1.

točka 1.2.1 zamjenjuje se sljedećim:

„1.2.1   Opći zahtjevi za potvrdne metode

Za zabranjene ili neodobrene tvari CCα mora biti na najnižoj razumno ostvarivoj razini. Za zabranjene ili neodobrene tvari za koje je utvrđena referentna vrijednost za poduzimanje mjera na temelju Uredbe (EU) 2019/1871 CCα mora biti manji od referentne vrijednosti za poduzimanje mjera ili jednak toj vrijednosti.

Za odobrene tvari CCα mora biti viši od najveće dopuštene količine rezidua ili najveće dopuštene količine, ali što je bliže moguće tim vrijednostima.

U svrhu potvrđivanja primjenjuju se samo one analitičke metode za koje se na dokumentirani sljedivi način može pokazati da su validirane i da je njihov postotak lažno neusklađenih rezultata (α-pogreška) manji od ili jednak 1 % za zabranjene ili neodobrene tvari odnosno manji od ili jednak 5 % za odobrene tvari.

Potvrdnim metodama dobivaju se informacije o strukturnom kemijskom sastavu analita. Dakle, potvrdne metode koje se temelje isključivo na kromatografskoj analizi bez primjene detekcije masenom spektrometrijom same po sebi nisu prikladne za primjenu kao potvrdne metode za zabranjene ili neodobrene farmakološki djelatne tvari. Ako masena spektrometrija nije prikladna za odobrene tvari, mogu se upotrijebiti druge metode kao što su HPLC-DAD i HPLC-FLD ili njihova kombinacija.

Kada je to potrebno prema potvrdnoj metodi, prikladan unutarnji standard dodaje se poduzorku za analizu na početku postupka ekstrakcije. Ovisno o raspoloživosti, koriste se stabilni oblici analita obilježeni izotopom, koji su posebno prikladni za detekciju masenom spektrometrijom, ili analogni spojevi koji su po svojoj strukturi vrlo slični analitu.”;

2.

između točaka 1.2.1 i 1.2.2 umeće se točka 1.2.1.a:

„1.2.1.a   Posebna upotreba ko-kromatografije ako unutarnji standard nije dostupan

Ako se ne može upotrijebiti odgovarajući unutarnji standard, poželjno je da se identifikacija analita potvrdi ko-kromatografijom (*). U tom slučaju dobiva se samo jedan pik (vrh), pri čemu je povećana visina (ili područje) pika jednaka količini dodanog analita. Ako to nije izvedivo, upotrebljava se matriks udružen sa standardom ili matriks obogaćen standardom.

(*)  Ko-kromatografija je postupak u kojem se ekstrakt uzorka prije koraka kromatografije dijeli na dva dijela. Jedan se dio podvrgava kromatografiji kao takav. Drugi se dio miješa sa standardnim analitom koji se ispituje. Potom se ta mješavina isto podvrgava kromatografiji. Količina dodanog standardnog analita mora biti slična procijenjenoj količini analita u ekstraktu. Ko-kromatografija se koristi za poboljšanje identifikacije analita pri upotrebi kromatografskih metoda, posebno kad se ne može koristiti odgovarajući unutarnji standard.”;"

3.

u točki 1.2.2.2 rečenica nakon tablice 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Za analize koje se izvode u uvjetima ponovljivosti koeficijent varijacije u uvjetima ponovljivosti obično je manji od dvije trećine vrijednosti navedenih u tablici 2. i manji je ili jednak koeficijentu varijacije u uvjetima obnovljivosti.”;

4.

točka 1.2.3 zamjenjuje se sljedećim:

„1.2.3   Zahtjevi za kromatografsku separaciju

1.2.3.1   Najmanje prihvatljivo vrijeme zadržavanja

Za tekućinsku (LC) ili plinsku kromatografiju (GC) najmanje prihvatljivo vrijeme zadržavanja analita koji se ispituju mora biti jednako dvostrukom vremenu zadržavanja koje vrijedi za prazni volumen kolone.

1.2.3.2   Vrijeme zadržavanja analita u ekstraktu

Vrijeme zadržavanja analita u ekstraktu mora odgovarati vremenu zadržavanja kalibracijskog standarda, matriksa udruženog sa standardom ili matriksa obogaćenog standardom uz odstupanje od ± 0,1 minute. Za brzu kromatografiju, gdje je vrijeme zadržavanja manje od dvije minute, odstupanje manje od 5 % vremena zadržavanja je prihvatljivo.

1.2.3.3   Vrijeme zadržavanja ako se upotrebljava unutarnji standard

Ako se upotrebljava unutarnji standard, omjer između kromatografskog vremena zadržavanja analita i vremena zadržavanja unutarnjeg standarda, tj. relativno vrijeme zadržavanja analita, mora odgovarati vremenu zadržavanja kalibracijskog standarda, matriksa udruženog sa standardom ili matriksa obogaćenog standardom uz najveće odstupanje od 0,5 % za plinsku kromatografiju i 1 % za tekućinsku kromatografiju za metode validirane od datuma stupanja na snagu ove Uredbe.”;

5.

u točki 2.1 tablica 5. zamjenjuje se sljedećim:

„Tablica 5.

Klasifikacija analitičkih metoda prema značajkama učinkovitosti koje se moraju odrediti

6.

točka 2.2.1 zamjenjuje se sljedećim:

„2.2.1   Uobičajena validacija

Izračunavanje parametara u skladu s uobičajenim metodama zahtijeva izvođenje nekoliko pojedinačnih pokusa (vidjeti tablicu 5. u ovom Prilogu). Za veće promjene mora se provjeriti stalna valjanost značajki učinkovitosti. Metodama za ispitivanje više analita moguće je istodobno analizirati nekoliko analita, pod uvjetom da su isključene interferencije koje bi mogle biti značajne. Na isti se način može odrediti nekoliko značajki učinkovitosti. Stoga, da bi se smanjila količina posla, preporučljivo je što više kombinirati pokuse (npr. ponovljivost i unutarlaboratorijska obnovljivost sa specifičnošću, analizu slijepih uzoraka kako bi se odredila granica odlučivanja za potvrdu i ispitivanje osjetljivosti).”;

7.

u točki 2.2.1.2, u točki 1. podtočka (a) zamjenjuje se sljedećim:

(**)  Kada se za neodobrenu farmakološki djelatnu tvar ne može razumno ostvariti validacija koncentracije koja iznosi 0,5 puta referentna vrijednost za poduzimanje mjera, koncentracija koja iznosi 0,5 puta referentna vrijednost za poduzimanje mjera može se zamijeniti najnižom razumno ostvarivom koncentracijom koja iznosi između 0,5 i 1,0 puta referentna vrijednost za poduzimanje mjera ili najnižom kalibriranom razinom ako je niža od 0,5 puta referentna vrijednost za poduzimanje mjera.”;"

8.

točka 2.2.1.3 mijenja se kako slijedi:

9.

točka 2.2.1.4 mijenja se kako slijedi:

10.

u točki 2.2.2 rečenica nakon tablice 6. zamjenjuje se sljedećim:

„Izračun značajki metode obavlja se kako opisuju Jülicher i dr. (*****) ili prema normi ISO/TS 23471:2022 (******).

(*****)  Jülicher, B., Gowik, P. i Uhlig, S. (1998.) Assessment of detection methods in trace analysis by means of a statistically based in-house validation concept (Ocjena metoda detekcije u analizi tragova s pomoću statistički utemeljenog koncepta unutarnje validacije). Analyst, 123, 173."

(******)  ISO/TS 23471:2022 Experimental designs for evaluation of uncertainty – Use of factorial designs for determining uncertainty functions (Planiranje pokusa za evaluaciju nesigurnosti – Upotreba faktorskih planova pokusa za određivanje funkcija nesigurnosti).”;"

11.

u točki 2.5 treći odlomak zamjenjuje se sljedećim:

„Ako nisu dostupni potrebni podaci o stabilnosti, trebalo bi upotrijebiti sljedeće pristupe. Osim toga, primjena izokronog pristupa (*******) s temperaturnim sustavom skladištenja sličnim onom u tablici 7. ovog Priloga omogućuje utvrđivanje mogućih nestabilnosti analita i procjenu odgovarajućih rokova pohrane i također se može upotrebljavati.

(*******)  Lamberty, A., Schimmel, H. i Pauwels, J. (1998.) The study of the stability of reference materials by isochronous measurements (Studija stabilnosti referentnih materijala pomoću izokronih mjerenja). Fres. J. Anal. Chem. 360, 359.”;"

12.

točka 2.5.2 zamjenjuje se sljedećim:

„2.5.2   Određivanje stabilnosti analita u matriksu

13.

točka 2.7 mijenja se kako slijedi:

14.

u točki 2.9 prvi odlomak zamjenjuje se sljedećim:

„Apsolutno iskorištenje metode nije potrebno određivati ako su dostupni unutarnji standard, kalibracija matriksom obogaćenim standardom ili oboje. U svim drugim slučajevima apsolutno iskorištenje metode se određuje.”;

15.

u točki 2.10 posljednji odlomak zamjenjuje se sljedećim:

„Koeficijent varijacije ne smije biti veći od vrijednosti navedenih u tablici 2. ovog Priloga za MF (standard normaliziran za IS).”;

16.

u poglavlju 3. treći odlomak zamjenjuje se sljedećim:

„Tijekom rutinske analize, analiza potvrđenih referentnih tvari (PRT) poželjna je opcija dokazivanja učinkovitosti metode. Budući da su potvrđene referentne tvari (PRT-i) koje sadržavaju relevantne analite u potrebnim razinama koncentracije rijetko dostupne, kao druga mogućnost mogu se upotrijebiti i referentni materijali koje pružaju i opisuju referentni laboratoriji EU-a ili laboratoriji koji su stekli akreditaciju prema normi ISO/IEC 17043:2023 (********). Još je jedna mogućnost korištenje unutarnjih referentnih materijala koji se redovito kontroliraju.

(********)  ISO/IEC 17043:2023 Ocjenjivanje sukladnosti – Opći zahtjevi za ispitivanje sposobnosti.”."