(1)

Kako bi se izbjegla neopravdana varijabilnost kapitalnih zahtjeva među institucijama i kako bi pristup koji se temelji na mandatu bio funkcionalan u situacijama kad nema dovoljno informacija, potrebno je odrediti metodu za izračun iznosa izloženosti ponderiranog rizikom subjekta za zajedničko ulaganje (CIU) u skladu s pristupom koji se temelji na mandatu za slučajeve u kojima se iznos izloženosti ponderiranog rizikom ne može izračunati zbog nedostatka ulaznih podataka.

(2)

Ako CIU sklapa transakcije izvedenicama i ako su odnosna imovina izvedenica ili odnosni rizik pozicija u izvedenicama nepoznati, institucije ne mogu odrediti trošak zamjene pozicija, a time ni vrijednost svoje izloženosti. U tom slučaju, institucije bi trebale temeljiti svoje izračune na zamišljenom iznosu pozicije u izvedenici, koji bi obično bio poznat i bio bi najbolji pokazatelj veličine pozicije, čime bi se utvrdila približna vrijednost vrijednosti izloženosti.

(3)

Ako politika ulaganja CIU-a ne isključuje sklapanje transakcija izvedenicama, ali ne uključuje dovoljno informacija kako bi se odredilo sadržava li odnosna imovina bilančnu izloženost ili izvanbilančnu izloženost, ne može se isključiti mogućnost da je takva izloženost složena. Stoga je tu izloženost potrebno uključiti u izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom izloženosti CIU-a.

(4)

Ako politika ulaganja ne pruža dovoljno informacija o vrijednosti izloženosti takve pozicije, ne može se isključiti da je vrijednost izloženosti puni zamišljeni iznos pozicije u izvedenici.

(5)

Ako se u politici ulaganja ne utvrđuje zamišljeni iznos pozicije u izvedenici, da bi se osigurao dovoljno razborit pristup, taj bi iznos trebalo izvesti iz najvećeg zamišljenog iznosa izvedenica koji je dopušten na temelju politike ulaganja.

(6)

Ako su troškovi zamjene ili potencijalna buduća izloženost za potrebe izračuna iznosa izloženosti za kreditni rizik druge ugovorne strane nepoznati, institucije bi trebale temeljiti svoje izračune na zbroju zamišljenih iznosa transakcija iz skupa za netiranje, što bi bila najbolja dostupna konzervativna procjena koja omogućuje primjenu pristupa koji se temelji na mandatu.

(7)

Postoje slučajevi u kojima institucije nisu u mogućnosti utvrditi relevantne skupove za netiranje za određenu vrstu izvedenica CIU-a jer nema dostupnih informacija o drugim ugovornim stranama ili o tome jesu li transakcije predmet pravno provedivog dvostranog sporazuma o netiranju iz članka 272. točke 4. Uredbe (EU) br. 575/2013. Institucije bi u takvim slučajevima trebale pretpostaviti da za tu vrstu izvedenice nema ni učinaka netiranja ni diversifikacije druge ugovorne strane. Stoga bi institucije trebale pretpostaviti da je CIU sklopio jednu transakciju izvedenicom uz najveći zamišljeni iznos dopušten na temelju politike ulaganja za tu vrstu izvedenice.

(8)

Ova se Uredba temelji na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koji je Komisiji dostavilo Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo.

(9)

Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo provelo je otvoreno javno savjetovanje o nacrtu regulatornih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba, analiziralo je moguće povezane troškove i koristi te zatražilo savjet Interesne skupine za bankarstvo osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (2),