1.   Države članice koje uvoze kulturna dobra radi sigurne pohrane ustrojit će skloništa za njihov smještaj. Ti prostori za smještaj moraju biti posebno opremljeni za primanje kulturnih dobara te za osiguravanje njihove sigurnosti i održavanja u dobrom stanju. Slobodne zone iz članka 243. Uredbe (EU) br. 952/2013 ne mogu se odrediti kao skloništa.

2.   Ako država članica ustroji sklonište, odredit će javno tijelo koje će njime upravljati ili nadzirati njegov rad te će kontaktne podatke o tom tijelu učitati u ICG sustav. Komisija te informacije objavljuje na internetu.

3.   Države članice mogu odrediti samo državne, regionalne ili lokalne vlasti ili javnopravna tijela jer su ona definirana u članku 2. stavku 1. točki 4. Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća (9) kao javna tijela koja će upravljati skloništima ili nadzirati njihov rad.

4.   Kulturna dobra koja pripadaju kategorijama navedenim u dijelovima B i C Priloga Uredbi (EU) 2019/880, a koja imaju arheološku, pretpovijesnu, povijesnu, književnu, umjetničku ili znanstvenu vrijednost, mogu se privremeno smjestiti u sklonište na carinskom području Unije da bi se spriječilo njihovo uništavanje ili gubitak zbog oružanog sukoba, prirodne katastrofe ili drugih izvanrednih situacija koje utječu na predmetnu treću zemlju.

5.   Za uvoz kulturnih dobara za potrebe iz članka 3. stavka 4. točke (b) Uredbe (EU) 2019/880 potrebno je prethodno prihvaćanje službenog zahtjeva za sigurnu pohranu koji je javno tijelo treće zemlje koja posjeduje ili čuva kulturna dobra podnijelo javnom tijelu u Uniji koje je određeno da upravlja skloništem ili nadzire rad skloništa u koje se kulturna dobra trebaju smjestiti.

6.   U nedostatku posebnog aranžmana između stranaka troškove smještaja i održavanja kulturnih dobara smještenih u skloništu snosi država članica koja je domaćin skloništa.

7.   S obzirom na carinski postupak pod koji kulturna dobra mogu biti stavljena dok su smještena u skloništu, primjenjuje se sljedeće:

8.   Kulturna dobra mogu se privremeno premjestiti iz prostorija skloništa radi izlaganja javnosti pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1.   Privremeni uvoz kulturnih dobara u skladu s člankom 3. stavkom 4. točkom (c) Uredbe (EU) 2019/880 dopušten je bez uvozne dozvole ili izjave uvoznika za sljedeće potrebe:

2.   Za potrebe stavka 1. dotična ustanova ili institucija nudi sva jamstva koja se smatraju potrebnima da se kulturno dobro vrati u istom stanju u treću zemlju i da se kulturno dobro može opisati ili označiti na taj način da neće biti sumnje, u trenutku privremenog uvoza, da je dobro koje se uvozi isto dobro koje će se ponovno izvesti na kraju postupka.

3.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 2., države članice mogu privatnim ili poluprivatnim ustanovama ili institucijama na svojem području odobriti izuzeće u skladu s člankom 3. stavkom 4. točkom (c) Uredbe (EU) 2019/880 za potrebe navedene u stavku 1. ovog članka pod uvjetom da pružaju potrebna jamstva da će se kulturno dobro vratiti u dobrom stanju u treću zemlju na kraju postupka privremenog uvoza.

4.   Da bi iskoristile izuzeće iz stavka 1., javne ustanove i institucije te ovlaštene privatne ili poluprivatne ustanove ili institucije moraju se registrirati u ICG sustav. Te se informacije stavljaju na raspolaganje carini u Uniji putem ICG sustava.

1.   Da bi se primjenjivalo izuzeće utvrđeno u članku 3. stavku 5. Uredbe (EU) 2019/880, komercijalni sajam umjetnina na kojem se dobra trebaju predstaviti mora ispunjavati sve sljedeće uvjete:

2.   Da bi moglo iskoristiti izuzeće utvrđeno u članku 3. stavku 5. Uredbe (EU) 2019/880, kulturno dobro opisuje se ili označava tako da u trenutku privremenog uvoza ne može biti sumnje da je dobro koje se uvozi isto dobro koje će se na kraju postupka privremenog uvoza ponovno izvesti ili staviti u drugi carinski postupak iz članka 2. stavka 3. Uredbe (EU) 2019/880.

3.   Za potrebe druge rečenice članka 251. stavka 1. Uredbe (EU) br. 952/2013 razdoblje u kojem kulturna dobra mogu ostati u postupku privremenog uvoza određuju carinska tijela uzimajući u obzir vrijeme potrebno za potrebe izlaganja i izdavanja uvozne dozvole ako roba ostaje na carinskom području Unije nakon završetka komercijalnog sajma umjetnina.

4.   U skladu s člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EU) 2019/880 zahtjev za uvoznu dozvolu podnosi se nadležnom tijelu države članice u koju je kulturno dobro prvi put uvezeno i stavljeno u postupak privremenog uvoza.

1.   Valjanost uvozne dozvole istječe u bilo kojem od sljedećih slučajeva:

2.   Za svako kulturno dobro izdaje se zasebna uvozna dozvola.

Međutim, ako se pošiljka sastoji od nekoliko kulturnih dobara, nadležno tijelo može odrediti hoće li jedna uvozna dozvola obuhvaćati jedno kulturno dobro u toj pošiljci ili više njih.

3.   Prije izdavanja uvozne dozvole nadležno tijelo može zahtijevati da mu se kulturna dobra koja se uvoze stave na raspolaganje radi fizičkog pregleda u carinskom uredu ili u drugim prostorijama pod njegovom jurisdikcijom, u kojima se dobra nalaze u privremenom smještaju. Prema slobodnoj odluci nadležnog tijela i ako se smatra potrebnim, fizički pregled može se izvršiti na daljinu, upotrebom videoveze.

4.   Sve troškove povezane sa zahtjevom za izdavanje uvozne dozvole snosi podnositelj zahtjeva.

5.   Nadležno tijelo može oduzeti uvoznu dozvolu koju je izdalo ako uvjeti pod kojima je odobrena više nisu ispunjeni. Upravna odluka kojom se oduzima uvozna dozvola, zajedno s obrazloženjem i informacijama o žalbenom postupku, dostavlja se nositelju uvozne dozvole putem ICG sustava. Oduzimanje uvozne dozvole aktivira upozorenje u ICG sustavu, pri čemu se o tome obavješćuju carina i nadležna tijela ostalih država članica.

6.   Upotreba uvoznih dozvola neće utjecati na obveze koje se odnose na carinske uvozne formalnosti ili povezane dokumente.

1.   Posjednik kulturnog dobra za koje je uvozna dozvola izdana prije izvoza ili ponovnog izvoza iz Unije može se pozvati na tu dozvolu u bilo kojem novom zahtjevu za uvoz.

2.   Podnositelj zahtjeva mora dokazati da je kulturno dobro izvezeno ili ponovno izvezeno s carinskog područja Unije i da je kulturno dobro za koje se traži uvozna dozvola isto kao i dobro za koje je prethodno izdana dozvola. Nadležno tijelo provjerava jesu li ispunjeni ti uvjeti i izdaje novu uvoznu dozvolu na temelju elemenata prethodne dozvole, osim ako osnovano sumnja u zakoniti izvoz kulturnog dobra iz zemlje interesa na temelju novih informacija.

1.   Podnositelj zahtjeva nadležnom tijelu dostavlja dokaze da je predmetno kulturno dobro izvezeno iz zemlje interesa u skladu s njezinim zakonima i propisima ili dostavlja dokaze o nepostojanju takvih zakona i propisa u vrijeme kad je kulturno dobro izneseno s njezina područja. Posebno:

2.   Dokumente i druge evidencije informacija navedenih u stavku 1. točki (d) nadležno tijelo procjenjuje slobodno, uzimajući u obzir okolnosti i uočeni rizik nezakonite trgovine u svakom pojedinom slučaju.

3.   Nadležno tijelo može zahtijevati od podnositelja zahtjeva da učita službene prijevode dokumenata iz stavka 1. točaka (b) i (d) na službenom jeziku relevantne države članice.

1.   Nadležno tijelo može podnijeti više zahtjeva za dodatnim informacijama u skladu s člankom 4. stavkom 6. Uredbe (EU) 2019/880 u roku od 21 dana, koji je utvrđen tom odredbom.

2.   Podnositelj zahtjeva dužan je dostaviti tražene dodatne informacije u roku od 40 dana, a u protivnom se zahtjev odbija. Nakon što je podnositelj zahtjeva dostavio tražene informacije nadležno tijelo pregledava ih i donosi odluku u roku od 90 dana. Ako je nadležno tijelo podnijelo više zahtjeva za informacijama, razdoblje od 90 dana započinje od trenutka kad je podnositelj zahtjeva dostavio posljednju informaciju.

3.   Ako se zahtjev za izdavanje uvozne dozvole podnosi državi članici koja nije država članica u kojoj podnositelj zahtjeva ima poslovni nastan, ICG sustav obavješćuje nadležno tijelo države članice u kojoj podnositelj zahtjeva ima poslovni nastan.

4.   Ako nadležno tijelo koje primi obavijest posjeduje bilo koje informacije koje smatra relevantnima za obradu zahtjeva, prosljeđuje ih putem ICG sustava nadležnom tijelu kojem je podnesen zahtjev za izdavanje uvozne dozvole.

5.   Ako se zahtjev ne preda tijelu nadležnom za izdavanje uvozne dozvole u skladu s člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EU) 2019/880, tijelo koje je zaprimilo zahtjev prosljeđuje ga odgovarajućem nadležnom tijelu bez odgode.

1.   Tijekom carinskih provjera u skladu s člancima od 46. do 49. Uredbe (EU) br. 952/2013 carinski ured kojem se podnosi carinska deklaracija za uvoz kulturnih dobara dužan je osigurati da predočena roba odgovara robi opisanoj u uvoznoj dozvoli i da se u carinskoj deklaraciji upućuje na tu dozvolu.

2.   Ako se kulturna dobra stavljaju u postupak carinskog skladištenja iz članka 240. Uredbe (EU) 952/2013, u carinskoj deklaraciji navodi se tarifni broj robe iz TARIC-a.

3.   Ako su kulturna dobra stavljena u postupak slobodne zone, provjere iz stavka 1. provodi nadležni carinski ured kojem se predočuje izvozna dozvola u skladu s člankom 245. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 952/2013. Posjednik dobara navodi tarifni broj robe iz TARIC-a nakon što je predoči carini.

1.   Izjave uvoznika sastavljaju se s pomoću obrasca predviđenog za tu svrhu u ICG sustavu, na jednom od službenih jezika države članice u koju se kulturno dobro treba uvesti i predati carini.

2.   Osim kovanica kategorije (e) dijela C Priloga Uredbi (EU) 2019/880, za svako kulturno dobro koje se uvozi sastavlja se zasebna izjava uvoznika. Više od jedne kovanice istog apoena, sastava materijala i podrijetla može biti obuhvaćeno istom izjavom uvoznika, prema specifikacijama iz Priloga I. ovoj Uredbi.

3.   Izjava uvoznika sastavlja se i podnosi za svaki sljedeći ponovni uvoz istog kulturnog dobra, osim ako se primjenjuje izuzeće utvrđeno u članku 3. stavku 4. točkama (a), (b) ili (c) Uredbe (EU) 2019/880.

1.   Izjava uvoznika uključuje potpisanu izjavu kojom uvoznik preuzima odgovornost i izričito navodi da je postupio sa svom potrebnom dužnom pažnjom kako bi osigurao da kulturno dobro koje namjerava uvesti bude zakonito izvezeno iz zemlje interesa.

2.   Izjava uvoznika popraćena je standardiziranim informacijama koje opisuju kulturno dobro dovoljno detaljno da ga carina može identificirati, uključujući fotografije u boji kulturnih dobara s neutralnom pozadinom, prema specifikacijama iz Priloga II.

3.   Ako prema zakonima i propisima zemlje interesa izvoz kulturnih dobara s njezina područja podliježe pribavljanju prethodnog odobrenja, uvoznik mora posjedovati odgovarajuće dokumente za dozvolu koju je izdalo nadležno javno tijelo zemlje interesa, kojima se potvrđuje da je to tijelo uredno odobrilo izvoz predmetnog kulturnog dobra. Ta se dokumentacija predočuje carini na zahtjev.

4.   Ostale vrste dokumenata koje bi posjednik dobara mogao posjedovati i koja će potkrijepiti, ako se to zatraži, njegovu izjavu o uvozu mogu biti, ali nisu ograničene na sljedeće:

5.   Dokumenti i druge evidencije informacija navedeni u stavku 4. procjenjuju se slobodno, na temelju okolnosti i uzimajući u obzir uočeni rizik nezakonite trgovine u svakom pojedinom slučaju.

6.   Carinsko tijelo može zahtijevati od posjednika dobara da učita službene prijevode dokumenata iz stavaka 3. i 4. na službenom jeziku relevantne države članice.

1.   Tijekom carinskih provjera u skladu s člancima od 46. do 49. Uredbe (EU) br. 952/2013 carinski ured kojem se podnosi carinska deklaracija za uvoz kulturnih dobara dužan je osigurati da deklarirana roba odgovara robi opisanoj u izjavi uvoznika i da se u carinskoj deklaraciji upućuje na tu izjavu.

2.   Ako se kulturna dobra stavljaju u postupak carinskog skladištenja, u carinskoj deklaraciji navodi se tarifni broj robe iz TARIC-a.

3.   Ako su kulturna dobra stavljena u postupak slobodne zone, provjere iz stavka 1. provodi carinski ured kojem se podnosi izjava uvoznika u skladu s člankom 245. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 952/2013. Posjednik dobara navodi tarifni broj robe iz TARIC-a nakon što je predoči carini.

1.   Države članice i Komisija određuju kontaktne točke u svrhu upravljanja, usmjeravanja razvoja, utvrđivanja prioriteta i praćenja ispravnog rada ICG sustava.

2.   Kontaktna točka Komisije održava i ažurira popis svih kontaktnih točaka i stavlja ga na raspolaganje drugim kontaktnim točkama.

1.   Elektronički zahtjevi za izdavanje uvozne dozvole popunjavaju se prema podatkovnom rječniku iz Priloga I., a potpisuju ih posjednici dobara svojim elektroničkim potpisom.

2.   Elektroničke uvozne dozvole potpisuje dužnosnik za ovjeravanje nadležnog tijela svojim elektroničkim potpisom, potvrđuju se naprednim ili kvalificiranim elektroničkim pečatom nadležnog tijela izdavanja, a zatim ih ICG sustav potvrđuje naprednim ili kvalificiranim elektroničkim pečatom.

3.   Sljedeći koraci u postupku izdavanja elektroničke uvozne dozvole označuju se kvalificiranim elektroničkim vremenskim žigom:

1.   Elektroničke izjave uvoznika sastavljaju se s pomoću ICG sustava na najmanje jednom od službenih jezika države članice u kojoj se roba prvi put stavlja u jedan od carinskih postupaka iz članka 2. stavka 3. Uredbe (EU) 2019/880. Popunjavaju se prema podatkovnom rječniku iz Priloga I.

2.   Elektroničke izjave uvoznika potpisuje posjednik dobara svojim elektroničkim potpisom te nose napredni ili kvalificirani elektronički pečat izdan u okviru sustava TRACES.

1.   Svaki posjednik dobara ima pristup vlastitim uvoznim dozvolama, izjavama uvoznika i općim opisima iz članka 4. u ICG sustavu.

2.   Carina i nadležna tijela imaju pristup uvoznim dozvolama za koje je donesena odluka, izjavama uvoznika i općim opisima iz članka 4.

3.   Ne dovodeći u pitanje Komisijino pravo na pristup u skladu s člankom 14. točkom (c), tijela koja nisu bila uključena u obradu, proizvodnju ili slanje podataka, informacija ili dokumenata u ICG sustavu ili osobe koje nisu bile uključene u relevantne uvozne radnje nemaju pristup takvim podacima, informacijama ili dokumentima.

4.   Iznimno od stavka 3. posjednici dobara mogu omogućiti pristup svojim uvoznim dozvolama, izjavama uvoznika ili općim opisima iz članka 4. budućem posjedniku dobara putem ICG sustava.

1.   Komisija i države članice smatraju se voditeljima obrade osobnih podataka koji su potrebni za uspostavu, rad i održavanje ICG sustava.

2.   Komisija je odgovorna za sljedeće:

3.   Carinska i nadležna tijela država članica odgovorna su za:

4.   Komisija i države članice sklapaju aranžman o zajedničkom vođenju obrade podataka u obliku sporazuma najkasnije tri godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe.

1.   Komisija i države članice zaključuju operativne sporazume kojima se utvrđuju praktični zahtjevi za dostupnost i rad ICG sustava te za kontinuitet poslovanja.

2.   ICG sustav bit će stalno dostupan, osim u sljedećim slučajevima:

1.   Kontaktne točke ICG sustava vode javni repozitorij na internetu koji sadržava predloške elektroničkih obrazaca (za ispunjavanje) za sve dokumente koji se mogu izdati u ICG sustavu.

2.   Ako ICG sustav ili jedna od njegovih funkcija nisu dostupni više od osam sati, korisnici mogu ispuniti elektronički predložak iz stavka 1.

3.   Države članice utvrđuju svoje nacionalne operativne pojedinosti za podnošenje izjava uvoznika i obradu zahtjeva za izdavanje uvoznih dozvola tijekom bilo kakve nedostupnosti ICG sustava.

4.   Čim su ICG sustav ili nedostupna funkcija ponovno dostupni, gospodarski subjekti služe se dokumentima sastavljenima u skladu sa stavkom 2. za evidentiranje istih informacija u sustav.

1.   Pri razvijanju, održavanju i upotrebi ICG sustava države članice i Komisija uspostavljaju i održavaju odgovarajuće sigurnosne aranžmane za njegov učinkovit, pouzdan i siguran rad. Osiguravaju i mjere za provjeru izvora podataka i zaštitu podataka od rizika neovlaštenog pristupa, gubitka, izmjene i uništenja.

2.   Bilježi se svaki unos, izmjena i brisanje podataka uz navođenje razloga i točnog vremena obrade te imena osobe koja je unijela, izmijenila ili izbrisala podatke.

3.   Države članice obavješćuju jedna drugu, Komisiju i prema potrebi predmetni subjekt o svim stvarnim ili pretpostavljenim povredama sigurnosti ICG sustava.