(1)

Člancima 9. i 10. Direktive (EU) 2021/555 predviđa se izdavanje odobrenja za stjecanje ili posjedovanje vatrenog oružja razvrstanog u kategoriju A ili kategoriju B, što uključuje izdavanja potvrđivanjem, obnavljanjem ili produljenjem postojećeg odobrenja. Poglavljem 2. te direktive predviđa se periodično preispitivanje i povlačenje takvih odobrenja.

(2)

U članku 18. stavku 4. Direktive (EU) 2021/555 od nadležnih tijela država članica traži se da razmjenjuju informacije o odbijanju izdavanja odobrenja, kako je predviđeno u člancima 9. i 10. te direktive, zbog sigurnosnih razloga ili zbog razloga povezanih s pouzdanosti predmetne osobe. Budući da se Direktivom (EU) 2021/555 ne definiraju sigurnosni razlozi ni razlozi povezani s pouzdanosti predmetne osobe, države članice trebale bi pri tumačenju tih pojmova uzeti u obzir ciljeve Direktive (EU) 2021/555, a posebno iz njezina članka 6. stavka 1. točke (b).

(3)

Smatra se da obveza na temelju članka 18. stavka 4. Direktive (EU) 2021/555 u vezi s odbijanjima izdavanja odobrenja obuhvaća sve upravne ili sudske odluke koje donese javno tijelo države članice, a čiji je cilj ili učinak spriječiti osobu u stjecanju ili posjedovanju vatrenog oružja koje ulazi u područje primjene članka 9. ili 10. te direktive, neovisno o tome jesu li uslijedile nakon zahtjeva za odobrenje, odnose li se na konkretno vatreno oružje i jesu li donesene u skladu s ovlastima koje proizlaze upravo iz te direktive. Primjerice, obveza se odnosi na opću zabranu stjecanja ili posjedovanja vatrenog oružja za određenu osobu, neovisno o tome je li ta osoba prethodno podnijela zahtjev za odobrenje. Također se odnosi na sve upravne i sudske odluke o povlačenju postojećeg odobrenja ili odbijanju potvrđivanja, obnavljanja ili produljenja postojećeg odobrenja. Člankom 18. stavkom 4. Direktive (EU) 2021/555 od nadležnih tijela zahtijeva se da razmjenjuju informacije o svim tim različitim vrstama odluka, pod uvjetom da je odluka donesena ili zbog sigurnosnih razloga ili zbog razloga povezanih s pouzdanosti predmetne osobe.

(4)

U članku 18. stavku 5. Direktive (EU) 2021/555 od Komisije se zahtijeva da osigurava sustav za razmjenu svih informacija navedenih u tom članku. To bi stoga uključivalo sustav za razmjenu informacija iz stavka 4. tog članka koje se odnose na odbijanja izdavanja odobrenja.

(5)

Za odredbe o administrativnoj suradnji iz članka 18. Direktive (EU) 2021/555 koje se odnose na prijenos vatrenog oružja iz jedne države članice u drugu provodi se pilot-projekt iz članka 4. Uredbe (EU) br. 1024/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (2). Informacijski sustav unutarnjeg tržišta uspostavljen tom uredbom mogao bi biti djelotvoran alat za provedbu odredbe o administrativnoj suradnji iz članka 18. stavka 4. Direktive (EU) 2021/555 u vezi s odbijanjima izdavanja odobrenja. U skladu s tim donesena je Provedbena odluka Komisije (EU) 2021/1427 (3) kako bi se i za tu odredbu provodio pilot-projekt iz članka 4. Uredbe (EU) br. 1024/2012. Radi zaštite osobnih podataka pojedinaca i njihovih prava na privatnost tom se provedbenom odlukom propisuje da će Informacijski sustav unutarnjeg tržišta nacionalnim tijelima omogućiti samo da provjere jesu li informacije koje se odnose na konkretne pojedince unesene u Informacijski sustav unutarnjeg tržišta, ne i da pretražuju prema općenitijim kriterijima. Uredba (EU) br. 1024/2012 sadržava i posebne zaštitne mjere kojima se uređuju pristup obradi i obrada osobnih podataka u Informacijskom sustavu unutarnjeg tržišta, primjerice pravila na temelju članka 9. stavka 4. prema kojima se pristup omogućuje samo u mjeri u kojoj je to nužno. Stoga je prikladno odrediti Informacijski sustav unutarnjeg tržišta kao sustav koji će nadležna tijela država članica upotrebljavati za razmjenu informacija o odbijanjima izdavanja odobrenja te utvrditi detaljne mehanizme za tu razmjenu.

(6)

Kako bi se izbjeglo nerazmjerno administrativno opterećenje za države članice, detaljni mehanizmi za razmjenu informacija putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta utvrđeni ovom Uredbom trebali bi se primjenjivati samo na odluke o odbijanju koje donesu nacionalna upravna ili sudska tijela na datum početka primjene ove Uredbe ili nakon tog datuma.

(7)

Radi poštovanja prava predmetnih pojedinaca na zaštitu podataka, informacije koje u Informacijski sustav unutarnjeg tržišta unosi nadležno tijelo trebalo bi ograničiti na najmanju razinu koja je potrebna da se nadležnim tijelima drugih država članica omogući da provjere je li određena osoba bila ili jest predmet odluke o odbijanju zbog sigurnosnih razloga ili razloga povezanih s njezinom pouzdanosti. Informacije bi stoga trebale obuhvaćati samo osobne podatke kao što su ime, mjesto i država rođenja te državljanstvo pojedine osobe.

(8)

Slično tomu, radi zaštite osobnih podataka pojedinaca i njihova prava na privatnost, informacije o konkretnim razlozima za donošenje odluke o odbijanju ne bi trebalo bilježiti u Informacijskom sustavu unutarnjeg tržišta. Konkretno, u Informacijskom sustavu unutarnjeg tržišta ne bi trebalo bilježiti informacije o kaznenoj evidenciji ili o zdravstvenom ili psihološkom stanju pojedine osobe. Ako nadležno tijelo neke države članice treba dodatne informacije o razlozima za donošenje odluke o odbijanju u drugoj državi članici, to nadležno tijelo može se obratiti relevantnom tijelu druge države članice služeći se odgovarajućim sredstvima komunikacije izvan Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta i postupajući u skladu s relevantnim zakonodavstvom o zaštiti podataka. U tu bi svrhu prilikom evidentiranja odluke o odbijanju u Informacijskom sustavu unutarnjeg tržišta države članice trebale navesti naziv i podatke za kontakt upravnog ili sudskog tijela koje je donijelo odluku o odbijanju i, ako se ono razlikuje, naziv i podatke za kontakt tijela kojem se mogu obratiti nadležna tijela drugih država članica kad traže dodatne informacije o odluci o odbijanju.

(9)

Odbijanja bi trebalo evidentirati u Informacijskom sustavu unutarnjeg tržišta čak i ako bi mogla biti predmet upravne ili sudske žalbe. Ako se odluka o odbijanju poništi ili se po drugoj osnovi proglasi nevaljanom nakon što su s njom povezane informacije bile unesene u Informacijski sustav unutarnjeg tržišta, relevantno tijelo trebalo bi ukloniti unos povezan s tim odbijanjem najkasnije 30 kalendarskih dana nakon što se odluka o odbijanju poništi ili se po drugoj osnovi proglasi nevaljanom.

(10)

Kako bi se osiguralo da informacije sadržane u Informacijskom sustavu unutarnjeg tržišta ostanu točne i potpune, države članice trebale bi ažurirati svoje unose svaki put kad dođe do relevantne promjene. Primjerice, ako se petogodišnja zabrana naknadno smanji na tri godine, država članica trebala bi ažurirati unos bilježenjem novog datuma isteka zabrane. U slučaju zabrana u trajanju duljem od deset godina, uključujući zabrane u neograničenom trajanju, države članice trebale bi ažurirati unos najmanje jednom svakih deset godina i potvrditi da je i dalje valjan (ili ga prema potrebi ažurirati).

(11)

Potrebno je utvrditi razdoblje u kojem informacije o određenom odbijanju trebaju ostati dostupne državama članicama putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta. Tim se razdobljem mora uspostaviti ravnoteža između potrebe da sustav razmjene informacija bude u što većoj mjeri djelotvoran i koristan za države članice te potrebe za zaštitom osobnih podataka pojedinaca i njihova prava na privatnost. Odbijanje može biti jednostavna, jednokratna odluka o odbijanju zahtjeva za odobrenje kojom se podnositelju zahtjeva ostavlja pravo da u bilo kojem trenutku u budućnosti ponovno podnese zahtjev za odobrenje, ili to može biti odluka s trajnim učinkom, kao što je odluka o odbijanju s izravnim ili neizravnim učinkom kojom se podnositelju zahtjeva zabranjuje da ponovno podnese zahtjev za odobrenje u određenom razdoblju ili odluka kojom se osobi zabranjuje da posjeduje vatreno oružje u određenom ili neodređenom razdoblju. Uzimajući u obzir postojeće prakse u državama članicama u vezi s različitim potencijalnim vrstama odbijanja, primjereno je ovom Uredbom propisati da informacije o odluci o odbijanju ostanu dostupne u Informacijskom sustavu unutarnjeg tržišta i to u razdoblju od deset godina od donošenja odluke o odbijanju ako je riječ o jednostavnim, jednokratnim odlukama ili u razdoblju od deset godina od prestanka učinka odluke o odbijanju ako je riječ o odlukama s trajnim učinkom.

(12)

Komisija bi trebala preispitati ovu Uredbu u roku od dvije godine od datuma početka njezine primjene kako bi se uzeli u obzir mogući problemi s provedbom na koje bi mogle ukazati države članice.

(13)

Primjenu ove Uredbe trebalo bi odgoditi kako bi države članice imale dovoljno vremena za uspostavu potrebnih postupaka,