U slučaju davanja za dugotrajnu skrb razmatrale su se dvije zakonodavne političke opcije (uz dvije podopcije):
1.nadležna država članica isplaćuje novčana davanja za dugotrajnu skrb i nadoknađuje trošak davanja u naravi koja pruža država članica boravišta (prema postojećim načelima za davanja u slučaju bolesti uz objašnjenja);
2.država članica boravišta pruža sva davanja za dugotrajnu skrb koja nadoknađuje nadležna država članica; 2.a) bez dodatka nadležne države članice, 2.b) uz dodatak.
Odbačene su tri opcije: 1. uvođenje odredbe o zaštitnim mjerama, 2. određivanje odgovornosti države boravišta za isplaćivanje svih davanja za dugotrajnu skrb bez nadoknade i 3. određivanje odgovornosti nadležne države članice za isplaćivanje svih davanja za dugotrajnu skrb (izvoz).
Prvoj opciji dala se prednost radi osiguranja stabilne primjene pravila.
U slučaju davanja za nezaposlenost razmatrale su se tri zakonodavne političke opcije radi osiguranja jedinstvene primjene pravila za zbrajanje i izračun davanja za nezaposlenost:
1.zbrajanje nakon samo jednog dana zaposlenja;
2.zbrajanje nakon razdoblja od a) jednog ili b) tri mjeseca zaposlenja;
3.primjena primljenih prihoda u državi članici prethodnog zaposlenja kao referentne vrijednosti za izračun davanja za nezaposlenost nakon a) jednog ili b) tri mjeseca zaposlenja u nadležnoj državi članici;
4.horizontalna opcija za priznavanje razdoblja osiguranja za zbrajanje.
Opcija 2.b) kojoj se dala prednost kombinirat će se s obvezom države članice prethodnog zaposlenja da isplati davanja za nezaposlenost ako taj uvjet nije ispunjen te s horizontalnom opcijom. Time će se osigurati minimalni stupanj integracije u državi članici domaćinu prije prava na potraživanje davanja za nezaposlenost i dosljedan pristup u državama članicama. Nadalje, mobilni radnici bit će zaštićeni kad ne ostvare to razdoblje u državi članici posljednje djelatnosti.
Razmatrale su se dvije zakonodavne političke opcije radi produljenja minimalnog razdoblja za izvoz davanja za nezaposlenost:
1.produljenje minimalnog razdoblja za izvoz davanja za nezaposlenost s tri mjeseca na šest mjeseci uz mogućnost izvoza davanja u cijelom razdoblju prava;
2.produljenje razdoblja za izvoz davanja za nezaposlenost na cijelo razdoblje prava.
Prednost se dala prvoj opciji u kombinaciji s mehanizmom pojačane suradnje među dotičnim službama zapošljavanja radi potpore prekograničnom traženju posla.
Razmatrale su se tri zakonodavne političke opcije u slučaju davanja za nezaposlenost za pogranične i ostale prekogranične radnike:
1.mogućnost izbora za pogranične radnike gdje će potraživati davanja za nezaposlenost na isti način kao i za ostale prekogranične radnike;
2.određivanje odgovornosti države članice posljednje djelatnosti za isplaćivanje davanja za nezaposlenost uz podopcije: a) zahtijevanje od pograničnih radnika da se prijave pri službi za zapošljavanje nadležne države ili b) mogućnost izbora za pogranične radnike između prijave pri službi za zapošljavanje nadležne države ili njihove države boravišta;
3.određivanje odgovornosti države posljednje djelatnosti za isplaćivanje davanja za nezaposlenost ako je pogranični radnik ondje radio barem 12 mjeseci, a u ostalim slučajevima određivanje odgovornosti države članice boravišta uz podopcije: a) zahtijevanje od pograničnih radnika da se prijave pri službi za zapošljavanje nadležne države ili b) mogućnost izbora između prijave pri službi za zapošljavanje nadležne države ili države boravišta.
Opciji 3.a) dala se prednost jer pruža najbolji kompromis u smislu ravnopravne i administrativno troškovno učinkovite podjele opterećenja.
U slučaju socijalnih davanja razmatrane opcije bile su zakonodavne (izmjene uredbe):
1.a) omogućivanje odstupanja od načela jednakog postupanja iz članka 4. samo u pogledu socijalne pomoći;
b) omogućivanje odstupanja od načela jednakog postupanja iz članka 4. u pogledu šireg raspona davanja koja se financiraju iz poreza;
c) omogućivanje preciznog odstupanja od načela jednakog postupanja u pogledu posebnih nedoprinosnih novčanih davanja iz članka 70.;
2.uklanjanje posebnih nedoprinosnih novčanih davanja koja pružaju prihod za osnovne troškove života iz Uredbe 883/2004;
3.razmatrala se i nezakonodavna opcija (objašnjenje pravila komunikacijom).
Kako bi se postigao cilj osiguranja pravne jasnoće i transparentnosti na najučinkovitiji i najdjelotvorniji način, opcija kojoj se dala prednost kombinacija je opcija 1.a) i 1.b).
U slučaju obiteljskih davanja, kao alternativa statusu quo, razmatrane su dvije zakonodavne opcije s obzirom na poveznicu između razine primljenih obiteljskih davanja i nastalih troškova:
1.indeksacija izvezenih obiteljskih davanja u državu boravišta djeteta: a) usklađivanjem na višu ili nižu vrijednost ili b) usklađivanjem samo na nižu vrijednost;
2.država boravišta ima primarnu nadležnost za isplaćivanje obiteljskih davanja.
Opcija uklanjanja obveze izvoza obiteljskih davanja razmatrana je, ali odbačena iz pravnih razloga.
Osim toga, razmatrana je horizontalna zakonodavna opcija za koordinaciju doplataka za odgoj djece. To ima tri oblika: a) pojedinačna prava na doplatke za odgoj djece povezane s plaćom uz obvezu države članice koja ima sekundarnu nadležnost da odstupi od svih pravila za sprječavanje preklapanja (tj. da plati puni iznos davanja), b) isti pristup kao a) ali za sve doplatke za odgoj djece (povezane s plaćom i paušalne) i c) isti pristup kao b) uz mogućnost odstupanja od pravila za sprječavanje preklapanja (npr. država članica koja ima sekundarnu nadležnost može platiti puni iznos ili samo dodatak ako su davanja veća nego u državi koja ima primarnu nadležnost).
Opcija kojoj se daje prednost jest zadržati status quo u kombinaciji s horizontalnom opcijom c). Tom se kombinacijom osigurava da primarnu nadležnost za obiteljska davanja zadržava država članica gospodarske aktivnosti u kojoj roditelj plaća porez i doprinose za socijalno osiguranje; time se štite članovi obitelji i najbolji interesi djeteta. Uvođenjem horizontalne opcije c) moguće je promicati i ravnotežu između poslovnog i privatnog života tijekom odgoja djece stavljanjem većeg naglaska na pojedinačna prava i potporom onim državama članicama koje aktivno promiču veću ravnotežu spolova bez nametanja te obveze.
|