EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 30.9.2020.
SWD(2020) 301 final
RADNI DOKUMENT SLUŽBI KOMISIJE
Izvješće o vladavini prava za 2020.
Poglavlje za Bugarsku
priložen dokumentu
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA
Izvješće o vladavini prava za 2020.
Stanje vladavine prava u Europskoj uniji
{COM(2020) 580 final} - {SWD(2020) 300 final} - {SWD(2020) 302 final} - {SWD(2020) 303 final} - {SWD(2020) 304 final} - {SWD(2020) 305 final} - {SWD(2020) 306 final} - {SWD(2020) 307 final} - {SWD(2020) 308 final} - {SWD(2020) 309 final} - {SWD(2020) 310 final} - {SWD(2020) 311 final} - {SWD(2020) 312 final} - {SWD(2020) 313 final} - {SWD(2020) 314 final} - {SWD(2020) 315 final} - {SWD(2020) 316 final} - {SWD(2020) 317 final} - {SWD(2020) 318 final} - {SWD(2020) 319 final} - {SWD(2020) 320 final} - {SWD(2020) 321 final} - {SWD(2020) 322 final} - {SWD(2020) 323 final} - {SWD(2020) 324 final} - {SWD(2020) 325 final} - {SWD(2020) 326 final}
Sažetak
Komisija od 2007., kada je Bugarska pristupila EU-u, putem Mehanizma suradnje i provjere (CVM) prati njezine reforme u područjima koja uključuju pravosuđe i korupciju.
Reforma pravosuđa u Bugarskoj stupnjevit je proces koji ima važan utjecaj na neovisnost sudstva i povjerenje javnosti. Problemi i dalje postoje, posebice kada se uzme u obzir mišljenje Venecijanske komisije o potrebi dovršetka reforme koja je započeta 2019., a odnosi se na sudske postupke povezane s djelotvornom i kaznenom odgovornošću glavnog državnog odvjetnika. Sastav i funkcioniranje Vrhovnog pravosudnog vijeća i njegova inspektorata također su bili predmetom daljnje rasprave, što je dovelo do novih prijedloga reformi. Općenitije rečeno, sve su češći napadi na sudstvo bez odgovarajuće reakcije nadležnih tijela. Sporne odredbe o automatskoj suspenziji sudaca, državnih odvjetnika i sudaca istražitelja ako se protiv njih vodi kaznena istraga te njihova obveza prijave članstva u strukovnim organizacijama stavljene su van snage.
Bugarska je tijekom 2017. i 2018. provela sveobuhvatnu reformu pravnog i institucionalnog okvira za borbu protiv korupcije. Reforma je poboljšala suradnju nadležnih tijela. U prvoj polovini 2020. pokrenut je niz istraga na visokoj razini i podignute su optužnice u većem broju predmeta. Nove reforme omogućuju javni pristup izjavama o imovinskom stanju i financijskim interesima nositelja visokih javnih dužnosti, što se može smatrati dobrom praksom. Unatoč tome, i dalje postoje bitni problemi, na što ukazuju istraživanja o percepciji građana, koja pokazuju vrlo nizak stupanj povjerenja javnosti u institucije za borbu protiv korupcije. Nedostatak rezultata u borbi protiv korupcije istaknut je kao jedan od ključnih aspekata prosvjeda održanih u ljeto 2020. Još uvijek nije donesen dovoljan broj pravomoćnih osuđujućih presuda u korupcijskim predmetima na visokoj razini. Bolja i djelotvornija komunikacija o razvoju i provedbi strategije za borbu protiv korupcije povoljno bi utjecala na to pitanje. Iznimno je važno da tijela raspolažu dostatnim resursima kako bi se mogla djelotvorno boriti protiv korupcije. Postoji pravni okvir za rješavanje sukoba interesa; međutim, sporni su lobiranje, koje i dalje nije zakonski regulirano, te transparentnost i predvidljivost zakonodavnog postupka u državi.
Kad je riječ o medijskom pluralizmu, bugarski pravni okvir temelji se na nizu ustavnih i zakonodavnih zaštitnih mjera, kao što je Zakon o radiju i televiziji, koje se često u praksi ne provode djelotvorno. Regulatorno tijelo za audiovizualne medije (CEM) smatra se neovisnim i transparentnim u svojim aktivnostima, ali mu nedostaju resursi za učinkovito izvršavanje zadaća. Nedostatak transparentnosti vlasništva nad medijima smatra se razlogom za zabrinutost. Pravni okvir za suzbijanje političkog utjecaja na medije izričito ne zabranjuje političarima da budu vlasnici medijskih kuća te se ispostavilo da postoje veze između političkih aktera i nekih medijskih kuća. Nekoliko udruga za medijske slobode izvijestilo je o fizičkim ili internetskim napadima na novinare.
Sa sustavom provjera i ravnoteže povezana su pitanja ograničenog korištenja javnih savjetovanja i procjene učinka u okviru zakonodavnog postupka. Unatoč njihovim ograničenim resursima, i dalje se poboljšava funkcioniranje nacionalnih institucija za ljudska prava. Novi nacrt zakona o financiranju NVO-a stranim sredstvima mogao bi dodatno ograničiti već suženi građanski prostor u Bugarskoj.
Mehanizam suradnje i provjere (CVM) uspostavljen je nakon pristupanja Europskoj uniji 2007. kao prijelazna mjera kojom se olakšava nastavak reformi bugarskog pravosuđa i jača borba protiv korupcije i organiziranog kriminala.
U skladu s odlukom o uspostavi mehanizma te kako je istaknulo Vijeće, CVM će završiti kada sva mjerila za Bugarsku budu propisno ispunjena.
U posljednjem izvješću o CVM-u, donesenom u listopadu 2019., utvrđeno je da je Bugarska preuzela niz dodatnih obveza i da je Komisija zaključila kako je napredak postignut u okviru CVM-a dovoljan za ispunjenje obveza koje je Bugarska preuzela u vrijeme pristupanja EU-u. Kao što je istaknula i Komisija, Bugarska treba nastaviti dosljedno raditi na prenošenju obveza navedenih u izvješću Komisije u konkretno zakonodavstvo te ih kontinuirano provoditi. Komisija će prije donošenja konačne odluke uzeti u obzir primjedbe Vijeća i Europskog parlamenta.
I.Pravosudni sustav
Pravosudni sustav Republike Bugarske
sastoji se od ukupno 182 redovnih i specijaliziranih sudova. Redovni sudovi predmete saslušavaju na tri stupnja, pri čemu se sustav tih sudova sastoji od 113 regionalnih sudova, 28 okružnih sudova i 5 žalbenih sudova. Specijalizirani sudovi uključuju i vojne, kaznene i upravne sudove. Sud najvišeg stupnja za predmete u kojima sude redovni, vojni i specijalizirani kazneni sudovi Vrhovni je kasacijski sud, dok je u upravnim predmetima sud najvišeg stupnja Vrhovni upravni sud. Izvan sustava redovnih sudova, Vrhovni kasacijski sud i Vrhovni upravni sud čine sudove najvišeg stupnja. Sudstvo obuhvaća i Državno odvjetništvo, a Ustavni sud Republike Bugarske nije dio pravosudnog sustava.
Državno odvjetništvo ima jedinstvenu organizaciju i na čelu mu je glavni državni odvjetnik. Vrhovno pravosudno vijeće najviše je upravno tijelo u bugarskom pravosudnom sustavu. U njegovoj je nadležnosti upravljanje sudstvom i osiguravanje njegove neovisnosti. Suce, državne odvjetnike i istražitelje
imenuje, promiče, premješta i razrješuje njihovo vijeće (sudačko ili državnoodvjetničko) u Vrhovnom pravosudnom vijeću.
Vrhovno odvjetničko vijeće neovisno je i samoupravno tijelo osnovano na temelju zakona.
Neovisnost
U tijeku je reforma koja se odnosi na odgovornost glavnog državnog odvjetnika i njegovih ili njezinih zamjenika. Proteklih godina Državno odvjetništvo doživjelo je niz reformi s ciljem njegova restrukturiranja.
Unatoč tom napretku, kombinacija ovlasti i položaja glavnog državnog odvjetnika daje mu velik utjecaj u Bugarskoj jer on može poništiti ili izmijeniti svaku odluku bilo kojeg državnog odvjetnika koju još nije preispitao sudac.
Osim toga, može upućivati državne odvjetnike bez njihove suglasnosti na razdoblje od tri mjeseca u jednoj kalendarskoj godini te im dati pisane upute za postupanje, što se odnosi i na postupanje u pojedinačnim predmetima.
Glavni državni odvjetnik ima i velike ovlasti nad državnim odvjetnicima koji su voditelji službi na okružnoj i regionalnoj razini.
Iz toga proizlazi da su svi državni odvjetnici i istražitelji de facto podređeni glavnom državnom odvjetniku. Kad je riječ o odgovornosti glavnog državnog odvjetnika, može ga se razriješiti dužnosti samo na prijedlog plenarne sjednice Vrhovnog pravosudnog vijeća (VPV) upućen predsjedniku Republike.
Iako ovlasti glavnog državnog odvjetnika nisu jedinstvene samo za bugarski pravosudni sustav
, izražena je zabrinutost zbog njihove kombinacije s položajem glavnog državnog odvjetnika u VPV-u. Glavni državni odvjetnik po službenoj je dužnosti član i predsjednik Državnoodvjetničkog vijeća i ima odlučujuću ulogu kad je riječ o karijeri državnih odvjetnika i stegovnim postupcima koji se vode protiv njih.
Nepostojanje mogućnosti provođenja djelotvorne kaznene istrage protiv glavnog državnog odvjetnika i njegovih ili njezinih zamjenika problem je koji je prisutan već dulje vrijeme i na koji su osim Europske komisije
ukazali i Europski sud za ljudska prava
i Vijeće Europe.
U lipnju 2019. predstavljen je nacrt zakona s ciljem rješavanja tog problema, međutim, niz dionika izrazio je ozbiljnu zabrinutost. Prema preporuci Komisije, Bugarska je zatražila mišljenje od Venecijanske komisije kako bi se izbjegla svaka opasnost za neovisnost sudstva uz istovremeno osiguravanje djelotvornosti predloženog mehanizma. Ministarstvo pravosuđa objavilo je u prosincu 2019. novi nacrt zakona u koji su uključene neke od preporuka Venecijanske komisije.
Taj novi nacrt zakona u tom području sada je u Nacionalnoj skupštini
i njime se predviđa „poseban državni odvjetnik”
koji bi bio zadužen za provođenje istrage o kaznenim djelima koja bi mogao počiniti glavni državni odvjetnik. Tog posebnog državnog odvjetnika biralo bi Državnoodvjetničko vijeće VPV-a na prijedlog troje njegovih članova i to većinom od osam od jedanaest glasova, na fiksni mandat od sedam godina. Ta bi osoba uživala procesnu neovisnost pri nadzoru istrage protiv glavnog državnog odvjetnika te njegovih ili njezinih zamjenika, ali bi joj glavni državni odvjetnik i dalje bio nadređen kad je riječ o ostalim aktivnostima.
Neki od elemenata postupka imenovanja i istražnih ovlasti „posebnog državnog odvjetnika” izazvali su zabrinutost te bi stoga bilo važno da se u nacrtu zakona uzmu u obzir preporuke Vijeća Europe.
Vlada je 18. prosinca 2019. postavila upit Ustavnom sudu primjenjuje li se ovlast nadzora zakonitosti
glavnog državnog odvjetnika, koja je sadržana u Ustavu, i na istrage koje se provode protiv njega ili nje. Taj je zahtjev neizravno doveo u pitanje ustavnost nacrta zakonodavstva. Ustavni sud odlučio je 23 srpnja 2020. da glavni državni odvjetnik ne može izvršavati svoju ovlast nadzora zakonitosti nad državnim odvjetnicima koji ga/ju istražuju.
Ta će odluka omogućiti Nacionalnoj skupštini da nastavi sa svojim radom. Ipak, odluka ne rješava pitanja povezana s postupkom imenovanja predviđenog posebnog državnog odvjetnika, kao ni činjenicu da će on ili ona i dalje biti podređeni glavnom državnom odvjetniku kad je riječ o ostalim aktivnostima koje ne uključuju istragu protiv glavnog državnog odvjetnika i njegovih ili njezinih zamjenika. Dodatne konzultacije s Venecijanskom komisijom o nacrtu zakona pomogle bi osigurati djelotvornost novog mehanizma odgovornosti.
Unatoč postignutom napretku, sastav i funkcioniranje Vrhovnog pravosudnog vijeća predmet su daljnje rasprave. Ne dovodeći u pitanje prethodne reforme i napredak,
Vijeće Europe
i različiti dionici
zabrinuti su zbog situacije s Vrhovnim pravosudnim vijećem. Kad je riječ o njegovu sastavu, prethodno navedene reforme osigurale su uravnoteženiju strukturu VPV-a.
Ipak, ukupni broj sudaca koji biraju njihove kolege ne predstavlja većinu.
Nadalje, glavni državni odvjetnik ima odlučujuću ulogu u Državnoodvjetničkom vijeću
te ima utjecaj i na plenarnu sjednicu
, a potencijalno i na Sudačko vijeće
, jer je zakonom propisano da članovi koje Nacionalna skupština bira u Sudačko vijeće teoretski mogu doći i iz redova državnih odvjetnika.
Venecijanska komisija
to je navela kao razlog za zabrinutost jer su državni odvjetnici, a posebice glavni državni odvjetnik, i dalje u velikoj mjeri uključeni u upravljanje sucima. Općenita struktura VPV-a mogla bi ograničiti sposobnost VPV-a da štiti neovisnost sudstva
od pritisaka izvršne zakonodavne i pravosudne vlasti, uključujući i one ureda glavnog državnog odvjetnika i samog VPV-a. Niz napada na suce,
ciljane kritike na sadržaj njihovih presuda
ili retorika koja se u posljednje vrijeme može čuti od javnih osoba upućuju na postojanje opasnosti za neovisnost sudstva.
Predsjednik Vlade najavio je 14. kolovoza 2020. plan novog Ustava
, koji bi uključivao reformu sastava Vrhovnog pravosudnog vijeća
i njegova Inspektorata
. Uvele bi se i promjene u postupak imenovanja i duljinu trajanja mandata predsjednika Vrhovnog kasacijskog suda, predsjednika Vrhovnog upravnog suda i glavnog državnog odvjetnika.
Važno je da se pri svakoj takvoj reformi uzmu u obzir preporuke Vijeća Europe.
Razina percepcije neovisnosti sudstva u Bugarskoj i dalje je niska. Tek 37 % javnosti ocijenilo ju je kao „dobru ili vrlo dobru”, a i među trgovačkim društvima rezultat je prosječan; 45 % njih vidi je kao „dobru ili vrlo dobru”.
Sustav dodatnog nagrađivanja i napredovanja sudaca, državnih odvjetnika i sudaca istražitelja razlog je za zabrinutost. Prema trenutačnom sustavu, sudac, državni odvjetnik ili sudac istražitelj može primiti dodatnu naknadu u skladu s kriterijima koje određuje VPV, može biti imenovan na stalnu sudačku dužnost nakon pet godina službe i može napredovati prema uspjehu na natječaju. Vijeće Europe postavilo je pitanje o dodatnim kriterijima za nagrađivanje prema pravilima koje je VPV odredio 2018.–2019. jer ona daju široke diskrecijske ovlasti predsjednicima sudova.
U istom kontekstu, dugo razdoblje potrebno za dobivanje doživotnog mandata isto tako izaziva sumnje u neovisnost sudstva.
Osim toga, prema posljednjim izmjenama Zakona o pravosudnom sustavu (ZPS),
članovi VPV-a mogu automatski napredovati na viši položaj nakon završetka mandata. Navedeno je izazvalo zabrinutost u kontekstu preporuka Vijeća Europe
i može utjecati na neovisnost sudstva ako se uzme u obzir struktura pravnog poretka određena bugarskim Ustavom, na što je ukazao Vrhovni kasacijski sud.
Zbog te zabrinutosti ZPS je vrlo nedavno ponovno izmijenjen i njime je sada propisano da za imenovanje na viši položaj treba ispuniti niz uvjeta.
Izmjene Zakona o pravosudnom sustavu (ZSP) stupile su na snagu. U veljači 2020. povučene su odredbe o automatskoj suspenziji sudaca, državnih odvjetnika i sudaca istražitelja protiv kojih se vodi kaznena istraga.
Prije toga nadležno je vijeće VPV-a bilo dužno suspendirati te osobe bez provođenja bilo kakve prethodne procjene. Odredba članka 230. ZPS-a stavljena je van snage u skladu s odlukom Ustavnog suda
, što odgovara očekivanjima Europske komisije i preporukama Vijeća Europe.
Daljnje izmjene ZPS-a odnose se na obvezu sudaca, državnih odvjetnika i sudaca istražitelja da prijave svoje članstvo u strukovnim organizacijama. Raniji zahtjev prema kojem su suci, državni odvjetnici i suci istražitelji bili dužni prijaviti Vrhovnome pravosudnom vijeću svoje članstvo u strukovnim udruženjima izazvalo je sumnje u slobodu udruživanja.
U skladu s izmjenama ta obveza prijave više ne postoji.
Unatoč tome, registar sudaca, državnih odvjetnika i sudaca istražitelja koji sudjeluju u strukovnim udruženjima i dalje je dostupan na internetskoj stranici VPV-a i navodno su ga javne osobe koristile za stvaranje pritiska na suce.
Podnesen je prijedlog za reformu inspektorata Vrhovnog pravosudnog vijeća. U skladu s postojećim sustavom, inspektorat preispituje rad pravosuđa, provodi provjere integriteta i mogućih sukoba interesa sudaca, državnih odvjetnika i sudaca istražitelja te predlaže VPV-u otvaranje stegovnih postupaka protiv tih dužnosnika. Inspektorat čine glavni inspektor i deset inspektora koji su neovisni i bira ih Parlament.
Venecijanska komisija prethodno je već ukazala na opasnost od političkog utjecaja.
U nastavku projekta „Potpora jačanju kapaciteta Inspektorata VPV-a”
Inspektorat je sȃm podnio zahtjev za izmjenom ZPS-a prema kojoj bi glavnog inspektora i inspektore predlagala druga tijela, kao što su plenarna sjednica Vrhovnog kasacijskog suda i Vrhovnog upravnog suda ili opće skupštine organizacija sudaca i strukovnih organizacija, a ne parlamentarni zastupnici.
Unatoč tome, inspektorat trenutačno radi na temelju mandata koji je istekao
, u skladu s načelom kontinuiteta poslovanja.
Osim u pogledu sastava inspektorata, dionici su izrazili zabrinutost zbog rada tog tijela.
Zabrinjavajuća je činjenica da su na temelju odredbe koja omogućuje inspektoratu da predloži pokretanje stegovnih postupaka protiv sudaca, državnih odvjetnika i sudaca istražitelja
VPV
i glavni državni odvjetnik
obavještavali inspektorat ne bi li pokrenuo inspekciju, što je dovelo do stvaranja pritiska na pojedine suce.
Kvaliteta
Pristup pravosuđu treba se poboljšati. Poziva se na snižavanje praga pristupačnosti pravne pomoći
, izuzimanje korisnika pravne pomoći od obveze plaćanja sudskih pristojbi
, snižavanje iznosa sudskih pristojbi za pokretanje postupaka
i poboljšanje digitalizacije u pravosuđu.
Prema sadašnjem sustavu pravne pomoći u Bugarskoj, čak ni osobe koje ostvaruju prihode u visini ili malo ispod praga siromaštva prema Eurostatu nemaju pravo na pravnu pomoć. Posebna pozornost skrenuta je na iznimno visoku razinu sudskih pristojbi u području upravnog sudovanja.
Kada je riječ o digitalizaciji, nije moguće pokrenuti postupak putem interneta, ali se mogu slati sudski pozivi i pratiti neki predmeti.
Uz to, ograničeni su upotreba i praćenje rezultata ispitivanja koja se provode među korisnicima sudova.
Detaljniji pregled situacije e-pravosuđa bit će dostupan krajem 2020., kad bi trebao biti dovršen tekući projekt „Razvoj modela optimizacije pravosudne mreže bugarskih sudova i državnih odvjetništava te jedinstvenog informacijskog sustava za sudove”.
Pandemija bolesti COVID-19 prikazala je nedostatke sudstva u području e-pravosuđa. Na temelju odluke Sudačkog vijeća VPV-a
rad na sudskim predmetima privremeno je obustavljen na rok od mjesec dana za vrijeme trajanja izvanrednog stanja, osim na hitnim predmetima.
Financijski i ljudski resursi izvor su zabrinutosti. Čini se da tijela, među kojima su i državno odvjetništvo te Specijalizirani kazneni sud, imaju probleme s nedostatkom ljudskih ili financijskih resursa, unatoč prijavljenim ulaganjima Vlade u pravosudni sustav tijekom proteklih godina.
Učinkovitost
Nedostatak podataka o građanskim i trgovačkim sudovima prvog i drugog stupnja i dalje onemogućava praćenje učinkovitosti pravosuđa. Postupak prikupljanja statističkih podataka putem zbirne statistike ne omogućuje raščlambu na parnične i izvanparnične građanske i trgovačke predmete (prvostupanjske i drugostupanjske) i ne omogućuje pravilnu evaluaciju učinkovitosti pravosudnog sustava.
Ipak, postoje pozitivna kretanja u dva smjera. Bugarska ima dobre rezultate kada je riječ o duljini postupka pred Vrhovnim kasacijskim sudom u usporedbi s drugim državama članicama.
Nadalje, rezultati upravnih sudova pokazuju poboljšanje kada je riječ o duljini postupaka. Procijenjeno vrijeme potrebno za rješavanje upravnih predmeta na svim instancama pokazuje poboljšanje u proteklih nekoliko godina.
II.Okvir za borbu protiv korupcije
Bugarska je tijekom 2017. i 2018. provela sveobuhvatnu reformu pravnog i institucionalnog okvira za borbu protiv korupcije. Spajanjem nekoliko postojećih struktura reformom je uspostavljena Komisija za borbu protiv korupcije i oduzimanje nezakonito stečene imovine (dalje u tekstu Komisija za borbu protiv korupcije). Nadležnost za predmete korupcije na visokoj razini prenesena je na Specijalizirani kazneni sud, dok se istrage u takvim predmetima provode pod nadzorom Specijaliziranog državnog odvjetništva. Postojeća strategija za borbu protiv korupcije obuhvaća razdoblje 2015.–2020., a u pripremi je nova strategija za 2021.–2027. Vlada je u programu za razdoblje 2017.–2021. postavila borbu protiv korupcije za svoj glavni prioritet
. Istovremeno, prosvjedi koji su eskalirali u ljeto 2020. pokazuju nezadovoljstvo u društvu zbog nedostatka napretka u djelotvornoj borbi protiv korupcije. Prosvjedi su doveli do ostavke petoro ministara u srpnju i rujnu 2020.
Prema posljednjem indeksu percepcije korupcije za 2019. koji je objavio Transparency International, Bugarska je imala 43 od 100 bodova te se nalazi na posljednjem mjestu u Europskoj uniji i 74. u svijetu.
Prema posljednjem istraživanju Eurobarometra o korupciji, 80 % ispitanika u Bugarskoj smatra da je korupcija raširena u njihovoj državi (prosjek u EU-u: 71 %)
, a kad je riječ o trgovačkim društvima, 85 % smatra da je korupcija raširena (prosjek u EU-u je 63 %). Slično tome, 51 % trgovačkih društava smatra da je korupcija problem pri poslovanju u Bugarskoj. Ukupno je 28 % ispitanika navelo da smatra da korupcija utječe na njih osobno u svakodnevnom životu (prosjek u EU-u: 26 %), dok njih 63 % smatra da nema dovoljno uspješnih kaznenih progona koji bi odvratili ljude od koruptivnih praksi (prosjek u EU-u je 36 %). Konačno, samo 13 % trgovačkih društva odgovorilo je da su ljudi i poduzeća koji su uhvaćeni u podmićivanju viših dužnosnika na odgovarajući način kažnjeni (prosjek u EU-u je 31 %).
Nacionalna strategija za sprečavanje i borbu protiv korupcije obuhvaća razdoblje 2015.–2020.
Provedbu strategije prati i koordinira Nacionalno vijeće za politike borbe protiv korupcije. Posljednje izvješće o provedbi strategije za razdoblje do 31. siječnja 2019.
ističe stalno nadograđivanje institucionalnog okvira, unapređenje ovlasti inspektorata i izobrazbu javne uprave u borbi protiv korupcije. Vijeće navodi da je pokrenulo savjetovanje o evaluaciji provedbe strategije za razdoblje 2015.–2020. i razvoju nove strategije za razdoblje 2021.–2027. Internetska stranica Vijeća ne omogućuje funkcionalan pristup informacijama o sadašnjim članovima Vijeća ili njegovim aktivnostima, uključujući održane sastanke ili rasprave.
Osim toga, u travnju 2020. donesen je novi Kodeks ponašanja za javnu upravu.
U tom novom kodeksu stavlja se naglasak na antikorupcijsko ponašanje u javnoj upravi.
Pravni okvir za borbu protiv korupcije u većem dijelu postoji, ali i dalje su prisutni problemi. Korupcija i povezana kaznena djela regulirana su u Posebnom dijelu bugarskog Kaznenog zakona. Provedba Okvirne odluke Vijeća 2003/568/PUP o borbi protiv korupcije u privatnom sektoru može se ukupno gledano smatrati zadovoljavajućom.
U Bugarskoj samo fizičke osobe mogu biti kazneno odgovorne. Pravni subjekti podliježu samo upravnim (nekaznenim) sankcijama u skladu sa Zakonom o upravnim prekršajima i sankcijama. Složen i formalistički bugarski sustav kaznenog procesnog prava u više je različitih izvješća i analiza tijekom godina istaknut kao prepreka djelotvornoj istrazi i kaznenom progonu korupcije na visokoj razini.
Na taj je problem ukazala i zaklada Fond za borbu protiv korupcije, koja je istaknula da formalizam kaznenih postupaka sprječava razvoj inovativnih i originalnih strategija istrage.
U doprinosu nacionalnih tijela naglašava se nekoliko nedostataka u pravnom okviru, uključujući nedostatak poticanja procesnog postupanja bona fide, isključivanjem kažnjivosti ili izricanjem lakših kazni u predmetima u kojima osobe koje počine kazneno djelo primanja i davanja mita dobrovoljno to prijave i surađuju s istražnim tijelima.
Institucionalni okvir nedavno je konsolidiran. Na temelju Zakona o borbi protiv korupcije i oduzimanju nezakonito stečene imovine iz 2018. (dalje u tekstu „Zakon o borbi protiv korupcije”) spajanjem nekoliko struktura uspostavljena je nova Komisija za borbu protiv korupcije i oduzimanje nezakonito stečene imovine. Komisija za borbu protiv korupcije ima široku nadležnost i odgovornost.
Predsjednika Komisije za borbu protiv korupcije, njegova ili njezina zamjenika i tri člana bira Nacionalna skupština običnom većinom. Dionici su izrazili zabrinutost zbog takvog postupka izbora, primjećujući da se njime stvara moguća opasnost za političku neovisnost rada Komisije za borbu protiv korupcije. Izmjenama Zakona o kaznenom postupku u 2017. nadležnost za predmete korupcije na visokoj razini koje počine nositelji visokih javnih dužnosti prenesena je sa Sofijskog gradskog suda na Specijalizirani kazneni sud.
Istragu u takvim predmetima provode suci istražitelji iz odjela za istrage Specijaliziranog državnog odvjetništva. U ostalim predmetima, otkrivanje i istraživanje korupcijskih kaznenih djela koje počine osobe koje nisu nositelji visokih javnih dužnosti u nadležnosti je Ministarstva unutarnjih poslova.
Komisija za borbu protiv korupcije od osnivanja se suočava s nizom izazova. U proljeće 2019. izbilo je nekoliko široko popraćenih skandala, a odnosili su se na visoke dužnosnike koji su kupovali privatne nekretnine ispod tržišne vrijednosti. Komisija za borbu protiv korupcije nije pronašla dokaze o postojanju sukoba interesa. Skandal koji je nazvan „Apartmentgate” doveo je do ostavke niza visokih dužnosnika, uključujući i bivšeg predsjednika Komisije za borbu protiv korupcije. Posljednje godišnje izvješće Komisije za borbu protiv korupcije naglašava probleme u području ljudskih resursa, u kojem postoji 100 nepopunjenih radnih mjesta od njih ukupno 477 (što predstavlja više od 20 %)
. To bi moglo negativno utjecati na djelotvornost Komisije za borbu protiv korupcije. Nadležna tijela navela su da su poduzete mjere za ispravljanje tih problema. Posljednje Eurobarometrovo ispitivanje javnog mnijenja pokazuje da samo 18 % bugarskih ispitanika vjeruje da će Komisija za borbu protiv korupcije rješavati korupcijske predmete, što je smanjenje za 4 % u usporedbi s prethodnim godinama.
Reforme su počele pokazivati prve rezultate, no izazovi su i dalje prisutni. Tijekom 2019. državno odvjetništvo povjerilo je Komisiji za borbu protiv korupcije provedbu 553 inspekcije, u usporedbi s 343 u 2018. U 450 predmeta postupanje je dovršeno i državni odvjetnici obaviješteni su o rezultatima, uz dostavu dokaza o izvršenim kaznenim djelima u 83 predmeta. Najnovije godišnje izvješće Komisije za borbu protiv korupcije ističe bolju suradnju u automatskoj elektroničkoj razmjeni podataka s ostalim javnim institucijama.
Istaknuto je nekoliko neriješenih problema za istražna tijela koji uključuju potrebu angažiranja stručnih i visoko kvalificiranih stručnjaka za potrebe provedbe kaznenih postupaka, kao i značajnu neravnotežu između radnog opterećenja državnih odvjetnika i istražitelja Specijaliziranog državnog odvjetništva.
Još uvijek ne postoji dovoljan broj pravomoćnih osuđujućih presuda u predmetima korupcije na visokoj razini. Statistički podaci o istragama i kaznenom progonu kaznenih djela korupcije pokazuju da su 2019. sudski postupci zbog kaznenih djela korupcije pokrenuti protiv 486 optuženika (508 u 2018., 582 u 2017. i 614 u 2016.). Iz godišnjeg izvješća Vrhovnog kasacijskog suda za 2019. proizlazi da su osuđujuće presude potvrđene u 20 od 28 predmeta povezanih s korupcijom, pri čemu je osuđeno sedam javnih dužnosnika.
Nedavno izvješće bugarske Organizacije za praćenje borbe protiv korupcije analizira napredak u nekoliko predmeta korupcije na visokoj razini te ističe da su tek u njih nekoliko donesene pravomoćne osuđujuće presude. Prethodno navedeno izvješće pokazuje i da u 2018. i 2019. nije bilo pravomoćnih osuđujućih presuda u korupcijskim predmetima na visokoj razini.
Štoviše, u posljednjem Eurobarometrovom ispitivanju javnog mnijenja, 78 % ispitanika smatra da se korupcijski predmeti na visokoj razini ne rješavaju u dovoljnoj mjeri (prosjek u EU-u je 68 %), dok njih 72 % smatra da nastojanja Vlade u borbi protiv korupcije nisu učinkovita (prosjek u EU-u je 55 %). Posebno treba napomenuti da 77 % poduzeća koja su uputila odgovor na Eurobarometrovo ispitivanje javnog mnijenja smatra kako nije vjerojatno da bi sudovi korumpirane osobe kaznili novčanom kaznom ili kaznom zatvora.
Uprava za unutarnju sigurnost istražuje kaznena djela koje počine službenici Ministarstva unutarnjih poslova i provodi ispitivanja integriteta. Tijekom proteklih šest mjeseci Uprava je imala ključnu ulogu u nizu aktivnosti povezanih s uhićenjem policijskih i carinskih službenika na visokim položajima koji su optuženi za podmićivanje. Istražne aktivnosti Uprave u 2019. obuhvaćale su obradu 562 prijave za navodna kaznena djela, uključujući i kaznena djela korupcije koja su počinili službenici Ministarstva unutarnjih poslova; u usporedbi sa 172 u 2018. Uprava je isto tako provela 81 preliminarnu istragu slučajeva povrede policijske dužnosti, u usporedbi s 98 u 2018.
Većina presuda u predmetima povezanima s korupcijom koje je Vrhovni kasacijski sud donio u 2019. odnosila se na nuđenje/davanje/traženje/primanje mita od strane službenika Ministarstva unutarnjih poslova (deset osuđujućih presuda u 28 predmeta povezanih s korupcijom). Treba posebno napomenuti da 61 % ispitanika Eurobarometrovog ispitivanja javnog mnijenja smatra da su podmićivanje i zloupotreba ovlasti radi osobne koristi raširena pojava među policijskim službenicima i carinskim tijelima.
Bugarska je 2012. uspostavila sustav oduzimanja nezakonito stečene imovine. Komisija za borbu protiv korupcije pokreće postupak kada se protiv osobe podigne optužnica za kaznena djela navedena u Zakonu o borbi protiv korupcije. Istražuje se imovina te osobe stečena u zadnjih 10 godina, a Komisija treba utvrditi postoji li „znatni nerazmjer” između zakonitog neto dohotka osumnjičenika ili optuženika i vrijednosti njegove ili njezine imovine.
Postupak oduzimanja nezakonito stečene imovine neovisan je o kaznenom postupku i omogućuje oduzimanje imovine osobe bez prethodne osude za kazneno djelo.
U članku 148. Zakona o borbi protiv korupcije utvrđuje se opća metoda za procjenu nezakonito stečene imovine. Dionici su izrazili ozbiljnu zabrinutost da se predmeti oduzimanja nezakonito stečene imovine ne provode na neovisan i nepristran način.
Do lipnja 2020. zabilježeno je 309 pravomoćnih sudskih presuda u kojima je potvrđeno oduzimanje imovine ukupne vrijednosti 133 133 611,25 BGN (približno 68 273 646 EUR).
Komisija za borbu protiv korupcije provjerava izvješća o imovinskom stanju i financijskim interesima nositelja visokih javnih dužnosti i utvrđuje postojanje sukoba interesa. Zakon o borbi protiv korupcije definira pojam „nositelja visokih javnih dužnosti”. Izjave nositelja visokih javnih dužnosti dostupne su putem registra nositelja visokih javnih dužnosti.
Zakon o borbi protiv korupcije omogućuje nositeljima visokih javnih dužnosti podnošenje zahtjeva da informacije o njihovim bračnim drugovima ili de facto izvanbračnih partnera te njihove djece mlađe od 18 godina ne budu javno dostupne. Komisija za borbu protiv korupcije tijekom 2019. izvršila je provjere nad 8 573 nositelja visokih javnih dužnosti. Komisija je iste godine donijela 162 odluke o sukobu interesa (140 u 2018.). Među njima, Komisija je u 14 odluka utvrdila postojanje sukoba interesa (28 u 2018.) te su izrečene kazne u iznosu od 173 511 BGN (približno 88 980 EUR).
Nositelji javnih dužnosti na regionalnoj i lokalnoj razini jednako tako ulaze u djelokrug Zakona o borbi protiv korupcije.
Nedavne zakonodavne izmjene
ojačale su ulogu i funkcije glavnog inspektorata i inspektorata u okviru ministarstava. U njihovu nadležnost ulazi provođenje kontrola i provjera postojanja sukoba interesa i sadržaja obveznih izvješća o imovinskom stanju koje podnose državni službenici, savjetnici i stručnjaci te obavještavanje tijela kaznenog progona u slučajevima kad se pronađe dokaz o počinjenom kaznenom djelu. Osim toga, inspektorati procjenjuju i opasnosti od korupcije te predlažu mjere za njihovo ograničavanje. Godišnje izvješće o radu inspektorata za 2019. upućuje na njihovu sve aktivniju ulogu u provođenju provjera i ad hoc inspekcija (nakon dojave građana, organizacija ili institucija).
Djelatnost lobiranja nije regulirana u Bugarskoj. Ne postoje posebne obveze registracije lobista ili prijave kontakata između javnih dužnosnika i lobista. Nedavna analiza Nacionalnog centra za parlamentarno istraživanje koja obuhvaća razdoblje od travnja 2017. do prosinca 2019. pokazuje da gotovo 37 % donesenih pravnih akata mijenja druge akte putem izmjena, što uključuje i dodavanje prijelaznih i završnih odredaba u akt kojim se vrši izmjena.
U nekim slučajevima izmjene se odnose na pravne akte koji nisu ni u kakvoj vezi s aktom o izmjeni.
Dionici su izrazili ozbiljnu zabrinutost kako ta praksa ne samo da negativno utječe na transparentnost zakonodavnog postupka u zemlji, već u nekim slučajevima može ukazivati i na nepravilno lobiranje.
Zakon o borbi protiv korupcije uveo je mjere radi osiguranja zaštite zviždača i poticanja prijave korupcije. Osobe kojima je povjereno ispitivanje dojave ne smiju otkriti identitet zviždača, ne smiju učiniti dostupnim javnosti bilo koju činjenicu ili podatak za koje su saznali u vezi s ispitivanjem dojave i moraju čuvati pisane dokumente koji su im povjereni od neovlaštenog pristupa trećih osoba.
Bugarski institut za pravne inicijative istaknuo je moguću slabost postojećeg sustava u tome što ne omogućuje slanje anonimnih dojava.
Fond za borbu protiv korupcije na sličan način izrazio je zabrinutost u vezi sa zahtjevom da zviždač mora otkriti svoj osobni identifikacijski broj.
III.Medijski pluralizam
Bugarski pravni okvir o medijskom pluralizmu temelji se na nizu ustavnih i zakonodavnih zaštitnih mjera, kao što je Zakon o radiju i televiziji
. Zakon o pristupu javnim informacijama regulira pristup javnim informacijama i ponovnu uporabu informacija javnog sektora. Platforma za pristup javnim informacijama pokrenuta je 2019. s ciljem pojednostavljenja postupka prijave i osiguravanja da informacija koja se objavljuje kao odgovor na zahtjev bude dostupna svim građanima.
Vijeću za elektroničke medije, kao regulatornom tijelu za audiovizualne medijske usluge povjerene su ovlasti u skladu sa Zakonom o radiju i televiziji.
Vijeće za elektroničke medije (CEM) neovisno je tijelo koje ima pet članova: tri člana bira Nacionalna skupština, dok dva člana imenuje predsjednik Republike Bugarske. Mandat članova traje 6 godina. Sastav CEM-a rotira se svake dvije godine iz kvote Nacionalne skupštine i svake tri godine iz kvote Predsjednika
.
Procjena je da postoji niska razina opasnosti za neovisnost CEM-a.
Prema Alatu za praćenje medijskog pluralizma (MPM 2020.), obveze i odgovornosti CEM-a jasno su definirane zakonom, a tijelo je transparentno u vezi sa svojim aktivnostima.
Međutim, postoji široki konsenzus da CEM-u nedostaju resursi za učinkovitu provedbu njegovih zadataka i da je financijski ovisan o državi kad je riječ o dodjeli potrebnih sredstava
. Revidirana Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama (AVMSD) utvrđuje niz posebnih jamstava za neovisnost i djelotvornost regulatornih tijela za nacionalne medije
. Radno tijelo osnovano u okviru Ministarstva kulture pripremilo je nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radiju i televiziji da bi se osigurao prijenos revidiranog AVMSD-a u nacionalno pravo.
Kad je riječ o samoregulaciji, Bugarska ima i odbor za etiku medija. U 2005. osnovano je Bugarsko nacionalno vijeće zaklade za novinarsku etiku (NSW) kao neprofitni pravni subjekt za obavljanje aktivnosti u javnom interesu. Svrha je Zaklade uspostaviti i održavati samoregulatorni sustav za tiskane i elektroničke medije u Bugarskoj na temelju bugarskog Kodeksa etike medija koji je donesen 2005.
NSW obrađuje pritužbe povezane s kršenjem etike medija koje podnose građani i organizacije protiv tiskanih i elektroničkih medija.
Nedostatak transparentnosti vlasništva nad medijima u Bugarskoj smatra se razlogom za zabrinutost. CEM održava i redovito ažurira javni registar linearnih i nelinearnih medijskih usluga, kao i popis poduzetnika koji distribuiraju bugarske i strane programe.
U studenome 2018. izmijenjen je Zakon o obveznoj pohrani kopija tiskanih i ostalih djela na način da se od medijskih kuća traži dostava informacija o njihovim vlasnicima i svim primljenim novčanim sredstvima, uključujući imena i nazive donatora. Neki su promatrači smatrali da se time nameće preveliki teret malim, neovisnim medijskim kućama koje se pretežito financiraju putem donacija (npr. skupnim financiranjem) i da bi to moglo obeshrabriti pojedince od pružanja podrške takvim kućama.
Zakon je naišao na kritike i zbog toga što ne propisuje obvezu medija da objave neke druge izvore prihoda, kao što je financiranje od strane Vlade izvan financiranja ostvarenog iz ugovora s relevantnim javnim naručiteljima. Prema podacima dionika i MPM-a 2020., brojne medijske kuće ne pridržavaju se zakona u praksi, a objavljene informacije nisu uvijek lako dostupne javnosti. U izvješću koje je objavio Europski centar za slobodu tiska i medija (ECPMF) nakon prikupljanja informacija u 2018. istaknuto je nekoliko problema povezanih s transparentnosti vlasništva nad medijima.
Nadalje, u izvješću koje je uslijedilo nakon posjete Povjerenika za ljudska prava Vijeća Europe Bugarskoj u studenome 2019. ukazano je da se odredbe o obvezi objave vlasništva i dalje provode tek djelomično. Osim toga, u brojnim slučajevima transparentnost nije osigurana jer se medijske kuće često registriraju preko posrednika ili offshore poduzeća.
Državno oglašavanje navodno ima važnu ulogu u medijskom okruženju zemlje, posebno na lokalnoj razini. MPM 2020. navodi da u Bugarskoj ne postoje regulatorne zaštitne mjere za poštenu i transparentnu distribuciju državnog oglašavanja.
Pored toga, dionici navode da se regulatorni okvir koji uređuje političko oglašavanje ne primjenjuje na društvene medije.
Čini se da se distribucija troškova državnog oglašavanja ne temelji na jasnim i nediskriminirajućim kriterijima.
Dionici navode i da lokalna tijela ponekad upotrebljavaju sredstva EU-a za jačanje svoje kontrole nad lokalnim novinama i TV kanalima
.
Pravni okvir za suzbijanje političkog utjecaja na medije izričito ne zabranjuje političarima da budu vlasnici medijskih kuća. Vlasništvo nad nekoliko medijskih kuća navodno je usko povezano s političkim akterima u Bugarskoj, čak i ako oni nisu njihovi službeni vlasnici.
Dionici navode kako politička klima ne ide u prilog neovisnim medijima i da brojni vlasnici medija žele biti što bliže vladi kako ne bi bili marginalizirani. Štoviše, nacionalni i lokalni mediji u svim su sektorima izloženi sustavnoj političkoj kontroli, a većina vodećih novina u zemlji prati uredničku politiku koja pogoduje vladi.
Osim toga, velik je broj bugarskih novinara ocijenio političke utjecaje na medije kao „uobičajene” i „raširene”.
Nacionalna skupština pokušala je za vrijeme trajanja pandemije bolesti COVID-19 izmijeniti Kazneni zakon s ciljem kriminalizacije dezinformiranja.
Zakon o izvanrednom stanju, koji je isprva donesen 20. ožujka 2020., uključio je izmjene Kaznenog zakona kojima je propisana kazna zatvora do tri godine i novčana kazna do 10 000 BGN (oko 5 100 EUR) za širenje „neistinitih informacija o širenju zarazne bolesti”. Iako nije postojala definicija netočnih informacija, građanima je zapriječeno s izricanjem velikih novčanih kazni i kazni zatvora. U svjetlu navedenoga, stručnjaci, novinari i građani bili bi prisiljeni provoditi autocenzuru.
Međutim, Predsjednik je uložio veto na tu odredbu navodeći kao razlog utjecaj na slobodu govora. Nacionalna skupština donijela je nakon toga, 23. ožujka 2020., zakon bez sporne odredbe.
Bugarski zakon osigurava glavne zaštitne mjere za zaštitu i aktivnosti novinara i medija. Pravo slobode izražavanja zaštićeno je Ustavom.
Zakon o pristupu javnim informacijama regulira pristup javnim informacijama i ponovnu uporabu informacija javnog sektora. Dionici navode da se zakon pokazao snažnim alatom za istraživačke novinare i građane. Platforma za pristup javnim informacijama pokrenuta je 2019. s ciljem pojednostavljenja postupka prijave i osiguravanja da informacija koja se objavljuje kao odgovor na zahtjev bude dostupna svim građanima.
Ipak, dobivanje pristupa javnim informacijama u Bugarskoj i dalje je otežano, unatoč sve većem broju otvorenih izvora javnih podataka.
Čini se da su neki neovisni novinari i publikacije bili prisiljeni koristiti se zahtjevima za pristup informacijama za komunikaciju s određenim institucijama.
Bugarska Nacionalna skupština donijela je u veljači 2019. izmjene Zakona o zaštiti osobnih podataka. Iako Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR) predviđa iznimke koje se odnose na rad novinara, one nisu uključene u novo bugarsko zakonodavstvo koje je odredilo sankcije za medije. Pravni i medijski stručnjaci uputili su kritike na Zakon zbog njegova potencijalnog odvraćajućeg učinka na provođenje novinarskih istraživanja.
Bugarski Ustavni sud odlučio je 15. studenoga 2019. da su predmetne odredbe Zakona neustavne.
Napadi na novinare učestalo se prijavljuju. Dionici posebice osuđuju prljave kampanje protiv neovisnih i istraživačkih novinara koji otkrivaju slučajeve korupcije.
Na Platformi Vijeća Europe za zaštitu novinarstva i sigurnost novinara, tijekom 2019. i 2020. povezano s Bugarskom registrirano je osam dojava o napadima na novinare, uznemiravanju novinara i drugih medijskih aktera te o zlouporabi tužbi.
Slične prijetnje i napadi prijavljivani su sve do nedavno.
Udruge za slobodu medija tvrde da se novinari i vlasnici medija suočavaju s politički motiviranim tužbama s ciljem suzbijanja kritičkog izvještavanja. MPM 2020. navodi slučajeve u kojima je država navodno prijetila neovisnosti medija koristeći se političkim, upravnim i sudskim pritiscima. Platforma Vijeća Europe za zaštitu novinarstva i sigurnost novinara,
kao i Mapiranje slobode medija
izvještavaju i o takvim navodnim slučajevima. Prijavljene su i prijetnje novinarima povezane s njihovim aktivnostima na internetu. Primijećeno je da su najranjivije mete kritički i istraživački novinari.
Pokrenuti su i neki sudski postupci protiv novinara zbog objave kritičkih informacija na društvenim medijima.
IV.Ostala institucijska pitanja povezana sa sustavom provjera i ravnoteže
Bugarska je predstavnička demokratska republika s izravno biranim predsjednikom, jednodomnom Nacionalnom skupštinom i Ustavnim sudom nadležnim za ustavni nadzor zakona. Nacionalna skupština ima ovlast konačnog odlučivanja pri donošenju zakona.
Bugarska ima dvije nacionalne institucije za ljudska prava. Prva je ombudsman, neovisno ustavno tijelo koje bira Nacionalna skupština i čija je zadaća promicati te štititi ljudska prava i temeljne slobode. Druga je Komisija za zaštitu od diskriminacije, tijelo koje provodi politike u sferama ravnopravnosti spolova i sprečavanja diskriminacije.
U tijeku je uspostava mehanizma naknadnog praćenja. Kao što je navedeno u Izvješću o mehanizmu suradnje i provjere (CVM) iz listopada 2019.
, Vlada je odlučila uspostaviti dodatni, sveobuhvatniji mehanizam praćenja u zemlji čija bi središnja točka bilo Vijeće za koordinaciju i suradnju („vijeće za naknadno praćenje”). Cilj Vijeća trebala bi biti provedba neovisne, transparentne i objektivne procjene napretka Bugarske u reformi pravosuđa te borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala.
Novo tijelo dobivat će informacije od širokog kruga relevantnih institucija, a uključivat će i Vijeće građana s predstavnicima civilnog društva i pravosudnim strukovnim udrugama. Vijeće bi trebalo započeti s radom po isteku CVM-a. Bugarska tijela započela su postupak odabira tzv. Vijeća građana koje će okupiti NVO-e iz različitih područja povezanih s funkcijama Vijeća. Međutim, odabir predstavnika civilnoga društva otkazan je i pokrenut je novi postupak.
Ograničeno je korištenje javnog savjetovanja i procjene učinka. Bugarski regulatorni proces smatra se nepredvidljivim i nestabilnim zbog učestalih promjena zakonodavstva. Primjer toga je Zakon o javnoj nabavi koji je sȃm mijenjan 11 puta tijekom 2018.
Nadalje, Zakon o pravosudnom sustavu (ZPS), koji je donesen 2007., mijenjan je već 51 put.
Osim toga, „pravna tehnika” o kojoj je bilo riječ u poglavlju o borbi protiv korupcije, a koja se sastoji od izmjene pravnih akata putem drugih pravnih akata, zaobilazi zahtjeve javnog savjetovanja i procjene učinka.
Štoviše, dionici su uočili trend u postupku donošenja zakona prema kojem se izmjene predlažu između prvog i drugog čitanja pred Nacionalnom skupštinom, što može znatno izmijeniti prijedlog zakona, a da o tome ne bude provedena relevantna javna rasprava.
Izvanredno stanje i novi sustav mjera za izvanredna stanja koji je potom slijedio, korišteni su za suočavanje s pandemijom bolesti COVID-19. Nacionalna skupština proglasila je 13. ožujka 2020. izvanredno stanje radi suzbijanja pandemije u trajanju od jednog mjeseca
, koje je kasnije produljeno za još jedan mjesec
. Tom su odlukom dane široke ovlasti Vladi za poduzimanje svih potrebnih mjera za rješavanje krize. Dana 12. svibnja donesene su izmjene Zakona o zdravstvu
kojima je uveden nov sustav za izvanredna stanja („krizna situacija izazvana epidemijom”).
Vijeće ministara, odlučilo je na prijedlog ministra zdravstva 13. svibnja proglasiti izvanrednu situaciju izazvanu epidemijom u trajanju od jednog mjeseca, koja je kasnije više puta produljena i sada traje do 30. rujna. Ustavni sud
preispitao je taj novi sustav mjera za izvanredna stanja te je 23. srpnja odlučio da je sustav u skladu s Ustavom.
Ombudsman je sada akreditirano tijelo sa statusom A u skladu s UN-ovim Globalnim savezom nacionalnih institucija za ljudska prava (GANHRI).
Ombudsman je najviše neovisno ustavno tijelo koje Nacionalna skupština bira javno i transparentno na rok od pet godina. Posljednje izmjene Zakona o ombudsmanu iz 2018. povjerile su toj instituciji ovlasti za primanje i rješavanje pritužbi i prijava o povredama prava i sloboda građana, povezanih s tijelima državne i lokalne vlasti i njihovim upravama, osobama kojima je povjereno obavljanje javnih službi, kao i privatnim subjektima. Radi izvršavanja tih ovlasti ombudsman može podnositi i prijedloge te preporuke za unapređenje i zaštitu prava i sloboda građana od privatnih subjekata.
Uz ombudsmana, Komisija za zaštitu od diskriminacije neovisno je specijalizirano državno tijelo koje ispituje pritužbe i prijave, kao i probleme povezane s diskriminacijom. Kod obje su institucije istaknuti nedostaci koji se tiču financijskih i ljudskih resursa.
Novi nacrt pravila o povećanoj transparentnosti financiranja NVO-a stranim sredstvima izaziva zabrinutost. Na već suženi građanski prostor
u Bugarskoj dodatno bi štetno mogao utjecati novi nacrt zakona koji je predstavljen 3. srpnja 2020.
Tim bi se nacrtom zakona nametnule nove obveze neprofitnim pravnim osobama koje prime više od 1 000 BGN (oko 500 EUR) od stranih donatora, osim onih iz EU-a. Nacrtom se predviđa da direktori i članovi upravljačkih tijela organizacija predaju izvješća o imovinskom stanju i da se te informacije pohranjuju u registru. Dionici su izrazili zabrinutost
zbog nacrta zakona, uključujući i zbog pitanja njegove usklađenosti s pravom Unije. Važno je da je svaka takva predviđena izmjena u skladu sa zahtjevima prava Unije.
Prilog I.: Popis izvora prema abecednom redoslijedu*
* Popis doprinosa primljenih u kontekstu savjetovanja za Izvješće o vladavini prava za 2020. može se pronaći na (internetskim stranicama Komisije).
Bugarski Kodeks etike medija –
http://mediaethics-bg.org/
.
Centar za medijski pluralizam i slobodu medija (2020.), Izvješće o praćenju medijskog pluralizma za 2020.
https://cmpf.eui.eu/media-pluralism-monitor/mpm-2020
.
CEPEJ (2020.), Studija o funkcioniranju pravosudnih sustava u državama članicama EU-a.
CIVICUS monitor – Bugarska.
https://monitor.civicus.org/country/bulgaria/
.
Direktiva (EU) 2018/1808 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o izmjeni Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) u pogledu promjenjivog stanja na tržištu L 303/69.
Doprinos Međunarodne komisije za socijalnu pravdu Izvješću o vladavini prava za 2020.
Doprinos skupine bugarskih odvjetnika (neformalne skupine aktivista) Izvješću o vladavini prava za 2020.
Doprinos Udruženja za rehabilitaciju bugarskih zatvorenika Izvješću o vladavini prava za 2020.
Doprinos Unije za građanske slobode u Europi Izvješću o vladavini prava za 2020.
Doprinos zaklade Bugarski institut za pravne inicijative Izvješću o vladavini prava za 2020.
ESLJP, presuda od 5. veljače 2010. u predmetu Kolevi protiv Bugarske ECLI:CE:ECHR:2009:1105JUD000110802.
European Centre for Press and Media Freedom (2018), Bulgaria: media ownership in a captured state. (Europski centar za slobodu tiska i medija (2018.), Bugarska: vlasništvo nad medijima u zarobljenom stanju.)
https://www.ecpmf.eu/monitor/fact-finding-mission/
.
Europska komisija (2019.), EUPACK 2019.: značajke javne uprave u Bugarskoj (nije još objavljeno).
Europska komisija (2019.), Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o napretku Bugarske u okviru mehanizma suradnje i provjere COM(2019) 498.
Europska komisija (2019.), Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o ocjeni u kojoj su mjeri države članice poduzele mjere potrebne za usklađivanje s Okvirnom odlukom Vijeća 2003/568/PUP od 22. srpnja 2003. o borbi protiv korupcije u privatnom sektoru, COM(2019) 355 final.
Europska komisija (2019.), Radni dokument službi Komisije za Bugarsku: tehničko izvješće uz Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o napretku u Bugarskoj u sklopu mehanizma suradnje i provjere SWD/2019/392 final.
Europska komisija (2019.), Radni dokument službi Komisije: Izvješće za Bugarsku za 2019. uz Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskoj središnjoj banci i Euroskupini, Europski semestar 2020.: Procjena napretka u provedbi strukturnih reformi te sprečavanju i ispravljanju makroekonomskih neravnoteža i rezultati detaljnih preispitivanja u skladu s Uredbom (EU) br. 1176/2011 SWD (2019) 1001 final/2.
Europska komisija (2019.–2020.), Pregled stanja u području pravosuđa u EU-u.
Europska komisija (2020.), Radni dokument službi Komisije: Izvješće za Bugarsku za 2020. uz Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskoj središnjoj banci i Euroskupini, Europski semestar 2020.: Procjena napretka u provedbi strukturnih reformi te sprečavanju i ispravljanju makroekonomskih neravnoteža i rezultati detaljnih preispitivanja u skladu s Uredbom EU br. 1176/2011 SWD (2020) 501 final.
Europska mreža sudbenih vijeća (ENCJ) (2019.): Neovisnost i odgovornost sudstva – Istraživanje ENCJ-a o neovisnosti sudaca, 2019.
https://pgwrk-websitemedia.s3.eu-west-1.amazonaws.com/production/pwk-web-encj2017-p/Reports/Data%20ENCJ%202019%20Survey%20on%20the%20Independence%20of%20judges.pdf
.
Europska skupina regulatornih tijela za audiovizualne medijske usluge – ERGA (2016.), Izvješće o neovisnosti nacionalnih regulatornih tijela.
https://ec.europa.eu/digital-single-market/en/news/erga-report-independence-national-regulatory-authorities
.
Europski centar za slobodu tiska i medija (2020.), Mapiranje slobode medija: Bugarska – novinski urednik ostavljen bez svijesti nakon što su ga napale maskirane osobe.
https://mappingmediafreedom.ushahidi.io/posts/23231
.
Europski centar za slobodu tiska i medija (2020.), Mapiranje slobode medija: Bugarska.
https://mappingmediafreedom.org/country-profiles/bulgaria/
.
Europski socijalni fond (2016.–2020.), Razvoj modela optimizacije pravosudne mreže bugarskih sudova i državnih odvjetništava te jedinstvenog informacijskog sustava za sudove.
http://2020.eufunds.bg/en/1/0/Project/BasicData?contractId=IwpyI6fyBUY%3D&isHistoric=False
.
Fond za borbu protiv korupcije i Konrad Adenauer Stiftung (2020.), Institucije za borbu protiv korupcije: aktivnost bez vidljivih rezultata.
https://acf.bg/en/godishen-monitoringov-doklad-na-akf-za-20-2/
.
Fond za borbu protiv korupcije, doprinos Izvješću o vladavini prava za 2020.
Glavna uprava za komunikaciju (2020.), Flash Eurobarometer 482: stavovi poduzećâ o korupciji u EU-u.
Glavna uprava za komunikaciju (2020.), Posebna anketa Eurobarometra br. 502: korupcija.
Gospodarsko i socijalno vijeće UN-a: Odbor za gospodarska, socijalna i kulturna prava (2019.), Šesto periodično izvješće koje je Bugarska podnijela u skladu s člancima 16. i 17. Povelje za 2017.
https://tbinternet.ohchr.org/_layouts/15/treatybodyexternal/Download.aspx?symbolno=E%2fC.12%2fBGR%2f6&Lang=en
.
GRECO (2020.), Četvrti evaluacijski krug – Drugo izvješće o sukladnosti u pogledu sprečavanja korupcije zastupnika u Parlamentu, sudaca i državnih odvjetnika za Bugarsku.
Inspektorati osnovani u skladu s čl. 46. Zakona o javnoj upravi (2019.), Godišnje izvješće o radu za 2019.
Institut Reuters i Sveučilište Oxford (2020.), Izvješće o digitalnim novostima u 2020.
http://www.digitalnewsreport.org/survey/2020/bulgaria-2020/
.
Institut za političke analize u Vilniusu (2020.), Journalistic exemption under the European data protection law (Novinarska iznimka u okviru europskog prava za zaštitu osobnih podataka).
https://vilniusinstitute.lt/wp-content/uploads/2020/01/VIPA_Bitiukova_2020_v4_f.pdf
.
Komisija za borbu protiv korupcije (2019.), Godišnje izvješće Komisije za borbu protiv korupcije i oduzimanje nezakonito stečene imovine za 2019.
Nacionalna skupština Republike Bugarske (2020.), zapisnici sa sastanka parlamentarnog odbora za pravna pitanja.
https://www.parliament.bg/bg/parliamentarycommittees/members/2577/steno/ID/6005
.
Nacionalni centar za parlamentarno istraživanje (2020.), Istraživanje zakonodavnih aktivnosti 44. saziva bugarske Nacionalne skupštine.
http://www.strategy.bg/Publications/View.aspx?lang=bg-BG&categoryId=&Id=301&y=&m=&d
=.
Nacionalno vijeće za etiku novinarstva, Etika medija.
http://mediaethics-bg.org/
.
Nacionalno vijeće za politike borbe protiv korupcije (2019.), Izvješće o provedbi nacionalne strategije za borbu protiv korupcije 2015.–2020. za razdoblje do 31. siječnja 2019.
Odbor za borbu protiv korupcije, Registar nositelja visokih javnih dužnosti.
https://register.caciaf.bg/
.
Plenarna sjednica Vrhovnog kasacijskog suda (2020.), Zahtjev plenarne sjednice Vrhovnog kasacijskog suda Ustavnome sudu.
http://www.vks.bg/novini/2020-05-27-iskane-KC-ZSV-2020.pdf
.
Predsjednik Republike Bugarske (2020.), Izjava predsjednika Rumena Radeva o donošenju Zakona o mjerama na snazi za vrijeme izvanrednog stanja koji je donijela Nacionalna skupština.
https://m.president.bg/en/speeches-and-statements5437/izyavlenie-na-prezidenta-rumen-radev-po-povod-prietiya-ot-parlamenta-zakon-za-merkite-i-deystviyata-po-vreme-na-izvanrednoto-polozhenie.html
.
Program upravljanja Vlade Republike Bugarske za razdoblje 2017.–2021.
www.strategy.bg/StrategicDocuments/View.aspx?lang=bg-BG&Id=1240
.
Reporteri bez granica, „Svjetski indeks slobode medija”
https://rsf.org/en/ranking
.
Transparency International (2020.), Indeks percepcije korupcije za 2019.
Udruženje europskih novinara (2017.), Bugarska: izvješće o stanju novinarstva i slobodi govora za 2017.
https://www.aej.org/page.asp?p_id=622
.
Uprava za unutarnju sigurnost (2018.), Izvješće o provedbi plana za borbu protiv korupcije za 2018.
Uprava za unutarnju sigurnost (2019.), Izvješće o provedbi mjera iz plana za borbu protiv korupcije za 2019.
Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava: Posebni izvjestitelj o neovisnosti sudaca i odvjetnika (2019.), Izvješće posebnog izvjestitelja o neovisnosti sudaca i odvjetnika.
Ustavni sud Republike Bugarske (1993.), predmet br. 18/1993.
Ustavni sud Republike Bugarske (2010.), odluka br. 13/2010 u predmetu br. 12/2010.
Ustavni sud Republike Bugarske (2019.), predmet br. 15/2019.
Ustavni sud Republike Bugarske (2020.), odluka 10/2020 u predmetu 7/2020
Vijeće Europe, Platforma za zaštitu novinarstva i sigurnost novinara: Bugarska.
https://www.coe.int/en/web/media-freedom/bulgaria
.
Vijeće Europe: Izvješće povjerenice za ljudska prava Vijeća Europe Dunje Mijatović (2020.) nakon službenog posjeta Bugarskoj od 25. do 29. studenoga 2019. CommDH (2020) 8.
https://rm.coe.int/report-on-the-visit-to-bulgaria-from-25-to-29-november-2019-by-dunja-m/16809cde16
.
Vijeće Europe: Odbor ministara (2010.), Preporuka CM/Rec (2010)12 Odbora ministara državama članicama o sucima: neovisnost, učinkovitost i odgovornosti.
Vijeće Europe: Odbor ministara (2016.), Preporuka CM/Rec(2016)4 Odbora ministara državama članicama o zaštiti novinarstva te sigurnosti novinara i drugih medijskih aktera.
Vijeće Europe: Odbor ministara (2019.), Nadzor nad izvršenjem presuda Europskog suda za ljudska prava CM/Notes/1362/H46-6.
Vijeće Europe: Odbor ministara (2019.), Privremena rezolucija CM/ResDH(2019)367.
Vijeće Europe: Ured Savjetodavnog vijeća europskih sudaca (CCJE) (2019.), Izvješće o neovisnosti i nepristranosti sudstva u državama članicama Vijeća Europe.
Vijeće Europe: Venecijanska komisija (2010.), Studija br. 494/2008 o neovisnosti pravosudnog sustava – I. dio: neovisnost sudaca.
Vijeće Europe: Venecijanska komisija (2017.), Mišljenje br. 855/2016 o Zakonu o pravosudnom sustavu (CDL-AD(2017)018).
Vijeće Europe: Venecijanska komisija (2019.), Mišljenje o nacrtu izmjena Zakona o kaznenom postupku i Zakona o pravosudnom sustavu u vezi s kaznenim istragama protiv najviših sudaca (CDL-AD(2019)031).
Virtualni posjet Bugarskoj u kontekstu Izvješća o vladavini prava za 2020.
Vlada Republike Bugarske (2015.), Nacionalna strategija za sprečavanje i borbu protiv korupcije u Republici Bugarskoj 2015.–2020.
http://www.strategy.bg/StrategicDocuments/View.aspx?lang=bg-BG&Id=956
.
Vlada Republike Bugarske, Platforma za pristup javnim informacijama.
https://pitay.government.bg/PDoiExt/
.
Vrhovni kasacijski sud (2019.), Godišnje izvješće o radu Vrhovnog kasacijskog suda za 2019.
http://www.vks.bg/analizi-i-dokladi.html
.
Vrhovno pravosudno vijeće (2018.–2019.), Pravila o određivanju i isplati dodatne naknade.
Vrhovno pravosudno vijeće (2019.), Položaj bugarskog Vrhovnog pravosudnog vijeća.
http://www.vss.justice.bg/page/view/9671
.
Zaklada Bugarski institut za pravne inicijative (2015.–2017.), Praćenje medija i analiza napada na sudove u razdoblju od 1.1.2015. do 1.7.2017.
Zaklada Bugarski institut za pravne inicijative (2017.–2019.), Praćenje medija i analiza napada na sudove u razdoblju od 1.8.2017. do 30.11.2019.
Zaklada Bugarski institut za pravne inicijative (2020.), Pregled, popisivanje i katalogizacija zakonodavnih inicijativa i promjena povezanih s pravosudnom reformom u Bugarskoj.
http://www.bili-bg.org/cdir/bili-bg.org/files/Анализ_1.5_Категоризация_на_данни_fin.pdf
.
Prilog II.: Posjet Bugarskoj
Službe Komisije održale su virtualne sastanke u lipnju 2020. sa sljedećim dionicima:
·Udruženje europskih novinara,
·Udruženje državnih odvjetnika,
·Bugarski institut za pravne inicijative,
·Udruženje bugarskih sudaca,
·Centar za proučavanje demokracije,
·Komisija za borbu protiv korupcije i oduzimanje nezakonito stečene imovine,
·Vijeće za elektroničke medije,
·Vrhovni kasacijski sud,
·Inspektorat Vrhovnog pravosudnog vijeća,
·Institut za tržišno gospodarstvo,
·Medijska demokracija u Bugarskoj,
·Ministarstvo pravosuđa,
·Ministarstvo unutarnjih poslova,
·Nacionalno vijeće za politike borbe protiv korupcije,
·Ured zamjenika predsjednika Vlade,
·Ured glavnog državnog odvjetnika,
·Institut Otvoreno društvo,
·Specijalizirani kazneni sud,
·Vrhovno pravosudno vijeće,
·Savez izdavača.
* Komisija je ujedno održala niz horizontalnih sastanaka sa sljedećim organizacijama:
·Amnesty International,
·Civil Liberties Union for Europe,
·mreža „Civilno društvo Europe”,
·Konferencija europskih crkava,
·EuroCommerce,
·Europski centar za neprofitno pravo,
·Europski centar za slobodu tiska i medija,
·Europski građanski forum,
·Free Press Unlimited,
·Front Line Defenders,
·ILGA-Europe,
·Međunarodna komisija pravnika,
·Međunarodna federacija za ljudska prava,
·Međunarodni institut za medije,
·Platforma za cjeloživotno učenje,
·Pravna inicijativa Otvorenog društva/Institut za europsku politiku otvorenog društva,
·Reporteri bez granica,
·Transparency International EU.