—

proširenje područja primjene pravila naplate na obične autobuse i turističke autobuse, kamione između 3,5 i 12 tona te u određenoj mjeri laka vozila, uključujući osobne automobile;

—

postupno ukidanje sustava naplate na vremenskoj osnovi (tzv. vinjete) za teška i laka vozila;

—

obveznu primjenu pristojbe za vanjske troškove na teška vozila na onim dijelovima mreže na kojima bi šteta u okolišu koju su uzrokovala takva vozila bila znatna te na reviziju zahtjeva za naplatu takvih pristojbi;

—

diferencijaciju cijena na temelju emisija CO2 umjesto na temelju emisijske norme Euro; i

—

raspodjelu prihoda ostvarenih od naknada zbog zagušenja ili njihova ekvivalenta u financijskoj vrijednosti kako bi se riješio problem zagušenja.

—

ojačati primjenu načela „korisnik plaća” i „onečišćivač plaća”;

—

na odgovarajući način doprinijeti financiranju cestovne infrastrukture;

—

riješiti problem zagušenja;

—

potaknuti dekarbonizaciju prometa; i

—

doprinijeti postizanju klimatskih ciljeva.

a)

proširen je popis definicija iz članka 2., uz dodavanje nekih novih definicija (npr. „motorno vozilo za stanovanje”, „kombi”, „vozilo s nultim emisijama”), dok su druge jasnije i konkretnije definirane (npr. „teško vozilo”, „lako vozilo”, „bitno izmijenjen režim naplate cestarina ili naknada”);

b)

u članku 7. osnovna odredba kojom se utvrđuju opća načela naplate revidirana je sa sljedećim ciljevima:

c)

novom odredbom, člankom 7.aa, sada se utvrđuje takozvani „kombinirani sustav naplate”. U tom članku predviđa se da države članice koje su prije stupanja na snagu Direktive primjenjivale cestarine na svojoj osnovnoj transeuropskoj prometnoj mreži ili na njezinu dijelu mogu uspostaviti kombinirani sustav naplate za sva teška vozila ili za neke vrste teških vozila. U okviru tog sustava korisničke naknade moraju varirati prema emisijama CO2 i emisijskom razredu Euro vozila;

d)

u članku 7.a izvršene su manje prilagodbe u pogledu razmjernosti korisničkih naknada za osobne automobile. Osim toga, u skladu s tom odredbom, upotreba infrastrukture mora biti dostupna i na jedan dan, tjedan dana ili deset dana ili oboje. Međutim, države članice mogu ograničiti dnevnu korisničku naknadu isključivo u svrhu provoza. Ako države članice odrede različite naknade za laka gospodarska vozila i za osobne automobile, naknade za laka gospodarska vozila bit će više od onih za osobne automobile;

e)

kad je riječ o internalizaciji vanjskih troškova za teška vozila, u skladu s člancima 7.ca i 7.cb sada je pristojba za vanjske troškove za onečišćenje zraka obvezna na mreži s naplatom cestarina nakon četverogodišnjeg prijelaznog razdoblja. Međutim, države članice neće morati primjenjivati pristojbu za vanjske troškove za onečišćenje zraka u slučaju neželjenih posljedica koje uključuju preusmjeravanje prometa, nakon što o tome obavijeste Komisiju. Tom obveznom pristojbom ne dovodi se u pitanje odluka država članica da svakako primjenjuju pristojbu za vanjske troškove za emisije CO2. Međutim, Komisija će moći procijeniti provedbu i učinkovitost pristojbi za vanjske troškove za emisije CO2;

f)

kad je riječ o neobaveznim naknadama:

g)

kad je riječ o varijacijama na temelju emisija CO2 i okolišne učinkovitosti vozila:

h)

izvršene su prilagodbe članka 11. u pogledu vrste podataka koji se dostavljaju u izvješću koje države članice moraju objaviti u zbirnom obliku i učestalosti njihove objave (tj. izvješće se mora sastaviti tri godine nakon stupanja na snagu Direktive i svakih pet godina nakon toga);

i)

člankom 4. Direktive o izmjeni utvrđuje se rok za prenošenje od dvije godine; i

j)

Prilozi su revidirani u pogledu maksimalnih iznosa korisničkih naknada, minimalnih zahtjeva i referentnih vrijednosti pristojbi za vanjske troškove, minimalnih zahtjeva i referentnih vrijednosti naknada zbog zagušenja i kriterija učinkovitosti emisija za onečišćujuće tvari za laka vozila.