EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 26.4.2017.

COM(2017) 196 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE VIJEĆU

o ocjeni napretka o kojem je Italija izvijestila Komisiju i Vijeće povezanog s naplatom dugovanja od proizvođača mlijeka na temelju dodatne pristojbe za tržišne godine od 1995./1996. do 2001./2002.

(u skladu s člankom 3. Odluke Vijeća 2003/530/EZ)

IZVJEŠĆE KOMISIJE VIJEĆU

o ocjeni napretka o kojem je Italija izvijestila Komisiju i Vijeće povezanog s naplatom dugovanja od proizvođača mlijeka na temelju dodatne pristojbe za tržišne godine od 1995./1996. do 2001./2002.

(u skladu s člankom 3. Odluke Vijeća 2003/530/EZ)

Ovo izvješće o ocjeni izrađeno je u skladu s člankom 3. Odluke Vijeća 2003/530/EZ od 16. srpnja 2003. o usklađenosti potpore koju Talijanska Republika namjerava dodijeliti svojim proizvođačima mlijeka sa zajedničkim tržištem (dalje u tekstu: Odluka Vijeća), prema kojem talijanska nadležna tijela moraju svake godine izvijestiti Vijeće i Komisiju o ostvarenom napretku u naplati dugovanja od proizvođača mlijeka na temelju dodatne pristojbe za tržišne godine od 1995./1996. do 2001./2002.

Na temelju članka 1. Odluke Vijeća potpora koju Talijanska Republika dodjeljuje proizvođačima mlijeka tako što umjesto tih proizvođača u proračun Europske unije uplaćuje iznos koji oni duguju Europskoj uniji na temelju dodatne pristojbe na mlijeko i mliječne proizvode za tržišne godine od 1995./1996. do 2001./2002. te tim proizvođačima omogućuje podmirenje dugova s pomoću odgode plaćanja kroz nekoliko godina bez kamata, iznimno se smatra sukladnom sa zajedničkim tržištem, pod uvjetom da:

–iznos potpora vrati se u cijelosti, u redovitim godišnjim obrocima i

–razdoblje za povrat potpora ne bude dulje od četrnaest godina, računajući od 1. siječnja 2004.

Na temelju članka 2. Odluke Vijeća Italija za odobrenje dodjele potpora mora Europskom fondu za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EFSJP) prijaviti ukupan iznos dodatne pristojbe za relevantna razdoblja te u tri jednaka godišnja obroka oduzeti nepodmireni dug od rashoda financiranih iz EFSJP-a za svaki od sljedećih mjeseci: studeni 2003., studeni 2004. i studeni 2005. Italija je dopisom od 26. kolovoza 2003. prijavila, kako je predviđeno, ukupan iznos dodatne pristojbe za relevantne tržišne godine. Nepodmiren dug oduzet je, kako je predviđeno, od rashoda financiranih iz EFSJP-a za studeni 2003., studeni 2004. i studeni 2005.

Na temelju članka 3. Odluke Vijeća talijanska nadležna tijela svake godine izvješćuju Vijeće i Komisiju o ostvarenom napretku u naplati dugovanja od proizvođača mlijeka na temelju dodatne pristojbe za tržišne godine od 1995./1996. do 2001./2002.

Talijanska su tijela, u skladu s navedenim odredbama, u dopisu AGEA-e (Agenzia per le Erogazioni in Agricoltura) od 4. studenog 2016. Komisiji dostavila svoje jedanaesto izvješće o plaćanju godišnjeg obroka za 2015. (koji odgovara dvanaestom godišnjem obroku).

U ovom izvješću Komisija ocjenjuje napredak o kojem su talijanska nadležna tijela izvijestila za 2015. u pogledu naplate dodatne pristojbe za sedam tržišnih godina obuhvaćenih Odlukom Vijeća te za tržišne godine na koja se Odluka Vijeća ne odnosi.

Plaćanje pristojbe na temelju programa obročnog plaćanja iz 2003.

Odlukom Vijeća kojom se odobrava da Italija umjesto svojih proizvođača mlijeka u proračun Europske unije uplaćuje dodatnu pristojbu bilo je obuhvaćeno 25 123 proizvođača dužnika u 2005., kad je Vijeću podneseno prvo izvješće. Taj se broj za 2015. smanjio na 21 189.

Od ukupnog broja proizvođača na koje se odnosi izvješće i na koje se primjenjuje pristojba za sedam tržišnih godina obuhvaćenih Odlukom Vijeća, u početku je program obročnog plaćanja iz 2003. odabrao 15 431 proizvođač. U 2004., prije plaćanja prvog godišnjeg obroka, ukupan dug 15 431 proizvođača koji su se odlučili za program obročnog plaćanja iznosio je 345 milijuna EUR, odnosno otprilike četvrtinu ukupnog preostalog iznosa dugovanja proizvođača koji su odbili uključiti se u programe obročnog plaćanja. Čini se, dakle, da je većina proizvođača s najmanjim količinama prekomjerne proizvodnje odabrala program obročnog plaćanja. Proizvođači s većim količinama prekomjerne proizvodnje (oko 8 000 proizvođača koji na temelju pristojbe imaju dug od otprilike 1 milijarde EUR za navedenih sedam tržišnih godina) nisu odlučili sudjelovati u programu obročnog plaćanja. No, treba istaknuti da talijanska nadležna tijela svake godine primaju nove zahtjeve za obročno plaćanje. U 2015. podneseno je 22 novih zahtjeva za ukupan iznos od 3,4 milijuna EUR. Ukupan iznos koji se odnosi na program obročnog plaćanja iz 2003. iznosi 372,33 milijuna EUR.

Dvanaesti godišnji obrok u ukupnom iznosu od 25 390 665,74 EUR trebalo je do 31. prosinca 2015. platiti 10 540 proizvođača. Prema provjerama koje su provela talijanska nadležna tijela, 10 282 proizvođača izvršilo je tijekom 2015. plaćanja kako je predviđeno, u ukupnom iznosu od 24 300 792,83 EUR, što znači da je 97,55 % proizvođača u utvrđenom roku platilo 95,7 % iznosa dugovanja dvanaestog godišnjeg obroka. Plaćanja izvršena u roku za prethodnih jedanaest godišnjih obroka iznose redom 99,6 %, 97,9 %, 99,5 %, 99,7 %, 96,4 %, 96,2 %, 90,5 % , 98,3 %, 96,9 %, 98,2 % i 95,9 % iznosa dugovanja. Ukupan primljen iznos od pristojbe na temelju dvanaest godišnjih obroka iznosi 333 357 062 EUR, odnosno oko 97 % ukupnog iznosa dugovanja na temelju tih godišnjih obroka.

Iako ovi postoci nesumnjivo pokazuju volju proizvođača koji sudjeluju u programu obročnog plaćanja za ispunjavanjem svojih obveza, Komisija smatra da je praćenje slučajeva u kojima se nije poštovalo obročno plaćanje ključan pokazatelj do koje su mjere talijanska nadležna tijela predana osiguranju strogog poštovanja uvjeta programa plaćanja i, naposljetku, potpune isplate iznosa pristojbe koja se potražuje.

U pogledu dvanaestog godišnjeg obroka nema još dostupnih informacija o plaćanjima za preostalih 258 proizvođača koji duguju ukupan iznos od 1 089 857 EUR. (Talijanska nadležna tijela izvijestit će o tim plaćanjima u okviru sljedećeg godišnjeg izvješća.)

U pogledu jedanaestog godišnjeg obroka, u prethodnom izvješću navedeno je da 268 proizvođača nije izvršilo svoje plaćanje do 31. prosinca 2014., što odgovara iznosu od 1 035 351 EUR. Prema podacima koje su dostavila talijanska nadležna tijela, središnja su nadležna tijela o svim tim slučajevima obavijestila regionalna nadležna tijela kako bi ona naplatila ukupne iznose koji se potražuju, uz dodatak kamatne stope koja nije obuhvaćena programom obročnog plaćanja. Od 268 proizvođača za koje se u početku smatralo da nisu izvršili plaćanje, za njih 143 kasnije se pokazalo da su zapravo platili. S druge strane, 125 proizvođača koji zaista nisu platili jedanaesti godišnji obrok izgubili su mogućnost obročnog plaćanja i nad njima su pokrenuti postupci prisilne naplate.

Gospodarstva za koja je ukinuta mogućnost obročnog plaćanja

Ako proizvođač ne uplati samo jedan godišnji obrok, isključuje se iz programa obročnog plaćanja što može dovesti do toga da mu se naplati ukupan preostali iznos dugovanja i obračuna kamata.

Dvanaest godina nakon pokretanja programa obročnog plaćanja iz 2003., ukupno je 855 gospodarstava izgubilo prava na obročno plaćanje, što odgovara ukupnom dugu na temelju obročnih uplata od 30 073 846,37 EUR.

Ipak, 12 338 942,12 EUR od tog iznosa uplaćeno je prije ukidanja tog prava, a 4 596 600,31 EUR naplaćeno je nakon njegova ukidanja, što je omogućilo potpunu isplatu duga 238 gospodarstava, što znači da ukupan preostali dug iznosi 13 149 255,86 EUR i odnosi se na 617 gospodarstava.

Iz ovih je iznosa vidljivo da je revnost koju je pokazala talijanska uprava u naplati pristojbe od proizvođača isključenih iz sustava obročnog plaćanja nakon neplaćanja jednog godišnjeg obroka daleko od zadovoljavajuće. Uz to, proizvođači mlijeka morali su odustati od sudskih postupaka pred talijanskim sudovima da bi mogli sudjelovati u programu obročnog plaćanja. Ne čini se, stoga, da je uzrok nedovoljne naplate moguća sporost sudskih postupaka, već nesposobnost talijanske uprave da na učinkovit način naplati te iznose.

Odgoda plaćanja za šest mjeseci i njezine posljedice u pogledu državnih potpora

Na temelju članka 2. stavka 12.k talijanske uredbe sa zakonskom snagom br. 225 od 29. prosinca 2010., koja je nakon izmjena postala zakon br. 10 od 26. veljače 2011., Italija je odobrila odgodu do 30. lipnja 2011. za plaćanje godišnjeg obroka za 2010. koje je načelno trebalo biti izvršeno do 31. prosinca 2010. u skladu s programom obročnog plaćanja iz 2003. odobrenim Odlukom Vijeća 2003/530/EZ.

Odlukom br. C (2013) 4046 final od 17. srpnja 2013. Komisija je izjavila da se odgoda plaćanja dijela pristojbe za proizvođače mlijeka za koji je rok istekao 31. prosinca 2010. smatra potporom koja nije u skladu s unutarnjim tržištem. Osim toga, smatrala je da su tom potporom bili prekršeni uvjeti određeni Odlukom Vijeća 2003/530/EZ te je njome za one koji su od nje imali koristi i time izašli iz okvira utvrđenog Vijećem bila stvorena nova državna potpora koja je nezakonita u smislu članka 1. točke (f) Uredbe (EZ) br. 659/1999 i nije u skladu s unutarnjim tržištem.

Odlukom br. C (2013) 4046 final Komisija je Italiji naložila da od korisnika kojima je odobrena odgoda plaćanja naplati iznos nesukladnih potpora, uvećan za kamatu.

Talijanska nadležna tijela pokrenula su potrebne administrativne korake za postupak naplate potpora. No, Italija je 8. studenoga 2013. Sudu podnijela žalbu na odluku Komisije (predmet T-527/13). Sud je 24. lipnja 2015. donio presudu kojom je djelomično poništena odluka Komisije: potvrdio je pristup Komisije u pogledu potpore povezane s odgodom plaćanja dijela pristojbe za koji je rok istekao 31. prosinca 2010., ali je odbacio zaključke Komisije u pogledu nove potpore koja je stvorena za one koji su imali korist od odgode i koji su time izašli iz okvira odluke Vijeća. Komisija je presudu Općeg suda uputila Sudu (predmet C-467/15 P), koji još nije donio presudu.

Dodatna pristojba za tržišnu godinu 2002./2003.

Italija je za tržišne godine 1995. – 2002. u proračun Europske unije uplatila dodatnu pristojbu umjesto proizvođača prema Odluci Vijeća 2003/530/EZ.

Od 2004. države članice dodatnu pristojbu uplaćuju izravno u proračun Unije prema Uredbi Vijeća (EZ) br. 1788/2003 od 29. rujna 2003.

Međutim, tržišna godina 2002./2003. nije obuhvaćena Odlukom Vijeća ni novim programom uvedenim 2004. Uzimajući u obzir prekoračenje nacionalne kvote dodijeljene Italiji, talijanski proizvođači mlijeka odgovorni za to prekoračenje bili su dužni uplatiti 227,76 milijuna EUR u proračun Unije za tržišnu godinu 2002./2003.

Od tog iznosa:

- 16,58 milijuna EUR poništeno je sudskom odlukom,

- 5,67 milijuna EUR odnosi se na sustav povrata iz 2009. (od kojih su 2,12 milijuna EUR već uplaćena),

- 60,70 milijuna EUR naplaćeno je izvan programa obročnog plaćanja,

- 24,39 milijuna EUR postalo je nenaplativo.

Za tržišnu godinu 2002./2003. preostaje dakle 120,42 milijuna EUR dodatnih pristojbi koje proizvođači mlijeka koji se nisu uključili u program obročnog plaćanja iz 2009. duguju proračunu Europske unije na temelju dodatne pristojbe.

Pristojba koju treba naplatiti za tržišne godine 1995./1996. do 2008./2009. i koja nije obuhvaćena programom obročnog plaćanja iz 2003. ni sustavom povrata iz 2009.

U prethodnim izvješćima već je istaknuto da program obročnog plaćanja iz 2003. i sustav povrata iz 2009. (čija je kamatna stopa jednaka referentnoj stopi Unije uvećanoj za više postotnih bodova) u stvarnosti obuhvaćaju samo manji dio pristojbe koju treba naplatiti.

Naime, ukupan iznos pristojbe koji treba naplatiti za tržišne godine od 1995./1996. do 2008./2009., a o kojem je obavijestila Italija, iznosi 2,303 milijardi EUR. Italija je između 2003. i 2015. vratila 671,8 milijuna EUR od tog iznosa, pri čemu je 333 357 062 EUR vraćeno u okviru programa obročnog plaćanja iz 2003., 6,81 milijun EUR u okviru sustava povrata iz 2009., a 331,65 milijuna EUR izvan programâ obročnog plaćanja.

Od preostalog iznosa dugovanja, odnosno 1,63 milijarde EUR:

- manji dio (71,77 milijuna EUR) povezan je s programima obročnog plaćanja koje je Italija uvela 2003. i 2009. i u koje su se uključili neki proizvođači mlijeka koji su dužni platiti pristojbu;

- 276,46 milijuna EUR proglašeno je nenaplativim zbog stečaja proizvođača ili sudskom odlukom o poništenju pristojbe;

- preostaje oko 1,28 milijardi EUR duga proizvođača koji su odbili uključiti se u programe obročnog plaćanja i koji su većinom pokrenuli sudske postupke pred talijanskim sudovima kako bi osporili dodatnu pristojbu.

Komisija izražava zadovoljstvo informacijama navedenima u izvješću talijanskih nadležnih tijela o dvanaestom godišnjem obroku u pogledu trenutačnog općeg stanja naplate pristojbe u okviru programa obročnog plaćanja uvedenog 2003.

No, brojčani podaci koje je dostavila talijanska uprava pokazuju da je napredak postignut u naplati iznosa koji nisu obuhvaćeni programima obročnog plaćanja (1,28 milijardi EUR) i koji čine 94,7 % ukupnog iznosa koji se još duguje na temelju pristojbe za razdoblje od 1995./1996. do 2008./2009. (1,35 milijardi EUR) neznatan. Konkretno, nema znatnog napretka u naplati izvršnih iznosa jer nisu nikad bili osporavani ili su bili osporavani, ali ih je nadležni sud potvrdio, ili su bili osporavani, ali nisu bili obuhvaćeni naredbom za odgodu.

Na dan 31. prosinca 2015. izvan programâ obročnog plaćanja učinkovito je naplaćen iznos od oko 331,65 milijuna EUR, dok je preostali izvršni iznos dugovanja bio 799,38 milijuna EUR. Komisija je istaknula i da od iznosa od 1,28 milijardi EUR koji još treba naplatiti za razdoblje od 1995./1996. do 2008./2009., izvan programâ obročnog plaćanja, iznos od 484 milijuna EUR ne čini još izvršni iznos jer se o njemu vodi sudski spor u kojem je izdan nalog za odgodu naplate, ali će morati biti naplaćen kada Sud donese odluku u korist uprave.

Stalnim praćenjem kretanja iznosa dugovanja izvan programâ obročnog plaćanja, a posebno onih koji se duguju na temelju razdoblja obuhvaćenog Odlukom Vijeća (od 1995./1996. do 2001./2002.) dosad je naplaćeno 34 % izvršnog iznosa (110,37 milijuna EUR od 324,17 milijuna EUR). U pogledu izvršnog iznosa za cijelo razdoblje od 1995./1996. do 2008./2009. učinkovito je naplaćeno samo 25,8 % (278,04 milijuna EUR od 1,077 milijardi EUR).

U sklopu izvršnog iznosa za cijelo to razdoblje, treba razlikovati:

- iznose koji nisu osporavani: od izvršnih 168,66 milijuna EUR naplaćeno je 96,05 milijuna EUR, što odgovara stopi naplate od 57 %;

- iznose koji su bili osporavani, ali za koje nije izdana naredba za odgodu naplate: od izvršnih 178,57 milijuna EUR naplaćeno je samo 19,29 milijuna EUR, odnosno 10,8 %;

- iznose koje je sud potvrdio: od izvršnih 730,20 milijuna EUR naplaćeno je 162,71 milijun EUR, odnosno 22,3 %.

Komisija naglašava iznimno lošu stopu naplate u posljednje dvije kategorije. Osim toga, za iznos od 168,66 milijuna EUR koji nikad nije bio osporavan i koji je stoga mogao odmah biti naplaćen, još uvijek ostaje 72,62 milijuna EUR za naplatu.

Komisija izražava duboko žaljenje zbog sporog ostvarivanja napretka u naplati dijela pristojbe koji nije obuhvaćen programom obročnog plaćanja iz 2003. i sustavom povrata iz 2009.

Komisija će i dalje pomno pratiti proces naplate u Italiji, posebno naplate pristojbe koja nije obuhvaćena programom obročnog plaćanja. Službe Komisije u više su navrata talijanskim nadležnim tijelima iznijele svoje primjedbe (uključujući i negativne primjedbe) i tražile su detaljne informacije o različitim aspektima povezanima s naplatom pristojbe za mlijeko.

No, unatoč više puta ponovljenim upitima Komisije, talijanska nadležna tijela još uvijek nisu naplatila većinu iznosa pristojbe koji se duguje.

Komisija je u vezi s tim Italiji poslala opomenu u lipnju 2013., a zatim u srpnju 2014. obrazloženo mišljenje. Budući da u odgovorima koje je dostavila Italija nije naveden ikakav znatan napredak u naplati, Komisija je 26. veljače 2015. odlučila pokrenuti postupak na Sudu Europske unije zbog neispunjenja obveze na temelju članka 258. UFEU-a. Komisija je 6. kolovoza 2015. podnijela tužbu protiv Italije jer nije ispunila obvezu poduzimanja dostatnih mjera kako bi osigurala učinkovitu i djelotvornu naplatu pristojbe za prekomjernu proizvodnju proizvođača mlijeka koji su prekoračili svoju pojedinačnu kvotu tijekom godina u kojima je Italija prekoračila svoju nacionalnu kvotu za mlijeko (predmet C-433/15).

Zaključak

Komisija smatra da, ukoliko se poštuju uvjeti primjene programa obročnog plaćanja koji je Vijeće odobrilo 2003., napredak koji su talijanska nadležna tijela postigla u naplati dugovanja od proizvođača koji su odlučili sudjelovati u programu obročnog plaćanja za tržišne godine od 1995./1996. do 2001./2002. dokaz je zadovoljavajućeg upravljanja programom.

U pogledu iznosa koji nisu obuhvaćeni programom obročnog plaćanja, Komisija je u svojim uzastopnim izvješćima o ocjeni podnesenima Vijeću od 2010., zatim u službenoj opomeni poslanoj Italiji 20. lipnja 2013. te u obrazloženom mišljenju upućenom 10. srpnja 2014. već izrazila svoje nezadovoljstvo zbog nepostojanja značajnijeg napretka u naplati pristojbe povezane s kvotama za mlijeko.

Prema informacijama koje su talijanska nadležna tijela dostavila u svojem izvješću o desetom godišnjem obroku, u ovom slučaju nema većeg novog napretka u učinkovitoj naplati pristojbe koja nije obuhvaćena programima obročnog plaćanja. Zbog visine neplaćenog iznosa pristojbe, kao i zbog trajanja situacije u kojoj dug nije naplaćen, mora se zaključiti da talijanska nadležna tijela nisu osiguravala i ne osiguravaju učinkovitost i djelotvornost zakonodavstva Unije.

Zbog toga je uostalom Komisija 6. kolovoza 2015. pokrenula postupak na Sudu Europske unije zbog neispunjenja obveze na temelju članka 258. UFEU-a (predmet C-433/15), o kojem se Sud još nije očitovao.