EUROPSKA KOMISIJA

Strasbourg, 8.3.2016.

COM(2016) 127 final

KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA

Pokretanje javne rasprave o europskom stupu socijalnih prava

{SWD(2016) 50 final}
{SWD(2016) 51 final}

1. Uvod

Predsjednik Juncker u svojem je govoru o stanju Unije u Europskom parlamentu 9. rujna 2015. najavio uspostavu europskog stupa socijalnih prava. Ta je inicijativa dio rada Komisije na jačoj i pravednijoj ekonomskoj i monetarnoj uniji (EMU) 1 i dio Programa rada Komisije za 2016.

Predsjednik Juncker u svojem je govoru naveo sljedeće: „Moramo predanije raditi na uspostavi pravednog i istinski paneuropskog tržišta rada. (…) U okviru tih mjera, želja mi je uspostaviti europski stup socijalnih prava kojim će se u obzir uzeti promjene s kojima se suočavaju europska društva i tržište rada. Mogao bi poslužiti i kao kompas pri ponovnoj uspostavi konvergencije unutar europodručja. Taj bi europski stup socijalnih prava trebao biti dopuna onome što smo zajedničkim snagama već postigli u pogledu zaštite radnika u EU-u. Od socijalnih partnera očekujem da budu ključni akteri u tom procesu. Smatram da je dobro što ćemo tu inicijativu najprije pokrenuti na razini europodručja, dok će se ostale države članice EU-a moći pridružiti ako to budu željele.” 

U ovoj je Komunikaciji prikazan mogući budući razvoj europskog stupa socijalnih prava. U njoj se objašnjavaju razlozi za tu inicijativu, raspravlja se o njezinoj ulozi, području primjene i prirodi te se njome pokreće opsežan postupak javne rasprave u cilju dobivanja povratnih informacija. Ovoj je Komunikaciji priložen prvi, preliminarni nacrt stupa kako bi se olakšala rasprava. Komunikaciju prate i dva radna dokumenta službi Komisije: u prvom su opisana ključna kretanja u pogledu gospodarstva, tržišta rada i društva na kojima se europski stup socijalnih prava temelji i čijem bi rješavanju on trebao pridonijeti, a u drugom je navedena najmjerodavnija pravna stečevina na razini EU-a 2 .

2. Razlozi za uspostavu europskog stupa socijalnih prava

2.1. Visoko konkurentno socijalno tržišno gospodarstvo

U djelovanju na razini EU-a odražavaju se temeljna načela Unije i ono se temelji na uvjerenju da bi iz gospodarskog razvoja trebali proizići veći socijalni napredak i kohezija te da bi socijalnu politiku, uz osiguranje odgovarajućih sustava zaštite u skladu s europskim vrijednostima, trebalo smatrati i produktivnim čimbenikom za smanjenje nejednakosti, stvaranje najvećeg mogućeg broja radnih mjesta i omogućivanje napretka ljudskog kapitala u Europi. To uvjerenje potvrđuju dokazi o rezultatima u pogledu zapošljavanja i socijalne učinkovitosti. Države članice s najboljim gospodarskim rezultatima razvile su ambicioznije i učinkovitije socijalne politike, ne samo kao rezultat gospodarskog razvoja, nego i kao središnji dio svojeg modela rasta. Ključ je za to osmišljavanje sustava socijalne skrbi i institucija tržišta rada na način da ispunjuju svoju ulogu i podupiru stvaranje radnih mjesta.  

Na tom se pristupu temelji i opći gospodarski program ove Komisije, što je razvidno iz njezina Godišnjeg pregleda rasta za 2016. Usmjeravajući se na promicanje strukturnih reformi, ulaganja i odgovornih fiskalnih politika Komisija je jasno naglasila važnost socijalnih razmatranja i socijalne pravednosti.

U skladu s načelom supsidijarnosti prvenstveno su države članice nadležne za definiciju svojih politika zapošljavanja i socijalnih politika. To uključuje radno pravo i organizaciju sustava socijalne skrbi. Ta se nadležnost priznaje u Ugovorima EU-a u kojima je od osnivanja Europske ekonomske zajednice predviđeno i da EU dopunjuje djelovanje država članica. U članku 3. Ugovora o Europskoj uniji odražava se taj opći cilj, a to je da „radi na održivom razvoju Europe koji se temelji na uravnoteženom gospodarskom rastu i stabilnosti cijena, visoko konkurentnom socijalnom tržišnom gospodarstvu, s ciljem pune zaposlenosti i društvenog napretka, te visokoj razini zaštite i poboljšanja kvalitete okoliša.”

Zato su uspostava i jačanje jedinstvenog europskog tržišta usko povezani s razvojem pravne stečevine za socijalna pitanja na razini EU-a, kako bi se osigurali jednaki uvjeti, ograničio rizik od socijalnog dampinga ili snižavanja standarda te olakšala gospodarska i socijalna integracija. Stoga su od 1990-ih zapošljavanje i socijalnih pitanja bitna značajka procesa koordinacije gospodarskih politika na razini EU-a, koji je danas poznat kao Europski semestar. Razlozi na kojima se temelji europski stup socijalnih prava slijede tu logiku i njima se odgovara na dvojaku potrebu: za prevladavanjem krize i usmjeravanjem na budućnost te za približavanjem jačoj i pravednijoj ekonomskoj i monetarnoj uniji.

2.2. Prevladavanje krize i usmjeravanje na budućnost

Europa izlazi iz najgore krize u zadnjih nekoliko desetljeća: sve države članice i EU u cjelini bore se s političkim, gospodarskim i socijalnim posljedicama dok pokušavaju predvidjeti buduća događanja. Kriza je ostavila ozbiljne i vidljive posljedice na europskom društvu i gospodarstvu. Sustavi socijalne skrbi ublažili su dio učinka, no nezaposlenost je porasla, velik dio stanovništva izložen je riziku od siromaštva, javne su financije preopterećene, a rezultati po državama znatno se razlikuju. Posebno nezaposlenost već godinama ima teške posljedice na pojedince i društvo: gotovo 22 milijuna ljudi još je uvijek nezaposleno i u potrazi za poslom (gotovo 17 milijuna u europodručju), od čega je 10 milijuna već više od godinu dana u takvoj situaciji.

Kriza je jednako tako dijelom sakrila, a dijelom naglasila druga, temeljnija dugoročna kretanja. Ona, na primjer, obuhvaćaju promjene u društvenim strukturama, obiteljskom životu i organizaciji rada, dulji i raznolikiji radni vijek, veću raznolikost radne snage i širenje novih oblika rada, paradoks između sve veće razine obrazovanja i neusklađenosti ponuđenih i traženih vještina, povećanje nejednakosti, nove potrebe i prilike koje proizlaze iz napretka u pogledu očekivanog životnog vijeka i starenja stanovništva, tehnološke promjene te digitalizaciju društva i gospodarstva.

Opseg i priroda promjena s kojima se suočavaju svijet rada i društvo općenito znatno su se promijenili u odnosu na 20. stoljeće i postoje mnoga nova ili nadolazeća kretanja kojima će se Europa morati prilagoditi. Ciljevi socijalne politike i njezina sposobnost postizanja rezultata izloženi su velikom pritisku, a sposobnost Europe da ostvari funkcionalna i pravedna tržišta rada i sustave socijalne skrbi ključna je kako bi mogla povećati produktivnost, biti konkurentna na svjetskom tržištu, ojačati socijalnu koheziju i nastaviti s povećavanjem životnog standarda svojih građana.

Takva su razmišljanja sve raširenija na međunarodnoj razini i na razini svake pojedine države članice 3 . Unatoč nesigurnostima u pogledu budućnosti postoje sve brojniji dokazi i globalni konsenzus o potrebi za jačanjem poveznice između gospodarskog, socijalnog i ekološkog razvoja, činjenici da nejednakosti usporavaju gospodarski razvoj i o potrebi za izgradnjom uključivijeg modela rasta, kako je prikazano u ciljevima održivog razvoja koje su Ujedinjeni narodi donijeli u rujnu 2015. i u ponovljenim zaključcima sa sastanka zemalja G20. Taj globalni program ima čvrste temelje u obliku brojnih istraživanja koja su provele međunarodne organizacije kao što su Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), Svjetska banka, Međunarodna organizacija rada (ILO) i Međunarodni monetarni fond (MMF).

U tim se publikacijama naglašava da je ulaganje u ljudski kapital važan prijenosni kanal između dugoročnog rasta, jednakosti i socijalnog napretka. U njima se potvrđuje i da bi nejednaki prihodi mogli imati dugoročan negativan učinak na mogući rast konsolidacijom i jačanjem postojećih nejednakosti u pogledu mogućnosti, ograničavanjem razvoja vještina te ometanjem socijalne i strukovne mobilnosti. U naprednim gospodarstvima, čiji se napredak temelji na rastu produktivnosti i sposobnosti inovacije, socijalni i gospodarski rezultati dvije su strane iste medalje.

Moderna socijalna politika trebala bi se oslanjati na ulaganje u ljudski kapital na temelju jednakih mogućnosti, sprječavanja socijalnih rizika i zaštite od njih te postojanja učinkovitih sustava zaštite i poticaja za pristup tržištu rada kako bi se ljudima omogućilo da vode dostojan život, mijenjaju osobni i profesionalni status tijekom životnog vijeka te u potpunosti iskoriste svoje talente.

2.3. Na putu prema jačoj i pravednijoj ekonomskoj i monetarnoj uniji

Europodručje uči na lekcijama iz nedavne krize i započelo je postupak daljnje integracije i konsolidacije. To nužno uključuje socijalnu dimenziju. U izvješću petorice predsjednika o dovršetku europske ekonomske i monetarne unije 4 naglašava se da bi „europski cilj trebao biti zaslužena ocjena ‚AAA’” i da je „za uspjeh EMU-a potrebno da tržišta rada i sustavi socijalne skrbi u svim članicama dobro i pravedno funkcioniraju”. Iako se napominje da nema obrasca koji bi bio primjenjiv na sve, u izvješću se naglašava da su izazovi često slični diljem država članica. Poziva se i na veću usmjerenost na rezultate u pogledu zapošljavanja i socijalne učinkovitosti kao dio šireg procesa uzlazne konvergencije prema otpornijim gospodarskim strukturama u europodručju.

To nije samo politički ili socijalni imperativ, nego i gospodarska nužnost: iskustvo iz proteklih 15 godina pokazalo je da trajne neravnoteže u jednoj državi članici ili više njih mogu ugroziti stabilnost cijelog europodručja i da bi nemogućnost njihova ispravljanja mogla imati za posljedicu dodatne skupe razlike. Nakon krize iz 2007. i 2008. godine europodručje postalo je heterogenije i neke su zemlje bile osobito pogođene. Za smanjenje te heterogenosti potrebno je vrijeme. Jasno je da budući uspjeh europodručja u velikoj mjeri ovisi o djelotvornosti nacionalnih tržišta rada i sustava socijalne skrbi te o sposobnosti gospodarstva da apsorbira šokove i prilagođava im se.

Uspješna i uključiva tržišta rada moraju na učinkovit način kombinirati elemente fleksibilnosti i sigurnosti, iz čega će proizići veće mogućnosti zapošljavanja i prilagodbe. Povezani koncept „fleksigurnosti” nije nov, ali u razdoblju nakon krize i s obzirom na promjene u svijetu rada vrijeme je da se ponovno utvrdi kako se može najbolje primijeniti u praksi. Interesi poduzeća leže u predvidljivom i, s pravnog stajališta, sigurnom poslovnom okruženju, u tome da mogu privući kvalificirane i produktivne radnike, ali i u mogućnosti prilagodbe tržišnim okolnostima koje se brzo mijenjaju. Interes radnika leži u sigurnosti posla i prihoda, u mogućnosti usklađivanja poslovnog i privatnog života, ali i u mogućnosti da prihvaćaju nove izazove i prilagođavaju se tijekom svoje karijere te da stječu nove vještine tijekom cijelog života. Nezaposlene i neaktivne osobe često traže putove u svijet rada koji ih neće zarobiti u nekvalitetnim poslovima s niskom plaćom ili im oduzeti najvažnija socijalna prava. Interes gospodarstva i društva, posebno u europodručju, leži u boljem razvoju i primjeni vještina, većoj okretnosti i otpornosti, socijalnoj koheziji te pravednoj i učinkovitoj raspodjeli prava, obveza i prihoda, uključujući među generacijama.

Istovremeno je zbog visoke nezaposlenosti i starenja stanovništva, u kombinaciji s pritiskom na javne financije i potrebom za što manjim prelijevanjem među zemljama uzrokovanim makroekonomskim neravnotežama, u prvi plan izbilo pitanje nacionalnih sustava socijalne skrbi, i to s nekoliko stajališta: prvo, s obzirom na njihovu primjerenost i fiskalnu održivost u odnosu na razvoj socijalnih potreba, uključujući potrebu za rješavanjem problema siromaštva; drugo, s obzirom na njihov utjecaj na stvaranje radnih mjesta, sa stajališta poslodavca i osobe koja traži posao, uključujući njihovu mogućnost da osiguraju isplativost rada te jačaju vještine ljudi i njihovu sposobnost da u potpunosti sudjeluju u društvu; i treće, aspekt koji je posebno važan za europodručje, s obzirom na njihovu sposobnost da ublaže makroekonomske šokove i obavljaju funkciju automatske stabilizacije. Visoka stopa zaposlenosti, niska stopa nezaposlenosti i dobro osmišljeni sustavi socijalne skrbi ključni su za dobre javne financije, a prevelike razlike u rezultatima tržišta rada i socijalne učinkovitosti predstavljaju prijetnju za funkcioniranje europodručja. Kao dio koraka poduzetih radi poboljšanja fiskalnog nadzora na razini EU-a razmišljanja o kvaliteti javnih financija, čiji su velik dio sustavi socijalne skrbi, dovela su do obraćanja sve veće pažnje na pitanja povezana s pravednošću i učinkovitošću javnih prihoda i izdataka.

2.4. Bogato iskustvo

Europski stup socijalnih prava temelji se na bogatom iskustvu i praksama: najbolji rezultati u svijetu u mnogim područjima ostvaruju se u Europi, a rješenja su dobro poznata. Međutim, s obzirom na razmjere izazova današnjice, zadovoljstvo postojećom situacijom i status quo nisu opcija. Mnogo se toga može naučiti i iz okolnosti u svijetu koje se brzo mijenjaju.

Iako je prihvaćeno da se situacije u velikoj mjeri razlikuju među državama članicama, stup se može temeljiti i na zajedničkim vrijednostima i načelima na nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini. Te su vrijednosti i načela istaknuti u referentnim dokumentima kao što su Ugovor o Europskoj uniji (UEU), Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), Povelja o temeljnim pravima i sudska praksa Suda Europske unije, kao i u međunarodnim instrumentima kao što su Socijalna povelja Vijeća Europe i preporuke ILO-a.

Takvi okviri često pokrivaju širok raspon područja, gdje se njima utvrđuju opća načela ili minimalni standardi koje je potrebno dopuniti na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini. Stoga ključni problem u Europi nije nužno priznavanje prava, nego njihovo prihvaćanje i provedba, s obzirom na brze promjene u socijalnom, pravnom i gospodarskom okruženju.

Tijekom vremena Komisija je pokretala inicijative za jačanje nastojanja u pogledu prioritetnih pitanja i ažuriranja pravne stečevine EU-a. U tim se nastojanjima slijedi logika bolje regulative: to ne znači manje regulative, nego pristup regulativi kojim se u potpunosti uzimaju u obzir gospodarski, socijalni i ekološki učinak na terenu kako bi se osiguralo da svaka inicijativa ostvari svoj cilj na najbolji mogući način. Tijekom ovog mandata Komisija je uvela europske strukturne i investicijske fondove za razdoblje od 2014. do 2020., čijih je oko 20 % upotrijebljeno u okviru Europskog socijalnog fonda. Komisija je djelovala i u nekoliko područja, koja uključuju:

obraćanje veće pažnje na socijalna pitanja u europskom semestru za usklađivanje gospodarske politike, upotrebu socijalnih pokazatelja u takozvanom postupku u slučaju makroekonomskih neravnoteža, promicanje „određivanja referentnih vrijednosti u socijalnim pitanjima” i procjenu socijalnog učinka novog programa potpore stabilnosti za Grčku,

uključivanje socijalnih ciljeva u vodeće inicijative kao što su Plan ulaganja za Europu, energetska unija i jedinstveno digitalno tržište,

predstavljanje strateškog djelovanja u pogledu ravnopravnosti spolova za razdoblje od 2016. do 2019.,

davanje financijske potpore državama članicama unaprijed radi uspostave jamstva za mlade, u kojem se predviđa da bi svi ljudi mlađi od 25 godina trebali dobiti kvalitetnu i konkretnu ponudu u roku od četiri mjeseca nakon što napuste formalno obrazovanje ili postanu nezaposleni,

pružanje smjernica državama članicama za ponovno uključivanje dugoročno nezaposlenih na tržište rada,

prijedlog Europskog akta o pristupačnosti radi olakšavanja pristupa ključnim proizvodima i uslugama za osobe s invaliditetom na jedinstvenom tržištu,

prijedlog revizije Direktive o upućivanju radnika radi promicanja načela jednake plaće za jednak rad na istom mjestu.

U 2016. radi se na još nekoliko dodatnih aspekata i taj će se rad nastaviti paralelno s raspravom o europskom stupu socijalnih prava. Riječ je o novom početku u pogledu promicanja ravnoteže između poslovnog i privatnog života za zaposlene roditelje, o europskom programu vještina i o sveobuhvatnoj ocjeni 24 direktive o zdravlju i sigurnosti na radu, čime bi se trebala olakšati procjena njihove relevantnosti, djelotvornosti i usklađenosti kako bi se održala visoka razina zaštite zdravlja i sigurnosti radnika s obzirom na nove rizike, a ujedno pojednostavnilo i moderniziralo primjenjivo zakonodavstvo te način na koji ga MSP-ovi primjenjuju. Iz toga je razvidno kako EU može imati ulogu potpore, predvodnika i okvira u socijalnim pitanjima i koja se dodatna djelovanja mogu razviti iz uspostave stupa.

Ključni je prioritet ove Komisije i promicanje socijalnog dijaloga na svim razinama. Nakon konferencije na visokoj razini o novom početku za socijalni dijalog u EU-u u ožujku 2015. socijalni partneri iz cijele industrije EU-a dogovorili su zajedničku detaljnu analizu zapošljavanja i zajednički radni program za razdoblje od 2015. do 2017. Započeli su pregovori o autonomnom okvirnom sporazumu o aktivnom starenju, radi se na izradi zajedničkih zaključaka o pitanju ravnoteže između poslovnog i privatnog života, a radna skupina razmatra način na koji su njezine članice dosad primjenjivale autonomne okvirne sporazume. I sektorski socijalni partneri iz EU-a, zastupljeni u 43 različita sektora, koji predstavljaju 75 % radne snage, nastavili su dostavljati svoje zajedničke programe rada.

3. Europski stup socijalnih prava: uloga, područje primjene i pravna priroda

Svrha je europskog stupa socijalnih prava izraziti nekoliko ključnih načela radi podrške funkcionalnim i pravednim tržištima rada i sustavima socijalne skrbi. Kako je naveo predsjednik Juncker, stup će se razviti na razini europodručja, dok će se ostale države članice EU-a moći pridružiti ako to budu željele.

Stoga će se stup temeljiti na postojećoj socijalnoj pravnoj stečevini EU-a i istovremeno će je nadopunjavati, a načela koja sadržava bit će posebno usmjerena na potrebe i izazove s kojima se suočava europodručje. Nakon uspostave stup bi trebao postati referentni okvir za pregledavanje rezultata u pogledu zapošljavanja i socijalne učinkovitosti država članica koje u njemu sudjeluju, za pokretanje reformi na nacionalnoj razini i, konkretnije, služiti kao kompas pri ponovnoj uspostavi konvergencije unutar europodručja.

3.1. Kratki prikaz načela primjerenih za današnjicu i budućnost

U prilogu ovoj Komunikaciji donosi se prvi, preliminarni nacrt stupa kako bi se o njemu raspravljalo. Načela su odabrana zbog svoje gospodarske i socijalne važnosti za rezultate država članica koje sudjeluju u stupu.

Okosnica nacrta su tri glavna naslova:

jednake mogućnosti i pristup tržištu rada, uključujući razvoj vještina i cjeloživotno učenje te aktivnu podršku zapošljavanju, kako bi se povećale mogućnosti zapošljavanja, olakšala promjena statusa i poboljšala zapošljivost pojedinaca,

pravedni uvjeti rada, kako bi se uspostavila primjerena i pouzdana ravnoteža između prava i obveza radnika i poslodavaca te između elemenata fleksibilnosti i sigurnosti radi lakšeg stvaranja radnih mjesta, zapošljavanja, prilagodljivosti poduzeća i promicanja socijalnog dijaloga,

primjerena i održiva socijalna zaštita, kao i pristup kvalitetnim ključnim uslugama, uključujući skrb o djeci, zdravstvenu skrb i dugoročnu skrb, kako bi se osigurao dostojan život i zaštita od rizika te kako bi pojedinci mogli u potpunosti sudjelovati u zapošljavanju i u društvu općenito.

Utvrđeno je nekoliko područja politike uz koja su vezana različita načela. Ta se načela temelje na nekim pravima koja su već zabilježena u zakonodavstvu EU-a i drugim relevantnim izvorima prava te se njima podobnije utvrđuju mogući načini njihove primjene. Te se formulacije temelje i na postojećim smjernicama na razini EU-a, na primjer u kontekstu koordinacije gospodarske politike, dok se pokušavaju obuhvatiti i najnovija kretanja.

Za svako od tih načela situacija je vrlo različita diljem Europe i potrebno je riješiti brojne praktične poteškoće, veće i manje. One obično obuhvaćaju različite interese pojedinaca, poduzeća i društva, moguće kompromise između kratkoročnih i dugoročnih rješenja, postojanje „sivih zona”, nastalih i kao rezultat sve nejasnijeg pojma rada, te pitanje „tko što plaća”, ovisno o tome očekuje li se sudjelovanje privatnog ili javnog financiranja. Postoji i izazov osmišljavanja novih standarda i praksi na način usklađen s potrebama dinamičnoga gospodarstva kako bi se održao postupak uzlazne konvergencije diljem regija i država članica.

Logika stupa i rasprave povezane s njegovom uspostavom nisu usmjerene na skrivanje tih razlika i napetosti, nego na njihovo otkrivanje i suočavanje s njima u novom svjetlu, uzimajući u obzir promjenjive okolnosti u svijetu rada i raznolikost situacija diljem Europe. Na taj bi se način stupom trebalo pomoći modernizaciji, povećanju i produbljivanju socijalnih prava na radnome mjestu i u društvu, omogućivanjem njihove stvarne primjene i promicanjem praksi koje mogu biti korisne sa stajališta pojedinca, poduzeća i društva.

3.2. Dodana vrijednost za europodručje i EU u cjelini

U stupu se ne ponavlja niti se parafrazira pravna stečevina EU-a: u njemu detaljnije navode načela i obveze kojima se može ostvariti veća konvergencija unutar europodručja. Osim toga, na isti način na koji se stupom ne zamjenjuje pravna stečevina, načelima koja su u njemu predložena ne zamjenjuju se postojeća prava: ona nude način za procjenu i bolje određivanje rezultata nacionalnih politika zapošljavanja i socijalnih politika u budućnosti.

Međutim, postupak uspostave stupa trebao bi biti i prilika za revidiranje pravne stečevine. Trenutačna pravna stečevina uspostavljena je korak po korak, u različitim vremenskim razdobljima, i neka su područja bolje pokrivena od drugih. javna rasprava o stupu predstavlja priliku za sveobuhvatno sagledavanje pravne stečevine, za pregled njezine relevantnosti s obzirom na nova kretanja i za utvrđivanje mogućih područja za buduće djelovanje na odgovarajućoj razini.

Takva bi inventura posebno trebala služiti kako bi se odgovorilo na sljedeća pitanja: postoje li nedostatci u provedbi pravne stečevine? Postoje li temeljni nedostatci u socijalnim pravima utvrđenima na razini EU-a? Kako se takvi nedostatci mogu objasniti? Zato će postupak javne rasprave u pogledu uspostave stupa biti otvoren za sve države članice, a trebao bi pomoći i onima koji nisu u europodručju da odluče hoće li sudjelovati u stupu.

Radom na uspostavi stupa nadopunit će se druga trenutačna nastojanja u pogledu učvršćivanja EMU-a 5 i on bi trebao služiti kao doprinos radu na Bijeloj knjizi o budućnosti europske ekonomske i monetarne unije, predviđenoj za proljeće 2017. U Izvješću petorice predsjednika o dovršetku europske ekonomske i monetarne unije posebno je naglašena potreba za održavanjem procesa konvergencije prema otpornijim gospodarskim strukturama i za tim da ti postupci srednjoročno budu više obvezujući. To bi se postiglo dogovaranjem niza zajedničkih standarda na visokoj razini koji bi se, među ostalim, trebali usredotočiti na tržišta rada.  

Naposljetku, u samoj pravnoj naravi stupa bit će potrebno uzeti u obzir područje primjene i pravna ograničenja na razini EU-a i europodručja. Na primjer, očito je da se u članku 153. Ugovora o funkcioniranju Europske unije ne predviđa nadležnost Unije da donosi zakonodavstvo o „plaćama”.

Za uspostavu stupa u obzir se mogu uzeti razni instrumenti, no Komisija smatra da je neophodno uključiti Parlament, Vijeće i ostale institucije EU-a te prikupiti veliku podršku za njegovu provedbu.

4. Ciljevi javne rasprave

Uspostava stupa prilika je za usmjeravanje razmišljanja o postojećim socijalnim pravima, o specifičnim potrebama europodručja, o promjenjivim okolnostima svijeta rada i o reformama koje su potrebne na svim razinama. Postupak javne rasprave stoga bi trebao biti što je moguće sveobuhvatniji.

4.1. Predloženi ishodi

Tri su glavna cilja postupka javne rasprave:

prvi je cilj izrada procjene trenutačne pravne stečevine EU-a. Točnije, raspravom bi se trebalo olakšati utvrđivanje razmjera primjene postojećih prava te njihove relevantnosti za izazove današnjice i sutrašnjice i/ili potrebe za razmatranjem novih načina ostvarenja rezultata u pogledu tih prava.

Drugi je cilj razmatranje novih kretanja u organizaciji rada i društvima zbog utjecaja demografskih kretanja, novih tehnologija i drugih važnih čimbenika za poslovni život i socijalne uvjete. Trebalo bi aktivno poticati utvrđivanje najboljih praksi i pouka iz socijalnih inovacija.

Treći je cilj prikupljanje stajališta i dobivanje povratnih informacija o samom nacrtu europskog stupa socijalnih prava. Rasprava bi trebala služiti za razgovor o njegovu području primjene i sadržaju te o njegovoj ulozi kao dijelu socijalne dimenzije EMU-a, za razmatranje specifičnih potreba europodručja, za raspravu o posebnostima načela koja se predlažu i za ispitivanje s njima povezanih izazova. Rasprava bi trebala i pomoći državama članicama izvan europodručja da odluče hoće li sudjelovati u stupu.

Postupak javne rasprave trebao bi biti zaključen do 31. prosinca 2016. kao osnova na kojoj će Komisija iznijeti konačan prijedlog stupa početkom 2017.

4.2. Pozivanje na raspravu

U sljedećim mjesecima Komisija će aktivno surađivati s ostalim institucijama EU-a, nacionalnim nadležnim tijelima i parlamentima, sindikatima i poslovnim udruženjima, nevladinim organizacijama, pružateljima socijalnih usluga, akademskim stručnjacima i s javnošću. Na nacionalnoj razini Komisija će omogućiti rasprave u okviru svojih predstavništava u državama članicama.

Socijalne partnere iz EU-a pozvat će se da aktivno sudjeluju u oblikovanju stupa. Komisija će zatražiti i mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora i Odbora regija.

4.3. Strukturirane povratne informacije

Uz javnu raspravu organizirat će se tri područja djelovanja radi doprinosa raspravi, po jedno za svaki od prethodno navedenih predloženih ishoda:

socijalna pravna stečevina EU-a: inventura,

budućnost rada i sustava socijalne skrbi: izazovi i mogućnosti,

uloga europskog stupa socijalnih prava kao dijela jače i pravednije ekonomske i monetarne unije.

Komisija će do kraja 2016. održati konferenciju na europskoj razini radi prikupljanja povratnih informacija.

4.4. Priprema na raspravu

Za potrebe rasprave uspostavljena je posebna internetska stranica na adresi: http://ec.europa.eu/priorities/deeper-and-fairer-economic-and-monetary-union/european-pillar-social-rights  

Na njoj će se nalaziti:

ova Komunikacija i pomoćni radni dokumenti službi Komisije,

niz informativnih članaka koje su sastavile službe Komisije i u kojima se detaljnije prikazuju gospodarski i pravni razlozi na kojima se temelje područja sadržana u nacrtu stupa priloženom ovoj Komunikaciji,

predviđene djelatnosti u okviru svakog prethodno navedenog područja djelovanja,

popis sastanaka i događaja predviđenih na razini EU-a i nacionalnim razinama u sljedećim mjesecima.

5. Pitanja za raspravu

Komisija poziva sve zainteresirane strane da odgovore na pitanja navedena u ovoj Komunikaciji, zajedno sa svim dodatnim primjedbama, do 31. prosinca 2016. 

To mogu učiniti ispunjivanjem internetskog upitnika koji se nalazi na prethodno navedenoj posebnoj internetskoj stranici, slanjem informacija e-poštom na sljedeću adresu:

EMPL-EUROPEAN-PILLAR-OF-SOCIAL-RIGHTS@ec.europa.eu  

ili poštom na adresu:

EUROPEAN COMMISSION

Directorate-General Employment, Social Affairs and Inclusion

Rue Joseph II, 27 – 00/120

B-1049 BRUXELLES 6  

Pitanja u pogledu kojih Europska komisija traži mišljenje:

O socijalnoj situaciji i socijalnoj pravnoj stečevini EU-a

1.Što smatrate najvažnijim prioritetima u pogledu zapošljavanja i socijalne skrbi?

2.Kako možemo uzeti u obzir različite situacije u pogledu zapošljavanja i socijalnih pitanja diljem Europe?

3.Je li pravna stečevina EU-a ažurna i ima li prostora za daljnje djelovanje EU-a?

O budućnosti rada i sustava socijalne skrbi

4.Za koja kretanja smatrate da donose najviše promjena?

5.Koji su glavni rizici i mogućnosti povezani s tim kretanjima?

6.Biste li neke prakse na razini politike, institucija ili poduzeća – postojeće ili nove – preporučili kao referentne?

O europskom stupu socijalnih prava

7.Slažete li se s ovdje prikazanim pristupom uspostavi europskog stupa socijalnih prava?

8.Slažete li se s područjem primjene stupa te ovdje navedenim područjima rada i načelima? Postoje li neki aspekti koji dosad nisu dovoljno izraženi ili pokriveni?

9.Koja su područja rada i načela najvažnija kao dio ponovne uspostave konvergencije u europodručju?

10.Kako bi ih trebalo izraziti i staviti u funkciju? Točnije, vidite li područje primjene i dodanu vrijednost minimalnih standarda ili referentnih vrijednosti u određenim područjima i ako da, u kojima?

Moguće je i iznijeti primjedbe o svim područjima rada i načelima predloženog stupa ispunjavanjem detaljnijeg internetskog upitnika na internetskoj stranici za javnu raspravu.

(1)

Političke smjernice za sljedeću Europsku komisiju, 15. srpnja 2014., „Novi početak za Europu: moj program za zapošljavanje, rast, pravednost i demokratske promjene”

(2)

 Radni dokumenti službi Komisije „Ključna gospodarska i društvena kretanja te kretanja u području zapošljavanja koja su temelj europskog stupa socijalnih prava” (SWD(2016) 51) i „Socijalna stečevina EU-a” (SWD(2016) 50) od 8. ožujka 2016.

(3)

 Vidjeti, na primjer, ILO, „Inicijativa stoljeća o budućnosti rada” (eng. The future of work centenary initiative), 2015.; OECD, „Politički forum o budućnosti rada” (eng. Policy forum on the future of work), 2016.; Bertelsmann Stiftung, „Preuređivanje europskih socijalnih država –putovi prema budućnosti” (eng. Redesigning European welfare states – Ways forward), 2015.; Bundesministerium für Arbeit und Soziales, „Zelena knjiga: nova predodžba o radu. Rad 4.0” (eng. Green Paper: Re-Imagining Work. Work 4.0), 2015.; Svjetski gospodarski forum, „Budućnost radnih mjesta: strategija zapošljavanja, vještina i radne snage za četvrtu industrijsku revoluciju” (eng. The Future of Jobs: Employment, Skills and Workforce Strategy for the Fourth Industrial Revolution), 2016.; OECD, MMF, Svjetska banka i ILO, „Nejednakost u prihodima i udio prihoda od rada u zemljama skupine G20: kretanja, učinci i uzroci” (eng. Income inequality and labour income share in G20 countries: Trends, Impacts and Causes), 2015.

(4)

„Dovršetak europske ekonomske i monetarne unije”, izvješće Jean-Claudea Junckera, u suradnji s Donaldom Tuskom, Jeroenom Dijsselbloemom, Marijem Draghijem i Martinom Schulzom, lipanj 2015. U svojem zajedničkom doprinosu izvješću Francuska i Njemačka naglasile su, na primjer, potrebu za jačanjem suradnje i zajedničke usmjerenosti u određenim područjima, kao što su aktivne politike tržišta rada i sustavi socijalne sigurnosti. Vidjeti i stratešku obavijest Europskog centra za političke strategije, „Socijalna dimenzija ekonomske i monetarne unije”, 2015.

(5)

COM (2015)600 od 21. listopada 2015. o koracima prema dovršetku ekonomske i monetarne unije.

(6)

Napominjemo da će se svi primljeni doprinosi i identitet sudionika objaviti na internetu, osim ako se sudionik protivi objavi osobnih podataka jer bi to naštetilo njegovim legitimnim interesima. U tom se slučaju doprinos može objaviti anonimno. Doprinos se u suprotnom neće objaviti niti će se, u načelu, njegov sadržaj uzeti u obzir.

EUROPSKA KOMISIJA

Strasbourg, 8.3.2016.

COM(2016) 127 final

PRILOG

Prvi preliminarni nacrt europskog stupa socijalnih prava

uz

KOMUNIKACIJU KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA

Pokretanje javne rasprave o europskom stupu socijalnih prava

{SWD(2016) 50 final}
{SWD(2016) 51 final}

Sadržaj

POGLAVLJE I.: JEDNAKE MOGUĆNOSTI I PRISTUP TRŽIŠTU RADA

1.Vještine, obrazovanje i cjeloživotno učenje

2.Fleksibilni i sigurni ugovori o radu

3.Sigurne promjene radnog mjesta

4.Aktivna potpora zapošljavanju

5.Ravnopravnost spolova i ravnoteža između profesionalnog i privatnog života

6.Jednake mogućnosti

POGLAVLJE II.: PRAVEDNI UVJETI RADA

7.Uvjeti zapošljavanja

8.Plaće

9.Zdravlje i sigurnost na radu

10.Socijalni dijalog i uključenost radnika

POGLAVLJE III.: PRIMJERENA I ODRŽIVA SOCIJALNA ZAŠTITA

11.Integrirane socijalne pogodnosti i usluge

12.Zdravstvena zaštita i naknade za vrijeme bolovanja

13.Mirovine

14.Naknade za nezaposlene

15.Minimalna primanja

16.Invalidnine i povezana prava

17.Dugoročna njega

18.Briga o djeci

19.Stanovanje

20.Dostupnost osnovnih usluga

Obrazloženje

U ovom Prilogu iznosi se prvi, preliminarni nacrt europskog stupa socijalnih prava za javnu raspravu. Stup je osmišljen za primjenu u europodručju, ali je moguće dobrovoljno pridruživanje ostalih država članica.

Polazište za stup socijalni su ciljevi i prava utvrđeni u primarnom zakonodavstvu EU-a, koje se sastoji od Ugovora o Europskoj uniji (UEU-a), Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU-a), Povelje o temeljnim pravima i sudske prakse Suda Europske unije. Kako bi se u okviru javne rasprave ova problematika što potpunije razmotrila, stup obuhvaća i područja u kojima je EU nadležan donositi propise i područja za koja su prije svega odgovorne države članice te u kojima EU ima potpornu i dopunsku ulogu. Također je potaknut praksom na nacionalnoj razini i međunarodnim izvorima prava.

Nacrtom stupa postojeća se prava ne utvrđuju ponovno niti ih se mijenja te ona vrijede i dalje. Cilj je dopuniti ih navođenjem niza temeljnih načela koja bi trebala postati zajednička državama članicama sudionicama u njihovu pristupu pitanjima zapošljavanja i socijalnoj politici, s posebnim naglaskom na problematiku s kojom se suočava europodručje. Kad bude uspostavljen, stup bi trebao postati referentni okvir za procjenu uspješnosti u području rada i socijalne politike država članica sudionica te za pokretanje reformi na nacionalnoj razini i, konkretnije, služiti kao pokazatelj ponovnog usklađivanja unutar europodručja.

Načela koja su ovdje predstavljena raspoređena su u skladu s dvadeset područja politike koja se smatraju ključnima za dobro i pravedno funkcioniranje tržišta rada i socijalnih sustava. Uzeta su u obzir gospodarska i socijalna pitanja, različita situacija u pojedinačnim europskim državama te promjene stanja na terenu. Cilj je rješavanje ključnih pitanja pri uspostavi povezanije i pravednije ekonomske i monetarne unije, kao što je potreba za poboljšavanjem konkurentnosti, veća uključenost na tržištu rada, razvoj dostatnih minimuma socijalne zaštite, iskorištavanje ljudskih potencijala u potpunosti, osiguravanje održivosti javnih financija te povećavanje sposobnosti prilagodbe gospodarskih struktura i povećavanje njihove otpornosti na poremećaje.

Načela koja su ovdje iznesena odnose se na državljane EU-a i državljane trećih zemalja koji legalno borave u EU-u, aktivne i neaktivne, u skladu s formulacijama za svako načelo. Privremeno, za potrebe ove rasprave, termin „radnik” označava svaku osobu koja u određenom razdoblju pruža usluge drugoj osobi za koje dobiva naknadu te postupa po nalogu te osobe posebno u smislu određivanja vremena, mjesta i opisa rada.

„Samozaposleni” znači sve osobe koje obavljaju plaćenu djelatnost za svoj račun. „Zaposlene osobe” znači radnici i samozaposleni. Područje na koje se ti termini odnose može biti potrebno dodatno prilagoditi tijekom postupka rasprave.

Izbor i formulacija načela temelje se, među ostalim, na postojećim smjernicama europskog semestra za usklađivanje ekonomske politike, sekundarnom zakonodavstvu EU-a i načelima neobvezujućeg zakonodavstva u slučajevima kada postoje. Kako bi se svako od tih načela točnije odredilo, u nacrtu su izneseni glavni problemi, ukazano je na potencijalnu dodanu vrijednost svakog načela i, gdje je to primjenjivo, u okvirima je citirano primarno zakonodavstvo koje se odnosi na odgovarajuća prava. Načela su otvorena za detaljnu raspravu i razradu u kontekstu postupka javne rasprave s ciljem sastavljanja završnog prijedloga za europski stup socijalnih prava tijekom 2017.

POGLAVLJE I. JEDNAKE MOGUĆNOSTI I

PRISTUP TRŽIŠTU RADA

1.Vještine, obrazovanje i cjeloživotno učenje

Osnovne vještine kao što su znanje jezika, pismenost, osnovne matematičke vještine te informacijske i telekomunikacijske tehnologije i dalje su problem znatnom dijelu stanovništva, bilo da je riječ o djeci ili odraslima. Kako bi se povećala kvaliteta i relevantnost obrazovanja, sustavi obrazovanja i osposobljavanja moraju biti djelotvorniji, pravičniji te bolje prilagođeni potrebama društva i tržišta rada. Jednaka dostupnost početnog obrazovanja namijenjenog stjecanju osnovnih vještina i ključnih znanja, bez obzira na ekonomske mogućnosti, treba biti dopunjena kvalitetnim mogućnostima za odrasle kako bi imali prilike steći osnovne vještine i ključna znanja tijekom cijelog života. Zbog starenja stanovništva, dužeg produktivnog radnog vijeka i povećanog doseljavanja državljana trećih zemalja pojavljuje se potreba za dodatnim mjerama doškolovanja i cjeloživotnog učenja u cilju uspješne prilagodbe tehničkom razvoju i uvjetima na tržištima rada koji se brzo mijenjaju.

a.Kvalitetno obrazovanje i osposobljavanje tijekom cijelog života mora biti dostupno svima kako bi mogli steći primjerenu razinu osnovnih vještina i ključnih znanja za zapošljavanje i aktivno sudjelovanje u društvu. Niskokvalificirane mlade ljude i odrasle u radnoj dobi treba poticati na stjecanje dodatnih vještina.

2.Fleksibilni i sigurni ugovori o radu

Fleksibilnim se ugovorima može olakšati pristup tržištu rada i promicati profesionalne promjene, a istodobno se omogućuje poslodavcima da odgovore na promjene potražnje. U digitalnom gospodarstvu mijenja se način rada te se omogućuju novi oblici rada, uključujući samozapošljavanje. Posljedica je otvaranje novih mogućnosti za ulazak na tržište rada, ali i mogućnost da pojedinci ostanu duže aktivni. Međutim, i dalje postoje velike razlike u uvjetima zapošljavanja u različitim ugovorima o radu.

Uz to, postoje „sive zone”, kao što je „samozaposleno ugovorno osoblje” i „fiktivno samozapošljavanje”, i to vodi do nejasnih pravnih situacija te uzrokuje prepreke kad je riječ o dostupnosti socijalne zaštite. To može uzrokovati nesigurnost i/ili rezultirati tržištima rada koja su razdvojena na dvije kategorije, čime se šteti produktivnosti i vodi prema isključenosti radnika. Rad na određeno vrijeme može značiti veću nesigurnost zbog niže razine zaštite od otkaza, nižih plaća te ograničenja u pristupu socijalnoj zaštiti i izobrazbi. Prelaskom na ugovore sa sličnim jamstvima i koji predstavljaju sličan trošak može se omogućiti da rad na određeno vrijeme postane međufaza u prelasku na stabilno i sigurno zaposlenje, a istodobno bi se povećala otpornost tržišta rada na nagle promjene.

a.Mora biti osiguran jednak tretman, bez obzira na vrstu ugovora o radu, osim ako je različit tretman opravdan iz objektivnih razloga. Mora se spriječiti zlouporaba i iskorištavanje nesigurnih i nestalnih uvjeta takvog radnog odnosa.

b.Fleksibilnost u uvjetima zapošljavanja može pomoći kad je riječ o pristupu tržištu rada i zadržavanju sposobnosti poslodavca da brzo odgovori na promjene potražnje; međutim, mora se osigurati prijelaz na ugovore na neodređeno vrijeme.

3.Sigurne promjene radnog mjesta

Promjene tijekom radnog vijeka sve su češće, i one uključuju bavljenje s više poslova, različite oblike zaposlenosti, prekide u karijeri, veću mobilnost i mijenjanje profesije ili odgovornosti. Kako bi se što bolje iskoristili tehnički razvoj i tržišta rada koja se brzo mijenjaju, potpora pri promjeni posla i ostalim profesionalnim promjenama mora biti bolja i brža; uz to, potrebna je potpora za redovito doškolovanje tijekom radnog vijeka.

Radnici, poduzeća i društvo moraju ulagati u doškolovanje. Neka socijalna prava, kao što su mirovine iz fondova određene grane, naknade za nezaposlene, zdravstveno osiguranje ili prava na usavršavanje ne mogu se uvijek jednostavno prenijeti pri promjeni radnog mjesta niti ih se može vrednovati ili obračunati pri samozapošljavanju. S druge strane, određena prava tražitelja posla ili osoba koje nisu radno aktivne ne bi ih trebala odvratiti od rada ili osnivanja poduzeća.

a.Pomoć u traženju posla prilagođena pojedincu mora biti dostupna svim radno sposobnim osobama te ih se treba poticati na izobrazbu i doškolovanje kako bi se poboljšale njihove mogućnosti na tržištu rada ili u poduzetništvu te brže promjene posla i profesije.

b.Kako bi se olakšale promjene posla i profesije, mora se osigurati zadržavanje i prenosivost socijalnih prava i prava na izobrazbu koja su stečena tijekom karijere.

4.Aktivna potpora zapošljavanju

Zbog stalne, opetovane i dugoročne nezaposlenosti, posebno mladih i osoba s niskom razinom kvalifikacija, potrebna je primjerena i ciljana potpora (ponovnom) zapošljavanju i mjere namijenjene razvoju vještina, stručnosti ili radnog iskustva nužnih za novo zanimanje. Brzom i konkretnom dostupnošću takvih mjera može se spriječiti pojava isključenosti s tržišta rada i socijalna isključenost.

a.Svim osobama mlađima od 25 godina u roku od četiri mjeseca nakon gubitka radnog mjesta ili prestanka formalnog obrazovanja mora se ponuditi kvalitetno radno mjesto, nastavak školovanja, naukovanje ili pripravništvo.

b.Također se mora osigurati da se registriranim dugoročno nezaposlenim osobama ponudi mogućnost detaljne individualne procjene, savjetovanje, ugovor o uključivanju na tržište rada i individualna pomoć te ih se uputi na jedinstvenu točku za kontakt najkasnije 18 mjeseci nakon što su postali nezaposleni.

5.Ravnopravnost spolova i ravnoteža između profesionalnog i privatnog života

Žene su i dalje nedovoljno zastupljene na radnim mjestima, većina su među radnicima koji rade u nepunom radnom vremenu, a satnica im je slabije plaćena, iako su prestigle muškarce kad je riječ o formalnom obrazovanju. Potpora njihovu sudjelovanju na tržištu rada ključna je za osiguravanje jednakih mogućnosti i postaje gospodarska nužnost u kontekstu sve starije radne snage.

Nedostatak prikladnih rješenja za dopust i brigu o djeci i drugim ovisnim članovima obitelji može destimulirati osobe koje su odgovorne za njihovu njegu i brigu o njima, prije svega žene, kad je riječ o povratku na posao. Prepreke sudjelovanju žena na tržištu rada uključuju nedostatak adekvatnih politika za usklađivanje profesionalnog i privatnog života, fiskalne destimulacije za primatelje drugog dohotka u kućanstvu ili pretjerano oporezivanje plaća te stereotipove o području obrazovanja i vrsti posla.

I dalje postoje nejednakosti u pitanjima dostupnosti plaćenog dopusta ili osiguranja povezanih s obiteljskim potrebama za samozaposlene osobe i radnike koji ne rade puno radno vrijeme. Nadalje, nedostatak mogućnosti i poticaja da muškarci dobiju dopust uzrokuje daljnje jačanje uloge žena kao glavnih odgojiteljica odnosno njegovateljica u obitelji, što negativno utječe na zapošljavanje žena.

Povećane su mogućnosti za fleksibilnost u organizaciji rada dijelom rezultat digitalnih okruženja i kombinacije više zanimanja u ekonomiji dijeljenja odnosno kolaborativnoj ekonomiji. Fleksibilno radno vrijeme, prema kojem se dopušta zaposlenicima i poduzećima da prilagođavaju radni raspored svojim potrebama, također može pomoći u postizanju ravnoteže između profesionalnog i privatnog života.

a.Potrebno je poticati ravnopravnost spolova na tržištu rada i u području obrazovanja te osigurati jednako postupanje u svim područjima, uključujući plaće, uklanjati prepreke sudjelovanju žena na radnom mjestu i sprječavati profesionalnu segregaciju.

b.Svim roditeljima i osobama koje su odgovorne za njegu odnosno brigu o djeci i drugim nesamostalnim članovima obitelji moraju biti dostupne prikladne mogućnosti dopusta i usluge skrbi 1 . Treba poticati jednakost spolova kad je riječ o dopustu, primjerice omogućavanjem plaćenog roditeljskog dopusta za žene i muškarce.

c.U dogovoru poslodavaca i radnika mora se omogućiti i poticati fleksibilan radni raspored, uključujući radno vrijeme, te pri tome uzimati u obzir potrebe radnika i poslodavaca.

6.Jednake mogućnosti

Diskriminacija na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije zabranjena je u cijeloj Uniji. Međutim, određene skupine imaju poteškoća u pristupu tržištu rada. Posebice su državljani trećih zemalja i etničkih manjina nedovoljno zastupljeni na radnim mjestima te su izloženi većoj opasnosti od pojave siromaštva i socijalne isključenosti. Važno je ukloniti prepreke njihovu sudjelovanju, poput jezičnih prepreka i nedostataka u priznavanju njihovih vještina i kvalifikacija. Kad je riječ o diskriminaciji na temelju državljanstva ili etničkog podrijetla, iskustvo na terenu pokazuje da su poslodavci nedovoljno upoznati s nediskriminatornim praksama pri zapošljavanju, a diskriminirane osobe nedovoljno upoznate sa svojim pravima.

Potpora njihovu sudjelovanju na tržištu rada ključna je za osiguravanje jednakih mogućnosti i postaje gospodarska nužnost u kontekstu sve starije radne snage.

a. Potrebno je povećati sudjelovanje nedovoljno zastupljenih skupina na tržištu rada, uz osiguravanje jednakog postupanja u svim područjima, uključujući edukaciju o tim pitanjima i suzbijanje diskriminacije.

POGLAVLJE II.: PRAVEDNI UVJETI RADA

7.Uvjeti zapošljavanja

Potrebno je posvetiti dodatnu pozornost novim oblicima fleksibilnog zaposlenja u smislu definiranja vrste, obujma ili trajanja posla, identificiranja poslodavaca i s tim povezane razine socijalne zaštite te kako bi se izbjegle zlouporabe tijekom probnog roka. Decentralizirani, samostalno organizirani oblici rada mogu povećati autonomiju radnika i poticati razvoj poduzeća, ali vode prema većoj nesigurnosti u pogledu upoznatosti s pravima i nejasnim zahtjevima u pogledu obavješćivanja za poslodavce. Postojeće odredbe prava EU-a u pogledu informiranja zaposlenika o uvjetima zapošljavanja ne primjenjuju se od trenutka započinjanja s radom i postaje ih teže primijeniti u poslovnim modelima koji podrazumijevaju internacionalniju, mobilniju, digitalniju i dislociraniju organizaciju posla. Zbog složene, skupe i nejasne regulative koja se odnosi na otkazivanje ugovora na neodređeno vrijeme poduzeća nisu sklona zapošljavati, a propisi koji su na snazi neujednačeno se provode.

a.Svaki radnik prije početka rada mora biti obaviješten u pisanom obliku o pravima i obvezama koja proizlaze iz radnog odnosa.

b.Ako postoji probni rok, njegovo trajanje mora biti razumno; prije početka probnog roka radnici moraju biti obaviješteni o njegovim uvjetima.

c.Otkaz mora biti utemeljen, mora mu prethoditi primjeren otkazni rok, mora postojati odgovarajuća naknada te mora biti dostupan brz i djelotvoran neovisan sustav za rješavanje sporova.

8.Plaće

Odgovarajućim iznosom minimalne plaće osigurava se dostojan životni standard radnika i njihovih obitelji te pridonosi sprječavanju siromaštva zaposlenih. Sveobuhvatnim pristupom izbjegavaju se nelogičnosti koje vode do raslojavanja tržišta rada u dvije kategorije. Predvidiv razvoj plaća važan je element stabilnog poslovnog okruženja. Visina minimalne plaće mora biti određena tako da niskokvalificirane osobe mogu naći zaposlenje, a posao isplativ za nezaposlene i neaktivne osobe. Održavanje razvoja plaća u skladu s produktivnošću pokazalo se ključnim za konkurentnost, posebno u europodručju.

a.Svaki rad treba pravedno platiti kako bi se osigurao dostojan životni standard. Minimalnu plaću treba određivati primjenom transparentnog i predvidivog mehanizma tako da se sačuva dostupnost zaposlenja i motivacija za traženje posla. Razvoj plaća mora slijediti produktivnost, u dogovoru sa socijalnim partnerima i u skladu s nacionalnom praksom.

9.Zdravlje i sigurnost na radu

S obzirom na manje stabilne radne odnose, nove oblike rada i sve stariju radnu snagu, pojavili su se novi izazovi za zdravlje i zaštitu na radu. Osiguravanje zaštite svih radnika od ozljeda na radu i profesionalnih oboljenja, bez obzira na vrstu ugovora o radu, te rješavanje problema „sivih zona” kao što je „uzdržavano” i „lažno” samozapošljavanje koji vode do nejasnih pravnih situacija, važan je element za smanjivanje nesigurnosti, troškova za društvo i za poboljšavanje produktivnosti poduzeća. Pojačavanje nastojanja u cilju reintegracije i rehabilitacije zahtijeva veći angažman poslodavaca usmjeren na dodatnu izobrazbu ili prilagodbu radnog mjesta. Međutim, u malim se poduzećima preventivne i korektivne mjere još uvijek teško provode.

a.Mora se osigurati odgovarajuća zaštita od svih opasnosti na radnom mjestu te dostatna potpora provedbi te zaštite, posebno u mikro- i malim poduzećima.

10.Socijalni dijalog i uključenost radnika

Da bi socijalni dijalog mogao pravilno funkcionirati, socijalni partneri moraju biti autonomni, legitimni i u mogućnosti sklapati kolektivne ugovore. S obzirom na smanjenja u organizaciji i zastupljenosti, socijalni partneri trebaju i dalje jačati svoje sposobnosti za sudjelovanje u kvalitetnijem i djelotvornijem socijalnom dijalogu. Sudjelovanje socijalnih partnera na nacionalnoj razini i na razini EU-a ključno je za uspješno osmišljavanje i provedbu gospodarskih i socijalnih politika, uključujući nastojanja da se sačuvaju radna mjesta tijekom silaznih faza gospodarskog ciklusa. Nadalje, nove vrste organizacije rada, primjerice u uslužnom sektoru i u digitalnom gospodarstvu, uzrokuju nejednakosti u sudjelovanju radnika, a njihovo je informiranje i savjetovanje složenije.

a.Pri oblikovanju i provedbi politika zapošljavanja i socijalnih politika potrebno se savjetovati sa socijalnim partnerima. Treba ih poticati na donošenje kolektivnih ugovora u pitanjima koja su za njih važna, uz poštovanje nacionalnih tradicija, njihove autonomije i prava na kolektivno djelovanje.

b.Informiranje i savjetovanje mora se pravodobno osigurati za sve radnike ili njihove predstavnike, uključujući one koji rade u digitalnom okruženju i/ili im je priroda posla međunarodna, posebno u slučaju kolektivnih otpuštanja, premještaja, restrukturiranja i spajanja poduzeća.

POGLAVLJE III.: PRIMJERENA I ODRŽIVA SOCIJALNA ZAŠTITA

11.Integrirane socijalne pogodnosti i usluge

U nekim slučajevima raznolikost pogodnosti i usluga, agencija i postupaka prijave otežava ljudima pristup potrebnoj pomoći. Nedostatak integriranih pogodnosti i usluga također smanjuje njihovu djelotvornost kad je riječ o ublažavanju siromaštva te potpori integraciji u društvo i tržište rada. Međudjelovanje socijalnih pogodnosti, aktivne potpore i usluga socijalnih službi ključno je za djelotvornu potporu. U okviru tog međudjelovanja treba voditi računa o uvjetima za ostvarivanje prava, obuhvaćenosti, usklađenim ponudama potpore i zadržavanju određenih prava pri ponovnom zapošljavanju ili samozapošljavanju. Bolja integracija pogodnosti i usluga može pomoći u poboljšavanju troškovne učinkovitosti socijalne zaštite.

a.Kako bi se poboljšale dosljednost i djelotvornost predmetnih mjera te podupirala integracija u društvo i tržište rada, pogodnosti i usluge socijalne zaštite moraju se objediniti koliko je god to moguće.

12.Zdravstvena zaštita i naknade za vrijeme bolovanja

Starenje stanovništva i visoki troškovi liječenja uzrokuju veći pritisak na financijsku održivost zdravstvenih sustava i mogućnost pružanja odgovarajuće zdravstvene zaštite svima. Visoki troškovi liječenja u usporedbi s prihodima i preduge liste čekanja pokazali su se kao glavne prepreke kad je riječ o dostupnosti zdravstvenih usluga. Za osiguravanje univerzalnog pristupa kvalitetnoj medicinskoj njezi, održivost sustava zdravstvene zaštite, poticanje troškovno učinkovite njege, poboljšavanje zdravlja stanovništva i prevenciju bolesti potrebno je uložiti veće napore u poboljšavanje stabilnosti, učinkovitosti i djelotvornosti sustavâ zdravstvene zaštite; na taj se način povećava sposobnost sustavâ zdravstvene zaštite da odgovaraju potrebama. Osiguravanjem univerzalnog pristupa medicinskoj njezi i rješavanjem problema nejednakosti u tom pogledu poboljšat će se socijalna kohezija i gospodarski rezultati.

Uvjeti i prava u pogledu naknada za bolovanje i/ili plaćenog bolovanja znatno se razlikuju u pogledu čekanja, trajanja, iznosa naknada i kontrolnih mehanizama. Osiguravanje prikladnog minimalnog iznosa naknade za bolovanje te osiguravanje rehabilitacije i reintegracije uz istodobno održavanje njihove financijske održivosti i dalje je problematično.

a.Svatko mora imati pravodoban pristup kvalitetnoj preventivnoj i kurativnoj zdravstvenoj zaštiti, a potreba za medicinskom njegom ne smije uzrokovati siromaštvo ili financijske probleme. 

b.Radi poboljšavanja stabilnosti zdravstvenih sustava i njihove financijske održivosti, u njihovu okviru potrebno je poticati troškovno učinkovitu njegu, uz istodobno poboljšavanje zdravlja stanovništva i zaštitu od bolesti.

c.Svim radnicima, bez obzira na vrstu ugovora, mora se osigurati pravo na adekvatno plaćeno bolovanje dok su bolesni; potrebno je poticati sudjelovanje samozaposlenih u sustavima osiguranja. Potrebno je poticati djelotvornu reintegraciju i rehabilitaciju u cilju brzog povratka na posao.

13.Mirovine

Zbog sve dužeg životnog vijeka i smanjenja brojnosti radno sposobnog stanovništva postaje teže osigurati financijsku održivost mirovina i mogućnost osiguravanja dostatnog prihoda u starosti. Povezivanje zakonske dobi za umirovljenje s očekivanim životnim vijekom i smanjivanje nejednakosti između stvarne i zakonske dobi za umirovljenje destimuliranjem prijevremenih odlazaka u mirovinu važni su elementi za ponovno postizanje dugoročne održivosti javnih financija uz istodobno održavanje međugeneracijske pravednosti.

Nedostatnost mirovina dodatni je problem u više država članica. U većini je zemalja i velika nejednakost između spolova kad je riječ o mirovinama, jer niža primanja žena i veći broj stanki u karijeri znače i niže iznose doprinosa, pa time i niže mirovine.

Samozaposleni i radnici u netipičnom radnom odnosu također su izloženi većem riziku od nedostatnosti mirovine i rjeđe su obuhvaćeni strukovnim mirovinama.

a.Mirovine moraju biti takve da svim osobama osiguravaju dostojan životni standard u starosti. Moraju se poduzeti mjere za smanjivanje nejednakosti mirovina među spolovima, primjerice primjerenim priznavanjem razdoblja roditeljstva. U skladu s nacionalnim posebnostima potrebno je poticati sudjelovanje samozaposlenih u sustavima mirovinskog osiguranja.

b.Nužna su nastojanja za očuvanje održivosti i dostatnosti mirovina u budućnosti, što bi se trebalo postići osiguravanjem široke osnovice doprinosa, povezivanjem zakonske dobi za umirovljenje s očekivanim životnim vijekom i smanjivanjem nejednakosti između stvarne i zakonske dobi za umirovljenje destimuliranjem prijevremenih odlazaka u mirovinu.

14.Naknade za nezaposlene

Djelotvornim se naknadama za nezaposlene omogućuje traženje posla i poboljšava profesionalna orijentacija, osigurava ekonomska sigurnost tijekom nezaposlenosti, sprječava siromaštvo i potpomaže automatska stabilizacija tijekom silaznih faza gospodarskog ciklusa. U nekim slučajevima mogućnost dobivanja naknada za nezaposlene vrlo je mala zbog strogih uvjeta koje treba ispuniti. Problematično je trajanje naknada u nekim državama članicama, kao i provođenje mjera u cilju pridržavanja uvjeta kad je riječ o traženju posla i aktivnom sudjelovanju.

a.Mjere za potporu nezaposlenima moraju uključivati uvjet aktivnog traženja posla i sudjelovanja u aktivnoj potpori u kombinaciji s odgovarajućim naknadama za nezaposlene. Razdoblje dobivanja naknade mora biti dovoljno dugo kako bi se osobi omogućilo dovoljno vremena za traženje posla, a istodobno zadržao interes za skoro ponovno zapošljavanje 2 .

15.Minimalna primanja

U većini ali ne i u svim državama članicama predviđen je minimalni iznos primanja za osobe koje su materijalno ispod praga siromaštva ili su na rubu siromaštva i nemaju drugih izvora prihoda. Međutim, trenutačni su problemi nedovoljni iznosi tih primanja, što onemogućuje primateljima da izbjegnu siromaštvo, zatim nedovoljna obuhvaćenost i odustajanje od prava na potpore povezane uz minimalna primanja zbog složenosti u postupku njihove dodjele. Kad je riječ o radno sposobnim osobama, nedostatak povezanosti s aktivnom potporom i socijalnim službama te naknade koje se ne prilagođavaju pri ponovnom stupanju u radni odnos mogu dovesti do vezanosti za te pogodnosti i nezainteresiranosti za rad. Sigurnost prihoda upitna je za one kojima istekne razdoblje dobivanja naknade za nezaposlene, a slaba je i usklađenost naknada za nezaposlene i minimalnih primanja. Za starije osobe u većini država članica odredbe u pogledu minimalnih prihoda nisu dovoljne za izdizanje iz siromaštva onih koji nemaju druga sredstva za život.

a.Potrebno je osigurati dostatna minimalna primanja za one koji nemaju dovoljno sredstava za dostojan životni standard. Za radno sposobno stanovništvo ta primanja moraju podrazumijevati zahtjeve za sudjelovanje u mjerama aktivne potpore kako bi se poticalo njihovu (ponovnu) integraciju na tržište rada.

16.Invaliditet

Osobe s invaliditetom u znatno su većoj opasnosti od siromaštva i socijalne isključenosti nego ostalo stanovništvo. Suočavaju se s nedostacima u mogućnostima pristupa radnom mjestu, diskriminacijom te destimulacijama u pogledu poreza i naknada. Određena prava osoba s invaliditetom mogu dovesti do nezainteresiranosti za posao ako se ta prava gube zapošljavanjem. Dostupnost usluga potpore može također utjecati na sposobnost sudjelovanja na tržištu rada i u društvenom životu.

a.Osobama s invaliditetom moraju biti osigurane usluge potpore i osnovna sigurnost prihoda kako bi im bio omogućen dostojan životni standard. Uvjeti za ostvarivanje prava ne smiju biti prepreka pri zapošljavanju.

17.Dugoročna njega

Starenje stanovništva, promjene u strukturi obitelji i sve veće sudjelovanje žena na tržištu rada čimbenici su koji uzrokuju sve veću potražnju za uslugama dugoročne njege. Njegovatelji unutar obitelji, uglavnom žene, često obavljaju taj posao zbog nedostupnosti ili visoke cijene usluga organizirane njege. Iako bi mnogi korisnici i članovi obitelji najradije izabrali formalnu kućnu njegu, to je rješenje i dalje nedostatno razvijeno, zbog čega je neformalna njega često jedina mogućnost za mnoge obitelji. To međutim znači i veliko financijsko opterećenje onima koji su u takvoj situaciji. Prema tome, za osiguravanje dostupnosti odgovarajućih usluga dugoročne njege uz istodobno osiguravanje financijske održivosti sustavâ dugoročne njege potrebno je uložiti dodatne napore u njihovo poboljšavanje i financiranje.

a.Potrebno je osigurati dostupnost kvalitetnih i pristupačnih usluga dugoročne njege, uključujući kućnu njegu, koje pružaju za to kvalificirani stručnjaci.

b.Potrebno je ojačati i poboljšati sustav pružanja usluga dugoročne njege i njegovo financiranje u cilju osiguravanja dostupnosti odgovarajuće njege na financijski održiv način.

18.Briga o djeci

Sustav brige o djeci pomaže u poboljšavanju kognitivnog i društvenog razvoja djece, posebno one koja žive u siromašnijim obiteljima, te poboljšava njihove mogućnosti poslije u životu – tijekom daljnjeg obrazovanja i na tržištu rada. Uz to, formalna briga o djeci ključni je element za uspostavljanje ravnoteže između obiteljskog i profesionalnog života jer se time potiče zapošljavanje, a osobito zapošljavanje ženâ. Međutim, i dalje postoje velike prepreke u pogledu kapaciteta, dostupnosti, cijene i pitanja kvalitete, čime se šteti razvoju djece. Djeca iz siromašnijih obitelji i dalje se suočavaju s problemima u dostupnosti tih usluga.

a.Svoj djeci mora biti osigurana dostupnost kvalitetnih i pristupačnih usluga brige o djeci koje pružaju stručnjaci kvalificirani za to.

b.Kako bi se spriječilo siromaštvo djece, potrebno je poduzeti mjere u ranoj fazi, uključujući prevenciju i specifične mjere osmišljene za poticanje prisutnosti djece iz siromašnijih obitelji u sustavu brige o djeci.

19.Stanovanje

Nedostatak odgovarajućeg stambenog prostora te nesigurnost u tom pogledu i dalje su veliki problemi širom EU-a, što dovodi do sve većeg izlaganja financijskom riziku, deložacija, kašnjenja u plaćanju stanarina i otplatama stambenih kredita, a u nekim ekstremnim slučajevima i do beskućništva. Ograničenja ponude u stambenom sektoru i manipulacije na tržištu iznajmljivanja nekretnina čimbenici su koji pridonose nedovoljnoj ponudi. Nedostatak odgovarajućeg smještaja i dalje je prepreka mobilnosti radne snage, ulasku i afirmaciji mladih na tržištu rada te ispunjavanju životnih planova i postizanju neovisnosti.

a.Socijalni stanovi ili stambena pomoć osigurava se potrebitima. Posebno ugroženim osobama potrebno je osigurati zaštitu od deložacija, a obiteljima s nižim i srednjim prihodima potporu za stanovanje.

b.Beskućnicima se osigurava smještaj i to se povezuje s ostalim uslugama socijalnih službi kako bi se poticala njihova integracija u društvo.

20.Dostupnost osnovnih usluga

Osnovne usluge poput usluga elektroničke komunikacije, prijevoza, energije (primjerice električne energije i grijanja) i financijske usluge (poput bankovnih računa) kojima se osigurava potpuna uključenost u društvo i jednake mogućnosti zapošljavanja nisu uvijek dostupne ni pristupačne svima koji ih trebaju. Prepreke u tom pogledu uzrokovane su, među ostalim, cijenom, nedostatkom infrastrukture ili nedostacima u pogledu pristupačnosti za osobe s invaliditetom.

a.Svim se osobama jamči povoljan pristup osnovnim uslugama, uključujući elektroničke komunikacije, energiju, prijevoz i financijske usluge. Mjere u cilju potpore pristupu tim uslugama moraju biti na raspolaganju potrebitima.

(1)  U skladu s načelima 17. i 18. u nastavku.

(2) Kako je navedeno u načelu br. 3 u prethodnom tekstu.