Mišljenje Europskog odbora regija – Europska zdravstvena unija: jačanje otpornosti EU-a

(2021/C 300/10)

Izvjestitelj: Roberto CIAMBETTI (IT/ECR), predsjednik Vijeća Regije Veneto

PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA

Opće napomene – pandemija bolesti COVID-19

1.

ističe da je pitanje javnog zdravlja zbog pandemije zauzelo još važnije mjesto na dnevnom redu regija, gradova, država članica i Europske unije te postalo jedan od glavnih političkih prioriteta;

2.

u tom kontekstu pozdravlja Komunikaciju o zdravstvenoj uniji u kojoj se predlaže jačanje postojećeg okvira EU-a za zdravstvenu sigurnost, koji datira iz 2013. Taj djelomično zastarjeli okvir uključuje Odluku o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju kojom je olakšana razmjena informacija i poduprto donošenje posebnih nacionalnih mjera, ali koja nije bila dostatna za postupanje u ovoj pandemiji;

3.

slaže se s Europskom komisijom da je potrebno više javnih ulaganja u nacionalne zdravstvene sustave kako bi im se osigurali resursi i sredstva potrebni za izlazak iz trenutačne krize te kako bi se dugoročno ojačala njihova otpornost. Ti bi se ciljevi trebali odražavati u preporukama za pojedine zemlje u okviru europskog semestra. Pandemija je u mnogim područjima istaknula nedostatak ne samo ranog prelaska na intenzivnu i poluintenzivnu njegu (raspoloživost kreveta, oprema, ovlašteno medicinsko i njegovateljsko osoblje), nego i zdravstvene i palijativne skrbi na lokalnoj razini, što je, posebno u vrijeme velikog pritiska na zdravstvene ustanove, stavilo u izrazito težak položaj međusobno različite zdravstvene sustave država članica. Istodobno se u velikoj mjeri pokazalo da zdravstveni sustavi i zdravstveni djelatnici u mnogim zemljama mogu brzo preusmjeriti svoje aktivnosti i prilagoditi se novim okolnostima uslijed pandemije COVID-a 19;

4.

pozdravlja prijedlog Europske komisije o osnaženom mandatu za provedbu koordiniranog odgovora na razini EU-a u okviru Odbora za zdravstvenu sigurnost, što će se omogućiti ciljanim preporukama Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) o mjerama odgovora;

5.

podsjeća na to da je pandemija COVID-a 19 popraćena velikim ograničenjima slobode kretanja unutar Europske unije, koja su naročito pogodila pogranične regije. Stoga ponovno traži da se uspostavi pravni okvir EU-a kako bi se omogućilo učinkovito upravljanje prekograničnim javnim uslugama i zadovoljile potrebe građana koji žive u tim područjima (1). Taj bi se okvir trebao temeljiti na nedavnom Prijedlogu uredbe EU-a o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju (2);

6.

pozdravlja činjenicu da Komunikacija sadrži prijedloge za medicinske protumjere, uključujući brojne mjere kao što su stvaranje zaliha na europskoj razini, povećana proizvodnja, zajednička javna nabava i bolja procjena potražnje za cjepivima, osobnom zaštitnom opremom, medicinskim uređajima, liječenjem, laboratorijskom opremom i opremom za testiranje, ostajući pritom u skladu s načelom supsidijarnosti. Kako bi povećala svoju otpornost i pristupila rješavanju problema nestašica u kriznim vremenima te pružila znanstvenu i tehničku pomoć, uključujući osposobljavanje, Europska unija treba postati samodostatnija i manje ovisna o trećim zemljama kada je riječ o medicinskoj opremi za zdravstveni sektor, kako je navedeno u farmaceutskoj strategiji EU-a;

Suradnja ECDC-a i lokalnih tijela

7.

smatra da je ključno pobrinuti se za to da ECDC može izravno surađivati s pojedinačnim regijama ili sa skupinama regija u državama članicama kako bi se olakšala analiza specifičnih epidemioloških okolnosti koje se mogu pojaviti. Ta bi suradnja također mogla uključivati potporu osposobljavanju svih uključenih subjekata i olakšati protok informacija i komunikaciju;

8.

poziva Komisiju da ponovno uspostavi Europsku mrežu za vrlo zarazne bolesti (EuroNHID), sufinanciranu mrežu stručnjaka za postupanje u slučaju visokozaraznih bolesti iz nacionalnih ili regionalnih centara osnovanih za skrb o pacijentima koji boluju od takvih bolesti;

9.

smatra da je potrebno više ulagati u znanstvena istraživanja unutar EU-a s obzirom na to da tranzicija na otpornije društvo zahtijeva znatne tehnološke promjene;

10.

napominje da je u prekograničnim područjima nužno uspostaviti baze podataka za prekogranična područja koje bi dijelile susjedne zemlje i regije i s pomoću kojih bi se utvrđivale raspoložive zalihe medicinske i osobne zaštitne opreme;

11.

smatra da bi se Europska komisija, u suradnji s državama članicama i regijama, trebala obvezati na uspostavu zajedničke i sveobuhvatne baze zdravstvenih podataka kojom bi se omogućilo cjelovito upravljanje zajedničkim problemima i njihovo praćenje, imajući na umu da pandemije ne poznaju granice i da je današnje društvo globalizirano: individualna područja nisu izolirana, naprotiv, kontakti između njih i ostatka svijeta neizbježni su, a sredstva prijenosa patogena ne mogu se predvidjeti, već samo eventualno naknadno utvrditi;

Konferencija o budućnosti Europe

12.

smatra da je konferencija o budućnosti Europe platforma prikladna za raspravu o budućem razvoju uloge EU-a u području zdravstva i promicanje te uloge kako bi se ispunila očekivanja građana i poboljšala učinkovitost europskih zdravstvenih sustava. U okviru razvoja pojačane europske suradnje moraju se uzeti u obzir načelo supsidijarnosti i poštovati primarne nadležnosti država članica, kako za zdravstvo, socijalnu skrb i javno zdravlje, tako i za pripravnost za krizne situacije i upravljanje njima;

13.

napominje da je, iako je zdravstvena politika i dalje u primarnoj nadležnosti država članica, u okviru rasprave o budućnosti Europe potrebno pokrenuti promišljanje o tome kako poboljšati koordinaciju u području zdravstva i odgovor EU-a na ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju, istovremeno uzimajući u obzir različite podnacionalne strukture u području zdravstva i različite nadležnosti zdravstvenih tijela u pojedinim državama članicama. Ta poboljšanja mogla bi, među ostalim, omogućiti državama članicama EU-a da zajedno utvrde postojanje izvanrednog stanja u području javnog zdravlja na makroregionalnoj razini ili na razini Unije. Usto bi mogle omogućiti povećanje kapaciteta sustava rescEU, uključujući kapacitete za stvaranje zaliha i uspostavu timova za hitnu medicinsku pomoć;

14.

s obzirom na to da u mnogim državama članicama lokalne i regionalne vlasti imaju važne odgovornosti i nadležnosti u području javnog zdravlja, OR kao skupština regionalnih i lokalnih predstavnika EU-a smatra da mora biti snažno zastupljen u svim raspravama na razini EU-a o nadležnostima u području zdravstva, uključujući na konferenciji o budućnosti Europe;

15.

izražava želju da bude intenzivno uključen u aktivnosti svjetskog sastanka na vrhu o zdravlju koji će se održati u Italiji 2021. i koji će EU-u omogućiti da usmjerava međunarodno promišljanje o načinu jačanja zdravstvene sigurnosti u svijetu u doba pandemija;

Uloga regionalnih i lokalnih vlasti

16.

iznova naglašava da su lokalne i regionalne vlasti na prvoj liniji borbe protiv pandemije bolesti COVID-19. One u mnogim državama članicama provode važne mjere i snose odgovornost u području zaštite zdravlja građana, zapošljavanja velikog dijela zdravstvenih radnika, kratkoročnog i dugoročnog financiranja i upravljanja zdravstvenim sustavima i ustanovama za skrb te u području izrade i provedbe zdravstvenih politika, kao i aktivnosti promicanja zdravlja i prevencije. U tom su pogledu ključni oblici regionalne samouprave koji omogućuju brzu promjenu postojeće organizacijske strukture kako bi se moglo promptno odgovoriti na hitne situacije;

17.

ističe da bi regija koja može izravno komunicirati s EU-om mogla u kratkom roku iznaći najbolja rješenja za prevladavanje kriznih situacija i na bolji način iskoristiti resurse prilagođenije njezinim potrebama, s obzirom na to da su regionalne okolnosti unutar pojedinih država često heterogene, dok se potrebe različitih regija možda i ne podudaraju;

18.

žali zbog toga što se u Komunikaciji regionalna i lokalna razina ne spominju izričito kao ključni elementi u zdravstvenoj politici, već se spominje samo uloga pograničnih regija u prekograničnoj suradnji u području zdravstva;

19.

nadalje smatra da je potrebna bolja koordinacija među svim razinama vlasti kako bi se spriječila situacija u kojoj temeljna samouprava svakog lokalnog područja ili regije dovodi do nejednakosti u pogledu liječenja pacijenata;

20.

naglašava potrebu za uspostavom javno-privatne mreže izvrsnosti koja bi u slučaju ozbiljnih javnozdravstvenih hitnih situacija obuhvaćala referentne bolnice specijalizirane za proučavanje i liječenje zaraznih bolesti koje se mogu prenositi zrakom, kontaktom ili putem vektora;

Pouke izvučene iz pandemije

21.

napominje da se pokazalo da su zdravstveni sustavi država članica bili na različitim razinama pripravnosti za krizu. Neki nisu bili spremni za suočavanje s krizom ovakve vrste zbog nedovoljnog ulaganja u javno zdravstvo i manjka zdravstvenog osoblja, dok su drugi pokazali veću otpornost. To ukazuje na potrebu da Europska komisija bude u mogućnosti, u bliskoj suradnji sa svakom državom članicom, redovito ocjenjivati njihovu pripravnost za epidemiju;

22.

u tom smislu pozdravlja prijedlog Europske komisije da se organiziraju testiranja otpornosti zdravstvenih sustava na stres u državama članicama kako bi se osiguralo funkcioniranje plana pripravnosti i odgovora Unije, pri čemu bi Komisija imala ulogu koordinatora. Podsjeća na to da bi ta testiranja otpornosti na stres trebala u potpunosti uključivati, ovisno o njihovim nadležnostima, regije i gradove u dotičnim državama članicama;

23.

poziva na stalan razvoj digitalnih platformi i aplikacija, među ostalim i platforme za nadzor uspostavljene u skladu s člankom 14. Uredbe o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju; poziva na uključivanje lokalnih i regionalnih vlasti u pripremu, provjeru i ispitivanje otpornosti na stres predloženih obvezujućih planova za pripravnost i odgovor na zdravstvene krize koji će se izraditi na nacionalnoj razini i na razini EU-a;

24.

preporučuje da se u predložene aktivnosti predviđanja i strože zahtjeve u pogledu izvješćivanja o zdravstvenim podacima i kvaliteti zdravstvenih usluga uključi i regionalna, a ne samo nacionalna dimenzija;

25.

napominje da su lokalne zdravstvene i socijalne službe i posredničke strukture imale ključnu ulogu u pružanju potpore bolnicama jer su omogućile ograničavanje određenih bolničkih ustanova na funkciju „COVID bolnica” i primanje osoba s negativnim testom ili osoba koje su preboljele bolest i postale negativne, ali koje trebaju dovršiti liječenje. Naglašava potrebu za tim da se razvije lokalni zdravstveni sustav koji pacijentima pruža njegu prije i nakon hospitalizacije. I Europska komisija i OR trebali bi imati važnu ulogu u širenju dobrih praksi u tom području;

26.

napominje da je pandemija posebno teško pogodila najosjetljivije skupine društva (starije, bolesne, djecu i mlade), povremeno ističući krhkost globalnog socioekonomskog sustava i ranjivost povezanu s upotrebom tehnologije (pametan rad, školovanje na daljinu itd.). Naglašava da je tim sektorima stoga potrebna usmjerenija potpora, uključujući potporu EU-a;

27.

smatra da u razdoblju nakon pandemije treba ojačati koordinacijski kapacitet promicanjem održivih načina života na lokalnoj razini, s posebnim naglaskom na građanima i uspostavom okvira za pametne poticaje i propise kojima se može potaknuti i nagraditi građansko ponašanje usmjereno na opće dobro;

28.

traži da se zajednička javna nabava EU-a koristi za kupnju cjepiva i lijekova protiv COVID-a 19, kao i da se ta vrsta nabave sustavnije koristi kako bi se izbjeglo međusobno natjecanje država članica. Također poziva na njezino korištenje kako bi se osigurao jednak i cjenovno pristupačan pristup drugim važnim lijekovima i medicinskim proizvodima, posebno novim inovativnim antibioticima, novim cjepivima i kurativnim lijekovima te lijekovima za rijetke bolesti;

Ulaganje u zdravstvene sustave

29.

kada je riječ o ulaganjima u zdravstvene sustave, ističe da se u Komunikaciji spominje potpora državama članicama za poboljšanje otpornosti, pristupačnosti i djelotvornosti zdravstvenih sustava, što je povezano s europskim semestrom, pregledom socijalnih pokazatelja i Mehanizmom za oporavak i otpornost te nacionalnim planovima. Smatra da je potrebno osigurati, odnosno ojačati sudjelovanje lokalnih i regionalnih vlasti u svim tim instrumentima i postupcima, u skladu s načelom supsidijarnosti;

30.

kao strateški prioritet izdvaja promicanje osnovnih zdravstvenih usluga na daljinu koje pružaju integrirani timovi stručnjaka za liječenje i praćenje pacijenata s kroničnim i višestrukim oboljenjima koji ostaju u svojim domovima. Naglašava da će, zahvaljujući telemedicini, sve više biti moguće vlastite domove pretvarati u mjesto skrbi, uz jasne socioekonomske uštede i visoku učinkovitost u pogledu liječenja, prevencije i ozdravljenja;

31.

smatra da bi države članice mogle surađivati kako bi osigurale da se zdravstvenom osoblju koje obavlja iste poslove zajamče slični ugovorni i financijski uvjeti. Uz pretpostavku istih profesionalnih uvjeta, time bi se spriječio nastanak privilegiranih područja koja su privlačnija zdravstvenom osoblju ili područja u nepovoljnom položaju suočenih s poteškoćama u zapošljavanju zdravstvenog osoblja;

32.

smatra da su pravedne plaće i dodaci na plaću za zdravstvene radnike na prvoj liniji ključni za održavanje otpornosti zdravstvenih sustava i da doprinose uvažavanju profesionalnosti zdravstvenog osoblja, a ujedno su način izražavanja zahvalnosti za njihovu požrtvovnost, koja se pokazala izuzetno vrijednom u zaštiti otpornosti zdravstvenih sustava tijekom pandemije u raznim državama članicama;

33.

smatra da stručno osoblje koje obavlja poslove rangirane između puke pomoći u osobnoj njezi i poslova koji zahtijevaju kvalifikacije u području zdravstvene njege može doprinijeti zadovoljavanju potreba ustanova za skrb i osiguravanju potrebne fleksibilnosti u pružanju socijalnih i zdravstvenih usluga;

34.

smatra da države članice trebaju kontinuirano ocjenjivati svoju zdravstvenu infrastrukturu i vještine osoblja kako bi se osiguralo da mogu obavljati određene zadaće (npr. uzimanje brisova i cijepljenje) za cjelokupno stanovništvo u slučaju sistemske nužde;

Strategija u području cijepljenja

35.

poziva države članice da uključe lokalne i regionalne vlasti u kampanju cijepljenja protiv virusa SARS-CoV-2 kako bi se doprinijelo pravodobnom širenju i distribuciji cjepiva te građanima pružile jasne činjenične informacije o cjepivima s ciljem suzbijanja dezinformacija;

36.

podržava razmjenu dobrih praksi između lokalnih i regionalnih vlasti u EU-u u pogledu borbe protiv neodlučnosti u vezi s cijepljenjem i razumije razloge za oklijevanje u pogledu cijepljenja, i među zdravstvenim osobljem i među djelatnicima socijalne skrbi;

37.

čvrsto vjeruje da je odluka da se Europskoj uniji dopusti da nabavlja cjepivo u ime država članica bila ispravna. Tvrdi da bi radi poboljšanja situacije u pogledu raspoloživosti cjepiva, lijekova i drugih medicinskih potrepština EU trebao nastojati svesti na minimum svoju ovisnost o proizvodnji u trećim zemljama. Također smatra da bi poduzeća koja su razvila cjepiva zahvaljujući upotrebi javnih sredstava trebala dijeliti svoje patente s drugim poduzećima kako bi se povećali proizvodni kapaciteti u Europi;

38.

smatra da bi strategiju cijepljenja trebalo razvijati u skladu s napretkom u cijepljenju stanovništva s primarnim fokusom na rizičnim skupinama i pružateljima osnovnih usluga kao što su zdravstveni i socijalni radnici, uz naknadno širenje i na druge skupine, uzimajući pritom u obzir i smanjenje socijalnih i ekonomskih ograničenja na terenu;

39.

podržava stvaranje organizacijskog modela koji bi omogućio što brže cijepljenje što većeg broja ljudi iskorištavanjem svih doza u pojedinačnim bočicama;

Strategija za suzbijanje dezinformacija u području zdravlja

40.

poziva na to da se poduzmu mjere za praćenje i suzbijanje dezinformacija u području zdravlja na koordiniran način među svim državama članicama. S obzirom na to da su lokalne i regionalne vlasti neposredno suočene sa zdravstvenim izazovima u većini država članica, ta su tijela i najizravnije pogođena često namjernim širenjem dezinformacija u području zdravlja. Od ključne je važnosti da lokalne i regionalne vlasti dobiju jedinstvenu i koordiniranu potporu kako bi se mogle djelotvorno boriti protiv tog problema.

---

(1)  COTER-VII/005.

(2)  COM(2020) 727 final.