(1)

Sprečavanje nastanka svih vrsta otpada i gospodarenje njima ključni su alati za zaštitu okoliša i zdravlja ljudi u Uniji. Budući da države članice nastoje kontinuirano poboljšavati svoje planove za sprečavanje nastanka otpada i gospodarenje otpadom, ključno je strogo primjenjivati hijerarhiju otpada utvrđenu u Direktivi 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) („hijerarhija otpada”).

(2)

U europskom zelenom planu iz komunikacije Komisije od 11. prosinca 2019. i novom Akcijskom planu za kružno gospodarstvo za čišću i konkurentniju Europu iz komunikacije Komisije od 11. ožujka 2020. poziva se na pojačano i ubrzano djelovanje Unije i država članica kako bi se osigurala okolišna i socijalna održivost tekstilnog i prehrambenog sektora jer su to vodeći sektori s najvećom potrošnjom resursa i znatnim negativnim vanjskim učincima na okoliš. U tim sektorima financijski i tehnološki nedostaci, među ostalim, otežavaju napredak u prelasku na kružno gospodarstvo i dekarbonizaciji. Prehrambeni sektor zauzima prvo, a tekstilni sektor četvrto mjesto prema potrošnji resursa i oni se ne pridržavaju u potpunosti temeljnih načela Unije o gospodarenju otpadom utvrđenih u hijerarhiji otpada, koja zahtijeva određivanje prioriteta u sprečavanju nastanka otpada, nakon čega slijedi priprema za ponovnu uporabu, i recikliranje. Ti izazovi zahtijevaju sistemska rješenja koja se temelje na pristupu utemeljenom na životnom ciklusu, s posebnim naglaskom na prehrambenim i tekstilnim proizvodima.

(3)

U skladu s komunikacijom Komisije od 30. ožujka 2022. o strategiji EU-a za održive i kružne tekstilne proizvode („Strategija”), potrebne su znatne promjene kako bi se odmaknulo od linearnog načina na koji se tekstilni proizvodi dizajniraju, proizvode, upotrebljavaju i odbacuju, koji trenutačno prevladava, pri čemu posebno treba ograničiti brzu modu. U skladu s vizijom Strategije za 2030. potrošači dulje imaju koristi od visokokvalitetnog i cjenovno pristupačnog tekstila. U Strategiji se naglašava da je važno osigurati da su proizvođači odgovorni za otpad koji stvaraju njihovi proizvodi i predviđena je uspostava usklađenih pravila na razini Unije o proširenoj odgovornosti proizvođača za tekstil s ekomodulacijom naknada. U njoj se navodi da je glavni cilj takvih pravila stvaranje gospodarstva za skupljanje, razvrstavanje, ponovnu uporabu, pripremu za ponovnu uporabu, i recikliranje tekstila te poticanje proizvođača da osiguraju da su njihovi proizvodi dizajnirani u skladu s načelima kružnosti. U tu se svrhu predviđa da znatan udio doprinosâ proizvođača programima proširene odgovornosti proizvođača bude namijenjen mjerama za sprečavanje nastanka otpada i pripremi za ponovnu uporabu. Strategijom se podupire i potreba za ojačanim i inovativnijim pristupima održivom upravljanju biološkim resursima kako bi se povećali kružnost i vrednovanje otpada od hrane te ponovna uporaba biotehnološkog tekstila.

(4)

Odgovarajućim skupljanjem tekstila doprinijet će se smanjenju prisutnosti sintetičkog tekstilnog otpada u okolišu, uključujući kopnene i morske ekosustave, osiguravanjem ponovne uporabe i recikliranja tekstila te, u konačnici, da dobiju novu funkciju, čime će se promicati kružno gospodarstvo.

(5)

Uzimajući u obzir negativne učinke otpada od hrane, države članice obvezale su se da će poduzeti mjere za promicanje sprečavanja nastanka otpada od hrane i njegova smanjenja u skladu s Programom Ujedinjenih naroda za održivi razvoj do 2030. donesenim 25. rujna 2015., a posebno UN-ovim ciljem održivog razvoja 12.3 da se do 2030. prepolovi globalni otpad od hrane po glavi stanovnika na maloprodajnoj i potrošačkoj razini te da se smanji gubitak hrane u proizvodnim lancima i lancima opskrbe, uključujući gubitak poslije berbe. Te su mjere namijenjene sprečavanju nastanka otpada od hrane i njegovu smanjenju u primarnoj proizvodnji, u preradi i proizvodnji, u maloprodaji i ostaloj distribuciji hrane, u restoranima i na mjestima na kojima se poslužuje hrana te u kućanstvima.

(6)

U okviru daljnjeg postupanja nakon Konferencije o budućnosti Europe koja je trajala od travnja 2021. do svibnja 2022., Komisija se obvezala omogućiti panelima građana i građanki da raspravljaju i daju preporuke prije donošenja određenih ključnih prijedloga. U tom kontekstu sazvan je europski panel građana i građanki, koji se održao od prosinca 2022. do veljače 2023., kako bi se pripremio popis preporuka o tome kako pojačati djelovanja za smanjenje otpada od hrane u Uniji. Budući da kućanstva proizvode više od polovine otpada od hrane koji nastane u Uniji, posebno je relevantno mišljenje građana o sprečavanju nastanka otpada od hrane. U svojim završnim preporukama europski panel građana i građanki o rasipanju hrane predstavio je tri glavna smjera djelovanja, a to su jačanje suradnje u vrijednosnom lancu prehrambenih proizvoda, poticanje inicijativa za poslovanje s hranom i podupiranje promjene ponašanja potrošača. Panel će svojim preporukama nastaviti podupirati cjelokupni program rada Komisije u vezi sa sprečavanjem nastanka otpada od hrane i one bi mogle poslužiti kao smjernice za pomoć državama članicama u postizanju ciljeva smanjenja otpada od hrane.

(7)

Direktivom 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) izmijenjena je Direktiva 2006/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) tako da se iz njezina područja primjene isključio ugljikov dioksid koji je uhvaćen i prenesen u svrhu geološkog skladištenja i koji je geološki uskladišten na temelju zahtjeva iz Direktive 2009/31/EZ. Međutim, ta izmjena nije uključena u Direktivu 2008/98/EZ, kojom je stavljena izvan snage Direktiva 2006/12/EZ. Stoga se, kako bi se osigurala pravna sigurnost, ovom Direktivom o izmjeni ta izmjena uključuje u Direktivu 2008/98/EZ.

(8)

U Direktivu 2008/98/EZ trebalo bi uključiti definicije pojmova „proizvođač tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće”, „stavljanje na raspolaganje na tržištu”, „internetska platforma”, „pružatelj usluga provođenja narudžbi”, „subjekt socijalne ekonomije”, „potrošač”, „krajnji korisnik”, „neprodani proizvod široke potrošnje” i „organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača” povezanih s provedbom proširene odgovornosti proizvođača za tekstil kako bi se pojasnilo područje primjene tih pojmova i povezanih obveza.

(9)

Unatoč sve većoj osviještenosti o negativnim učincima i posljedicama nastanka otpada od hrane, političkim obvezama preuzetima na razini Unije i država članica te mjerama Unije provedenima nakon komunikacije Komisije od 2. prosinca 2015. naslovljene „Zatvaranje kruga – akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo”, stvaranje otpada od hrane ne smanjuje se u mjeri potrebnoj za ostvarivanje znatnog napretka u postizanju UN-ova cilja održivog razvoja 12.3. Kako bi se osigurao znatan doprinos postizanju cilja održivog razvoja 12.3., mjere koje države članice trebaju poduzeti trebalo bi ojačati kako bi napredovale u postizanju tog cilja pri provedbi ove Direktive i drugih odgovarajućih mjera za smanjenje nastanka otpada od hrane. U ovoj se Direktivi stoga utvrđuju područja intervencije u kojima bi države članice trebale, prema potrebi, prilagoditi ili donijeti mjere za svaku fazu lanca opskrbe hranom.

(10)

U vezi sa sprečavanjem nastanka otpada od hrane države članice do određene su mjere izradile komunikacijske materijale i provele kampanje među potrošačima i subjektima u poslovanju s hranom. Međutim, ta su djelovanja uglavnom služila za informiranje javnosti, a ne za poticanje promjena ponašanja. Kako bi se ostvario puni potencijal smanjenja otpada od hrane i osigurao napredak tijekom vremena, trebalo bi osmisliti intervencije za promjenu ponašanja, prilagođene konkretnim situacijama i potrebama u državama članicama, te ih u potpunosti integrirati u nacionalne programe za sprečavanje nastanka otpada od hrane. Važno je uzeti u obzir i promjene u prehrani, regionalna kružna rješenja, uključujući javno-privatna partnerstva i angažman građana, kao i prilagodbu specifičnim potrebama nekih regija kao što je to slučaj s najudaljenijim regijama ili otocima.

(11)

Razlike u pregovaračkoj moći između dobavljača i kupaca poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i dalje postoje u lancima opskrbe hranom diljem Unije. To se posebno odnosi na poljoprivredne proizvode zbog njihove kvarljive prirode u većoj ili manjoj mjeri. Države članice stoga bi trebale poduzeti sve odgovarajuće djelovanje kako bi osigurale da mjere poduzete za provedbu ciljeva smanjenja otpada od hrane utvrđenih u ovoj Direktivi ne dovedu do smanjenja pregovaračke moći dobavljača poljoprivrednih proizvoda ili povećanja nepoštenih trgovačkih praksi prema takvim dobavljačima, zabranjenih na temelju Direktive (EU) 2019/633 Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(12)

Europski gospodarski i socijalni odbor i Europski mehanizam za pripravnost i odgovor na krize u području sigurnosti opskrbe hranom prepoznali su doprinos ambalaže smanjenju otpada od hrane te osiguravanju zaliha hrane i sigurnosti opskrbe hranom. Stoga je u tom kontekstu primjereno da države članice potiču i promiču tehnološka rješenja kojima se doprinosi sprečavanju nastanka otpada od hrane, kao što je aktivna ambalaža namijenjena produljenju roka trajanja ili održavanju ili poboljšanju stanja pakirane hrane, posebno tijekom prijevoza i skladištenja, te alati prilagođeni korisnicima koji su u skladu s Uredbom (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (7), čime se doprinosi sprečavanju nepotrebnog odbacivanja hrane koja je još sigurna za konzumaciju.

(13)

Uzimajući u obzir njihov potencijal za smanjenje otpada od hrane, države članice trebale bi podupirati inovativna i tehnološka rješenja u kojima se točno navodi rok trajanja hrane, osigurava sigurnost hrane i, u skladu s Uredbom (EU) br. 1169/2011, pružaju informacije, uključujući datum „minimalne trajnosti” ili „upotrijebiti do”, koje su jasne i lako razumljive potrošačima.

(14)

Kako bi se postigli rezultati u kratkom roku, a subjektima u poslovanju s hranom, potrošačima i javnim tijelima osigurala potrebna dugoročna perspektiva, trebalo bi utvrditi kvantificirane ciljeve za smanjenje nastanka otpada od hrane koje države članice trebaju ostvariti do 2030.

(15)

Uzimajući u obzir predanost Unije ambiciji utvrđenoj u cilju održivog razvoja 12.3., očekuje se da će određivanje ciljeva smanjenja otpada od hrane koje države članice trebaju ostvariti do 2030. biti snažan poticaj politikama za poduzimanje mjera i osiguravanje znatnog doprinosa globalnim ciljevima. Međutim, s obzirom na pravno obvezujuću prirodu takvih ciljeva, oni bi trebali biti proporcionalni, ostvarivi i izvedivi te bi se njima trebala uzeti u obzir uloga različitih aktera u lancu opskrbe hranom, kao i njihovi kapaciteti, posebno u slučaju mikropoduzeća i malih poduzeća. Utvrđivanje pravno obvezujućih ciljeva stoga bi trebalo slijediti postupni pristup, počevši s razinom koja je niža od one utvrđene u okviru cilja održivog razvoja, kako bi se osigurao dosljedan odgovor država članica i konkretan napredak prema ostvarivanju cilja održivog razvoja 12.3.

(16)

Smanjenje otpada od hrane u bilo kojoj fazi lanca opskrbe hranom ima znatan pozitivan učinak na okoliš. Smanjenje otpada od hrane u fazama proizvodnje i potrošnje zahtijeva različite pristupe i mjere te uključuje različite skupine dionika. Stoga bi trebalo utvrditi jedan cilj za smanjenje nastanka otpada od hrane za preradu i proizvodnju te drugi cilj za maloprodaju i drugu distribuciju hrane, za restorane i mjesta na kojima se poslužuje hrana te za kućanstva.

(17)

S obzirom na međuovisnost faza distribucije i potrošnje u lancu opskrbe hranom, a posebno na utjecaj maloprodajnih praksi na ponašanje potrošača i odnos između potrošnje hrane u kućanstvu i izvan njega, trebalo bi utvrditi jedan zajednički cilj za te faze lanca opskrbe hranom. Određivanjem zasebnih ciljeva za svaku od tih faza nepotrebno bi se povećala složenost i ograničila fleksibilnost država članica da se usredotoče na svoja specifična problematična područja. Kako zajednički cilj ne bi doveo do prekomjernog opterećenja za određene subjekte, pri utvrđivanju mjera za postizanje zajedničkog cilja države članice trebale bi uzeti u obzir načelo proporcionalnosti.

(18)

Demografske promjene znatno utječu na količinu konzumirane hrane i otpada koji nastaje od hrane. Zajednički cilj smanjenja otpada od hrane koji se primjenjuje na maloprodaju i drugu distribuciju hrane, restorane i mjesta na kojima se poslužuje hrana te kućanstva trebao bi se stoga izraziti kao postotna promjena u razinama otpada od hrane po stanovniku kako bi se uzele u obzir promjene stanovništva. S obzirom na to da se turisti ne računaju kao dio opće populacije i da bi se države članice mogle suočiti s povećanjem ili smanjenjem turizma u odnosu na referentno razdoblje za utvrđivanje cilja smanjenja otpada od hrane izraženog po stanovniku za maloprodaju i drugu distribuciju hrane, restorane i mjesta na kojima se poslužuje hrana te kućanstva, uzimajući u obzir turističke tokove, Komisija bi trebala donijeti korekcijski faktor kako bi se državama članicama pružila potpora u postizanju tog cilja smanjenja otpada od hrane.

(19)

Godina 2020. bila je prva godina u kojoj su države članice mjerile razine otpada od hrane primjenom usklađene metodologije utvrđene u Delegiranoj odluci Komisije (EU) 2019/1597 (8). Međutim, zbog zaštitnih mjera poduzetih tijekom pandemije bolesti COVID-19 podaci za 2020. ne smatraju se reprezentativnima za otpad od hrane nastao u određenim državama članicama. Slično tome, to može biti slučaj s godišnjim prikupljenim podacima za 2021., 2022. i 2023. Stoga je za utvrđivanje ciljeva smanjenja otpada od hrane primjereno upotrijebiti godišnji prosjek od 2021. do 2023. kao referentno razdoblje ili dopustiti upotrebu podataka iz 2020. Državama članicama koje mogu dokazati da su provele mjerenja razine otpada od hrane prije 2020. primjenom metoda u skladu s Delegiranom odlukom (EU) 2019/1597 trebalo bi dopustiti korištenje godine prije 2020. kao referentno razdoblje.

(20)

Kako bi se osiguralo da se postupnim pristupom postizanju globalnog cilja ostvare njegovi specifični ciljevi, trebalo bi preispitati i, prema potrebi, revidirati razine određene za pravno obvezujuće ciljeve smanjenja otpada od hrane kako bi se uzeo u obzir napredak koji su države članice ostvarile tijekom vremena, kao i svaki mogući učinak promjena u razinama proizvodnje u sektoru prerade i proizvodnje hrane. Time bi se omogućila potencijalna prilagodba ciljeva radi jačanja doprinosa Unije ostvarivanju cilja održivog razvoja 12.3. i daljnjeg usklađivanja s tim ciljem, koji treba ostvariti do 2030., te pružile smjernice za daljnji napredak nakon 2030. Kako bi se pružila dodatna potpora primarnim proizvođačima u njihovim nastojanjima da smanje otpad od hrane i gubitak hrane, potrebno je ukloniti nedostatke u znanju kako bi se utvrdili odgovarajući poticaji za smanjenje takvog otpada i gubitka.

(21)

Kako bi se osigurala bolja, pravodobnija i ujednačenija provedba odredaba povezanih sa sprečavanjem nastanka otpada od hrane, predvidjeli svi nedostaci u provedbi te omogućilo državama članicama poduzimanje mjera prije isteka rokova za postizanje ciljeva, sustav izvješćâ o ranom upozoravanju uveden 2018. trebalo bi proširiti na ciljeve smanjenja otpada od hrane.

(22)

U skladu s načelom „onečišćivač plaća” iz članka 191. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), ključno je da proizvođači koji prvi put na tržište na državnom području države članice stavljaju određene tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom ili obuću preuzmu odgovornost za gospodarenje tim proizvodima na kraju njihova životnog vijeka, kao i za produljenje njihova životnog vijeka stavljanjem rabljenih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće ocijenjenih prikladnima za ponovnu uporabu na tržište za ponovnu uporabu. Kako bi se provelo načelo „onečišćivač plaća”, primjereno je utvrditi obveze za proizvođače koje se odnose na gospodarenje tekstilnim proizvodima, proizvodima povezanim s tekstilom ili obućom, uključujući sve proizvođače, uvoznike ili distributere koji, bez obzira na metodu prodaje, među ostalim i putem ugovora na daljinu kako su definirani u članku 2. točki 7. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća (9), na profesionalnoj osnovi prvi put stavljaju te proizvode na tržište na državnom području države članice pod svojim imenom ili žigom. Iz opsega proizvođača obuhvaćenih proširenom odgovornošću proizvođača trebalo bi isključiti samozaposlene krojače koji izrađuju proizvode po mjeri s obzirom na njihovu manju ulogu na tržištu tekstila, kao i proizvođače koji prvi put stavljaju na tržište rabljene tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom ili obuću ocijenjene prikladnima za ponovnu uporabu, ili tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom ili obuću dobivene od takvih rabljenih proizvoda ili otpadnih proizvoda ili njihovih dijelova radi podupiranja unutar Unije njihove ponovne uporabe i produljenog životnog vijeka, među ostalim popravkom, obnovom, modernizacijom, ponovnom proizvodnjom i recikliranjem s dodanom vrijednošću, pri čemu se mijenjaju određene funkcionalnosti izvornog proizvoda.

(23)

U kontekstu ove Direktive o izmjeni „rabljeni tekstil” trebao bi se shvaćati kao odvojeno skupljeni tekstil koji je krajnji korisnik odbacio, bez obzira na to je li odbačen s namjerom i mogućnošću njegove ponovne uporabe. U toj fazi rabljeni tekstil mogao bi biti prikladan za ponovnu uporabu ili bi mogao biti otpad, s obzirom na to da još nije ocijenjen. Zbog toga bi se rabljeni tekstil koji se odvojeno skuplja trebao po skupljanju smatrati otpadom, osim ako ga krajnji korisnici izravno predaju te ga na mjestu skupljanja subjekti za ponovnu uporabu ili subjekti socijalne ekonomije izravno stručno ocijene prikladnim za ponovnu uporabu. „Rabljeni tekstil ocijenjen prikladnim za ponovnu uporabu” trebao bi se shvaćati kao tekstil koji je ocijenjen prikladnim za ponovnu uporabu nakon skupljanja, razvrstavanja, pripreme za ponovnu uporabu ili nakon izravne stručne procjene na mjestu skupljanja. Rabljeni tekstil ocijenjen prikladnim za ponovnu uporabu ne bi se trebao smatrati otpadnim tekstilom.

(24)

U skladu s komunikacijom Komisije od 9. prosinca 2021. naslovljenom „Izgradnja gospodarstva za ljude: akcijski plan za socijalnu ekonomiju” socijalna ekonomija obuhvaća niz subjekata s različitim poslovnim i organizacijskim modelima. Ti subjekti posluju u vrlo raznovrsnim gospodarskim sektorima. Tri glavna načela socijalne ekonomije uključuju: i. davanje prednosti ljudima te socijalnim ili okolišnim ciljevima u odnosu na dobit; ii. ponovno ulaganje cjelokupne ili većine dobiti i viškova radi daljnjeg ostvarivanja njihovih socijalnih ili okolišnih ciljeva i obavljanje aktivnosti u interesu svojih članova ili korisnika ili društva u cjelini; iii. demokratsko ili participativno upravljanje. U tom pogledu subjekti socijalne ekonomije mogu biti zadruge, uzajamna društva, udruge, uključujući dobrotvorne organizacije i zaklade te mogu uključivati vjerske i crkvene organizacije. Subjekti socijalne ekonomije uključuju i subjekte privatnog prava koji su socijalna poduzeća kako su definirana u Uredbi (EU) 2021/1057 Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(25)

Postoje velike razlike u pogledu načina na koji se odvojeno skupljanje tekstila uspostavlja ili se planira uspostaviti, bez obzira na to je li riječ o programima proširene odgovornosti proizvođača ili drugim pristupima. Ako se razmatraju programi proširene odgovornosti proizvođača, postoje i velike razlike, primjerice u pogledu proizvoda koji su obuhvaćeni njihovim područjem primjene, odgovornosti proizvođača i modela upravljanja. Pravila o proširenoj odgovornosti proizvođača utvrđena u Direktivi 2008/98/EZ trebala bi se stoga primjenjivati na programe proširene odgovornosti proizvođača za proizvođače tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom ili obuće. Međutim, ta bi pravila trebalo dopuniti dodatnim posebnim odredbama relevantnima za značajke tekstilnog sektora, posebno za velik udio malih i srednjih poduzeća (MSP-ovi) među proizvođačima, ulogu subjekata socijalne ekonomije i važnost ponovne uporabe u povećanju održivosti lanca vrijednosti tekstila. Ta bi pravila ujedno trebala biti detaljnija i usklađenija kako bi se izbjeglo stvaranje fragmentiranog tržišta, što bi moglo negativno utjecati na sektor, posebno na mikropoduzeća i MSP-ove, te na skupljanje ili obradu, uključujući recikliranje, tekstila te kako bi se pružili jasni poticaji za održivi dizajn i politike u području tekstilnih proizvoda i olakšao razvoj tržištâ sekundarnih sirovina. U tom kontekstu države članice potiču se da razmotre ovlašćivanje više organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača jer tržišno natjecanje među takvim organizacijama za kontrolu odgovornosti proizvođača može dovesti do većih koristi za potrošače, povećati inovacije, smanjiti troškove, poboljšati odvojeno skupljanje tekstila i povećati mogućnosti izbora za proizvođače koji žele sklopiti ugovor s takvim organizacijama.

(26)

Prema podacima Europske agencije za okoliš trenutačno se manje od 1 % ukupnog otpada od odjeće upotrebljava za proizvodnju nove odjeće na kružan način. Osim toga, većina tekstila nije dizajnirana tako da se poštuju načela kružnosti, a 78 % svih tekstilnih proizvoda zahtijeva rastavljanje prije recikliranja tekstila u tekstil. Kako bi se podržao i potaknuo tehnološki i infrastrukturni razvoj, kao i potaknuo ekološki dizajn tekstila, trebalo bi promicati ulaganja u kružni tekstil radi sprečavanja, skupljanja, razvrstavanja, ponovne uporabe i lokalne ponovne uporabe, kao i recikliranja tekstila i recikliranja vlakana u vlakna. Ukupna količina nastalog otpadnog tekstila, uključujući odjeću i obuću, tekstil za kućanstvo, tehnički tekstil te postindustrijski otpad i otpad prije potrošnje, procjenjuje se na 12,6 milijuna tona. To uključuje frakcije koje se odbacuju tijekom proizvodnje tekstila, u fazi maloprodaje i u kućanstvima, te otpad komercijalnih subjekata.

(27)

Države članice trebale bi zahtijevati od organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača da osiguraju povjerljivost podataka koje posjeduju u pogledu zaštićenih informacija ili informacija koje se izravno mogu pripisati pojedinim proizvođačima ili njihovim ovlaštenim zastupnicima. U skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (11) ta se povjerljivost treba održavati tijekom cijelog postupka obrade i pohrane podataka i izvješćivanja o njima, uz čvrste sigurnosne mjere i standarde zaštite podataka kako bi se spriječili neovlašten pristup ili moguće povrede podataka.

(28)

Tekstil za kućanstvo te odjeća i odjevni dodaci čine najveći udio u potrošnji tekstila u Uniji i najviše doprinose neodrživim obrascima prekomjerne proizvodnje i prekomjerne potrošnje. Tekstil za kućanstvo i odjeća također su prioritet svih postojećih sustava odvojenog skupljanja u državama članicama, zajedno s ostalom odjećom, odjevnim dodacima i obućom nakon potrošnje koji se ne sastoje prvenstveno od tekstila. Područje primjene uspostavljenog programa proširene odgovornosti proizvođača trebalo bi stoga obuhvaćati tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom i obuću za uporabu u kućanstvu ili za druge namjene ako su takvi proizvodi navedeni u Prilogu IV.c po prirodi i sastavu slični onima za uporabu u kućanstvu. Druge uporabe, u kojima su tekstilni proizvodi, proizvodi povezani s tekstilom i obuća navedeni u Prilogu IV.c slične prirode i sastava kao oni za uporabu u kućanstvu, trebale bi uključivati profesionalne uporabe, osim ako su obveze uspostave namjenskih programa odvojenog skupljanja i naknadnih postupaka obrade otpada za takve proizvode za profesionalnu uporabu već predviđene ovom Direktivom o izmjeni, odredbama koje nisu uključene u članke koji se odnose na proširenu odgovornost proizvođača za tekstil i gospodarenje otpadnim tekstilom ili drugim relevantnim pravom Unije i nacionalnim pravom. Proizvode za profesionalnu uporabu, uključujući vojnu uporabu, koji mogu predstavljati sigurnosne, zdravstvene i higijenske rizike ili izazvati zabrinutost u pogledu sigurnosti trebalo bi isključiti iz programa proširene odgovornosti proizvođača uspostavljenih za tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom i obuću navedene u Prilogu IV.c. Kako bi se proizvođačima zajamčila pravna sigurnost za proizvode koji podliježu proširenoj odgovornosti proizvođača, proizvode obuhvaćene područjem primjene trebalo bi utvrditi upućivanjem na oznake kombinirane nomenklature (KN) na temelju Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 (12).

(29)

U skladu s političkim smjernicama za sljedeću Europsku komisiju za razdoblje 2024. – 2029. Komisija će raditi na novom aktu o kružnom gospodarstvu kako bi pomogla u stvaranju tržišne potražnje za sekundarnim materijalima i jedinstvenog tržišta za otpad, posebno u pogledu kritičnih sirovina. U tom se kontekstu očekuje ažuriranje zakonodavstva Unije o otpadu, a Komisija će procijeniti potrebu za izmjenom članaka 8., 8.a i 10. Direktive 2008/98/EZ u cilju uvođenja proširene odgovornosti proizvođača za dodatne tokove otpada, kao što su madraci i tepisi, te daljnjeg usklađivanja postupaka oporabe i zahtjeva u pogledu proširene odgovornosti proizvođača, među ostalim za registre proizvođača.

(30)

Tekstilni sektor troši znatnu količinu resursa. Kad je riječ o proizvodnji sirovina i tekstila, većina pritisaka i učinaka povezanih s potrošnjom odjeće, obuće i tekstilnih proizvoda za kućanstvo u Uniji nastaje u trećim zemljama. Konkretno, 73 % odjeće i tekstila za kućanstvo koji se konzumiraju u Europi uvozi se. Međutim, takvi pritisci i učinci utječu i na Uniju zbog njihova globalnog utjecaja na klimu i okoliš. Sprečavanje, priprema za ponovnu uporabu, i recikliranje otpadnog tekstila stoga može pomoći u smanjenju globalnog ekološkog otiska tog sektora, među ostalim i u Uniji. Osim toga, trenutačno resursno neučinkovito gospodarenje otpadnim tekstilom nije u skladu s hijerarhijom otpada i štetno je za okoliš i u Uniji i u trećim zemljama, među ostalim zbog emisija stakleničkih plinova nastalih spaljivanjem i odlaganjem na odlagališta.

(31)

Svrha je proširene odgovornosti proizvođača za tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom i obuću osigurati visoku razinu zaštite okoliša i zdravlja u Uniji, stvoriti gospodarstvo za skupljanje, razvrstavanje, ponovnu uporabu, pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje, posebno recikliranje vlakana u vlakna, te potaknuti proizvođače da osiguraju da su njihovi proizvodi dizajnirani tako da poštuju načela kružnosti. Kako bi se osiguralo da se obveze proširene odgovornosti proizvođača ne primjenjuju retroaktivno i da su u skladu s načelom pravne sigurnosti, proizvođači tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom ili obuće trebali bi financirati troškove skupljanja, razvrstavanja za ponovnu uporabu, pripreme za ponovnu uporabu i recikliranja te troškove recikliranja i druge obrade skupljenog rabljenog i otpadnog tekstila, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće, uključujući neprodane proizvode široke potrošnje koji se smatraju otpadom isporučene na državnom području država članica nakon stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni. Ti bi proizvođači trebali financirati i: troškove provođenja istraživanja sastava skupljenog miješanog komunalnog otpada; pružanja informacija krajnjim korisnicima o učinku tekstila i održivom upravljanju njime; izvješćivanja o odvojenom skupljanju, ponovnoj uporabi i drugoj obradi; tehnologija za razvrstavanje i recikliranje; te podupiranja istraživanja i razvoja za ekološki dizajn tekstilnih proizvoda koji ne sadržavaju zabrinjavajuće tvari.

(32)

Budući da bi financijski doprinosi koje plaća proizvođač trebali pokrivati troškove gospodarenja otpadom od proizvoda koje taj proizvođač stavlja na raspolaganje na tržištu Unije, države članice trebale bi osigurati da se plaćanja takvih doprinosa u više od jedne države članice izbjegavaju ako proizvodi kruže u Uniji. Proizvođač bi stoga trebao platiti doprinose proširene odgovornosti proizvođača za proizvode koje je stavio na raspolaganje na tržištu države članice u kojoj će takvi proizvodi vjerojatno postati otpad, osim za proizvode koji su napustili državno područje te države članice prije nego što su prodani krajnjim korisnicima ili postali otpad.

(33)

Na temelju članka 193. UFEU-a zaštitne mjere usvojene u skladu s člankom 192. UFEU-a ne sprečavaju nijednu državu članicu da zadrži ili uvede strože zaštitne mjere pod uvjetima utvrđenima Ugovorima i sudskom praksom. Na primjer, država članica mogla bi zadržati program proširene odgovornosti proizvođača za otpadni tekstil za mikropoduzeća koji je već na snazi u trenutku stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni.

(34)

Proizvođači bi trebali biti odgovorni za uspostavu sustava skupljanja svih rabljenih i otpadnih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće te za osiguravanje da oni zatim prođu razvrstavanje za ponovnu uporabu, pripremu za ponovnu uporabu, i recikliranje kako bi se maksimalno povećala dostupnost rabljene odjeće i obuće te smanjile količine tekstila za vrste obrade otpada koje su niže rangirane u hijerarhiji otpada. Osiguravanje dugotrajnije uporabe i ponovne uporabe tekstilnih proizvoda najdjelotvorniji je način da se znatno smanji njihov učinak na klimu i okoliš. To bi također trebalo omogućiti održive i kružne poslovne modele kao što su ponovna uporaba, iznajmljivanje i popravak, usluge povrata i maloprodaja rabljene robe s ciljem stvaranja novih zelenih kvalitetnih radnih mjesta i mogućnosti za smanjenje troškova za građane. Ključno je da proizvođači budu odgovorni za otpad koji njihovi proizvodi stvaraju kako bi se nastanak otpadnog tekstila razdvojio od rasta sektora. Proizvođači bi trebali biti odgovorni i za recikliranje, posebno za davanje prednosti povećanju recikliranja vlakana u vlakna te za druge postupke oporabe i zbrinjavanja.

(35)

Proizvođači i organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača trebali bi financirati povećanje recikliranja tekstila, posebno recikliranje vlakana u vlakna, i time omogućiti recikliranje više vrsta materijala i stvaranje izvora sirovina za proizvodnju tekstila u Uniji. Važno je i to da proizvođači financijski podupiru istraživanje i inovacije u području tehnološkog razvoja povezanog s pronalaženjem rješenja za automatsko razvrstavanje i razvrstavanje prema sastavu koja omogućuju odvajanje i recikliranje miješanih materijala i dekontaminaciju otpada kako bi se omogućila visokokvalitetna rješenja za recikliranje vlakana u vlakna i potaknula uporaba recikliranih materijala. Kako bi se olakšala usklađenost s ovom Direktivom o izmjeni, države članice osiguravaju dostupnost informacija i pomoći gospodarskim subjektima iz tekstilnog sektora, posebno MSP-ovima, u obliku smjernica, financijske potpore, pristupa financiranju, specijaliziranog materijala za osposobljavanje uprava i osoblja ili organizacijske i tehničke pomoći. Ako se takve informacije i potpora financiraju iz državnih sredstava, među ostalim kad se u cijelosti financiraju doprinosima koje je uvelo tijelo javne vlasti i naplaćuju dotičnim poduzetnicima, one mogu činiti državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. U takvim slučajevima države članice osiguravaju usklađenost s pravilima o državnim potporama. Mobilizacija privatnih i javnih ulaganja u kružnost i dekarbonizaciju tekstilnog sektora također je prioritet nekoliko Unijinih programa i planova financiranja, kao što su instrument centara za kružnost i posebni pozivi na podnošenje prijedloga u okviru programa Obzor Europa. Potrebno je i dodatno procijeniti izvedivost postavljanja ciljeva Unije za recikliranje tekstila kako bi se poduprli i potaknuli tehnološki razvoj i ulaganja u infrastrukturu za recikliranje, kao i poticanje ekološkog dizajna za recikliranje.

(36)

Rabljeni i otpadni tekstilni proizvodi, proizvodi povezani s tekstilom i obuća trebali bi se skupljati odvojeno od ostalih tokova otpada, kao što su metali, papir i karton, staklo, plastika, drvo i biološki otpad kako bi se zadržala mogućnost njihove ponovne uporabe i potencijal za visokokvalitetno recikliranje. S obzirom na učinak na okoliš i gubitak materijala zbog toga što se rabljeni i otpadni tekstil ne skuplja odvojeno i stoga ne obrađuje na način prihvatljiv za okoliš, mreža za skupljanje rabljenih i otpadnih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće trebala bi obuhvaćati cijelo državno područje država članica, uključujući najudaljenije regije, trebala bi biti blizu krajnjem korisniku i ne bi trebala biti usmjerena samo na područja i proizvode u kojima je skupljanje profitabilno. Mrežu za skupljanje trebalo bi organizirati u suradnji s drugim dionicima u sektorima gospodarenja otpadom i ponovne uporabe, kao što su općine i subjekti socijalne ekonomije. S obzirom na znatne koristi za okoliš i klimu povezane s ponovnom uporabom, primarna i sekundarna svrha mreže skupljanja trebala bi biti skupljanje tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće koji se mogu ponovno upotrijebiti i reciklirati. Stalno povećanje odvojenog skupljanja potaknulo bi poboljšanu učinkovitost ponovne uporabe i kvalitetno recikliranje u lancima opskrbe tekstilom i prihvaćanje kvalitetnih sekundarnih sirovina te poduprlo planiranje ulaganja za infrastrukturu za razvrstavanje i preradu tekstila. Kako bi se provjerila i poboljšala djelotvornost mreže za skupljanje i informativnih kampanja, trebalo bi barem na razini NUTS 2 provoditi redovita istraživanja sastava skupljenog miješanog komunalnog otpada kako bi se utvrdilo koliko otpadnih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće on sadržava. Osim toga, organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača trebale bi na godišnjoj osnovi objavljivati informacije o učinkovitosti sustavâ odvojenog skupljanja i količini, izraženoj u masi, odvojenog skupljanja iz koje je vidljivo stalno povećanje.

(37)

S obzirom na ključnu ulogu subjekata socijalne ekonomije u postojećim sustavima skupljanja tekstila i njihov potencijal za stvaranje lokalnih, održivih, participativnih i uključivih poslovnih modela i kvalitetnih radnih mjesta u Uniji, u skladu s ciljevima komunikacije Komisije od 9. prosinca 2021. naslovljene „Izgradnja gospodarstva za ljude: akcijski plan za socijalnu ekonomiju”, uvođenjem programa proširene odgovornosti proizvođača trebale bi se održavati i podupirati aktivnosti subjekata socijalne ekonomije uključenih u gospodarenje rabljenim tekstilom. Stoga bi te subjekte trebalo smatrati partnerima u sustavima odvojenog skupljanja koji podupiru povećanje razine ponovne uporabe i popravka te stvaraju kvalitetna radna mjesta za sve, a posebno za ranjive skupine. Zahtjevi za razvrstavanje trebali bi se primjenjivati i na rabljene i otpadne tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom i obuću koje skupljaju subjekti socijalne ekonomije. U tom bi pogledu subjekti socijalne ekonomije trebali, putem minimalne obveze izvješćivanja, pružiti nadležnom tijelu i informacije o skupljanju tekstila i naknadnom upravljanju takvim skupljenim tekstilom. Države članice trebale bi moći potpuno ili djelomično izuzeti subjekte socijalne ekonomije od takvih obveza izvješćivanja ako bi njihovo ispunjavanje dovelo do nerazmjernog administrativnog opterećenja za takve subjekte.

(38)

Proizvođači i organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača trebali bi biti aktivno uključeni u pružanje informacija krajnjim korisnicima, posebno potrošačima, o tome da bi se rabljeni i otpadni tekstilni proizvodi, proizvodi povezani s tekstilom i obuća trebali skupljati odvojeno, da su sustavi skupljanja dostupni i da krajnji korisnici imaju važnu ulogu u osiguravanju sprečavanja nastanka otpada i okolišno optimalnom gospodarenju otpadnim tekstilom. To bi trebalo uključivati informacije o dostupnosti rješenja za ponovnu uporabu tekstila i obuće te koristima održive potrošnje za okoliš i učinku industrije tekstilne odjeće na okoliš, zdravlje i društvo. Krajnji korisnici ujedno bi trebali biti obaviješteni o važnosti donošenja utemeljenih, odgovornih i održivih odluka o potrošnji tekstila i osiguravanju okolišno optimalnog gospodarenja otpadnim tekstilnim proizvodima, proizvodima povezanima s tekstilom i obućom. Ti se zahtjevi u pogledu informiranja primjenjuju uz zahtjeve za pružanje informacija krajnjim korisnicima o tekstilnim proizvodima utvrđene u uredbama (EU) br. 1007/2011 (13) i (EU) 2024/1781 (14) Europskog parlamenta i Vijeća. Pri objavljivanju informacija svim krajnjim korisnicima trebalo bi se koristiti modernim informacijskim tehnologijama. Informacije bi se trebale pružati konvencionalnim sredstvima, kao što su plakati u unutarnjim i vanjskim prostorima te kampanje na društvenim mrežama, ili inovativnijim sredstvima, kao što je elektronički pristup internetskim stranicama s pomoću QR koda.

(39)

Kako bi se povećala kružnost i okolišna održivost tekstila te smanjili štetni učinci na klimu i okoliš, Uredbom (EU) 2024/1781 predviđa se razvoj obvezujućih zahtjeva za ekološki dizajn tekstilnih proizvoda i obuće, koji će, ovisno o tome što će procjena učinka pokazati da je korisno za povećanje okolišne održivosti tekstila, regulirati trajnost, mogućnost ponovne uporabe, mogućnost popravka i recikliranja tekstila od vlakana u vlakna te obvezni udio recikliranih vlakana u tekstilu. Uredbom (EU) 2024/1781 regulira se i prisutnost zabrinjavajućih tvari kako bi se omogućilo njihovo smanjenje na najnižu moguću razinu i njihovo praćenje radi smanjenja nastanka otpada i poboljšanja recikliranja te sprečavanje i smanjenje količine sintetičkih vlakana koja se ispuštaju u okoliš da bi se znatno smanjilo ispuštanje mikroplastike. Nadalje, modulacija naknada za proširenu odgovornost proizvođača djelotvoran je gospodarski instrument za poticanje održivijeg dizajna tekstila, što će pak dovesti do poboljšanog dizajna koji je u skladu s načelima kružnosti. Kako bi se osigurao snažan poticaj za ekološki dizajn, uzimajući u obzir ciljeve unutarnjeg tržišta i sastav tekstilnog sektora koji se u prvom redu sastoji od MSP-ova, potrebno je uskladiti kriterije za modulaciju naknada za proširenu odgovornost proizvođača na temelju najrelevantnijih parametara ekološkog dizajna kako bi se omogućila obrada tekstila u skladu s hijerarhijom otpada. Modulacija tih naknada u skladu s kriterijima za ekološki dizajn trebala bi se temeljiti na zahtjevima za ekološki dizajn i njihovim mjernim metodologijama donesenima na temelju Uredbe (EU) 2024/1781 za tekstilne proizvode i obuću ili, samo ako su doneseni, na temelju drugog prava Unije kojim se utvrđuju usklađeni kriteriji održivosti i metode mjerenja za tekstilne proizvode i obuću. Primjereno je ovlastiti Komisiju za donošenje usklađenih pravila za modulaciju naknada kako bi se osiguralo usklađivanje kriterija modulacije naknada s tim zahtjevima za proizvode.

(40)

Industrijske i trgovačke prakse, kao što su ultrabrza i brza moda, utječu na duljinu uporabe proizvoda i vjerojatnost da proizvod postane otpad zbog aspekata koji nisu nužno povezani s njegovim dizajnom te se često temelje na segmentaciji tržišta. Takve prakse mogle bi dovesti do preuranjenog odbacivanja proizvoda prije nego što dosegne kraj svojeg potencijalnog životnog vijeka, što dovodi do prekomjerne potrošnje tekstilnih proizvoda, a time i prekomjernog nastanka otpadnog tekstila. Kako bi se bolje utvrdile te prakse i omogućila ekomodulacija naknada za proširenu odgovornost proizvođača, države članice mogle bi razmotriti kriterije kao što su raspon asortimana proizvoda, koji se tumači kao broj referentnih oznaka proizvoda koje proizvođač nudi na prodaju, s utvrđenim pragovima po segmentu tržišta, ili učestalost ponuda, koja se tumači kao broj referentnih proizvoda po tržišnom segmentu koje proizvođač nudi na prodaju u određenom razdoblju, ili poticaji za popravak, koji se tumače kao vjerojatnost popravka proizvoda na temelju omjera troškova popravka i troškova popravka ili pružanja usluge popravka od strane proizvođača.

(41)

Pri utvrđivanju financijskog doprinosa u okviru proširene odgovornosti proizvođača koji se traži od mikropoduzeća države članice trebale bi uzeti u obzir kriterije kao što je količina tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće koji se stavljaju na raspolaganje na tržištu kako bi se osigurao proporcionalan pristup te bi obveze izvješćivanja trebale svesti na najmanju moguću mjeru.

(42)

Kako bi se pratilo ispunjavaju li proizvođači svoje financijske i organizacijske obveze u vezi s gospodarenjem rabljenim i otpadnim tekstilnim proizvodima, proizvodima povezanim s tekstilom i obućom koje prvi put stavljaju na tržište na državnom području države članice, svaka država članica trebala bi uspostaviti registar proizvođača i upravljati njime, a proizvođači bi trebali biti obvezni upisati se u registar. Kako bi se olakšala ta registracija, zahtjevi za registraciju i format registracije trebali bi se u najvećoj mogućoj mjeri uskladiti u cijeloj Uniji, posebno ako proizvođači tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom ili obuću prvi put stavljaju na raspolaganje na tržištu u različitim državama članicama. Informacije u registru trebale bi biti dostupne onim subjektima koji imaju ulogu u provjeri usklađenosti s obvezama proširene odgovornosti proizvođača i njihovoj provedbi.

(43)

Budući da MSP-ovi čine 99 % tekstilnog sektora, provedba programa proširene odgovornosti proizvođača za tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom i obuću trebala bi biti usmjerena na smanjenje administrativnog opterećenja u najvećoj mogućoj mjeri. Stoga bi se proširena odgovornost proizvođača trebala izvršavati kolektivno putem organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača, uključujući sve organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača kojima upravlja država, a koje je uspostavila dotična država članica, koje preuzimaju odgovornost u njihovo ime. Organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača trebale bi podlijegati ovlaštenju država članica i dokazati, među ostalim, da imaju financijska sredstva potrebna za pokrivanje troškova koji proizlaze iz obveza proširene odgovornosti proizvođača. U slučaju organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača kojima upravlja država, s obzirom na to da ne postoji ovlaštenje zastupanog proizvođača, ne bi se trebali primjenjivati zahtjevi predviđeni u ovoj Direktivi koji se odnose na takvo ovlaštenje.

(44)

Na temelju članka 30. Uredbe (EU) 2022/2065 Europskog parlamenta i Vijeća (15) od pružatelja internetskih platformi koje korisnicima omogućuju sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima zahtijeva se da, prije nego što proizvođaču omoguće korištenje njihovih usluga, od tog trgovca dobiju određene identifikacijske informacije i samocertificiranje trgovca kojim se obvezuje nuditi isključivo proizvode ili usluge koji su u skladu s primjenjivim pravilima prava Unije. Za potrebe ove Direktive proizvođači koji potrošačima u Uniji nude tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom ili obuću koji su prvi put stavljeni na raspolaganje na tržištu trebali bi se smatrati trgovcima u smislu članka 30. Uredbe (EU) 2022/2065.

(45)

Kako bi se osiguralo djelotvorno izvršenje obveza proširene odgovornosti proizvođača, upis u registar proizvođača tekstila uspostavljen na temelju ove Direktive trebalo bi smatrati primjerenim informacijama za potrebe članka 30. stavka 1. točke (d) Uredbe (EU) 2022/2065. Nadalje, samocertificiranje iz članka 30. stavka 1. točke (e) te uredbe trebalo bi obuhvaćati obvezu proizvođača da nudi samo tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom ili obuću na koje se primjenjuju zahtjevi u pogledu proširene odgovornosti proizvođača utvrđeni ovom Direktivom. Usklađenost sa zahtjevima utvrđenima u članku 30. stavku 1. točkama (d) i (e) Uredbe (EU) 2022/2065 ne bi se trebala smatrati općom obvezom praćenja informacija koje pružatelji internetskih platformi koje potrošačima omogućuju sklapanje ugovora na daljinu s proizvođačima prenose ili pohranjuju niti aktivnog traženja činjenica ili okolnosti koje bi ukazivale na nezakonite aktivnosti. Pravila o izvršenju utvrđena u poglavlju IV. Uredbe (EU) 2022/2065 primjenjuju se na pružatelje takvih platformi u odnosu na te zahtjeve.

(46)

Neželjene situacije izbjegavanja obveza mogle bi nastati i u odnosu na pružatelje usluga provođenja narudžbi. Ovom Direktivom uvode se odredbe usmjerene na sprečavanje takvih neželjenih situacija, uz pristup sličan onom iz Uredbe (EU) 2022/2065, kad je riječ o pružateljima internetskih platformi.

(47)

Brzorastuće tržište e-trgovine donosi brojne mogućnosti, ali predstavlja i znatan izazov, posebno u pogledu zaštite okoliša. Iako se Uredbom (EU) 2022/2065 zabranjuje nametanje općih obveza praćenja pružateljima posredničkih usluga, njome se utvrđuju jasne odgovornosti i obveze dužne pažnje za pružatelje internetskih platformi u borbi protiv nezakonitog sadržaja dostupnog na njihovim uslugama. Osobito, na temelju poglavlja III. odjeljka 4. te uredbe pružatelji internetskih platformi koje potrošačima omogućuju sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima mogu se smatrati odgovornima ako ne ispunjavaju svoje posebne obveze kao posrednici u prodaji robe na internetu. Nadzorom i praćenjem usklađenosti s obvezama utvrđenima u toj uredbi poduprijet će se provedba i usklađenost s Direktivom 2008/98/EZ, posebno osiguravanjem da su informacije koje te internetske platforme primaju od trgovaca točne, potpune, ažurirane i dostupne na njihovu internetskom sučelju. Komisija i nadležna nacionalna tijela trebali bi izvršavati svoje ovlasti praćenja u skladu s Uredbom (EU) 2022/2065 i Direktivom 2008/98/EZ, kako je primjenjivo, te bi, kada se to zahtijeva, trebali blisko surađivati kako bi osigurali usklađenost pružatelja internetskih platformi.

(48)

Kako bi se osiguralo da se tekstil obrađuje u skladu s hijerarhijom otpada, organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača trebale bi osigurati da sav odvojeno skupljeni tekstil i obuća podliježu postupcima razvrstavanja kojima se dobivaju predmeti prikladni za ponovnu uporabu i koji ispunjavaju potrebe tržišta rabljenog tekstila i recikliranja sirovina u Uniji i svijetu. S obzirom na veće koristi za okoliš povezane s produljenjem životnog vijeka tekstila, ponovna uporaba trebala bi biti glavni cilj postupaka razvrstavanja, nakon čega slijedi razvrstavanje za recikliranje ako se stručno ocijeni da se predmeti ne mogu ponovno upotrijebiti. Komisija bi te zahtjeve za razvrstavanje trebala razraditi kao prioritet u okviru usklađenih kriterija Unije za prestanak statusa otpada za rabljene tekstilne proizvode ocijenjene prikladnima za ponovnu uporabu i reciklirani tekstil, među ostalim pri početnom razvrstavanju koje se može provesti na mjestu skupljanja. Takvim usklađenim kriterijima trebala bi se postići dosljednost i visoka kvaliteta skupljenih frakcija, kao i tokova materijala za razvrstavanje, postupke oporabe otpada i sekundarne sirovine preko granica, što bi pak trebalo omogućiti unapređenje lanaca vrijednosti za ponovnu uporabu i recikliranje. Rabljeni tekstilni proizvodi, proizvodi povezani s tekstilom i obuća koje krajnji korisnici izravno predaju i koje subjekti za ponovnu uporabu ili subjekti socijalne ekonomije izravno stručno ocijene prikladnima za ponovnu uporabu na mjestu skupljanja ne bi se trebali smatrati otpadom. Budući da krajnji korisnik nije osposobljen da razlikuje predmete koji se mogu ponovno upotrijebiti i reciklirati, potrebna je stručna procjena. Stručna procjena znači da konačna odluka o određivanju rabljenih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće kao proizvoda prikladnih za ponovnu uporabu nije prepuštena krajnjem korisniku, već osobama koje zaprimaju rabljene proizvode na mjestu skupljanja i koje su prošle osposobljavanje ili primile smjernice kako bi se osigurala odgovarajuća procjena. Ako ponovna uporaba, priprema za ponovnu uporabu, ili recikliranje tehnički nisu mogući, i dalje bi trebalo primjenjivati hijerarhiju otpada te pritom izbjegavati, gdje je to moguće, odlaganje na odlagališta, posebno biorazgradivog tekstila koji su izvor emisija metana, te oporabljivati energiju ako se primjenjuje spaljivanje.

(49)

Komisija će na temelju tekućeg rada Zajedničkog istraživačkog centra izraditi i predložiti provedbeni akt za utvrđivanje kriterija za prestanak statusa otpada za tekstil. Kriteriji za prestanak statusa otpada trebali bi uključivati kriterije za tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom i obuću ocijenjene prikladnima za ponovnu uporabu te za reciklirane tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom i obuću.

(50)

Izvoz rabljenih tekstilnih proizvoda ocijenjenih prikladnima za ponovnu uporabu i otpadni tekstil izvan Unije u stalnom je porastu, pri čemu izvoz predstavlja najveći udio na tržištu ponovne uporabe tekstila nastalog u Uniji nakon potrošnje. S obzirom na očekivano znatno povećanje skupljenog otpadnog tekstila nakon uvođenja odvojenog skupljanja do 2025., za potrebe osiguravanja visoke razine zaštite okoliša važno je pojačati napore u borbi protiv nezakonitih pošiljaka otpada u treće zemlje koje se prikazuju kao da nije otpad. Na temelju Uredbe (EU) 2024/1157 Europskog parlamenta i Vijeća (16) i kako bi se osiguralo održivo gospodarenje tekstilnom nakon potrošnje i suzbijanje nezakonitih pošiljaka otpada, trebalo bi predvidjeti da se svi odvojeno skupljeni rabljeni tekstilni proizvodi, proizvodi povezani s tekstilom i obuća podvrgavaju postupku razvrstavanja prije otpreme. Nadalje, trebalo bi predvidjeti da se svi odvojeno skupljeni rabljeni tekstilni proizvodi, proizvodi povezani s tekstilom i obuća smatraju otpadom i podliježu zakonodavstvu Unije o otpadu, uključujući zakonodavstvo Unije o pošiljkama otpada, sve dok ne prođu postupak razvrstavanja koji provodi subjekt koji je osposobljen za razvrstavanje za ponovnu uporabu i recikliranje i koji ih može odrediti prikladnima za ponovnu uporabu. Razvrstavanje bi se trebalo provoditi u skladu s usklađenim zahtjevima za razvrstavanje kojima se osigurava dobivanje visokokvalitetne frakcije koja se može ponovno upotrijebiti i koja zadovoljava potrebe prihvatnih tržišta rabljenog tekstila u Uniji i svijetu te na temelju utvrđivanja kriterija za razlikovanje rabljene robe ocijenjene prikladnom za ponovnu uporabu i otpada. Pošiljke rabljenih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće ocijenjenih prikladnima za ponovnu uporabu trebale bi biti popraćene informacijama kojima se dokazuje da su ti predmeti izlazni proizvodi postupka razvrstavanja ili pripreme za ponovnu uporabu, kao i informacijama o poduzeću odgovornom za taj postupak s ciljem povećanja transparentnosti i odgovornosti postupka te da su to predmeti prikladni za ponovnu uporabu. Organizacije za odgovornost proizvođača i subjekti socijalne ekonomije trebali bi izvješćivati o izvozu otpadnih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće te o izvozu rabljenih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće ocijenjenih prikladnima za ponovnu uporabu, kako bi se državama članicama omogućilo praćenje takvog izvoza radi boljeg razumijevanja lanca vrijednosti tekstila.

(51)

Kako bi ostvarile ciljeve predviđene u ovoj Direktivi, države članice trebale bi evaluirati i prilagoditi svoje programe za sprečavanje nastanka otpada hrane kako bi u njih uključile nove mjere, prema potrebi, u koje je uključeno više partnera iz javnog i privatnog sektora, među kojima su proizvođači, distributeri, dobavljači, trgovci na malo i ugostitelji, kao i akteri socijalne ekonomije te okolišne i potrošačke organizacije, koordiniranim mjerama prilagođenima za uzimanje u obzir posebnih žarišnih točaka te stavova i ponašanja koji dovode do nastanka otpada od hrane. Pri izradi tih programa države članice mogle bi koristiti preporuke panela građana i građanki o rasipanju hrane, zbirku alata, najboljih praksi i preporuka za smanjenje otpada od hrane među potrošačima Europskog foruma potrošača o rasipanju hrane te razmjene u okviru Platforme EU-a o gubitku i rasipanju hrane.

(52)

Jasna odgovornost i upravljanje mjerama za sprečavanje nastanka otpada od hrane od presudne su važnosti za djelotvornu koordinaciju rada na poticanju promjena i postizanju ciljeva određenih u ovoj Direktivi. Zbog zajedničkog cilja brojnih tijela država članica i velikog broja različitih dionika uključenih u borbu protiv nastanka otpada od hrane u državama članicama potrebno je odrediti nadležno tijelo zaduženo za opću koordinaciju mjera na nacionalnoj razini.

(53)

Granularnost informacija o gospodarenju komunalnim tekstilom nakon potrošnje na razini Unije trebalo bi poboljšati kako bi se djelotvornije pratila ponovna uporaba proizvoda, uključujući ponovnu uporabu i pripremu za ponovnu uporabu tekstila, među ostalim u cilju mogućeg postavljanja ciljeva učinkovitosti u budućnosti. Podaci o ponovnoj uporabi i pripremi za ponovnu uporabu važni su tokovi podataka za praćenje razdvajanja nastanka otpada od gospodarskog rasta i prelaska na održivo, uključivo i kružno gospodarstvo. Stoga bi tim protokom podataka trebala upravljati Europska agencija za okoliš.

(54)

Ključno je da Komisija i države članice nastave razvijati, podupirati i širiti informativne i edukativne kampanje o sprečavanju nastanka otpada i gospodarenju otpadom. Iako se u svim sektorima poboljšava opća osviještenost o važnosti sprečavanja nastanka otpada i pravilnog gospodarenja otpadom, potreban je dodatan napredak.

(55)

Delegiranom odlukom (EU) 2019/1597 utvrđuju se zajednička metodologija i minimalni zahtjevi u pogledu kvalitete za ujednačeno mjerenje razina otpada od hrane u skladu s člankom 9. stavkom 8. Direktive 2008/98/EZ. Kako bi se poboljšala kvaliteta, pouzdanost i usporedivost podataka o razinama otpada od hrane koje dostavljaju države članice, među ostalim daljnjim jačanjem dosljednosti metoda mjerenja koje koriste države članice, Komisiji bi i dalje trebalo delegirati ovlast za donošenje delegiranih akata iz te odredbe. Radi jasnoće, ta bi se ovlast, uz manje prilagodbe, trebala utvrditi u novom članku koji se posebno odnosi na sprečavanje nastanka otpada od hrane.

(56)

Kako bi se oznake KN navedene u Direktivi 2008/98/EZ uskladile s oznakama KN navedenima u Prilogu I. Uredbi (EEZ) br. 2658/87, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s izmjenama Priloga IV.c Direktivi 2008/98/EZ. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (17) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(57)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu Direktive 2008/98/EZ, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti u pogledu usklađenog formata za upis u registar proizvođača tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom ili obuće i kriterija modulacije naknada za proširenu odgovornost proizvođača za tekstil te korekcijskog faktora kako bi se uzelo u obzir povećanje ili smanjenje turizma u odnosu na referentno razdoblje u pogledu cilja smanjenja otpada od hrane utvrđenog u ovoj Direktivi za maloprodaju i drugu distribuciju hrane, za restorane i mjesta na kojima se poslužuje hrana te za kućanstva. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (18).

(58)

Direktivu 2008/98/EZ trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(59)

Važno je da se provedba Direktive Vijeća 1999/31/EZ (19) u državama članicama znatno i brzo poboljša kako bi se izbjegla šteta za okoliš u Uniji, uključujući prekogranična pitanja, uzrokovana nezakonitim odlaganjem otpada na odlagališta. Stoga je primjereno da Komisija evaluira Direktivu 1999/31/EZ kako bi procijenila načine za jačanje njezine provedbe i, prema potrebi, predstavi zakonodavni prijedlog za njezinu izmjenu. Nadalje, nadovezujući se na ishod mogućeg ažuriranja zakonodavstva Unije o otpadu koje proizlazi iz predstojećeg Akta o kružnom gospodarstvu, kako je navedeno u komunikaciji Komisije od 26. veljače 2025. naslovljenoj „Plan za čistu industriju: zajednički plan za konkurentnost i dekarbonizaciju”, Komisija bi trebala evaluirati Direktivu 2008/98/EZ i prema potrebi predstaviti zakonodavni prijedlog. U kontekstu te evaluacije i s obzirom na trenutačan nedostatak pouzdanih podataka o otpadnim tekstilnim proizvodima, proizvodima povezanima s tekstilom i obući te o financiranju povezanih programa proširene odgovornosti proizvođača koje trebaju uspostaviti države članice, Komisija bi prvo trebala evaluirati mogućnost utvrđivanja ciljeva u pogledu sprečavanja nastanka otpada, skupljanja otpada, pripreme za ponovnu uporabu, i recikliranja te, kao drugo, jesu li nacionalni programi proširene odgovornosti proizvođača za tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom i obuću djelotvorno financirani, među ostalim ako bi subjekti za komercijalnu ponovnu uporabu mogli financijski doprinijeti financiranju programâ proširene odgovornosti proizvođača. Osim toga, Komisija bi trebala procijeniti i mogućnost da države članice uvedu prethodno razvrstavanje miješanog komunalnog otpada kako bi se spriječilo da se otpad, koji bi se mogao oporabiti radi pripreme za ponovnu uporabu ili recikliranja, pošalje na spaljivanje otpada ili zbrine na odlagališta.

(60)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, to jest povećanje okolišne održivosti gospodarenja otpadom od hrane te rabljenim i otpadnim tekstilom te osiguravanje slobodnog kretanja rabljenog i otpadnog tekstila na unutarnjem tržištu, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njihova opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

1.

u članku 2. stavku 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

(*1)  Direktiva 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o geološkom skladištenju ugljikova dioksida i o izmjeni Direktive Vijeća 85/337/EEZ, Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2000/60/EZ, 2001/80/EZ, 2004/35/EZ, 2006/12/EZ, 2008/1/EZ i Uredbe (EZ) br. 1013/2006 (SL L 140, 5.6.2009., str. 114., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2009/31/oj).”;"

2.

u članak 3. umeću se sljedeće točke:

(*2)  Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304, 22.11.2011., str. 64., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2011/83/oj)."

(*3)  Uredba (EU) 2022/2065 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. listopada 2022. o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga i izmjeni Direktive 2000/31/EZ (Akt o digitalnim uslugama) (SL L 277, 27.10.2022., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2022/2065/oj)."

(*4)  Uredba (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o nadzoru tržišta i sukladnosti proizvoda i o izmjeni Direktive 2004/42/EZ i uredbi (EZ) br. 765/2008 i (EU) br. 305/2011 (SL L 169, 25.6.2019., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2019/1020/oj)."

(*5)  Uredba (EU) 2024/1781 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2024. o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn održivih proizvoda, izmjeni Direktive (EU) 2020/1828 i Uredbe (EU) 2023/1542 te stavljanju izvan snage Direktive 2009/125/EZ (SL L, 2024/1781, 28.6.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2024/1781/oj).”;"

3.

u članku 9. stavku 1. brišu se točke (g) i (h) te stavci 5., 6. i 8.;

4.

umeće se sljedeći članak:

(*6)  Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (SL L 347, 20.12.2013., str. 671., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2013/1308/oj)."

(*7)  Uredba (EU) 2025/40 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. prosinca 2024. o ambalaži i ambalažnom otpadu, izmjeni Uredbe (EU) 2019/1020 i Direktive (EU) 2019/904 te stavljanju izvan snage Direktive 94/62/EZ (SL L, 2025/40, 22.1.2025., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2025/40/oj)."

(*8)  Delegirana odluka Komisije (EU) 2019/1597 od 3. svibnja 2019. o dopuni Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u odnosu na zajedničku metodologiju i minimalne zahtjeve u pogledu kvalitete za ujednačeno mjerenje razine otpada od hrane (SL L 248, 27.9.2019., str. 77., ELI: http://data.europa.eu/eli/dec_del/2019/1597/oj).”;"

5.

u članku 11. stavku 1. nakon trećeg podstavka umeće se sljedeći podstavak:

„Kako bi se ispunili ciljevi ovog članka, države članice osiguravaju uspostavu potrebne infrastrukture za odvojeno skupljanje otpada, uključujući dostatan materijalni i područni obuhvat mjesta za odvojeno skupljanje u skladu s člankom 28. stavkom 3. točkom (cb).”

6.

u članku 11.b stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

7.

umeću se sljedeći članci:

(*9)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL L 256, 7.9.1987., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/1987/2658/oj)."

(*10)  Direktiva (EU) 2025/1892 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. rujna 2025. o izmjeni Direktive 2008/98/EZ o otpadu (SL L, 2025/1892, 26.9.2025., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2025/1892/oj)."

(*11)  Uredba (EU) 2019/1150 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o promicanju pravednosti i transparentnosti za poslovne korisnike usluga internetskog posredovanja (SL L 186, 11.7.2019., str. 57., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2019/1150/oj)."

(*12)  Provedbena odluka Komisije (EU) 2019/1004 оd 7. lipnja 2019. o utvrđivanju pravila za izračun, provjeru i dostavu podataka o otpadu u skladu s Direktivom 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Provedbene odluke Komisije C(2012) 2384 (SL L 163, 20.6.2019., str. 66., ELI: http://data.europa.eu/eli/dec_impl/2019/1004/oj)."

(*13)  Provedbena odluka Komisije (EU) 2021/19 оd 18. prosinca 2020. o utvrđivanju zajedničke metodologije i formata za izvješćivanje o ponovnoj uporabi u skladu s Direktivom 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 10, 12.1.2021., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/dec_impl/2021/19/oj).”;"

8.

u članku 29. stavak 2.a zamjenjuje se sljedećim:

9.

umeće se sljedeći članak:

10.

članak 37. mijenja se kako slijedi:

11.

članak 38.a mijenja se kako slijedi:

12.

u članku 41. dodaje se sljedeći stavak:

„Od 17. travnja 2029. članci 22.a, 22.b, 22.c i 22.d primjenjuju se na poduzeća koja zapošljavaju manje od deset osoba i čiji godišnji promet i godišnja bilanca ne premašuju 2 milijuna EUR.”

13.

umeće se sljedeći članak:

14.

tekst naveden u Prilogu ovoj Direktivi umeće se kao Prilog IV.c.