Izvjestitelj/ica:	Thierry LIBAERT
Suizvjestitelj/ica:	Émilie PROUZET

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 17.4.2023. Vijeće Europske unije, 12.4.2023.
Pravna osnova:	članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	2.6.2023.
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	66/0/0
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	14.6.2023.
Plenarno zasjedanje br.:	579
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	178/1/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja paket prijedloga Komisije kojim se nastoji olakšati mogućnost popravka proizvoda i mjerama od faze dizajna do kraja životnog ciklusa proizvoda osigurati da ta mogućnost bude pravodobna i da se doista može iskoristiti.

1.2.

EGSO smatra da bi neke od niže predstavljenih mjera mogle doprinijeti jačanju ostvarivanja prava na mogućnost popravka.

1.3.

Nema sumnje da se poboljšanjem informiranosti potrošača može doprinijeti pravu na popravak. U tom je smislu uspostava nacionalne platforme na kojoj bi se objavljivale sve informacije pozitivan korak, ali je potrebno precizno utvrditi uvjete za njezinu uspostavu i ažuriranje.

1.4.

Zatim, radi lakšeg korištenja opcije popravka, EGSO pozdravlja uravnoteženost mjera koje se odnose na zakonsko jamstvo, kojima se obveza popravka jača, ali potrošač ipak zadržava pravo na zamjenu proizvoda u slučaju većih nedostataka. Međutim, Odbor smatra da bi pooštrenje obveze distributera da osigura popravak trebalo biti popraćeno stvarnom primjenom prava na pravni lijek kojim bi distributeri raspolagali u odnosu na proizvođače (prvenstveno u pogledu rezervnih dijelova i troškova). Distributeri naime imaju ulogu povezivanja s potrošačima i morali bi u tom pogledu imati podršku.

1.5.

Radi olakšavanja korištenja opcije popravka izvan zakonskog jamstva, od presudne je važnosti podržati širenje mreže servisera, kako u pogledu njihovog strukovnog osposobljavanja tako i osiguravanjem da imaju pristup neophodnim informacijama o popravku i održavanju, kao i potrebnim rezervnim dijelovima, i to po razumnoj cijeni.

1.6.

Poticanje mogućnosti popravka od faze dizajniranja proizvoda predmet je zasebnog nacrta uredbe. Tome bi trebalo pridonositi i nakon faze dizajna odnosno nakon prodaje. EGSO poziva Komisiju da u tu svrhu u kontekstu tekuće modernizacije okvira intelektualnog vlasništva (1) ocijeni preporučljivost poticanja razmjene podataka u vezi s rezervnim dijelovima i mogućnošću popravka proizvoda. Također je potrebno poboljšati pristup rezervnim dijelovima ispisanima 3D tiskom ili sigurnim rabljenim dijelovima, kao i povećati potporu obnovljenim proizvodima.

1.7.

Radi dosljednosti, pravo na popravak mora se temeljiti i na zabrani određenih praksi, primjerice serijalizacije, kojima se popravak namjerno otežava, u slučajevima kad je jasno da je cilj tih praksi samo ometanje tržišnog natjecanja na tržištu rezervnih dijelova.

1.8.

Naposljetku, potrebno je poraditi i na pitanju kvalitete, sigurnosti i troška popravka. Nadmetanje među pružateljima usluga popravka upotrebom standardiziranog obrasca koji sadrži usporedive informacije dobro je sredstvo za razvoj tržišta. Međutim, EGSO smatra da je nužno učiniti više i na temelju postojećih iskustava na nacionalnoj razini utvrditi koji bi financijski instrumenti bili najbolji da se potrošače potakne na popravak proizvoda.

1.9.

EGSO podsjeća na to da se pitanje popravka odnosi na sve dionike, a ne samo na poduzeća. Poziva Komisiju da promiče kampanje informiranja potrošača o održavanju i upotrebi proizvoda, kao i o popravku.

2.   Kratki sadržaj dokumenta Komisije

2.1.

Prijedlog Direktive jedan je od dokumenata kojima se želi povećati uloga potrošača u zelenoj tranziciji. U skladu je s nizom tekstova među kojima izdvajamo europski zeleni plan (prosinac 2019.), akcijski plan za kružno gospodarstvo (ožujak 2020.) i Novu strategiju za potrošače (studeni 2020.).

2.2.

Kako bi potaknula popravak nesukladne robe, Europska komisija nastoji osnažiti potrošače omogućujući im da se opredijele za kružno gospodarstvo u dvije ključne faze: 1. u trenutku kupnje, u skladu s: (a) Prijedlogom uredbe o ekološkom dizajnu proizvoda, koji uključuje zahtjeve u pogledu dizajna proizvoda i dostupnosti rezervnih dijelova; (b) Prijedlogom Direktive o jačanju položaja potrošača u zelenoj tranziciji, koji uključuje zahtjeve u pogledu informacija o trajnosti i mogućnosti popravka proizvoda na prodajnom mjestu; 2. i nakon prodaje: (a) u skladu s Direktivom kojom se utvrđuje zakonsko jamstvo, tijekom jamstvenog razdoblja nakon kupnje proizvoda potrošač može, u slučaju neispravnosti proizvoda, birati između popravka ili zamjene nesukladnog proizvoda bez naknade. Popravak se ne može odabrati kao opcija u slučaju da je nemoguć ili da je trošak popravka nerazmjerno skup za distributera, ili ako uključuje značajne neugodnosti za potrošača; (b) ova inicijativa o mogućnosti popravka odnosi se i na razdoblje nakon prodaje.

2.3.

Prijedlog Direktive o zajedničkim pravilima za promicanje popravka robe bavi se slučajevima neispravnih ili oštećenih proizvoda tijekom ili nakon isteka zakonskog jamstvenog roka. Njime se uglavnom utvrđuju četiri obveze: — opća obveza popravka, — pružanje obrasca s informacijama o popravku i serviserima, — pružanje informacija o popravku, — uspostava nacionalne platforme za informacije o popravku i serviserima. Međutim, jednim se člankom mijenja Direktiva (EU) 2019/771 Europskog parlamenta i Vijeća (2) u pogledu odredbi o pravnim sredstvima kojima potrošači raspolažu u slučaju nesukladnosti (zakonsko jamstvo). Time se daje prednost popravku u odnosu na zamjenu u slučajevima u kojima su troškovi popravka niži ili jednaki zamjeni proizvoda.

3.   Opće napomene

3.1.

EGSO pozdravlja ciljeve Prijedloga Direktive, odnosno promicanje istinskog europskog prava na popravak. Smatra da se predmetnim dokumentom na koristan način dopunjuju prethodni tekstovi o ekološkom dizajnu proizvoda, o jačanju položaja europskih potrošača i informiranju potrošača o tvrdnjama o prihvatljivosti za okoliš.

3.2.

Međutim, razvoj popravaka mora biti europski prioritet, što je Komisiji jasno. Popravak je u središtu gospodarskog modela koji EU mora promicati, zajedno s gospodarskim subjektima (proizvođači, distributeri itd.), potrošačima i, u širem smislu, europskim građanima. EGSO stoga želi proširiti viziju „prava na popravak”, koje se ne smije ograničiti na „formalno” ili „teoretsko” pravo. Europsko zakonodavstvo mora se temeljiti na načelu jamčenja ponude kvalitetnog popravka i potražnje za njim i to osiguravanjem stvarnog pristupa popravku i poticanjem potrošača da se na to odluče.

3.3.

S ekološkog stajališta, produljenje životnog vijeka proizvoda ključna je mjera za smanjenje učinka potrošnje. Naravno, u tom se produljenje mora uzeti u obzir analiza životnog ciklusa jer nije potrebno da svi proizvodi traju vječno. EGSO stoga podržava mjeru kojom se obveza mogućnosti popravka povezuje s vijekom trajanja proizvoda definiranim u delegiranim aktima po kategorijama proizvoda donesenima u okviru buduće uredbe o ekološkom dizajnu proizvoda.

3.4.

Osim toga, EGSO se slaže s prvim popisom predmetnih proizvoda iz Priloga 2. Usto podupire i ideju da se taj popis dopuni kategorijama proizvoda definiranima u delegiranim aktima iz stavka 3.3. Dizajn proizvoda i mogućnost popravka tako su automatski povezani s informacijama koje se pružaju potrošaču i obvezom popravka.

3.5.

U socijalnom i gospodarskom smislu popravljanje dovodi do stvaranja vrijednosti i otvaranja kvalitetnih radnih mjesta u Europi. Prema studiji mreže Gaïa (3), popravljanje stvara 404 radna mjesta na svakih 10 000 tona obrađenog materijala, što je pedeset puta više nego zbrinjavanje otpada. Međutim, EGSO je zabrinut zbog toga što nema dovoljno strukovnog osposobljavanja i tehničkih vještina potrebnih kako bi se to pravo doista moglo ostvarivati. Stoga poziva Komisiju da u bliskoj suradnji sa strukovnim organizacijama uvede sva sredstva potrebna za razvoj početnog i kontinuiranog osposobljavanja za zanimanja koja se bave popravkom.

3.6.

Osim toga, popravci imaju velik potencijal povećanja kupovne moći, posebno za skupine u najnepovoljnijem položaju, koje su često prisiljene prijevremeno ponovno kupovati robu.

3.7.

EGSO pozdravlja činjenicu da je Komisija u svojem Prijedlogu direktive na odgovarajući način uzela u obzir potrebu za djelovanjem kako u pogledu jamstvenog okvira tako i u pogledu razdoblja koje nije pokriveno jamstvom. To je još važnije jer je okvir za trajanje zakonskog jamstva neujednačen (dvije godine u većini zemalja, tri godine u Grčkoj, cijeli procijenjeni životni vijek proizvoda u Finskoj i Nizozemskoj). Veća transparentnost i jasnoća praksi popravka na europskoj razini, odnosno usklađivanje pravnih okvira odozgo prema dolje, još je jedan uvjet nužan za ostvarivanje prava na popravak.

4.   Posebne napomene

U posebnim napomenama navedene su mogućnosti za poboljšanje na temelju prijedloga Komisije u vezi sa sljedećim ciljem – učiniti popravak privlačnijim od zamjene u očima potrošača.

4.1.   Poboljšanje informiranosti potrošača

4.1.1.

EGSO pozdravlja prijedlog Komisije o poboljšanju informiranja potrošača osiguravanjem da u svakoj državi članici postoji platforma uz pomoć koje bi se mogla naći rješenja za popravak. Važno je da uvjeti za uspostavu te platforme i upravljanje njome budu precizno utvrđeni kako bi se osiguralo da će informacije biti potpune i ažurirane.

4.1.2.

Za popravljanje je važno imati uvid u uvjete povezane s popravkom u usporedbi sa zamjenom proizvoda. Nadmetanje među pružateljima usluga popravka te transparentnost cijena, načina i kvalitete popravaka koji proizlaze iz obveze uvođenja obrasca za popravak omogućit će potrošačima da dobiju bolje ponude i tako povećaju broj popravaka. EGSO stoga pozdravlja namjeru da se informacije koje pružaju serviseri usklade uz pomoć europskog obrasca. Poziva suzakonodavce da osiguraju dosljednost između ovog prijedloga, prijedloga o ekološkom dizajnu proizvoda i prijedloga o tvrdnjama o prihvatljivosti za okoliš.

4.1.3.

EGSO također podržava uspostavu procjene mogućnosti popravka po kategoriji proizvoda, usklađene na europskoj razini, kako je predviđeno u Prijedlogu uredbe o ekološkom dizajnu proizvoda i u skladu s preporukom Odbora. Poziva države članice da se obvežu na uspostavu takve procjene u skladu s europskim projektom jer bi u suprotnom moglo doći do povećanja troškova za dionike i zbunjenosti za potrošače.

4.1.4.

Naposljetku, na europskoj razini potrebna je kampanja za informiranje i senzibilizaciju kako bi potrošači postali svjesni prednosti popravka, kao i načela „kupovati bolje, a ne više”. Tom kampanjom za senzibilizaciju trebalo bi nastojati potrošačima jasno prenijeti informacije o održavanju. U tom smislu EGSO podržava mjere predložene u Prijedlogu Direktive o tvrdnjama o prihvatljivosti proizvoda za okoliš.

4.2   Lakši popravak

4.2.1.

Načelno, podrazumijeva se da se popravak obavlja u jamstvenom razdoblju. S obzirom na to, popravku se s pravom daje prednost u odnosu na zamjenu novim proizvodom, za što je EGSO već izrazio podršku u svojem mišljenju o potrošačima i zelenoj tranziciji (4). Naime, ako je trošak zamjene jednak trošku popravka, ili veći od njega, prodavatelj će morati popraviti robu, osim ako je popravak nemoguć ili je njegov trošak nerazmjeran. To utječe i na izbor koji potrošač ima između zamjene i popravka. Međutim, zadržava se mogućnost da potrošač zatraži zamjenu u slučaju znatnih poteškoća, što može biti slučaj s proizvodima potrebnima za svakodnevni ili profesionalni život.

4.2.2.

Osim toga, EGSO smatra da mogućnost da distributer raspolaže pravnim sredstvom u odnosu na proizvođača treba biti uključena u obvezujuće pravo i time zajamčena kako bi se ta mjera mogla provoditi i biti ekonomski održiva. Obveza da distributer osigura popravak bez obzira na troškove mora biti popraćena time da distributer raspolaže djelotvornim pravnim lijekom u odnosu na proizvođača kad je riječ o pristupu rezervnim dijelovima i zajedničkom snošenju troškova. Ta obveza mora biti dovoljno jednostavna da je MSP-ovi mogu ispuniti.

4.2.3.

Jedan bitan korak naprijed u predmetnom dokumentu je i obveza proizvođača da popravi svoju robu i nakon isteka zakonskog jamstvenog roka. Radi konkurentnosti od presudne je važnosti da se ta obveza primjenjuje i na proizvođače izvan EU-a. EGSO stoga ponovno ističe potrebu da se za to smatraju odgovornima ovlašteni predstavnici ili čak distribucijski centri.

4.2.4.

Osim toga, raširenost mreže servisera na određenom području još je jedan važan uvjet za poticanje popravljanja. EGSO smatra da je u Europi potrebno više servisera, a time i proaktivna politika strukovnog osposobljavanja za popravljanje. Ta je politika tim potrebnija jer se zanimanje servisera znatno promijenilo s razvojem digitalnih tehnologija i povezanih proizvoda. Osim osposobljavanja, bit će potrebno osigurati i dobro plaćena kvalitetna radna mjesta jer se mnoge države članice već suočavaju s manjkom kvalificiranih radnika, posebno kad je riječ o zanatima.

4.2.5.

Razvoj usluga popravka znači da neovisni serviseri mogu imati jednake mogućnosti kao i serviseri koje su ovlastili proizvođači. EGSO također smatra da bi Komisija trebala podupirati i poticati razvoj novih poslovnih modela kao što su profesionalne usluge popravka, radionice za popravke, „kafići za popravak” itd. Stoga poziva na povećanje broja pristupnih točaka za popravak.

4.3   Poticanje mogućnosti popravka proizvoda od faze dizajna nadalje

4.3.1.

Iako prakse planiranog zastarijevanja zaista jesu prepreke popravljanju, EGSO smatra da su one konkretnije obuhvaćene drugim direktivama.

4.3.2.

Međutim, bilo bi dosljedno da Komisija i u sklopu ovog dokumenta o popravku zatraži od država članica da zabrane sve prakse namjerne nepopravljivosti. Pravo na popravak ne može postojati ako proizvodi budu dizajnirani tako da budu nepopravljivi.

4.3.3.

Prakse serijalizacije ili uparivanja otežavaju ili onemogućuju zamjenu dijelova proizvoda označivanjem određenih dijelova serijskim brojem. Ako se serijski element zamijeni, a njegov broj nije isti kao i onaj koji je upisan u matičnoj ploči, dolazi do promjene u radu uređaja ili do blokiranja rada. Tom se praksom mogućnost popravka ograničuje samo na tehničku mrežu koju je ovlastio ili certificirao proizvođač nauštrb neovisnih servisera i subjekata koji se bave obnavljanjem i ujedno se onemogućuje upotreba dijelova proizvedenih kružnim gospodarstvom. EGSO poziva Komisiju i države članice da zabrane i sankcioniraju takvo postupanje, za koje je jasno da otežava popravak.

4.3.4.

U Prijedlogu uredbe o ekološkom dizajnu proizvoda predviđa se razdoblje tijekom kojeg moraju biti dostupni rezervni dijelovi po kategorijama proizvoda. Međutim, s obzirom na izazove povezane s nestašicom sirovina, EGSO poziva Komisiju na poticanje proizvodnje rezervnih dijelova ispisanih 3D tiskom. To podrazumijeva da proizvođači, kao što su neki posljednjih godina već učinili, kada prestanu sami proizvoditi te dijelove, objavljuju njihove 3D planove. EGSO poziva Komisiju da u kontekstu predstojeće revizije okvira intelektualnog vlasništva ocijeni preporučljivost toga da se putem platforme potiče razmjena podataka u vezi s tim dijelovima i komunikacija o relevantnim informacijama.

4.3.5.

EGSO bi želio da EU podrži praksu obnove uređaja jer se time nastoje ostvariti isti gospodarski i okolišni ciljevi kao i popravljanjem.

4.4   Mjere povezane s troškovima popravka

4.4.1.

Budući da su troškovi popravka među glavnim preprekama popravljanju, odredbe Prijedloga Direktive treba dopuniti prijedlozima kojima bi se smanjili troškovi popravka za potrošače.

4.4.2.

Izvan razdoblja zakonskog jamstva, EGSO smatra da će raširena upotreba informativnog obrasca zahvaljujući kojem se zna cijena popravka i omogućuje nadmetanje među serviserima potaknuti popravljanje i smanjenje troškova popravka.

4.4.3.

Kako bi se smanjili troškovi popravka, EU bi mogao poticati upotrebu rabljenih rezervnih dijelova. EGSO izražava žaljenje zbog toga što je tržište rabljenih materijala ili sigurnih i recikliranih rezervnih dijelova trenutačno prilično ograničeno i nekonkurentno zbog nedostatka infrastrukture i odgovarajućeg zakonodavstva.

4.4.4.

Komisija mora otići i korak dalje u poduzimanju konkretnih mjera kako bi cjenovni signal za popravke bio povoljniji. Mora od država članica zahtijevati da poduzmu takve mjere. EGSO stoga smatra da je od presudne važnosti promicati porezne poticaje ili druge kompenzacijske mjere kojima bi se popravljanje poticalo. Na temelju postojećih iskustava na nacionalnoj razini potrebno je utvrditi koja su sredstva najprikladnija za poticanje tržišta rabljenih proizvoda i popravka.

---

(1)  https://single-market-economy.ec.europa.eu/industry/strategy/intellectual-property/industrial-design-protection_hr.

(2)  Direktiva (EU) 2019/771 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o kupoprodaji robe, izmjeni Uredbe (EU) 2017/2394 i Direktive 2009/22/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 1999/44/EZ (SL L 136, 22.5.2019., str. 28.).

(3)  Gaïa, Zero Waste and Economic Recovery. The job creation potential of zero waste solution (Nulta stopa otpada i gospodarski oporavak. Potencijal rješenja koja dovode do nulte stope otpada za otvaranje radnih mjesta), 2021.

(4)  Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni direktiva 2005/29/EZ i 2011/83/EU u pogledu jačanja položaja potrošača u zelenoj tranziciji boljom zaštitom od nepoštenih praksi i boljim informiranjem (COM (2022) 143 final – 2022/0092 (COD)) (SL C 443, 22.11.2022., str. 75.).