(1)

Kako je utvrđeno u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji, EU se temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava. To uključuje poštovanje slobode i pluralizma medija i prava na slobodu izražavanja, za što je nužno stalno zalaganje za zaštitu slobodnih, pluralističkih i neovisnih medija, koji su ključna sastavnica demokratskih sustava i vladavine prava.

(2)

Obveza EU-a i njegovih država članica da poštuju slobodu i pluralizam medija temelji se i na članku 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”). Pravo na slobodu izražavanja, sadržano u istom članku, uključuje slobodu mišljenja te primanja i širenja informacija i ideja bez upletanja tijela javne vlasti i bez obzira na granice (1). Ta načela i prava građanima bi trebala omogućiti pristup brojnim izvorima informacija i mišljenja te im tako omogućiti da oblikuju mišljenja, propituju rad vlade i dobiju potrebne informacije kako bi mogli slobodno ostvariti svoje pravo glasa. Države članice dužne su pravnim, administrativnim i praktičnim mjerama osigurati poticajno okruženje za medije i novinare (2).

(3)

EU se općenito smatra jednim od najsigurnijih prostora za novinare i druge medijske djelatnike (3). Među ostalim, u Komisijinim izvješćima o vladavini prava za 2020. i 2021. (4) ipak je zabilježen zabrinjavajući porast (5) fizičkih, pravnih i internetskih prijetnji novinarima i drugim medijskim djelatnicima te napada na njih posljednjih godina. Broj dojava o napadima, nasilju i uznemiravanju novinara i drugih medijskih djelatnika u državama članicama EU-a i dalje raste (6). Teroristički napad na tjednik „Charlie Hebdo” 2015. u Francuskoj, u kojem je ubijeno 12 osoba, i ubojstva istraživačkih novinara Daphne Caruane Galizije 2017. na Malti te Jána Kuciaka i njegove zaručnice Martine Kušnírove 2018. u Slovačkoj jasno pokazuju nužnost bolje zaštite novinara (7). Nedavnim slučajevima koji se trenutačno istražuju, kao što su ubojstva grčkog novinara Giorgiosa Karaivaza i nizozemskog novinara Petera R. de Vriesa u 2021., istaknule su se potrebe rješavanja pitanja sigurnosti novinara u EU-u.

(4)

Komisija je u svojem akcijskom planu za europsku demokraciju (8) predstavila ambiciozan plan za jačanje položaja građana i izgradnju otpornijih demokracija u cijelom EU-u, u kojem je naglašena važna uloga neovisnih i pluralističkih medija u omogućavanju građanima da donesu informirane odluke te u borbi protiv dezinformiranja. U tu je svrhu akcijskim planom za europsku demokraciju predviđeno postizanje niza konkretnih rezultata s ciljem podupiranja i zaštite slobode i pluralizma medija, kao što je to posebno slučaj s ovom Preporukom i predstojećom inicijativom Komisije za rješavanje strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja (SLAPP-ovi).

(5)

Ovom se Preporukom dopunjuje Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama (9) i Komisijin prijedlog Akta o digitalnim uslugama (10), kojima se nastoje zaštititi gledatelji audiovizualnih medijskih sadržaja i svi korisnici digitalnih usluga u cijelom EU-u. Njome se dopunjuje i akcijski plan za medijski i audiovizualni sektor (11), kojim je predviđen plan za oporavak i transformaciju audiovizualnog i medijskog sektora, te Komunikacija o digitalnom kompasu (12), u kojoj se naglašava da se europski pristup digitalnom društvu mora temeljiti na punom poštovanju temeljnih prava EU-a, uključujući slobodu izražavanja. Preporuka se temelji na nalazima godišnjih izvješća o vladavini prava u kojima se analizira stanje vladavine prava u EU-u i njegovim državama članicama, posebno u smislu slobode i pluralizma medija. Ovom se Preporukom utvrđuju preporuke upućene državama članicama za suzbijanje, među ostalim, prijetnji posebno istaknutih u Komisijinim izvješćima o vladavini prava za 2020. i 2021.

(6)

Ova je Preporuka u potpunosti u skladu sa Strategijom EU-a za prava žrtava 2020.–2025. (13) i Strategijom EU-a za rodnu ravnopravnost 2020.–2025. (14), Komisijinim mjerama u širem kontekstu ravnopravnosti, osobito Strategijom o ravnopravnosti LGBTIQ osoba 2020.–2025. (15), Akcijskim planom EU-a za antirasizam 2020.–2025. (16), Akcijskim planom za integraciju i uključivanje (17), strateškim okvirom EU-a za jednakost, uključivanje i sudjelovanje Roma 2020.–2030. (18) i Strategijom o pravima osoba s invaliditetom (19). Preporuka je u potpunosti u skladu i s dokumentima politike vanjskog djelovanja, kao što su Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju 2020.–2024. (20), Smjernice EU-a o ljudskim pravima koje se odnose na slobodu izražavanja na internetu i izvan njega (21) te Akcijski plan EU-a za rodnu ravnopravnost III (22), što doprinosi unutarnjoj i vanjskoj usklađenosti. Snaga vanjskog djelovanja EU-a u području temeljnih prava ovisi o načinu na koji EU njeguje i jača svoje demokratske temelje u Uniji.

(7)

Komisija pruža financijsku potporu novinarima i drugim medijskim djelatnicima kroz projekte u području slobode i pluralizma medija u EU-u i trećim zemljama. Na primjer, Komisija od 2014. sufinancira alat za praćenje medijskog pluralizma, u okviru kojeg se analiziraju rizici za slobodu i pluralizam medija u cijeloj Europi te se izvješćuje o mehanizmima za zaštitu slobode izražavanja, sigurnosti i radnih uvjeta novinara. Komisija je predana daljnjem pružanju potpore takvim projektima, osobito, u okviru programa Kreativna Europa.

(8)

Europski parlament aktivno se zalaže za jačanje djelovanja Unije u pogledu zaštite novinara. U svojem Izvješću od 25. studenoga 2020. (23) Parlament je izrazio trajnu i duboku zabrinutost zbog stanja slobode medija u EU-u u kontekstu kontinuiranih zlostavljanja i napada na novinare i druge medijske djelatnike. Parlament je u svojoj Rezoluciji od 29. travnja 2021. (24) napomenuo da je zaštita istraživačkih novinara i zviždača (25) od ključnog interesa za društvo, a u Rezoluciji od 24. lipnja 2021. istaknuo je i zabrinutost zbog fizičkih, psiholoških i ekonomskih prijetnji novinarima i drugim medijskim djelatnicima u EU-u (26).

(9)

U Preporuci Vijeća Europe o zaštiti novinarstva i sigurnosti novinara i drugih medijskih aktera iz 2016. (27), koja se temelji na zahtjevima Europske konvencije o ljudskim pravima (EKLJP) i relevantnoj sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, utvrđeni su sveobuhvatni standardi u tom području. Preporuka uključuje opsežne smjernice o prevenciji, zaštiti, kaznenom progonu i promicanju informiranja, obrazovanja i podizanja svijesti. Međutim, u provedbenoj strategiji koju je 28. ožujka 2018. donio Upravljački odbor Vijeća Europe za medije i informacijsko društvo istaknuta je hitna potreba za daljnjim napretkom u primjeni Preporuke (28). Platforma Vijeća Europe za promicanje zaštite novinarstva i sigurnosti novinara (29) i dalje bilježi sve više dojava o napadima na novinare i druge medijske djelatnike ili o nasilju nad njima. Kako bi novinari imali najpotpuniji pristup javnim informacijama i mogli obavljati svoj posao, iznimno su važni i standardi uključeni u Konvenciju Vijeća Europe o pristupu službenim dokumentima (30). Cilj je ove Preporuke poduprijeti provedbu standarda Vijeća Europe, a posebno Preporuke iz 2016. o zaštiti novinarstva i sigurnosti novinara i drugih medijskih aktera.

(10)

U pripremi ove Preporuke Komisija je u ožujku 2021. organizirala strukturirani dijalog u okviru Europskog foruma za informativne medije (31), u kojem su sudjelovali novinari, udruženja novinara, vijeća za medije, informativni mediji, tijela kaznenog progona, zastupnici u Europskom parlamentu, predstavnici država članica i njihovih regulatornih tijela te međunarodne organizacije.

(11)

Ovom Preporukom Komisija nastoji ojačati slobodu i pluralizam medija u EU-u promicanjem zajedničkih i koordiniranih nastojanja država članica u poboljšanju zaštite, sigurnosti i jačanja položaja novinara i drugih medijskih djelatnika. Taj koordinirani pristup, koji uključuje sve ključne dionike u državama članicama i na razini EU-a te relevantne međunarodne organizacije, nužan je kako bi novinari i drugi medijski djelatnici mogli sigurno i učinkovito obavljati svoju djelatnost u Europi.

(12)

Kako bi se osiguralo i očuvalo poticajno okruženje za novinare i druge medijske djelatnike, u Preporuci su istaknuti određeni problemi obuhvaćeni pojedinim ključnim aspektima te preporuke. To uključuje horizontalne preporuke za učinkovit progon kaznenih djela, suradnju s tijelima kaznenog progona, mehanizme za brzi odgovor, osposobljavanje, pristup informacijama i mjestima događanja te gospodarsku i socijalnu zaštitu. Nadalje, Preporuka uključuje posebne preporuke kad je riječ o prosvjedima i demonstracijama, sigurnosti na internetu i digitalnom jačanju položaja, među ostalim, novinarki, novinara koji su pripadnici manjina ili onih koji izvješćuju o ravnopravnosti.

(13)

Zastrašivanje, fizičko i psihičko nasilje, nezakonita uhićenja i proizvoljna pritvaranja, nezakoniti nadzor, rodno uvjetovano nasilje, uznemiravanje ili diskriminatorni napadi, na internetu ili izvan njega, samo su neki primjeri prijetnji novinarima i drugim medijskim djelatnicima. Javna tijela dužna su štititi slobodu izražavanja i sigurnost novinara osiguravanjem odgovarajućeg pravnog okruženja, ozbiljnim shvaćanjem kaznenih djela prijetnje upućenih novinarima, snažnim progonom počinitelja svih napada te primjerenim istragama i daljnjim praćenjem, uključujući primjenu učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajući sankcija. Od ključne je važnosti osigurati temeljitost, nepristranost, neovisnost, transparentnost te pravodobnost istraga i progona kaznenih djela protiv novinara. Kako bi se poboljšala učinkovitost istražnih mjera, tijela država članica mogla bi razmotriti osnivanje posebnih jedinica u okviru policijskih snaga koje bi, u suradnji s predstavnicima novinara (32), istraživale kaznena djela počinjena nad novinarima. Uspjehu sudskih postupaka moglo bi pridonijeti i imenovanje i osposobljavanje koordinatorâ za tužiteljstvo i sudove. Isto tako, za novinare i druge medijske djelatnike čija je sigurnost ugrožena ključno je pružanje mjera osobne zaštite. Budući da kaznena djela protiv novinara mogu biti i transnacionalna, države članice trebale bi u potpunosti iskoristiti postojeće europske okvire pravne suradnje i, prema potrebi, zatražiti potporu specijaliziranih europskih agencija kao što su Europol i Eurojust. U skladu s Prijedlogom Komisije o jačanju mandata Europola (33), kad u posebnim slučajevima smatra da bi trebalo pokrenuti kaznenu istragu, Europol može pozvati nadležna tijela države članice da pokrenu, vode ili koordiniraju istragu kaznenog djela koje utječe na zajednički interes obuhvaćen određenom politikom EU-a, čak i ako predmetno kazneno djelo nema prekograničnu dimenziju.

(14)

Neometanom, učinkovitom i odgovarajućom suradnjom novinara, drugih medijskih djelatnika i tijela kaznenog progona mogla bi se osigurati bolja prevencija prijetnji i napada. Države članice trebale bi utvrditi okvire za suradnju među novinarima, udruženjima novinara i tijelima kaznenog progona te aktivno poticati dijalog (34) među njima, uz sudjelovanje tijela za samoregulaciju medija (vijeća za medije i tisak). Ta bi suradnja mogla uključivati osnivanje zajedničkih koordinacijskih centara sastavljenih od tijelâ kaznenog progona i predstavnikâ novinara (35). Zajednički koordinacijski centri trebali bi blisko surađivati sa specijaliziranim službama za potporu žrtvama, koje su ključne za zaštitu sigurnosti i psihološke dobrobiti novinara koji su žrtve kaznenih djela.

(15)

Uvođenje kontaktnih točaka za potporu te mehanizama za brzi odgovor i rano upozoravanje, neovisno o tijelima kaznenog progona, ključna je sastavnica sustava potpore za novinare i druge medijske djelatnike koji su meta fizičkih napada i napada na internetu. Te bi kontaktne točke trebale biti besplatne i lako dostupne novinarima (i, prema potrebi, njihovim obiteljima) i djelovati na transparentan način. U skladu s Direktivom 2012/29/EU (36) svaka žrtva ima pravo na potporu i zaštitu u skladu sa svojim individualnim potrebama. Države članice trebale bi poduzeti mjere za osnivanje i održavanje specijaliziranih službi za potporu, posebno kontaktnih točaka, u kojima bi se pružale usluge savjetovanja, pravni savjeti i psihološka potpora te skloništa ili drugi odgovarajući smještaj za novinare i druge medijske djelatnike koji su žrtve kaznenih djela. Te bi kontaktne točke trebale djelovati i kao „digitalna skloništa” i pružati potporu u području digitalne sigurnosti, uključujući, ako je izvedivo, pružanje stručnog znanja u području kibersigurnosti. Trebali bi pružati potporu novinarima i redakcijama u suočavanju s prijetnjama i uznemiravanjem novinara na internetu, pa i s prijetnjama i uznemiravanjem zbog spola, spolne orijentacije, etničkog ili socijalnog podrijetla novinara ili bilo kojeg drugog razloga navedenog u članku 21. Povelje. Za učinkovito funkcioniranje mehanizama za brzi odgovor i rano upozoravanje nužno je stabilno i primjereno financiranje subjekata koji obavljaju te zadaće (37).

(16)

Potreban je čvrst sustav zaštitnih mjera na nacionalnoj razini kako bi se novinarima omogućilo da ispune svoju ključnu ulogu „na terenu”, posebno u smislu pristupa mjestima događanja, izvorima informacija i izvješćivanja o događajima od javnog interesa (38). Tijela država članica trebala bi na najmanju moguću mjeru svesti rizik od proizvoljnog uskraćivanja akreditacije ili registracije odnosno kompliciranih sustava ili postupaka registracije i akreditacije koji bi novinare i druge medijske djelatnike mogli odvratiti od učinkovitog obavljanja posla i istodobno neopravdano, diskriminirajuće ili neproporcionalno ograničiti slobodu pružanja novinarskih usluga. To je ključno kako bi se zaštitilo poticajno okruženje za slobodu izražavanja te osiguralo sudjelovanje novinara i drugih medijskih djelatnika u javnim raspravama o pitanjima od legitimnog javnog interesa.

(17)

Osiguravanje novinarima pristupa dokumentima i informacijama, uključujući službene internetske stranice, i dobivanja pravodobnih odgovora nužan je preduvjet da bi oni mogli obavljati svoj posao. Iako je pristup informacijama zakonski zajamčen u svim državama članicama, u praksi su prepreke i dalje vrlo česte (39). Osim toga, nedavni hitni zakonodavni akti doneseni radi suzbijanja dezinformiranja tijekom pandemije bolesti COVID-19, od kojih su neki sadržavali odredbe kaznene prirode, u nekim su slučajevima odvraćali novinare od njihova rada (40). Takvim bi se odredbama mogla uvesti neopravdana, diskriminirajuća ili neproporcionalna ograničenja slobode pružanja novinarskih usluga. U svojoj Komunikaciji o borbi protiv dezinformacija o bolesti COVID-19 (41) Komisija je istaknula da zakoni kojima se ta kaznena djela preširoko definiraju ili oni kojima se utvrđuju neproporcionalne kazne mogu ograničiti spremnost izvora da razgovaraju s novinarima i dovesti do autocenzure.

(18)

Moderan okvir za zaštitu novinara trebao bi uključivati kontinuirani razvoj kompetencija i vještina svih aktera relevantnih za zaštitu novinara i drugih medijskih djelatnika (42). Osposobljavanjem tijelâ kaznenog progona može se povećati razina osviještenosti i pozornosti policijskih snaga kako bi se zajamčila sigurnost novinara i drugih medijskih djelatnika. Pravosuđe i tužiteljstvo trebali bi imati koristi i od posebnog osposobljavanja koje bi im moglo omogućiti bolje razumijevanje, primjerice, međunarodnih standarda o slobodi izražavanja, pristupa informacijama i sigurnosti novinara (43). Osposobljavanje je jednako važno za promicanje najučinkovitijih pristupa sprečavanju fizičkih napada i napada na internetu usmjerenih na novinare te bi sudionicima trebalo pružiti odgovarajuće alate za suzbijanje takvih prijetnji. Trebalo bi poticati suradnju novinara, udruženja novinara, internetskih platformi i predstavnika tijela kaznenog progona. Isto tako, medijske kuće mogu ojačati položaj novinara, uključujući onih u nestandardnim radnim odnosima (vanjski suradnici, samozaposleni novinari i drugi medijski djelatnici), redovitim osposobljavanjem o sigurnosnim pitanjima te razvojem analize rizika, operativnih planova i sustava izvješćivanja nakon incidenta. Za razvoj tih vještina potrebno je specijalizirano osposobljavanje koje je često skupo i koje obično mogu pružati samo velike i uhodane redakcije. Stoga bi manjim medijskim kućama u tom smislu mogla biti potrebna financijska pomoć. Isto tako, financijsku pomoć mogli bi trebati i vanjski suradnici, samozaposleni novinari i drugi medijski djelatnici jer često moraju pohađati osposobljavanje o vlastitom trošku. Treba istaknuti i važnost osposobljavanja provjeravatelja činjenica, koji su također važna sastavnica medijskog okruženja.

(19)

Gospodarske posljedice bolesti COVID-19 ukazale su na potrebu da se osiguraju sigurni i prikladni radni uvjeti za novinare. U teškoj su se situaciji posebno našli novinari koji su vanjski suradnici jer često gube izvore prihoda i imaju malu ili nikakvu socijalnu zaštitu. U skladu s Preporukom Vijeća od 8. studenoga 2019. (44) okvir za zaštitu novinara trebao bi uključivati formalan i učinkovit pristup odgovarajućoj socijalnoj zaštiti za sve novinare i druge medijske djelatnike, uključujući one u nestandardnim radnim odnosima. To se ne odnosi samo na dostupnost mehanizama za potporu dohotku, već i na učinkovit i nediskriminirajući pristup drugim oblicima socijalne zaštite, primjerice dopustu ili mjerama roditeljske potpore.

(20)

U borbi protiv organiziranog kriminala, korupcije i ekstremizma ključnu ulogu imaju istraživački novinari. Oni su zbog svog rada izloženi osobito visokom riziku od fizičkih prijetnji i napada, što u najtragičnijim slučajevima može rezultirati ubojstvima, što je posljednjih godina doista i viđeno u Europi. Države članice pozivaju se na jačanje mjera zaštite novinara i drugih medijskih djelatnika koji rade na pitanjima povezanima s organiziranim kriminalom i korupcijom. Nadalje, države članice trebale bi učinkovito iskoristiti sve dostupne alate transnacionalne suradnje za brzu istragu kaznenih djela protiv novinara koji su žrtve organiziranog kriminala kako bi se odgovorni brzo priveli pravdi.

(21)

Novinari i drugi medijski djelatnici suočavaju se sa sve više napada i uznemiravanja tijekom prosvjeda i demonstracija, kad mogu biti izloženi napadima pojedinaca, od fizičkih napada, nasilja i verbalnog zlostavljanja do napada na opremu. Ponekad mogu biti izloženi mjerama tijela kaznenog progona, kao što su proizvoljna uhićenja i ispitivanja ili neproporcionalne optužbe za kaznena djela (45). Stoga su, kako bi se zajamčila sigurnost novinara tijekom prosvjeda, smanjio rizik od potencijalno neopravdanih ili neproporcionalnih mjera i osigurala učinkovita zaštita snaga kaznenog progona, potrebna operativna rješenja i osposobljavanja. Konkretno, neovisni časnici za vezu mogli bi osigurati da tijekom prosvjeda tijela kaznenog progona komuniciraju s novinarima te bi mogli djelovati kao prve kontaktne točke za novinare u slučaju nasilja ili uznemiravanja. Takvi časnici za vezu mogli bi biti osposobljeni za tehnike upravljanja rizicima i njihova smanjenja tijekom javnih okupljanja te pružati početno savjetovanje o pravnim lijekovima za novinare koji su žrtve nasilja tijekom prosvjeda ili demonstracija.

(22)

Digitalna i internetska sigurnost postale su velik problem za novinare. Česte su kampanje ponižavanja te ocrnjivanje novinara na internetu. Situacija je posebno zabrinjavajuća kad takve napade pokreću političari ili moćne javne osobe (46). Sinkronizirani napadi na novinare trolovima i botovima, hakiranje e-pošte, ograničenja na internetu ili kiberzlostavljanje neki su od primjera internetskih napada na novinare i njihove izvore. Posebno je zabrinjavajuća sigurnost novinarki. Novinari i drugi medijski djelatnici nisu samo mete poticanja na mržnju na internetu (47) i prijetnji fizičkim nasiljem, nego mogu biti i predmet nezakonitog nadzora (48), među ostalim u kontekstu policijskih istraga koje mogu ugroziti zaštitu novinarskih izvora. Stoga je od ključne važnosti za zaštitu povjerljivosti komunikacije novinara zajamčiti kibersigurnost mobilnih komunikacijskih uređaja te činjenicu da novinari i drugi medijski djelatnici ne budu podvrgnuti nezakonitom praćenju ili nadzoru na internetu. U osiguravanju digitalne sigurnosti ulogu bi trebala imati tijela država članica nadležna za medije, kazneni progon na internetu i kibersigurnost.

(23)

Obrada osobnih podataka prikupljenih s pomoću alata za praćenje ili nadzor mora biti u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (49) i Direktivom o izvršavanju zakonodavstva (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća (50), ovisno o slučaju. Nacionalna tijela za zaštitu podataka i sudovi imaju ključnu ulogu u osiguravanju njihove učinkovite provedbe.

(24)

Novinari i drugi medijski djelatnici trebali bi raspolagati digitalnim vještinama kako bi ojačali svoju kiberotpornost i kako bi se mogli bolje suočiti s kiberprijetnjama. Trebalo bi poticati učinkovit dijalog između tijela za samoregulaciju medija, udruženja novinara i predstavnika novinarskog sektora te tijela država članica u području medija, kaznenog progona na internetu i kibersigurnosti posebno kako bi se razvile digitalne vještine novinara i drugih medijskih djelatnika, primjerice ciljanim osposobljavanjem (51).

(25)

Statistički podaci pokazuju da su novinarke izložene većem broju prijetnji od njihovih muških kolega (52), posebno kad je riječ o uznemiravanjima na internetu, silovanjima i prijetnjama smrću te poticanjima na mržnju na temelju roda. Ti su napadi ponekad organizirani kako bi se diskreditiralo ili ušutkalo novinarke, što može dovesti do autocenzure, povlačenja iz internetskih zajednica ili čak do napuštanja struke (53). Istraživanja pokazuju i da su takvi oblici uznemiravanja na internetu, prijetnji i poticanja na mržnju pretežito usmjereni na novinare koji su pripadnici manjina, migrantskog podrijetla ili koji izvještavaju o povezanim pitanjima (54). Novinarke koje izvješćuju o temama povezanima s rodom i ravnopravnošću posebno su izložene prijetnjama i odmazdama (55).

(26)

Dostupni podaci pokazuju da je rodno uvjetovano nasilje i dalje rašireno diljem Europe (56). Međutim, i dalje su slabo dostupni detaljni podaci o nasilju nad novinarkama, novinarima koji su pripadnici manjina i onima koji izvješćuju o ravnopravnosti, a o tome se i netransparentno izvješćuje. Države članice, novinarski sektor, civilno društvo i istraživači trebali bi surađivati kako bi saznali više o takvom nasilju. To bi se moglo postići i poticanjem nacionalnih tijela za ravnopravnost da redovito izvješćuju o položaju tih novinara.

(27)

Žene su u medijskom sektoru i dalje nedovoljno zastupljene na rukovodećim i najvišim izvršnim funkcijama, kao i u ulozi glavnih urednika (57). Osim toga, diskriminacija novinarki, novinara koji su pripadnici manjina ili onima koji izvješćuju o ravnopravnosti moguća je i u samim redakcijama. Stoga je potrebno poduzeti mjere kako bi se poboljšala ravnopravnost i uključenost u medijski sektor, pružile ravnopravne mogućnosti rada te sigurno i uključivo radno okruženje (58). Redoviti dijalozi između država članica, predstavnika novinara i tijela za samoregulaciju medija te kolektivni ugovori također imaju važnu ulogu u suzbijanju svih oblika nasilja, uznemiravanja i diskriminacije u medijskom sektoru.

(28)

Ovom se Preporukom priznaje važna uloga organizacija civilnog društva i novinskih organizacija u suzbijanju uznemiravanja, prijetnji i poticanja na mržnju na internetu i izvan njega te diskriminacije novinarki, novinara koji su pripadnici manjina ili onih koji izvješćuju o ravnopravnosti. Važno je podržati inicijative organizacija civilnog društva radi informiranja, pružanja potpore i jačanja položaja tih novinara. Isto vrijedi i za inicijative za promicanje razmjene znanja i najbolje prakse među novinskim organizacijama.

(29)

Komisija će održavati redovit dijalog s državama članicama i dionicima na relevantnim forumima, posebno na Europskom forumu za informativne medije, te će pomno pratiti sve mjere koje su države članice poduzele nakon donošenja ove Preporuke. Mreža kontaktnih točaka koje se bave vladavinom prava može raspravljati i o pitanjima povezanima sa sigurnošću novinara u širem kontekstu vladavine prava. Države članice trebale bi najkasnije 18 mjeseci nakon donošenja Preporuke, a nakon toga na zahtjev, Komisiji dostaviti sve relevantne informacije za koje se razumno može očekivati da će ih pružiti kako bi Komisija mogla pratiti usklađenost. Komisija namjerava provoditi evaluacije kojima će se ocijeniti kako države članice provode ovu Preporuku i razviti ključne pokazatelje uspješnosti koji se, na primjer, odnose na dojave u okviru Platforme Vijeća Europe za promicanje zaštite novinarstva i sigurnosti novinara, odgovore na takve dojave, neriješene i riješene sudske postupke u vezi s kaznenim djelima protiv novinara, uključenost relevantnih tijela EU-a u te postupke te uspješnost projekata i mjera koje su države članice uspostavile kako bi podržale novinare i druge medijske djelatnike. Na temelju prikupljenih informacija i svih drugih dostupnih informacija (59) Komisija će procijeniti učinak ove Preporuke i utvrditi jesu li potrebni dodatni koraci za jamčenje zaštite, sigurnosti i jačanje položaja novinara i drugih medijskih djelatnika.

(30)

Ova je Preporuka upućena državama članicama. Zemlje kandidatkinje, potencijalne kandidatkinje za pristupanje EU-u i zemlje obuhvaćene politikom susjedstva EU-a također se potiču da slijede ovu Preporuku,