(1)

Pariškim klimatskim sporazumom donesenim na temelju Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, koji je Unija odobrila 5. listopada 2016. (2) („Pariški sporazum”), nastoji se snažnije odgovoriti na klimatske promjene, među ostalim usklađivanjem investicijskih tokova s nastojanjima usmjerenima na niske emisije stakleničkih plinova i razvoj otporan na klimatske promjene.

(2)

Komisija je 11. prosinca 2019. donijela Komunikaciju Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija pod naslovom „Europski zeleni plan” (3). Europski zeleni plan je nova strategija rasta čiji je cilj preobraziti Uniju u pravedno i prosperitetno društvo s modernim, resursno učinkovitim i konkurentnim gospodarstvom u kojem 2050. neće biti neto emisija stakleničkih plinova i u kojem gospodarski rast nije povezan s upotrebom resursa. Za njegovu je provedbu potrebno ulagateljima poslati jasne dugoročne signale kako bi se izbjegla neiskoristivost imovine i osiguralo održivo financiranje.

(3)

Uredbom (EU) 2016/1011 utvrđuju se referentne vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju i referentne vrijednosti EU-a usklađene s Pariškim sporazumom. Metodologija tih referentnih vrijednosti temelji se na obvezama utvrđenima u Pariškom sporazumu. Potrebno je utvrditi minimalne standarde koji se primjenjuju na obje vrste referentnih vrijednosti. Referentnim vrijednostima EU-a za klimatsku tranziciju i referentnim vrijednostima EU-a usklađenima s Pariškim sporazumom nastoje se ostvariti slični ciljevi, ali im se razine ambicije razlikuju. Stoga bi većina minimalnih standarda trebala biti zajednička objema vrstama referentnih vrijednosti, ali bi se pragovi trebali razlikovati ovisno o vrsti referentne vrijednosti.

(4)

Trenutačno nema dovoljno podataka za procjenu ugljičnog otiska koji je rezultat odluka koje su donijele državni subjekti. Stoga izdanja tih subjekata ne bi trebala biti prihvatljiva sastavnica referentnih vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju i referentnih vrijednosti EU-a usklađenih s Pariškim sporazumom.

(5)

S obzirom na to da se metodologija referentnih vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju i referentnih vrijednosti EU-a usklađenih s Pariškim sporazumom temelji na obvezama utvrđenima u Pariškom sporazumu, potrebno je upotrijebiti scenarij od 1,5 °C, bez prekoračenja ili s ograničenim prekoračenjem, naveden u Posebnom izvješću o globalnom zatopljenju od 1,5 °C Međuvladina panela o klimatskim promjenama (IPCC) (4) („scenarij IPCC-a”). Taj je scenarij IPCC-a u skladu s ciljem Komisije da do 2050. postigne nultu neto stopu emisija stakleničkih plinova utvrđenu u europskom zelenom planu. Kako bi bila u skladu sa scenarijem IPCC-a, ulaganja bi se trebala preusmjeriti s aktivnosti koje ovise o fosilnim gorivima na zelene ili obnovljive aktivnosti, a učinak tih ulaganja na klimu trebao bi se poboljšavati iz godine u godinu.

(6)

Sektori navedeni u odjeljcima od A do H i odjeljku L Priloga I. Uredbi (EZ) br. 1893/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (5), uključujući sektore nafte, plina, rudarstva i prometa, sektori su koji u velikoj mjeri utječu na klimatske promjene. Kako bi se osiguralo da referentne vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju i referentne vrijednosti EU-a usklađene s Pariškim sporazumom pružaju realnu sliku realnog gospodarstva, uključujući sektore koji bi trebali aktivno smanjivati emisije stakleničkih plinova kako bi se mogli postići ciljevi Pariškog sporazuma, izloženost tih referentnih vrijednosti tim sektorima ne bi smjela biti manja od izloženosti njihova vezanog opsega ulaganja. Taj bi se zahtjev, međutim, trebao primjenjivati samo na referentne vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju i referentne vrijednosti EU-a usklađene s Pariškim sporazumom koje su dioničke referentne vrijednosti, kako bi se osiguralo da ulagatelji u vlasničke instrumente koji podupiru ciljeve Pariškog sporazuma zadrže, angažiranjem i glasovanjem, svoj utjecaj na prelazak poduzeća na održivije aktivnosti.

(7)

Izračun emisija stakleničkih plinova trebao bi biti usporediv i dosljedan. Stoga je potrebno utvrditi pravila o tome koliko često se ti izračuni trebaju ažurirati, a prema potrebi i o valuti koja će se koristiti.

(8)

Dekarbonizacija koja se temelji samo na emisijama stakleničkih plinova iz opsega 1 i 2 mogla bi dovesti do rezultata suprotnih od očekivanih. Stoga bi trebalo pojasniti da se za minimalne standarde za referentne vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju i referentne vrijednosti EU-a usklađene s Pariškim sporazumom ne trebaju uzeti u obzir samo izravne emisije poduzeća već i emisije ocijenjene na temelju životnog ciklusa, a time i emisije stakleničkih plinova iz opsega 3. Međutim, zbog nedovoljne kvalitete trenutačno dostupnih podataka o emisijama stakleničkih plinova iz opsega 3, potrebno je utvrditi odgovarajući vremenski okvir za postupno uvođenje i omogućiti upotrebu rezervi fosilnih goriva tijekom ograničenog razdoblja. Taj vremenski okvir za postupno uvođenje trebao bi se temeljiti na popisu ekonomskih djelatnosti utvrđenom u Uredbi (EZ) br. 1893/2006.

(9)

Administratori referentnih vrijednosti trebali bi imati mogućnost ponderirati poduzeća na temelju ciljeva dekarbonizacije koje su ta poduzeća utvrdila. Stoga bi trebalo utvrditi posebna pravila koja se odnose na ciljeve dekarbonizacije o kojima izvješćuju pojedinačna poduzeća.

(10)

Referentne vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju i referentne vrijednosti EU-a usklađene s Pariškim sporazumom trebale bi pokazivati sposobnost smanjenja emisija ugljika iz godine u godinu. Tu minimalnu putanju dekarbonizacije trebalo bi izračunati koristeći scenarij IPCC-a. Nadalje, kako bi se spriječio zeleni marketing, trebalo bi utvrditi uvjete za odstupanje od putanje dekarbonizacije i za pravo na to da se referentna vrijednost i dalje označuje kao referentna vrijednost EU-a za klimatsku tranziciju ili kao referentna vrijednost EU-a usklađena s Pariškim sporazumom.

(11)

Glavni parametar za izračun putanje dekarbonizacije trebao bi biti intenzitet stakleničkih plinova jer taj parametar osigurava usporedivost među sektorima i sektorski je nepristran. Za izračun intenziteta stakleničkih plinova potrebna je tržišna kapitalizacija predmetnog poduzeća. Međutim, ako se referentne vrijednosti primjenjuju na korporativne instrumente s fiksnim prinosom, tržišna kapitalizacija možda neće biti dostupna za poduzeća čiji vlasnički vrijednosni papiri nisu uvršteni na burzi. Stoga bi trebalo utvrditi da bi u slučaju kada se na korporativne instrumente s fiksnim prinosom primjenjuju referentne vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju i referentne vrijednosti EU-a usklađene s Pariškim sporazumom, administratorima referentnih vrijednosti trebalo dopustiti da upotrijebe emisije stakleničkih plinova izračunane na apsolutnoj osnovi, a ne na temelju intenziteta stakleničkih plinova.

(12)

Da bi se osigurala usporedivost i dosljednost podataka o emisijama stakleničkih plinova, trebalo bi utvrditi pravila o načinu izračuna promjena u pogledu intenziteta stakleničkih plinova ili apsolutnih emisija stakleničkih plinova.

(13)

Za postizanje ciljeva Pariškog sporazuma potrebno je da i referentne vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju i referentne vrijednosti EU-a usklađene s Pariškim sporazumom pokazuju osnovno postotno smanjenje izloženosti prema imovini s visokim emisijama stakleničkih plinova u usporedbi s njihovim glavnim referentnim vrijednostima ili vezanim opsezima ulaganjima. Međutim, to bi smanjenje postotka trebalo biti znatnije za referentne vrijednosti EU-a usklađene s Pariškim sporazumom, koje su same po sebi ambicioznije od referentnih vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju.

(14)

Referentne vrijednosti EU-a usklađene s Pariškim sporazumom ne bi smjele pridonijeti promicanju ulaganja u financijske instrumente koje su izdala poduzeća koja krše globalne standarde, kao što su načela Globalnog sporazuma Ujedinjenih naroda (UNGC). Stoga je potrebno utvrditi posebne kriterije isključenja koji se temelje na klimatskim ili drugim okolišnim, socijalnim i upravljačkim aspektima. Referentne vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju trebale bi biti u skladu s tim kriterijima isključenja do 31. prosinca 2022., u skladu s vremenskim okvirom utvrđenim u Uredbi (EU) 2016/1011.

(15)

Da bi se poduprlo smanjenje upotrebe izvora energije koji su štetni za okoliš i pravilan prelazak na one obnovljive, primjereno je i da poduzeća koja ostvaruju prihod od ugljena, nafte ili plina koji je veći od zadanog postotka budu isključena iz referentnih vrijednosti EU-a usklađenih s Pariškim sporazumom. Pri utvrđivanju tih posebnih isključenja trebale bi se uzeti u obzir očekivane promjene udjela tih izvora energije u globalnoj opskrbi primarnom energijom od 2020. do 2050. u skladu sa scenarijem IPCC-a. Konkretno, prema tablici 2.6. Posebnog izvješća IPCC-a o globalnom zatopljenju od 1,5 °C, očekuje se da će od 2020. do 2050. upotreba ugljena pasti od 57 % do 99 %, a upotreba nafte od 9 % do 93 %, dok se očekuje da će potrošnja plina porasti za 85 % ili pasti za 88 %. Plin se može koristiti tijekom prelaska na niskougljično gospodarstvo, posebice kao zamjena za ugljen, što objašnjava njegov širi očekivani raspon kretanja, iako je očekivana srednja vrijednost smanjenja njegove upotrebe 40 %. Zbog istog je razloga potrebno isključiti poduzeća koja ostvaruju prihod od djelatnosti proizvodnje električne energije koji je viši od zadanog postotka.

(16)

Da bi se osigurala transparentnost u pogledu metodologije koja se upotrebljava za referentne vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju i referentne vrijednosti EU-a usklađene s Pariškim sporazumom, primjereno je utvrditi pravila o potrebnim objavama koje se odnose na putanju dekarbonizacije i izvore podataka za obje kategorije referentnih vrijednosti. Zbog istog je razloga primjereno utvrditi zahtjeve za objavu za administratore referentnih vrijednosti koji koriste procjene za podatke o emisijama stakleničkih plinova, bez obzira na to pružaju li ih vanjski pružatelji podataka.

(17)

Kako bi se poduprlo usklađivanje metodologije referentnih vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju i referentnih vrijednosti EU-a usklađenih s Pariškim sporazumom, primjereno je utvrditi pravila o kvaliteti i točnosti izvora podataka,