava naknadnu ponovnu uporabu, pripremu za ponovnu uporabu ili recikliranje, uključujući recikliranje vlakana u vlakna ako to omogućuje tehnološki napredak.

Obrazloženje

U vezi s preporukom br. 3. Za tekstilni otpad potrebna je dozvola za pripremu za ponovnu uporabu (postupak oporabe otpada) i moraju biti ispunjeni kriteriji za prestanak statusa otpada. Posebnu potporu zaslužuje cilj da se, uz održavanje i iskorištavanje kapaciteta postojećih dobrotvornih organizacija, prednost da sprečavanju i da se osigura da tekstilni proizvodi koji se mogu ponovno upotrijebiti ostanu u upotrebi i ne postanu otpad.

Zakonodavni tekst treba pojasniti kako bi se osiguralo da tekstilna odjeća i obuća ne postanu otpad, već da ostanu unutar ciklusa kao proizvodi. Naime, čim postanu otpad, na njih se primjenjuje strogo reguliran i složen pravni sustav kojim se uređuje obrada otpada, u skladu s kojim se priprema za ponovnu uporabu (npr. šivanje, pranje i glačanje) može provoditi samo uz dozvole za gospodarenje otpadom, što nije realno.

Amandman 4.

Uvodna izjava 24. mijenja se kako slijedi:

Prijedlog Komisije

Amandman

[…] Kako bi se provjerila i poboljšala djelotvornost mreže za sakupljanje i informativnih kampanja, trebalo bi barem na razini NUTS 2 provoditi redovita istraživanja sastava sakupljenog miješanog komunalnog otpada da bi se utvrdila količina otpadnog tekstila i obuće u njima. Osim toga, organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača trebale bi izračunavati i objavljivati informacije o učinkovitosti sustava odvojenog sakupljanja i postignutoj godišnjoj stopi odvojenog sakupljanja.

[…] Kako bi se provjerila i poboljšala djelotvornost mreže za sakupljanje i informativnih kampanja, trebalo bi barem na razini NUTS 2 – i to zajedničkom metodologijom, kako bi se na razini država članica primjenjivala ista pravila – provoditi redovita istraživanja sastava sakupljenog miješanog komunalnog otpada da bi se utvrdila količina otpadnog tekstila i obuće u njima. Osim toga, organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača trebale bi izračunavati i objavljivati informacije o učinkovitosti sustava odvojenog sakupljanja i postignutoj godišnjoj stopi odvojenog sakupljanja.

Obrazloženje

U vezi s preporukom br. 5. U nekoliko država članica EU-a sustavi gospodarenja otpadom djeluju na nacionalnoj razini ili na razini područja gospodarenja otpadom, tako da regionalni podaci na razini NUTS 2 nisu dostupni.

Amandman 5.

Članak 22.c mijenja se kako slijedi:

Prijedlog Komisije

Amandman

3.

Države članice zahtijevaju od organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača da osiguraju da financijski doprinosi koje im plaćaju proizvođači tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće navedenih u Prilogu IV.c ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

3.

Države članice zahtijevaju od organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača da osiguraju da financijski doprinosi koje im plaćaju proizvođači tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće navedenih u Prilogu IV.c ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

[…]

[…]

(b)

prilagođeni su kako bi se u obzir uzeli svi prihodi organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača od ponovne uporabe, pripreme za ponovnu uporabu ili vrijednosti sekundarnih sirovina iz recikliranog otpadnog tekstila;

(b)

prilagođeni su kako bi se u obzir uzeli svi prihodi organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača od ponovne uporabe, pripreme za ponovnu uporabu ili vrijednosti sekundarnih sirovina iz recikliranog otpadnog tekstila; izuzetak su prihodi koje od toga dobivaju socijalna poduzeća;

[…]

[…]

Obrazloženje

U vezi s preporukom br. 5. Dobrotvorne organizacije u praksi često prodaju odjeću pripremljenu za ponovnu uporabu i financiraju vlastite aktivnosti prihodima od te prodaje. U skladu s predloženim pravilima ti bi se prihodi morali ponovno ulagati u program proširene odgovornosti proizvođača. To bi moglo ugroziti njihov opstanak.

Predlaže se da se u vezi s tim prihodom predvidi iznimka za dobrotvorne (neprofitne) organizacije. Stoga ne bi trebalo sklopiti financijsku nagodbu između programa proširene odgovornosti proizvođača i dobrotvornih organizacija u slučaju da dotične organizacije besplatno dobiveni tekstil i cipele ne proslijede dalje besplatno.

Amandman 6.

Članak 9.a mijenja se kako slijedi:

Prijedlog Komisije

Amandman

3.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 38.a radi dopune ove Direktive u pogledu utvrđivanja zajedničke metodologije i minimalnih zahtjeva kvalitete za ujednačeno mjerenje razina otpada od hrane.

3.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 38.a radi dopune ove Direktive u pogledu utvrđivanja zajedničke metodologije i minimalnih zahtjeva kvalitete za ujednačeno mjerenje razina otpada od hrane. Da bi se razina otpada od hrane mogla izmjeriti ujednačeno, Komisija mora tijekom razvijanja metodologije obratiti pažnju na stvarno područje primjene Direktive, a kompostiranje kao postupak korištenja otpada definirano je kao korektivni metodološki element koji ide u korist država članica.

Obrazloženje

U vezi s preporukom br. 7. Poznavanje metodologije ključno je za određivanje obveza na razini država članica. EGSO preporučuje da se u metodologiji u obzir uzima samo kruti komunalni otpad i da se kompostiranje definira kao ključan alat za doprinos kružnom gospodarstvu i da ga se smatra korektivnim metodološkim elementom u korist država članica.

Amandman 7.

Uvodna izjava 9. mijenja se kako slijedi:

Prijedlog Komisije

Amandman

(9)

Kako bi se postigli kratkoročni rezultati te se subjektima u poslovanju s hranom, potrošačima i javnim tijelima osigurala potrebna dugoročna perspektiva, trebalo bi utvrditi kvantificirane ciljeve za smanjenje stvaranja otpada od hrane koje države članice trebaju ostvariti do 2030.

(9)

Kako bi se postigli kratkoročni rezultati te se subjektima u poslovanju s hranom, potrošačima i javnim tijelima osigurala potrebna dugoročna perspektiva, trebalo bi utvrditi kvantificirane ciljeve za smanjenje stvaranja otpada od hrane koji se može izbjeći, koje države članice trebaju ostvariti do 2030.

Amandman 8.

Uvodna izjava 13. mijenja se kako slijedi:

Prijedlog Komisije

Amandman

(13)

Demografske promjene znatno utječu na količinu konzumirane hrane i otpada koji nastaje od hrane. Stoga bi se zajednički cilj smanjenja rasipanja hrane, koji se primjenjuje na maloprodaju i ostalu distribuciju hrane, restorane i ugostiteljske usluge te kućanstva, trebao izraziti kao postotna promjena u razinama otpada od hrane po stanovniku kako bi se uzele u obzir promjene u broju stanovnika.

(13)

Demografske promjene znatno utječu na količinu konzumirane hrane i otpada koji nastaje od hrane , a može se izbjeći . Stoga bi se zajednički cilj smanjenja rasipanja hrane, koji se primjenjuje na maloprodaju i ostalu distribuciju hrane, restorane i ugostiteljske usluge te kućanstva, trebao izraziti kao postotna promjena u razinama otpada od hrane koji se može izbjeći po stanovniku kako bi se uzele u obzir promjene u broju stanovnika.

Amandman 9.

Uvodna izjava 36. mijenja se kako slijedi:

Prijedlog Komisije

Amandman

(36)

Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 9. stavka 8. Direktive 2008/98/EZ u pogledu zajedničke metodologije i minimalnih zahtjeva kvalitete za ujednačeno mjerenje razina otpada od hrane trebalo bi, uz manje prilagodbe, premjestiti u novi članak koji se posebno odnosi na sprečavanje nastanka otpada od hrane.

(36)

Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 9. stavka 8. Direktive 2008/98/EZ u pogledu zajedničke metodologije i minimalnih zahtjeva kvalitete za ujednačeno mjerenje razina otpada od hrane koji se može izbjeći trebalo bi, uz manje prilagodbe, premjestiti u novi članak koji se posebno odnosi na sprečavanje nastanka otpada od hrane koji se može izbjeći .

Amandman 10.

Povezano s 9. preporukom

Članak 9.a mijenja se kako slijedi:

Prijedlog Komisije

Amandman

Sprečavanje nastanka otpada od hrane

Sprečavanje nastanka otpada od hrane

1.

Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere za sprečavanje nastanka otpada od hrane u primarnoj proizvodnji, u preradi i proizvodnji, u maloprodaji i ostaloj distribuciji hrane, u restoranima i na mjestima na kojima se poslužuje hrana te u kućanstvima. Te mjere uključuju:

1.

Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere za sprečavanje nastanka otpada od hrane koji se može izbjeći u primarnoj proizvodnji, u preradi i proizvodnji, u maloprodaji i ostaloj distribuciji hrane, u restoranima i na mjestima na kojima se poslužuje hrana te u kućanstvima. Te mjere uključuju:

(a)

razvoj i podupiranje intervencija za promjenu ponašanja kako bi se smanjilo rasipanje hrane te kampanja za informiranje javnosti o sprečavanju rasipanja hrane;

(a)

razvoj i podupiranje intervencija za promjenu ponašanja kako bi se smanjilo rasipanje hrane te kampanja za informiranje javnosti o sprečavanju rasipanja hrane;

(b)

utvrđivanje i uklanjanje neučinkovitosti u funkcioniranju lanca opskrbe hranom i podupiranje suradnje među svim dionicima, te pravednu raspodjelu troškova i koristi mjera za sprečavanje;

(b)

utvrđivanje i uklanjanje neučinkovitosti u funkcioniranju lanca opskrbe hranom i podupiranje suradnje među svim dionicima, te pravednu raspodjelu troškova i koristi mjera za sprečavanje;

(c)

poticanje doniranja hrane i drugih oblika redistribucije za ljudsku potrošnju, pri čemu se korištenju za prehranu ljudi daje prednost pred korištenjem u hrani za životinje i preradom u neprehrambene proizvode;

(c)

poticanje doniranja hrane i drugih oblika redistribucije za ljudsku potrošnju, pri čemu se korištenju za prehranu ljudi daje prednost pred korištenjem u hrani za životinje i preradom u neprehrambene proizvode;

(d)

podupiranje osposobljavanja i razvoja vještina te olakšavanje pristupa mogućnostima financiranja, posebno za mala i srednja poduzeća i aktere socijalne ekonomije.

(d)

podupiranje osposobljavanja i razvoja vještina te olakšavanje pristupa mogućnostima financiranja, posebno za mala i srednja poduzeća i aktere socijalne ekonomije.

Države članice osiguravaju da svi relevantni dionici u lancu opskrbe budu uključeni razmjerno svojem kapacitetu i ulozi u sprečavanju nastanka otpada od hrane u lancu opskrbe hranom, pri čemu nastoje spriječiti nerazmjeran učinak na mala i srednja poduzeća.

Države članice osiguravaju da svi relevantni dionici u lancu opskrbe budu uključeni razmjerno svojem kapacitetu i ulozi u sprečavanju nastanka otpada od hrane koji se može izbjeći u lancu opskrbe hranom, pri čemu nastoje spriječiti nerazmjeran učinak na mala i srednja poduzeća.

2.

Države članice prate i procjenjuju provedbu svojih mjera za sprečavanje rasipanja hrane, uključujući usklađenost s ciljevima smanjenja rasipanja hrane iz stavka 4., mjerenjem razina rasipanja hrane na temelju metodologije utvrđene u skladu sa stavkom 3.

2.

Države članice prate i procjenjuju provedbu svojih mjera za sprečavanje rasipanja hrane, uključujući usklađenost s ciljevima smanjenja rasipanja hrane iz stavka 4., mjerenjem razina rasipanja hrane koje se može izbjeći na temelju metodologije utvrđene u skladu sa stavkom 3.

3.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 38.a radi dopune ove Direktive u pogledu utvrđivanja zajedničke metodologije i minimalnih zahtjeva kvalitete za ujednačeno mjerenje razina otpada od hrane.

3.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 38.a radi dopune ove Direktive u pogledu utvrđivanja zajedničke metodologije i minimalnih zahtjeva kvalitete za ujednačeno mjerenje razina otpada od hrane koji se može izbjeći .

4.

Države članice poduzimaju potrebne i odgovarajuće mjere kako bi do 31. prosinca 2030. postigle sljedeće ciljeve smanjenja rasipanja hrane na nacionalnoj razini:

4.

Države članice poduzimaju potrebne i odgovarajuće mjere kako bi do 31. prosinca 2030. postigle sljedeće ciljeve smanjenja rasipanja hrane na nacionalnoj razini:

(a)

smanjenje nastanka otpada od hrane u preradi i proizvodnji za 10 % u usporedbi s količinom nastalom 2020.;

(a)

smanjenje nastanka otpada od hrane koji se može izbjeći u preradi i proizvodnji za 10 % u usporedbi s količinom nastalom 2020.;

(b)

smanjenje nastanka otpada od hrane po stanovniku, zajednički u maloprodaji i ostaloj distribuciji hrane, u restoranima i na mjestima na kojima se poslužuje hrana te u kućanstvima za 30 % u usporedbi s količinom nastalom 2020.

(b)

smanjenje nastanka otpada od hrane koji se može izbjeći po stanovniku, zajednički u maloprodaji i ostaloj distribuciji hrane, u restoranima i na mjestima na kojima se poslužuje hrana te u kućanstvima za 30 % u usporedbi s količinom nastalom 2020.

5.

Ako država članica može dostaviti podatke za referentnu godinu prije 2020., koji su prikupljeni primjenom metoda usporedivih s metodologijom i minimalnim zahtjevima u pogledu kvalitete za ujednačeno mjerenje razina otpada od hrane kako je utvrđeno u Delegiranoj odluci Komisije (EU) 2019/1597, može se upotrijebiti ranija referentna godina. Država članica obavješćuje Komisiju i druge države članice o svojoj namjeri da iskoristi raniju referentnu godinu u roku od 18 mjeseci od stupanja na snagu ove Direktive te dostavlja Komisiji podatke i metode mjerenja korištene za njihovo prikupljanje.

5.

Otpad od hrane može sadržavati dijelove hrane namijenjene prehrani ljudi i dijelove hrane koji nisu namijenjeni prehrani ljudi. Otpad od hrane koji potječe od hrane namijenjene prehrani ljudi naziva se otpadom od hrane koji se može izbjeći. Otpad od hrane koji potječe od hrane koja nije namijenjena prehrani ljudi naziva se otpadom od hrane koji se ne može izbjeći.

Državama članicama koje mogu dokazati da su provele zasebna mjerenja otpada od hrane koji se može izbjeći i onog koji se ne može izbjeći trebalo bi dozvoliti da kao mjernu jedinicu za praćenje ciljane vrijednosti smanjenja otpada od hrane koriste otpad od hrane koji se može izbjeći, pod uvjetom da se za prikupljanje podataka koriste metode slične metodologiji i minimalnim zahtjevima u pogledu kvalitete za ujednačeno mjerenja razina otpada od hrane iz Delegirane odluke Komisije (EU) 2019/1597. Države članice u roku od 18 mjeseci od stupanja na snagu ove Direktive obavješćuju Komisiju i druge države članice o namjeri da kao mjernu jedinicu koriste otpad od hrane koji se može izbjeći i Komisiji prosljeđuju podatke i metode mjerenja kojima su ih prikupile.

Države članice dužne su procijeniti količinu otpada od hrane koji se u domaćinstvima kompostira, daje domaćim životinjama i odbacuje kao otpadna voda ili zajedno s njom, koristeći pritom odgovarajuću metodologiju usklađenu s metodologijama za ujednačeno mjerenje iz Delegirane odluke Komisije (EU) 2019/1597.

6.

Ako Komisija smatra da podaci nisu u skladu s uvjetima utvrđenima u stavku 5., u roku od šest mjeseci od primitka obavijesti dostavljene u skladu sa stavkom 5. donosi odluku kojom se od države članice zahtijeva da upotrijebi 2020. ili godinu koja nije ona koju je država članica predložila kao referentnu godinu.

6.

Ako Komisija smatra da podaci nisu u skladu s uvjetima utvrđenima u stavku 5., u roku od šest mjeseci od primitka obavijesti dostavljene u skladu sa stavkom 5. donosi odluku kojom se od države članice zahtijeva da upotrijebi 2020. ili godinu koja nije ona koju je država članica predložila kao referentnu godinu.

7.

Komisija do 31. prosinca 2027. preispituje ciljeve koje treba ostvariti do 2030., utvrđene u stavku 4., kako bi ih, prema potrebi, izmijenila i/ili proširila na druge faze lanca opskrbe hranom te razmotrila postavljanje novih ciljeva nakon 2030. U tu svrhu Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće, a prema potrebi mu prilaže i zakonodavni prijedlog.”; (5) u članku 11. stavku 1. treća rečenica zamjenjuje se sljedećim: „Podložno članku 10. stavcima 2. i 3., države članice uspostavljaju odvojeno sakupljanje barem za papir, metal, plastiku i staklo.”; (6) u članku 11.b stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1. Komisija u suradnji s Europskom agencijom za okoliš sastavlja izvješća o napretku prema ostvarenju ciljeva utvrđenih člankom 9.a stavkom 4., člankom11. stavkom 2. točkama (c), (d) i (e) i člankom 11. stavkom 3. najkasnije tri godine prije svakog u njima utvrđenog roka.”;

7.

Komisija do 31. prosinca 2027. preispituje ciljeve koje treba ostvariti do 2030., utvrđene u stavku 4., kako bi ih, prema potrebi, izmijenila i/ili proširila na druge faze lanca opskrbe hranom te razmotrila postavljanje novih ciljeva nakon 2030. U tu svrhu Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće, a prema potrebi mu prilaže i zakonodavni prijedlog.”; (5) u članku 11. stavku 1. treća rečenica zamjenjuje se sljedećim: „Podložno članku 10. stavcima 2. i 3., države članice uspostavljaju odvojeno sakupljanje barem za papir, metal, plastiku i staklo.”; (6) u članku 11.b stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1. Komisija u suradnji s Europskom agencijom za okoliš sastavlja izvješća o napretku prema ostvarenju ciljeva utvrđenih člankom 9.a stavkom 4., člankom11. stavkom 2. točkama (c), (d) i (e) i člankom 11. stavkom 3. najkasnije tri godine prije svakog u njima utvrđenog roka.”;

Obrazloženje za amandmane 7., 8., 9. i 10.

U vezi s preporukama br. 8. i 9. U okviru prethodnih prikupljanja podataka, otpad od hrane koji se ne može izbjeći uključen je u izvješća država članica o otpadu. Važno je u Direktivi precizirati da se dio otpada od hrane ne može izbjeći (npr. kora od voća ili pileće kosti – taj se otpad ne može ni izbjeći ni spriječiti, ali se naravno može upotrijebiti, npr. kompostiranjem). Količinu tih otpadaka nemoguće je smanjiti i oni će u svakom slučaju završiti kao otpatci. Predlaže se da se polazna vrijednost i cilj smanjenja utvrde samo za otpad od hrane koji se može izbjeći.

Bruxelles, 25. listopada 2023.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Oliver RÖPKE


(1)  Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o „Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Europska strategija za plastiku u kružnom gospodarstvu” (COM(2018) 28 final) i „Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o lučkim uređajima za prihvat isporuke brodskog otpada, stavljanju izvan snage Direktive 2000/59/EZ i izmjenama Direktive 2009/16/EZ i Direktive 2010/65/EU” (COM(2018) 33 final – 2018/0012 (COD)) (SL C 283, 10.8.2018., str. 61.).

(11)  Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304, 22.11.2011., str. 64.).

(11)  Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304, 22.11.2011., str. 64.).


PRILOG

Sljedeći su amandmani odbijeni tijekom rasprave premda su dobili barem četvrtinu glasova (pravilo 74. stavak 3. Poslovnika):

AMANDMAN 2.

NAT/907 – Revizija Okvirne direktive EU-a o otpadu

Točka 3.

Izmijeniti kako slijedi:

Mišljenje Stručne skupine

Amandman

kad je riječ o obvezi plaćanja naknada u okviru proširene odgovornosti proizvođača, predlaže da se preispita stajalište prema kojem zaštita mikropoduzeća ima prednost pred načelom „onečišćivač plaća”. Načelo proširene odgovornosti proizvođača zasniva se na činjenici da je proizvođač odgovoran za cijeli životni ciklus svog proizvoda i trebalo bi uključivati socijalnu uvjetovanost;

Načelo proširene odgovornosti proizvođača zasniva se na činjenici da je proizvođač odgovoran za cijeli životni ciklus svog proizvoda i trebalo bi uključivati socijalnu uvjetovanost;

Obrazloženje

Svrha je amandmana dosljedno osigurati uključivanje načela „počnimo od malih”, koje se opetovano ističe u mišljenjima EGSO-a i o kojem Europska komisija vodi računa u svojem prijedlogu.

AMANDMAN 3.

NAT/907 – Revizija Okvirne direktive EU-a o otpadu

Točka 23.

Izbrisati točku:

Mišljenje Stručne skupine

Amandman

Ujednačena primjena načela „onečišćivač plaća”

 

Obrazloženje

Svrha je amandmana spriječiti da se europski MMSP-ovi nepošteno okarakteriziraju kao neusklađeni sa zahtjevima za zaštitu okoliša i održivog razvoja, osigurati usklađenost s prethodno izraženim stajalištem EGSO-a (da MMSP-ovi ne bi trebali snositi isti teret kao velika poduzeća) koje Odbor zagovara u različitim mišljenjima i voditi računa o paketu olakšica za MSP-ove.

AMANDMAN 4.

NAT/907 – Revizija Okvirne direktive EU-a o otpadu

Točka 24.

Izbrisati točku:

Mišljenje Stručne skupine

Amandman

Prijedlog u sadašnjem obliku ne bi na održivost potaknuo 88 % proizvođača, već bi financijski opteretio preostalih 12 %, koji ne bi plaćali samo za svoje proizvode, već i za proizvode preostalih 88 %. Prijedlogom se stoga krši načelo „onečišćivač plaća”.

 

Obrazloženje

Svrha je amandmana spriječiti da se europski MMSP-ovi nepošteno okarakteriziraju kao neusklađeni sa zahtjevima za zaštitu okoliša i održivim razvojem, osigurati usklađenost s prethodno izraženim stajalištem EGSO-a (da MMSP-ovi ne bi trebali snositi isti teret kao velika poduzeća) koje Odbor zagovara u nizu mišljenja i voditi računa o paketu olakšica za MSP-ove.

AMANDMAN 5.

NAT/907 – Revizija Okvirne direktive EU-a o otpadu

Točka 25.

Izbrisati točku:

Mišljenje Stručne skupine

Amandman

Isključivanje mikropoduzeća (krojača itd.) iz područja primjene Direktive moglo bi dovesti do problema s tržišnim natjecanjem, što bi predmetni sektor moglo gurnuti u sivu ekonomiju (restrukturiranje poduzeća).

 

Obrazloženje

Svrha je amandmana spriječiti da se europski MMSP-ovi nepošteno okarakteriziraju kao neusklađeni sa zahtjevima za zaštitu okoliša i održivim razvojem, osigurati usklađenost s prethodno izraženim stajalištem EGSO-a (da MMSP-ovi ne bi trebali snositi isti teret kao velika poduzeća) koje Odbor zagovara u nizu mišljenja i voditi računa o paketu olakšica za MSP-ove.

AMANDMAN 6.

NAT/907 – Revizija Okvirne direktive EU-a o otpadu

Točka 26.

Izbrisati točku:

Mišljenje Stručne skupine

Amandman

Postoji rizik da će se u budućnosti formulirati prijedlozi, među ostalim u okviru drugih programa proširene odgovornosti proizvođača, kako bi se pronašle rupe u zakonu koje koriste određenim proizvođačima.

 

Obrazloženje

Svrha je amandmana spriječiti da se europski MMSP-ovi nepošteno okarakteriziraju kao neusklađeni sa zahtjevima za zaštitu okoliša i održivim razvojem, osigurati usklađenost s prethodno izraženim stajalištem EGSO-a (da MMSP-ovi ne bi trebali snositi isti teret kao velika poduzeća) koje Odbor zagovara u nizu mišljenja i voditi računa o paketu olakšica za MSP-ove.

AMANDMAN 7.

NAT/907 – Revizija Okvirne direktive EU-a o otpadu

Poglavlje III. amandman 1.

Izbrisati Amandman 1.

Prijedlog Komisije

U skladu s načelom „onečišćivač plaća”, utvrđenom u članku 191. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), ključno je da proizvođači koji na tržište Unije stavljaju određene tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom i obuću preuzmu odgovornost za gospodarenje tim proizvodima na kraju životnog vijeka, kao i za produljenje njihova životnog vijeka stavljanjem rabljenih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće na raspolaganje na tržištu za ponovnu uporabu. Kako bi se provelo načelo „onečišćivač plaća”, primjereno je propisati obveze koje se odnose na gospodarenje otpadom za proizvođače tekstilnih proizvoda, proizvoda povezani s tekstilom i obuće, što obuhvaća sve izrađivače, uvoznike ili distributere koji, bez obzira na metodu prodaje, među ostalim i putem ugovora na daljinu kako su definirani u članku 2. točki 7. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća (11), na profesionalnoj osnovi prvi put stavljaju te proizvode na raspolaganje na državnom području države članice pod svojim imenom ili žigom.

Iz opsega proizvođača obuhvaćenih proširenom odgovornošću proizvođača trebalo bi isključiti mikropoduzeća i samozaposlene krojače koji izrađuju proizvode po mjeri s obzirom na njihovu manju ulogu na tržištu tekstila, kao i one koji stavljaju na tržište rabljene tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom i obuću ili proizvode dobivene od takvih rabljenih proizvoda ili otpada od tih proizvoda radi podupiranja ponovne uporabe, među ostalim popravkom, obnovom i recikliranjem s dodanom vrijednošću, pri čemu se određene funkcionalnosti izvornog proizvoda mijenjaju unutar Unije.


Mišljenje Stručne skupine

Amandman

U skladu s načelom „onečišćivač plaća”, utvrđenom u članku 191. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), ključno je da proizvođači koji na tržište Unije stavljaju određene tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom i obuću preuzmu odgovornost za gospodarenje tim proizvodima na kraju životnog vijeka, kao i za produljenje njihova životnog vijeka stavljanjem rabljenih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće na raspolaganje na tržištu za ponovnu uporabu. Kako bi se provelo načelo „onečišćivač plaća”, primjereno je propisati obveze koje se odnose na gospodarenje otpadom za proizvođače tekstilnih proizvoda, proizvoda povezani s tekstilom i obuće, što obuhvaća sve izrađivače, uvoznike ili distributere koji, bez obzira na metodu prodaje, među ostalim i putem ugovora na daljinu kako su definirani u članku 2. točki 7. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća  (11) , na profesionalnoj osnovi prvi put stavljaju te proizvode na raspolaganje na državnom području države članice pod svojim imenom ili žigom.

 

Obrazloženje

Prijedlog Komisije ne treba mijenjati.

AMANDMAN 8.

NAT/907 – Revizija Okvirne direktive EU-a o otpadu

Poglavlje III. amandman 2. i obrazloženja za Amandmane 1. i 2.

Izbrisati Amandman 2. i obrazloženja za Amandmane 1. i 2.

Prijedlog Komisije

(2)

u članku 3. umeću se sljedeći stavci:

„4.b.

„proizvođač tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće navedenih u Prilogu IV.c” znači svaki proizvođač, uvoznik ili distributer ili druga fizička ili pravna osoba, osim onih koji dobavljaju rabljene tekstilne i obuću navedene u Prilogu IV.c i tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom i obuću navedene u Prilogu IV.c dobivene od takvih rabljenih ili otpadnih proizvoda ili njihovih dijelova na tržištu, poduzeća koja zapošljavaju manje od 10 osoba i čiji godišnji promet i bilanca ne prelazi 2 milijuna EUR i samozaposleni krojači koji izrađuju proizvode po mjeri, koji, bez obzira na prodajnu tehniku, uključujući ugovore na daljinu kako je definirano u članku 2. stavku 7. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća*: […]


Mišljenje Stručne skupine

Amandman

(2)

u članku 3. umeću se sljedeći stavci:

„4.b.

„proizvođač tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće navedenih u Prilogu IV.c” znači svaki proizvođač, uvoznik ili distributer ili druga fizička ili pravna osoba, uključujući ugovore na daljinu kako je definirano u članku 2. stavku 7. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća*: […]

Obrazloženje za amandmane 1. i 2.

U vezi s preporukom br. 2. Prijedlog u sadašnjem obliku ne bi na održivost potaknuo 88 % proizvođača, već bi financijski opteretio preostalih 12 %, koji ne bi plaćali samo za svoje proizvode, već i za proizvode preostalih 88 %. Prijedlogom se stoga krši načelo „onečišćivač plaća”.

Isključivanje mikropoduzeća (krojača itd.) iz područja primjene Direktive moglo bi dovesti do problema s tržišnim natjecanjem, što bi predmetni sektor moglo gurnuti u sivu ekonomiju (restrukturiranje poduzeća).

Postoji rizik da će se u budućnosti formulirati prijedlozi, među ostalim u okviru drugih programa proširene odgovornosti proizvođača, kako bi se pronašle rupe u zakonu koje koriste određenim proizvođačima.

 

Obrazloženje

Prijedlog Komisije ne treba mijenjati.

Rezultat glasanja o amandmanima u paketu:

Za:

72

Protiv:

113

Suzdržani:

11


(11)  Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304, 22.11.2011., str. 64.).

(11)   Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304, 22.11.2011., str. 64.).


ELI: http://data.europa.eu/eli/C/2024/888/oj

ISSN 1977-1088 (electronic edition)


Top