Accept Refuse

EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 52016DC0707

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU Provedba Pariškog sporazuma - Napredak EU-a prema ostvarenju cilja smanjenja emisija za najmanje 40 % (zahtijevano u skladu s člankom 21. Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o mehanizmu za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova i za izvješćivanje o drugim informacijama u vezi s klimatskim promjenama na nacionalnoj razini i razini Unije te stavljanju izvan snage Odluke br. 280/2004/EZ)

COM/2016/0707 final

Bruxelles, 8.11.2016.

COM(2016) 707 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

Provedba Pariškog sporazuma - Napredak EU-a prema ostvarenju cilja smanjenja emisija za najmanje 40 %

(zahtijevano u skladu s člankom 21. Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o mehanizmu za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova i za izvješćivanje o drugim informacijama u vezi s klimatskim promjenama na nacionalnoj razini i razini Unije te stavljanju izvan snage Odluke br. 280/2004/EZ)

{SWD(2016) 349 final}


1.Opći pregled

2.Domaće i međunarodno djelovanje pomoću financiranja mjera klimatske politike

3.Ublažavanje emisija EU-a

4.Prilagođavanje klimatskim promjenama

5.Sudjelovanje u međunarodnoj klimatskoj politici

6.Razmjena iskustva



Kazalo slika

Slika 1.: Napredak u ispunjavanju ciljeva strategije Europa 2020.    

Slika 2.: Kretanje BDP-a (realnog), emisija stakleničkih plinova i intenzitet emisija stakleničkih plinova (omjer emisija stakleničkih plinova i BDP-a)(1990. = 100)    

Slika 3.: Procijenjena (2015.) i predviđena (2020.) relativna razlika između emisija i ciljeva ESD-a (izražena u % emisija osnovne godine 2005.). Negativne vrijednosti označavaju premašivanje, a pozitivne nedostizanje cilja.    

Slika 4.: Upotreba prihoda od dražbe potrošenih na područjima klime i energije u državama članicama prema sektorima (ponderirani prosjek EU-a) 2015.    

Slika 5.: Ex-post ocjena učinka sustava trgovanja emisijama EU-a, obnovljivih izvora energije, oporezivanja i ostalih politika u vezi s emisijama CO2 nastalih izgaranjem    

1.Opći pregled

1.1.Ratifikacija Pariškog sporazuma

EU je 4. listopada 2016. ratificirao Pariški sporazum o klimatskim promjenama, čime je omogućio njegovo stupanje na snagu 4. studenoga 2016. EU je 5. listopada 2015. položio svoje isprave o ratifikaciji zajedno s osam država članica koje su već zaključile svoje nacionalne postupke ratifikacije: Mađarska, Francuska, Austrija, Malta, Njemačka, Portugal, Poljska i Slovačka. Grčka i Švedska položile su svoje isprave o ratifikaciji kasnije u listopadu 2016. Ostale države članice nastavit će svoj domaći postupak ratifikacije radi polaganja svojih isprava o ratifikaciji što je prije moguće.

Pariški sporazum globalna je prekretnica za unapređenje zajedničkog djelovanja i ubrzavanje globalne preobrazbe u društvo s niskom razinom ugljika koje je otporno na klimatske promjene. Komisija je u ožujku 2016. predstavila svoju procjenu Pariškog sporazuma. Na temelju te komunikacije europski su čelnici naglasili da EU ima obvezu domaćeg smanjenja emisija stakleničkih plinova, povećanja udjela obnovljivih izvora energije i poboljšanja energetske učinkovitosti, kako je dogovoreno u listopadu 2014. Prilagodba zakonodavstva radi provedbe tog okvira i dalje je prioritet EU-a.

Pariški će sporazum zamijeniti pristup iz Kyotskog protokola iz 1997., koji sadržava obveze do kraja 2020. Druga faza Kyotskog protokola služit će kao most prema globalnom sporazumu o klimatskim promjenama za razdoblje nakon 2020. EU već postiže rezultate svojim zakonodavstvom za razdoblje do 2020. (Odluka o zajedničkom naporu, Sustav trgovanja emisijama EU-a, Uredba o mehanizmu praćenja) te su EU i njegove države članice na putu prema zajedničkom ostvarenju cilja za drugo obvezujuće razdoblje Kyotskog protokola.

1.2.Napredak prema cilju za 2030. od najmanje –40 % 

Kao što je vidljivo na slici 1., emisije stakleničkih plinova EU-a smanjile su se za 22 % u odnosu na razinu iz 1990. Udio EU-a u globalnim emisijama smanjuje se i s vremenom. Prema najnovijoj dostupnoj bazi podataka EDGAR taj je udio 2012. iznosio 8,8 %.

Slika 1.: Napredak u ispunjavanju ciljeva strategije Europa 2020.

 

Emisije su se 2015. malo povećale (za 0,7 %) nakon znatnog pada od 4 % 2014. Iako je općeprihvaćeno mišljenje da je 2015. bila najtoplija godina dosad na svijetu, vrijeme u Europi bilo je hladnije 2015. nego 2014. te se broj dana u sezoni grijanja povećao za 4 %. Nadalje, cijena fosilnih goriva, posebice pogonskih goriva, isto se tako smanjila 2015., što je pridonijelo povećanju potrošnje u usporedbi s 2014. Međutim, emisije srednjoročno i dugoročno slijede tendenciju smanjenja.

Prema predviđanjima država članica koje se temelje na postojećim mjerama, procjenjuje se da će ukupne emisije EU-a 2030. biti 26 % niže od razina iz 1990. Nove politike ublažavanja uvode se kako bi EU do 2030. postigao cilj domaćeg smanjenja emisija stakleničkih plinova za najmanje 40 % u odnosu na 1990., koji je dogovoren u Parizu. Kako se te politike provode, emisije EU-a slijedit će krivulju zelene boje iz slike 1. Opis tih zakonodavnih i nezakonodavnih instrumenata dostupan je u sljedećim odjeljcima.

EU nastavlja s uspješnim razdvajanjem svojeg gospodarskog rasta i emisija. Tijekom razdoblja od 1990. do 2015. ukupni BDP EU-a porastao je za 50 %, dok su se ukupne emisije (osim LULUCF-a, ali uključujući međunarodni zračni promet) smanjile za 22 %. Na razini EU-a intenzitet emisija stakleničkih plinova, definiran kao omjer emisija stakleničkih plinova i BDP-a, gotovo je prepolovljen u razdoblju od 1990. do 2015.

Slika 2.: Kretanje BDP-a (realnog), emisija stakleničkih plinova i intenzitet emisija stakleničkih plinova (omjer emisija stakleničkih plinova i BDP-a)(1990. = 100)

1.3.Napredak u ispunjavanju ciljeva za 2020.

Prema predviđanjima temeljenima na postojećim mjerama koja su države članice dostavile 2015., očekuje se da će 2020. emisije biti 24 % niže u odnosu na 1990. Kao dio svoje strategije za 2020. EU se obvezao da će do 2020. smanjiti emisije stakleničkih plinova za 20 % u odnosu na razine iz 1990. EU je stoga na putu prema ostvarenju tog domaćeg cilja.

Sustav trgovanja emisijama EU-a kamen je temeljac klimatske politike EU-a. Primjenjuje se osobito na industrijske i energetske sektore. Emisije obuhvaćene sustavom trgovanja emisijama EU-a, koje predstavljaju malo manje od polovine ukupnih emisija u EU-u, smanjile su se između 2005. i 2015. za 24 %. Emisije izvan sustava trgovanja emisijama EU-a smanjile su se tijekom tog razdoblja za 12 %. Emisije stakleničkih plinova iz postrojenja koja sudjeluju u sustavu trgovanja emisijama EU-a smanjile su se 2015. za malo manje od 0,4 %. Time je potvrđena tendencija smanjenja tijekom posljednjih pet godina. Nadalje, višak emisijskih jedinica koji se od 2009. nakupio u sustavu znatno se smanjio na otprilike 1,78 milijardi jedinica zbog provedbe preraspodjele. Višak je stoga na najnižoj razini od početka sadašnjeg razdoblja trgovanja 2013. Preraspodjelom se odgodila dražba 400 milijuna jedinica 2014., 300 milijuna 2015. i 200 milijuna 2016. Te će se jedinice prenijeti u rezervu za stabilnost tržišta (MSR), koja će započeti s radom u siječnju 2019. i kojom će se riješiti problem trenutačnog viška emisijskih jedinica. Izvješće o funkcioniranju tržišta ugljika bit će objavljeno kasnije ove godine.

Prema Odluci o zajedničkom naporu (ESD) države članice moraju ostvariti obvezujuće godišnje ciljeve u vezi s emisijama stakleničkih plinova za razdoblje od 2013. do 2020. u sektorima koji nisu obuhvaćeni sustavom trgovanja emisijama, npr. u sektorima građevinarstva, prometa, otpada i poljoprivrede. Prema inventaru za 2013. i 2014. i prema usklađenom inventaru za 2015. (vidjeti sliku 2.), 27 država članica ostvarilo je svoje ciljeve za trogodišnje razdoblje od 2013. do 2015. Samo su emisije Malte premašile cilj za svaku od tih triju godina. Emisije Malte posljedično su više nego što je prvotno procijenjeno nacionalnim predviđanjima. Ta zemlja stoga treba upotrijebiti odredbe o fleksibilnosti u okviru Odluke o zajedničkom naporu (npr. kupnja jedinica od ostalih država članica) i možda bi trebala ažurirati svoja predviđanja za 2020. na temelju najnovijih podataka o emisijama.

Slika 3.: Procijenjena (2015.) i predviđena (2020.) relativna razlika između emisija i ciljeva ESD-a (izražena u % emisija osnovne godine 2005.). Negativne vrijednosti označavaju premašivanje, a pozitivne nedostizanje cilja.

Nadalje, očekuje se da će većina država članica 2020. ostvariti svoje ciljeve ESD-a, prema nacionalnim predviđanjima koja se temelje na već provedenim politikama. Nekoliko država članica, prema svojim predviđanjima, mora uvesti dodatne mjere ili iskoristiti fleksibilne mogućnosti strategije 2020.:

Očekuje se da će emisije u Irskoj ostati stabilne do 2020., pri čemu se očekuje da će se do tada emisije iz prometa znatno povećati. Čelnici EU-a Irskoj su u lipnju 2016. preporučili, u kontekstu europskog semestra (godišnjeg ciklusa za koordinaciju makroekonomske, proračunske i strukturne politike u EU-u) da dodatno ublaži emisije snažnijim ulaganjem u javni prijevoz.

Prema najnovijim nacionalnim predviđanjima, emisije Luksemburga premašit će nacionalni cilj za 5 % do 2020.

Očekuje se da će i Belgija premašiti cilj za 2020. za 5 %. Daljnjim ulaganjem u prometnu infrastrukturu i kapacitet proizvodnje energije moglo bi se pridonijeti smanjenju emisija. Nastavljeno povlašteno postupanje s automobilima poduzeća pridonosi onečišćenju, zagađenju i emisijama stakleničkih plinova.

Austrija, Danska i Finska također bi mogle prema svojim predviđanjima ne uspjeti ispuniti svoje ciljeve emisija za 2020., ali za manje od 5 %. Austrija i Finska mogle bi, međutim, još uvijek ostvariti svoje ciljeve ako provedu planirane dodatne mjere.

1.4.Usklađivanje s ciljem Kyotskog protokola za prvo obvezujuće razdoblje i napredak prema cilju za drugo obvezujuće razdoblje 

UNFCCC je 2. kolovoza 2016. objavio završna izvješća stranaka Kyotskog protokola za prvo obvezujuće razdoblje („POR”), koje odgovara razdoblju od 2008. do 2012. Obveze za to razdoblje preuzelo je 26 država članica i EU kao stranka. Tijekom prvog obvezujućeg razdoblja emisije EU-a iznosile su 23,5 Bt ekvivalenta CO2 u odnosu na ukupni cilj od 26,7 Bt ekvivalenta CO2. Taj je cilj posljedično ostvaren s viškom od 12 %, kako je detaljnije objašnjeno u tablici 7. radnog dokumenta službe.

EU kao cjelina iskoristio je 21,8 milijardi jedinica dodijeljene kvote (AAU-ova), 818 milijuna ovjerenih smanjenja jedinica (CER-ova), 1,6 milijuna privremenih CER-ova, 508 milijuna jedinica smanjenja emisija (ERU-ova) i 390 milijuna jedinica uklanjanja (RMU-ova) radi usklađivanja. Prenio je 4 milijarde AAU-ova, 1,5 milijardi CER-ova i 1,7 milijardi ERU-ova. Prenesene jedinice mogu se iskoristiti za usklađivanje s drugim obvezujućim razdobljem („DOR”) u skladu s pravilima iz Izmjene iz Dohe Kyotskog protokola. Međutim, preneseni AAU-ovi ne mogu se iskoristiti za usklađivanje s ciljevima utvrđenima klimatskim i energetskim zakonodavstvom EU-a, a upotreba CER-ova i ERU-ova ograničena je kvalitativno i kvantitativno.

Svih 28 država članica zajedno se obvezalo na ispunjenje cilja na razini EU-a za drugo obvezujuće razdoblje (od 2013. do 2020.). Prema predviđanjima država članica, EU i njegovih 28 država članica na putu su prema premašivanju toga cilja.

2.Domaće i međunarodno djelovanje pomoću financiranja mjera klimatske politike

2.1.Mobiliziranje prihoda od dražbi emisijskih jedinica u okviru sustava trgovanja emisijama EU-a

Upotreba prihoda od dražbi u državama članicama

Države članice ostvarile su 2015. prihod od dražbi emisijskih jedinica u okviru sustava trgovanja emisijama u iznosu od 4,9 milijardi EUR, od čega 98 % potječe od stalnih postrojenja, a 2 % od zračnog prometa. Prema informacijama koje su dostavljene Komisiji države članice potrošile su ili su planirale potrošiti 77 % tog prihoda za ciljeve u području klime.

Kao što je moguće vidjeti na slici 4., ti su prihodi potrošeni na temelju prioriteta država članica. Na primjer, Mađarska je nedavno dio tih prihoda odlučila uložiti u e-mobilnost. Francuska i Češka većinu prihoda troše na energetsku učinkovitost. Prioritet Španjolske i dalje je razvoj obnovljive energije. Više informacija o upotrebi prihoda od dražbe bit će dostupno u sljedećem Stanju energetske unije.

Slika 4.: Upotreba prihoda od dražbe potrošenih na područjima klime i energije u državama članicama prema sektorima (ponderirani prosjek EU-a) 2015.

NER 300

Program NER 300 jedan je od najvećih svjetskih programa financiranja inovativnih pokaznih projekata proizvodnje energije s niskim emisijama ugljika koji se financira dražbom 300 milijuna emisijskih jedinica u okviru sustava trgovanja emisijama. U 19 država članica odabrano je 37 projekata obnovljivih izvora energije i jedan projekt hvatanja i skladištenja ugljika koji će se financirati u okviru programa NER 300. Tri projekta kojima se proizvodi čista energija već su operativna. Ukupni proračun programa NER 300 iznosi 2,1 milijardu EUR te se očekuje privlačenje dodatnih 2,7 milijardi EUR privatnih ulaganja.

2.2.Uključivanje klimatskih politika u proračun EU-a

Očekuje se da će u prosjeku tijekom razdoblja od 2014. do 2020. najmanje 20 % proračuna EU-a činiti rashodi relevantni za klimu. Očekuje se da će oni iznositi otprilike 200 milijardi EUR. Stanje se razlikuje od instrumenta do instrumenta:

-europski strukturni i investicijski fondovi (ESIF-ovi) predstavljaju više od 43 % proračuna EU-a. 28 sporazuma o partnerstvu i više od 530 programa posebnog financiranja pridonosi financiranju klimatskih politika. Uvedena je zajednička metodologija za utvrđivanje razine potpore za postizanje ciljeva u području klimatskih promjena. Više od 115 milijardi EUR predviđeno je za potporu postizanju ciljeva u području klimatskih promjena, što predstavlja otprilike 25 % ukupnih sredstava.

-Zajednička poljoprivredna politika (ZPP). Europski fond za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) zajedno predstavljaju 39 % proračuna EU-a. Emisije u EU-u koje ne sadržavaju CO2 povezane s poljoprivredom smanjile su se od 1990. za 24 %. Potpora klimatski povoljnoj poljoprivredi u okviru ZPP-a pridonijela je tom razdvajanju. Na primjer, politikom ruralnog razvoja ZPP-a pruža se potpora modernizaciji poljoprivrednih gospodarstava radi smanjenja potrošnje energije, proizvodnje obnovljive energije i poboljšanja ulazne učinkovitosti, čime se smanjuju emisije. Procjenjuje se da je 2015. 13,6 milijardi EUR iz proračuna ZPP-a bilo relevantno za klimu.

-Obzor 2020. Taj program EU-a za financiranje istraživanja predstavlja 79 milijardi EUR za razdoblje od 2014. do 2020. (što čini 7 % ukupnog proračuna EU-a). Očekuje se da će najmanje 35 % tog financiranja biti uloženo u projekte povezane s klimom. Najnoviji podaci pokazuju da je istraživanje usmjereno na društvene izazove (tj. energiju, promet ili hranu) vrlo blizu ostvarivanja tog cilja od 35 %. Međutim, zaostaju dijelovi „odozdo prema gore” Obzora 2020. (tj. tematski otvoreni pozivi na dostavu prijedloga). Stoga će biti potrebna viša razina ambicije i korektivne mjere kako bi se postigao cilj uključivanja od 35 %.

Industrija i europska tijela pokrenuli su i nekoliko javno-privatnih partnerstva (JPP-a), kao što je „Održiva procesna industrija na temelju resursne i energetske učinkovitosti”, za poboljšanje resursne učinkovitosti i smanjenje emisija CO2 u industriji i zgradama. Najnovije analize pokazuju da ti JPP-ovi pružaju znatna smanjenja potrošnje energije i emisija CO2.

Rezultati 21. konferencije stranaka (COP21) Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama i inovacijska dimenzija Pariškog sporazuma pomažu riješiti problem razlika u idućim radnim programima koji obuhvaćaju razdoblje od 2018. do 2020. Osim toga, integrirani strateški plan za energetsku tehnologiju (SET) prvi je rezultat u okviru energetske unije u području istraživanja i inovacija, kojim se pruža novi poticaj razvoju i primjeni tehnologija s niskom razinom emisija ugljika poboljšanjem koordinacije i utvrđivanja prioriteta rada. Planom se usredotočuje na deset ključnih smjernica čiji je cilj utvrđivanje prioriteta u istraživanju i inovacijama energetske unije na temelju procjene potreba energetskog sustava, njihove važnosti za preobrazbu energetskog sustava i potencijala za stvaranje rasta i radnih mjesta u EU-u. Te se smjernice odnose na cijeli inovacijski lanac, od temeljnog istraživanja do uključivanja na tržište, u pogledu financiranja i regulatornog okvira. Njime se predlaže i novi financijski proizvod „Program za pokazne projekte u području energetike” razvijen u suradnji s Europskom investicijskom bankom (EIB-om), koji je namijenjen velikim pionirskim komercijalnim pokaznim projektima.

-Europski fond za strateška ulaganja (EFSU) jest jamstvo iz proračuna EU-a u iznosu od 16 milijardi EUR, dopunjeno raspodjelom vlastitih sredstava EIB-a u iznosu od 5 milijardi EUR. Tim se fondom pruža potpora strateškim ulaganjima u ključna područja kao što su infrastruktura, obrazovanje, istraživanje, inovacije i rizično financiranje za mala poduzeća. Njime je moguće mobilizirati ulaganja u iznosu od 315 milijardi EUR. U okviru EFSU-a već su se financirali pokazni projekti u vezi s obnovljivom energijom, uključujući prijevoz, industriju i skladištenje energije povezane s obnovljivim izvozima energije. Komisija je 16. rujna 2016. predložila proširenje fonda radi daljnjeg usmjeravanja na inovativne projekte s niskom razinom ugljika za razdoblje od 2018. do 2020. Taj prijedlog jača koncept „dodatnosti” kako bi se osiguralo da su izabrani samo projekti kojih bez EFSU-a ne bi bilo. Prekogranični infrastrukturni projekti, uključujući usluge, zbog svoje važnosti za jedinstveno tržište posebno osiguravaju dodatnost. Prijedlogom bi se trebala potaknuti ulaganja u vrijednosti od sveukupno najmanje pola bilijuna EUR do 2020. Komisija je pozvala suzakonodavce da što prije razmotre prijedlog.

-Potprogramom LIFE-a za klimatske aktivnosti 2015. pridonijelo se provedbi i razvoju klimatske politike i zakonodavstva pomoću bespovratnih sredstava za aktivnosti i financijskih instrumenata. Komisija je u okviru tog programa dodijelila 56 milijuna EUR za 40 projekata s europskom dodanom vrijednošću u pogledu ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima ili upravljanja i informacija na području klime. Otprilike 30 nevladinih organizacija koje prvenstveno djeluju u području okolišnih i klimatskih aktivnosti primilo je financiranje u iznosu od 10 milijuna EUR u obliku operativnih bespovratnih sredstava. Napredak je postignut i u pogledu dvaju financijskih instrumenata. Zaključene su tri operacije u okviru Instrumenta za privatno financiranje energetske učinkovitosti (PF4EE) (Španjolska, Francuska i Češka). U okviru Instrumenta za financiranje prirodnog kapitala (NCFF) provedena je procjena dubinske analize dviju operacija koje bi se mogle zaključiti u jesen 2016.

-Instrumenti vanjskog djelovanja. Kako bi se provele daljnje aktivnosti u pogledu Pariškog sporazuma i pružila potpora zemljama u razvoju i susjednim zemljama u provedbi njihovih akcijskih planova na području klime, sredstva za pomoć Unije uključuju i ona na području klime.

2.3.Podržavanje zemalja u razvoju 

Nakon zaključivanja Pariškog sporazuma pružanje potpore zemljama u razvoju za provedbu njihovih nacionalnih doprinosa (NDC-ova) ima važnu ulogu u postizanju preobrazbe u gospodarstva s niskom razinom emisija.

Tijekom Konferencije o klimatskim promjenama u Kopenhagenu 2009. razvijene zemlje obvezale su se na dugoročni cilj zajedničkog mobiliziranja 100 milijardi USD godišnje od 2020. za svrhovite mjere ublažavanja i transparentnost provedbe. To će se financiranje osigurati iz raznih izvora, uključujući javne i privatne, bilateralne i multilateralne te alternativne izvore financiranja. Na Konferenciji o klimatskim promjenama u Parizu 2015. stranke – razvijene zemlje usuglasile su se da će nastaviti postojeći zajednički cilj mobilizacije do 2025. i postavile su novi zajednički kvantificirani cilj od najmanje 100 milijardi USD godišnje.

Iznosom od 100 milijardi USD znatno se pomoglo povećanju financiranja mjera klimatske politike u kontekstu razvojne suradnje, kao i putem multilateralnih i razvojnih banaka. EU i njegove države članice najveći su pružatelji službene razvojne pomoći zemljama u razvoju, koja je 2014. iznosila 68 milijardi EUR. EU, EIB i države članice 2015. su dodijelili 17,6 milijardi EUR za potporu zemljama u razvoju pri suočavanju s klimatskim promjenama.

3.Ublažavanje emisija EU-a

Čelnici EU-a postigli su u listopadu 2014. dogovor o temeljnim sastavnicama EU-ova Okvira klimatske i energetske politike za razdoblje do 2030. EU je uveo obvezujući cilj smanjenja emisija u cijelom gospodarstvu za najmanje 40 % do 2030. u odnosu na razine iz 1990. Ta je obveza u skladu s troškovno učinkovitim načinom postizanja dugoročnog klimatskog cilja EU-a i postala je osnova za međunarodnu obvezu koju je EU preuzeo u okviru Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama te će je sve države članice ostvariti zajedno.

Komisija je u srpnju 2015. predstavila prijedlog reforme sustava trgovanja emisijama EU-a (vidjeti odjeljak 3.1.) kako bi počela s provedbom te obveze. Komisija je u srpnju 2016. predstavila mjere za rješavanje ostalih glavnih sastavnica gospodarstva koje će pridonijeti klimatskim aktivnostima, odnosno sektora građevinarstva, prometa, otpada, poljoprivrede te upotrebe zemljišta i šumarstva (vidjeti odjeljak 3.2.).

Komisija provodi i inicijative predviđene u kontekstu Okvirne strategije za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom radi rješavanja problema obnovljive energije, energetske učinkovitosti, prometa, istraživanja i razvoja te radi razvoja upravljanja energetskom unijom.

3.1.Preispitivanje sustava trgovanja emisijama EU-a – 4. faza (2021. – 2030.) 

Vijeće i Europski parlament trenutačno razmatraju zakonodavni prijedlog Komisije od srpnja 2015. o preispitivanju sustava trgovanja emisijama EU-a za 4. fazu. Prijedlogom se do 2030. namjerava postići smanjenje emisija u okviru sustava trgovanja emisijama EU-a od 43 % u odnosu na razine iz 2005.

3.2.Zakonodavni prijedlozi za Uredbu o zajedničkom naporu i upotrebu zemljišta za razdoblje od 2021. do 2030.

Čelnici EU-a u listopadu 2014. politički su se obvezali na smanjenje emisija sektora gospodarstva koji nisu obuhvaćeni sustavom EU-a za trgovanje emisijama za 30 % do 2030. u odnosu na 2005. Dogovorili su se i da bi svi sektori, uključujući upotrebu zemljišta, trebali pridonositi obvezama EU-a u okviru Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama.

Trenutačna Odluka o zajedničkom naporu, kojom se države članice obvezuju na ostvarivanje obvezujućih ciljeva u vezi s emisijama stakleničkih plinova u sektorima izvan sustava trgovanja emisijama, osim sektora upotrebe zemljišta, primjenjiva je za razdoblje od 2013. do 2020. Komisija je 20. srpnja 2016. predstavila paket mjera za ubrzanje prijelaza na nisku razinu ugljika u svim sektorima gospodarstva u Europi za razdoblje od 2021. do 2030. kao odgovor na političku obvezu iz 2014. Prvim se zakonodavnim prijedlogom uvode obvezujući ciljevi u vezi s emisijama stakleničkih plinova za države članice u razdoblju od 2021. do 2030. za sektore koji nisu regulirani u okviru sustava trgovanja emisijama EU-a, uključujući građevinski, poljoprivredni i prometni sektor, sektor upravljanja otpadom i određene industrijske aktivnosti.

Utvrđivanje nacionalnih ciljeva smanjenja emisija temelji se na pravednosti, solidarnosti, troškovnoj učinkovitosti i cjelovitosti okoliša. Prijedlogom se prepoznaju različiti kapaciteti država članica za poduzimanje mjera utvrđivanjem različitih ciljeva na temelju BDP-a po stanovniku. Time se osigurava pravednost jer države članice s višim prihodima preuzimaju ambicioznije ciljeve od država članica s nižim prihodima. Ciljevi za 2030. u rasponu su od 0 do –40 % u odnosu na razine iz 2005.

Čelnici EU-a prepoznali su i da bi pristup koji se temelji isključivo na relativnom BDP-u po stanovniku uzrokovao visoke troškove usklađivanja za određene države članice s visokim prihodima. Ciljevi država članica s visokim prihodima posljedično su prilagođeni u prijedlogu kako bi odražavali troškovnu učinkovitost. Predlažu se i dvije nove fleksibilne mogućnosti – prihvatljive države članice mogle bi pristupiti emisijskim jedinicama iz sustava EU-a za trgovanje emisijama, dok bi svim državama članicama bilo dopušteno koristiti se pojačanim djelovanjem u sektoru upotrebe zemljišta za ostvarivanje svojih obvezujućih ciljeva.

Drugi se zakonodavni prijedlog odnosi na emisije i uklanjanje CO iz upotrebe poljoprivrednog zemljišta i šumarstva (LULUCF) te se njime utvrđuju zakonske obveze za svaku državu članicu i pravila za obračun radi utvrđivanja usklađenosti. Prijedlogom se od svake države članice zahtijeva da osigura da se obračunate emisije stakleničkih plinova iz upotrebe zemljišta u cijelosti nadoknade istovjetnim uklanjanjem CO iz atmosfere djelovanjem u tom sektoru. Na primjer, ako država članica posiječe svoje šume (krčenje šuma), mora nadoknaditi proizišle emisije sađenjem novih šuma (pošumljavanje), poboljšavanjem održivog upravljanja njezinih postojećih šuma, kultiviranog tla i travnjaka ili umjesto toga daljnjim smanjenjima u sektorima obuhvaćenima zajedničkim naporom.

Komisijin prijedlog temelji se na postizanju pažljive ravnoteže između više poticaja za hvatanje ugljikova dioksida i potrebe održavanja ekološke cjelovitosti klimatskog okvira EU-a radi poticanja smanjenja emisija u sektorima građevinarstva, prometa i poljoprivrede. Njime se uključuje i mogućnost da države članice trguju jedinicama LULUCF-a.

Upotreba zemljišta i šumarstvo, koji se nalaze u jedinstvenom položaju pridonošenja učinkovitoj klimatskoj politici, uključuju upotrebu tala, drveća, biljaka, biomase i drveta. Tome je tako jer taj sektor ne samo ispušta stakleničke plinove, nego može i ukloniti CO iz atmosfere.

3.3.Sektor cestovnog prometa 

Komisija je u srpnju 2016. donijela Europsku strategiju za mobilnost s niskom razinom emisije kao dio paketa mjera za ubrzavanje prijelaza na gospodarstvo s niskom razinom ugljika u Europi. Promet predstavlja gotovo četvrtinu emisija stakleničkih plinova u Europi i glavni je uzrok onečišćenosti zraka u gradovima.

Strategijom se postavlja jasna ambicija: emisije stakleničkih plinova u prometu morat će do sredine stoljeća biti barem 60 % niže nego 1990. i u stalnom padu prema njihovu potpunom ukidanju. Potrebno je bez odgađanja znatno smanjiti emisije onečišćivača zraka iz prometa koje štete zdravlju ljudi. Suočavanjem s tim izazovima pružit će se mogućnosti za modernizaciju europskog gospodarstva i ojačati europsko unutarnje tržište.

Strategijom se pruža okvir za mjere koje Komisija planira sljedećih godina s posebnim naglaskom na cestovni promet, koji predstavlja više od 70 % emisija iz prometa i ima velik udio u onečišćenju zraka. Tim se mjerama obuhvaćaju tri ključna područja: i. učinkovitiji prometni sustav, ii. alternativna energija za prijevoz s niskom razinom emisije i iii. vozila s niskom razinom emisije i bez nje. Osim toga, toj će promjeni pridonijeti horizontalni čimbenici, kao što su strategija energetske unije, istraživanje i inovacije, industrijska politika i politika ulaganja, strategije digitalnog jedinstvenog tržišta i program vještina.

3.4.Sustav praćenja, izvješćivanja i provjeravanja (MRV) za brodski prijevoz u EU-u 

EU je podupirao globalni pristup smanjenju emisija nastalih u međunarodnom brodskom prijevozu koji je velik i rastući izvor emisija. U travnju 2015. donesena je Uredba kojom je na razini EU-a utvrđen sustav MRV-a za brodski prijevoz, što je prvi korak EU-ove strategije za smanjenje emisija u tom sektoru. Uredbom je propisano da su velike brodove tonaže veće od 5 000 bruto tona koji nakon 1. siječnja 2018. pristaju u luke EU-a luke dužne pratiti i nakon toga izvješćivati o svojim provjerenim godišnjim emisijama CO2 te ostalim podacima u vezi s energijom.

EU-ov sustav MRV-a za emisije iz brodskog prometa osmišljen je kako bi se doprinijelo stvaranju međunarodnog sustava u sektoru brodskog prometa. Trenutačno se o tome vode rasprave u Međunarodnoj pomorskoj organizaciji. EU-ovim sustavom MRV-a za brodski promet pružit će se nove mogućnosti dogovora o normama u pogledu učinkovitosti postojećih brodova. Nakon prihvaćanja globalnog sustava, zakonodavstvom EU-a o MRV-u zahtijeva se od Komisije da provede njegovu procjenu radi usklađivanja sustava EU-a prema potrebi.

3.5.Hvatanje i skladištenje ugljika

Države članice u izvješćima koja su predala Komisiji o provedbi Direktive o hvatanju i skladištenju ugljika navele su da, unatoč nepostojanju pozitivne procjene tehničke i ekonomske izvedivosti naknadne ugradnje opreme za hvatanje i skladištenje ugljika, novoizgrađene elektrane općenito premašuju pravne zahtjeve i izdvajaju zemljište u svrhu moguće naknadne ugradnje opreme za hvatanje i skladištenje ugljika u slučaju promjene uvjeta u budućnosti. Više informacija uslijedit će u Komisijinu drugom izvješću o provedbi Direktive o geološkom skladištenju ugljikova dioksida koje se planira objaviti kasnije ove godine. Izvješćem će se pružiti i pregled najnovijih kretanja povezanih s pripremom skladišnih geoprostora, istraživanjem i dozvolama, dozvolama za rad velikih elektrana, nacionalnim planovima za razvoj skladištenja i infrastrukture za prijevoz CO2 te istraživačkim projektima koji su relevantni za Direktivu.

3.6.Fluorirani staklenički plinovi

Nova europska Uredba za kontrolu emisija fluoriranih stakleničkih plinova primjenjuje se od 1. siječnja 2015. Njome se osnažuju postojeće mjere (tj. sprečavanje curenja plinova s pomoću detekcije curenja, ugradnja opreme koju obavlja ovlašteno osoblje, prikupljanje iskorištenih plinova itd.) i uvodi postupna zabrana upotrebe fluorougljikovodika (HFC-ova), čime će se do 2030. ukupne emisije fluoriranih stakleničkih plinova na razini EU-a smanjiti za dvije trećine u usporedbi s razinom iz 2014. Kvote za zakonito stavljanje fluorougljikovodika na tržište EU-a smanjene su 2016. na 93 % razina iz 2015. Uredbom o fluoriranim stakleničkim plinovima zabranjuje se i stavljanje tih plinova na tržište u određenim okolnostima u kojima su dostupna zamjenska rješenja. Na primjer, zabrana protupožarne opreme koja sadržava HFC-23 stupila je na snagu 1. siječnja 2016.

3.7.Upravljanje

Okvirnom strategijom energetske unije, koju su u veljači 2015. donijeli šefovi država EU-a, osigurat će se da Europa ima sigurnu, pristupačnu i klimatski povoljnu energiju. Za to su potrebna velika ulaganja u proizvodnju energije, mreže i energetsku učinkovitost, koja se procjenjuju na otprilike 200 milijardi EUR godišnje u sljedećih deset godina. Ciljevi te Strategije mogu se postići samo ako su nacionalne politike usklađene s onima ostalih država članica te ako se dopunjuju s energetskim i klimatskim zakonodavstvom EU-a.

Čelnici EU-a dogovorili su zbog toga da će se na razini EU-a razviti pouzdan i transparentan sustav upravljanja bez nepotrebnih administrativnih opterećenja. Dodatno su naveli da će takav sustav upravljanja uključivati strateško planiranje i izvješćivanje o provedbi klimatskih i energetskih politika. Komisija će prije kraja 2016. predstaviti prijedlog za pojednostavnjenje postojećih obveza planiranja, izvješćivanja i nadziranja i postupka upravljanja energetskom unijom. Predviđeno je da će od 2021. nadalje izvješće o provedbi Pariškog sporazuma činiti dio redovitog izvješća o nadzoru Komisije u skladu s budućim prijedlogom Uredbe o upravljanju energetskom unijom.

3.8.Inicijative u vezi s tržištem ugljika i Partnerstvo za spremnost sudjelovanja na tržištu (PMR)

EU nastavlja poticati provedbu tržišnih instrumenata poput sustava trgovanja emisijama kao ključnih alata za poticanje troškovno učinkovitog domaćeg smanjenja emisija. To se postiže bilateralnom tehničkom potporom i razmjenom, osobito u Kini i Južnoj Koreji, ali i multilateralnim inicijativama Svjetske banke, kao što je Partnerstvo za spremnost sudjelovanja na tržištu (PMR), kojem najviše doprinosi EU. Ove je godine produljena bilateralna potpora Kini i preusmjereno financiranje unutar PMR-a prema pružanju potpore unaprijed pripremljenoj analizi politike određivanja cijene ugljika radi podupiranja provedbe obveza iz Pariškog sporazuma. Usmjerenost na domaće mjere i dalje je ključan cilj međunarodnog djelovanja na tržištima.

4.Prilagođavanje klimatskim promjenama 

Cilj Strategije EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama iz 2013. jest pripremiti EU na sadašnje i buduće učinke klimatskih promjena. Njome se promiču mjere prilagodbe diljem EU-a osiguranjem uključivanja prilagodbe u sve relevantne politike EU-a i omogućivanjem bolje koordinacije, usklađenosti i razmjene informacija među državama članicama. Komisija će izvijestiti Europski parlament i Vijeće o provedbi strategije prilagodbe te provesti ocjenu provedbe.

Opći trendovi uključuju sljedeće:

mnoge države članice bave se planiranjem prilagodbe te utvrđuju rizike od klimatskih promjena i ranjivosti na njih. Nacionalne strategije prilagodbe donesene su u dvadeset i jednoj državi članici te se pripremaju u većini ostalih. Međutim, većina država članica još nije utvrdila i primijenila akcijske planove prilagodbe.

Sektori koji se najčešće određuju za uključivanje prilagodbe su upravljanje vodom i vodni resursi, šume i šumarstvo, poljoprivreda, bioraznolikost i ekosustavi te zdravlje ljudi. Kako je spomenuto u globalnoj strategiji za vanjsku politiku i sigurnost koja je ovog ljeta predstavljena Europskom vijeću, klimatske promjene pogoršavaju konfliktne situacije u EU-u.

Manje od polovine država članica provodi prilagodbu u ključnim sektorima.

Razvoj i provedba sustava nadzora i ocjenjivanja i dalje su u mnogim državama članicama u ranim fazama.

Pojačao se rad na razini gradova i urbanoj politici u vezi s klimatskim promjenama. U okviru novog Sporazuma gradonačelnika prilagodba i napori ublažavanja spojeni su u europsku inicijativu koja uključuje gotovo 7 000 gradova diljem svijeta. Pariškim su sporazumom gradovi prepoznati kao ključni dionici provedbe, čime je pružena potpora klimatskoj politici u gradovima.

5.Sudjelovanje u međunarodnoj klimatskoj politici

5.1.Zračni promet 

Politika zračnog prometa

EU je pružao potporu i bio uključen u razvoj globalne mjere za rješavanje problema emisija CO2 iz međunarodnog zračnog prometa. Od postizanja dogovora na 38. zasjedanju skupštine ICAO-a 2013. o razvoju globalne tržišne mjere, ICAO i njegove države članice aktivno rade na njezinu osmišljavanju. ICAO se odlučio za mehanizam smanjenja emisije ugljičnog dioksida s ciljem stabiliziranja emisija međunarodnog zračnog prometa na razinama iz 2020. Rezolucija o takvoj mjeri koja će se primjenjivati od 2020. donesena je na 39. zasjedanju skupštine ICAO-a početkom listopada 2016. Na temelju razine sudjelovanja u prvoj dobrovoljnoj fazi mehanizma koja traje do 2027., pokrivenost emisija iznosi otprilike 80 % količine potrebnog za postizanje ugljične neutralnosti od 2020. Prvi će se korak morati dopuniti drugim ključnim sadržajnim sastavnicama mehanizma, osobito pravilima o nadzoru, izvješćivanju i provjeri emisija i kriterija prihvatljivosti za emisijske jedinice te uspostavom registra. To su ključne sastavnice u pogledu učinkovitosti i cjelovitosti i sve će trebati biti uvedene prije 2020. kako bi mehanizam mogao započeti s radom prema planu.

Nakon što skupština donese odluku o globalnoj tržišnoj mjeri za zračni promet, Komisija će izvijestiti Europski parlament i Vijeće o odluci skupštine te, prema potrebi, predložiti prijedlog za preispitivanje područja primjene sustava trgovanja emisijama EU-a za zračni promet.

Ukupni učinak zračnog prometa na klimatske promjene

Ukupne prijavljene emisije iz zračnog prometa činile su otprilike 3,6 % ukupnih emisija stakleničkih plinova EU-a 2015. Većina tih emisija potječe od međunarodnih letova. Iako se prosjek utrošenog goriva po prevaljenom putničkom kilometru smanjio za 19 % između 2005. i 2014., emisije CO2 povećale su se za 5 % u istom razdoblju.

Emisije sumporovih oksida (NOx), aerosola i njihovih prekursora (čađe i sulfata) te povećana oblačnost isto tako pridonose klimatskim promjenama. U izvješću „Flightpath 2050” prepoznaju se takvi čimbenici nepovezani sa CO2 i poziva se na smanjenje emisija sumporovih oksida (NOx) za 90 % do 2050. u odnosu na razine iz 2000. Zadnjih se godina ulažu napori u procjenu učinaka čimbenika nepovezanih sa CO2 na klimatske promjene. Istraživanjem koje je djelomično financirano u okviru programa EU-a za financiranje istraživanja pod nazivom „QUANITFY” pokušali su se procijeniti ukupni utjecaji zračnog prometa. Zaključeno je da je 2005. zračni promet predstavljao 3,5 % ukupnih antropoloških utjecaja (tj. promjene u energetskoj bilanci Zemlje zbog ljudske gospodarske aktivnosti).

5.2.Postupno smanjivanje upotrebe fluorougljikovodika u okviru Montrealskog protokola

EU je vrlo aktivno sudjelovao u pregovorima o ambicioznom globalnom cilju ograničenja globalne proizvodnje i upotrebe fluorougljikovodika (HFC-ova) u okviru Montrealskog protokola. Znanost nalaže da se ambicioznim smanjenjem upotrebe fluorougljikovodika do kraja stoljeća može spriječiti rast temperature do 0,5 °C uslijed globalnog zatopljenja. Stupanje na snagu Uredbe EU-a o fluoriranim plinovima 2015. i prijedlog EU-a o izmjeni podnesen 2015. pomogli su pri izgradnji konsenzusa u pogledu Kigalijske izmjene donesene 15. listopada 2016., koja predstavlja važan korak prema provedbi Pariškog sporazuma.

Kako bi se olakšalo pravodobno djelovanje u pogledu HFC-ova u latinoameričkim i karipskim zemljama, Africi, Jugoistočnoj Aziji i Pacifiku, Europska komisija nastavlja pružati financijsku potporu za određene projekte u tim regijama.

6.Razmjena iskustva

Europska komisija redovito provodi ex-post ocjene klimatskih politika radi boljeg razumijevanja glavnih pokretača smanjenja emisija i radi kvantificiranja učinka klimatskih politika na emisije. Prvo ispitivanje koje se temeljilo na analizi čimbenika pokazuje da su smanjenja emisija primijećena od 1990. i napredak u pogledu intenziteta emisija gospodarstva (vidjeti sliku 2.) uglavnom bili potaknuti tehnološkim promjenama i inovacijama. Relativan pomak između gospodarskih sektora, uključujući s industrije na usluge, imao je u prosjeku zanemariv učinak diljem EU-a. Stoga se razdvajanje iz slike 2. poglavito objašnjava tehnološkim razvojem koji je omogućio povećanje BDP-a uz istodobno manju emisiju stakleničkih plinova.

Dva su ekonometrijska modela razvijena 2016. kako bi se pokazalo na koji način klimatska politika pridonosi smanjenju emisija. Bilo je moguće analizirati samo emisije CO2 od izgaranja u razdoblju od 1990. do 2012. zbog ograničenja upotrijebljenih metodologija. Prvim se modelom pruža kvantitativna procjena učinka sustava trgovanja emisijama EU-a na emisije. Drugim se modelom, koji se temelji na drukčijem pristupu, kvantificira učinak nacionalnih politika na emisije, uključujući poreze na energiju i promet te politike u vezi s obnovljivim izvorima energije.

Svrha je slike 5. pružiti pojednostavnjeni prikaz rezultata prethodno navedene analize za razdoblje od 1990. do 2012. U tom je prikazu crvenom bojom označeno smanjenje u vezi sa sustavom trgovanja emisijama. Prikazano je i smanjenje uzrokovano porezima na energiju i promet te politikama u vezi s obnovljivim izvorima energije. Ta su smanjenja uspoređena sa stvarnim emisijama označenima plavom bojom prikazanima na dnu. Ukupni iznos odnosi se na emisije do kojih bi došlo da nije bilo tih politika.

Iz razloga metodološke jednostavnosti, na slici je pretpostavljeno da sustav trgovanja emisijama nije utjecao na upotrebu obnovljive energije ili na ostale politike. Detaljniji opis metodologija i njihovih ograničenja dostupan je na internetskim stranicama Glavne uprave za klimatsku politiku.

Slika 5.: Ex-post ocjena učinka sustava trgovanja emisijama EU-a, obnovljivih izvora energije, oporezivanja i ostalih politika u vezi s emisijama CO2 nastalih izgaranjem

Slika 5. prikazuje da bi emisije CO2 2012. bile 30 % više nego što je zabilježeno bez prethodno navedenih klimatskih politika. Nadalje, očito je da je razvoj obnovljivih izvora energije presudni čimbenik za smanjenje emisija te da i oporezivanje i sustav trgovanja emisijama imaju učinak na emisije. Tim se ex-post ocjenama zaključuje da klimatska politika djeluje jer se njome smanjuju emisije i potiče uvođenje čistih tehnologija.

Komisija je u srpnju 2016. objavila i ocjenu provedbe Odluke o podjeli napora do 2015. Ocjenom je zaključeno da se obvezama iz Odluke pridonijelo poticanju novih nacionalnih politika usmjerenih na smanjenje emisija stakleničkih plinova, iako je Odluka još bila u ranim fazama provedbe. Odlukom se poboljšala i koordinacija između nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti. Ulogu su imale i politike koje su bile dio klimatskog i energetskog paketa za 2020., osobito one u vezi s energetskom učinkovitošću i obnovljivom energijom.

Top