(1)

Krajem veljače 2019. gambijska tijela jednostrano su odlučila uvesti moratorij na sve operacije prisilnog vraćanja, čime je u najvećem dijelu 2019. spriječeno učinkovito vraćanje. Nakon ukidanja moratorija u siječnju 2020. države članice suočile su se s opetovanim preprekama koje je Gambija nametnula organizaciji i provedbi operacija vraćanja. Promjenjive razine suradnje Gambije također otežavaju sve faze procesa vraćanja, među ostalim i pri primjeni postojećih dobrih praksi i drugih operativnih aranžmana o kojima su se prethodno dogovorile Unija i Gambija. Gambijska tijela 6. travnja 2021. navela su da zemlja do daljnjeg nije u mogućnosti primati vraćenike te su u lipnju 2021. potvrdila postojanje „moratorija na prisilno vraćanje ili repatrijaciju dok ne prođu izbori u prosincu”.

(2)

Komisija od 2019. poduzima korake za poboljšanje razine suradnje Gambije u ponovnom prihvatu državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom. Ti su se koraci sastojali od nekoliko sastanaka s gambijskim tijelima, i na tehničkoj razini i na političkoj razini, kako bi se pronašla uzajamno prihvatljiva rješenja i dogovorili daljnji projekti potpore u korist Gambije. Usporedno se odvijala komunikacija na visokoj razini između Komisije i Gambije. O pitanjima ponovnog prihvata raspravljalo se s Gambijom i na drugim sastancima koje je organizirao ESVD.

(3)

Uzimajući u obzir korake koje je Komisija dosad poduzela kako bi poboljšala razinu suradnje i cjelokupne odnose Unije s Gambijom, smatra se da suradnja Gambije s Unijom u pitanjima ponovnog prihvata nije dovoljna te da je stoga potrebno djelovanje Unije.

(4)

Stoga bi trebalo privremeno suspendirati primjenu određenih odredaba Uredbe (EZ) br. 810/2009 za državljane Gambije koji podliježu obvezi posjedovanja vize na temelju Uredbe (EU) 2018/1806 Europskog parlamenta i Vijeća (2). To bi trebalo potaknuti gambijska tijela da poduzmu potrebna djelovanja za poboljšanje suradnje u pitanjima ponovnog prihvata.

(5)

Odredbe koje se privremeno suspendiraju one su odredbe koje su utvrđene u članku 25.a stavku 5. točki (a) Zakonika o vizama: suspenzija mogućnosti ukidanja zahtjevâ iz članka 14. stavka 6. u pogledu obveze podnositelja zahtjeva za vizu da podnesu dokumentirane dokaze, suspenzija općeg roka za obradu od 15 kalendarskih dana iz članka 23. stavka 1. (što ima za posljedicu i isključenje primjene pravila o produljenju tog roka do najviše 45 dana u pojedinačnim slučajevima), suspenzija izdavanja viza za više ulazaka u skladu s člankom 24. stavcima 2. i 2.c te suspenzija fakultativnog oslobođenja od obveze plaćanja vizne pristojbe za nositelje diplomatskih i službenih putovnica u skladu s člankom 16. stavkom 5. točkom (b).

(6)

U članku 21. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) propisano je da svaki građanin Unije ima pravo slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica, podložno ograničenjima i uvjetima utvrđenima u Ugovorima i u mjerama usvojenima radi njihove provedbe. Direktivom 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) provode se ta ograničenja i ti uvjeti. Ova Odluka ne utječe na primjenu te direktive, kojom se pravo na slobodno kretanje proširuje na članove obitelji bez obzira na njihovo državljanstvo kada su u pratnji građanina Unije ili mu se pridružuju. Prema tome, ova se Odluka ne primjenjuje na članove obitelji građanina Unije na koje se primjenjuje Direktiva 2004/38/EZ niti na članove obitelji državljanina treće zemlje koji ima pravo na slobodno kretanje jednakovrijedno onom građana Unije na temelju sporazuma između Unije i njezinih država članica, s jedne strane, i treće zemlje, s druge strane.

(7)

Mjerama predviđenima u ovoj Odluci ne bi se trebale dovoditi u pitanje obveze država članica na temelju međunarodnog prava kao zemalja domaćina međunarodnih međuvladinih organizacija ili međunarodnih konferencija koje su sazvale međunarodne međuvladine organizacije čije se sjedište nalazi u državama članicama. Stoga se privremena suspenzija ne bi trebala primjenjivati na državljane Gambije koji podnose zahtjev za vizu u mjeri u kojoj je to potrebno kako bi države članice ispunile svoje obveze kao zemlje domaćini takvih organizacija ili takvih konferencija.

(8)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. S obzirom na to da ova Odluka predstavlja daljnji razvoj schengenske pravne stečevine, Danska, u skladu s člankom 4. navedenog protokola, u roku od šest mjeseci nakon što Vijeće odluči o ovoj Odluci odlučuje hoće li je provesti u svojem nacionalnom pravu.

(9)

Ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ (4); Irska stoga ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(10)

U pogledu Islanda i Norveške ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (5), koje pripadaju području iz članka 1. točke B Odluke Vijeća 1999/437/EZ (6).

(11)

U pogledu Švicarske ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (7), koje pripadaju području iz članka 1. točke B Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (8).

(12)

U pogledu Lihtenštajna ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (9), koje pripadaju području iz članka 1. točke B Odluke Vijeća 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke 2011/350/EU (10).

(13)

Ova Odluka predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je na drugi način s njom povezan, u smislu članka 3. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2003., članka 4. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2005. odnosno članka 4. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2011.,