11/Sv. 029

HR

Službeni list Europske unije

103

---

42007X0530(02)

---

L 137/68

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

30.05.2007.

---

Pravilnik br. 51 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) — jedinstvene odredbe o homologaciji motornih vozila s najmanje četiri kotača, s obzirom na njihove emisije buke

Dodatak 50.: Pravilnik br. 51

Revizija 1.

Uključuje sav važeći tekst do:

Dopune 5, seriji izmjena 02- datum stupanja na snagu: 18. lipnja 2007.

SADRŽAJ

PRAVILNIK

1.	Područje primjene

2.	Definicije

3.	Zahtjev za homologaciju

4.	Označivanje

5.	Homologacija

6.

Zahtjevi

7.	Izmjena i proširenje homologacije tipa vozila

8.	Sukladnost proizvodnje

9.	Kazne za nesukladnost proizvodnje

10.	Konačna obustava proizvodnje

11.	Prijelazne odredbe

12.	Nazivi i adrese tehničkih službi odgovornih za provedbu homologacijskih ispitivanja te administrativnih tijela

PRILOZI

Prilog 1.

Obavijest o homologaciji ili proširenju ili odbijanju ili povlačenju homologacije ili konačnoj obustavi proizvodnje tipa vozila, obzirom na njegovu emisiju buke na temelju Pravilnika br. 51

Prilog 2.

Postavljanje homologacijskih oznaka

Prilog 3.

Postupci i instrumenti za mjerenje buke koju proizvode motorna vozila (postupak mjerenja A)

Prilog 4.

Klasifikacija vozila

Prilog 5.

Ispušni sustavi sa sadržajem vlaknastih materijala

Prilog 6.

Buka od komprimiranog zraka

Prilog 7.

Kontrole sukladnosti proizvodnje

Prilog 8.

Tehnički zahtjevi za mjesto ispitivanja

Prilog 9.

Podaci o vozilu i ispitivanju, prema postupku mjerenja B

Prilog 10.

Postupci i instrumenti za mjerenje buke koju proizvode motorna vozila (postupak mjerenja B)

1.   PODRUČJE PRIMJENE

Ovaj se Pravilnik odnosi na vozila kategorije M i N (1) s obzirom na buku.

2.   DEFINICIJE

U smislu ovog Pravilnika,

2.1.   „homologacija vozila” znači homologacija tipa vozila s obzirom na buku;

2.2.   „tip vozila” znači kategorija motornih vozila koja se ne razlikuju u takvim bitnim karakteristikama kao što su:

2.2.1.

oblik ili materijali karoserije (posebno prostora motora i njegove zaštite od buke);

2.2.2.

duljina i širina vozila;

2.2.3.

tip motora (prinudno ili paljenje uz pomoć kompresije, dvotaktni ili četverotaktni; naizmjenično pravolinijsko gibanje klipa ili rotirajući klip), broj i zapremnina cilindara, broj i tip karburatora ili sustav ubrizgavanja, raspored ventila, nazivna najveća snaga i odgovarajući broj(evi) okretaja motora, ili tip elektromotora.

2.2.4.

sustav prijenosnika, broj stupnjeva prijenosa i prijenosnih omjera;

2.2.5.

sustav za smanjenje buke, kao što je definirano u sljedećim stavcima 2.3 i 2.4.

2.2.6.

Bez obzira na odredbe stavaka 2.2.2 i 2.2.4, vozila različita od onih iz kategorije M1 i N1  (1), koja imaju isti tip motora i/ili različite ukupne prijenosne odnose, mogu se smatrati kao vozila istog tipa.

Međutim, ako gornje razlike zahtijevaju različitu metodu ispitivanja, ove razlike treba smatrati promjenom tipa.

2.3.   „sustav za smanjenje buke” znači cjelovit skup komponenata potrebnih za ograničenje buke koju proizvodi motorno vozilo i njegov ispušni sustav;

2.4.   „sustavi za smanjenje buke različitih tipova” znači sustavi za smanjenje buke koji se razlikuju u takvim bitnim karakteristikama kao što su:

2.4.1.

da njihove komponente onako kako su navedene u stavku 4.1, nose različite tvorničke ili trgovačke oznake;

2.4.2.

da su karakteristike materijala koji čine komponentu različite ili da se komponente razlikuju po obliku ili veličini, promjeni u postupku nanošenja zaštitne prevlake (pocinčavanje, prevlačenje aluminijem itd.), a to se ne smatra da stvara razliku tipa;

2.4.3.

da su načela rada najmanje jedne komponente različiti;

2.4.4.

da se njihove komponente različito sastavljaju;

2.4.5.

da je različit broj prigušivača buke na usisu i/ili ispuhu.

2.5.   „komponenta sustava za smanjenje buke” znači jedan od pojedinačnih sastavnih dijelova čiji sklop čini sustav za smanjenje buke.

Te su komponente posebno: ispušna(e) cijev(i), ekspanziona(e) komora(e), prigušivač(i) buke.

2.5.1.   Filtar zraka smatra se komponentom samo ako je njegova prisutnost važna kako bi se osiguralo poštivanje propisanih granica razine buke.

2.5.2.   Usisne grane se ne smatraju komponentama sustava za smanjenje buke.

2.6.   „najveća masa” znači tehnički dopuštenu najveću masu prijavljenu od proizvođača vozila (ova masa može biti veća od najveće mase odobrene od državne administracije).

2.7.   „(nazivna) snaga motora” znači snaga motora izraženu u kW (ECE) i izmjerenu ECE postupkom prema Pravilniku br. 85.

2.8.   „masa vozila u tekućem redoslijedu (mro)” znači masa neopterećenog vozila s karoserijom, i s priključnom napravom u slučaju vučnog vozila ili masu šasije s kabinom ako proizvođač nije montirao karoseriju i/ili priključnu napravu, uključujući rashladnu tekućinu, ulja, 90 % goriva, 100 % ostalih tekućina osim istrošene vode, alate, rezervni kotač, vozača (75 kg) i za autobuse masu suvozača (75 kg), ako postoji sjedalo za suvozača u vozilu.

2.9.   „nazivni broj okretaja motora, S” znači prijavljeni broj okretaja motora u min-1 (rpm) kod kojeg motor razvija svoju nazivnu najveću neto snagu prema Pravilniku br. 85.

Ako se nazivna najveća neto snaga dosegne kod nekoliko brojeva okretaja motora, treba koristiti najveći broj okretaja motora.

2.10.   „indeks omjera snage i mase (PMR)” znači brojčana količina (vidjeti Prilog 10. stavak 3.1.2.1.1) bez dimenzija korištenih za proračun ubrzanja.

2.11.   „referentna točka” znači točka koja je definirana kako slijedi:

2.11.1.

Kategorija M1, N1: — za vozila s motorom na prednjoj strani: prednji kraj vozila, — za vozila s motorom u sredini: sredina vozila, — za vozila s motorom na stražnjoj strani: stražnji kraj vozila.

2.11.2.

Kategorija M2, M3, N2, N3: granica motora najbliža prednjoj strani vozila.

2.12.   „motor” znači izvor snage bez pribora za razdvajanje.

2.13.   „ciljno ubrzanje” znači ubrzanje kao parcijalno stanje leptiraste zaklopke u gradskom prometu i proizlazi iz statističkih istraživanja.

2.14.   „referentno ubrzanje” znači traženo ubrzanje tijekom ispitivanja ubrzanja na ispitnoj stazi.

2.15.   „srednji faktor prijenosnog omjera k” znači bezdimenzionalna brojčana veličina koja se koristi za kombiniranje ispitnih rezultata s dva prijenosna omjera za ispitivanje ubrzanja i ispitivanje konstantne brzine.

2.16.   „parcijalni faktor snage kp” znači bezdimenzionalna brojčana količina koja se koristi za srednju kombinaciju ispitnih rezultata ispitivanja ubrzanja i ispitivanja konstantne brzine za vozila.

2.17.   „prethodno ubrzanje” znači primjena uređaja za kontrolu ubrzanja prije AA’, u svrhu postizanja stabilnog ubrzanja između AA’ i BB’.

2.18.   „blokirani prijenosni omjeri” znači kontrola prijenosnika, takva da se stupanj prijenosa prijenosnika ne može promijeniti tijekom ispitivanja.

3.   ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU

3.1.   Zahtjev za homologaciju tipa vozila obzirom na buku podnosi njegov proizvođač ili njegov propisno ovlašten predstavnik.

3.2.   Uz zahtjev se prilažu u nastavku navedeni dokumenti u tri primjerka sa sljedećim pojedinostima:

3.2.1.

opis tipa vozila obzirom na točke spomenute u stavku 2.2. Treba specificirati brojeve i simbole koji identificiraju tip motora i tip vozila;

3.2.2.

popis komponenata, propisno identificiranih, koje čine sustav za smanjenje buke;

3.2.3.

crtež montiranog sustava za smanjenje buke i navođenje njegov položaj na vozilu;

3.2.4.

detaljni crteži svake komponente koji omogućavaju jednostavno pronalaženje i identifikaciju i specifikaciju korištenih materijala.

3.3.   U slučaju stavka 2.2.6, jedno vozilo, reprezentativno za razmatrani tip, odabrati će tehnička služba koji provodi ispitivanja za homologaciju, u suglasnosti s proizvođačem vozila, s tekućim redoslijedom najmanje mase, s najmanjom duljinom i prema specifikaciji određenoj u stavku 3.1.2.3.2.3 u Prilogu 3.

3.4.   Na zahtjev tehničke službe koja provodi ispitivanja za homologaciju, proizvođač vozila će pored toga dostaviti uzorak sustava za smanjenje buke i motor najmanje iste zapremnine cilindara i nazive snage, kao i onaj montiran na vozilu, obzirom na koji se traži homologacija tipa.

3.5.   Nadležno tijelo mora provjeriti postojanje zadovoljavajućeg programa za osiguranje djelotvorne kontrole sukladnosti proizvodnje prije izdavanja homologacije.

4.   OZNAČIVANJE

4.1.   Komponente sustava za smanjenje buke, osim sredstava za pričvršćenje i cjevovoda, trebaju na sebi imati:

4.1.1.

trgovački naziv ili oznaku proizvođača sustava za smanjenje buke i njegovih komponenata; i

4.1.2.

proizvođačev trgovački opis;

4.2.   Ove oznake trebaju biti jasno čitljive i neizbrisive, čak i nakon ugradnje.

4.3.   Komponenta može imati na sebi nekoliko brojeva homologacije, ako je bila homologirana kao komponenta od nekoliko zamjenskih sustava za prigušenje buke.

5.   HOMOLOGACIJA

5.1.   Homologacija tipa izdaje se samo ako:

(a)	tip vozila ispunjava zahtjeve stavaka 6. i 7., kada se ispituje prema postupku mjerenja A iz Priloga 3.; i

(b)

počevši od 1. srpnja 2007. i za najdulje razdoblje od dvije godine, rezultati ispitivanja ovog tipa vozila, u skladu s postupkom mjerenja B iz Priloga 10., dodani su ispitnom izvješću iz Priloga 9. i dostavljeni Europskoj komisiji i onim ugovornim strankama koje izražavaju interes za primanje podataka. To ne uključuje ispitivanja u vezi s proširenjem postojećih homologacija prema Pravilniku br. 51. Nadalje, u svrhu ovog postupka nadzora, vozilo se ne smatra novim tipom, ako se vozilo razlikuje obzirom na stavke 2.2.1 i 2.2.2.

5.2.   Svakom homologiranom tipu. dodjeljuje se homologacijski broj. Njegove prve dvije znamenke (u ovom slučaju 02 odgovara seriji izmjena 02 koje su stupile na snagu 18. travnja 1995.) ukazuju na seriju izmjena koje čine najnovije značajne tehničke izmjene Pravilnika u trenutku izdavanja homologacije. Ista ugovorna stranka ne može dodijeliti isti broj istom tipu vozila opremljenom s nekim drugim sustavom za smanjenje buke ili nekom drugom tipu vozila.

5.3.   Obavijest o izdavanju ili o proširenju ili o odbijanju ili o povlačenju odobrenja ili konačnoj obustavi proizvodnje, za određeni tip vozila, prema ovom Pravilniku šalje se strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik, na obrascu koji odgovara predlošku iz Priloga 1. ovome Pravilniku.

5.4.   Na istaknutom i lako dostupnom mjestu navedenom na obrascu treba pričvrstiti međunarodnu homologacijsku oznaku za svako vozilo koje je u skladu s tipom vozila koje je homologirano na temelju ovog Pravilnika, koji se sastoji od:

5.4.1.

kružnice koja okružuje slovo „E”, iza kojeg slijedi različit broj zemlje koja je izdala homologaciju (2);

5.4.2.

broj ovog Pravilnika iza kojeg slijedi slovo „R”, povlaka i homologacijski broj s desne strane kružnice propisane stavkom 5.4.1.

5.5.   Ako je vozilo usklađeno homologiranom tipu vozila, prema jednom ili više drugih Pravilnika priloženih Sporazumu, u državi koja je izdala homologaciju prema ovom Pravilniku, znak propisan u stavku 5.4.1. ne ponavlja se, već se u tom slučaju brojevi Pravilnika i homologacije te dodatni znakovi svih Pravilnika prema kojima je izdana homologacija u državi koja je izdala homologaciju prema ovom Pravilniku smještaju u okomitim stupcima desno od znaka propisanog u stavku 5.4.1.

5.6.   Homologacijska oznaka mora biti jasno čitljiva i neizbrisiva.

5.7.   Homologacijska oznaka postavlja se u blizini ili na podatkovnu tabelu vozila koju je pričvrstio proizvođač.

5.8.   Prilog 2. ovom Pravilniku sadrži primjere rasporeda homologacijskih oznaka.

6.   ZAHTJEVI

6.1.   Opći zahtjevi

6.1.1.   Vozilo, njegov motor i njegov sustav za smanjenje buke trebaju biti tako konstruirani, izgrađeni i montirani da omogućuju da vozilo, kod uobičajene uporabe, bez obzira na vibracije kojima može biti izloženo, zadovoljava odredbe ovog Pravilnika.

6.1.2.   Sustav za smanjenje buke treba biti tako konstruiran, izgrađen i montiran da je u stanju podnijeti pojave korozije kojima je izložen, uzimajući u obzir uvjete uporabe vozila.

6.2.   Tehnički zahtjevi koji se odnose na razine zvuka

6.2.1.   Postupci mjerenja

6.2.1.1.   Buka koju proizvodi vozilo za koje je podnesen zahtjev za homologaciju mora se mjeriti uz pomoć dva postupka opisana u Prilogu 3. ovome Pravilniku, za vozilo u gibanju i za vozilo u stanju mirovanja (3); u slučaju vozila s pogonom na elektromotor, emitirana buka se mjeri samo u stanju gibanja.

Vozila s najvećom dopuštenom masom većom od 2 800 kg moraju biti podvrgnuta dodatnim mjerenjima buke komprimiranog zraka, dok je vozilo u stanju mirovanja, u skladu s tehničkim zahtjevima iz Priloga 6., ako je odgovarajući uređaj za kočenje dio vozila.

6.2.1.2.   Dvije vrijednosti izmjerene sukladno odredbama stavaka 6.2.1.1. upisuju se u ispitno izvješće i na obrazac koji odgovara uzorku iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

Vrijednosti izmjerene kao što je propisano u stavku 6.2.1. moraju biti zabilježene u ispitnom izvješću i certifikatu prema uzorku prikazanom u Prilogu 1.

6.2.2.   Granice razine zvuka

6.2.2.1.   Ovisno o odredbama stavka 6.2.2.2, razina zvuka za određene tipove vozila, izmjerena postupkom opisanim u stavku 3.1 Priloga 3. ovome Pravilniku, ne smije premašiti sljedeće granične vrijednosti:

Kategorije vozila		Granične vrijednosti (dB(A))
6.2.2.1.1.	Vozila za prijevoz putnika koja ne mogu imati više od devet sjedala uključujući vozačko sjedalo	74
6.2.2.1.2.	Vozila za prijevoz putnika koja imaju više od devet sjedala uključujući vozačko sjedalo i najveću dopuštenu masu veću od 3,5 tona
6.2.2.1.2.1.	s motorom snage manje od 150 kW (ECE)	78
6.2.2.1.2.2.	s motorom snage od 150 kW (ECE) ili veće	80
6.2.2.1.3.	Vozila za prijevoz putnika koja imaju više od devet sjedala uključujući vozačko sjedalo i vozila za prijevoz robe
6.2.2.1.3.1.	s najvećom dopuštenom masom koja nije veća od 2 tone	76
6.2.2.1.3.2.	s najvećom dopuštenom masom većom od 2 tone, ali ne većom od 3,5 tone	77
6.2.2.1.4.	Vozila za prijevoz tereta najveće dopuštene mase veće od 3,5 t:
6.2.2.1.4.1.	sa snagom motora manjom od 75 kW (ECE)	77
6.2.2.1.4.2.	sa snagom motora od 75 kW (ECE) ili većom, ali manjom od 150 kW (ECE)	78
6.2.2.1.4.3.	sa snagom motora od 150 kW (ECE) ili većom	80

6.2.2.2.   Međutim,

6.2.2.2.1.   za tipove vozila navedene u stavcima 6.2.2.1.1. i 6.2.2.1.3. opremljene s motorom s paljenjem uz pomoć kompresije i s motorom s unutarnjim izgaranjem i s izravnim ubrizgavanjem, granične vrijednosti moraju se povećati za 1 dB(A);

6.2.2.2.2.   za tipove vozila predviđenih za terensku vožnju (4) i s najvećom dopuštenom masom većom od 2 tone, granične vrijednosti moraju se povećati:

6.2.2.2.2.1.

za 1 dB(A) ako su opremljena motorom snage manje od 150 kW (ECE);

6.2.2.2.2.2.

za 2 dB(A) ako su opremljena motorom snage 150 kW (ECE) ili veće.

6.2.2.2.3.   za tipove vozila navedene u stavku 6.2.2.1.1, opremljene mjenjačem s više od četiri brzine za vožnju prema naprijed i opremljene s motorom koji razvija najveću snagu veću od 140 kW/(ECE) i koja imaju omjer najveće snage/najveće mase veći od 75 kW/t, granične vrijednosti moraju se povećati za 1 dB(A), ako je brzina kod koje stražnja strana vozila prelazi liniju BB’ u trećem stupnju prijenosa veća od 61 km/h.

6.3.   Zahtjevi koji se odnose na ispušne sustave sa sadržajem vlaknastih materijala

6.3.1.   primjenjuju se zahtjevi iz Priloga 5.

7.   IZMJENA I PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE TIPA VOZILA

7.1.   O svakoj izmjeni tipa vozila obavješćuje se administrativno tijelo koje je homologiralo tip vozila. Tijelo tada može:

7.1.1.

smatrati da nije vjerojatno da učinjene izmjene imaju znatan negativan učinak te da u tom slučaju vozilo i nadalje zadovoljava uvjete; ili

7.1.2.

zatražiti daljnje izvješće o ispitivanju od tehničkih službi odgovornih za provođenje ispitivanja.

7.2.   O potvrdi proširenja ili odbijanja homologacije, uz navođenje izmjene, obavješćuju se postupkom iz stavka 5.3. ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik.

7.3.   Nadležno tijelo za izdavanje proširenja homologacije dodjeljuje serijski broj za takvo proširenje te o tome obavješćuje stranke Ugovora iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik obrascem za obavješćivanje sukladno predlošku u Prilogu 1. ovome Pravilniku.

8.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

8.1.   Vozila homologirana sukladno ovom Pravilniku proizvode se tako da ispunjavaju zahtjeve iz točke 6. o usklađenosti s homologiranim tipom.

8.2.   U svrhu provjere ispunjavaju li se zahtjevi stavka 8.1, provode se prikladne kontrole proizvodnje.

8.3.   Nositelj homologacije osobito mora:

8.3.1.   osigurati postojanje postupaka za djelotvornu kontrolu kvalitete proizvoda;

8.3.2.   omogućiti pristup opremi za kontrolu, potrebnoj za provjeru sukladnosti svakog odobrenog tipa;

8.3.3.   osigurati da se podaci rezultata ispitivanja zabilježe i da priloženi dokumenti ostanu dostupni tijekom razdoblja koje se određuje u skladu s administrativnom službom;

8.3.4.   analizirati rezultate svakog tipa ispitivanja u svrhu provjere i osigurati stabilnost karakteristika proizvoda, dajući toleranciju za promjene industrijske proizvodnje;

8.3.5.   osigurati da se za svaki tip proizvoda provedu barem ispitivanja propisana u Prilogu 7. ovome Pravilniku;

8.3.6.   osigurati da svako uzorkovanje ili ispitnih komada koje ukazuje na neusklađenost s tipom razmatranog ispitivanja, rezultira drugim uzimanjem uzorka i drugim ispitivanjem. Potrebno je poduzeti sve potrebne korake kako bi se ponovno uspostavila sukladnost odgovarajuće proizvodnje.

8.4.   Nadležno tijelo koji je izdalo homologaciju tipa može u svakom trenutku provjeriti sukladnost postupka kontrole primjenjivog za svaku jedinicu proizvodnje.

8.4.1.   Prilikom svake inspekcije inspektoru treba predočiti ispitne knjige i pregled zapisa o proizvodnji.

8.4.2.   Inspektor može nasumce uzeti uzorke, koji će se ispitati u laboratoriju proizvođača. Najmanji broj uzoraka može se odrediti prema rezultatima vlastite provjere proizvođača.

8.4.3.   Ako je razina kvalitete nezadovoljavajuća ili ako izgleda da je potrebno provjeriti valjanost ispitivanja provedenih primjenom stavka 8.4.2, inspektor odabire uzorke za slanje u tehničku službu koja je provela ispitivanja za homologaciju tipa.

8.4.4.   Nadležno tijelo može izvršiti svako ispitivanje pripisano ovim Pravilnikom.

8.4.5.   Uobičajena učestalost inspekcija nadležnog tijela je jednom svake dvije godine. Ako bi se tijekom jedne od ovih posjeta zabilježili nezadovoljavajući rezultati, nadležno tijelo će osigurati da se poduzmu svi potrebni koraci za što je moguće brže ponovno uspostavljanje sukladnosti proizvodnje.

9.   KAZNE ZA NESUKLADNOST PROIZVODNJE

9.1.   Izdana homologacija tipa vozila sukladno ovom Pravilniku može se povući ako nisu ispunjeni gore utvrđeni zahtjevi.

9.2.   Ako stranka Ugovora koja primjenjuje ovaj Pravilnik povuče prethodno izdanu homologaciju, bez odlaganja o tome obavješćuje druge ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik obrascem za obavješćivanje sukladno predlošku u Prilogu 1. ovome Pravilniku.

10.   KONAČNA OBUSTAVA PROIZVODNJE

10.1.   Ako nositelj homologacije u potpunosti prekine proizvodnju tipa vozila homologiranog u skladu s ovim Pravilnikom, o tome obavješćuje tijelo koje je izdalo homologaciju. Po primitku obavijesti, to tijelo o tome obavješćuje druge stranke Ugovora iz 1958. godine koje primjenjuju ovaj Pravilnik obrascem za obavješćivanje sukladno predlošku u Prilogu 1. ovome Pravilniku.

11.   PRIJELAZNE ODREDBE

11.1.   Od službenog datuma stupanja na snagu serije izmjena 02, nijedna ugovorna stranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik ne smije odbiti izdavati ECE homologacije sukladno ovom Pravilniku kako je izmijenjen serijom izmjena 02.

11.2.   Od 1. listopada 1995., ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik izdaju ECE homologacije samo ako tip vozila za homologaciju ispunjava zahtjeve ovog Pravilnika kako je izmijenjen serijom izmjena 02.

11.3.   Od 1. listopada 1996., ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik mogu odbiti prvu nacionalnu registraciju (početak upotrebe) vozila koje ne ispunjava zahtjeve serije izmjena 02 ovog Pravilnika.

12.   NAZIVI I ADRESE TEHNIČKIH SLUŽBI ODGOVORNIH ZA PROVEDBU HOMOLOGACIJSKIH ISPITIVANJA TE ADMINISTRATIVNIH ODJELA

stranke Ugovora iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik obavješćuju Tajništvo Ujedinjenih naroda o nazivima i adresama tehničkih službi odgovornih za provedbu homologacijskih ispitivanja te administrativnih tijela koja odobravaju homologaciju te kojima se šalju obrasci koji potvrđuju izdavanje, proširenje, odbijanje ili povlačenje homologacije izdane u drugim državama.

---

(1)  Kako je utvrđeno u Prilogu 7. pročišćenog teksta Rezolucije o proizvodnji vozila (R.E.3) (TRANS/WP.29/78/rev. 1/Amend. 2, kako je zadnje izmijenjena Izmjenom 4.).

(2)  1 za Njemačku, 2 za Francusku, 3 za Italiju, 4 za Nizozemsku, 5 za Švedsku, 6 za Belgiju, 7 za Madžarsku, 8 za Češku Republiku, 9 za Španjolsku, 10 za Srbiju i Crnu Goru, 11 za Ujedinjenu Kraljevinu, 12 za Austriju, 13 za Luksemburg, 14 za Švicarsku, 15 (prazno), 16 za Norvešku, 17 za Finsku, 18 za Dansku, 19 za Rumunjsku, 20 za Poljsku, 21 za Portugal, 22 za Rusku Federaciju, 23 za Grčku, 24 za Irsku, 25 za Hrvatsku, 26 za Sloveniju, 27 za Slovačku, 28 za Belarus, 29 za Estoniju, 30 (prazno), 31 za Bosnu i Hercegovinu, 32 za Latviju, 33 (prazno), 34 za Bugarsku, 35 (prazno), 36 za Litvu, 37 za Tursku, 38 (prazno), 39 za Azerbajdžan, 40 za bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju, 41 (prazno), 42 za Europsku zajednicu (homologacije izdaju države članice koristeći vlastiti ECE znak), 43 za Japan, 44 (prazno), 45 za Australiju, 46 za Ukrajinu, 47 za Južnu Afriku. Sljedeći brojevi dodaju se ostalim državama kronološkim redoslijedom kojim ratificiraju ili pristupe Sporazumu o usvajanju jedinstvenih tehničkih uvjeta za vozila na kotačima, opremi i dijelovima koje je moguće ugraditi i/ili koristiti na vozilima na kotačima i uvjetima uzajamnog priznanja izdanih homologacija na temelju tih uvjeta, te Glavni tajnik Ujedinjenih naroda obavješćuje stranke Sporazuma o brojevima dodijeljenim na taj način.

(3)  Ispitivanje se izvodi na vozilu u stanju mirovanja, kako bi se dobila referentna vrijednost za administracije koje koristi ovaj postupak za kontrolu vozila u uporabi.

(4)  Sukladno definicijama iz pročišćenog teksta Rezolucije o proizvodnji vozila (R.E.3) (TRANS/WP.29/78/Rev. 1/Amend. 2, Prilog 7./Rev.2).

---

PRILOG 1.

---

PRILOG 2.

POSTAVLJANJE HOMOLOGACIJSKIH OZNAKA

Model A

(vidjeti stavak 5.4. ovog Pravilnika)

Gornja homologacijska oznaka pričvršćena na vozilo prikazuje da je predmetni tip vozila, s obzirom na emisiju buke, homologiran u Nizozemskoj (E4) sukladno Pravilniku br. 51. na temelju br. homologacije 022439. Prve dvije znamenke broja homologacije označavaju da je, u vrijeme kada je predmetna homologacija izdana, Pravilnik br. 51. bio izmijenjen serijom izmjena 02.

Model B

(Vidjeti stavak 5.5. ovog Pravilnika)

Gornja homologacijska oznaka pričvršćena na vozilo prikazuje da je predmetni tip vozila homologiran u Nizozemskoj (E4) sukladno Pravilnicima br. 51. i 33 (1). Broj homologacije označava da je, u vrijeme kada su predmetne homologacije izdane, Pravilnik br. 51. bio izmijenjen serijom izmjena 02, a Pravilnik br. 33. bio je u izvornom obliku.

---

(1)  Drugi broj je naveden samo kao primjer.

---

PRILOG 3.

POSTUPCI I INSTRUMENTI ZA MJERENJE BUKE KOJU PROIZVODE MOTORNA VOZILA

1.   MJERNI INSTRUMENTI

1.1.   Akustična mjerenja

Mjerač razine zvuka ili ekvivalentni sustav mjerenja, uključujući zaslon protiv vjetra, kojeg preporučuje proizvođač, treba barem ispuniti zahtjeve koji se postavljaju na instrumente tipa 1, u skladu s IEC 651, drugo izdanje.

Mjerenja se provode korištenjem srednje učestalosti A i srednjeg vremena F.

Kada se koristi sustav koji obuhvaća periodični nadzor A-srednje razine zvuka, očitanje treba vršiti u vremenskim intervalima koji nisu dulji od 30 ms.

1.1.1.   Baždarenje

Na početku i na kraju svakog postupka mjerenja, čitavi sustav mjerenja treba kontrolirati pomoću kalibratora zvuka koji ispunjava zahtjeve za kalibratore zvuka, najmanje preciznosti razreda 1 prema IEC 942:1988. Bez ikakvog daljnjeg podešavanja, razlika između očitanja dvije naredne kontrole treba biti manja od ili jednaka 0,5 dB. Ako se ova vrijednost premaši, rezultati mjerenja dobiveni nakon prethodne zadovoljavajuće kontrole moraju se odbaciti.

1.1.2.   Sukladnost sa zahtjevima

Sukladnost uređaja za baždarenje zvuka sa zahtjevima IEC 942: 1988 treba potvrditi jednom godišnje, a sukladnost sustava instrumenata sa zahtjevima IEC 651, drugo izdanje, treba potvrditi najmanje svake dvije godine u laboratoriju koji je ovlašten za provođenje baždarenja prema odgovarajućim normama.

1.2.   Mjerenja brzine

Broj okretaja motora i brzinu vozila treba mjeriti s instrumentima točnosti ± 2 % ili boljom.

1.3.   Meteorološki instrumenti

Meteorološki instrumenti koji se koristi za nadzor uvjeta okoline trebaju sadržavati sljedeće:

i.	Uređaj za mjerenje temperature mora imati točnost unutar ± 1 °C;

ii.	uređaj za mjerenje brzine vjetra mora imati točnost ± 1,0 m/s.

2.   UVJETI MJERENJA

2.1.   Mjesto ispitivanja

2.1.1.   Mjesto ispitivanja mora se sastojati od središnje sekcije ubrzanja okružene znatnom ravnom površinom.

Sekcija ubrzanja mora biti ravna; površina staze mora biti suha i takva da šumovi od kotrljanja ostanu slabi.

Ispitna staza mora biti takva da se uvjeti slobodnog zvučnog polja između izvora zvuka i mikrofona postižu unutar 1 dB. Ovo će se stanje smatrati zadovoljavajućim ako ne postoje krupni objekti za refleksiju zvuka, kao što su ograde, stijene, mostovi ili zgrade unutar 50 m od središta sekcije ubrzanja. Površina mjesta ispitivanja mora biti u skladu s odredbama Priloga 8. ovome Pravilniku i bez praškastog snijega, visoke trave, rahlog tla ili troske. Ne smiju postojati zapreke koje će utjecati na zvučno polje blizu mikrofona i izvora zvuka. Promatrač koji izvodi mjerenja mora se tako postaviti da to ne utječe na očitanja mjernog instrumenta.

2.1.2.   Mjerenja se ne smiju provoditi u nepovoljnim vremenskim uvjetima. Treba osigurati da na rezultate ne utječe nalet vjetra.

Svaki zvučni maksimum koji se ne može povezati s karakteristikama opće razine zvuka vozila, zanemarit će se kod izvođenja očitanja.

2.1.2.1.   Meteorološke instrumente treba postaviti blizu ispitnog prostora, na visini od 1,2 ± 0,1 m.

Mjerenja treba izvoditi kada je temperatura okolnog zraka unutar područja od 0 °C do 40 °C.

Mjerenja se ne smiju izvoditi ako je brzina vjetra, uključujući nalete vjetra, u visini mikrofona veća od 5 m/s, tijekom intervala mjerenja zvuka i treba je zabilježiti tijekom svakog ispitivanja.

Reprezentativne vrijednosti temperature, brzine vjetra i smjera, relativne vlažnosti i barometarskog tlaka treba zabilježiti tijekom intervala mjerenja zvuka.

2.1.3.   A-srednja razina zvuka izvora zvuka, različita od one za vozilo koje treba ispitati i učinaka vjetra, mora biti najmanje 10 dB(A) ispod razine zvuka koju proizvodi vozilo.

2.2.   Vozilo

2.2.1.   Mjerenja treba provoditi na neopterećenim vozilima i osim u slučaju neodvojivih vozila, bez prikolice ili poluprikolice.

2.2.2.   Gume koje se koriste za ispitivanje odabire proizvođač vozila i moraju biti trgovačke kvalitete i biti dostupne na tržištu; trebaju odgovarati veličinama guma koje je za vozilo predvidio proizvođač vozila i moraju zadovoljiti s najmanjom dubinom šara od 1,6 mm u glavnim žljebovima površine šara.

Gume moraju biti napumpane do tlaka(ova) odgovarajućeg(ih) ispitnoj masi vozila.

2.2.3.   Prije početka mjerenja vozilo treba dovesti u njegovo normalno radno stanje s obzirom na:

2.2.3.1.

temperaturu

2.2.3.2.

podešavanje

2.2.3.3.

gorivo

2.2.3.4.

svjećice, karburator(e) itd. (prema potrebi)

2.2.4.   Ako je vozilo opremljeno pogonom na više od dva kotača, treba ga ispitati u vožnji predviđenoj za normalnu cestovnu vožnju.

2.2.5.   Ako je vozilo opremljeno s ventilatorom(ima) koji ima(ju) automatski mehanizam aktiviranja, tijekom mjerenja se ne smije utjecati na ovaj sustav.

2.2.6.   Ako je vozilo opremljeno ispušnim sustavom koji sadrži vlaknaste materijale, ispušni sustav treba prilagoditi prije ispitivanja sukladno Prilogu 5.

3.   POSTUPCI ISPITIVANJA

3.1.   Mjerenje buke vozila u gibanju

3.1.1.   Opći uvjeti ispitivanja (vidjeti Dodatak, slika 1.)

3.1.1.1.   Potrebno je provesti najmanje dva mjerenja na svakoj strani vozila. Prethodna mjerenja mogu se provesti u svrhe podešavanja, ali će se zanemariti.

3.1.1.2.   Mikrofon se mora nalaziti na razmaku od 7,5 ± 0,2 m od referentne linije CC’ (slika 1.) staze i 1,2 ± 0,1 m iznad tla. Njegova os najveće osjetljivosti mora biti horizontalna i okomita na putanju vozila (linija CC’).

3.1.1.3.   Na ispitnoj stazi treba označiti dvije linije, AA’ i BB’, paralelne s linijom PP’ i koje se nalaze 10 m ispred i 10 m iza ove linije.

Vozilo se treba kretati po ravnoj liniji preko sekcije ubrzanja, na takav način da uzdužna srednja ravnina vozila bude što je moguće bliže liniji CC’ a linija približavanja AA’ stalnom brzinom, kao što je navedeno u nastavku. Kada prednja strana vozila dosegne liniju AA’, leptirastu zaklopku treba do kraja otvoriti što je moguće brže i držati u potpuno otvorenom položaju, sve dok stražnja strana vozila ne presječe liniju BB’; leptirastu zaklopku treba nakon toga što je moguće brže zatvoriti

3.1.1.4.   U slučaju zglobno povezanih vozila koja se sastoje od dvije neodvojive jedinice koje se smatraju kao jedno vozilo, poluprikolicu treba zanemariti u određivanju kada se linija BB’ presječe.

3.1.1.5.   Najveća razina zvuka izražena u A-srednjim decibelima (dB(A)) treba se mjeriti kada se vozilo kreće između linija AA’ i BB’. Takva vrijednost će predstavljati rezultat mjerenja.

3.1.2.   Određivanje brzine pristupa

3.1.2.1.   Korišteni simboli

Slovni simboli korišteni u ovom stavku imaju sljedeće značenje:

S	:	broj okretaja motora kao što je navedeno pod točkom 5.4 Priloga 1.
NA	:	jednolični broj okretaja motora na pristupnoj liniji AA’.
VA	:	jednolična brzina vozila na pristupnoj liniji AA’.
Vmax	:	najveća brzina koju prijavljuje proizvođač vozila

3.1.2.2.   Vozilo bez mjenjača

Za vozila bez mjenjača ili bez kontrole prijenosnika, jednolična brzina na pristupnoj liniji AA’ biti će takva da:

VA = 50 km/h;

ili VA koji odgovara NA = 3/4 S i VA ≤ 50 km/h

u slučaju vozila kategorije M1 i u slučaju vozila kategorija različitih od M1, čiji je motor snage ne veće od 225 kW (ECE);

ili VA koji odgovara NA = 1/2 S i VA ≤ 50 km/h

u slučaju vozila koja ne pripadaju kategoriji M1 i koja imaju snagu motora veću od 225 kW (ECE);

ili, u slučaju vozila s pogonom na elektromotor

ili VA = 50 km/h,

ovisno koji je od njih manji.

3.1.2.3.   Vozila s ručnim mjenjačem

3.1.2.3.1.   Brzina pristupa

Vozilo se treba približavati liniji AA’ stalnom brzinom s tolerancijom ± 1 km/h; osim gdje je kontrolirajući faktor broj okretaja motora, tolerancija će biti veća od ± 2 % ili ± 50 min-1, takva da:

VA = 50 km/h;

ili VA koji odgovara NA = 3/4 S i VA ≤ 50 km/h

u slučaju vozila kategorije M1 i u slučaju vozila kategorije različite od M1, sa snagom motora ne većom od 225 kW (ECE);

ili VA koji odgovara NA = 1/2 S i VA ≤ 50 km/h

u slučaju vozila koja ne pripadaju kategoriji M1 i imaju snagu motora veću od 225 kW (ECE);

ili u slučaju vozila s pogonom na elektromotor

ili VA = 50 km/h,

ovisno koja je od njih manja.

3.1.2.3.2.   Izbor prijenosnog omjera

3.1.2.3.2.1.   Vozila kategorije M1 i N1  (1) opremljena mjenjačem s četiri ili manje brzina za vožnju naprijed bit će ispitana u drugom stupnju prijenosa.

3.1.2.3.2.2.   Vozila kategorije M1 i N1  (1) opremljena mjenjačem koji ima više od četiri brzine za vožnju naprijed, bit će ispitana uzastopno u drugoj i trećoj brzini. Izračunan će se prosječna vrijednost razine zvuka zabilježena za ova dva stanja.

Međutim, vozila kategorije M1 s više od četiri brzine za vožnju naprijed i opremljena s motorom koji razvija najveću snagu veću od 140 kW (ECE) i s dopuštenim omjerom najveće snage/najveće mase većim od 75 kW (ECE)/t bit će ispitana samo u trećem stupnju prijenosa, pod uvjetom da je brzina kod koje stražnja strana vozila prelazi liniju BB’ u trećem stupnju prijenosa veća od 61 km/h.

Ako bi tijekom ispitivanja u drugom stupnju prijenosa, broj okretaja motora premašio broj okretaja motora S kod kojeg motor razvija svoju nazivnu najveću snagu, ispitivanje se mora ponoviti s brzinom pristupa i/ili brojem okretaja motora pristupa smanjenim u koracima od 5 % S, sve dok postignuti broj okretaja motora više ne premašuje S.

Ako se broj okretaja motora S još uvijek postiže s brzinom pristupa koja odgovara broju okretaja pri praznom hodu, u tom će se slučaju ispitivanje provesti u trećem stupnju prijenosa i trebaju biti ocijenjeni važeći rezultati.

3.1.2.3.2.3.   Vozila kategorije različite od M1 i N1, u kojima je ukupni broj prijenosnih omjera za vožnju naprijed jednak × (uključujući one dobivene preko pomoćnog prijenosnika ili osovine s više stupnjeva prijenosa), ispitat će se u slijedu, koristeći prijenosni omjer jednak ili veći od x/n (2)  (3).

Početno ispitivanje će se provoditi pomoću prijenosnog omjera koji je stupanj prijenosa (x/n) ili sljedećeg višeg prijenosnog omjera, ako (x/n) nije cijeli broj. Ispitivanje će se nastaviti od stupnja prijenosa (x/n) do sljedećeg višeg stupnja prijenosa.

Prebacivanje prijenosnih omjera od (x/n) završit će se u stupnju prijenosa X u kojem se nazivni broj okretaja postiže neposredno prije nego što je stražnja strana vozila prešla liniju BB’.

Uzorak proračuna za ispitivanje: Postoji 16 prijenosnih omjera za vožnju naprijed, za pogonski sklop koji ima prijenosnik s osam stupnjeva prijenosa i pomoćni prijenosnik s dva stupnja prijenosa. Ako motor ima 230 kW, u tom slučaju (x/n) = (8 × 2)/3 = 16/3 = 5 1/3. Početni ispitni prijenosni omjer je šesti (uključujući stupnjeve prijenosa od oba glavna prijenosnika i pomoćnog koji je šesti od ukupno 16 prijenosnih omjera), sa sljedećim prijenosnim omjerom koji je sedmi do omjera X.

U slučaju vozila koja imaju različite ukupne prijenosne omjere, reprezentativni tip vozila preko ispitnog vozila, određuje se kako slijedi:

ako se najviša razina zvuka postiže između prijenosnog omjera x/n i omjera X, za vozilo će se smatrati reprezentativnim za njegov tip;

ako se najviša razina zvuka postiže kod prijenosnog omjera x/n, za odabrano vozilo će se smatrati reprezentativnim za njegov tip samo za ona vozila koja imaju niži ukupni prijenosni omjer kod x/n;

ako se najviša razina zvuka postiže kod prijenosnog omjera X, za odabrano vozilo će se smatrati reprezentativnim za njegov tip samo za ona vozila koja imaju viši ukupni prijenosni omjer od prijenosnog omjera X.

Međutim, vozilo se smatra reprezentativnim za svoj tip, ako se na zahtjev naručitelja ispitivanja prošire preko više prijenosnih omjera nego što je predviđeno, a najviša razina zvuka se postiže između ekstremnih ispitanih prijenosnih omjera.

3.1.2.4.   Automatski prijenosnik  (4)

3.1.2.4.1.   Vozila bez ručnog birača

3.1.2.4.1.1.   Pristupna brzina

Vozilo će pristupiti liniji AA’ kod raznih jednoličnih brzina od 30, 40, 50 km/h ili kod 3/4 od najveće cestovne brzine ako je ova vrijednost niža.

Ako je vozilo opremljeno s automatskim prijenosnikom koji se ne može ispitati s opisanim postupkom u narednim odjeljcima, trebati će ga ispitati kod različitih pristupnih brzina, tj. kod 30 km/h, 40 km/h i 50 km/h ili kod tri četvrtine najveće brzine vozila, kao što je propisao proizvođač ako je ova vrijednost niža. Zadržat će se stanje koje daje najvišu razinu buke.

3.1.2.4.2.   Vozila opremljena s ručnim biračem s X položajima

3.1.2.4.2.1.   Pristupna brzina

Vozilo će pristupiti liniji AA’ stalnom brzinom koja odgovara nižim sljedećim brzinama s tolerancijom ± 1 km/h; osim gdje je kontrolni faktor broj okretaja motora, tolerancija će biti veća od ± 2 % ili ± 50 o/min, tako da je:

VA = 50 km/h;

ili VA koji odgovara NA = 3/4 S i VA ≤ 50 km/h

u slučaju vozila kategorije M1 i u slučaju vozila kategorije različite od M1, koja imaju snagu motora ne veću od 225 kW (ECE);

ili VA koji odgovara NA = 1/2 S i VA ≤ 50 km/h

u slučaju vozila koja ne pripadaju kategoriji M1, a imaju snagu motora veću od 225 kW (ECE);

ili, u slučaju vozila s pogonom na elektromotor

ili VA = 50 km/h,

ovisi koja je vrijednost niža

Međutim, ako tijekom ispitivanja, u slučaju vozila koja imaju više od dva zasebna stupnja prijenosa, postoji automatsko prebacivanje u niži prvi stupanj prijenosa, a ovo prebacivanje u niži stupanj prijenosa se može izbjeći po izboru proizvođača, sukladno stavku 3.1.2.4.2.4.

3.1.2.4.2.2.   Položaj ručnog birača

Ispitivanje će se provoditi s biračem u položaju koji proizvođač preporučuje za „normalnu” vožnju. Isključit će se vanjsko prebacivanje u niži stupanj prijenosa (npr. prebacivanje automatsko mjenjača na niže).

3.1.2.4.2.3.   Pomoćni stupnjevi prijenosa

Ako je vozilo opremljeno pomoćnim ručnim prijenosnikom ili osovinom s više stupnjeva prijenosa, treba koristiti položaj koji se koristi za normalnu gradsku vožnju. U svim slučajevima biti će isključeni posebni položaji birača za spora gibanja, parkiranje, ili će biti isključeno kočenje.

3.1.2.4.2.4.   Sprječavanje prebacivanja u niži stupanj prijenosa

Neka vozila opremljena s automatskim mjenjačem (dva ili više diskretna prijenosna omjera) mogu se prebaciti u niži stupanj prijenosa, do prijenosnog omjera koji se u normalnom slučaju ne koristi u gradskoj vožnji, kao što je definirao proizvođač. Prijenosni omjer koji se ne koristi za gradsku vožnju sadrži prijenosni omjer predviđen za sporu vožnju, parkiranje ili kočenje. U ovim slučajevima operater može odabrati neku od sljedećih modifikacija:

(a)	povećanje brzine vozila v do najviše 60 km/h, kako bi se izbjegla takva promjena naniže;

(b)

održanje brzine vozila v kod 50 km/h i ograničenje opskrbe motora gorivom do 95 % od opskrbe potrebne za puno opterećenje; ovo se stanje smatra zadovoljavajućim; i. u slučaju motora s paljenjem pomoću iskre, kada je kut otvora leptiraste zaklopke 90 % od punog kuta; ii. u slučaju motora s paljenjem pomoću kompresije, kada je opskrba gorivom do visokotlačne pumpe ograničena do 90 % njene najveće opskrbe;

(c)	uspostaviti i koristiti elektroničko upravljanje koje će spriječiti prebacivanje u niže stupnjeve prijenosa, niže od onih koji se koriste za normalnu gradsku vožnju, kao što je definirao proizvođač.

3.1.3.   Tumačenje rezultata

Mjerenje buke koju emitira vozilo u gibanju smatrati će se važeće ako razlika između dva uzastopna mjerenja na istoj strani vozila nije veća od 2 dB(A) (5).

Zabilježena brojka će biti ona koja odgovara najvišoj razini zvuka. Ako bi se ta slika premašila za više od 1 dB(A) najveće razine zvuka dopuštene za kategoriju ispitivanog vozila, treba načiniti drugu seriju od dva mjerenja, na odgovarajućim pozicijama mikrofona. Tri od četiri tako dobivena rezultata u drugoj poziciji moraju se nalaziti unutar propisanih granica.

U pomanjkanju preciznosti mjernog instrumenta, brojke očitane tijekom mjerenja treba svaku smanjiti za 1 dB(a).

3.2.   Mjerenje buke koju emitiraju vozila u stanju mirovanja

3.2.1.   Razina zvuka u blizini vozila

Kako bi se olakšale naredne provjere na vozilima u primjeni, razina zvuka se mora mjeriti blizu izlaznog otvora ispušne cijevi, u skladu sa sljedećim zahtjevima i rezultati mjerenja se moraju upisati u ispitno izvješće sastavljeno u svrhu izdavanja certifikata prema Prilogu 1.

3.2.2.   Akustična mjerenja

Za mjerenja se mora koristiti precizan mjerač razine zvuka, definiran u stavku 1.1 ovog Priloga.

3.2.3.   Mjesto ispitivanja — lokalni uvjeti (slika 2.)

3.2.3.1.   Mjerenja treba provoditi u stanju mirovanja vozila, na površini odgovarajućoj za mjerenja vozila u gibanju, te trebaju odgovarati odredbama Priloga 8. ovome Pravilniku.

3.2.3.2.   Tijekom ispitivanja nitko se ne smije zadržavati u prostoru mjerenja, osim promatrača i vozača čija prisutnost ne smije imati utjecaja na očitanje mjerača.

3.2.4.   Smetnje od šumova i smetnje od vjetra

Očitanja na mjernim instrumentima koja se izvode kod bučne okoline i vjetra, moraju biti najmanje 10 dB(A) ispod razine mjerenog zvuka. Prikladan zaslon protiv vjetra mora se ugraditi na mikrofon, pod uvjetom da se uzme u obzir njegov učinak na osjetljivost mikrofona.

3.2.5.   Postupak mjerenja

3.2.5.1.   Narav i broj mjerenja

Najveća razina zvuka izražena u A-srednjim decibelima (dB(A)) mora se mjeriti tijekom radnog perioda, prema stavku 3.2.5.3.2.1.

Na svakoj mjernoj točki moraju se provesti najmanje tri mjerenja

3.2.5.2.   Pozicioniranje i priprema vozila

Vozilo treba smjestiti u središnjem dijelu ispitnog područja, s ručicom mjenjača u neutralnom položaju i ukopčanom spojkom. Ako to izvedba vozila ne dopušta, vozilo treba ispitati u skladu s propisima proizvođača za ispitivanje stacionarnih motora. Prije svake serije mjerenja, motor treba dovesti u njegovo normalno radno stanje, kao što navodi proizvođač.

Ako je vozilo opremljeno s ventilatorom(ima) koji ima(ju) automatski mehanizam za aktiviranje, ovaj sustav ne smije stvarati smetnje tijekom mjerenja razine zvuka.

3.2.5.3.   Mjerenje buke u blizini ispušne cijevi (vidjeti Dodatak, slika 2.)

3.2.5.3.1.   Položaji mikrofona

3.2.5.3.1.1.   Visina mikrofona iznad tla treba biti jednaka onoj ispušne cijevi, ali u svakom slučaju treba biti ograničena na najmanju vrijednost od 0,2 m.

3.2.5.3.1.2.   Mikrofon treba biti usmjeren prema otvoru za protok ispušnih plinova i mora se nalazi na razmaku 0,5 m od istoga.

3.2.5.3.1.3.   Njegova os najveće osjetljivosti mora biti paralelna s tlom i mora tvoriti kut od 45° ± 10° s vertikalnom ravninom koja sadrži smjer strujanja ispušnih plinova. Moraju se poštovati upute proizvođača mjerača razine zvuka obzirom na njegovu os. U odnosu na ovu ravninu mikrofon se mora smjestiti na takav način da se dobije najveća udaljenost od uzdužne srednje ravnine vozila; u slučaju sumnje treba odabrati položaj koji daje najveću udaljenost od konture vozila.

3.2.5.3.1.4.   U slučaju ispušnog sustava s dva ili više izlaznih otvora na razmaku manjem od 0,3 m i koji su spojeni na isti prigušivač buke, izvodi se samo jedno mjerenje; položaj mikrofona se uzima u odnosu na izlazni otvor najbliži vanjskom rubu vozila, ili ako takav izlazni otvor ne postoji, u odnosu na izlazni otvor najviši iznad tla.

3.2.5.3.1.5.   Za vozila s vertikalnom ispušnom cijevi (npr. gospodarska vozila), mikrofon treba postaviti na visini izlaznog otvora ispušne cijevi. Njegova os mora biti vertikalna i usmjerena prema gore. Treba ga postaviti na razmaku 0,5 m od bočne strane vozila, najbliže ispušnoj cijevi.

3.2.5.3.1.6.   Za vozila s ispušnim sustavom opremljenim s dva izlazna otvora na razmaku većem od 0,3 m, po jedno mjerenje se izvodi za svaki izlazni otvor i bilježi se najviša razina zvuka.

3.2.5.3.2.   Radni uvjeti motora

3.2.5.3.2.1.   Motor radi s konstantnim brojem okretaja, čija je vrijednosti: 3/4 S za motore s kontroliranim paljenjem i za dizelske motore.

3.2.5.3.2.2.   Kada se dosegne konstantni broj okretaja motora, leptirasta zaklopka će se brzo vratiti u položaj praznog hoda. Razina zvuka će se mjeriti tijekom radnog perioda koji se sastoji od kratkog održanja konstantnog broja okretaja motora i kroz čitavi period usporenja, kada se najveće očitanje mjerača razine zvuka uzima kao ispitna vrijednost.

3.2.6.   Rezultati

3.2.6.1.   Očitanja, zaokružena na najbliži decibel treba uzeti s mjernog instrumenta.

U razmatranje će se uzeti samo one vrijednosti dobivene od tri uzastopna mjerenja, koje se ne razlikuju za više od 2 dB(A).

3.2.6.2.   Najviša od ove tri vrijednosti predstavlja rezultat ispitivanja.

---

(1)  Kako su definirana u Prilogu 4. ovog Pravilnika.

(2)  Ako: n = 2 za vozila sa snagom motora manjom od 225 kW (ECE): n = 3 za vozila sa snagom motora većom od 225 kW (ECE).

(3)  Ako x/n ne odgovara cijelom broju, mora se koristiti najbliži viši omjer.

(4)  Sva vozila opremljena automatskim prijenosnikom.

(5)  Rasipavanje rezultata između pojedinih ispitivanja može se smanjiti ako se pričeka 1 minutu između pojedinih ispitivanja, u stanju praznog hoda, čime će se stabilizirati radna temperatura vozila.

Dodatak uz Prilog 3.

Pozicije mjerenja za vozila u gibanju

---

PRILOG 4.

KLASIFIKACIJA VOZILA  (1)

1.   KATEGORIJA L

(Ne primjenjuje se za ovaj Pravilnik)

2.   KATEGORIJA M — VOZILA s MEHANIČKIM POGONOM KOJA IMAJU NAJMANJE ČETIRI KOTAČA I KOJA SE KORISTE ZA PRIJEVOZ PUTNIKA

2.1.	:	Kategorija M1	:	Vozila koja se koriste za prijevoz putnika i obuhvaćaju ne više od osam sjedala, osim sjedala vozača.
2.2.	:	Kategorija M2	:	Vozila koja se koriste za prijevoz putnika, obuhvaćaju više od osam sjedala osim sjedala vozača i imaju najveću masu koja ne prelazi pet tona.
2.3.	:	Kategorija M3	:	Vozila koja se koriste za prijevoz putnika, obuhvaćaju više od osam sjedala osim sjedala vozača i imaju najveću masu veću od pet tona.

2.4.   Vozila kategorija M2 i M3 pripadaju jednoj od tri sljedeća razreda:

2.4.1.   Razred I „gradski autobus”: vozilo ovog razreda ima i prostor za putnike koji stoje.

2.4.2.   Razred II „međugradski autobus”: vozilo ovog razreda može imati prostor za putnike koji stoje, ali samo u prolazu.

2.4.3.   Razred III „turistički autobus”: vozilo ovog razreda nije predviđeno za putnike koje stoje.

2.5.   Napomene

2.5.1.   „Zglobni autobus” je vozilo koje se sastoji od dvije ili više krute sekcije koje su zglobno spojene jedna s drugom; prostori za putnike svake sekcije međusobno komuniciraju tako da se između njih putnici mogu slobodno kretati; krute sekcije su trajno spojene, tako da se mogu razdvojiti samo sa sredstvima koja se normalno mogu naći samo u servisnoj radionici.

2.5.2.   Zglobni autobusi obuhvaćaju dvije ili više neodvojive, ali zglobno povezane jedinice i smatraju se jednim vozilom.

2.5.3.   U slučaju vučnog vozila predviđenog za priključak na poluprikolicu (traktor za poluprikolicu), masa koja se uzima u obzir za klasifikaciju vozila je masa vučnog vozila, povećana za masu koja odgovara najvećom statičkom vertikalnom opterećenju koje se prenosi na vučno vozilo preko poluprikolice, i tamo gdje je to primjenjivo, preko najveće mase vlastitog tereta vučnog vozila.

3.   KATEGORIJA N — VOZILA s MEHANIČKIM POGONOM KOJA IMAJU NAJMANJE ČETIRI KOTAČA I KOJA SE KORISTE ZA PRIJEVOZ TERETA

3.1.	:	Kategorija N1	:	Vozila koja se koriste za prijevoz tereta i imaju najveću masu koja nije veća od 3,5 tone.
3.2.	:	Kategorija N2	:	Vozila koja se koriste za prijevoz tereta i imaju najveću masu veću od 3,5 tone, ali koja ne premašuje 12 tona.
3.3.	:	Kategorija N3	:	Vozila koja se koriste za prijevoz tereta i imaju najveću masu veću od 12 tona.

3.4.   Napomene

3.4.1.   U slučaju vučnog vozila predviđenog za priključak na poluprikolicu (traktor za poluprikolicu), masa koja se uzima u obzir za klasifikaciju vozila je masa vučnog vozila, povećana za masu koja odgovara najvećom statičkom vertikalnom opterećenju koje se prenosi na vučno vozilo preko poluprikolice, i tamo gdje je to primjenjivo, preko najveće mase vlastitog tereta vučnog vozila.

3.4.2.   Oprema i instalacije koje se izvode na nekim vozilima specijalne namjene (kranska vozila, radionička vozila, vozila javne namjene) smatraju se kao ekvivalent teretu.

---

(1)  U skladu s pročišćenim tekstom Rezolucije o proizvodnji vozila (R.E.3) (TRANS/SC1/WP.29/78/Amend. 3, Prilog 7.).

---

PRILOG 5.

ISPUŠNI SUSTAVI SA SADRŽAJEM VLAKNASTIH MATERIJALA

1.   Vlaknasti materijali se ne koriste kod izgradnje prigušivača buke, osim ako se ne poduzmu prikladne mjere u konstrukciji ili fazama proizvodnje, kako bi se osiguralo da se tražena djelotvornost u ispunjavanju graničnih vrijednosti postavljenih u stavku 6.2.2 ovog Pravilnika, postiže na cesti. Takvi prigušivači buke će se smatrati djelotvornima na cesti ako ispušni plinovi ne dođu u kontakt s vlaknastim materijalima ili ako je prigušivač buke prototipa vozila, ispitan u skladu sa zahtjevima stavaka 3.1 i 3.2 ovog Pravilnika, doveden u normalno stanje za primjenu na cesti prije nego što su provedena mjerenja razine zvuka. To se može postići primjenom jednog od tri ispitivanja opisanog u stavcima 1.1, 1.2 i 1.3 ili odstranjivanjem vlaknastog materijala iz prigušivača buke.

1.1.   Kontinuirana cestovna vožnja za 10 000 km

1.1.1.   Oko polovice ove vožnje sastoji se od gradske vožnje i druga polovica od vožnje na dugim dionicama, velikim brzinama; kontinuirana cestovna vožnja može se zamijeniti odgovarajućim programom ispitne staze.

1.1.2.   U nekim prilikama treba naizmjenično mijenjati dva režima brzine.

1.1.3.   Kompletni program ispitivanja mora sadržavati najmanje 10 prekida od najmanje tri sata trajanja, kako bi se reproducirali učinci hlađenja i kondenzacija koja se može pojaviti.

1.2.   Stvaranje radnih uvjeta na ispitivalištu

1.2.1.   Uz pomoć standardnih dijelova i pridržavanjem uputa proizvođača vozila, ispušni sustav i njegove komponente moraju biti montirani na ovo vozilo prema stavku 3.3 ovog Pravilnika ili na motor prema stavku 3.4 ovog Pravilnika. U ovom slučaju vozilo mora biti montirano na valjkasti dinamometar. U drugom slučaju motor se mora spojiti na dinamometar.

1.2.2.   Ispitivanje se mora izvoditi u šest perioda od šest sati, s prekidom od najmanje 12 sati između svakog perioda, kako bi se reproducirali učinci hlađenja kod kondenzacije koja se može pojaviti.

1.2.3.   Tijekom svakog perioda od šest sati, motor će raditi pod sljedećim uvjetima:

1.	Pet minuta kod broja okretaja pri praznom hodu;

2.	Jednosatni slijed pod 1/4 opterećenjem, kod 3/4 nazivnog najvećeg broja okretaja (S);

3.	Jednosatni slijed pod 1/2 opterećenjem, kod 3/4 nazivnog najvećeg broja okretaja (S);

4.	10-minutni slijed pod punim opterećenjem, kod 3/4 nazivnog najvećeg broja okretaja (S);

5.	15-minutni slijed pod 1/2 opterećenjem, kod nazivnog najvećeg broja okretaja (S);

6.	30-minutni slijed pod 1/4 opterećenjem, kod nazivnog najvećeg broja okretaja (S).

Ukupno trajanje šest sljedova: tri sata.

Svaki period mora obuhvaćati dva seta od šest gore spomenutih sljedova.

1.2.4.   Tijekom ispitivanja prigušivač buke se ne smije hladiti prisilnim propuhom koji simulira normalno strujanje zraka oko vozila. Bez obzira na to, na zahtjev proizvođača, prigušivač buke se može hladiti, kako se ne bi premašila temperatura zabilježena na usisu, kada se vozilo kreće najvećom brzinom.

1.3.   Pripremanje pulsiranjem

1.3.1.   Ispušni sustav ili njegove komponente moraju biti montirani na vozilo prema stavku 3.3 ovog Pravilnika ili na motor prema stavku 3.4 ovog Pravilnika. U prvom slučaju vozilo mora biti montirano na dinamometar s valjcima.

U drugom slučaju motor mora biti montiran na dinamometar. Ispitni uređaji čija je detaljna shema prikazana na slici 3. Dodataka ovom Prilogu, moraju biti montirani na izlaz ispušnog sustava. Bilo koja druga naprava koja daje isti rezultat se prihvaća.

1.3.2.   Ispitni uređaji moraju biti podešeni na takav način da se struja ispušnih plinova naizmjenično prekida i ponovno uspostavlja preko ventila brzog djelovanja za 2 500 ciklusa.

1.3.3.   Ventil mora otvoriti kada povratni tlak ispušnog sustava mjeren na najmanje 100 mm niz struju, od prirubnice usisa, dosegne vrijednost između 0,35 i 0,40 bar. Ovaj ventil mora zatvoriti kada se ovaj tlak ne razlikuje za više od 10 % od njegove stabilizirane vrijednosti, s otvorenim ventilom.

1.3.4.   Prekidač vremenske zadrške mora biti podešen za trajanje ispuha ispušnih plinova, prema odredbama stavka 1.3.3.

1.3.5.   Broj okretaja motora mora biti 75 % od broja okretaja (S) kod kojega motor razvija najveću snagu.

1.3.6.   Snaga koju pokazuje dinamometar mora biti 50 % od snage punoga gasa, mjerene kod 75 % broja okretaja motora (S).

1.3.7.   Tijekom ispitivanja moraju biti zatvoreni svi ispusni otvori.

1.3.8.   Kompletno ispitivanje se mora završiti u toku 48 sati.

Ako je potrebno, treba provesti jedan period hlađenja nakon svakog sata.

Dodatak Prilogu 5.

---

PRILOG 6.

BUKA OD KOMPRIMIRANOG ZRAKA

1.   POSTUPAK MJERENJA

Mjerenje se provodi na pozicijama mikrofona 2 i 6 prema slici 1., dok je vozilo u stanju mirovanja. Najviša A-srednja razina zvuka registrira se tijekom odzračivanja regulatora tlaka i tijekom ventiliranja, nakon primjene radne i parkirne kočnice.

Buka tijekom odzračivanja regulatora tlaka mjeri se dok motor radi s brojem okretaja pri praznom hodu. Buka ventiliranja registrira se tijekom rada radne i parkirne kočnice; prije svakog mjerenja kompresor zraka treba dovesti do najvećeg dopuštenog radnog tlaka, i nakon toga isključiti motor.

2.   OCJENA REZULTATA

Za sve pozicije mikrofona izvode se dva mjerenja. Za kompenziranje netočnosti mjerne opreme očitanje mjerača se smanjuje za 1 dB(A) i smanjena vrijednost se uzima kao rezultat mjerenja. Rezultati se uzimaju kao važeći ako razlika između mjerenja na jednoj poziciji mikrofona nije veća od 2 dB(A). Najviša izmjerena vrijednost uzima se kao rezultat. Ako bi ova vrijednost premašila granicu buke za 1 dB(A), izvode se dva dodatna mjerenja na odgovarajućem položaju mikrofona. U tom slučaju tri od četiri dobivena rezultata mjerenja u tom položaju moraju zadovoljiti granicu buke.

3.   GRANIČNA VRIJEDNOST

Razina zvuka ne smije prijeći graničnu vrijednost od 72 dB(A).

Dodatak Prilogu 6.

Slika 1.

Pozicije mikrofona za mjerenje buke od komprimiranog zraka

Mjerenje se provodi na vozilu u stanju mirovanja u skladu sa slikom 1., korištenjem dvaju mikrofona na položajima udaljenosti 7 m od obrisa vozila i na visini od 1,2 m iznad tla.

---

PRILOG 7.

KONTROLE SUKLADNOSTI PROIZVODNJE

1.   OPĆENITO

Ovi su zahtjevi su u skladu s ispitivanjem koje treba provesti za kontrolu sukladnosti proizvodnje prema stavcima 8.3.5 i 8.4.3 ovog Pravilnika.

2.   POSTUPAK ISPITIVANJA

Mjesto ispitivanja i mjerni instrumenti trebaju biti oni koji su opisani u Prilogu 3.

2.1.   Ispitivano(a) vozilo(a) treba(ju) se podvrgnuti ispitivanju za mjerenje buke vozila u gibanju, kao što je opisano u stavku 3.1 Priloga 3.

2.2.   Buka od komprimiranog zraka

Vozila s najvećom masom većom od 2 800 kg i opremljena sustavom komprimiranog zraka moraju se podvrgnuti dodatnom ispitivanju za mjerenje buke komprimiranog zraka, kao što je opisano u stavku 1 Priloga 6.

3.   UZIMANJE UZORAKA

Treba odabrati jedno vozilo. Ako se nakon ispitivanja prema stavku 4.1 za vozilo ne smatra da ispunjava zahtjeve Pravilnika, treba još ispitati dva daljnja vozila.

4.   OCJENA REZULTATA

4.1.   Ako razina zvuka ispitivanog vozila prema stavcima 1. i 2. ne premašuje za više od 1 dB(A) graničnu vrijednost propisanu u stavku 6.2.2 ovog Pravilnika, za mjerenje prema stavku 2.1, i u stavku 3. Priloga 6. ovome Pravilniku za mjerenje prema stavku 2.2, za tip vozila će se smatrati da ispunjava zahtjeve ovog Pravilnika.

4.2.   Ako vozilo ispitano prema stavku 4.1 ne ispunjava zahtjeve postavljene u ovom stavku, dva daljnja vozila istog tipa treba ispitati prema stavcima 1. i 2.

4.3.   Ako bi razina zvuka drugog i/ili trećeg vozila stavaka za više od 1 dB(A) premašila granične vrijednosti propisane u stavku 6.2.2 ovog Pravilnika, za tip vozila će se smatrati da ne ispunjava zahtjeve ovog Pravilnika i proizvođač treba poduzeti potrebne mjere za ponovno uspostavljanje usklađenosti.

---

PRILOG 8.

ZAHTJEVI VEZANI ZA MJESTO ISPITIVANJA

1.   UVOD

Ovaj Prilog opisuje zahtjeve koji se odnose na fizikalne karakteristike i postavljanje ispitne staze. Ovi zahtjevi zasnovani se na posebnoj normi (1), opisuju tražene fizikalne karakteristike, kao i postupke ispitivanja za ove karakteristike.

2.   TRAŽENE KARAKTERISTIKE POVRŠINE

Za površinu se smatra da zadovoljava ovu normu, pod uvjetom da je mjerena tekstura i sadržaji šupljina ili da je izmjeren koeficijent apsorpcije zvuka i da su ispunjeni svi zahtjevi stavaka 2.1 do 2.4, te da su ispunjeni projektni zahtjevi (stavak 3.2).

2.1.   Sadržaj preostalih šupljina

Sadržaj preostalih šupljina, VC, mješavine za polaganje kolničkog zastora ispitne staze ne smije biti veći od 8 %. Za postupak mjerenja vidjeti stavak 4.1.

2.2.   Koeficijent apsorpcije zvuka

Ako površina ne bi zadovoljila prema zahtjevu za sadržaj preostalih šupljina, površina će biti prihvatljiva samo ako je njezin koeficijent apsorpcije zvuka α ≤ 0,10. Za postupak mjerenja vidjeti stavak 4.2. Zahtjev stavaka 2.1 i 2.2 će također biti ispunjen ako je izmjerena samo apsorpcija zvuka i ako je dobiveno α ≤ 0,10.

Napomena: Najvažnija karakteristika je apsorpcija zvuka, iako je sadržaj preostalih šupljina više uobičajen u cestogradnji. Međutim, apsorpciju zvuka treba mjeriti samo ako površina ne zadovoljava obzirom na zahtjev za šupljine. To zbog toga što se to povezuje s relativno velikom nepouzdanošću u pojmovima oba mjerenja i važnošću, te se neke površine mogu pogrešno odbaciti kada su zasnovane samo na mjerenju šupljina.

2.3.   Dubina teksture

Dubina teksture (TD) mjerena volumetrijskim postupkom (vidjeti stavak 4.3) treba biti:

TD ≥ 0,4 mm

2.4.   Homogenost površine

Treba poduzeti sve praktične mjere kako bi površina bila što je moguće više homogena unutar ispitnog područja. To obuhvaća teksturu i sadržaj šupljina, ali treba također napomenuti da ako proces kotrljanja rezultira djelotvornijim kotrljanjem na nekim mjestima u odnosu na druga mjesta, tekstura može biti različita i mogu se pojaviti neravnine koje uzrokuju udarne rupe.

2.5.   Period ispitivanja

U svrhu kontrole da li površina nastavlja zadovoljavati zahtjeve obzirom na teksturu i sadržaj šupljina ili apsorpciju zvuka, što se traži u ovom standardu, treba provesti periodično ispitivanje površine u sljedećim intervalima:

(a)	Za sadržaj preostalih šupljina ili apsorpciju zvuka:   kada je površina nova;   ako površina ispunjava zahtjeve kada je nova, nisu potrebna daljnja periodična ispitivanja. Ako ne ispunjava zahtjev kada je nova, to će se dogoditi kasnije, jer je površina s vremenom sklona začepljenju i zbijanju.

(b)	Za dubinu teksture (TD):   kada je površina nova;   kada počne ispitivanje buke (Napomena: ne prije četiri tjedna nakon polaganja kolničkog zastora);   nakon toga svakih 12 mjeseci.

3.   PROJEKTIRANJE ISPITNE POVRŠINE

3.1.   Površina

Kod projektiranja ispitne staze važno je osigurati kao najmanji zahtjev da površina po kojoj se kreću vozila ispitnom stazom, bude pokrivena s propisnim ispitnim materijalom, s prikladnim rubnjacima za sigurnu i praktičnu vožnju. To će zahtijevati širinu staze od najmanje 3 m i duljinu staze koja se proteže izvan linija AA i BB za najmanje 10 m na svaku stranu. Slika 1. prikazuje položajni plan prikladnog ispitnog mjesta i ukazuje na najmanju površinu koju finišer mora položiti i valjak zbiti, s propisanim materijalom ispitne površine. Prema Prilogu 3. stavak 3.1.1.1, mjerenja treba izvoditi na svakoj strani vozila. To se može izvesti mjerenjem s dvije lokacije mikrofona (po jedna na svakoj strani staze) i vožnjom u jednom smjeru, ili mjerenjem s mikrofonom samo na jednoj strani staze, ali vožnjom vozila u dva smjera. Ako se koristi ovaj postupak, u tom slučaju nema zahtjeva na površinu na ovoj strani staze gdje nema mikrofona.

Slika 1.

Najmanji zahtjev za ispitnu površinu. Zasjenjeni dio se naziva „ispitna površina”

3.2.   Projektiranje i priprema površine

3.2.1.   Osnovni zahtjevi projekta

Ispitna površina treba ispuniti četiri projektna zahtjeva:

3.2.1.1.

Mora biti zbijeni asfaltbeton.

3.2.1.2.

Najveća veličina kamene sitneži iznosi 8 mm (dopuštena veličina od 6,3 do 10 mm).

3.2.1.3.

Debljina habajućeg sloja mora biti ≥ 30 mm.

3.2.1.4.

Vezivo je bitumen izravne penetracije, bez modifikacije.

3.2.2.   Smjernice za projektiranje

Kao smjernica graditelju površine, krivulja granulacije agregata koji će dati tražene karakteristike, prikazana je na slici 2. Pored toga, tabela 1. daje neke smjernice kako bi se dobila tražena tekstura i izdržljivost. Krivulja granulacije odgovara sljedećoj formuli

P (% prolaza) = 100 × (d/dmax)1/2

pri čemu je:

d	=	veličina kvadratnog oka sita, in mm
dmax	=	8 mm za srednju krivulju
dmax	=	10 mm za donju krivulju tolerancije
dmax	=	6,3 mm za gornju krivulju tolerancije

Slika 2.

Krivulja granulacije agregata u asfaltnoj mješavini, s tolerancijama

Pored gornjih, postavljaju se sljedeći zahtjevi:

(a)	Pješčana frakcija (0,063 mm < veličina kvadratnog oka sita < 2 mm) sadržavati će ne više od 55 % prirodnog pijeska i najmanje 45 % usitnjenog pijeska;

(b)	Nosivi sloj i nosivi donji sloj trebaju osigurati dobru stabilnost i ravnost, prema najboljoj praksi cestogradnje;

(c)	Kamena sitnež se mora usitniti (100 % usitnjavanje) i mora se sastojati od materijala visokog otpora na drobljenje;

(d)	Kamena sitnež korištena u mješavini mora se isprati;

(e)	Na površinu se ne dodaje nikakva dodatna kamena sitnež;

(f)	Tvrdoća veziva izražena kao PEN vrijednost mora biti 40-60, 60-80 ili čak 80-100, ovisno od klimatskih uvjeta predmetne države. Pravilo je da se koristi što je moguće tvrđe vezivo, pod uvjetom da je to sukladno uobičajenoj praksi.

(g)

Temperaturu mješavine prije valjanja treba tako odabrati da se narednim valjanjem postigne traženi sadržaj šupljina. Kako bi se povećala vjerojatnost ispunjavanja tehničkih zahtjeva stavaka 2.1 do 2.4, zbijenost treba izučiti ne samo odgovarajućim izborom temperature miješanja, nego i odgovarajućim brojem prolaza valjka i izborom valjka.

Tabela 1.

Smjernice za projektiranje

	Ciljne vrijednosti		Tolerancije
	Preko ukupne mase mješavine	Preko mase agregata
Masa kamena, veličina kvadratnog oka sita (SM) > 2 mm	47,6 %	50,5 %	± 5
Masa pijeska 0,063 < SM < 2 mm	38,0 %	40,2 %	± 5
Masa punila SM < 0,063 mm	8,8 %	9,3 %	± 2
Masa veziva (bitumen)	5,8 %	NA	± 0,5
Maksimalna veličina kamene sitneži	8 mm		6,3-10
Tvrdoća veziva	(vidjeti stavak 3.2.2. točku (f))
Vrijednost poliranog kamena (PSV)	> 50
Zbijenost u odnosu na Marshall zbijenost	98 %

4.   POSTUPAK ISPITIVANJA

4.1.   Mjerenje preostalog sadržaja šupljina

U svrhe ovog mjerenja, jezgre treba uzeti iz staze na najmanje četiri različite pozicije, podjednako raspoređene na ispitnoj površini između linija AA i BB (vidjeti sliku 1.). Kako bi se izbjegla nehomogenost i neravnost u stazama kotača, jezgre se ne smiju uzeti u samim stazama kotača nego blizu njih. Dvije jezgre (najmanje) treba uzeti blizu staza kotača, a jednu jezgru (najmanje) treba uzeti približno na sredini između staza kotača i svake lokacije mikrofona.

Ako postoji sumnja da uvjeti homogenosti nisu ispunjeni (vidjeti stavak 2.4), jezgre treba uzeti s više lokacija unutar ispitnog područja.

Sadržaj preostalih šupljina treba odrediti za svaku jezgru, a nakon toga treba izračunani prosječnu vrijednost od svih jezgri i usporediti sa zahtjevom stavaka 2.1. Pored toga, niti jedna pojedinačna jezgra ne smije imati vrijednost šupljine veću od 10 %. Graditelja ispitne površine se podsjeća na problem koji se može pojaviti ako bi se ispitna površina zagrijala pomoću cijevi ili električnih žica, a da se jezgre moraju uzeti s te površine. Takve se instalacije trebaju pažljivo planirati obzirom na buduće lokacije bušotina jezgri. Preporučuje se ostaviti nekoliko lokacija veličine približno 200 × 300 mm na mjestima gdje nema žica/cijevi ili gdje su iste položene dovoljno duboko, kako se ne bi oštetile jezgre uzete iz površinskog sloja.

4.2.   Koeficijent apsorpcije zvuka

Koeficijent apsorpcije zvuka (normalni upadni kut) treba mjeriti impedancijom, postupkom sa cijevi, kao što je propisano u ISO 10534-1: „Akustika — Određivanje koeficijenta zvučne apsorpcije i impedancije u impedancijskim cijevima “ (2).

Što se tiče ispitnih uzoraka treba se pridržavati istih zahtjeva kao i obzirom na sadržaj zaostalih šupljina (vidjeti stavak 4.1). Apsorpciju zvuka treba mjeriti u području između 400 Hz i 800 Hz i u području između 800 Hz i 1 600 Hz (najmanje na središtu frekvencija pojasa treće oktave) te utvrditi najveće vrijednosti za oba ta pojasa frekvencije. Potom se određuje prosječna vrijednost za sve ispitne uzorke koja predstavlja konačan rezultat.

4.3.   Mjerenje volumetrijske makroteksture

U svrhe ovog standarda, mjerenje dubine teksture treba izvoditi na najmanje 10 pozicija ravnomjerno raspoređenih uzduž staza kotača, ispitnog pojasa, a prosječnu vrijednost treba usporediti s propisanom najmanjom dubinom teksture. Za opis postupka vidjeti ISO 10844:1994.

5.   STABILNOST U VREMENU I ODRŽAVANJE

5.1.   Utjecaj starenja

Zajedničko za sve ostale površine je da se očekuje da se razina zvuka guma/ceste mjerena na ispitnoj površini može neznatno povećati tijekom prvih 6-12 mjeseci nakon izgradnje.

Površina će postići svoje tražene karakteristike najranije četiri tjedna nakon izgradnje. Utjecaj starenja na buku od teretnih vozila općenito je manji nego od osobnih vozila.

Stabilnost u vremenu određuje se uglavnom poliranjem i zbijanjem od vozila koja se kreću po površini. Treba je periodično kontrolirati, kako je navedeno u stavku 2.5.

5.2.   Održavanje površine

S površine se mora odstraniti rahla prljavština i prašina koja može znatno smanjiti djelotvornu dubinu teksture. U zemljama sa zimskom klimom sol se ponekada koristi za odleđivanje. Sol može privremeno promijeniti stanje površinu, time što će se povećati buka, te se prema tome ne preporučuje.

5.3.   Ponovno polaganje kolničkog zastora na ispitnu površinu

Ako treba ponovno položiti kolnički zastor na ispitnu površinu, obično treba ponovno polagati kolnički zastor samo na ispitni pojas (3 m širine, kako je prikazano na slici 1.) gdje se vozila kreću, pod uvjetom da ispitna površina izvan ovog pojasa ispunjava zahtjev za sadržaj preostalih šupljina ili apsorpciju zvuka, kod mjerenja.

6.   DOKUMENTIRANJE ISPITNE POVRŠINE I ISPITIVANJA KOJA SE NA NJOJ IZVODE

6.1.   Dokumentiranje ispitne površine

Sljedeći će se podaci dati u dokumentu u kojem se opisuje ispitna površina:

6.1.1.

Lokacija ispitne staze.

6.1.2.

Tip veziva, tvrdoća veziva, tip agregata, najveća teoretska zbijenost betona (DR), debljina habajućeg sloja i krivulja granulacije određena za jezgre iz ispitne staze.

6.1.3.

Postupak zbijanja (npr. tip valjka, masa valjka, broj prolaza).

6.1.4.

Temperatura mješavine, temperatura okolnog zraka i brzina vjetra tijekom polaganja kolničkog zastora.

6.1.5.

Datum kada je izvođač radova položio kolnički zastor.

6.1.6.

Svi ili barem zadnji rezultat ispitivanja, uključujući: 6.1.6.1. Sadržaj preostalih šupljina svake jezgre. 6.1.6.2. Lokacije u ispitnoj površini iz koje se uzimaju jezgre za mjerenje šupljina. 6.1.6.3. Koeficijent apsorpcije zvuka svake jezgre (ako se mjeri). Navesti rezultate kako za svaku jezgru i svako učestalo područje, tako i za ukupne prosječne rezultate. 6.1.6.4. Lokacije u ispitnoj površini iz kojih treba uzeti jezgre za mjerenje apsorpcije. 6.1.6.5. Dubina teksture, uključujući broj ispitivanja i standardno odstupanje 6.1.6.6. Institucija odgovorna za ispitivanje, oprema stavcima 6.1.6.1 i 6.1.6.2 i tip korištene opreme. 6.1.6.7. Datum ispitivanja i datum kada su jezgre uzete iz ispitne staze.

6.2.   Dokumentiranje ispitivanja buke vozila provođenih na površini

U dokumentu koji opisuje ispitivanje(a) buke vozila treba navesti da li su ispunjeni ili ne svi zahtjevi ovog standarda. Kod toga se treba pozvati na dokument prema stavku 6.1 koji opisuje rezultate koji to potvrđuju.

---

(1)  ISO 10844:1994.

(2)  Bit će objavljena.

---

PRILOG 9.

PODACI O VOZILU I ISPITIVANJU, PREMA POSTUPKU MJERENJA B

Informacije navedene u Prilogu 1. nije potrebno ponavljati.

---

PRILOG 10.

POSTUPCI I INSTRUMENTI ZA MJERENJE BUKE KOJU PROIZVODE MOTORNA VOZILA (POSTUPAK MJERENJA B)

1.   MJERNI INSTRUMENTI

1.1.   Akustični instrumenti

Uređaji koji se koriste za mjerenje razine buke moraju biti precizni mjerači razine zvuka ili ekvivalentni sustav mjerenja koji ispunjava zahtjeve na instrumente razreda 1. (uključujući preporučeni zaslon protiv vjetra, ako se koristi). Ovi su zahtjevi opisani u „IEC 61672-1:2002: Precizni mjerači razine zvuka”, drugo izdanje, Međunarodne elektrotehničke komisije (IEC).

Mjerenja treba provoditi pomoću akustičnih instrumenata „brzog” odziva i „A” krivulje srednje vrijednosti, također opisane u „IEC 61672-1:2002”. Kod korištenja sustava koji sadrži periodični nadzor A-srednje razine zvučnog tlaka, očitanje treba vršiti u vremenskom intervalu koji nije veći od 30 ms.

Instrumente treba održavati i baždariti u skladu s uputama proizvođača instrumenta.

1.2.   Sukladnost sa zahtjevima

Usklađenost akustičkih mjernih instrumenata provjerava se postojanjem važećeg certifikata o sukladnosti. Za ove certifikate se smatra da su važeći ako je certifikacija sukladnosti s normama bila izvođena unutar prethodnog razdoblja od 12 mjeseci za uređaj za baždarenje zvuka i unutar razdoblja prethodnih 24 mjeseci za sustav instrumenata. Sva ispitivanja usklađenosti moraju se izvoditi u laboratoriju koji je ovlašten za provođenje baždarenja prema odgovarajućim normama.

1.3.   Umjeravanje cijelog sustava za akustička mjerenja

Na početku i na kraju svakog mjerenja, cijeli sustav akustičkog mjerenja treba kontrolirati pomoću kalibratora zvuka koji ispunjava zahtjeve za kalibratore zvuka preciznosti razreda 1. prema IEC 60942:2003. Bez ikakvog daljnjeg podešavanja, razlika između očitanja treba biti manja ili jednaka 0,5 dB. Ako bi se ova vrijednost premašila, dobiveni rezultati mjerenja biti će odbačeni nakon prethodne zadovoljavajuće kontrole.

1.4.   Instrumenti za mjerenja broja okretaja

Broj okretaja motora mora se mjeriti s instrumentima čija je točnost ± 2 % ili viša, kod brojeva okretaja motora potrebnih za mjerenja koja se provode.

Cestovna brzina vozila mora se mjeriti s instrumentima točnosti od najmanje ± 0,5 km/h, kada se koriste instrumenti za kontinuirano mjerenje.

Ako se kod ispitivanja koriste neovisna mjerenja brzine, ovi instrumenti moraju zadovoljiti granice specifikacije od najmanje ± 0,2 km/h.

1.5.   Meteorološki instrumenti

Meteorološki instrumenti koji se koriste za nadzor uvjeta okoline tijekom ispitivanja, trebaju sadržavati sljedeće uređaje koji zadovoljavaju traženu točnost:

—	uređaj za mjerenje temperature, ± 1 °C;

—	uređaj za mjerenje brzine vjetra, ± 1,0 m/s;

—	uređaj za mjerenje barometarskog tlaka, ± 5 hPa;

—	uređaj za mjerenje relativne vlažnosti, ± 5 %.

2.   UVJETI MJERENJA

2.1.   Ispitno mjesto  (1) i uvjeti okoline mora biti dovoljno ravno

Ispitno mjesto mora biti dovoljno ravno. Površina ispitne staze treba biti suha. Ispitno mjesto treba biti takvo da kada se mali kružni izvor buke postavi na njenu površinu na središnjoj točki (sjecište linije mikrofona PP’ i središnje linije prometne trake vozila CC’), odstupanja od akustičke divergencije polukugle ne smiju biti veća od ± 1 dB.

Za ovaj se uvjet smatra da će biti zadovoljen ako su ispunjeni sljedeći zahtjevi:

—	unutar radijusa 50 m od središta staze, prostor je bez velikih reflektirajućih objekata kao što su ograde, stijene, mostovi ili zgrade,

—	ispitna staza i površina mjesta ispitivanja moraju biti suhi i bez apsorbirajućih materijala kao što su praškasti snijeg ili rahla prljavština,

—	blizu mikrofona ne smije biti zapreka koje mogu utjecati na akustičko polje i niti jedna osoba se ne smije nalaziti između mikrofona i izvora buke. Operater mjerenja treba biti tako pozicioniran da to ne može utjecati na očitanje mjerača.

Mjerenja se ne smiju izvoditi u lošim vremenskim uvjetima. Na rezultate mjerenja ne smiju utjecati naleti vjetra.

Meteorološke instrumente treba postaviti blizu ispitne površine, na visini od 1,2 m ± 0,02 m. Mjerenja treba izvoditi dok je temperatura okolnog zraka unutar područja 5 °C do 40 °C.

Ispitivanja se ne smiju izvoditi ako je brzina vjetra, uključujući nalete vjetra, u visini mikrofona veća od 5 m/s, tijekom intervala mjerenja buke.

Tijekom intervala mjerenja buke treba registrirati vrijednost reprezentativnu za temperaturu, brzinu i smjer vjetra, relativnu vlažnost i barometarski tlak.

Svaki maksimum buke koji bi se pojavio da nije povezan s karakteristikama opće razine buke vozila, treba zanemariti kod očitanja.

Pozadinsku buku treba mjeriti u trajanju 10 sekundi, neposredno prije i nakon serije ispitivanja vozila. Mjerenja treba izvoditi s istim mikrofonima i lokacijama mikrofona koje se koriste tijekom ispitivanja. Treba izvijestiti o razini A-srednjeg najvećeg zvučnog tlaka.

Pozadinska buka (uključujući buku koju stvara vjetar) treba biti najmanje 10 dB ispod razine A-srednjeg zvučnog tlaka kojeg proizvodi ispitivano vozilo. Ako je razlika između buke okoline i izmjerene buke od 10 do 15 dB(A), da bi se izračunali rezultati ispitivanja, odgovarajuća korekcija mora se oduzeti od očitanja na mjeraču razine buke, kako je prikazano u sljedećoj tabeli:

Razlika između buke okoline i izmjerene buke dB(A)	10	11	12	13	14	15
Korekcija dB(A)	0,5	0,4	0,3	0,2	0,1	0,0

2.2.   Vozilo

2.2.1.   Ispitivano vozilo treba odabrati na takav način da sva vozila istog tipa koja se plasiraju na tržište ispunjavaju zahtjev ovog Pravilnika. Mjerenja treba izvoditi bez priključnog vozila, osim u slučaju neodvojivih vozila. Mjerenja treba izvoditi na vozilima kod ispitne mase mt, propisane prema sljedećoj tabeli:

Kategorija vozila	Ispitna masa vozila
M1	mt = mro
N 1	mt = mro
N2, N3	mt = 50 kg po kW nazivne snage motora Dodatni teret za dosizanje ispitne mase vozila treba postaviti iznad gonjene(ih) stražnje(ih) osovine(a). Dodatni teret je ograničen do 75 % najveće mase dopuštene za stražnju osovinu. Ispitna masa se mora postići s tolerancijom od ± 5 %. Ako se težište dodatnog tereta ne može izravnati sa središtem stražnje osovine, ispitna masa vozila ne smije premašiti zbroj opterećenja prednje osovine i stražnje osovine u neopterećenom stanju, plus dodatni teret. Ispitna masa za vozila s više od dvije osovine treba biti ista kao i za vozila s dvije osovine.
M2, M3	mt = mro – masa članova posade (ako je primjenjivo)

2.2.2.   Gume korištene za ispitivanje trebaju biti reprezentativne za osovinu i treba ih odabrati proizvođač vozila i zabilježene u Prilogu 9. One trebaju odgovarati jednoj od veličina guma predviđenih za vozilo kao originalna oprema. Guma mora biti ili će biti komercijalno dostupna na tržištu u isto vrijeme kada i vozilo (2). Gume trebaju biti napumpane do tlaka kojeg preporučuje proizvođač vozila za ispitnu masu vozila. Gume moraju imati dubinu šara od najmanje 80 % pune dubine šara.

2.2.3.   Prije početka mjerenja motor treba dovesti do njegovog normalnog radnog stanja.

2.2.4.   Ako je vozilo opremljeno pogonom na više od dva kotača, ono se treba ispitati u vožnji predviđenoj za normalnu cestovnu primjenu.

2.2.5.   Ako je vozilo opremljeno ventilatorom(ima) koji ima(ju) mehanizam automatskog aktiviranja, ovaj sustav ne smije stvarati smetnje tijekom mjerenja.

2.2.6.   Ako je vozilo opremljeno ispušnim sustavom sa sadržajem vlaknastih materijala, ispušni sustav treba pripremiti prije ispitivanja, prema Prilogu 5.

3.   POSTUPCI ISPITIVANJA

3.1.   Mjerenje buke vozila u gibanju

3.1.1.   Opći uvjeti ispitivanja

Na ispitnoj stazi treba označiti dvije linije, AA’ i BB’, paralelne s linijom PP’ i koje se nalaze 10 m ispred i 10 m iza linije PP’.

Najmanje četiri mjerenja treba načiniti na svakoj strani vozila i za svaki stupanj prijenosa. Prethodna mjerenja se mogu načiniti u svrhu podešavanja, ali ih treba zanemariti.

Mikrofon se treba nalaziti na razmaku 7,5 m ± 0,05 m od referentne linije CC’ staze i 1,2 m ± 0,02 m iznad tla.

Referentna os za stanje slobodnog polja (vidjeti IEC 61672-1:2002) bit će horizontalna i usmjerena okomito na liniju putanje vozila CC’.

3.1.2.   Specifični uvjeti ispitivanja za vozila

3.1.2.1.   Vozila kategorije M1, M2 ≤ 3 500 kg, N1

Putanja središnje linije vozila treba slijediti liniju CC’ što je moguće bliže kroz čitavo ispitivanje, od pristupa do linije AA’, sve dok stražnja strana vozila ne prijeđe liniju BB’. Ako je vozilo opremljeno s pogonom na više od dva kotača, treba ga ispitati u izboru pogona namijenjenog za normalnu cestovnu vožnju.

Ako je vozilo opremljeno s pomoćnim ručnim mjenjačem ili osovinom za više stupnjeva prijenosa, treba koristiti poziciju koja se koristi u normalnoj gradskoj vožnju. U svim slučajevima će se isključiti prijenosni omjeri za spora gibanja, parkiranje ili kočenje.

Ispitna masa vozila treba biti prema tabeli iz stavka 2.2.1.

Ispitna brzina vtest je 50 km/h ± 1 km/h. Ispitna brzina mora se doseći kada je referentna točka na liniji PP’.

3.1.2.1.1.   Indeks omjera snage i mase (PMR)

PMR je definiran kako slijedi:

PMR = (Pn / mt) × 1 000 kg/kW

Indeks omjera snage i mase (PMR) koristi se za izračunavanje ubrzanja

3.1.2.1.2.   Izračunavanje ubrzanja

Izračunavanje ubrzanja je primjenjivo samo za M1, N1 i M2 ≤ 3 500 kg kategorije.

Sva ubrzanja se izračunavaju uz pomoć različitih brzina vozila na ispitnoj stazi (3). Dane formule se koriste za izračunavanje awot i, awot i + 1 i awot test. Brzina kod AA’ ili PP’ definirana je kao brzina vozila kada referentna točka prijeđe AA’ (vAA’) ili PP’ (vPP’). Brzina kod BB’ je definirana kada stražnja strana vozila prijeđe BB’ (vBB’). Postupak koji se koristi za određivanje ubrzanja treba biti naznačen u ispitnom izvješću.

Zbog definicije referentne točke za vozilo, duljina vozila (lveh) se smatra različitom u donjoj formuli. Ako se referentna točka nalazi ispred vozila, u tom slučaju l = lveh, na sredini: l = 1/2 lveh i straga: l = 0.

3.1.2.1.2.1.   Postupak proračuna za vozila s ručnim prijenosnikom, automatskim prijenosnikom, adaptivnim prijenosnicima i prijenosnicima s promjenjivim prijenosnim omjerima (CVT) ispitanim s blokiranim prijenosnim omjerima:

awot test = ((vBB’/3,6)2 – (vAA’/3,6)2) / (2 × (20 + l))

awot test korišten u određivanju biranja stupnja prijenosa treba biti srednja vrijednost od četiri awot test, i tijekom svakog važećeg mjerenja.

Može se koristiti prethodno ubrzanje. O točki pritiska na papučicu gasa ispred linije AA’ treba izvijestiti u podacima za ispitivanje vozila (vidjeti Prilog 9.).

3.1.2.1.2.2.   Postupak proračuna za vozila s automatskim prijenosnicima, adaptivnim prijenosnicima i CVT, ispitanim s neblokiranim prijenosnim omjerima.

awot test korišten za određivanje biranja stupnja prijenosa, treba biti srednja vrijednost od četiri awot test, i tijekom svakog važećeg mjerenja.

Ako se uređaji ili mjere opisane u stavku 3.1.2.1.4.2 mogu koristiti za kontrolu rada prijenosnika, u svrhe postizanja zahtjeva ispitivanja, awot test treba izračunani pomoću jednadžbe:

awot test = ((vBB’/3,6)2 – (vAA’/3,6)2) / (2 × (20 + l))

Može se koristiti prethodno ubrzanje.

Ako se ne koristi niti jedan uređaj ili mjere opisane u stavku 3.1.2.1.4.2, awot test treba izračunani pomoću sljedeće jednadžbe:

awot_testPP-BB = ((vBB’/3,6)2 – (vP’/3,6)2) / (2 × (10 + l))

Prethodno ubrzanje se neće koristiti.

Lokacija pritiska na papučicu treba biti tamo gdje referentna točka vozila prelazi liniju AA’.

3.1.2.1.2.3.   Ciljno ubrzanje

Ciljno ubrzanje a urban definira tipično ubrzanje u gradskom prometu i proizlazi iz statističkih istraživanja. To je funkcija koja ovisi od PMR vozila.

Ciljno ubrzanje aurban definira se kao:

aurban = 0,63 × log10 (PMR) – 0,09

3.1.2.1.2.4.   Referentno ubrzanje

Referentno ubrzanje awot ref definira traženo ubrzanje tijekom ispitivanja ubrzanja na ispitnoj stazi. To je funkcija koja ovisi od omjera snage i mase vozila. Ova je funkcija različita za specifične kategorije vozila.

Referentno ubrzanje awot ref definira se kao:

awot ref = 1,59 × log10 (PMR) – 1.41	za PMR ≥ 25
awot ref = a urban = 0,63 × log10 (PMR) – 0,09	za PMR < 25

3.1.2.1.3.   Faktor parcijalne snage kP

Faktor parcijalne snage kP (vidjeti stavak 3.1.3.1) koristi se za srednju kombinaciju rezultata ispitivanja kod ispitivanja ubrzanja i ispitivanje kod konstantne brzine za vozila kategorije M1 i N1.

U slučajevima različitim od ispitivanja s jednim stupnjem prijenosa, awot ref treba koristiti umjesto a wot test (vidjeti stavak 3.1.3.1).

3.1.2.1.4.   Izbor prijenosnog omjera

Izbor stupnjeva prijenosa za ispitivanje ovisi od njihovog potencijala specifičnog ubrzanja awot u stanju punoga gasa, prema referentnom ubrzanju awot ref koje se traži za ispitivanje ubrzanja kod punoga gasa.

Neka vozila mogu imati različite softverske programe ili režime rada za prijenosnike (npr. sportski, zimski, adaptivni). Ako vozilo posjeduje različite režime rada koji vode do valjanih ubrzanja, proizvođač vozila treba dokazati na zadovoljstvo tehničke službe da je vozilo ispitano u režimu kojim se postiže ubrzanje najbliže awot ref.

3.1.2.1.4.1.   Vozila s ručnim prijenosnikom, automatskim prijenosnicima, adaptivnim prijenosnicima ili CVT ispitanim s blokiranim prijenosnim omjerima

Mogući su sljedeći uvjeti za izbor prijenosnih omjera:

—	ako jedan specifični prijenosni omjer daje ubrzanje u području tolerancija od ± 5 % od referentnog ubrzanja awot ref, koje nije veće od 2,0 m/s2, ispitivanje treba provesti s ovim prijenosnim omjerom,

—

ako niti jedan od prijenosnih omjera ne daje traženo ubrzanje, treba odabrati prijenosni omjer i, s ubrzanjem višim i prijenosni omjer i + 1, s ubrzanjem nižim od referentnog ubrzanja. Ako vrijednost ubrzanja u prijenosnom omjeru i ne premašuje 2,0 m/s2, za ispitivanje treba koristiti oba prijenosna omjera. Srednji prijenosni omjer u odnosu na referentno ubrzanje awot ref izračunava se kako slijedi: k = (awot ref – awot (i + 1)) / (awot (i) – awot (i + 1)),

—

ako vrijednost ubrzanja prijenosnog omjera i premaši 2,0 m/s2, koristit će se prvi prijenosni omjer koji daje ubrzanje manje od 2,0 m/s2, osim ako prijenosni omjer i + 1 daje ubrzanje manje nego za gradsku vožnju. U tom slučaju treba koristiti dva stupnja prijenosa, i i i + 1, uključujući stupanj prijenosa i s ubrzanjem većim od 2,0 m/s2. U ostalim slučajevima ne koristi se ni jedan drugi stupanj prijenosa. Postignuto ubrzanje awot test tijekom ispitivanja treba koristiti za izračunavanje faktora parcijalne snage kP, umjesto awot ref,

—	ako vozilo ima prijenosnik u kojem se provodi samo jedan izbor za prijenosni omjer, ispitivanje ubrzanja će se provesti u ovom izboru stupnja prijenosa vozila. Postignuto ubrzanje se nakon toga koristi za izračunavanje faktora parcijalne snage kP umjesto awot ref,

—	ako bi se nazivni broj okretaja motora premašio u prijenosnom omjeru prije nego što vozilo prijeđe BB’, treba koristiti sljedeći viši stupanj prijenosa.

3.1.2.1.4.2.   Vozila s automatskim prijenosnikom, adaptivnim prijenosnicima i CVT, ispitana s neblokirajućim prijenosnim omjerima:

Treba koristiti položaj birača stupnja prijenosa za automatski rad.

Vrijednost ubrzanja awot test treba izračunani kao što je definirano u stavku 3.1.2.1.2.2.

Ispitivanje može sadržavati promjenu stupnja prijenosa u niže područje i više ubrzanje. Nije dopuštena promjena stupnja prijenosa u više područje i niže ubrzanje. Treba izbjegavati promjenu stupnja prijenosa na prijenosni omjer koji se ne koristi u gradskom prometu.

Prema tome, dopušta se uspostaviti i koristiti elektroničke ili mehaničke uređaje, uključujući naizmjenične položaje birača stupnja prijenosa, kako bi se spriječilo prebacivanje u niži stupanj prijenosa, do prijenosnog omjera koji se obično ne koristi kod propisanih uvjeta ispitivanja u gradskom prometu.

Postignuto ubrzanje awot test treba biti veće ili jednako onome za gradsku vožnju.

Ako je to moguće, proizvođač će poduzeti mjere, kako bi se izbjegla vrijednost ubrzanja awot test veća od 2,0 m/s2.

Postignuto ubrzanje awot test se nakon toga koristi za izračunavanje faktora parcijalne snage kP (vidjeti stavak 3.1.2.1.3), umjesto awot ref.

3.1.2.1.5.   Ispitivanje ubrzanja

Proizvođač će definirati položaj referentne točke ispred linije AA’, kod potpuno pritisnute papučice gasa. Papučicu gasa treba potpuno pritisnuti (što je moguće brže) kada referentna točka vozila dosegne definiranu točku. Papučicu gasa treba držati u ovom pritisnutom položaju sve dok stražnja strana vozila ne dosegne liniju BB’. Papučicu gasa treba nakon toga što je moguće brže otpustiti. O točki potpuno pritisnute papučice gasa treba izvijestiti u podacima o vozilu i ispitivanju (Prilog 9.). Tehnička služba će imati mogućnost prethodnog ispitivanja.

U slučaju zglobnih vozila koja se sastoje od dvije neodvojive jedinice i koja se smatraju kao jedno vozilo, poluprikolica će se zanemariti u određivanju kada se prijeđe linija BB’.

3.1.2.1.6.   Ispitivanje konstantnom brzinom

Ispitivanje konstantnom brzinom treba izvoditi s istim stupnjem(vima) prijenosa propisanim za ispitivanje ubrzanja i kod konstantne brzine od 50 km/h s tolerancijom od ± 1 km/h između AA’ i BB’. Tijekom ispitivanja konstantnom brzinom, komandu ubrzanja treba pozicionirati za održavanje konstantne brzine između AA’ i BB’ kao što je propisano. Ako je stupanj prijenosa blokiran za ispitivanje ubrzanja, isti stupanj prijenosa treba biti blokiran za ispitivanje konstantnom brzinom.

Ispitivanje konstantnom brzinom nije potrebno za vozila s PMR < 25.

3.1.2.2.   Vozila kategorije M2 > 3 500 kg, M3, N2, N3

Putanja središnje linije vozila treba slijediti CC’ što je moguće bliže kroz čitavo ispitivanje, od pristupa liniji AA’, sve dok stražnja strana vozila ne prijeđe liniju BB’. Ispitivanje treba provoditi bez prikolice ili poluprikolice. Ako se prikolica ne može odmah odvojiti od vučnog vozila, prikolica će se zanemariti kod razmatranja prijelaza linije BB’. Ako vozilo obuhvaća opremu kao što je miješalica betona, kompresor itd., ova oprema neće raditi tijekom ispitivanja. Ispitna masa vozila će biti prema tabeli iz stavka 2.2.1.

Ciljni uvjeti kategorije M2 > 3 500 kg, N2:

Kada referentna točka prijeđe liniju BB’, broj okretaja motora nBB’ će biti između 70 % i 74 % broja okretaja S kod kojeg motor razvija svoju nazivnu najveću snagu, a brzina vozila će biti 35 km/h ± 5 km/h. Između linije AA’ i linije BB’ treba osigurati stabilno stanje ubrzanja.

Ciljni uvjeti kategorije M3, N3:

Kada referentna točka prijeđe liniju BB’, broj okretaja motora nBB’ će biti između 85 % i 89 % broja okretaja S, kod kojeg motor razvija svoju nazivnu najveću snagu, i brzina vozila će biti 35 km/h ± 5 km/h. Između linije AA’ i linije BB’ treba osigurati stabilno stanje ubrzanja

3.1.2.2.1.   Biranje prijenosnog omjera

3.1.2.2.1.1.   Vozila s ručnim prijenosnicima

Treba osigurati stabilne uvjete ubrzanja. Biranje stupnja prijenosa određeno je ciljnim uvjetima. Ako razlika brzine premaši zadanu toleranciju, u tom slučaju treba ispitati dva stupanja prijenosa, jedan iznad i jedan ispod ciljne brzine.

Ako više od jedan stupanj prijenosa ispunjava ciljne uvjete, treba odabrati onaj stupanj prijenosa koji je najbliži 35 km/h. Ako niti jedan stupanj prijenosa ne ispunjava ciljni uvjet za vtest, treba ispitati dva stupnja prijenosa, jedan iznad i jedan ispod vtest. Ciljni broj okretaja motora će se doseći u svakom stanju.

Stabilno stanje ubrzanja će biti osigurano. Ako se stabilno ubrzanje ne može osigurati u određenom stupnju prijenosa, ovaj stupanj prijenosa treba zanemariti.

3.1.2.2.1.2.   Vozila s automatskim prijenosnicima, adaptivnim prijenosnicima i prijenosnicima s promjenjivim prijenosnim omjerom (CVT)

Treba koristiti položaj birača stupnja prijenosa za puni automatski rad. Ispitivanje može nakon toga uključivati promjenu stupnja prijenosa do nižeg područja i većeg ubrzanja. Ne dopušta se promjena do višeg područja i većeg ubrzanja. Treba izbjegavati promjenu stupnja prijenosa do prijenosnog omjera koji se ne koristi u gradskom prometu, kod propisanih uvjeta ispitivanja. Prema tome, dopušta se uspostaviti i koristiti elektroničke i mehaničke uređaje za sprečavanje prebacivanja u niži stupanj prijenosa, do prijenosnog omjera koji se obično ne koristi kod propisanih uvjeta ispitivanja u gradskom prometu.

Ako vozilo sadrži konstrukciju prijenosnika koja omogućava samo biranje jednog stupnja prijenosa (vožnje), koji ograničava broj okretaja motora tijekom ispitivanja, vozilo će biti ispitano samo uz pomoć ciljne brzine vozila. Ako vozilo koristi kombinaciju motora i prijenosnika koja nije u skladu sa stavkom 3.1.2.2.1.1, vozilo će biti ispitano samo uz pomoć ciljne brzine vozila. Ciljna brzina vozila za ispitivanje je vBB’ = 35 km/h ± 5 km/h. Promjena stupnja prijenosa na više područje i manje ubrzanje dopušta se nakon što referentna točka vozila prijeđe liniju PP’. Moraju se provesti dva ispitivanja, jedno s krajnjom brzinom od vtest = vBB’ + 5 km/h, i jedno s krajnjom brzinom od vtest = vBB’ – 5 km/h. Izvještena razina buke je ona koja rezultira, što se odnosi na ispitivanje s najvišim brojem okretaja motora dobivenim tijekom ispitivanja od AA’ do BB’.

3.1.2.2.2.   Ispitivanje ubrzanja

Kada referentna točka vozila dosegne liniju AA’, papučica gasa će biti do kraja pritisnuta (bez aktiviranja automatskog prebacivanja u niže područje nego što se normalno koristi u gradskoj vožnji) i držati će se potpuno pritisnuta sve dok stražnja strana vozila ne prijeđe BB’, ali će referentna točka biti najmanje 5 m iza BB’. Papučica gasa se nakon toga treba otpustiti.

U slučaju zglobnih vozila koja se sastoje od dvije neodvojive jedinice i koja se smatraju jednim vozilom, poluprikolica će biti zanemarena u određivanju kada se prijeđe linija BB’.

3.1.3.   Tumačenje rezultata

Treba zabilježiti maksimalnu A-srednju razinu zvučnog tlaka koja se pokazuje tijekom svakog prolaza vozila između dvije linije AA’ i BB’. Ako bi se zapazio maksimum buke izvan uobičajene razine zvučnog tlaka, rezultate mjerenja treba odbaciti. Najmanje četiri mjerenja za svako stanje mjerenja treba načiniti na svakoj strani vozila i za svaki prijenosni omjer. Lijeva i desna strana se mogu mjeriti istodobno ili u slijedu. Prva četiri važeća uzastopna rezultata mjerenja, unutar 2 dB(A), koja dopuštaju brisanje nevažećih rezultata (vidjeti stavak 2.1), koristiti će se za izračunavanje konačnog rezultata za zadanu stranu vozila. Od rezultata svake strane treba zasebno načiniti srednju vrijednost. Međurezultat je viša vrijednost od dvije srednje matematički zaokružene vrijednosti na prvo decimalno mjesto.

Mjerenje brzine kod AA’, BB’, i PP’ treba zabilježiti i koristiti u proračunima do prve značajne znamenke iza decimalnog mjesta.

Izračunato ubrzanje awot test treba zabilježiti do druge znamenke iza decimalnog mjesta.

3.1.3.1.   Vozila kategorije M1, N1 i M2 ≤ 3 500 kg

Izračunate vrijednosti za ispitivanje ubrzanja i ispitivanje konstantne brzine određene su sljedećim formulama.

Lwot rep = Lwot (i+1) + k × (Lwot(i) – Lwot (i+1))

Lcrs rep = Lcrs(i+1) + k × (Lcrs(i) – Lcrs (i+1))

Pri čemu k = (awot ref – awot (i+1))/(awot(i) – awot (i+1))

U slučaju samo jednog prijenosnog omjera, ispitne vrijednosti su rezultati ispitivanja svakog testa.

Konačni rezultat se izračunava kombiniranjem Lwot rep i Lcrs rep. Jednadžba je sljedeća:

Lurban = Lwot rep – kP × (Lwot rep – Lcrs rep)

Srednji faktor kP daje faktor parcijalne snage za gradsku vožnju. U slučajevima različitim od ispitivanja u jednom stupnju prijenosa, kP se izračunava pomoću sljedeće formule:

kP = 1 – (aurban / awot ref)

Ako je samo jedan stupanj prijenosa bio propisan za ispitivanje, kP se dobije iz sljedeće formule:

kP = 1 – (aurban / awot test)

U slučajevima kada je awot test manji od onog za gradsku vožnju:

kP = 0

3.1.3.2.   Kategorije vozila M2 > 3 500 kg, M3, N2, N3

Kada se ispituje jedan stupanj prijenosa, konačni rezultat je jednak međurezultatu. Kada se ispituju dva stupnja prijenosa, treba izračunani aritmetičku sredinu međurezultata.

3.2.   Mjerenje buke koju emitiraju vozila u stanju mirovanja

3.2.1.   Razina buke u blizini vozila

Rezultate mjerenja treba unijeti u ispitni izvještaj iz Priloga 9.

3.2.2.   Akustična mjerenja

Za mjerenja treba koristiti precizan mjerač razine zvuka ili ekvivalentni sustav mjerenja, kao što je definirano u stavku 1.1 ovog Priloga.

3.2.3.   Ispitno mjesto – lokalni uvjeti (vidjeti dodatak Prilogu 3., slika 1.)

3.2.3.1.   Blizu mikrofona ne smije biti zapreke koja bi mogla utjecati na akustično polje i niti jedna osoba se ne smije nalaziti između mikrofona i izvora buke. Promatrač mjerenja se mora postaviti tako da ne utječe na očitanje rezultata mjerenja.

3.2.4.   Ometajući zvuk i smetnje od vjetra

Očitanja na mjernim instrumentima koja bi nastala od buke okoline i vjetra trebaju biti najmanje 10 dB(A) ispod razine mjerenog zvuka. Na mikrofon se može ugraditi prikladan zaslon za zaštitu od vjetra, pod uvjetom da se uzme u obzor njegov učinak na osjetljivost mikrofona (vidjeti stavak 1.1 ovog Priloga).

3.2.5.   Postupak mjerenja

3.2.5.1.   Narav i broj mjerenja

Najveću razinu zvuka izraženu u A-srednjim decibelima (dB(A)) treba mjeriti tijekom radnog perioda iz stavka 3.2.5.3.2.1.

Na svakoj mjernoj točki treba načiniti najmanje tri mjerenja.

3.2.5.2.   Pozicioniranje i priprema vozila

Vozilo se treba nalaziti u središnjem dijelu ispitne površine, s biračem stupnja prijenosa u neutralnom položaju i ukopčanom spojkom. Ako to izvedba vozila ne dopušta, vozilo će se ispitati u skladu s propisima proizvođača za stacionarno ispitivanje motora. Prije svake serije mjerenja motor se mora dovesti u njegovo normalno radno stanje, kao što je propisao proizvođač.

Ako je vozilo opremljeno s ventilatorom(ima) koji ima(ju) automatski mehanizam aktiviranja, ovaj sustav se ne smije ometati tijekom mjerenja razine zvuka.

Poklopac motora ili poklopac prostora motora, ako je tako opremljen, mora biti zatvoren.

3.2.5.3.   Mjerenje buke blizu ispušnog sustava (vidjeti dodatak Priloga 3., slika 1.).

3.2.5.3.1.   Pozicije mikrofona

3.2.5.3.1.1.   Mikrofon treba smjestiti na razmaku 0,5 m ± 0,01 m od referentne točke ispušne cijevi, kao što je definirano na slici 1. i pod kutom od 45° (± 5°) prema osi strujanja završetka cijevi. Mikrofon mora biti na visini referentne točke, ali ne manjoj od 0,2 m od površine tla. Referentna os mikrofona treba ležati u ravnini paralelnoj s površinom tla i treba biti usmjerena prema referentnoj točki otvora ispušne cijevi. Ako su moguće dvije pozicije mikrofona, treba koristiti lokaciju najudaljenijeg bočno od uzdužne središnje osi vozila. Ako je os strujanja otvora ispušne cijevi pod kutom od 90° prema uzdužnoj središnjoj osi vozila, mikrofon treba locirati na točki najudaljenijoj od motora.

3.2.5.3.1.2.   Za vozila koja imaju ispušnu cijev s izlaznim otvorima na razmaku većem od 0,3 m, mjerenja treba izvesti za svaki izlazni otvor. Treba zabilježiti najvišu razinu zvuka.

3.2.5.3.1.3.   U slučaju ispušnog sustava s dvije ili više ispušne cijevi na razmaku manjem od 0,3 m jedna do druge i koje su priključene na isti prigušivač buke, izvodi se samo jedno mjerenje; pozicija mikrofona je u odnosu na izlazni otvor najbliža jednom krajnjem rubu vozila, ili ako takav izlazni otvor ne postoji, prema izlaznom otvoru koji je najviši iznad tla.

3.2.5.3.1.4.   Za vozila s vertikalnom ispušnom cijevi (npr. gospodarska vozila), mikrofon treba postaviti na visini izlaznog otvora ispušne cijevi. Njegova os treba biti vertikalna i usmjerena prema gore. Treba se postaviti na razmaku 0,5 m ± 0,01 m od referentne točke ispušne cijevi, ali ne manjem od 2 m od bočne strane vozila najbliže ispušnoj cijevi.

3.2.5.3.1.5.   Za izlazne otvore ispušne cijevi koji se nalaze ispod karoserije vozila, mikrofon treba postaviti na najmanje 0,2 m od najbližeg dijela vozila, na točki najbližoj njemu, ali nikada manjem razmaku od 0,5 m od referentne točke ispušne cijevi i na visini od 0,2 m iznad tla i ne u liniji sa strujanjem ispušnih plinova. U nekim slučajevima se ne može ispuniti zahtjev za kutni položaj u stavku 3.2.5.3.1.2.

3.2.5.3.2.   Radni uvjeti motora

3.2.5.3.2.1.   Ciljni broj okretaja motora

Ciljni broj okretaja motora je definiran kao

—	75 % broja okretaja motora S, za vozila s nazivnim brojem okretaja motora ≤ 5 000 min-1,

—	3 750 min-1 za vozila s nazivnim brojem okretaja motora većim od 5 000 min-1 i manjim od 7 500 min-1,

—	50 % broja okretaja motora S, za vozila s nazivnim brojem okretaja motora ≥ 7 500 min-1.

Ako vozilo ne može doseći broj okretaja motora kao što je navedeno gore, ciljni broj okretaja motora treba biti 5 % niži od najvećeg mogućeg broja okretaja motora za ovo stacionarno ispitivanje.

3.2.5.3.2.2.   Postupak ispitivanja

Broj okretaja motora će se postupno povećavati od broja okretaja pri praznom hodu do ciljnog broja okretaja motora, koji ne premašuje područje tolerancije od ± 3 % ciljnog broja okretaja motora i održava se konstantnim. Nakon toga papučicu gasa treba brzo otpustiti i broj okretaja motora će se vratiti na broj okretaja pri praznom hodu. Razinu buke treba mjeriti tijekom perioda rada koji se sastoji od održavanja konstantnog broja okretaja motora od jedne sekunde i kroz čitavi period usporenja, a kao ispitna vrijednost se očitava najveća razina zvuka mjerača, matematički zaokružena na prvo decimalno mjesto.

3.2.5.3.2.3.   Ovjera ispitivanja

Mjerenje će se smatrati kao važeće ako ispitni broj okretaja motora ne odstupa od ciljnog broja okretaja motora za više od ± 3 %, u trajanju najmanje jedne sekunde.

3.2.6.   Rezultati

Treba načiniti najmanje tri mjerenja za svaku poziciju ispitivanja. Treba registrirati najveću A-srednju razinu zvučnog tlaka koja se pokazuje tijekom svakog od tri mjerenja. Rezultati prva tri važeća uzastopna mjerenja, unutar 2 dB(A), omogućavajući brisanje nevažećih rezultata (vidjeti stavak 2.1, osim tehničkih zahtjeva mjesta ispitivanja), koristiti će se za određivanje završnog rezultata za određenu poziciju mjerenja. Najveća razina zvuka za sve pozicije mjerenja i od tri rezultata mjerenja, predstavlja završni rezultat.

---

(1)  U skladu s Prilogom 8. ovom Pravilniku.

(2)  Budući da je doprinos buke ukupnoj emisiji zvuka važan, a ovaj Pravilnik o vozilima uzima u obzir pravilnike o emisije zvuka od gume/ceste. Gume za snijeg i posebne gume prema UNECE Pravilniku br. 117. treba isključiti tijekom homologacije tipa i COP-mjerenja na zahtjev proizvođača.

(3)  Vidjeti Prilog 8., sliku 1.

---