OBAVIJEST KOMISIJE

Smjernice o koracima koje države članice trebaju poduzeti u slučaju nedoumica u pogledu zakonitosti drva dobivenog od vrsta navedenih u CITES-u koje je uvezeno u EU

(2018/C 376/01)

KORACI KOJE DRŽAVE ČLANICE TREBAJU PODUZETI U SLUČAJU NEDOUMICA U POGLEDU ZAKONITOSTI DRVA DOBIVENOG OD VRSTA NAVEDENIH U CITES-u KOJE JE UVEZENO U EU

Svrha je ove Obavijesti dati smjernice nadležnim tijelima država članica EU-a u vezi s provedbom uredaba EU-a o trgovini divljim vrstama (1) u slučajevima u kojima se pošiljke drva dobivenog od vrsta navedenih u okviru Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore (CITES) uvoze u EU uz izvoznu dozvolu koju izdaju nadležna tijela zemlje izvoznice, ali u kojima postoje nedoumice oko toga je li drvo posječeno u skladu s primjenjivim zakonodavstvom u zemlji sječe.

1.   Kontekst

Na temelju uredaba EU-a o trgovini divljim vrstama upravno tijelo za CITES države članice EU-a može izdati uvoznu dozvolu CITES-a samo ako je zemlja izvoznica izdala izvoznu dozvolu u skladu s Konvencijom CITES (2). To pretpostavlja, među ostalim, da je zemlja izvoznica „uvjerena da se do primjerka nije došlo u suprotnosti s državnim zakonima koji se odnose na zaštitu životinjskih i biljnih vrsta” (3).

U skladu s člankom 7. stavkom 6. Uredbe (EZ) br. 865/2006, kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EU) 2015/870 (4)„izvozne dozvole i potvrde o ponovnom izvozu koje izdaju treće zemlje prihvaćaju se samo ako nadležno tijelo dotične treće zemlje dostavi, ako se to od njega traži, zadovoljavajuće podatke u pogledu stjecanja primjeraka u skladu sa zakonodavstvom o zaštiti dotičnih primjeraka”.

Članak 7. stavak 6. Uredbe (EZ) br. 865/2006 primjenjuje se na sve primjerke za koje je potrebno izdati izvozne dozvole na temelju Uredbe (EZ) br. 338/97, ali je osobito relevantan za vrste od kojih se dobiva drvo. Najnoviji primjeri pokazali su da se države članice EU-a susreću sa slučajevima u kojima moraju obraditi zahtjeve za uvozne dozvole za drvo dobiveno od vrsta navedenih u CITES-u za koje postoje ozbiljne sumnje o zakonitom podrijetlu pošiljke. Pošiljkama je priložena važeća izvozna dozvola koju je izdala zemlja izvoznica, kojom bi se u načelu trebalo jamčiti da je zemlja izvoznica provjerila zakonito podrijetlo drva. Informacije iz različitih izvora, međutim, mogle bi izazvati nedoumice oko zakonitog podrijetla i oko toga je li zemlja izvoznica na odgovarajući način provjerila da primjerci nisu pribavljeni u suprotnosti s njezinim zakonodavstvom o zaštiti faune i flore.

U takvoj je situaciji važno da države članice EU-a budu dosljedne u svojem pristupu te da provode jednakovrijedan stupanj nadzora zakonitog podrijetla proizvoda, što bi u konačnici moglo dovesti do odbijanja uvoznih dozvola. Dosljednost u svim državama članicama EU-a trebalo bi osigurati s pomoću ovih smjernica o tumačenju članka 7. stavka 6. Uredbe (EZ) br. 865/2006. Države članice EU-a pozivaju se da elemente navedene u nastavku primjenjuju na pojedinačnoj osnovi i na način koji je razmjeran svakom od slučajeva s kojima se susreću.

2.   Status dokumenta

Ove su smjernice izradile službe Komisije, a nacrt je prihvatio Odbor za trgovinu divljom faunom i florom, osnovan na temelju članka 18. Uredbe (EZ) br. 338/97, a time i nadležna tijela država članica.

Smjernicama se nastoji pomoći nacionalnim tijelima pri primjeni Uredbe (EZ) br. 338/97. Nisu pravno obvezujuće; njihova je isključiva svrha pružiti informacije o određenim aspektima Uredbe (EZ) br. 865/2006 i o mjerama koje se smatraju najboljom praksom. Njima se ne zamjenjuju, ne nadopunjuju ni izmjenjuju odredbe primjenjivog prava Unije iz odjeljka 1. ovog dokumenta, koje ostaju pravna osnova koja se mora primjenjivati. Dokument ne bi trebalo ni odvojeno razmatrati; mora se upotrebljavati u vezi sa zakonodavstvom, a ne kao „samostalna” referentna točka. Za tumačenje prava Unije na pravno obvezujući način nadležan je samo Sud Europske unije.

Komisija će elektronički objaviti ovaj dokument, a mogu ga objaviti i države članice EU-a. Odbor za trgovinu divljom faunom i florom preispitat će ga 2021.

3.   Smjernice o tumačenju članka 7. stavka 6. Uredbe (EZ) br. 865/2006

Akti prava Unije moraju se tumačiti u skladu s njihovim ciljevima. Člankom 1. Uredbe (EZ) br. 338/97 propisuje se da je cilj te Uredbe „zaštititi vrste divlje faune i flore te osigurati njihovo očuvanje uređenjem trgovine u tom području”. Odredbe Uredbe moraju se stoga tumačiti na način koji je u skladu s tim ciljem.

Osim toga, člankom 191. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije propisuje se da se politika u području okoliša temelji na načelu opreznosti. To znači da ako mjera ili politika potencijalno dovodi do ozbiljne ili nepopravljive štete za javnost ili za okoliš, nedostatak potpune znanstvene sigurnosti ne bi trebalo uzimati kao razlog za odgodu troškovno učinkovitih mjera za sprječavanje takve štete. Načelom se želi osigurati viša razina zaštite okoliša preventivnim donošenjem odluka u slučaju takvih rizika.

U skladu s dosljednom sudskom praksom Suda Europske unije, načelo opreznosti primjenjuje se, među ostalim, pri tumačenju i primjeni pravne stečevine Unije u području okoliša te stoga i na tumačenje i primjenu Uredbe (EZ) br. 338/97. Države članice trebale bi primjenjivati načelo opreznosti pri ostvarivanju svojeg diskrecijskog prava na temelju Uredbe (EZ) br. 338/97.

U skladu s člankom 7. stavkom 6. Uredbe (EZ) br. 865/2006 tijela za CITES država članica moraju nakon primitka zahtjeva za uvoz primjeraka obuhvaćenih CITES-om odlučiti je li se potrebno savjetovati sa zemljom izvoznicom. Člankom 7. stavkom 6. od njih se ne zahtijeva da se redovno savjetuju sa zemljom izvoznicom. Preporučuje se da države članice EU-a primjenjuju pristup utemeljen na riziku prilikom odlučivanja o tome hoće li se savjetovati sa zemljom u svakom pojedinom slučaju.

(a)   Koje bi elemente države članice EU-a trebale razmotriti kako bi odlučile je li se potrebno savjetovati sa zemljom izvoznicom?

Države članice EU-a pozivaju se da razmotre sljedeće elemente:

—

Postoje li informacije o zemlji izvoznici u vezi s provedbom Konvencije CITES koje upućuju na to da možda ne provodi dostatne provjere kako bi zajamčila zakonitost pošiljke (na primjer, ako zemlja podliježe posebnim preporukama Stalnog odbora CITES-a ili mjerama usklađivanja koje je taj odbor odredio ili ako bi u sličnom slučaju bila potrebna daljnja provjera na temelju Uredbe EU-a o drvu (5), u skladu s povezanim smjernicama (6))?

—	Postoje li informacije iz pouzdanih izvora koje bi mogle upućivati na to da pošiljka drva možda ne potječe iz zakonitih izvora?

—	Postoje li naznake da je poduzeće u lancu opskrbe bilo uključeno u prakse povezane s nezakonitom sječom?

—	Kolika je složenost lanca opskrbe? Koliko je teško ući u trag izvoru drva?

—	Postoji li visok rizik od korupcije u zemlji?

Ako informacije prikupljene pri provjeri prethodno navedenih elemenata pobuđuju ozbiljne sumnje da je pošiljka možda pribavljena u suprotnosti s relevantnim zakonima zemlje izvoznice o očuvanju vrste, preporučuje se da se države članice EU-a obrate upravnom tijelu za CITES zemlje izvoznice (obavješćujući i znanstveno tijelo za CITES te zemlje i, ako postoje, njezino tijelo ili tijela za izdavanje dozvola FLEGT (7) te kontaktne točke za FLEGT ili za upravljanje šumama). Budućeg uvoznika potrebno je u slučaju znatnih kašnjenja obavijestiti o tom savjetovanju (8).

(b)   Koje bi informacije trebalo zatražiti od zemlje izvoznice?

Preporučuje se da države članice EU-a razmotre sljedeći kontrolni popis kako bi odlučile o pitanjima koja je potrebno postaviti zemlji izvoznici:

—

Kako bi se izdala izvozna dozvola za drvo dobiveno od vrste navedene u Dodatku II. CITES-u, zemlja izvoznica mora biti uvjerena da je primjerak pribavljen u skladu sa zakonodavstvom za zaštitu faune i flore. Koje je zakonodavstvo za zaštitu faune i flore primjenjivo na proizvode obuhvaćene izvoznom dozvolom?

—

Koji je sustav uspostavljen kako bi se provjerilo jesu li ispunjeni zahtjevi iz tog zakonodavstva? Kako je taj sustav proveden u slučaju pošiljke obuhvaćene predmetnom izvoznom dozvolom? Posebice, koji su dokumenti izdani i koje su provjere izvršene kako bi se osigurala usklađenost sa zahtjevima provjere zakonitosti?

—

Jesu li utvrđeni svi gospodarski subjekti uključeni duž cijelog lanca opskrbe, od faze sječe do faze izvoza u EU (sječa, prijevoz, početna i naknadna prodaja, primarna i sekundarna obrada, izvoz)? Na koji se način jamčila sljedivost pošiljke duž lanca opskrbe kako bi se osiguralo da primjerci navedeni u izvoznoj dozvoli odgovaraju primjercima koji su posječeni?

Ako je potrebno, države članice EU-a također mogu pozvati zemlje izvoznice da pruže sljedeće specifične informacije jer je iskustvo pokazalo da su takvi elementi često ključni za pravilnu procjenu zakonitosti pošiljke drva:

—	puno ime i adresu izvoznika,

—	geografsko podrijetlo drva (regija, lokacija na koju se odnosi koncesija i povezani podaci),

—	godinu sječe izvezenog drva i potvrdu da je drvo izvezeno u okviru kvote za odgovarajuću godinu (ako postoji izvozna kvota u okviru CITES-a ili nacionalna kvota za sječu),

—	informacije u pogledu plana upravljanja, dozvola za sječu ili sličnih dozvola, kao i sve dodatne relevantne informacije, ovisno o zakonodavstvu na snazi u zemlji izvoznici,

—	informacije u pogledu mjesta sječe (npr. parcele i brojevi stabala) s kojih drvo potječe,

—	informacije u pogledu sljedivosti od mjesta sječe do mjesta za obradu ili izvoz.

(c)   Pod kojim bi se uvjetima informacije iz zemlje izvoznice mogle smatrati „zadovoljavajućima”?

Država članica EU-a uvoznica trebala bi uzeti u obzir odgovor upravnog tijela za CITES zemlje izvoznice na prethodno navedena pitanja kako bi procijenila pruža li to tijelo dosljedan i pouzdan skup informacija, čime se daju dostatna jamstva da pošiljka potječe od drva pribavljenog u skladu s primjenjivim zakonodavstvom za zaštitu faune i flore u zemlji izvoznici. Ako su ti uvjeti ispunjeni i ako postoje utemeljeni razlozi da se vjeruje kako su dostavljeni dokumenti valjani i provjerljivi, informacije bi se trebale smatrati zadovoljavajućima te bi se trebala izdati uvozna dozvola.

Ako se dostavljene informacije ocijene nedovoljnima ili ako nedostaju važni elementi, preporučuje se da se države članice EU-a obrate zemlji izvoznici te zatraže elemente koji nedostaju.

Ako unatoč pokušajima pribavljanja traženih informacija elementi koje zemlja izvoznica dostavi kao odgovor na prethodno navedena pitanja i dalje ne budu dostatni da se donese zaključak da su primjerci pribavljeni u skladu sa zakonodavstvom o zaštiti predmetne vrste, ili ako se ne dostavi nikakav odgovor, države članice ne bi trebale izdati odgovarajuću uvoznu dozvolu na temelju članka 7. stavka 6. Uredbe (EZ) br. 865/2006 (9).

U posebnom slučaju zemalja izvoznica koje su s EU-om sklopile Dobrovoljni partnerski sporazum o provedbi zakonodavstva, upravljanju i trgovini u području šumarstva, u okviru kojeg se izdaju dozvole FLEGT za pošiljke drva koje ta zemlja izvozi, može se dogoditi da nacionalni sustav te zemlje za izdavanje dozvola uključuje zahtjev da pošiljkama drva dobivenog od vrsta navedenih u CITES-u moraju biti priloženi izvozna dozvola na temelju CITES-a i dozvola FLEGT (10). Dozvola FLEGT pruža dodatno jamstvo o zakonitom podrijetlu pošiljke. U takvim slučajevima upravno tijelo može također zatražiti informacije od relevantnog tijela zemlje izvoznice za izdavanje dozvola FLEGT. Preporučuje se i da se, u onim slučajevima u kojima se dozvola FLEGT podnosi za drvo dobiveno od vrsta navedenih u CITES-u, obavijesti nadležno tijelo za izdavanje dozvola FLEGT u državi članici EU-a u koju se uvozi (11).

(d)   Koje se dodatne mjere mogu poduzeti kako bi se osigurala ista razina nadzora među državama članicama?

Države članice pozivaju se na razmjenu informacija s drugim državama članicama EU-a i Komisijom u vezi sa slučajevima u kojima nisu mogle izdati uvoznu dozvolu jer su odgovori zemalja izvoznica na prethodno navedena pitanja bili nezadovoljavajući ili one na njih uopće nisu odgovorile.

Kako bi se osigurao zajednički pristup na razini EU-a, taj bi se problem, prema potrebi, mogao iznijeti skupini stručnjaka iz nadležnih upravnih tijela za CITES. Na toj bi osnovi stručna skupina mogla preporučiti da:

i.	Komisija kontaktira predmetnu zemlju izvoznicu kako bi izrazila zabrinutost u pogledu zakonitosti izvoza za tu vrstu i zatražila pojašnjenje u vezi s elementima koji su doveli do odbijanja izdavanja dozvola;

ii.

uvoz u sve države članice EU-a za određene kombinacije vrsta i zemalja bude obustavljen ako se informacije koje zemlja izvoznica dostavi na zahtjev Komisije ocijene nedovoljnima. To bi se moglo izvršiti na temelju članka 4. stavka 6. Uredbe (EZ) br. 338/97 kojim se propisuje da „savjetujući se s dotičnim zemljama podrijetla u skladu s regulatornim postupkom iz članka 18. stavka 2. i uzimajući u obzir mišljenje Skupine za znanstvenu reviziju, Komisija može za unošenje u Zajednicu donijeti opća ograničenja ili ograničenja koja se odnose na određene zemlje podrijetla”;

iii.	EU iznese taj problem tajništvu CITES-a i Stalnom odboru CITES-a u okviru mehanizama CITES-a za usklađenost (12).

4.   Poveznica s Uredbom EU-a o drvu

Prethodno predloženi koraci posebno su važni otkako je 2013. stupila na snagu Uredba EU-a o drvu (13), kojom se zabranjuje stavljanje nezakonito posječenog drva u promet u EU-u. Dodatne informacije u vezi s provjerom zakonitosti na temelju Uredbe EU-a o drvu, a posebno definicija „primjenjivog zakonodavstva” dana u članku 2. stavku (h) te uredbe, pružene su u Prilogu ovom dokumentu.

Posebna pravila o vrstama drva navedenima u CITES-u utvrđena su u članku 3. Uredbe EU-a o drvu: „drveće koje pripada vrstama iz priloga A, B i C Uredbi (EZ) br. 338/97 koje je u skladu s tom Uredbom i njezinim provedbenim odredbama smatra se zakonito posječenim u smislu ove Uredbe”. Obrazloženje za takvu pretpostavku je, kako je prethodno opisano, da se Konvencijom CITES od njezinih stranaka zahtijeva da odobre izvoznu dozvolu samo ako je vrsta posječena, među ostalim, u skladu s relevantnim nacionalnim zakonodavstvom zemlje izvoznice.

U tom se kontekstu preporučuje da u svakoj državi članici EU-a upravno tijelo za CITES, s jedne strane, te nadležna tijela zadužena za provedbu Uredbe EU-a o drvu i Uredbe o FLEGT-u (14), s druge strane, međusobno surađuju (osobito razmjenjujući informacije) kako bi se osiguralo da se u toj državi članici dosljedno provode odgovarajući propisi. Upravno tijelo za CITES u državi članici EU-a, u slučajevima u kojima ima nedoumice u pogledu zakonitosti pošiljki drva, trebalo bi o svojim aktivnostima obavijestiti svoje kolege odgovorne za provedbu Uredbe EU-a o drvu i Uredbe o FLEGT-u te, prema potrebi, relevantna provedbena tijela zadužena za kontrolu drva. Slično tome, nadležna tijela odgovorna za Uredbu EU-a o drvu i Uredbu o FLEGT-u također bi trebala obavijestiti svoje kolege u tijelima za CITES ako zaprime informacije koje se odnose ili bi se mogle odnositi na vrste navedene u CITES-u.

Kako bi se državama članicama pomoglo u provedbi Uredbe EU-a o drvu, Komisija je uspostavila zaštićenu platformu za nadležna tijela za provedbu Uredbe EU-a o drvu radi razmjene informacija o pitanjima povezanima s Uredbom EU-a o drvu (15). Komisija može pristup toj platformi odobriti i upravnim tijelima za CITES radi pomaganja svim nadležnim tijelima u razmjeni informacija u pogledu zakonitosti proizvoda od drva uvezenih u EU. Komisija je u suradnji s državama članicama izradila i smjernice kako bi se razmotrila pitanja povezana s provedbom Uredbe EU-a o drvu (16). Smjernice se mogu pronaći na internetskim stranicama Komisije zajedno s drugim izvorima informacija poput kratkih obavijesti o razvoju događaja u vezi s provedbom i izvršenjem Uredbe EU-a o drvu.

Za pribavljanje informacija o pravnim okvirima koji su na snazi u određenim zemljama izvoznicama dostupni su i drugi resursi (17). Međutim, ti okviri mogu imati šire područje primjene od definicije zakonitosti na temelju CITES-a, tj. „zakona za zaštitu faune i flore dotične države” u skladu s člankom IV. Konvencije CITES.

---

(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 338/97 od 9. prosinca 1996. o zaštiti vrsta divlje faune i flore uređenjem trgovine njima (SL L 61, 3.3.1997., str. 1.) te propisi kojima se ona provodi, a posebno: Uredba Komisije (EZ) br. 865/2006 od 4. svibnja 2006. o utvrđivanju detaljnih pravila o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 338/97 o zaštiti vrsta divlje faune i flore uređenjem trgovine njima (SL L 166, 19.6.2006., str. 1.); Provedbena uredba Komisije (EU) br. 792/2012 od 23. kolovoza 2012. o utvrđivanju pravila za oblikovanje dozvola, potvrda i drugih dokumenta predviđenih Uredbom Vijeća (EZ) br. 338/97 o zaštiti vrsta divlje faune i flore uređenjem trgovine njima te izmjeni Uredbe Komisije (EZ) br. 865/2006 (SL L 242, 7.9.2012., str. 13.) i Provedbena uredba Komisije (EU) br. 2017/1915 od 19. listopada 2017. o zabrani unošenja primjeraka određenih vrsta divlje faune i flore u Uniju (SL L 271, 20.10.2017., str. 7.).

(2)  Usp. članak 4. stavak 2. točku (c) Uredbe (EZ) br. 338/97 koji se primjenjuje na vrste navedene u Prilogu B Uredbi.

(3)  Usp. članak IV. stavak 2. točku (b) Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore (CITES) koji se primjenjuje na vrste navedene u Dodatku II. Konvenciji.

(4)  Uredba Komisije (EU) 2015/870 od 5. lipnja 2015. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 865/2006 o utvrđivanju detaljnih pravila o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 338/97 u odnosu na trgovinu vrstama divlje faune i flore, SL L 142, 6.6.2015., str. 3.

(5)  Uredba (EU) br. 995/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o utvrđivanju obveza gospodarskih subjekata koji stavljaju u promet drvo i proizvode od drva (SL L 295, 12.11.2010., str. 23).

(6)  Obavijest Komisije od 12. veljače 2016. – Smjernice za Uredbu EU-a o drvu, C(2016) 755 final – http://ec.europa.eu/environment/forests/timber_regulation.htm.

(7)  Provedba zakonodavstva, upravljanje i trgovina u području šumarstva, na temelju Komunikacije Komisije „Provedba zakonodavstva, upravljanje i trgovina u području šumarstva (FLEGT): Prijedlog za akcijski plan EU-a”, COM(2003) 251, i Uredba Vijeća (EZ) br. 2173/2005 od 20. prosinca 2005. o uspostavljanju FLEGT sustava za izdavanje dozvola za uvoz drvne sirovine u Europsku zajednicu, SL L 347, 30.12.2005., str. 1.

(8)  Vidjeti članak 8. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 865/2006.

(9)  Potvrđuje se da države članice EU-a također imaju pravo odbiti izdavanje uvozne dozvole na temelju članka 4. stavka 1. točke (e) te članka 4. stavka 2. točaka (c) i (a) Uredbe (EZ) br. 338/97.

(10)  To je trenutačno slučaj za Indoneziju u kojoj drvo dobiveno od vrsta navedenih u CITES-u podliježe i indonezijskom sustavu za osiguravanje zakonitosti drva te u kojoj je za izvoz takvog drva potrebna važeća isprava V-legal/dozvola FLEGT.

(11)  U skladu s Obavijesti Komisije – Smjernice za provedbu: carina i FLEGT – javni sažetak, SL C 389, 4.11.2014., str. 2.

(12)  Vidjeti Rezoluciju konferencije 14.3. o postupcima CITES-a za osiguravanje usklađenosti.

(13)  Uredba (EU) br. 995/2010.

(14)  Uredba (EZ) br. 2173/2005.

(15)  http://capacity4dev.ec.europa.eu/eutr-competent-authorities/dashboard

(16)  Vidjeti bilješku 7.

(17)  Vidjeti primjerice http://gftn.panda.org/?202483/Framework-for-Assessing-Legality-of-Forestry-Operations-Timber-Processing-and-Trade. Te internetske stranice pružaju informacije o zajedničkom okviru za ocjenjivanje zakonitosti djelatnosti u području šumarstva, obrade drva i trgovine njime (poznat i kao Zajednički okvir za zakonitost), odnosno kontrolni popis koji su izradile nevladine organizacije WWF/GFTN i TRAFFIC kako bi se vladama i poduzećima omogućio pristup i razumijevanje relevantnih aspekata zakona, propisa, administrativnih okružnica i ugovornih obveza koji utječu na djelatnosti u području šumarstva, obradu drva i trgovinu njime u nizu zemalja (Brazil, Kamerun, Srednjoafrička Republika, Kina, Kolumbija, Demokratska Republika Kongo, Gabon, Indija, Indonezija, Laos, Malezija, Mjanmar, Peru, Republika Kongo, Rusija i Vijetnam).