52018AE0300

Language
- My EUR-Lex
- Sign in
- Register
- My recent searches (0)

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Search tips

Need more search options? Use the Advanced search

EUROPA
EUR-Lex home
EUR-Lex - 52018AE0300 - EN

Document 52018AE0300

Help

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima u Europskoj uniji (COM(2017) 797 final – 2017/0355 (COD))

EESC 2018/00300

OJ C 283, 10.8.2018, p. 39–47 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

HTML

PDF

Official Journal

10.8.2018

Službeni list Europske unije

C 283/39

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima u Europskoj uniji

(COM(2017) 797 final – 2017/0355 (COD))

(2018/C 283/06)

Izvjestitelj:	Christian BÄUMLER
Suizvjestiteljica:	Vladimíra DRBALOVÁ

Zahtjev za savjetovanje:	Zahtjev Vijeća Europske unije: 10.1.2018. Zahtjev Europskog parlamenta: 18.1.2018.
Pravni temelj:	članak 153. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	25.4.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	23.5.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	535
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	164/22/9

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) podržava napore Komisije da radne uvjete za sve radnike, osobito one u nestandardnim oblicima zaposlenja, učini transparentnijim i predvidljivijim kao konkretan korak prema provedbi europskog stupa socijalnih prava.

1.2.

EGSO izražava žaljenje što nije bilo moguće revidirati i ažurirati Direktivu o pisanoj izjavi (Direktiva 91/533/EEZ) unutar okvira socijalnog dijaloga. Ističe da socijalni partneri imaju posebnu ulogu u regulaciji transparentnih i predvidljivih radnih uvjeta putem socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja, uz poštovanje raznolikosti među državama članicama i nacionalnim praksama.

1.3.

EGSO također ističe da se u okviru izvješća o REFIT-u navodi kako postojeća Direktiva 91/533/EEZ još uvijek donosi jasnu dodanu vrijednost, ispunjava svoju svrhu, ostaje važan dio pravne stečevine te je i dalje relevantna za sve zainteresirane strane. Međutim, utvrđeni su nedostaci u pogledu djelotvornosti, osobnog područja primjene Direktive i njezine provedbe.

1.4.

Neke države članice suočile su se s izazovima nestandardnih oblika zaposlenja i uspostavile zaštitne mjere s pomoću kolektivnih ugovora, socijalnog dijaloga ili zakonodavstva s ciljem osiguravanja pravednih radnih uvjeta i prelaska na raznovrsne mogućnosti karijere na tržištima rada, što EGSO izričito pozdravlja. Komisija bi trebala razjasniti da će poduprijeti takve vrste zaštite, uz puno poštovanje autonomije socijalnih partnera.

1.5.

EGSO razumije ciljeve Komisijinog prijedloga direktive o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima koji bi trebao dovesti do bolje zaštite radnika, osobito onih u nestandardnim oblicima zaposlenja. EGSO ističe da će se samo uravnoteženim, pravno utemeljenim, nedvosmislenim i dovoljno obrazloženim prijedlogom moći zajamčiti potrebna konvergencija i osigurati da na europskom tržištu rada postoji dosljedna primjena obveza koje proizlaze iz predložene direktive.

1.6.

EGSO prepoznaje posebnu situaciju fizičkih osoba u svojstvu poslodavaca te mikro i malih poduzeća koja pri ispunjavanju svojih obveza utvrđenih predloženom direktivom možda ne raspolažu istim sredstvima kao srednja i velika poduzeća. EGSO stoga preporučuje Europskoj komisiji i državama članicama da pruže odgovarajuću podršku i pomoć tim subjektima, kako bi im se pomoglo da ispune te obveze. Dobar je primjer za to upotreba obrazaca i modela, kako je već predviđeno u prijedlogu, a trebalo bi istražiti i druge konkretne mjere.

1.7.

Kako bi se zajamčila djelotvorna provedba prava predviđenih pravom Unije, potrebno je ažurirati osobno područje primjene Direktive o pisanoj izjavi kako bi se u obzir uzela kretanja na tržištu rada, uz istodobno poštovanje nacionalnih praksi. Komisija smatra da je Sud Europske unije u svojoj sudskoj praksi utvrdio kriterije za utvrđivanje statusa radnika koji su primjereni za utvrđivanje osobnog područja primjene Direktive. Definicija „radnika” temelji se na tim kriterijima. Komisija bi trebala razmotriti objavu smjernica kako bi se poslodavcima pomoglo u ispunjavanju njihovih obveza i podigla razina osviještenosti među radnicima te time smanjio rizik od sudskih sporova.

1.8.

EGSO naglašava da države članice moraju biti u mogućnosti odrediti, u okviru socijalnog dijaloga, tko ulazi u područje primjene pojma „radnik”, ali da se to mora tumačiti u odnosu na cilj Direktive, a to je „promicanje sigurnijeg i predvidljivijeg zaposlenja, uz istodobno osiguravanje prilagodljivosti tržišta rada i poboljšanje radnih i životnih uvjeta”. EGSO ističe da bi radnici u kućanstvu, pomorci i ribari stoga trebali ulaziti u njezino područje primjene. Radni uvjeti pomoraca već su u velikoj mjeri uređeni Sporazumom europskih socijalnih partnera o Konvenciji ILO-a o radu pomoraca iz 2006., priloženom Direktivi Vijeća 2009/13/EZ.

1.9.

EGSO ističe da bi se u definiciji pojma „radnik” kriterijem za radnike koji su pod rukovodstvom druge osobe moglo onemogućiti uključivanje radnika na platformama. Stoga preporučuje dodatno pojašnjenje kako bi se i za te radnike osigurala zaštita u okviru predmetne Direktive. Međutim, EGSO smatra da bi osobe koje se koriste platformama i koje su istinski samozaposlene trebalo isključiti iz područja primjene Direktive.

1.10.

Osobno područje primjene Direktive u pogledu definicije poslodavca trenutačno je neprecizno te EGSO preporučuje da ga se pojasni.

1.11.

EGSO podržava preinačenu verziju obveze obavješćivanja radnika o njihovim radnim uvjetima kad radni odnos započne ili se izmijeni te objašnjenje da se to mora obaviti najkasnije na početku takva odnosa ili kada promjene stupe na snagu. EGSO priznaje da mogu postojati opravdani operativni razlozi za dopuštanje određene fleksibilnosti u slučaju mikro i malih poduzeća, istodobno osiguravajući da su radnici obaviješteni o svojim radnim uvjetima što je skorije moguće nakon početka radnog odnosa.

1.12.

EGSO napominje da se Prijedlogom omogućuje socijalnim partnerima da sklope kolektivne ugovore koji odstupaju od minimalnih zahtjeva u pogledu radnih uvjeta. EGSO to podržava pod uvjetom da su ispunjeni ciljevi direktive te da zaštita radnika bude prihvatljiva i ne bude ugrožena.

1.13.

EGSO smatra da se rad na zahtjev ne može održati kao oblik zaposlenja bez odgovarajućeg referentnog razdoblja i odgovarajuće prethodne obavijesti. EGSO preporučuje da se ugovorima o radu kojima se osigurava rad na zahtjev treba zajamčiti određen broj sati ili odgovarajuća plaća.

1.14.

EGSO podupire odredbe koje se odnose na minimalne zahtjeve u pogledu radnih uvjeta, posebno u pogledu trajanja probnog rada, ograničenja koja se odnose na zabranu usporednog zapošljavanja, minimalne predvidivosti rada, prijelaza na drukčiji oblik zaposlenja ako je dostupan te pružanja besplatnog osposobljavanja kada je to radniku potrebno za obavljanje posla. Međutim, EGSO predlaže razjašnjavanje određenih aspekata te preporučuje da se odgovornost prepusti nacionalnoj razini u skladu s nacionalnim pravnim praksama, kao i praksama socijalnog dijaloga.

1.15.

EGSO smatra da je u svrhu djelotvorne primjene Direktive radnike potrebno zaštititi od otkaza ili poduzeti druge mjere s jednakim učinkom, s obzirom na to da su se pozvali na svoja prava upravo na temelju te Direktive. Razumno je da se u takvim okolnostima, na zahtjev radnika, od poslodavca može zahtijevati da pisanim putem obrazloži razloge za otpuštanje.

1.16.

Prijedlogom se predviđaju instrumenti kojima se sankcionira povreda obveze obavješćivanja iz Direktive. EGSO je u prethodnom mišljenju skrenuo pozornost na taj propust i zatražio da se to ispravi. EGSO smatra da sankcije, kada su opravdane, trebaju odgovarati stupnju povrede koju je pretrpio radnik. EGSO pozdravlja odredbu iz članka 14. stavka 1. kojom se poslodavcima daje rok od 15 dana da dostave informacije koje nedostaju.

1.17.

Prijedlogom se utvrđuju minimalni standardi za konvergenciju i važno je da se radnici koji trenutačno uživaju bolja materijalna prava ne trebaju bojati pogoršanja njihovih postojećih prava nakon provedbe Direktive. EGSO stoga podržava izričitu klauzulu o nesmanjivanju postignute razine zaštite sadržane u prijedlogu. Međutim, EGSO preporučuje da se u Direktivi jasnije istakne kako ne smije doći do pogoršanja uvjeta u pojedinačnim područjima obuhvaćenima Direktivom, kao ni do pogoršanja postignute razine zaštite.

2. Kontekst prijedloga

2.1.

Namjera je da se predloženom Direktivom o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima u Europskoj uniji (2017/0355 (COD)) zamijeni važeća Direktiva Vijeća 91/533/EEZ od 14. listopada 1991. o obvezi poslodavca da obavijesti radnike o uvjetima koji se primjenjuju na ugovor o radu ili radni odnos („Direktiva o pisanoj izjavi”). Njome je ujedno potrebno nadopuniti druge postojeće direktive EU-a.

2.2.

Prijedlog ima svoju pravnu osnovu u članku 153. stavku 2. točki (b) Ugovora o funkcioniranju Europske unije te se oslanja na evaluaciju postojećeg prava EU-a u okviru programa REFIT. U izvješću o programu REFIT navodi se da se Direktivom o pisanoj izjavi donosi jasna dodana vrijednost, ostvaruje se njezina svrha, ostaje važan dio pravne stečevine te je i dalje relevantna za sve zainteresirane strane. Međutim, utvrđeni su nedostaci u pogledu djelotvornosti, osobnog područja primjene Direktive i njezine provedbe.

2.3.

Očekuje se da će troškovi izdavanja nove ili revidirane pisane izjave iznositi 18 do 153 EUR za MSP-ove i od 10 do 45 EUR za veća poduzeća. Poduzeća bi usto imala jednokratne troškove povezane s upoznavanjem s novom Direktivom: u prosjeku 53 EUR za MSP-ove i 39 EUR za veća poduzeća. Očekuje se da će troškovi odgovaranja na zahtjeve za novi oblik zaposlenja biti slični troškovima izdavanja nove pisane izjave.

2.4.

Poslodavci očekuju određene manje neizravne troškove (pravni savjeti, revidirani sustavi za izradu rasporeda, vrijeme za upravljanje ljudskim resursima, informacije za osoblje). Fleksibilnost će se izgubiti samo djelomično (to jest za mali udio poslodavaca koji se opsežno koriste najfleksibilnijim oblicima zapošljavanja).

2.5.

Komisija je 26. travnja 2017. pokrenula jednu, a 21. rujna 2017. drugu fazu savjetovanja s europskim socijalnim partnerima o mogućem smjeru i sadržaju djelovanja Unije u skladu s člankom 154. UFEU-a. Stajališta socijalnih partnera o potrebi za zakonodavnim mjerama preispitivanja Direktive 91/533/EEZ bila su podijeljena. Kao i u prethodnom mišljenju, EGSO ističe da bi se transparentni i predvidivi radni uvjeti ponajprije trebali dogovoriti sa socijalnim partnerima u okviru socijalnog dijaloga (1) te izražava žaljenje zbog toga što se socijalni partneri nisu mogli dogovoriti o pokretanju izravnih pregovora za sklapanje sporazuma na razini Unije.

2.6.

Komisija ističe da su se u svijetu rada dogodile velike promjene od donošenja Direktive 91/533/EEZ (dalje u tekstu „Direktiva o pisanoj izjavi”) o obvezi poslodavca da obavijesti radnike o uvjetima koji se primjenjuju na ugovor o radu ili radni odnos. U zadnjih 25 godina zabilježena je sve veća fleksibilnost tržišta rada. Četvrtina svih ugovora o radu u 2016. obuhvaćala je „nestandardne” oblike zaposlenja i u zadnjih je deset godina više od polovice svih novih radnih mjesta „nestandardne” vrste. Digitalizacijom je također olakšano stvaranje novih oblika zaposlenja.

2.7.

Komisija u prijedlogu navodi da je fleksibilnost koja nastaje novim oblicima zaposlenja bila glavni pokretač stvaranja radnih mjesta i rasta tržišta rada. Od 2014. godine stvoreno je više od pet milijuna radnih mjesta, od čega je gotovo 20 % u novim oblicima zaposlenja.

2.8.

Međutim, Komisija je ujedno priznala da su ti trendovi potaknuli nestabilnost te da povećavaju nepredvidivost u određenim radnim odnosima. To je osobito slučaj u pogledu radnika u najnesigurnijim situacijama. Između 4 i 6 milijuna radnika imaju ugovore o radu na zahtjev i ugovore o radu s prekidima te mnogi od njih imaju ograničen uvid u raspored i trajanje rada. Do jedan milijun takvih radnika podliježe klauzulama o isključivosti koje ih sprečavaju da rade za drugog poslodavca. S druge strane, šesto europsko istraživanje o radnim uvjetima (2015.) pokazalo je da je 80 % radnika iz 28 država članica EU-a zadovoljno svojim radnim uvjetima.

2.9.

Neke države članice suočile su se s izazovima nestandardnih oblika zaposlenja i uspostavile zaštitne mjere s pomoću kolektivnih ugovora, socijalnog dijaloga ili zakonodavstva s ciljem osiguravanja pravednih radnih uvjeta i prelaska na razne karijere na tržištima rada, što EGSO izričito pozdravlja. Komisija bi u uvodnim izjavama trebala navesti da se određeni oblici zaštite, primjerice oni u Belgiji i Švedskoj, moraju poštovati. U Belgiji, primjerice, sustav dodatnih poslova u različitim sektorima temelji se na načelu da radnici već imaju drugi, glavni posao.

3. Opće napomene

3.1.

EGSO je u svojim mišljenjima o stupu socijalnih prava (2) također potaknuo države članice i EU da uspostave i održe regulatorni okvir kojime se potiče prilagodljivost, koji je jednostavan, transparentan i predvidiv, kojime se jačaju i štite prava radnika i vladavina prava te putem kojega EU može promicati stabilan pravni okvir za kolektivno pregovaranje i socijalni dijalog pri provedbi fleksigurnosti. U svojem prvom mišljenju o stupu socijalnih prava (3) EGSO je naglasio da se uvjetima na tržištu rada trebaju podupirati nove i raznolikije karijere. Profesionalni život iziskuje različite oblike zapošljavanja i različite oblike rada. Zbog toga je potrebno osigurati odgovarajuće zakonodavno okružje za zaštitu zaposlenja kako bi se osigurao okvir za pravedne radne uvjete i potaknulo zapošljavanje uz sve vrste ugovora o radu.

3.2.

EGSO ističe da nestandardni oblici zaposlenja mogu imati znatne učinke na pojedince i na društvo. Nesigurno zaposlenje primjerice može biti u sukobu s osnivanjem obitelji, kupnjom doma i drugim osobnim planovima. Treba imati na umu da su tim oblicima zapošljavanja osobito izloženi mladi, žene i osobe migrantskog podrijetla. Niže plaće, koje su često povezane s nestandardnim oblicima zaposlenja, mogu u nekim slučajevima iziskivati dopunska socijalna davanja, a pored toga mogu negativno utjecati na pravo na mirovinu, kao i na njezin iznos.

3.3.

EGSO podupire cilj Komisije da osigura dinamičan okvir za inovativna tržišta rada na kojima se temelji konkurentnost EU-a kojim se istodobno pruža osnovna zaštita prava svih radnika, dugoročno poboljšava produktivnost u korist poslodavaca i omogućuje konvergencija radi ostvarivanja boljih životnih i radnih uvjeta diljem EU-a. EGSO ističe da će se samo uravnoteženim i pravno utemeljenim, nedvosmislenim i dovoljno obrazloženim prijedlogom moći zajamčiti potrebna konvergencija i osigurati da na europskom tržištu rada postoji jedinstvena primjena obveza koje proizlaze iz dijela zakona o radu o kojem se raspravlja.

3.4.

Komisija ističe da je regulatorni sustav diljem EU-a postao sve složeniji. Prema mišljenju Komisije, to povećava rizik od tržišnog natjecanja na temelju snižavanja socijalnih standarda, što šteti poslodavcima koji su izloženi neodrživom tržišnom natjecanju i državama članicama koje se odriču poreznih prihoda i doprinosa za socijalno osiguranje. EGSO podržava cilj Komisije u pogledu uvođenja minimalnih zahtjeva za radnike u nestandardnim oblicima zaposlenja (uz poštovanje nacionalnih pravnih poredaka i sustava socijalnog dijaloga) kojima bi se posebice zaštitili radnici koji nisu obuhvaćeni kolektivnim ugovorima.

3.5.

EGSO smatra da je ovaj prijedlog jedna od ključnih inicijativa Komisije u provedbi Europskog stupa socijalnih prava koji su zajednički uspostavili Europski parlament, Vijeće i Komisija tijekom sastanka na vrhu za pravedno zapošljavanje i rast u Göteburgu 17. studenog 2017. Stup služi kao polazište za osnaženu pozitivnu konvergenciju u području socijalnih standarda u kontekstu promjenjivih činjenica u svijetu rada. Ovom je Direktivom potrebno pružiti pomoć u provedbi načela Stupa o „Sigurnom i prilagodljivom zaposlenju” i „Informacijama o uvjetima zaposlenja i zaštiti u slučaju dobivanja otkaza”. Postoje različita stajališta o tome kako najučinkovitije provesti ta načela. Neki smatraju da je prijedlog Komisije značajan korak u pravom smjeru, dok drugi misle da se njime nadilazi ono što je potrebno.

3.6.

Međutim, EGSO naglašava da socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje trebaju i dalje biti najvažniji alat za uspostavu transparentnih, predvidivih i pristojnih radnih uvjeta, a Europska komisija treba imati na umu da se ne smije miješati u socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje ili ih ometati.

4. Posebne napomene

4.1. Područje primjene i definicije

4.1.1.

U okviru članka 1. stavka 2. minimalna prava sadržana u Direktivi primjenjuju se na svakog radnika u Uniji. Kako bi se zajamčila djelotvorna provedba prava predviđenih pravom Unije, potrebno je ažurirati osobno područje primjene Direktive o pisanoj izjavi kako bi se u obzir uzela kretanja na tržištu rada, uz istodobno poštovanje nacionalnih praksi. Komisija smatra da je Sud Europske unije u svojoj sudskoj praksi utvrdio kriterije za utvrđivanje statusa radnika koji su primjereni za utvrđivanje osobnog područja primjene ove Direktive. Definicija radnika u članku 2. stavku 1. temelji se na tim kriterijima. Njima se jamči dosljedna provedba osobnog područja primjene Direktive, a nacionalna tijela i sudovi mogu je primjenjivati na posebne situacije. Pod uvjetom da ispunjavaju te kriterije, radnici u kućanstvu, radnici na zahtjev, radnici na ugovore o radu s prekidima, radnici na osnovi vrijednosnih kupona, radnici na platformama, stažisti i naučnici mogli bi biti obuhvaćeni područjem primjene ove Direktive.

4.1.2.

EGSO ističe da bi se kriterijem za radnike koji su pod rukovodstvom druge osobe moglo onemogućiti uključivanje radnika na platformama. Stoga je u uvodnim izjavama potrebno navesti da ti algoritmi mogu obvezivati radnike na isti način kao i usmene ili pismene upute. Stvarne samozaposlene osobe koje se koriste platformama trebaju biti isključene iz područja primjene Direktive.

4.1.3.

EGSO ističe da države članice i socijalni partneri moraju u okviru socijalnog dijaloga moći utvrditi tko ulazi u područje primjene pojma „radnik”, ali se to mora tumačiti s obzirom na opći cilj Direktive, a to je poboljšanje radnih uvjeta promicanjem sigurnijih i predvidivijih zaposlenja, istodobno osiguravajući prilagodljivost tržišta rada. Sud Europske unije ističe (vidjeti, primjerice, predmet C-393/10, O’Brien) da države članice ne mogu primjenjivati pravila koja bi mogla ugroziti postizanje ciljeva Direktive te na taj način onemogućiti njezinu učinkovitu provedbu.

4.1.4.

EGSO izražava bojazan da bi stvarna definicija poslodavca u prijedlogu mogla dovesti do nesporazuma i nejasnoća. Ovim se prijedlogom uvodi nova definicija poslodavca kao „jedne ili više fizičkih ili pravnih osoba koja je izravno ili neizravno stranka u radnom odnosu s radnikom”. Obično postoji samo jedan poslodavac za određeni radni odnos. U tom pogledu valja uputiti na mjerodavno nacionalno zakonodavstvo.

4.1.5.

EGSO ističe da izuzeće predviđeno člankom 1. stavkom 6. može dovesti do neopravdanog nejednakog postupanja prema radnicima u kućanstvu kad je riječ o pristupu boljim vrstama rada, daljnjem osposobljavanju i ostvarivanju njihovih prava. Ta je razlika u postupanju neutemeljena i zabranjena s obzirom na to da je nekoliko država članica EU-a ratificiralo Konvenciju ILO-a br. 189 o radnim uvjetima radnika u kućanstvu te se time na nju obvezalo.

4.1.6.

EGSO pozdravlja činjenicu da bi se članak 1. stavak 7. Direktive trebao primjenjivati na pomorce i ribare. Kad je riječ o radnim uvjetima pomoraca, koji su uređeni Direktivom Vijeća 2009/13/EZ, EGSO smatra da bi trebalo razmotriti kompatibilnost predložene direktive s posebnostima pomorskog zanimanja.

4.2. Obveza obavješćivanja

4.2.1.

EGSO može podržati činjenicu da, u okviru članka 4. stavka 1. prijedloga, radnici moraju biti obaviješteni o važnim radnim uvjetima na početku radnog odnosa. To je jedini način osiguravanja da obje strane budu svjesne svojih prava i obveza kad stupaju u radni odnos. Obavješćivanje u kasnijoj fazi šteti zaposlenicima te im u kratkoročnim radnim odnosima potpuno oduzima zaštitu na koju imaju pravo. Međutim, EGSO priznaje da mogu postojati iznimne okolnosti u kojima bi mikro i mala poduzeća mogla biti spriječena u pružanju informacija prvoga dana. EGSO preporučuje kratko produljenje vremena za obavješćivanje u slučaju mikro i malih poduzeća. EGSO ujedno priznaje da prošireni paket obavijesti može bit opterećujući za poduzeća, posebice mala i mikro poduzeća. EGSO stoga smatra da je fizičkim osobama i malim i mikro poduzećima potrebno pružiti pomoć i podršku u ispunjavanju njihovih obveza u okviru Direktive za što bi, među ostalima, trebala biti zadužena udruženja MSP-ova.

4.2.2.

U članku 4. stavku 1. prijedloga predviđa se mogućnost elektroničkog prijenosa dokumenta koji sadrži informacije o radu, pod uvjetom da je lako dostupan radniku. Međutim, EGSO smatra da je to važno kako bi se osiguralo da se obavijest doista uputi. Preporučuje da se poslodavcima i radnicima pruže mogućnosti da se sami dogovore o metodi prijenosa dokumenta i da se, u svakom slučaju, obavijest treba smatrati dovršenom tek nakon što radnik potvrdi primitak.

4.2.3.

EGSO se slaže da se obavijesti o promjenama osnovnih radnih uvjeta moraju dati što prije, a najkasnije kad te promjene stupe na snagu. To dovodi do velikog propusta u važećoj Direktivi o pisanoj izjavi, u okviru koje se o promjenama treba dati samo pisana obavijest jedan mjesec nakon njihova stupanja na snagu (članak 5. stavak 1.). Kako bi se izbjegla prekomjerna administrativna opterećenja, potrebno je propisati da poduzeće ne mora pojedinačno obavješćivati o promjenama koje proizlaze iz izmjena prevladavajućih zakonskih i administrativnih zahtjeva ili kolektivnih ugovora s obzirom na to da u mnogim državama članicama o takvim promjenama obavješćuju zakonodavci i socijalni partneri.

4.2.4.

Članak 6. stavak 1. uvelike odgovara postojećim odredbama (članak 4. stavak 1. u Direktivi o pisanoj izjavi). EGSO napominje da postoje detaljnije informacije (sada u točki (c)) o davanjima u naravi ili gotovini.

4.2.5.

EGSO pozdravlja obvezu iz članka 6. stavka 2. da se upućenim radnicima pruži više informacija. Preporučuje da se razjasni da se te odredbe temelje na postojećim odredbama, odnosno da se te obavijesti moraju dati zajedno s obavijestima u okviru članka 6. stavka 1. i članka 3. stavka 2. Nije jasno kad će revidirana Direktiva 96/71/EZ stupiti na snagu; međutim, EGSO ističe da odredbe ove Direktive moraju biti u skladu s konačnim sporazumom o reviziji Direktive o upućivanju radnika.

4.2.6.

EGSO napominje da upućivanje na početnu stranicu koja će se uspostaviti u svakoj državi članici (u okviru članka 5. stavka 2. točke (a) Direktive o provedbi Direktive 2014/67/EU) ne ispunjava na odgovarajući način zahtjev za obavješćivanje. To je zato što se u okviru upućivanja pretpostavlja da je svaka država članica u cijelosti ispunila svoju obvezu u pogledu direktive o provedbi i da upućeni radnici razumiju sadržaj i tekst obavijesti. S obzirom na to da mnoge zemlje, među kojima je i Njemačka, nisu u dovoljnoj mjeri ispunile svoje obveze u okviru članka 5. Direktive 2014/67/EZ, unatoč isteku razdoblja provedbe, upućivanje nema nikakvu svrhu ako su na početnim stranicama pružene samo vrlo općenite informacije na jeziku koji nije relevantan.

4.2.7.

EGSO ističe da samo upućivanje na odredbe koje su na snazi, kako je predviđeno člankom 6. stavkom 3., nije dovoljno da se zadovolje zahtjevi pravilnog obavješćivanja stranih radnika ako te odredbe nisu dostupne na jeziku koji oni razumiju. Strani radnici moraju biti izravno obaviješteni, a ne upućeni na odredbe koje ne razumiju, posebice kad je riječ o naknadi koju mogu očekivati u inozemstvu.

4.2.8.

Člankom 6. stavkom 4. uvodi se izuzeće od obveze obavješćivanja za inozemne zadatke koji ne traju dulje od četiri uzastopna tjedna. EGSO je zabrinut da bi se time mogla stvoriti praznina koja bi omogućila zaobilaženje zahtjeva u pogledu obavješćivanja. Preporučuje da se u dogledno vrijeme provede evaluacija tog izuzeća.

4.3. Minimalni zahtjevi koji se odnose na radne uvjete

4.3.1.

EGSO podržava cilj Komisije da se odredbama članka 7. stavka 1. omogući uvođenje jedinstvenih minimalnih standarda u pogledu trajanja probnog rada. Ta je odredba, kao i izuzeće iz članka 7. stavka 2., u interesu i poslodavaca i radnika. Razdoblja probnog rada poslodavcima omogućuju provjeru prikladnosti radnika za radno mjesto na koje su zaposleni, a istodobno im se pruža potpora i osposobljavanje. Tijekom takvih razdoblja moguća je umanjena zaštita od otkaza. Svaki ulazak na tržište rada ili prijelaz na novo radno mjesto ne bi trebao biti popraćen produljenjem nesigurnosti. Kao što je utvrđeno u Europskom stupu socijalnih prava, razdoblja probnog rada trebala bi biti razumnog trajanja. EGSO ističe da bi se člankom 7. stavkom 2. omogućilo državama članicama da predvide dulja razdoblja probnog rada ako je to opravdano prirodom radnog odnosa, primjerice u javnoj upravi pojedinih država članica ili kad je riječ o poslovima za koje su potrebne izuzetne vještine.

4.3.2.

EGSO podržava odredbu iz članka 8. stavka 1. da poslodavci ne smiju radnicima zabranjivati zapošljavanje kod drugih poslodavaca nakon radnog vremena odrađenog u njihovim poduzećima, pod uvjetom da to ostane unutar granica utvrđenih u Direktivi o radnom vremenu čija je namjera zaštititi zdravlje i sigurnost radnika. Međutim, EGSO ističe da šire pravo na dodatno zaposlenje treba biti u skladu s nacionalnim pravilima, praksama i tradicijama socijalnog dijaloga i socijalnih partnerstava u različitim državama članicama. Tako široko definirano pravo može predstavljati problem, posebice u pogledu ključnog osoblja za poslodavca jer takvi zaposlenici ne mogu biti istodobno dostupni različitim poslodavcima. U pogledu Direktive o radnom vremenu postoji i zabrinutost da bi poslodavci mogli biti odgovorni za praćenje radnog vremena osoba s dodatnim zaposlenjem. EGSO preporučuje da se razjasni kako poslodavac nije odgovoran za praćenje radnog vremena u drugom radnom odnosu.

4.3.3.

U skladu s člankom 8. stavkom 2., poslodavci mogu utvrditi klauzulu o nespojivosti djelatnosti ako su takva ograničenja potkrijepljena opravdanim razlozima kao što je zaštita poslovne tajne ili izbjegavanje sukoba interesa. U uvodnoj izjavi 20. Komisija upućuje na određene kategorije poslodavaca. Poslodavci u načelu mogu podržati članak 8. stavak 2. te uzeti u obzir da se ograničavanjem ograničenja rada za određene kategorije poslodavaca ne dopuštaju nužna ograničenja, posebice za ključno osoblje, bez obzira na kategoriju poslodavca za kojeg bi htjeli raditi. Međutim, sindikati se protive tom širokom izuzeću jer bi se tako poslodavcima omogućilo jednostrano pravo da utvrde kriterije nespojivosti kojima se ograničava dodatno zapošljavanje. Ako poslodavac ima opravdane razloge za takva ograničenja, mora moći dati objektivno obrazloženje, te bi stoga ponajprije zakonodavci i sudovi država članica trebali biti odgovorni za uravnoteživanje sukobljenih interesa uključenih strana.

4.3.4.

EGSO dijeli cilj poboljšanja predvidivosti rada na zahtjev koji je predviđen u ovom prijedlogu. Ta se predvidivost može poboljšati ograničavanjem stvarnih radnih vremena na unaprijed uspostavljen referentni okvir i s pomoću ranog obavješćivanja o takvim vremenima kako je predviđeno člankom 9. Radnici čiji raspored rada uglavnom varira trebali bi imati koristi od minimalne predvidivosti rada ako se rasporedom rada od radnika zahtijeva da budu fleksibilni, bilo izravno, dodjelom radnih zadataka, ili neizravno, primjerice tražeći od radnika da odgovori na zahtjeve klijenata. Ipak, bit će potrebno objasniti što se smatra razumnim otkaznim rokom u kojem se zaposlenika informira o radu tijekom sljedećih dana te tko bi trebao donijeti odluku o tome koji su otkazni rokovi razumni ovisno o grani industrije. Odredbe se razlikuju po sektorima.

4.3.5.

EGSO ističe da se Direktivom ne predviđaju kvalitativne smjernice državama članicama o referentnom okviru i obavješćivanju unaprijed. Nije nemoguće da čak i široko zamišljeno referentno razdoblje i otkazni rokovi i dalje budu u skladu s Direktivom, čak i ako ne pridonesu poboljšaju predvidivosti rada za radnike. Osim toga, poslodavac bi mogao jednostrano nametnuti referentno razdoblje, dok radnici ne bi imali to pravo, čime se održava postojeća neravnoteža.

4.3.6.

EGSO je svjestan činjenice da rad na zahtjev pruža fleksibilnost koja ograničava predvidivost svakodnevnog života zaposlenika. Promjenjivi i nepouzdani prihodi zaposlenicima bi mogli predstavljati ozbiljan problem uzrokovan radom na zahtjev. EGSO smatra da se rad na zahtjev ne može održati kao oblik zaposlenja bez utvrđivanja odgovarajućeg referentnog razdoblja i odgovarajuće prethodne obavijesti za radnika. EGSO preporučuje da se ugovorima o radu kojima se osigurava rad na zahtjev mora zajamčiti određen broj sati ili odgovarajuća plaća.

4.3.7.

U skladu s člankom 10. stavkom 1., nakon razdoblja zaposlenja od šest mjeseci radnici moraju imati mogućnost zatražiti od poslodavaca oblik zaposlenja s predvidivijim i sigurnijim radnim uvjetima. EGSO pozdravlja činjenicu da su tom odredbom obuhvaćene sve kategorije radnika u nestandardnim ili nesigurnim situacijama. Zabrinut je što ne postoji odredba o ostvarivom pravu prelaska na druge oblike zaposlenja kad je to moguće. Pravo na podnošenje zahtjeva samo po sebi ne predstavlja značajno poboljšanje pravnog položaja zaposlenika s obzirom na to da zaposlenici i sada mogu izraziti svoju želju za unapređenjem, ugovorom na neodređeno vrijeme itd. Međutim, mjere politike kojima bi se taj cilj podržao trebale bi biti učinkovite i proporcionalne te se njima ne bi smjela stvarati nepotrebna administrativna opterećenja za poduzeća.

4.3.8.

EGSO smatra da je potrebno jačati zahtjeve iz članka 10. stavka 2. koji se odnose na pisani odgovor poslodavca. Poslodavci bi trebali osigurati objektivne poslovne razloge za odbijanje zahtjeva kako bi se, ako radnik smatra da je zahtjev odbijen iz drugih razloga, odbijanje moglo podvrgnuti neovisnom preispitivanju na sudu ili u skladu s nacionalnim praksama. To je jedini način da se osigura da poslodavci ozbiljno uzimaju u obzir zahtjeve radnika te da ne daju bilo kakav odgovor samo da zadovolje formalnosti.

4.3.9.

EGSO naglašava činjenicu da Komisija priznaje posebnu situaciju fizičkih osoba koje djeluju kao poslodavci te malih i mikro poduzeća u odstupanju od zahtjeva za pismeno obrazloženje predviđeno u članku 10. stavku 2. Međutim, ističe da će se trenutačnom formulacijom obuhvatiti sva poduzeća s 249 ili manje zaposlenika i godišnjim prihodom do 50 milijuna EUR, što je 99 % svih poduzeća u EU-u. Stoga je potrebno ponovno razmotriti područje primjene tog izuzeća.

4.3.10.

EGSO smatra da bi se Direktivom trebale otvoriti stvarne mogućnosti za radnike na nestandardnim radnim mjestima da prijeđu na standardne uvjete zaposlenja koji su u skladu s njihovim kvalifikacijama. Time se zahtijevaju minimalna prava kojima se radnicima na određeno vrijeme omogućuje da prijeđu na zaposlenje na neodređeno vrijeme te da s rada na nepuno radno vrijeme prijeđu na puno radno vrijeme ako postoje slobodna mjesta u poduzeću i ako radnik posjeduje potrebne vještine ili kvalifikacije.

4.3.11

.EGSO pozdravlja odredbu iz članka 11. u kojoj se navodi da osposobljavanje u slučajevima kada su poslodavci zakonodavstvom Unije ili nacionalnim zakonodavstvom, odnosno relevantnim kolektivnim ugovorima, obvezni pružati osposobljavanje radnicima za obavljanje posla za koji su zaposleni mora biti besplatno. Kad je riječ o mogućoj „klauzuli o nadoknadi” u slučaju osposobljavanja koje nadilazi pravne zahtjeve što vodi postizanju više razine kvalifikacije, a zaposlenik podnese ostavku u ranoj fazi nakon osposobljavanja, EGSO naglašava da takve odredbe moraju za svaki pojedinačni slučaj biti dobro utemeljene i prema potrebi dogovorene sporazumom između socijalnih partnera te bi u svakom slučaju trebale biti u skladu s načelom proporcionalnosti i biti regresivne (tj. smanjivanje rizika otplate tijekom zaposlenja).

4.3.12.

EGSO pozdravlja činjenicu da je člankom 12. predviđeno da se minimalni standardi iz članaka od 7. do 11. izmjenjuju u skladu s kolektivnim ugovorima pod uvjetom da prava radnika u tim ugovorima ostanu na odgovarajućoj razini i da se zadrži opća zaštita radnika. Ističemo da bi se transparentni i predvidivi radni uvjeti ponajprije trebali dogovoriti sa socijalnim partnerima u okviru socijalnog dijaloga.

4.4. Ostale odredbe

4.4.1.

EGSO ističe činjenicu da se člankom 13. zahtijeva od država članica da osiguraju usklađenost s ovom Direktivom te da osiguraju ništavnost ili izmjenu odredbi u kolektivnim ili pojedinačnim ugovorima koje nisu u skladu s ovom Direktivom. Posljedice uvođenja poništenja i odgovarajuću usklađenost s Direktivom potrebno je podrobno ispitati u državama članicama, posebno u kontekstu članka 12. Potrebno je poticati i poštovati ulogu socijalnih partnera u osiguravanju usklađenosti.

4.4.2.

Člankom 14. prijedloga predviđaju se instrumenti kojima se sankcionira povreda obveze obavješćivanja iz Direktive. EGSO je u prethodnom mišljenju skrenuo pozornost na taj propust i zatražio da se to ispravi (4). EGSO smatra da sankcije, kada su opravdane, trebaju odgovarati stupnju povrede koju je pretrpio zaposlenik. Time bi se mogle izbjeći parnice za male, tehničke povrede Direktive. EGSO pozdravlja odredbu iz članka 14. stavka 2. kojom se poslodavcima daje rok od 15 dana da dostave informacije koje nedostaju.

4.4.3.

EGSO pozdravlja obvezu koja se u članku 15. nameće državama članicama kako bi osigurale da radnici imaju pristup djelotvornom i nepristranom rješavanju sporova, kao i pravo na pravnu zaštitu, uključujući primjerenu naknadu, u slučaju kršenja njihovih prava koja proizlaze iz ove Direktive.

4.4.4.

EGSO pozdravlja odredbe iz članka 16. kojima se daje opipljivi oblik općoj zabrani disciplinskog postupanja. Te odredbe, koje bi države članice provodile s pomoću izričite zabrane diskriminacije, služe kao znak pravnim stručnjacima i kao takve djeluju kao preventivna mjera.

4.4.5.

EGSO primjećuje zaštitu od otkaza predviđenu člankom 17. te s time povezan teret dokazivanja. Člankom 17. stavkom 1. propisuje se da države članice moraju zabraniti otkaz (ili mjere sa sličnim učinkom) ili pripreme za otkaz na temelju ostvarivanja prava radnika osiguranih ovom Direktivom. Riječ je o korisnom alatu za ostvarivanje prava koja proizlaze iz ove Direktive, zajedno s člankom 17. stavkom 2., u skladu s kojim radnici koji smatraju da su otpušteni zato što su ostvarivali prava predviđena ovom Direktivom mogu od poslodavca zatražiti da uredno obrazloži razloge za otpuštanje. Ispravan je pristup iz članka 17. stavka 3., u okviru kojega se na poslodavca stavlja teret dokazivanja da je otkaz utemeljen na razlozima koji ne obuhvaćaju diskriminaciju radnika, no postoje određene zabrinutosti u pogledu pravne osnove koje treba pojasniti. Trebalo bi razjasniti da otpuštanja ili slične mjere nisu valjane jer se na temelju ove Direktive radnici pozivaju na svoja prava.

4.4.6.

EGSO podržava obveze država članica uspostavljene u članku 18. da utvrde djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće sankcije za kršenje nacionalnih provedbenih odredbi.

4.4.7.

EGSO pozdravlja izričite odredbe iz članka 19. kojim se zabranjuje uvođenje nižih standarda u ovo zakonodavstvo, u odnosu na postojeće standarde u Direktivi o pisanoj izjavi (članak 7.), što je nužno kad su standardi materijalnih prava viši. Međutim, potrebno je razjasniti stavak 1. kako bi se osiguralo ne samo da se ukupna razina zaštite ne smanji nego i da se u postupku provedbe ne dopusti pogoršanje u područjima na koja se taj stavak odnosi, posebice u pogledu pojedinačnih područja obuhvaćenih ovom Direktivom.

4.4.8.

EGSO je zadovoljan time što u okviru članka 21. prava i obveze koje proizlaze iz ove Direktive treba proširiti i na postojeće radne uvjete. To je ispravno i nužno, uzimajući u obzir da se Direktivom nastoji ostvariti poboljšanje te pravne situacije. Međutim, priznaje da bi time mogli nastati troškovi i dodatna opterećenja za poduzeća. Potrebno je poduzeti mjere kako bi se fizičkim osobama koje djeluju kao poslodavci i poduzećima, posebno malim i mikro poduzećima, pomoglo u ispunjavanju obveza u okviru Direktive.

Bruxelles, 23. svibnja 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) SL C 434, 15.12.2017., str. 30.

(2) SL C 125, 21.4.2017., str. 10., SL C 81, 2.3.2018., str. 145.

(3) SL C 125, 21.4.2017., str. 10.

(4) SL C 125, 21.4.2017., str. 10.

Top