EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 28.7.2015.

COM(2015) 366 final

KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA

o strategiji Europske unije za alpsku regiju

{SWD(2015) 147 final}

1. Uvod

Alpska regija jedno je od najbogatijih područja na svijetu i među gospodarski najdinamičnijima, inovativnim i konkurentnim područjima u Europi s jedinstvenim geografskim i prirodnim obilježjima. Međutim, regija se suočava i s važnim izazovima koji zahtijevaju zajedničku reakciju:

gospodarskom globalizacijom koja zahtijeva da se područje izdvoji kao konkurentno i inovativno;

demografskim trendovima za koje su karakteristični kombinirani učinci starenja, niske gustoće naseljenosti u planinskim područjima i novih migracijskih modela;

visokom osjetljivosti regije na klimatske promjene i njihovim predvidljivim učincima na okoliš, bioraznolikost i uvjete života stanovništva;

energetskim izazovom u upravljanju potražnjom i njezinom zadovoljavanju na održiv, siguran i povoljan način;

svojim posebnim geografskim položajem u Europi u ulozi tranzitne regije;

visokim stupnjem sezonske prenapučenosti, posebno u nekim turističkim područjima.

Još uvijek postoje bitne razlike među područjima u regiji (na primjer između planinskih područja i alpskog predbrežja).

Europsko vijeće od 19. i 20. prosinca 2013. pozvalo je Komisiju da, u suradnji s državama članicama, izradi strategiju EU-a za alpsku regiju (EUSALP) do lipnja 2015., na temelju čvrste suradnje u regiji. Strategijom će se obuhvatiti oko 80 milijuna ljudi koji nastanjuju 48 regija (karta u Prilogu) u sedam zemalja, od kojih su pet države članice EU-a (Austrija, Francuska, Njemačka, Predloženo geografsko područje obuhvaćeno makroregionalnom strategijom posebno je pogodno za održivi razvoj alpske regije te za promicanje rasta u Europi i uzajamne solidarnosti među planinskim i perialpskim područjima.

U strategiji će se obuhvatiti sljedeća područja politika: (1) gospodarski rast i inovacije; (2) mobilnost i povezivanje i (3) okoliš i energetika.

Strategija će iskoristiti aktivnu ulogu alpskih regija koje podržavaju države članice te iskustvo brojnih oblika suradnje koji već postoje u području  te će se nastaviti na aktivnosti iz razdoblja prije no što je Komisija započela s radom na izradi strategije 1 .

2. Izazovi i mogućnosti

Zahvaljujući navedenim pripremnim aktivnostima prepoznati su glavni izazovi koje bi bilo primjereno rješavati na makroregionalnoj razini. Partneri u strategiji mogu se osloniti na mogućnosti koje pružaju gospodarska dinamičnost i konkurentnost regije, visoka vrijednost njezinih prirodnih i kulturnih resursa, te njezina duga tradicija regionalne suradnje.

Inovacije i MSP-ovi: Regija se suočava s ograničenjima koja se odnose na:

suradnju u području istraživanja i inovacija u regiji;

upotrebu rezultata postojećih istraživanja i inovacija;

lokalna prostorno fragmentirana tržišta;

socijalne nejednakosti u području inovacija;

mogućnosti financiranja;

informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) i usluge od općeg interesa;

veliko iseljavanje iz ruralnih područja zbog loše dostupnosti infrastrukture i

kapitalizaciju rezultata primijenjenih istraživanja.

Međutim, u regiji se nalaze i globalni predvodnici u području istraživanja i inovacija koji nude velik potencijal za daljnji globalni razvoj. U različitim dijelovima regije postoje znatne koncentracije malih i srednjih poduzeća (MSP) od kojih su mnoga organizirana u klastere, stvarajući područno gospodarstvo koje nudi čvrstu osnovu za inovacije na temelju strategija pametne specijalizacije te omogućuje poduzećima da postanu konkurentnija u područjima od posebne važnosti za regiju (kao što su energija i zelene tehnologije, mehatronika i inženjerstvo; kemija, novi materijali i IKT).

Poljoprivreda i šumarstvo. Proizvodi, uključujući planinske proizvode i kvalitetne proizvode te usluge koje se temelje na poljoprivredi i šumarstvu, imaju velik potencijal (npr. za biogospodarstvo) u cijelom vrijednosnom lancu (uključujući primjerice farmaceutski sektor i sektor drvene gradnje). Usmjerenost na proizvode i usluge koji su pri vrhu vrijednosnog lanca pruža mogućnost suradnje urbanim i ruralnim dijelovima regije. Poljoprivrednici pridonose održivom upravljanju zemljištem i pružaju „usluge ekosustava”.

Turizam: Regija je važno turističko odredište, osobito zimi, ali turisti se vrlo nejednako raspoređuju u regiji. To bi se moglo poboljšati usklađenim pristupom održivom i pristupačnom turizmu koji uključuje poglavito istraživanje i inovacije, mala i srednja poduzeća te osposobljavanje radne snage. Time bi se moglo pridonijeti poboljšanju turističke geografske i sezonske raspodjele tržišta u regiji, ostvarujući pritom rast i otvarajući radna mjesta.

Prijevoz i povezanost: Regija je veliko europsko raskrižje i kao tranzitno područje ometa funkcioniranje europske prometne mreže. Različiti koridori cestovne mreže blizu su zasićenja i uzrokuju ozbiljne zdravstvene probleme (buka i onečišćenje zraka). Glavni su izazovi:

povećanje količine prometa;

nedostatak usklađenih propisa u odnosu na prometne politike za teretni prijevoz i

velik udio teretnog cestovnog prijevoza.

Osim toga, s obzirom na lošu kvalitetu zraka u mnogim područjima, bilo bi korisno prometne mjere uskladiti s regionalnim planovima održive mobilnosti, regionalnim planovima za kvalitetu zraka i nacionalnim programima kontrole onečišćenja zraka kako bi se poboljšala usklađenost između njih te povećale sinergije. Dostupnost udaljenih područja i područja u kojima se broj stanovnika smanjuje izazov je za mnoga područja gdje se javni prijevoz (uglavnom lokalne željeznice) treba modernizirati. Potrebno je postići ravnotežu između povezivosti i razboritog korištenja zemljišta. Promicanjem i pojednostavnjivanjem projekata za održivi promet mogu se stvoriti veze između alpskog središnjeg područja i okolnih regija od kojih će svi imati koristi. Elektronička povezivost (posebno preko brzog interneta) na makroregionalnoj razini također bi otvorila nove tehnološke mogućnosti za razvoj usluga i decentraliziranje poduzeća.

Okoliš i kulturno nasljeđe: Alpe su drugo najveće područje bioraznolikosti u Europi nakon Sredozemnog mora i jedan od najvažnijih vodotornjeva Europe. Kulturna i povijesna baština regije njezina je glavna prednost. Ti se resursi uvelike koriste te postoji velika konkurencija za zemljište i vodu za različite upotrebe, uključujući energiju, domaćinstvo, turizam, poljoprivredu, šumarstvo i industriju. To nesumnjivo predstavlja izazov u potrazi za oblicima održivog razvoja te može utjecati na ekosustave. Intenzivno korištenje zemljišta ima negativan učinak na okoliš te je opadanje broja stanovnika u udaljenim područjima imalo dramatične posljedice na stabilnost tla, očuvanje biološke raznolikosti i kulturne baštine. Što se tiče učinka klimatskih promjena na alpske vodne rezerve, potrebno je mjere u tom području znatno pojačati.

Klimatske promjene i sprječavanje rizika: Regija je vrlo osjetljiva na negativne utjecaje klimatskih promjena te je suočena s posebno visokim rizikom od poplava, odrona zemlje i promjena u vodnim resursima. Turizam, poljoprivreda i šumarstvo među najranjivijim su sektorima na koje izravno utječu globalno zatopljenje i ekstremni vremenski uvjeti. Ti rizici bi se mogli smanjiti s pomoću bolje koordiniranih europskih, nacionalnih i regionalnih politika te brze provedbe mjera koordiniranih na makroregionalnoj razini.

Energetika: Programi potpore te europske, nacionalne i regionalne politike u vezi s nefinancijskim preprekama za korištenje obnovljive energije i energetsku učinkovitost razlikuju se među zemljama i trebaju se bolje uskladiti. Učinkovitost postojećih hidroelektrana mogla bi se povećati te bi se mogli razmotriti i ostali obnovljivi izvori energije. U okviru energetske učinkovitosti postoje mogućnosti u području tehnologije i ulaganja u savjetovanje/inženjering u sektoru niskougljičnih usluga, čime bi regija postigla vodstvo u području istraživanja i razvoja te obnovljivih izvora energije zahvaljujući intenziviranju mjera za borbu protiv klimatskih promjena radi podržavanja prelaska na niskougljičnu tehnologiju. Povećana suradnja u budućnosti pomogla bi otvoriti mogućnosti za regiju u smislu prostora za pohranu energije u vršnom opterećenju, zatim razvoj instrumenata i postupaka za uravnoteživanje interesa u vezi s održivom proizvodnjom energije i ostalim funkcijama na području uporabe i zaštite zemljišta.

Institucijska pitanja: Duga tradicija suradnje donosi i veliki broj struktura s različitim geografskim i tematskim područjima djelovanja te različite sustave upravljanja. Stoga bi bilo korisno poboljšati suradnju između sudionika, čime bi se osigurala dosljednost između postojećih inicijativa, popunile praznine, izbjeglo udvostručavanje i uskladilo financiranje, uključujući financijske instrumente. Taj bi pristup trebao potaknuti sudionike da probiju nacionalne granice te sektorske i kulturne prepreke, smanjujući na taj način kompartmentalizaciju između sektorskih politika, različitih sudionika i različitih razina državne uprave.

3. Odgovor: akcijski plan

Makroregionalnim strategijama mogu se rješavati ti izazovi i otvarati mogućnosti osiguravanjem okvira za zajedničke ili kombinirane mjere, povezivanjem regionalnih mjera i sudionika kako bi se pružila veća dodana vrijednost. U svojem izvješću o dodanoj vrijednosti makroregionalnih strategija 2 Komisija preporučuje da se nove makroregionalne strategije usmjere na određen broj dobro definiranih ciljeva povezanih sa specifičnim makroregionalnim potrebama za poboljšanom suradnjom na visokoj razini. To je pristup kojim se treba koristiti samo kada je sudjelovanje EU-a primjereno i postojeće se međusektorske politike EU-a mogu ojačati.

U tu svrhu provest će se tekući akcijski plan koji je priložen Komunikaciji (podložno potrebnim ažuriranjima i preispitivanjima). Plan je strukturiran oko tri međusobno ovisna cilja usmjerena na pružanje:

1.    pravednog pristupa mogućnostima zapošljavanja, oslanjajući se na veliku konkurentnost regije;

2.    održive unutarnje i vanjske dostupnosti;

3.    uključivijeg okvira za zaštitu okoliša te rješenja za energiju iz obnovljivih i pouzdanih izvora za budućnost.

Naposljetku, zajednički cilj:

4.    razvoj čvrstog modela makroregionalnog upravljanja za regiju kako bi se poboljšala suradnja i koordinacija mjera.

U okviru svakog od cilja, utvrđene su brojne mjere. Njima se podupiru ciljevi politike EU-a, uključujući one s teritorijalnom dimenzijom.

Ciljevi i djelovanja za svako područje politike navedeni su u nastavku 3 .

3.1. Pravedan pristup mogućnostima zapošljavanja, oslanjajući se na veliku konkurentnost regije

Taj cilj usmjeren je na poboljšanje konkurentnosti, blagostanja i kohezije alpske regije.

Glavne mjere su:

3.2. Održiva unutarnja i vanjska dostupnost

Taj je cilj namijenjen poboljšanju održivosti prometne povezanosti unutar regije te s ostatkom Europe. Za razvoj regije potrebne su međusobno povezane te održive prometne i širokopojasne mreže. Boljom suradnjom može se smanjiti broj uskih grla te dovršiti infrastrukturne mreže i regulatorni okviri. Usklađeno praćenje prometa i multimodalni promet mogu povećati konkurentnost i poboljšati dobrobit ljudi u području.

Glavne mjere su:

(1) Četvrta mjera: promicanje intermodalnosti i interoperabilnosti u području putničkog i teretnog prometa

Na glavni cilj smanjenja utjecaja prometa preko Alpa na okoliš mora se nadovezati dobra povezanost na lokalnoj razini, kako bi se osigurao uravnotežen gospodarski i demografski razvoj cijele regije. Osim olakšavanja postizanja ciljeva transeuropske prometne mreže i sličnih projekata za preusmjeravanje prometa s cestovnog na željeznički, ključne su dodatne mjere kako bi se osiguralo da veze transeuropske prometne mreže (uključujući prekogranične veze) također koriste regiji.

(2) Peta mjera: elektroničko povezivanje ljudi i promicanje dostupnosti javnih usluga

Za alpsku regiju karakteristične su rijetko naseljene zajednice u udaljenim područjima u kojima je nedostatak investicija u kopnene širokopojasne veze imao štetan učinak na ponudu usluga te je doveo do daljnje depopulacije tih područja. Tehnologija nudi rješenja, poput širokopojasnih satelitskih veza. Međutim, kako bi se postigli željeni rezultati, ta se rješenja moraju provesti u dovoljno velikom opsegu.

3.3. Uključiviji ekološki okvir te obnovljiva i pouzdana energetska rješenja za budućnost

Ciljevi su:

očuvanje ekološke baštine Alpa;

pomoć regiji da iskoristi svoje resurse na različite načine, uključujući energiju, i

rješavanje posljedica klimatskih promjena, uključujući sprječavanje velikih prirodnih katastrofa.

Glavne mjere su:

3.4. Čvrst model makroregionalnog upravljanja u regiji (za poboljšanje suradnje i koordinaciju mjera)

Za provedbu strategije potrebni su:

uspostava učinkovitog modela upravljanja koji uključuje sudionike u provedbi te kojim se povećava suradnja i koordinacija među drugim relevantnim institucijama i dionicima 4 u regiji i

promjena postupka odlučivanja, izbjegavanje rascjepkanog upravljanja, povećanje razmjene znanja i usklađivanja među različitim razinama državne uprave i među organizacijama lokalne uprave na istoj razini.

Dosadašnje iskustvo s postojećim makroregionalnim strategijama pokazuje da su za učinkovitu provedbu ključni racionalizirani mehanizmi upravljanja. Iskustvo je pokazalo i da su učinkoviti prekogranični sustavi upravljanja složeni te da je proces njihova uspostavljanja neizbježno postepen. U izvješću Komisije o upravljanju od svibnja 2014. 5 utvrđuju se tri glavna zahtjeva: snažno političko vodstvo, učinkovito donošenje odluka i dobra organizacija.

Dobro upravljanje također zahtijeva jasno definiranje uloga u ranoj fazi: kako će se strategija provesti i tko će ju provesti te tko će pokrenuti i financirati zajedničke mjere. Upravljanje mora imati političku i operativnu dimenziju, pri čemu resorna ministarstva i provedbena tijela određuju i prate zajedničke strateške ciljeve. Strategijom se ne želi zamijeniti postojeće strukture nego osigurati da se boljom koordinacijom i suradnjom osiguraju bolji rezultati.

Temelj sustava upravljanja u skladu sa strategijom utvrđen je u milanskoj deklaraciji alpskih država i regija, političkom rezolucijom iz Grenobla, izvješćem Komisije o upravljanju makroregionalnim strategijama 6 te zaključcima Vijeća od 21. listopada 2014. Ima tri međusobno povezane razine: (1) političko vodstvo i odgovornost; (2) koordinacija i (3) provedba. Na svakoj razini, različiti sudionici iz država sudionica i regija sudjeluju u općoj skupštini, izvršnom odboru i provedbenim tijelima.

Komisija će djelovati kao neovisni koordinator i pomagač, aktivno će sudjelovati u sveukupnoj koordinaciji strategije, ali uspjeh strategije ovisit će o snažnoj i trajnoj predanosti glavnih dionika i partnera. Akcijski plan strategije pruža više pojedinosti o glavnim načelima za uređenje upravljanja u skladu sa strategijom.

4. FINANCIRANJE

S obzirom na to da strategija nema vlastita sredstva, financiranje će se provesti uglavnom mobilizacijom i usklađivanjem postojećih sredstava EU-a i nacionalnih sredstava u odnosu na ciljeve i mjere. Države i regije obuhvaćene strategijom trebale bi se obvezati na korištenje tih sredstava za provedbu akcijskog plana. Konkretno, programi izrađeni za pojedine države, prekogranični i transnacionalni programi iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF) za 2014. – 2020. mogu pružiti znatna sredstva te brojne alate i tehničke mogućnosti kao potporu strategiji. Transnacionalnim programom za alpsko područje pružit će se financijska potpora za razvoj programa upravljanja u okviru strategije.

Uz kohezijsku politiku prilagođenu pojedinim državama i regijama, postoji rizik da u pograničnim područjima dođe do:

1)fragmentacije napora (npr. dijelovi infrastrukture su izgrađeni, ali ne donose najveću korist jer preostali dijelovi nedostaju);

2)prezasićivanja ulaganjima (npr. zračne luke);

3)nedovoljne sinergije između sličnih aktivnosti i

4)zanemarivanja prekograničnih problema (npr. onečišćenje zraka).

Strategija bi se stoga trebala usredotočiti na mjere za utvrđivanje nadnacionalnih prioriteta pri odabiru investicijskih projekata koji bi mogli imati koristi od zajedničkog programiranja i prekogranične koordinacije u regiji.

Drugi fondovi EU-a i instrumenti relevantni za ciljeve strategije dostupni su te se mogu tražiti sinergije i komplementarnosti sa sredstvima ESIF-a, prije svega s:

Obzorom 2020. (za sve ciljeve);

programom COSME (za prvi cilj);

Instrumentom za povezivanje Europe (za drugi cilj) i

programom LIFE (za treći cilj).

Dostupna su i druga sredstva, posebno iz Europskog fonda za strateška ulaganja, Europske investicijske banke i drugih međunarodnih financijskih institucija. Osim toga, mobilizirat će se nacionalna i regionalna proračunska sredstva, posebno u zemljama izvan EU-a obuhvaćenima strategijom s obzirom na to da ne primaju sredstva EU-a.

Ti bi fondovi i instrumenti trebali donijeti veliku prednost te privući financiranje privatnih ulagača. Strategija treba izvući korist iz prethodno obavljenih aktivnosti u okviru drugih makroregionalnih strategija za inovativno financiranje.

5. IZVJEŠĆIVANJE I OCJENJIVANJE

S obzirom na to strategije nemaju vlastita sredstva, mogu utjecati samo na politike i način na koji se provode. Kako bi se obuhvatili učinci promjena koje proizlaze iz provedbe ove strategije, mogu se koristiti dvije vrste pokazatelja:

•    pokazatelji rezultata za mjerenje suradnje i posebno promjena u načinu na kojima partneri surađuju, npr. koordiniranije politike EU-a i nacionalne politike / instrumenti u regiji;

•    pokazatelji politika za bilježenje aspekata politike i posebno promjena u upravljanju, socioekonomskoj i ekološkoj situaciji u alpskoj regiji (na koje utječe veća suradnja).

Čvrst sustav praćenja i evaluacije bit će potreban kako bi se provjerilo provodi li se strategija prema planu te ocijenilo u kojoj mjeri strategija ostvaruje svoje ciljeve. To će biti jedan od prvih zadataka za partnere u strategiji, uz potporu Europske komisije, vanjskih stručnjaka i programa za alpski prostor, prema potrebi. Sustav će se temeljiti na skupu regionalnih pokazatelja, koji će se prikupljati, potvrđivati te će ih dalje dijeliti Eurostat.

Procjena će se temeljiti na radu koordinatora ciljeva i voditelja akcijskih skupina, koji će morati izvještavati o napretku u ostvarivanju dogovorenih ciljeva.

Iako je glavni pokazatelj uspjeha provedba akcijskog plana, potrebno je što prije razviti razrađenije pokazatelje. Oni bi trebali moći obuhvatiti promjene koje se očekuju od strategije.

Države i regije obuhvaćene strategijom organizirat će godišnji forum za procjenu rezultata, savjetovanje o revidiranim mjerama te, prema potrebi, razvoj novih pristupa.

6. POVEZNICE S POLITIKAMA EU-a

Ova strategija ne zahtijeva promjene zakonodavstva EU-a, a cilj joj je jačanje politika EU-a koje su bitne za regiju. 7 Podržava veće poštovanje pravnih obveza EU-a popunjavanjem praznina i rješavanjem praktičnih poteškoća koje dovode do odgoda, osobito u odnosu na jedinstveno tržište i okoliš 8 . Strategijom se naglašava integrirani pristup kojim se različita područja politika povezuju u teritorijalno koherentnu provedbu politika EU-a. Time se naglašava veza između politika i programa EU-a, uključujući strategije EU-a o jedinstvenom digitalnom tržištu 9 , bioraznolikosti 10 i šumarstvu 11 , prilagodbi klimatskim promjenama 12 , programe EU-a za istraživanje i razvoj te programe ruralnog razvoja. Provedba strategije morat će se uskladiti s radom na provedbi povezane strategije EU-a za dunavsku regiju i strategije EU-a za jadransko-jonsku regiju. Program INTERACT može imati važnu ulogu u tom pitanju. Također će se pokušati ostvariti sinergije s ostalim međuvladinim tijelima koja imaju istu geografsku pokrivenost i područje djelovanja kao i strategija.

7. ŠTO STRATEGIJA DONOSI STANOVNIŠTVU?

Ciljevi strategije odabrani su kao sredstvo postizanja promjena u gospodarskom napretku i blagostanju ljudi i organizacija u alpskoj regiji:

Ljudi. Dugoročni učinak na ljude u regiji jasan je: zdraviji i očuvaniji ekološki okvir, zahvaljujući promišljenijim i koordiniranijima politikama kojima je cilj razviti zajednička rješenja u području prometa, energetike te prirodne i kulturne baštine. Očekuje se da će te politike pružiti više prilika za zapošljavanje u regiji, osobito one koje se odnose na bolje prometne veze, omogućujući ljudima da ostanu ili se vrate na udaljena područja. To su prednosti koje donosi sloboda kretanja ljudi.

Javne institucije i organizacije (uključujući akademske/istraživačke organizacije). Te organizacije sudjeluju u snažnom, iako složenom postupku suradnje. Time jasno navode svoju namjeru da poboljšaju učinkovitost u zajedničkom provođenju politika i mjera (uključujući uštedu s pomoću informiranijih i koordiniranijih odluka).

Gospodarski / poslovni sektor. Ovaj će sektor imati jednake koristi kao i stanovništvo. Također će imati koristi od dinamičnijeg gospodarskog okruženja, na temelju razvoja daljnjih aktivnosti u područjima koja su i dalje neiskorištena, te će se na temelju usmjerene suradnje s drugim partnerima u regiji (povezanim istraživačkim centrima, tijelima za osposobljavanje i obrazovanje, klasterima itd.) vjerojatno znatno povećati produktivnost i poboljšati položaj poduzeća iz privatnog sektora u regiji.

Organizacije civilnog društva koje su povezane s područjima politika. Novi model upravljanja, koji je doveo do opširnog savjetovanja pri izradi strategije, nastavit će se u fazi provedbe strategije te će povećati osjećaj odgovornosti za mjere i projekte kojima se podupire ostvarenje ciljeva strategije.

Pružajući sveukupan, održiv, dugoročni okvir u kojemu će se dogovoreni ciljevi postići s pomoću koordiniranih politika, povećanom teritorijalnom suradnjom i provedbom mjera, strategijom će se omogućiti da regija postane ugodnija za život, rad i slobodno vrijeme te će se pripremiti za izazove i mogućnosti 21. stoljeća.

Komisija stoga poziva Vijeće na podržavanje Komunikacije. I Europski parlament, Odbor regija te Europski gospodarski i socijalni odbor pozivaju se da pregledaju dokument.

(1)

Vidjeti uvod u akcijski plan.

(2)

COM(2013)468 završna verzija od 27.6.2013.

(3)

Mjere i ciljevi detaljnije su izneseni u radnom dokumentu službi.

(4)

Vidjeti EP – resorni odjel B: Structural and Cohesion Policies:new role of macro-regions in Europen Territorial Cooperation PE 540.349 (siječanj 2015.).

(5)

Izvješće Komisije o upravljanju makroregionalnim strategijama, COM(2014)284 od 20. svibnja 2014.

(6)

COM(2014)284 završna verzija donesena 20. svibnja 2014.

(7)

Kao što su politika EU-a o upravljanju rizicima od katastrofa, transeuropske mreže (prometne i energetske), buduće prometne zajednice, drugi stup zajedničke poljoprivredne politike itd.

(8)

Osobito Direktiva o pticama, Direktiva o staništima, Okvirna direktiva o vodama, Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji, Direktiva o nitratima, Direktiva o kvaliteti zraka, Direktiva o nacionalnim gornjim granicama emisije te Okvirna direktiva o otpadu.

(9)

  http://europa.eu/rapid/press-release_IP-15-4919_en.htm . .

(10)

COM(2011) 244 (http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:52011DC0244&from=EN).

(11)

COM(2013) 659 (http://ec.europa.eu/agriculture/forest/strategy/index_en.htm).

(12)

COM(2013) 216.