EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32020L0262

Direktiva vijeća (EU) 2020/262 od 19. prosinca 2019. o općim aranžmanima za trošarine (preinaka)

ST/14107/2019/INIT

OJ L 58, 27.2.2020, p. 4–42 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, GA, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

In force

ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2020/262/oj

27.2.2020   

HR

Službeni list Europske unije

L 58/4


DIREKTIVA VIJEĆA (EU) 2020/262

od 19. prosinca 2019.

o općim aranžmanima za trošarine

(preinaka)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 113.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Direktiva Vijeća 2008/118/EZ (3) značajno je izmijenjena nekoliko puta. S obzirom na daljnje izmjene tu bi direktivu radi jasnoće trebalo preinačiti.

(2)

Uvjeti za obračunavanje trošarine na robu, obuhvaćeni Direktivom 2008/118/EZ, trebaju ostati usklađeni kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(3)

Primjereno je odrediti trošarinsku robu na koju se primjenjuje ova Direktiva te u tu svrhu uputiti na direktive Vijeća 92/83/EEZ (4), 92/84/EEZ (5), 2003/96/EZ (6) i 2011/64/EU (7).

(4)

Trošarinska roba može podlijegati i drugim neizravnim porezima za posebne svrhe. Kako se ne bi ugrozio koristan učinak pravila Unije povezan s neizravnim porezima, u tim slučajevima države članice trebale bi se pridržavati određenih bitnih elemenata tih pravila.

(5)

Kako bi se osiguralo slobodno kretanje, oporezivanje robe koja nije trošarinska roba ne bi smjelo prouzročiti formalnosti povezane s prelaskom granica.

(6)

Potrebno je osigurati primjenu formalnosti u slučajevima kretanja trošarinske robe između područja koja su prema definiciji dio carinskog područja Unije, ali su izuzeta iz područja primjene ove Direktive, i područja na koja se ova Direktiva primjenjuje.

(7)

Budući da je za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta još potrebno da su pojam trošarina i uvjeti za njezino obračunavanje jednaki u svim državama članicama, potrebno je na razini Unije jasno utvrditi kada je trošarinska roba puštena u potrošnju i tko je odgovoran za plaćanje trošarine.

(8)

Budući da je trošarina porez na potrošnju robe, ne bi trebala postojati obveza obračuna na trošarinsku robu koja je pod određenim okolnostima bila u cijelosti uništena ili je nepovratno izgubljena.

(9)

Uz potpuno uništenje ili nepovratni gubitak robe, do djelomičnih gubitaka može doći i zbog prirode robe. Uz iznimku opravdanih okolnosti, za te djelomične gubitke ne bi trebalo obračunavati trošarinu u mjeri u kojoj se njima ne premašuju unaprijed utvrđeni zajednički pragovi za djelomični gubitak.

(10)

U slučaju nenamjernog viška robe otkrivene tijekom kretanja unutar sustava odgode plaćanja trošarine, države članice trebale bi moći dopustiti da se višak robe uvede u trošarinsko skladište unutar sustava odgode plaćanja trošarine.

(11)

Kako bi se osiguralo jedinstveno postupanje s djelomičnim gubicima u cijeloj Uniji, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u vezi s određivanjem zajedničkih pragova za djelomični gubitak. Pri određivanju tih pragova djelomičnog gubitka Komisija bi osobito trebala uzeti u obzir aspekte povezane s fizičkim i kemijskim značajkama robe (poput prirode trošarinske robe, posebno energenata (volatilnost), temperature okoline tijekom kretanja, daljinu kretanja ili vremena potrošenoga tijekom kretanja). Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (8) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(12)

Aranžmani za ubiranje i povrat trošarine utječu na pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta te bi stoga trebali slijediti nediskriminirajuće kriterije.

(13)

U slučaju nepravilnosti tijekom kretanja trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine, obveza plaćanja trošarine trebala bi nastati u državi članici na čijem je državnom području došlo do nepravilnosti koja je za posljedicu imala puštanje u potrošnju, a ako nije moguće ustanoviti gdje je došlo do nepravilnosti, obveza bi trebala nastati u državi članici gdje je nepravilnost otkrivena. Ako trošarinska roba ne dospije na mjesto odredišta i nepravilnost nije otkrivena, smatra se da je do nepravilnosti došlo u državi članici otpreme.

(14)

Povrh slučajeva povrata predviđenih ovom Direktivom, države članice trebale bi, kada se to zahtijeva za potrebe ove Direktive, izvršiti povrat trošarine koja je plaćena na trošarinsku robu puštenu u potrošnju.

(15)

Pravila i uvjeti za dostave oslobođene od plaćanja trošarine trebali bi ostati usklađeni. Za dostave oslobođene od plaćanja trošarine organizacijama smještenima u drugim državama članicama trebala bi se upotrebljavati potvrda o oslobođenju.

(16)

Radi osiguravanja jedinstvenih uvjeta u pogledu oblika potvrde o oslobođenju, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (9).

(17)

Situacije u kojima je dopuštena prodaja izuzeta od poreza putnicima koji napuštaju područje Unije trebale bi biti jasno određene kako ne bi došlo do utaja i zlouporabe. Budući da se osobe koje putuju kopnom mogu kretati češće i slobodnije u odnosu na osobe koje putuju plovilom ili zrakoplovom‚ rizik da putnik neće poštovati odredbe povezane s izuzećima od trošarina i od poreza pri uvozu te, posljedično, teret carinskih tijela radi nadzora znatno su veći kod putovanja kopnom. Stoga je primjereno predvidjeti da prodaja izuzeta od trošarina ne bi trebala biti dopuštena na kopnenim granicama.

(18)

Budući da treba provesti preglede objekata za proizvodnju i skladištenje kako bi se osiguralo ubiranje trošarine, nužno je za olakšavanje tih pregleda očuvati sustav skladišta koji su odobrila nadležna tijela. Trebalo bi smatrati da držanje ili skladištenje trošarinske robe znači fizički posjed te robe.

(19)

Potrebno je utvrditi i zahtjeve u skladu s kojima ovlašteni držatelji trošarinskih skladišta i gospodarski subjekti bez statusa ovlaštenog držatelja trošarinskog skladišta trebaju postupati.

(20)

Trošarinska roba prije puštanja u potrošnju trebala bi se moći kretati unutar Unije unutar sustava odgode plaćanja trošarine. Takvo kretanje trebalo bi dopustiti od trošarinskog skladišta do različitih odredišta, posebno do drugog trošarinskog skladišta, ali i do odredišta koja se za potrebe ove Direktive smatraju istovjetnima.

(21)

Kretanje trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine trebalo bi se dopustiti i od mjesta njihovog uvoza do navedenih mjesta odredišta te bi u skladu s time trebalo donijeti i odredbe u pogledu statusa osoba koje tu robu mogu otpremati od navedenog mjesta uvoza, ali im nije dopušteno tu robu držati ili skladištiti.

(22)

Kako bi se osigurala pravilna primjena odredbe o završetku kretanja trošarinske robe unutar sustava odgode, trebalo bi pojasniti da kretanje završava u trenutku u kojem je primatelj u takvom položaju da može točno znati koliku je količinu robe zaista primio. Iskrcavanje i unošenje u evidenciju može se upotrebljavati kao dokaz o završetku kretanja.

(23)

Kako bi se omogućila uporaba postupka vanjskog provoza nakon postupka izvoza, izlazni carinski ured trebao bi postati moguće odredište kretanja unutar sustava odgode plaćanja trošarine. Trebalo bi odrediti trenutak izlaska iz sustava odgode plaćanja trošarine u tom slučaju. Trebalo bi odrediti da bi nadležna tijela u državi članici izvoza trebala ispuniti potvrdu o izvozu na temelju potvrde izlaska koju izlazni carinski ured šalje carinskom uredu izvoza na početku postupka vanjskog provoza. Kako bi se omogućilo da postupak vanjskog provoza obuhvati odgovornost za trošarinsku robu na temelju ove Direktive, članak 189. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/2446 (10) izmijenjen je Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2018/1063 (11). Stoga bi trebalo omogućiti da se i trošarinska roba stavi u postupak vanjskog provoza.

(24)

Kako bi se nadležnim tijelima omogućilo osiguravanje dosljednosti između elektroničkog trošarinskog dokumenta i carinske deklaracije pri uvozu kada se trošarinska roba puštena u slobodni promet premješta iz mjesta uvoza u okviru sustava odgode plaćanja trošarine, osoba koja je deklarirala trošarinsku robu za uvoz trebala bi nadležnim tijelima u državi članici uvoza dati informacije o pošiljatelju i primatelju te dokaz da će se uvezena roba otpremiti iz države članice uvoza u drugu državu članicu.

(25)

Kako bi se osiguralo plaćanje trošarine u slučaju izostanka otpuštanja iz postupka trošarinskog kretanja, države članice trebale bi zahtijevati jamstvo koje bi trebao položiti ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta otpreme ili registrirani pošiljatelj ili, ako država članica otpreme to dopušta, druga osoba uključena u kretanje, prema uvjetima koje utvrde države članice.

(26)

Nekoliko država članica već odobrava odricanje od jamstva za kretanje energenata fiksnim cjevovodima jer je kod takvog kretanja fiskalni rizik vrlo nizak. Kako bi se uskladili zahtjevi za polaganje jamstva u takvim slučajevima, primjereno je odreći se zahtjeva za polaganje jamstva za kretanje energenata u fiksnim cjevovodima u svim državama članicama.

(27)

Kako bi se osigurao brz dovršetak potrebnih formalnosti i olakšao nadzor nad kretanjem trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine, primjereno je upotrebljavati računalni sustav na temelju Odluke (EU) 2020/263 Europskog parlamenta i Vijeća (12) za razmjenu elektroničkih trošarinskih dokumenata između osoba i dotičnih nadležnih tijela („računalni sustav”).

(28)

Kako bi se osiguralo da se dokumenti koji se upotrebljavaju u kontekstu kretanja trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine mogu bez poteškoća razumjeti u svim državama članicama i da ih se može obraditi u računalnom sustavu, među ostalim i za vrijeme nedostupnosti tog računalnog sustava, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s utvrđivanjem strukture i sadržaja tih dokumenata.

(29)

Radi osiguravanja jedinstvenih uvjeta za ispunjavanje, predočavanje i podnošenje dokumenata koji se upotrebljavaju u kontekstu kretanja trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine, među ostalim za vrijeme nedostupnosti tog računalnog sustava, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

(30)

Primjereno je utvrditi postupak prema kojem gospodarski subjekti obavješćuju nadležna tijela država članica o otpremi i odredištu pošiljaka trošarinske robe. Trebao bi se poštovati i položaj nekih primatelja koji nisu povezani s računalnim sustavom, ali mogu primiti trošarinsku robu koja se kreće unutar sustava odgode plaćanja trošarine.

(31)

Kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje pravila povezanih s kretanjem unutar sustava odgode plaćanja trošarine, trebalo bi razjasniti uvjete za početak i završetak kretanja te za otpuštanje od odgovornosti.

(32)

Kako bi se nadležnim tijelima omogućilo osiguravanje dosljednosti između elektroničkog trošarinskog dokumenta i carinske deklaracije za izvoz kada se trošarinska roba kreće u okviru sustava odgode plaćanja trošarine prije iznošenja iz područja Unije, osoba koja je deklarirala trošarinsku robu za izvoz trebala bi obavijestiti nadležna tijela u državi članici izvoza o jedinstvenoj administrativnoj referentnoj oznaci.

(33)

Kako bi se državi članici otpreme omogućilo da poduzme primjerene mjere, nadležno tijelo u državi članici izvoza trebalo bi obavijestiti nadležno tijelo u državi članici otpreme o bilo kakvim nepravilnostima koje su se pojavile prilikom izvoza ili o činjenici da se roba više ne namjerava iznositi iz područja Unije.

(34)

Kako bi se pošiljatelju omogućilo da odredi novo odredište trošarinske robe, država članica otpreme trebala bi obavijestiti pošiljatelja da se roba više ne namjerava iznositi iz područja Unije.

(35)

Kako bi se poboljšala mogućnost provedbe kontrole tijekom kretanja trošarinske robe, osoba koja prati trošarinsku robu ili, ako takve osobe nema, prijevoznik, trebali bi biti spremni predočiti nadležnim tijelima jedinstvenu administrativnu referentnu oznaku u bilo kojem obliku kako bi se tim tijelima omogućilo da saznaju pojedinosti o trošarinskoj robi.

(36)

Nužno je utvrditi postupke koje treba primijeniti u slučaju kada računalni sustav nije dostupan.

(37)

Kako bi se postupci na temelju ove Direktive uskladili s onima predviđenima u članku 335. stavku 4. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/2447 (13) i kako bi se pojednostavnilo priznavanje alternativnih dokaza o izlasku u državi članici otpreme, trebalo bi uspostaviti minimalni popis standardnih alternativnih dokaza o izlasku, kojima se dokazuje da je roba iznesena iz područja Unije.

(38)

Državama članicama trebalo bi dopustiti određivanje posebnog aranžmana za kretanje trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine koje se u cijelosti odvija na njihovu državnom području, ili sklapanje bilateralnih ili multilateralnih sporazuma s drugim državama članicama u svrhu pojednostavnjenja. Države članice koje nisu stranke bilateralnih ili multilateralnih sporazuma ne bi trebale biti obvezne prihvatiti posebni aranžman u okviru takvog sporazuma.

(39)

Bez promjene njihove opće strukture, primjereno je razjasniti pravila oporezivanja i pravila postupka koja se odnose na kretanje robe za koju je već plaćena trošarina u državi članici.

(40)

Za trošarinsku robu koju nabavljaju fizičke osobe za vlastitu uporabu i same je prevoze iz državnog područja jedne države članice na državno područje druge države članice, trošarina bi se trebala platiti u državi članici u kojoj je trošarinska roba nabavljena, u skladu s načelom prema kojem je uređeno unutarnje tržište.

(41)

Razine trošarina za duhanske proizvode i alkoholna pića koje države članice primjenjuju razlikuju se zbog niza razloga, poput fiskalne politike i politike javnog zdravlja, a u nekim su slučajevima znatne. U tom kontekstu, države članice trebale bi moći obuzdati rizike zbog kojih se olakšavaju porezna prijevara, izbjegavanje plaćanja poreza ili zlouporaba poreza te se ugrožava ili narušava javni poredak ili zaštita zdravlja i života ljudi. Države članice stoga bi trebale moći poduzeti odgovarajuće i proporcionalne mjere kako bi mogle utvrditi je li fizička osoba koja prevozi trošarinsku robu s državnog područja jedne države članice na državno područje druge države članice nabavila tu robu za vlastitu uporabu.

(42)

U slučajevima kada se trošarinska roba nakon puštanja u potrošnju u državi članici dostavlja u komercijalne svrhe u drugu državu članicu, nužno je uspostaviti postojanje obveze plaćanja trošarine u drugoj državi članici. Za te potrebe treba posebice definirati pojam „dostavljeno u komercijalne svrhe”.

(43)

Računalni sustav koji se trenutačno upotrebljava za kretanje trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine trebalo bi proširiti na kretanje trošarinske robe koja je puštena u potrošnju na državnom području jedne države članice i premještena na državno područje druge države članice kako bi tamo bila dostavljena u komercijalne svrhe. Uporabom računalnog sustava pojednostavnit će se praćenje tih kretanja i osigurati pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(44)

Kada se trošarinska roba pušta u potrošnju na državnom području jedne države članice i premješta na državno područje druge države članice kako bi tamo bila dostavljena u komercijalne svrhe, primjereno je razjasniti tko je odgovoran za plaćanje trošarine i kada nastaje obveza obračuna trošarine.

(45)

Kako bi se izbjegla nepotrebna ulaganja, informatizacija kretanja trošarinske robe puštene u potrošnju na državnom području jedne države članice i premještene na državno područje druge države članice kako bi tamo bila dostavljena u komercijalne svrhe trebala bi biti uspostavljena što većom ponovnom uporabom postojećih aranžmana za kretanja unutar sustava odgode plaćanja trošarine. Za te potrebe i kako bi se takva kretanja olakšala, odredbe o jamstvu za takva kretanja trebalo bi uskladiti s odredbama o jamstvu za kretanja unutar sustava odgode plaćanja trošarine kako bi se proširio odabir jamaca.

(46)

Kako bi se olakšala postojeća registracija gospodarskih subjekata koji se koriste sustavima odgode plaćanja trošarine, potrebno je omogućiti trošarinskom skladištu i registriranom pošiljatelju da nakon obavješćivanja nadležnih tijela države članice otpreme djeluju kao ovjereni pošiljatelji u odnosu na trošarinsku robu koja se pušta u potrošnju na državnom području jedne države članice i premješta na državno područje druge države članice kako bi tamo bila dostavljena u komercijalne svrhe. Istodobno bi trošarinskom skladištu ili registriranom primatelju trebalo biti omogućeno da djeluje kao ovjereni primatelj za tu trošarinsku robu.

(47)

Potrebno je utvrditi postupke koji se primjenjuju kada računalni sustav nije dostupan te je potrebno upotrijebiti dokument za rezervni postupak.

(48)

U svrhu pojednostavnjenja državama članicama trebalo bi dopustiti određivanje posebnog aranžmana za kretanje trošarinske robe puštene u potrošnju na državnom području jedne države članice i premještene na državno područje druge države članice kako bi tamo bila dostavljena u komercijalne svrhe na temelju bilateralnih ili multilateralnih sporazuma s drugim državama članicama. Države članice koje nisu stranke bilateralnih ili multilateralnih sporazuma ne bi trebale biti obvezne prihvatiti posebni aranžman u okviru takvog sporazuma.

(49)

Kako bi se osiguralo da se dokumenti koji se upotrebljavaju u kontekstu kretanja trošarinske robe za koju se smatra da se dostavlja u komercijalne svrhe mogu bez poteškoća razumjeti u svim državama članicama i da ih se može obraditi u računalnom sustavu, među ostalim za vrijeme nedostupnosti tog računalnog sustava, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s utvrđivanjem strukture i sadržaja tih dokumenata.

(50)

Radi osiguravanja jedinstvenih uvjeta za ispunjavanje, predočavanje i podnošenje dokumenata koji se upotrebljavaju u kontekstu kretanja trošarinske robe za koju se smatra da se dostavlja u komercijalne svrhe, među ostalim za vrijeme nedostupnosti tog računalnog sustava, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

(51)

Kada trošarinsku robu nabavljaju osobe koje nisu ovlašteni držatelji trošarinskih skladišta ili registrirani primatelji i koje ne obavljaju samostalnu gospodarsku djelatnost, te tu robu otprema ili prevozi pošiljatelj koji obavlja samostalnu gospodarsku djelatnost ili koji otprema ili prevozi robu u svoje ime, trošarinu bi trebalo platiti u državi članici odredišta. Trebalo bi predvidjeti postupak koji treba slijediti pošiljatelj za plaćanje trošarine. Kako bi se osiguralo plaćanje u državi članici odredišta, pošiljatelj ili njegov porezni zastupnik trebao bi se prijaviti i jamčiti plaćanje trošarine pri nadležnoj službi koja je u tu svrhu imenovana pod uvjetima koje utvrđuje država članica odredišta. Kako bi se takvi aranžmani olakšali, pošiljatelju bi trebalo omogućiti da izabere želi li se koristiti uslugama poreznog zastupnika za poštovanje zahtjeva u pogledu registracije i plaćanja jamstva. Ako ni pošiljatelj ni njegov porezni zastupnik ne ispunjavaju te zahtjeve, primatelj bi trebao biti odgovoran za plaćanje trošarina u državi članici odredišta.

(52)

Kako bi se izbjegao sukob interesa između država članica i dvostruko oporezivanje u slučajevima kada se trošarinska roba, koja je već puštena u potrošnju na državnom području jedne države članice, kreće unutar Unije, trebalo bi predvidjeti odredbe za primjenu u situacijama kada nastanu nepravilnosti nakon puštanja trošarinske robe u potrošnju.

(53)

Države članice trebale bi moći predvidjeti da roba koja je puštena u potrošnju nosi porezne oznake ili nacionalne identifikacijske markice. Primjena tih oznaka ili markica ne bi trebala ometati trgovinu unutar Unije. Budući da uporaba tih oznaka ili markica ne bi trebala dovesti do dvostrukog oporezivanja, trebalo bi jasno utvrditi da iznos koji je plaćen ili zajamčen za dobivanje tih oznaka ili markica treba vratiti ili otpustiti država članica koja je izdala te markice ako je obveza obračuna trošarine nastala te je trošarina ubrana u drugoj državi članici. Međutim, da bi se izbjegla bilo kakva zlouporaba, države članice koje su izdale takve oznake ili markice trebale bi moći povrat ili otpust uvjetovati predočenjem dokaza da su iste uklonjene ili uništene.

(54)

Primjena uobičajenih zahtjeva povezanih s kretanjem i nadzorom trošarinske robe mogla bi nerazmjerno administrativno opteretiti male proizvođače vina. Stoga bi države članice trebale moći te proizvođače osloboditi od određenih zahtjeva.

(55)

Trebalo bi uzeti u obzir činjenicu da za trošarinsku robu koja se upotrebljava za opskrbu plovila i zrakoplova još nije pronađen odgovarajući zajednički pristup.

(56)

U odnosu na trošarinsku robu koja se upotrebljava za izgradnju i održavanje prekograničnih mostova između država članica, te bi države članice trebale radi smanjenja administrativnog opterećenja imati mogućnost donošenja mjera kojima se odstupa od uobičajenih pravila i postupaka za trošarinsku robu koja se kreće iz državnog područja jedne države članice u državno područje druge države članice.

(57)

Kako bi se omogućilo razdoblje prilagodbe elektroničkom kontrolnom sustavu za kretanje robe, države članice trebale bi moći iskoristiti prijelazno razdoblje tijekom kojeg se takvo kretanje može i nadalje provoditi u skladu s formalnostima utvrđenima Direktivom 2008/118/EZ.

(58)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, to jest osiguravanje zajedničkih aranžmana za određene aspekte trošarina, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(59)

Obvezu prenošenja ove Direktive u nacionalno pravo trebalo bi ograničiti na one odredbe koje predstavljaju suštinsku izmjenu u usporedbi s prijašnjom direktivom. Obveza prenošenja nepromijenjenih odredaba proizlazi iz prijašnje direktive.

(60)

Ovom Direktivom ne bi se trebale dovoditi u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prenošenje u nacionalno pravo i datuma početka primjene direktiva, koji su navedeni u Prilogu I. dijelu B,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 1.

Predmet

1.   Ovom se Direktivom utvrđuju opći aranžmani za trošarine koje se ubiru neposredno ili posredno na potrošnju sljedeće robe („trošarinska roba”):

(a)

energenata i električne energije, obuhvaćenih Direktivom 2003/96/EZ;

(b)

alkohola i alkoholnih pića, obuhvaćenih direktivama 92/83/EEZ i 92/84/EEZ;

(c)

prerađenog duhana, obuhvaćenog Direktivom 2011/64/EU.

2.   Države članice mogu ubirati druge neizravne poreze na trošarinsku robu za posebne namjene, ako su ti porezi u skladu s poreznim pravilima Unije koja se primjenjuju na trošarinu ili porez na dodanu vrijednost u pogledu utvrđivanja porezne osnovice, izračunavanja poreza, nastanka obveze obračuna i poreznog nadzora, ali ne uključuju odredbe o oslobođenjima.

3.   Države članice mogu ubirati porez na:

(a)

proizvode koji nisu trošarinska roba;

(b)

pružanje usluga, uključujući one koje se odnose na trošarinsku robu, a koje nije moguće označiti kao porez na promet.

Međutim, ubiranje tih poreza pri trgovanju između država članica ne smije prouzročiti formalnosti povezane s prelaskom granica.

Članak 2.

Primjena Carinskog zakonika Unije na trošarinsku robu

1.   Formalnosti utvrđene carinskim odredbama Unije za ulaz robe na carinsko područje Unije primjenjuju se mutatis mutandis na ulaz trošarinske robe na područje Unije iz jednog od područja iz članka 4. stavka 2.

2.   Formalnosti utvrđene carinskim odredbama Unije za izlaz robe iz carinskog područja Unije primjenjuju se mutatis mutandis na izlaz trošarinske robe iz područja Unije u jedno od područja iz članka 4. stavka 2.

3.   Odstupajući od stavaka 1. i 2., Finskoj se dopušta da za kretanja trošarinske robe između državnog područja te države članice i područja iz članka 4. stavka 2. točke (c) primjenjuje postupke jednake onima koji se primjenjuju za takva kretanja na državnom području te države članice.

4.   Članci od 14. do 46. ne primjenjuju se na trošarinsku robu koja ima carinski status robe koja nije roba Unije, kako je definiran člankom 5. točkom 24. Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (14).

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta” znači fizička ili pravna osoba ovlaštena od nadležnih tijela države članice da pri obavljanju svojih poslovnih djelatnosti proizvodi, prerađuje, drži, skladišti, prima ili otprema trošarinsku robu unutar sustava odgode plaćanja trošarine u trošarinskom skladištu;

2.

„državno područje države članice” znači državno područje države članice na koje se primjenjuju Ugovori, u skladu s člancima 349. i 355. UFEU-a, uz iznimku trećih područja;

3.

„područje Unije ” znači državna područja država članica;

4.

„treća područja” znači područja iz članka 4. stavaka 2. i 3.;

5.

„treće zemlje” znači svaka zemlja ili područje na koje se Ugovori ne primjenjuju;

6.

„sustav odgode plaćanja trošarine” znači porezni aranžman koji se primjenjuje na proizvodnju, preradu, držanje, skladištenje ili kretanje trošarinske robe u okviru kojeg je plaćanje trošarine odgođeno;

7.

„uvoz” znači puštanje robe u slobodni promet u skladu s člankom 201. Uredbe (EU) br. 952/2013.

8.

„nepravilan ulazak” znači ulazak robe na područje Unije na koju se ne primjenjuje puštanje u slobodni promet u skladu s člankom 201. Uredbe (EU) br. 952/2013 te u vezi s kojom je nastao carinski dug na temelju članka 79. stavka 1. te uredbe ili u vezi s kojom bi nastao u slučaju da je roba podlijegala carini;

9.

„registrirani primatelj” znači fizička ili pravna osoba ovlaštena od nadležnih tijela države članice odredišta da prima, pri obavljanju svojih poslovnih djelatnosti i pod uvjetima koje utvrđuju ta tijela, trošarinsku robu koja se kreće iz državnog područja druge države članice unutar sustava odgode plaćanja trošarine;

10.

„registrirani pošiljatelj” znači fizička ili pravna osoba ovlaštena od nadležnih tijela države članice uvoza da samo otprema trošarinsku robu unutar sustava odgode plaćanja trošarine nakon njezina puštanja u slobodni promet u skladu s člankom 201. Uredbe (EU) br. 952/2013 pri obavljanju svojih poslovnih djelatnosti i pod uvjetima koje utvrđuju ta tijela;

11.

„trošarinsko skladište” znači mjesto gdje ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta pri obavljanju svojih poslovnih djelatnosti trošarinsku robu proizvodi, prerađuje, drži, skladišti, prima ili otprema unutar sustava odgode plaćanja trošarine, podložno određenim uvjetima koje utvrđuju nadležna tijela države članice u kojoj se nalazi trošarinsko skladište;

12.

„ovjereni pošiljatelj” znači fizička ili pravna osoba registrirana kod nadležnih tijela države članice otpreme kako bi, pri obavljanju svojih poslovnih djelatnosti, otpremala trošarinsku robu koja je puštena u potrošnju na državnom području jedne države članice i zatim premještena na državno područje druge države članice;

13.

„ovjereni primatelj” znači fizička ili pravna osoba registrirana kod nadležnih tijela države članice odredišta kako bi, pri obavljanju svojih poslovnih djelatnosti, primala trošarinsku robu koja je puštena u potrošnju na državnom području jedne države članice i zatim premještena na državno područje druge države članice;

14.

„država članica odredišta” znači država članica u koju se trošarinska roba dostavlja ili u kojoj se upotrebljava u skladu s odredbama ove Direktive;

15.

„otpust” znači odustajanje od obveze plaćanja iznosa trošarina koji nije plaćen;

16.

„povrat” znači refundiranje iznosa trošarina koji je plaćen.

Članak 4.

Teritorijalno područje primjene

1.   Ova Direktiva i direktive 92/83/EEZ, 92/84/EEZ, 2003/96/EZ i 2011/64/EU primjenjuju se na područje Unije.

2.   Ova Direktiva i direktive 92/83/EEZ, 92/84/EEZ, 2003/96/EZ i 2011/64/EU ne primjenjuju se na sljedeća područja koja su dio carinskog područja Unije:

(a)

Kanarske otoke;

(b)

francuska područja iz članka 349. i članka 355. stavka 1. UFEU-a;

(c)

Ålandske Otoke;

(d)

Kanalske otoke.

3.   Ova Direktiva i direktive 92/83/EEZ, 92/84/EEZ, 2003/96/EZ i 2011/64/EU ne primjenjuju se na područja obuhvaćena područjem primjene članka 355. stavka 3. UFEU-a ni na sljedeća druga područja koja nisu dio carinskog područja Unije:

(a)

otok Heligoland;

(b)

područje Büsingen;

(c)

Ceutu;

(d)

Melillu;

(e)

Livigno.

4.   Španjolska može izjavom priopćiti da se ova Direktiva i direktive 92/83/EEZ, 92/84/EEZ, 2003/96/EZ i 2011/64/EU primjenjuju na Kanarske otoke, podložno mjerama za prilagodbu njihovoj velikoj udaljenosti, u odnosu na svu ili neku trošarinsku robu iz članka 1., od prvog dana drugog mjeseca nakon polaganja takve izjave.

5.   Francuska može izjavom obavijestiti da se ova Direktiva i direktive 92/83/EEZ, 92/84/EEZ, 2003/96/EZ i 2011/64/EU primjenjuju na područja navedena u stavku 2. točki (b), podložno mjerama za prilagodbu njihovoj velikoj udaljenosti, u odnosu na svu ili neku trošarinsku robu iz članka 1., od prvog dana drugog mjeseca nakon polaganja takve izjave.

6.   Odredbe ove Direktive Grčkoj ne priječe očuvanje posebnog statusa brda Atos, kako je zajamčen člankom 105. grčkog Ustava.

Članak 5.

Poseban teritorijalni status

1.   S obzirom na konvencije i ugovore sklopljene s Francuskom, Italijom, Ciprom i Ujedinjenom Kraljevinom, za potrebe ove Direktive Kneževina Monako, San Marino, suverena područja Ujedinjene Kraljevine Akrotiri i Dhekelia odnosno Otok Man ne smatraju se trećim zemljama.

2.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se kretanja trošarinske robe čije je podrijetlo ili odredište:

(a)

u Kneževini Monaku smatraju kretanjima čije je podrijetlo ili odredište u Francuskoj;

(b)

u San Marinu smatraju kretanjima čije je podrijetlo ili odredište u Italiji;

(c)

u suverenim područjima Ujedinjene Kraljevine Akrotiri i Dhekelia smatraju kretanjima čije je podrijetlo ili odredište u Cipru;

(d)

na Otoku Manu smatraju kretanjima čije je podrijetlo ili odredište u Ujedinjenoj Kraljevini.

3.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se kretanja trošarinske robe čije je podrijetlo ili odredište u Jungholzu i Mittelbergu (Kleines Walsertal) smatraju kretanjima čije je podrijetlo ili odredište u Njemačkoj.

POGLAVLJE II.

Opće postupovne odredbe

Odjeljak 1.

Oporezivi događaj, obveza obračuna, nepravilnosti tijekom kretanja unutar sustava odgode plaćanja trošarine

Članak 6.

Oporezivi događaj, trenutak i mjesto obveze obračuna, uništenje i nepovratni gubici

1.   Trošarinska roba podliježe trošarini u trenutku:

(a)

njezine proizvodnje, uključujući, ako je to primjenjivo, njezino crpljenje iz tla, na području Unije;

(b)

njezina uvoza ili njezina nepravilnog ulaska na područje Unije.

2.   Obveza obračuna trošarine nastaje u trenutku puštanja u potrošnju te u državi članici u kojoj je to puštanje nastupilo.

3.   Za potrebe ove Direktive „puštanje u potrošnju” znači bilo što od sljedećeg:

(a)

otpuštanje trošarinske robe, uključujući nepravilno otpuštanje, iz sustava odgode plaćanja trošarine;

(b)

držanje ili skladištenje trošarinske robe, uključujući slučajeve nepravilnosti, izvan sustava odgode plaćanja trošarine kada trošarina na temelju važećih odredaba prava Unije i nacionalnog zakonodavstva nije ubrana;

(c)

proizvodnja, uključujući preradu, trošarinske robe i nepravilna proizvodnja ili prerada, izvan sustava odgode plaćanja trošarine;

(d)

uvoz trošarinske robe, osim ako se trošarinska roba odmah nakon uvoza stavi u sustav odgode plaćanja trošarine, ili nepravilan ulazak trošarinske robe, osim ako je carinski dug bio ugašen na temelju članka 124. stavka 1. točke (e), (f), (g) ili (k) Uredbe (EU) br. 952/2013. Ako je carinski dug ugašen na temelju članka 124. stavka 1. točke (e) Uredbe (EU) br. 952/2013, države članice u svojem nacionalnom pravu mogu predvidjeti sankciju uzimajući u obzir iznos trošarinskog duga koji bi bio nastao.

4.   Trenutkom otpuštanja iz sustava odgode plaćanja trošarine, kako je navedeno u stavku 3. točki (a), smatra se sljedeće:

(a)

u slučajevima iz članka 16. stavka 1. točke (a) podtočke ii., trenutak kada registrirani primatelj primi trošarinsku robu;

(b)

u slučajevima iz članka 16. stavka 1. točke (a) podtočke iv., trenutak kada primatelj primi trošarinsku robu;

(c)

u slučajevima iz članka 16. stavka 4., trenutak primitka trošarinske robe na mjestu izravne dostave.

5.   Potpuno uništenje ili nepovratan gubitak, potpun ili djelomičan, trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine, kao posljedica nepredviđenih okolnosti ili više sile ili kao posljedica odobrenja nadležnih tijela države članice da se roba uništi ne smatra se puštanjem u potrošnju.

6.   Za potrebe ove Direktive roba se smatra potpuno uništenom ili nepovratno izgubljenom ako je više nije moguće upotrebljavati kao trošarinsku robu.

7.   Djelomičan gubitak zbog prirode robe koji se dogodi tijekom kretanja unutar sustava odgode plaćanja trošarine između država članica ne smatra se puštanjem u potrošnju u mjeri u kojoj je iznos gubitka niži od zajedničkog praga djelomičnog gubitka za tu trošarinsku robu, osim ako država članica ima opravdan razlog za sumnju na prijevaru ili nepravilnost. Dio iznosa djelomičnog gubitka iznad zajedničkog praga djelomičnog gubitka za tu trošarinsku robu smatra se puštanjem u potrošnju.

8.   Država članica može utvrditi vlastita pravila za postupanje u slučaju djelomičnih gubitaka robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine koji nije obuhvaćen stavkom 7.

9.   U slučaju potpunog uništenja ili nepovratnog gubitka, potpunog ili djelomičnog, trošarinske robe kako je navedeno u stavku 5., potrebno je dostaviti zadovoljavajući dokaz nadležnim tijelima države članice u kojoj je došlo do potpunog uništenja ili nepovratnog gubitka, potpunog ili djelomičnog, ili ako nije moguće ustanoviti gdje je gubitak nastao, u državi članici u kojoj je gubitak otkriven.

Ako se utvrdi da je došlo do potpunog uništenja ili nepovratnog gubitka, potpunog ili djelomičnog, trošarinske robe, jamstvo položeno u skladu s člankom 17. oslobađa se, potpuno ili djelomično, ovisno o slučaju, nakon predočenja zadovoljavajućeg dokaza.

10.   Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 51. kojima se utvrđuju zajednički pragovi za djelomični gubitak iz stavka 7. ovog članka i članka 45. stavka 2., uzimajući u obzir, među ostalim, prirodu robe, fizičke i kemijske značajke robe, temperaturu okoline tijekom kretanja, daljinu kretanja ili vrijeme potrošeno tijekom kretanja, te određuje vrstu trošarinske robe, odgovarajući zajednički prag za djelomični gubitak kao postotak ukupne količine i druge relevantne aspekte povezane s prijevozom te robe.

U nedostatku zajedničkih pragova za djelomični gubitak države članice i dalje primjenjuju nacionalne odredbe.

Članak 7.

Obveznik plaćanja trošarine

1.   Obveznik plaćanja trošarine u pogledu koje je nastupila obveza obračuna jest:

(a)

u odnosu na otpuštanje trošarinske robe iz sustava odgode plaćanja trošarine kako je navedeno u članku 6. stavku 3. točki (a):

i.

ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta, registrirani primatelj ili bilo koja druga osoba, koja pušta ili u čije se ime pušta trošarinska roba iz sustava odgode plaćanja trošarine ili u slučaju nepravilnog otpuštanja iz trošarinskog skladišta, bilo koja druga osoba uključena u to otpuštanje;

ii.

u slučaju nepravilnosti pri kretanju trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine kako je definirano u članku 9. stavcima 1., 2. i 4.: ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta, registrirani pošiljatelj ili bilo koja druga osoba, koja je jamčila za plaćanje u skladu s člankom 17. stavcima 1. i 3. i bilo koja druga osoba koja je sudjelovala u nepravilnom otpuštanju i koja je znala ili za koju je bilo razumno očekivati da je znala za nepravilnosti kod otpuštanja;

(b)

u odnosu na držanje ili skladištenje trošarinske robe kako je navedeno u članku 6. stavku 3. točki (b): osoba koja drži ili skladišti trošarinsku robu, ili bilo koja druga osoba uključena u držanje ili skladištenje trošarinske robe, ili bilo koja kombinacija takvih osoba u skladu s načelom solidarne odgovornosti;

(c)

u odnosu na proizvodnju, uključujući preradu, trošarinske robe kako je navedeno u članku 6. stavku 3. točki (c): osoba koja proizvodi trošarinsku robu i, u slučaju nepravilne proizvodnje, bilo koja druga osoba uključena u njezinu proizvodnju;

(d)

u odnosu na uvoz ili nepravilan ulazak trošarinske robe kako je navedeno u članku 6. stavku 3. točki (d): deklarant kako je definiran u članku 5. točki 15. Uredbe (EU) br. 952/2013 („deklarant”) ili bilo koja druga osoba kako je navedeno u članku 77. stavku 3. te uredbe i, u slučaju nepravilnog ulaska, bilo koja druga osoba uključena u taj nepravilan ulazak.

2.   Ako je više osoba odgovorno za plaćanje iste trošarine, one su solidarno odgovorne za plaćanje takvog duga.

Članak 8.

Uvjeti za obvezu obračuna i stope trošarine koje treba primijeniti

Primjenjuju se oni uvjeti za obvezu obračuna i one stope trošarine koji vrijede na dan nastanka obveze obračuna trošarine u državi članici gdje je roba puštena u potrošnju.

Trošarina se obračunava i ubire te, ako je to primjereno, vraća ili otpušta u skladu s postupkom koji je utvrdila svaka država članica. Države članice primjenjuju iste postupke za domaću robu i za robu iz drugih država članica.

Odstupajući od prvog stavka, pri promjeni stopa trošarine, zalihe trošarinske robe koje su već puštene u potrošnju mogu, ako je to primjereno, podlijegati povećanju ili smanjenju trošarine.

Članak 9.

Nepravilnosti tijekom kretanja trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine

1.   Ako je tijekom kretanja trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine došlo do nepravilnosti, koja uzrokuje da je trošarinska roba puštena u potrošnju u skladu s člankom 6. stavkom 3. točkom (a), mjestom puštanja u potrošnju smatra se državno područje države članice u kojoj je došlo do nepravilnosti.

2.   Ako je tijekom kretanja trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine otkrivena nepravilnost koja uzrokuje da je trošarinska roba puštena u potrošnju u skladu s člankom 6. stavkom 3. točkom (a), a nije moguće ustanoviti gdje je došlo do nepravilnosti, smatra se da je do nje došlo na državnom području države članice u kojoj je nepravilnost otkrivena i u vrijeme kada je otkrivena.

3.   U slučajevima iz stavaka 1. i 2. nadležna tijela država članica u kojima je roba puštena u potrošnju ili se smatra da je puštena u potrošnju, obavješćuju nadležna tijela države članice otpreme.

4.   Ako trošarinska roba koja se kreće unutar sustava odgode plaćanja trošarine ne dospije na mjesto odredišta i ako tijekom kretanja nije otkrivena neka nepravilnost koja uzrokuje puštanje trošarinske robe u potrošnju u skladu s člankom 6. stavkom 3. točkom (a), smatra se da je do nepravilnosti došlo u državi članici otpreme u trenutku kada je kretanje počelo, osim ako se u razdoblju od četiri mjeseca od početka kretanja u skladu s člankom 19. stavkom 1. nadležnim tijelima države članice otpreme dostavi zadovoljavajući dokaz o završetku kretanja u skladu s člankom 19. stavkom 2., odnosno o mjestu gdje je došlo do nepravilnosti.

Ako osoba koja je zajamčila plaćanje u skladu s člankom 17. nije dobila informaciju, ili nije mogla dobiti informaciju da roba nije dospjela na mjesto odredišta, odobrava joj se razdoblje od mjesec dana od dana kada su je nadležna tijela države članice otpreme o tome obavijestila kako bi mogla dostaviti dokaz o završetku kretanja u skladu s člankom 19. stavkom 2., odnosno o mjestu gdje je došlo do nepravilnosti.

5.   Ako se u slučajevima iz stavaka 2. i 4. prije isteka roka od tri godine od datuma početka kretanja u skladu s člankom 19. stavkom 1. utvrdi u kojoj državi članici je stvarno došlo do nepravilnosti, primjenjuje se stavak 1.

Nadležna tijela države članice u kojoj je došlo do nepravilnosti obavješćuju nadležna tijela države članice u kojoj je ubrana trošarina, a ona je vraćaju ili otpuštaju čim se dostavi dokaz da je u drugoj državi članici ubrana trošarina.

6.   Za potrebe ovog članka „nepravilnost” znači okolnosti nastale tijekom kretanja trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine različite od onih iz članka 6. stavaka 5. i 6. zbog kojih se kretanje, odnosno dio kretanja trošarinske robe, nije završilo u skladu s člankom 19. stavkom 2.

Odjeljak 2.

Povrat i otpust

Članak 10.

Povrat i otpust

Uz slučajeve iz članka 37. stavka 4., članka 44. stavka 5. i članka 46. stavka 3. te one predviđene direktivama 92/83/EEZ, 92/84/EEZ, 2003/96/EZ i 2011/64/EU, trošarine na trošarinsku robu koja je puštena u potrošnju mogu na zahtjev dotične osobe biti vraćene ili otpuštene od strane nadležnih tijela države članice u kojoj je ta roba puštena u potrošnju, u slučajevima koje je utvrdila država članica i u skladu s uvjetima koje utvrđuje ta država članica za potrebe sprečavanja bilo kakve utaje ili zlouporabe.

Takav povrat ili otpust ne smije dovesti do oslobođenja osim onih predviđenih člankom 11. ili direktivama 92/83/EEZ, 92/84/EEZ, 2003/96/EZ ili 2011/64/EU.

Odjeljak 3.

Oslobođenja

Članak 11.

Oslobođenja od plaćanja trošarine

1.   Trošarinska roba oslobađa se plaćanja trošarine kada joj je namjena za uporabu:

(a)

u okviru diplomatskih ili konzularnih odnosa;

(b)

od strane međunarodnih organizacija koje javne vlasti države članice domaćina priznaju kao takve i od strane članova takvih organizacija, u okviru ograničenja i uvjeta utvrđenih međunarodnim konvencijama o osnivanju tih organizacija ili sporazumima o sjedištu;

(c)

od strane oružanih snaga bilo koje države članice koja nije država članica u kojoj je nastala obveza obračuna trošarine, za potrebe tih snaga, civilnog osoblja koje ih prati ili za opskrbu njihovih menzi ili kantina, kada takve snage sudjeluju u obrambenim naporima koji se poduzimaju radi provedbe aktivnosti Unije u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike;

(d)

od strane oružanih snaga bilo koje države stranke Sjevernoatlantskog ugovora koja nije država članica, a u kojoj je nastala obveza obračuna trošarine, za potrebe tih snaga, civilnog osoblja koje ih prati, ili za opskrbu njihovih menzi ili kantina;

(e)

od strane oružanih snaga Ujedinjene Kraljevine, koje su na temelju Ugovora o osnivanju Republike Cipra od 16. kolovoza 1960. smještene na Cipru, za potrebe tih snaga, civilnog osoblja koje ih prati, ili za opskrbu njihovih menzi ili kantina;

(f)

za potrošnju u skladu sa sporazumom sklopljenim s trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama, ako je takav dogovor dopušten ili potvrđen u pogledu oslobođenja od plaćanja poreza na dodanu vrijednost.

2.   Oslobođenja podliježu uvjetima i ograničenjima koje utvrđuje država članica domaćin. Države članice mogu odobriti oslobođenje i u obliku povrata trošarine.

Članak 12.

Potvrda o oslobođenju

1.   Uz trošarinsku robu koja se kreće iz državnog područja jedne države članice u državno područje druge države članice unutar sustava odgode plaćanja trošarine te podložno oslobođenju iz članka 11. stavka 1. prilaže se potvrda o oslobođenju. U potvrdi o oslobođenju navode se priroda i količina trošarinske robe koja se treba dostaviti, njezina vrijednost, identitet primatelja s pravom na oslobođenje te država članica domaćin koja je potvrdila oslobođenje.

2.   Potvrdom o oslobođenju iz stavka 1. države članice mogu obuhvatiti druga područja neizravnog oporezivanja te osigurati da je potvrda o oslobođenju usklađena s uvjetima i ograničenjima za odobravanje oslobođenja u njihovu nacionalnom pravu.

3.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuje obrazac potvrde o oslobođenju. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 52. stavka 2.

4.   Postupak utvrđen u člancima od 20. do 27. ne primjenjuje se na kretanja trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine namijenjene oružanim snagama kako je navedeno u članku 11. stavku 1. točki (d) ako su pokrivena postupkom koji se neposredno temelji na Sjevernoatlantskom ugovoru.

Međutim, države članice mogu predvidjeti da se postupak utvrđen u člancima od 20. do 27. primjenjuje na takva kretanja koja se odvijaju isključivo na njihovu državnom području ili, na temelju sporazuma između dotičnih država članica, između njihovih državnih područja.

Članak 13.

Oslobođenja od plaćanja trošarine za putnike u treće zemlje ili treća područja

1.   Države članice mogu osloboditi od plaćanja trošarine trošarinsku robu koju isporučuju prodavaonice koje su izuzete od poreza, a koju nose u osobnoj prtljazi putnici koji lete ili plove u treće područje ili treću zemlju.

2.   S robom isporučenom u zrakoplovu ili na plovilu tijekom leta odnosno plovidbe u treće područje ili treću zemlju postupa se kao s robom koju isporuče prodavaonice koje su izuzete od poreza.

3.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se oslobođenja iz stavaka 1. i 2. primjenjuju tako da se spriječe moguće utaje, izbjegavanja ili zlouporabe.

4.   Za potrebe ovog članka primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„prodavaonica koja je izuzeta od poreza” znači svaka poslovna jedinica u zračnoj luci ili pristaništu koja ispunjava uvjete koje utvrđuju nadležna tijela država članica, posebice na temelju stavka 3.;

(b)

„putnik koji leti ili plovi u treće područje ili treću zemlju” znači svaki putnik koji posjeduje prijevoznu ispravu za putovanje zrakom ili morem, a u kojoj se navodi da je konačno odredište zračna luka ili pristanište u trećem području ili trećoj zemlji.

POGLAVLJE III.

Proizvodnja, prerada, držanje i skladištenje

Članak 14.

Opće odredbe

1.   Svaka država članica utvrđuje svoja pravila za proizvodnju, preradu, držanje i skladištenje trošarinske robe, podložno ovoj Direktivi.

2.   Proizvodnja, prerada, držanje i skladištenje trošarinske robe za koju trošarina još nije plaćena obavlja se u trošarinskom skladištu.

Članak 15.

Uvjeti za odobravanje statusa ovlaštenog držatelja trošarinskog skladišta

1.   Za otvaranje i poslovanje trošarinskog skladišta ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta podliježe odobrenju nadležnih tijela države članice u kojoj se nalazi trošarinsko skladište.

Takvo odobrenje podliježe uvjetima koje nadležna tijela imaju pravo utvrditi radi sprečavanja moguće utaje ili zlouporabe.

2.   Ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta obvezan je:

(a)

osigurati, prema potrebi, jamstvo za pokriće rizika povezanih s proizvodnjom, preradom, držanjem i skladištenjem trošarinske robe;

(b)

postupati u skladu sa zahtjevima koje utvrđuje država članica na čijem se području nalazi trošarinsko skladište;

(c)

voditi evidencije o zalihama i kretanjima trošarinske robe za svako trošarinsko skladište;

(d)

unijeti u svoje trošarinsko skladište i upisati u svoju evidenciju na završetku kretanja svu trošarinsku robu koja se kreće unutar sustava odgode plaćanja trošarine, osim u slučaju kada se primjenjuje članak 16. stavak 4.;

(e)

dopustiti svaki nadzor i provjeru zaliha.

Uvjete jamstva iz prvog podstavka točke (a) utvrđuju nadležna tijela države članice koja je izdala odobrenje za trošarinsko skladište.

POGLAVLJE IV.

Kretanje trošarinske robe u sustavu odgode plaćanja trošarine

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 16.

Opće odredbe za mjesto otpreme i odredište kretanja

1.   Trošarinska roba može se kretati unutar sustava odgode plaćanja trošarine na području Unije, uključujući preko treće zemlje ili trećeg područja, između sljedećih mjesta:

(a)

od trošarinskog skladišta do:

i.

drugog trošarinskog skladišta;

ii.

registriranog primatelja;

iii.

mjesta na kojem trošarinska roba napušta područje Unije, kako je navedeno u članku 25. stavku 1.;

iv.

primatelja iz članka 11. stavka 1., kada se roba otprema iz državnog područja druge države članice;

v.

izlaznog carinskog ureda, kada je to predviđeno člankom 329. stavkom 5. Provedbene uredbe (EU) 2015/2447, koji je istodobno otpremni carinski ured za postupak vanjskog provoza kada je to predviđeno člankom 189. stavkom 4. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446;

(b)

od mjesta uvoza do bilo kojeg mjesta odredišta iz točke (a) ako robu otprema registrirani pošiljatelj.

Za potrebe ovog članka „mjesto uvoza” znači mjesto gdje je roba puštena u slobodni promet u skladu s člankom 201. Uredbe (EU) br. 952/2013.

2.   Uz iznimku slučaja kada se uvoz odvija unutar trošarinskog skladišta, trošarinska roba smije se od mjesta uvoza kretati unutar sustava odgode plaćanja trošarine samo ako su deklarant ili bilo koja osoba izravno ili neizravno uključena u ispunjavanje carinskih formalnosti u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 952/2013 nadležnim tijelima države članice uvoza predočili sljedeće:

(a)

jedinstveni trošarinski broj na temelju članka 19. stavka 2. točke (a) Uredbe Vijeća (EU) br. 389/2012 (15) kojim se identificira registrirani pošiljatelj za to kretanje;

(b)

jedinstveni trošarinski broj na temelju članka 19. stavka 2. točke (a) Uredbe (EU) br. 389/2012, kojim se identificira primatelj kojem se roba otprema;

(c)

ako je primjenjivo, dokaz da je uvezena roba namijenjena otpremi iz državnog područja države članice uvoza na državno područje druge države članice.

3.   Države članice mogu predvidjeti da se dokaz iz stavka 2. točke (c) treba predočiti nadležnim tijelima samo na zahtjev.

4.   Odstupajući od stavka 1. točke (a) podtočaka i. i ii. te točke (b) ovog članka, država članica odredišta može pod uvjetima koje sama utvrdi dopustiti kretanje trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine do mjesta izravne dostave koje se nalazi na njezinu području ako je to mjesto odredio ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta u državi članici odredišta ili registrirani primatelj koji nije registrirani primatelj čije je odobrenje ograničeno u skladu s člankom 18. stavkom 3.

Navedeni ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta ili registrirani primatelj ostaje i dalje odgovoran za podnošenje potvrde o primitku iz članka 24. stavka 1.

5.   Stavci 1., 2. i 4. primjenjuju se i na kretanja trošarinske robe za koju je propisana nulta stopa trošarine i koja nije puštena u potrošnju.

Članak 17.

Jamstvo

1.   Nadležna tijela države članice otpreme zahtijevaju pod uvjetima koje sama utvrđuju da se rizik koji proizlazi iz kretanja trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine osigura jamstvom koje pruža ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta u mjestu otpreme ili registrirani pošiljatelj.

2.   Jamstvo se ne zahtijeva za kretanje energenata fiksnim cjevovodima, osim u opravdanim okolnostima.

3.   Odstupajući od stavka 1., nadležna tijela države članice otpreme mogu pod uvjetima koje sama utvrđuju omogućiti da jamstvo iz stavka 1. pruža prijevoznik, vlasnik trošarinske robe, primatelj, ili zajednički dvije osobe ili više tih osoba i osobe iz stavka 1.

4.   Jamstvo je valjano u cijeloj Uniji.

5.   Država članica otpreme može izuzeti od obveze polaganja jamstva sljedeća kretanja trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine:

(a)

kretanja koja se u cijelosti odvijaju na njezinu državnom području;

(b)

kretanja energenata unutar Unije morem, uz prethodni pristanak drugih dotičnih država članica.

6.   Države članice utvrđuju detaljna pravila kojima se uređuje polaganje i valjanost jamstva.

Članak 18.

Registrirani primatelj

1.   Registrirani primatelj ne smije proizvoditi, prerađivati, držati, skladištiti ni otpremati trošarinsku robu unutar sustava odgode plaćanja trošarine.

2.   Registrirani primatelj postupa u skladu sa sljedećim zahtjevima:

(a)

prije otpreme trošarinske robe, jamči plaćanje trošarine pod uvjetima koje utvrđuju nadležna tijela države članice odredišta;

(b)

na završetku kretanja, unosi u svoju evidenciju trošarinsku robu koju je primio unutar sustava odgode plaćanja trošarine;

(c)

dopušta preglede na temelju kojih nadležna tijela države članice odredišta mogu ustanoviti je li roba stvarno zaprimljena.

3.   Za registriranog primatelja koji prima trošarinsku robu samo povremeno, odobrenje iz članka 3. točke 9. ograničeno je na određenu količinu trošarinske robe, jednog pošiljatelja i određeno razdoblje. Države članice mogu ograničiti odobrenje na samo jedno kretanje.

Članak 19.

Početak i završetak kretanja trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine

1.   Kretanje trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine započinje:

(a)

u slučajevima iz članka 16. stavka 1. točke (a) kada trošarinska roba napusti trošarinsko skladište u mjestu otpreme;

(b)

u slučajevima iz članka 16. stavka 1. točke (b) nakon puštanja te robe u slobodni promet u skladu s člankom 201. Uredbe (EU) br. 952/2013.

2.   Kretanje trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine završava:

(a)

u slučajevima iz članka 16. stavka 1. točke (a) podtočaka i., ii. i iv. te članka 16. stavka 1. točke (b) kada primatelj primi pošiljku trošarinske robe;

(b)

u slučajevima iz članka 16. stavka 1. točke (a) podtočke iii. kada trošarinska roba napusti područje Unije;

(c)

u slučajevima iz članka 16. stavka 1. točke (a) podtočke v. kada je roba stavljena u postupak vanjskog provoza.

Odjeljak 2.

Postupak u slučaju kretanja trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine

Članak 20.

Elektronički trošarinski dokument

1.   Za kretanje trošarinske robe smatra se da se odvija unutar sustava odgode plaćanja trošarine samo ako se odvija uz primjenu elektroničkog trošarinskog dokumenta obrađenog u skladu sa stavcima 2. i 3.

2.   Za potrebe stavka 1. ovog članka pošiljatelj podnosi nacrt elektroničkog trošarinskog dokumenta nadležnim tijelima države članice otpreme uporabom računalnog sustava iz članka 1. Odluke (EU) 2020/263 („računalni sustav”).

3.   Nadležna tijela države članice otpreme obavljaju elektroničku provjeru podataka navedenih u nacrtu elektroničkog trošarinskog dokumenta.

Ako ti podaci nisu valjani, o tome se bez odgode obavješćuje pošiljatelj.

Ako su podaci valjani, nadležna tijela države članice otpreme dokumentu dodjeljuju jedinstvenu administrativnu referentnu oznaku i o njoj obavješćuju pošiljatelja.

4.   U slučajevima iz članka 16. stavka 1. točke (a) podtočaka i., ii. i iv., članka 16. stavka 1. točke (b) i članka 16. stavka 4. nadležna tijela države članice otpreme bez odgode prosljeđuju elektronički trošarinski dokument nadležnim tijelima države članice odredišta, koja ga prosljeđuju primatelju ako je primatelj ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta ili registrirani primatelj.

Kada je trošarinska roba namijenjena ovlaštenom držatelju trošarinskog skladišta u državi članici otpreme, nadležna tijela te države članice prosljeđuju elektronički trošarinski dokument izravno ovlaštenom držatelju trošarinskog skladišta.

5.   Pošiljatelj je dužan osobi koja prati trošarinsku robu ili, ako takve osobe nema, prijevozniku, pružiti jedinstvenu administrativnu referentnu oznaku. Osoba koja prati trošarinsku robu ili prijevoznik tu oznaku na zahtjev predočuje nadležnim tijelima tijekom cijelog kretanja unutar sustava odgode plaćanja trošarine. Međutim, ako je to primjereno, nadležna tijela mogu zatražiti tiskani primjerak elektroničkog trošarinskog dokumenta ili bilo kojeg drugog komercijalnog dokumenta.

6.   Pošiljatelj može otkazati elektronički trošarinski dokument uporabom računalnog sustava sve dok kretanje nije započelo na temelju članka 19. stavka 1.

7.   Pošiljatelj može tijekom kretanja unutar sustava odgode plaćanja trošarine, uporabom računalnog sustava, izmijeniti mjesto odredišta ili primatelja trošarinske robe u jedno od mjesta odredišta iz članka 16. stavka 1. točke (a) podtočke i., ii., iii. ili v. ili, ako je to primjenjivo, iz članka 16. stavka 4. U tu svrhu pošiljatelj uporabom računalnog sustava podnosi nacrt elektroničkog dokumenta o izmjeni odredišta nadležnim tijelima države članice otpreme.

Članak 21.

Postupanje s elektroničkim trošarinskim dokumentom za robu koja se izvozi

1.   U slučajevima iz članka 16. stavka 1. točke (a) podtočaka iii. i v. nadležna tijela države članice otpreme prosljeđuju elektronički trošarinski dokument nadležnim tijelima države članice u kojoj je podnesena izvozna deklaracija na temelju članka 221. stavka 2. Provedbene uredbe (EU) 2015/2447 („država članica izvoza”), ako ta država članica nije država članica otpreme.

2.   Deklarant nadležnim tijelima države članice izvoza predočuje jedinstvenu administrativnu referentnu oznaku za trošarinsku robu navedenu u izvoznoj deklaraciji.

3.   Nadležna tijela u državi članici izvoza prije puštanja robe u izvoz provjeravaju odgovaraju li podaci iz elektroničkog trošarinskog dokumenta onima navedenima u izvoznoj deklaraciji.

4.   U slučaju bilo kakvih nedosljednosti između elektroničkog trošarinskog dokumenta i izvozne deklaracije nadležna tijela u državi članici izvoza o tome obavješćuju nadležna tijela države članice otpreme uporabom računalnog sustava.

5.   Ako se roba više ne namjerava iznositi iz carinskog područja Unije, nadležna tijela u državi članici izvoza, čim saznaju da se roba više ne namjerava iznositi iz carinskog područja Unije, o tome obavješćuju nadležna tijela države članice otpreme uporabom računalnog sustava. Nadležna tijela u državi članici otpreme bez odgode prosljeđuju tu obavijest pošiljatelju. Nakon primitka obavijesti pošiljatelj otkazuje elektronički trošarinski dokument, kako je predviđeno u članku 20. stavku 6., ili mijenja odredište robe, kako je predviđeno u članku 20. stavku 7., ovisno o slučaju.

Članak 22.

Posebni aranžmani za kretanje energenata

1.   U slučaju kretanja energenata unutar sustava odgode plaćanja trošarine morem ili unutarnjim vodenim putovima do primatelja koji nije definitivno poznat u trenutku kada pošiljatelj podnosi nacrt elektroničkog trošarinskog dokumenta iz članka 20. stavka 2., nadležna tijela države članice otpreme mogu pošiljatelju dopustiti da u navedenom dokumentu izostavi podatke o primatelju.

2.   Čim su podaci o primatelju poznati, a najkasnije na završetku kretanja, pošiljatelj ih u skladu s postupkom iz članka 20. stavka 7. šalje nadležnim tijelima države članice otpreme.

3.   Ovaj se članak ne primjenjuje na kretanja iz članka 16. stavka 1. točke (a) podtočaka iii. i v.

Članak 23.

Razdvajanje pošiljaka

1.   Nadležna tijela države članice otpreme mogu, pod uvjetima koje utvrđuje ta država članica, dopustiti da pošiljatelj razdvoji kretanje energenata unutar sustava odgode plaćanja trošarine u dva ili više kretanja ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

ukupna količina trošarinske robe nije promijenjena;

(b)

razdvajanje se obavlja na državnom području države članice koja dopušta takav postupak;

(c)

nadležna tijela te države članice obaviještena su o mjestu razdvajanja kretanja.

2.   Države članice obavješćuju Komisiju ako dopuštaju razdvajanje kretanja na svojem državnom području te pod kojim uvjetima. Komisija te informacije prosljeđuje ostalim državama članicama.

Članak 24.

Formalnosti na odredištu

1.   Po primitku trošarinske robe na bilo kojem mjestu odredišta iz članka 16. stavka 1. točke (a) podtočke i., ii. ili iv. ili članka 16. stavka 4., primatelj bez odgode, a najkasnije pet radnih dana nakon završetka kretanja, osim u slučajevima koji su na zadovoljavajući način opravdani nadležnim tijelima, podnosi potvrdu o primitku nadležnim tijelima države članice odredišta uporabom računalnog sustava.

2.   Nadležna tijela države članice odredišta utvrđuju postupke za podnošenje potvrde o primitku od strane primatelja iz članka 11. stavka 1.

3.   Nadležna tijela države članice odredišta obavljaju elektroničku provjeru podataka navedenih u potvrdi o primitku.

Ako ti podaci nisu valjani, o tome se bez odgode obavješćuje primatelj.

Ako su podaci valjani, nadležna tijela države članice odredišta primatelju izdaju potvrdu registracije potvrde o primitku i zatim tu potvrdu registracije šalju nadležnim tijelima države članice otpreme.

4.   Nadležna tijela države članice otpreme prosljeđuju potvrdu o primitku pošiljatelju. Kada se mjesto otpreme i mjesto odredišta nalaze u istoj državi članici, nadležna tijela te države članice prosljeđuju potvrdu o primitku izravno pošiljatelju.

Članak 25.

Formalnosti na završetku kretanja robe koja se izvozi

1.   U slučajevima iz članka 16. stavka 1. točke (a) podtočke iii. te, ako je to primjenjivo, članka 16. stavka 1. točke (b) ove Direktive, nadležna tijela države članice izvoza ispostavljaju potvrdu o izvozu na temelju informacija o izlasku robe koje su primila od izlaznog carinskog ureda na temelju članka 329. Provedbene uredbe (EU) 2015/2447 ili ureda u kojem se obavljaju formalnosti za izlaz robe iz carinskog područja, kako je navedeno u članku 2. stavku 2. ove Direktive, kojom se potvrđuje da je trošarinska roba napustila područje Unije, uporabom računalnog sustava.

2.   U slučajevima iz članka 16. stavka 1. točke (a) podtočke v. nadležna tijela države članice izvoza ispostavljaju potvrdu o izvozu na temelju informacija koje su primile od izlaznog carinskog ureda na temelju članka 329. stavka 5. Provedbene uredbe (EU) 2015/2447.

3.   Nadležna tijela države članice izvoza obavljaju elektroničku provjeru podataka na temelju kojih se ispostavlja potvrda o izvozu u skladu sa stavcima 1. i 2. Nakon što su ti podaci provjereni i u slučaju kada država članica otpreme nije država članica izvoza, nadležna tijela države članice izvoza šalju potvrdu o izvozu nadležnim tijelima države članice otpreme.

Nadležna tijela države članice otpreme prosljeđuju potvrdu o izvozu pošiljatelju.

Članak 26.

Nedostupnost računalnog sustava

1.   Odstupajući od članka 20. stavka 1., kada je računalni sustav nedostupan u državi članici otpreme, pošiljatelj može započeti kretanje trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine ako:

(a)

robu prati dokument za rezervni postupak, koji sadržava iste podatke kao i nacrt elektroničkog trošarinskog dokumenta iz članka 20. stavka 2.;

(b)

pošiljatelj o tome obavijesti nadležna tijela države članice otpreme prije početka kretanja.

Država članica otpreme može prije početka kretanja od pošiljatelja zahtijevati i presliku dokumenta iz prvog podstavka točke (a), zatim da država članica otpreme provjeri podatke iz te preslike te, ako je za nedostupnost računalnog sustava odgovoran pošiljatelj, odgovarajuće informacije o razlozima nedostupnosti.

2.   Čim računalni sustav ponovno postane dostupan, pošiljatelj podnosi nacrt elektroničkog trošarinskog dokumenta u skladu s člankom 20. stavkom 2.

Čim se podaci u nacrtu elektroničkog trošarinskog dokumenta provjere u skladu s člankom 20. stavkom 3., ako su ti podaci valjani, taj dokument zamjenjuje dokument za rezervni postupak iz stavka 1. prvog podstavka točke (a) ovog članka. Članak 20. stavak 4., članak 21. stavak 1. te članci 24. i 25. primjenjuju se mutatis mutandis.

3.   Pošiljatelj je dužan čuvati presliku dokumenta za rezervni postupak iz stavka 1. prvog podstavka točke (a) u svojoj evidenciji.

4.   Kada računalni sustav nije dostupan u državi članici otpreme, pošiljatelj može izmijeniti odredište robe kako je navedeno u članku 20. stavku 7. ili razdvojiti kretanje energenata kako je navedeno u članku 23. te priopćuje te informacije nadležnim tijelima države članice otpreme uporabom drugih sredstava komunikacije. U tu svrhu pošiljatelj obavješćuje nadležna tijela države članice otpreme prije pokretanja promjene odredišta ili razdvajanja kretanja. Stavci 2. i 3. primjenjuju se mutatis mutandis.

5.   Ako je računalni sustav nedostupan u državi članici otpreme u slučajevima iz članka 16. stavka 1. točke (a) podtočaka iii. i v., pošiljatelj deklarantu dostavlja presliku dokumenta za rezervni postupak iz stavka 1. prvog podstavka točke (a).

Deklarant nadležnim tijelima države članice izvoza dostavlja presliku tog dokumenta za rezervni postupak, čiji sadržaj odgovara trošarinskoj robi navedenoj u izvoznoj deklaraciji, ili jedinstvenu oznaku dokumenta za rezervni postupak.

Članak 27.

Dokumenti za rezervni postupak na odredištu ili u slučaju izvoza

1.   Ako se, u slučajevima iz članka 16. stavka 1. točke (a) podtočaka i., ii. i iv., članka 16. stavka 1. točke (b) i članka 16. stavka 4. potvrdu o primitku iz članka 24. stavka 1. ne može podnijeti na završetku kretanja trošarinske robe u roku predviđenom u tom članku, zato što je računalni sustav nedostupan u državi članici odredišta ili zato što, u situaciji iz članka 26. stavka 1., još nisu provedeni postupci iz članka 26. stavka 2., primatelj podnosi nadležnim tijelima države članice odredišta, osim u opravdanim slučajevima, dokument za rezervni postupak koji sadržava iste podatke kao potvrda o primitku i u kojem se navodi da je kretanje završilo.

Osim u slučajevima kada primatelj potvrdu o primitku može odmah podnijeti uporabom računalnog sustava kako je predviđeno u članku 24. stavku 1., ili osim u opravdanim slučajevima, nadležna tijela države članice odredišta šalju presliku dokumenta za rezervni postupak iz prvog podstavka nadležnim tijelima države članice otpreme, koja ga prosljeđuju pošiljatelju ili ga drže dostupnim za pošiljatelja. Čim računalni sustav ponovno postane dostupan u državi članici odredišta ili su provedeni postupci iz članka 26. stavka 2., primatelj podnosi potvrdu o primitku u skladu s člankom 24. stavkom 1. Članak 24. stavci 3. i 4. primjenjuju se mutatis mutandis.

2.   Ako u slučaju iz članka 16. stavka 1. točke (a) podtočke iii. ili v. nije moguće ispostaviti potvrdu o izvozu predviđenu u članku 25. stavcima 1. i 2. ili obavijest da se roba više ne namjerava iznijeti iz područja Unije predviđenu u članku 21. stavku 5. na završetku kretanja trošarinske robe, zbog toga što računalni sustav nije dostupan u državi članici izvoza ili zbog toga što, u slučaju iz članka 26. stavka 1., još nisu provedeni postupci iz članka 26. stavka 2., nadležna tijela države članice izvoza šalju nadležnim tijelima države članice otpreme dokument koji sadržava iste podatke kao potvrda o izvozu ili obavijest te potvrđuje da je kretanje završilo ili da se roba ne namjerava iznijeti iz područja Unije, osim kada je potvrdu o izvozu ili obavijest moguće ispostaviti u kratkom roku putem računalnog sustava, ili u opravdanim slučajevima.

Nadležna tijela države članice otpreme prosljeđuju pošiljatelju presliku dokumenta iz prvog podstavka ili ga drže dostupnim za pošiljatelja.

Čim računalni sustav ponovno postane dostupan u državi članici izvoza ili su provedeni postupci iz članka 26. stavka 2., nadležna tijela države članice izvoza šalju potvrdu o izvozu u skladu s člankom 25. stavcima 1. i 2. ili obavijest predviđenu u članku 21. stavku 5. Članak 25. stavak 3. primjenjuje se mutatis mutandis.

Članak 28.

Alternativni dokazi primitka i dokaz o izlasku

1.   Neovisno o članku 27., potvrda o primitku iz članka 24. stavka 1. ili potvrda o izvozu iz članka 25. stavaka 1. i 2. dokaz je da je kretanje trošarinske robe završeno u skladu s člankom 19. stavkom 2.

2.   Odstupajući od stavka 1., ako potvrde o primitku ili potvrde o izvozu nema zbog razloga koji su različiti od onih navedenih u članku 27., može se pružiti alternativni dokaz o završetku kretanja trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine, u skladu sa stavcima 3. i 4.

3.   U slučajevima iz članka 16. stavka 1. točke (a) podtočaka i., ii. i iv., članka 16. stavka 1. točke (b) i članka 16. stavka 4. alternativni dokaz o završetku kretanja može se pružiti potvrdom nadležnih tijela države članice odredišta, na temelju odgovarajućeg dokaza, da je trošarinska roba stigla na svoje odredište.

Dokument za rezervni postupak iz članka 26. stavka 1. točke (a) smatra se odgovarajućim dokazom.

4.   U slučajevima iz članka 16. stavka 1. točke (a) podtočke iii. ili v., a za potrebe određivanja je li trošarinska roba u okolnostima utvrđenima u stavku 2. iznesena iz područja Unije, nadležna tijela države članice otpreme:

(a)

prihvaćaju potvrdu nadležnih tijela države članice u kojoj se nalazi izlazni carinski ured i u kojoj se potvrđuje da je trošarinska roba izašla iz područja Unije ili da je trošarinska roba stavljena u postupak vanjskog provoza u skladu s člankom 16. stavkom 1. točkom (a) podtočkom v. kao odgovarajući dokaz da je roba iznesena iz područja Unije;

(b)

uzimaju u obzir svaku kombinaciju sljedećih dokaza:

i.

dostavnicu;

ii.

dokument koji je potpisao ili ovjerio gospodarski subjekt koji je iznio trošarinsku robu iz carinskog područja Unije, a kojim se potvrđuje izlazak robe;

iii.

dokument u kojem carinsko tijelo države članice ili treće zemlje potvrđuje dostavu u skladu s pravilima i postupcima za takvu potvrdu u toj državi članici ili zemlji;

iv.

evidenciju o robi isporučenoj na brodove, zrakoplove ili odobalne instalacije koje posjeduju gospodarski subjekti;

v.

druge dokaze prihvatljive nadležnim tijelima države članice otpreme.

5.   Ako prihvate odgovarajuće dokaze, nadležna tijela države članice otpreme u računalnom sustavu potvrđuju da je kretanje završeno.

Članak 29.

Delegiranje ovlasti i dodjela provedbenih ovlasti u odnosu na dokumente koji se razmjenjuju unutar sustava odgode plaćanja trošarine

1.   Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 51. kojima se utvrđuju struktura i sadržaj elektroničkih trošarinskih dokumenata koji se razmjenjuju uporabom računalnog sustava za potrebe članaka od 20. do 25. i dokumenata za rezervni postupak iz članaka 26. i 27. u kontekstu kretanja trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine.

2.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju pravila i postupci za razmjenu elektroničkih trošarinskih dokumenata uporabom računalnog sustava u kontekstu kretanja trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine te pravila i postupci za uporabu dokumenata za rezervni postupak iz članaka 26. i 27. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 52. stavka 2.

3.   Svaka država članica utvrđuje okolnosti u kojima se može smatrati da računalni sustav nije dostupan te utvrđuje pravila i postupke u skladu s kojima treba postupati u tim situacijama za potrebe članaka 26. i 27. te u skladu s njima.

Odjeljak 3.

Pojednostavnjeni postupci

Članak 30.

Pojednostavnjeni postupci u pojedinoj državi članici

Države članice mogu utvrditi pojednostavnjene postupke za kretanja trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine koja se u cijelosti odvijaju na njihovu državnom području, uključujući mogućnost odstupanja od zahtjeva u pogledu elektroničkog nadzora takvih kretanja.

Članak 31.

Pojednostavnjeni postupci u dvjema državama članicama ili više njih

Na temelju sporazuma i u skladu s uvjetima koje utvrde sve dotične države članice mogu se utvrditi pojednostavnjeni postupci za česta i redovita kretanja trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine koja se odvijaju na državnom području dvije države članice ili više.

Ova odredba uključuje kretanja fiksnim cjevovodima.

POGLAVLJE V.

Kretanje i oporezivanje trošarinske robe nakon puštanja u potrošnju

Odjeljak 1.

Nabava koju obavljaju fizičke osobe

Članak 32.

Nabava koju obavlja fizička osoba

1.   Za trošarinsku robu koju nabavlja fizička osoba za vlastitu uporabu i sama je prevozi iz državnog područja jedne države članice u državno područje druge države članice trošarina se obračunava samo u državi članici u kojoj je trošarinska roba nabavljena.

2.   Da bi se utvrdilo je li trošarinska roba iz stavka 1. namijenjena za vlastitu uporabu fizičke osobe, države članice u obzir uzimaju najmanje sljedeće:

(a)

komercijalni status osobe koja drži trošarinsku robu i razloge za zadržavanje te robe;

(b)

mjesto gdje se nalazi trošarinska roba ili, ako je primjereno, korištenu vrsta prijevoza;

(c)

bilo koji dokument koji se odnosi na trošarinsku robu;

(d)

prirodu trošarinske robe;

(e)

količinu trošarinske robe.

3.   Za potrebe primjene stavka 2. točke (e) države članice mogu utvrditi okvirne količine, samo u obliku dokaza. Te okvirne količine ne smiju biti niže od:

(a)

za duhanske proizvode:

cigarete: 800 komada,

cigarilosi (cigare čija težina ne prelazi 3 g po komadu): 400 komada,

cigare: 200 komada,

duhan za pušenje: 1,0 kg;

(b)

za alkoholna pića:

jaka alkoholna pića: 10 l,

međuproizvodi: 20 l,

vino: 90 l (uključujući najviše 60 l pjenušavog vina),

pivo: 110 l.

4.   Države članice mogu također utvrditi nastanak obveze plaćanja trošarine u državi članici potrošnje za nabavljena mineralna ulja koja su već bila puštena u potrošnju u drugoj državi članici ako takve proizvode neuobičajenom vrstom prijevoza prevozi fizička osoba ili bilo tko drugi u ime fizičke osobe.

Za potrebe ovog stavka, „neuobičajena vrsta prijevoza” znači svaki prijevoz goriva, koji nije prijevoz u spremnicima motornih vozila ili u odgovarajućim kanistrima za rezervno gorivo, te prijevoz tekućih proizvoda za grijanje, koji nije prijevoz u cisternama koje se upotrebljavaju u ime gospodarskih subjekata.

Odjeljak 2.

Postupak u slučaju kretanja trošarinske robe koja je puštena u potrošnju na državnom području jedne države članice i premještena na državno područje druge države članice kako bi tamo bila dostavljena u komercijalne svrhe

Članak 33.

Opće odredbe

1.   Ako se trošarinska roba koja je puštena u potrošnju na državnom području jedne države članice premješta na državno područje druge države članice kako bi tamo bila dostavljena u komercijalne svrhe ili tamo upotrijebljena, ona podliježe trošarinama u državi članici odredišta.

U okviru područja primjene aranžmanâ iz ovog odjeljka trošarinska roba premješta se isključivo od ovjerenog pošiljatelja do ovjerenog primatelja.

2.   Za potrebe ovog članka, trošarinska roba smatra se „dostavljenom u komercijalne svrhe” ako je puštena u potrošnju na državnom području jedne države članice, premještena iz te države članice na državno područje druge države članice i dostavljena ili osobi koja nije fizička osoba ili fizičkoj osobi ako kretanje nije obuhvaćeno člankom 32. ili člankom 44. Međutim, trošarinska roba ne smatra se dostavljenom u komercijalne svrhe ako je ta fizička osoba prevozi za vlastitu uporabu kada se premješta iz državnog područja druge države članice.

3.   Kretanje trošarinske robe na temelju ovog članka počinje kada trošarinska roba napusti poslovni prostor ovjerenog pošiljatelja ili bilo koju lokaciju u državi članici otpreme o kojoj se obavijeste nadležna tijela države članice otpreme prije početka kretanja.

4.   Kretanje trošarinske robe na temelju ovog članka završava kada ovjereni primatelj primi trošarinsku robu u svojem poslovnom prostoru ili bilo kojoj lokaciji u državi članici odredišta o kojoj se obavijeste nadležna tijela države članice odredišta prije početka kretanja.

5.   Primjenjuju se uvjeti za obvezu obračuna i stope trošarine koji vrijede na dan nastanka obveze obračuna trošarine u državi članici odredišta.

Članak 34.

Oporezivi događaj

1.   Ovjereni primatelj odgovoran je za plaćanje trošarine, čiji je obračun obvezan kada se roba dostavi u državu članicu odredišta, osim ako je tijekom kretanja došlo do nepravilnosti na temelju članka 46.

2.   U izostanku registracije ili potvrde od strane jedne osobe ili svih osoba uključenih u kretanje, te osobe također postaju odgovorne za plaćanje trošarine.

3.   Trošarinska roba koja se drži na plovilu ili u zrakoplovu koji plove morskim prijelazima odnosno koji lete između državnih područja dviju država članica, ali nije na raspolaganju za prodaju kada se plovilo ili zrakoplov nalazi na području jedne od tih država članica, ne podliježe trošarinama u toj državi članici.

Članak 35.

Uvjeti za kretanje trošarinske robe u skladu s ovim odjeljkom

1.   Za kretanje trošarinske robe smatra se da je usklađeno sa zahtjevima iz ovog odjeljka samo ako se kretanje odvija uz primjenu pojednostavnjenog elektroničkog trošarinskog dokumenta, obrađenog u skladu s člankom 36.

2.   Ovjereni primatelj na temelju članka 34. stavka 1. dužan je ispuniti sve sljedeće zahtjeve:

(a)

prije otpreme robe položiti jamstvo koje pokriva rizike koji proizlaze iz neplaćanja trošarina koje mogu nastati prilikom kretanja preko državnih područja država članica kroz koje se prolazi te u državi članici odredišta;

(b)

platiti trošarinu obračunanu u državi članici odredišta u skladu s postupkom utvrđenim u toj državi članici na završetku kretanja robe;

(c)

dopustiti preglede na temelju kojih nadležna tijela države članice odredišta mogu ustanoviti je li trošarinska roba stvarno primljena i je li obračunana trošarina na njih plaćena.

3.   Odstupajući od stavka 2. točke (a), nadležna tijela države članice odredišta mogu pod uvjetima koje su utvrdila dopustiti da jamstvo položi prijevoznik, vlasnik trošarinske robe, ovjereni pošiljatelj ili zajednički svaka kombinacija dviju osoba ili više njih s ovjerenim primateljem ili bez njega.

4.   Jamstvo iz stavka 2. točke (a) valjano je u cijeloj Uniji.

5.   Države članice utvrđuju detaljna pravila kojima se uređuje polaganje i valjanost jamstva.

6.   Ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta ili registrirani pošiljatelj može djelovati kao ovjereni pošiljatelj za potrebe ovog odjeljka nakon što je o tome obavijestio nadležna tijela države članice otpreme.

7.   Ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta ili registrirani primatelj može djelovati kao ovjereni primatelj za potrebe ovog odjeljka nakon što je o tome obavijestio nadležna tijela države članice odredišta.

8.   Za ovjerenog pošiljatelja ili ovjerenog primatelja koji šalje odnosno prima trošarinsku robu samo povremeno potvrda iz članka 3. točaka 12. i 13. ograničena je na određenu količinu trošarinske robe, jednog primatelja ili pošiljatelja i određeno razdoblje. Države članice mogu ograničiti potvrdu na samo jedno kretanje. Neovisno o zahtjevima iz članka 3. točaka 12. i 13., takva privremena potvrda također se može dati fizičkim osobama u ulozi pošiljatelja ili primatelja pri dostavi trošarinske robe u komercijalne svrhe na temelju članka 33. stavka 2.

Članak 36.

Pojednostavnjeni elektronički trošarinski dokument

1.   Ako se trošarinska roba kreće na temelju ovog odjeljka, ovjereni pošiljatelj podnosi nacrt pojednostavnjenog elektroničkog trošarinskog dokumenta nadležnim tijelima države članice otpreme uporabom računalnog sustava.

2.   Nadležna tijela države članice otpreme obavljaju elektroničku provjeru podataka navedenih u nacrtu pojednostavnjenog elektroničkog trošarinskog dokumenta.

Ako podaci nisu valjani, o tome se bez odgode obavješćuje ovjereni pošiljatelj.

Ako su podaci valjani, nadležna tijela države članice otpreme dokumentu dodjeljuju jedinstvenu pojednostavnjenu administrativnu referentnu oznaku i o njoj obavješćuju ovjerenog pošiljatelja.

3.   Nadležna tijela države članice otpreme bez odgode prosljeđuju pojednostavnjeni elektronički trošarinski dokument nadležnim tijelima države članice odredišta, koja ga prosljeđuju ovjerenom primatelju.

4.   Ovjereni pošiljatelj daje osobi koja prati trošarinsku robu ili, ako takve osobe nema, prijevoznik jedinstvenu pojednostavnjenu administrativnu referentnu oznaku. Osoba koja prati trošarinsku robu ili prijevoznik na zahtjev predočuje tu oznaku nadležnim tijelima tijekom cijelog kretanja.

5.   Tijekom kretanja trošarinske robe u okviru ovog odjeljka ovjereni pošiljatelj može, uporabom računalnog sustava, promijeniti odredište u drugo mjesto dostave u istoj državi članici kojim upravlja isti ovjereni primatelj ili u mjesto otpreme. U tu svrhu ovjereni pošiljatelj uporabom računalnog sustava podnosi nacrt elektroničkog dokumenta o izmjeni odredišta nadležnim tijelima države članice otpreme.

Članak 37.

Potvrda o primitku

1.   Po primitku trošarinske robe ovjereni primatelj bez odgode, a najkasnije pet radnih dana nakon završetka kretanja, osim u slučajevima koji su na zadovoljavajući način opravdani nadležnim tijelima, podnosi potvrdu o primitku nadležnim tijelima države članice odredišta uporabom računalnog sustava.

2.   Nadležna tijela države članice odredišta obavljaju elektroničku provjeru podataka navedenih u potvrdi o primitku.

Ako ti podaci nisu valjani, o tome se bez odgode obavješćuje ovjereni primatelj.

Ako su podaci valjani, nadležna tijela države članice odredišta ovjerenom primatelju izdaju potvrdu registracije potvrde o primitku i šalju je nadležnim tijelima države članice otpreme.

Smatra se da je potvrda o primitku dovoljan dokaz da je ovjereni primatelj proveo sve potrebne formalnosti te da je, ako je primjenjivo i osim ako je trošarinska roba oslobođena plaćanja trošarine, platio cijeli iznos trošarine koji je dužan platiti državi članici odredišta ili da važi sustav odgode plaćanja trošarine u skladu s poglavljem III.

3.   Nadležna tijela države članice otpreme prosljeđuju potvrdu o primitku ovjerenom pošiljatelju.

4.   Trošarina plaćena u državi članici otpreme vraća se na zahtjev i na temelju potvrde o primitku iz stavka 1.

Članak 38.

Rezervni postupak i oporavak pri otpremi

1.   Odstupajući od članka 36., kada je računalni sustav nedostupan u državi članici otpreme, ovjereni pošiljatelj može započeti kretanje trošarinske robe ako:

(a)

robu prati dokument za rezervni postupak, koji sadržava iste podatke kao i nacrt pojednostavnjenog elektroničkog trošarinskog dokumenta iz članka 35. stavka 1.;

(b)

ovjereni pošiljatelj o tome obavijesti nadležna tijela države članice otpreme prije početka kretanja.

Država članica otpreme može prije početka kretanja zahtijevati od ovjerenog pošiljatelja presliku dokumenta iz prvog podstavka točke (a), zatim da država članica otpreme provjeri podatke iz te preslike te, ako je za nedostupnost računalnog sustava odgovoran ovjereni pošiljatelj, odgovarajuće informacije o razlozima nedostupnosti.

2.   Čim računalni sustav ponovno postane dostupan, ovjereni pošiljatelj podnosi nacrt pojednostavnjenog elektroničkog trošarinskog dokumenta u skladu s člankom 36. stavkom 1.

Čim se podaci u nacrtu pojednostavnjenog elektroničkog trošarinskog dokumenta provjere u skladu s člankom 36. stavkom 2., ako su ti podaci valjani, taj dokument zamjenjuje dokument za rezervni postupak iz stavka 1. prvog podstavka točke (a) ovog članka. Članak 36. stavak 3. i članak 37. primjenjuju se mutatis mutandis.

3.   Ovjereni pošiljatelj dužan je čuvati presliku dokumenta za rezervni postupak iz stavka 1. prvog podstavka točke (a) u svojoj evidenciji.

4.   Kada računalni sustav nije dostupan u državi članici otpreme, ovjereni pošiljatelj može izmijeniti odredište robe kako je navedeno u članku 36. stavku 5. te priopćuje te informacije nadležnim tijelima države članice otpreme uporabom drugih sredstava komunikacije. Ovjereni pošiljatelj obavješćuje nadležna tijela države članice otpreme prije pokretanja promjene odredišta. Stavci 2. i 3. ovog članka primjenjuju se mutatis mutandis.

Članak 39.

Dokumenti za rezervni postupak i vraćanje podataka – potvrda o primitku

Ako se trošarinska roba treba kretati na temelju ovog odjeljka, a potvrda o primitku ne može se podnijeti na završetku kretanja trošarinske robe u skladu s člankom 37. stavkom 1., zato što je računalni sustav nedostupan u državi članici odredišta ili zato što postupci iz članka 38. stavka 2. još nisu provedeni, ovjereni primatelj podnosi nadležnim tijelima države članice odredišta, osim u opravdanim slučajevima, dokument za rezervni postupak koji sadržava iste podatke kao i potvrda o primitku i u kojem se navodi da je kretanje završilo.

Osim u slučajevima kada ovjereni primatelj potvrdu o primitku može odmah podnijeti uporabom računalnog sustava kako je predviđeno u članku 37. stavku 1., ili osim u opravdanim slučajevima, nadležna tijela države članice odredišta šalju presliku dokumenta za rezervni postupak iz prvog podstavka nadležnim tijelima države članice otpreme. Nadležna tijela države članice otpreme prosljeđuju presliku ovjerenom pošiljatelju ili je drže dostupnom za njega.

Čim računalni sustav ponovno postane dostupan u državi članici odredišta ili su provedeni postupci iz članka 38. stavka 2., ovjereni primatelj podnosi potvrdu o primitku u skladu s člankom 37. stavkom 1. Članak 37. stavci 2. i 3. primjenjuju se mutatis mutandis.

Članak 40.

Alternativni dokazi primitka

1.   Neovisno o članku 39., potvrda o primitku koja se zahtijeva člankom 37. stavkom 1. dokaz je da je trošarinska roba dostavljena ovjerenom primatelju.

2.   Odstupajući od stavka 1., ako potvrde o primitku nema zbog razloga koji su različiti od onih navedenih u članku 39., alternativni dokaz o dostavi trošarinske robe može se pružiti potvrdom nadležnih tijela države članice odredišta, na temelju odgovarajućeg dokaza, da je otpremljena trošarinska roba stigla na svoje odredište.

Dokument za rezervni postupak iz članka 39. prvog stavka odgovarajući je dokaz za potrebe prvog podstavka ovog stavka.

3.   Ako su nadležna tijela države članice otpreme prihvatila potvrdu nadležnih tijela države članice odredišta, to se smatra dovoljnim dokazom da je ovjereni primatelj proveo sve potrebne formalnosti i da je platio cijeli iznos trošarine koji je dužan platiti državi članici odredišta.

Članak 41.

Odstupanje od obveze uporabe računalnog sustava – pojednostavnjeni postupci u dvjema državama članicama ili više njih

Na temelju sporazuma i u skladu s uvjetima koje utvrde sve dotične države članice mogu se utvrditi pojednostavnjeni postupci za kretanja trošarinske robe u ovom odjeljku koja se odvijaju na državnom području dvije države članice ili više njih.

Članak 42.

Kretanje robe puštene u potrošnju između dva mjesta na državnom području iste države članice preko državnog područja druge države članice

1.   Kada se trošarinska roba koja je već puštena u potrošnju na državnom području države članice premješta na mjesto odredišta na državnom području te države članice preko državnog područja druge države članice, primjenjuju se sljedeći zahtjevi:

(a)

takvo kretanje odvija se uz primjenu pojednostavnjenog elektroničkog trošarinskog dokumenta iz članka 35. stavka 1. i prema odgovarajućem planu puta;

(b)

ovjereni primatelj potvrđuje primitak robe u skladu s pravilima koja utvrđuju nadležna tijela na mjestu odredišta;

(c)

ovjereni pošiljatelj i ovjereni primatelj dopuštaju sve preglede koji njihovim nadležnim tijelima omogućuju da utvrde je li roba stvarno primljena.

2.   Kada se trošarinska roba često i redovito kreće pod uvjetima iz stavka 1., dotične države članice mogu na temelju sporazuma i prema uvjetima koje utvrđuju same, pojednostavniti zahtjeve iz stavka 1.

Članak 43.

Delegiranje ovlasti i dodjela provedbenih ovlasti za kretanje robe koja se dostavlja u komercijalne svrhe

1.   Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 51. kojima se utvrđuju struktura i sadržaj elektroničkih trošarinskih dokumenata koji se razmjenjuju uporabom računalnog sustava za potrebe članaka 36. i 37. i dokumenata za rezervni postupak iz članaka 38., 39. i 41. u kontekstu kretanja trošarinske robe u skladu s ovim odjeljkom.

2.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju pravila i postupci za razmjenu elektroničkih trošarinskih dokumenata uporabom računalnog sustava za potrebe članaka 36. i 37. te pravila i postupci za uporabu dokumenata za rezervni postupak iz članaka 38., 39. i 40. u kontekstu kretanja trošarinske robe u skladu s ovim odjeljkom. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 52.

Odjeljak 3.

Prodaja na daljinu

Članak 44.

Prodaja na daljinu

1.   Trošarinska roba koja je već puštena u potrošnju na državnom području jedne države članice i koju kupi osoba, koja nije ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta, registrirani primatelj ili ovjereni primatelj, koja ima poslovni nastan u drugoj državi članici i koja ne obavlja neovisnu gospodarsku djelatnost, te je pošiljatelj koji obavlja neovisnu gospodarsku djelatnost ili netko u njegovo ime neposredno ili posredno otprema ili prevozi na državno područje druge države članice, oporeziva je trošarinom u državi članici odredišta.

2.   U slučaju iz stavka 1. obveza obračuna trošarine nastaje u državi članici odredišta u trenutku dostave trošarinske robe. Primjenjuju se oni uvjeti za obvezu obračuna i one stope trošarine koji vrijede na dan nastanka obveze obračuna trošarine.

Trošarina se plaća u skladu s postupkom koji utvrđuje država članica odredišta.

3.   Obveznik plaćanja trošarine u državi članici odredišta je pošiljatelj.

Međutim, država članica odredišta može dopustiti pošiljatelju da odredi poreznog zastupnika s poslovnim nastanom u državi članici odredišta kao obveznika plaćanja trošarine. Porezni zastupnik mora imati ovlaštenje nadležnih tijela te države članice. Država članica može predvidjeti, u slučaju kada pošiljatelj ili porezni zastupnik ne poštuje odredbu iz stavka 4. točke (a), da je obveznik plaćanja trošarine primatelj trošarinske robe.

4.   Pošiljatelj ili porezni zastupnik postupaju u skladu sa sljedećim zahtjevima:

(a)

prije otpreme trošarinske robe, prijavljuje se i jamči plaćanje trošarine pri nadležnoj službi koja je izričito imenovana u tu svrhu te pod uvjetima koje utvrđuje država članica odredišta;

(b)

plaća trošarinu pri službi iz točke (a) nakon što trošarinska roba bude dostavljena;

(c)

vodi evidenciju dostava trošarinske robe.

Dotične države članice mogu, prema uvjetima koje utvrđuju same, na temelju bilateralnih ili multilateralnih sporazuma pojednostavniti te zahtjeve.

5.   U slučaju iz stavka 1., trošarina ubrana u prvoj državi članici vraća se na zahtjev pošiljatelja ako pošiljatelj ili porezni zastupnik postupa u skladu s postupcima utvrđenima u stavku 4.

6.   Države članice mogu utvrditi posebna pravila za primjenu stavaka od 1. do 5. za trošarinsku robu na koju se primjenjuju posebni nacionalni aranžmani distribucije.

Odjeljak 4.

Uništenje i gubitak

Članak 45.

Uništenje i gubitak

1.   U situacijama iz članka 33. stavka 1. i članka 44. stavka 1., u slučaju potpunog uništenja ili nepovratnog gubitka trošarinske robe tijekom njezina prijevoza na državno područje države članice koja nije država članica u kojoj je bila puštena u potrošnju, kao posljedica nepredviđenih okolnosti ili više sile ili kao posljedica odobrenja nadležnih tijela te države članice da se roba uništi, u toj državi članici ne nastaje obveza obračuna trošarine.

Za potrebe ove Direktive roba se smatra potpuno uništenom ili nepovratno izgubljenom ako je više nije moguće upotrebljavati kao trošarinsku robu.

2.   U slučaju djelomičnog gubitka zbog prirode robe koji se dogodi tijekom njezina prijevoza na državnom području države članice koja nije država članica u kojoj je puštena u potrošnju, obveza obračuna trošarine ne nastaje u državi članici ako je iznos gubitka niži od zajedničkog praga djelomičnog gubitka za tu trošarinsku robu utvrđenog u skladu s člankom 6. stavkom 9., osim ako država članica ima opravdan razlog za sumnju na prijevaru ili nepravilnost.

3.   U slučaju potpunog uništenja ili nepovratnog gubitka, potpunog ili djelomičnog, trošarinske robe kako je navedeno u stavku 1., potrebno je dostaviti zadovoljavajući dokaz nadležnim tijelima države članice u kojoj je došlo do potpunog uništenja ili nepovratnog gubitka, potpunog ili djelomičnog, ili ako nije moguće ustanoviti gdje je gubitak nastao, u državi članici u kojoj je gubitak otkriven.

Ako se utvrdi da je došlo do potpunog uništenja ili nepovratnog gubitka, potpunog ili djelomičnog, trošarinske robe, jamstvo položeno u skladu s člankom 35. stavkom 2. točkom (a) ili člankom 44. stavkom 4. točkom (a) oslobađa se, potpuno ili djelomično, ovisno o slučaju, nakon predočenja zadovoljavajućeg dokaza.

Odjeljak 5.

Nepravilnosti tijekom kretanja trošarinske robe

Članak 46.

Nepravilnosti tijekom kretanja trošarinske robe

1.   Ako je tijekom kretanja trošarinske robe na temelju članka 33. stavka 1. ili članka 44. stavka 1. došlo do nepravilnosti na državnom području države članice koja nije država članica u kojoj je ta roba puštena u potrošnju, ta roba podliježe plaćanju trošarine te obveza obračuna trošarine nastaje u državi članici u kojoj je došlo do nepravilnosti.

2.   Ako je tijekom kretanja trošarinske robe na temelju članka 33. stavka 1. ili članka 44. stavka 1. otkrivena nepravilnost na državnom području države članice koja nije država članica u kojoj je ta roba puštena u potrošnju, a nije moguće utvrditi gdje je došlo do nepravilnosti, smatra se da je do nepravilnosti došlo i da obveza obračuna trošarine nastaje u državi članici gdje je nepravilnost otkrivena.

Međutim, ako se prije isteka roka od tri godine od datuma nabave trošarinske robe ustanovi država članica na čijem je državnom području stvarno došlo do nepravilnosti, primjenjuju se odredbe iz stavka 1.

3.   Obvezu plaćanja trošarine ima osoba koja je jamčila njezino plaćanje u skladu s člankom 35. stavkom 2. točkom (a) ili člankom 44. stavkom 4. točkom (a) i bilo koja osoba koja je sudjelovala u nepravilnosti. Ako je više osoba odgovorno za plaćanje iste trošarine, one su solidarno odgovorne za plaćanje takvog duga.

Nadležna tijela države članice u kojoj je trošarinska roba puštena u potrošnju na zahtjev vraćaju ili otpuštaju trošarinu ako je ona ubrana u državi članici u kojoj je do nepravilnosti došlo ili je otkrivena. Nadležna tijela države članice odredišta otpuštaju jamstvo položeno na temelju članka 35. stavka 2. točke (a) ili članka 44. stavka 4. točke (a).

4.   Za potrebe ovog članka „nepravilnost” znači okolnosti nastale tijekom kretanja trošarinske robe na temelju članka 33. stavka 1. ili članka 44. stavka 1., koje nisu obuhvaćene člankom 45. zbog kojih se kretanje, ili dio kretanja trošarinske robe, nije odgovarajuće završilo.

5.   Svaki izostanak registracije ili potvrde od strane jedne osobe ili svih osoba uključenih u kretanje u suprotnosti s člankom 33. stavkom 1. ili člankom 44. stavkom 4. točkom (a) ili svako nepoštovanje odredaba na temelju članka 35. stavka 1. smatra se nepravilnošću. Stavci od 1. do 4. primjenjuju se na odgovarajući način, osim ako je primatelj odgovoran za plaćanje trošarine u skladu sa zadnjom rečenicom članka 44. stavka 3.

POGLAVLJE VI.

Razno

Odjeljak 1.

Označivanje

Članak 47.

Označivanje

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 6. stavak 2., države članice mogu zahtijevati da trošarinska roba bude označena poreznim oznakama ili nacionalnim identifikacijskim markicama korištenima u fiskalne svrhe u trenutku njezina puštanja u potrošnju na njihovu državnom području ili, u slučajevima iz članka 33. stavka 1. i članka 44. stavka 1., kada ona uđe na njihovo državno područje.

2.   Svaka država članica koja zahtijeva uporabu poreznih oznaka ili nacionalnih identifikacijskih markica iz stavka 1. obvezna ih je staviti na raspolaganje ovlaštenim držateljima trošarinskih skladišta drugih država članica. Međutim, svaka država članica može zahtijevati da se te oznake ili markice stave na raspolaganje poreznom zastupniku ovlaštenom od strane nadležnih tijela te države članice.

3.   Ne dovodeći u pitanje bilo kakve odredbe koje mogu utvrditi države članice kako bi osigurale pravilnu provedbu ovog članka i spriječile utaju, izbjegavanje ili zlouporabu, države članice osiguravaju da porezne oznake ili nacionalne identifikacijske markice iz stavka 1. ne predstavljaju ograničenje slobodnom kretanju trošarinske robe.

Kada je trošarinska roba označena takvim oznakama ili markicama, država članica koja ih je izdala vraća ili otpušta svaki iznos koji je plaćen ili zajamčen za dobivanje tih oznaka ili markica, izuzevši troškove njihovog izdavanja, ako je obveza obračuna trošarine nastala i trošarina je ubrana u drugoj državi članici.

Međutim, država članica koja je izdala te oznake ili markice može utvrditi da povrat ili otpust plaćenog ili zajamčenog iznosa podliježe predočenju zadovoljavajućeg dokaza njezinim nadležnim tijelima da su te oznake ili markice uklonjene ili uništene.

4.   Porezne oznake ili nacionalne identifikacijske markice iz stavka 1. valjane su u državi članici koja ih je izdala. Međutim, države članice te oznake ili markice mogu međusobno priznati.

Odjeljak 2.

Mali proizvođači vina

Članak 48.

Mali proizvođači vina

1.   Države članice mogu male proizvođače vina osloboditi od zahtjeva iz članaka od 14. do 31. te drugih zahtjeva povezanih s kretanjem i nadzorom. Ako ti mali proizvođači vina sami obavljaju transakcije unutar Unije, oni o tome obavješćuju svoja relevantna tijela i postupaju u skladu sa zahtjevima utvrđenima Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2018/273 (16).

2.   Kada su mali proizvođači vina oslobođeni od zahtjeva u skladu sa stavkom 1., primatelj obavješćuje nadležna tijela države članice odredišta o primljenim pošiljkama vina dokumentom koji se zahtijeva Delegiranom uredbom (EU) 2018/273 ili upućivanjem na njega.

3.   Za potrebe ovog članka „mali proizvođač” znači proizvođač koji u prosjeku proizvodi manje od 1 000 hl vina po vinskoj godini, na temelju prosječne godišnje proizvodnje tijekom barem tri uzastopne vinske godine, u skladu s člankom 2. stavkom 3. Delegirane uredbe (EU) 2018/273.

Odjeljak 3.

Opskrba plovila i zrakoplova

Članak 49.

Opskrba plovila i zrakoplova

Dok Vijeće ne donese odredbe Unije o opskrbi plovila i zrakoplova, države članice mogu i nadalje primjenjivati svoje nacionalne odredbe o oslobođenjima za takvu opskrbu.

Odjeljak 4.

Posebni aranžmani

Članak 50.

Posebni aranžmani

Države članice koje su sklopile sporazum o odgovornosti za izgradnju ili održavanje prekograničnog mosta mogu donijeti mjere odstupanja od odredaba ove Direktive kako bi se pojednostavnio postupak ubiranja trošarina na trošarinsku robu koja se upotrebljava za izgradnju i održavanje tog mosta.

Za potrebe tih mjera most i gradilišta iz tog sporazuma smatraju se dijelom državnog područja države članice koja je odgovorna za izgradnju i održavanje mosta u skladu sa sporazumom.

Dotične države članice o tim mjerama obavješćuju Komisiju, koja obavješćuje ostale države članice.

POGLAVLJE VII.

Izvršavanje delegiranja ovlasti i postupak odbora

Članak 51.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima ovim člankom.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 6. stavka 10., članka 29. stavka 1. i članka 43. stavka 1. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme počevši od 20. veljače 2020.

3.   Vijeće može u svakom trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 6. stavka 10., članka 29. stavka 1. i članka 43. stavka 1. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 6. stavka 10., članka 29. stavka 1. i članka 43. stavka 1. stupa na snagu samo ako Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Vijeću na njega ne podnese nikakav prigovor ili ako je prije isteka tog roka Vijeće obavijestilo Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Vijeća.

Članak 52.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže Odbor za trošarine. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

POGLAVLJE VIII.

Izvješćivanje te prijelazne i završne odredbe

Članak 53.

Izvješćivanje o provedbi ove Direktive

Komisija svakih pet godina podnosi izvješće o provedbi ove Direktive Europskom parlamentu i Vijeću. Prvo izvješće podnosi se najkasnije tri godine nakon datuma početka primjene ove Direktive.

U prvom izvješću posebno se ocjenjuje primjena i učinak nacionalnih odredaba koje su donesene i koje se primjenjuju na temelju članka 32. , uzimajući u obzir relevantne dokaze o učinku tih odredaba u pogledu prekograničnih učinaka, prijevare, izbjegavanja, utaje ili zlouporabe, učinka na neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta i javno zdravlje.

Države članice Komisiji na zahtjev dostavljaju raspoložive relevantne informacije potrebne za izradu izvješća.

Izvješću se, prema potrebi, prilaže zakonodavni prijedlog.

Članak 54.

Prijelazne odredbe

Države članice dopuštaju primitak trošarinske robe prema formalnostima utvrđenima u člancima 33., 34. i 35. Direktive 2008/118/EZ do 31. prosinca 2023.

Obavijesti iz članka 21. stavka 5. ove Direktive smiju se sastavljati na druge načine koji ne uključuju uporabu računalnog sustava do 13. veljače 2024.

Članak 55.

Prenošenje

1.   Države članice do 31. prosinca 2021. donose i objavljuju zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s člancima 2., 3., 6., 12., 16. i 17., člancima od 19. do 22., člancima od 25. do 29., člancima od 33. do 46. i člancima 54. i 55. te člankom 57. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih mjera.

Podložno članku 54., one primjenjuju te mjere od 13. veljače 2023.

Kada države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. One sadržavaju i izjavu da se upućivanja u postojećim zakonima i drugim propisima na direktivu stavljenu izvan snage ovom Direktivom smatraju upućivanjima na ovu Direktivu. Države članice određuju načine tog upućivanja i način oblikovanja te izjave.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 56.

Stavljanje izvan snage

Direktiva 2008/118/EZ, kako je izmijenjena aktima navedenima u Prilogu I. dijelu A, stavlja se izvan snage s učinkom od 13. veljače 2023., ne dovodeći u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prenošenje u nacionalno pravo i datumâ početka primjene direktiva, koji su navedeni u Prilogu I. dijelu B.

Upućivanja na direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga II.

Članak 57.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članci 1., 4. i 5., članci od 7. do 11., članci od 13. do 15., članci 18., 23. i 24., članci od 30. do 32., članci od 47. do 53., članak 56. i članak 58. primjenjuju se od 13. veljače 2023.

Članak 58.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 19. prosinca 2019.

Za Vijeće

Predsjednica

K. MIKKONEN


(1)  Mišljenje od 27. ožujka 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  Mišljenje od 17. listopada 2018. (SL C 62., 15.2.2019., str. 108.).

(3)  Direktiva Vijeća 2008/118/EZ od 16. prosinca 2008. o općim aranžmanima za trošarine i o stavljanju izvan snage Direktive 92/12/EEZ (SL L 9, 14.1.2009., str. 12.).

(4)  Direktiva Vijeća 92/83/EEZ od 19. listopada 1992. o usklađivanju struktura trošarina na alkohol i alkoholna pića (SL L 316, 31.10.1992., str. 21.).

(5)  Direktiva Vijeća 92/84/EEZ od 19. listopada 1992. o usklađivanju stopa trošarina na alkohol i alkoholna pića (SL L 316, 31.10.1992., str. 29.).

(6)  Direktiva Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije (SL L 283, 31.10.2003., str. 51.).

(7)  Direktiva Vijeća 2011/64/EU od 21. lipnja 2011. o strukturi i stopama trošarine koje se primjenjuju na prerađeni duhan (SL L 176, 5.7.2011., str. 24.).

(8)  SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(9)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(10)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/2446 od 28. srpnja 2015. o dopuni Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o detaljnim pravilima koja se odnose na pojedine odredbe Carinskog zakonika Unije (SL L 343, 29.12.2015., str. 1.).

(11)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2018/1063 оd 16. svibnja 2018. o izmjeni i ispravku Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 o dopuni Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o detaljnim pravilima koja se odnose na pojedine odredbe Carinskog zakonika Unije (SL L 192, 30.7.2018., str. 1.).

(12)  Odluka (EU) 2020/263 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2020. o računalnoj obradi kretanja i nadzora trošarinske robe (vidjeti stranicu 43 ovoga Službenog lista).

(13)  Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/2447 оd 24. studenoga 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu određenih odredbi Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju Carinskog zakonika Unije (SL L 343, 29.12.2015., str. 558.).

(14)  Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (SL L 269, 10.10.2013., str. 1.), kako je izmijenjena Uredbom (EU) br. 2016 2339 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o izmjeni Uredbe (EU) br. 952/2013 o Carinskom zakoniku Unije u pogledu robe koja je privremeno napustila carinsko područje Unije morem ili zrakom (SL L 354, 23.12.2016., str. 32.).

(15)  Uredba Vijeća (EU) br. 389/2012 od 2. svibnja 2012. o upravnoj suradnji u području trošarina i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2073/2004 (SL L 121, 8.5.2012., str. 1.).

(16)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2018/273 оd 11. prosinca 2017. o dopuni Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu programa odobravanja sadnje vinove loze, registra vinograda, pratećih dokumenata i certificiranja, ulaznog i izlaznog registra, obveznih izjava, obavijesti i objave informacija o kojima se obavještava te o dopuni Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu odgovarajućih kontrola i kazni, o izmjeni uredaba Komisije (EZ) br. 555/2008, (EZ) br. 606/2009 i (EZ) br. 607/2009 i o stavljanju izvan snage Uredbe Komisije (EZ) br. 436/2009 i Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/560 (SL L 58, 28.2.2018., str. 1.).


PRILOG I.

DIO A

DIREKTIVA STAVLJENA IZVAN SNAGE I POPIS NJEZINIH NAKNADNIH IZMJENA

(iz članka 56.)

Direktiva Vijeća 2008/118/EZ

(SL L 9, 14.1.2009., str. 12.)

Direktiva Vijeća 2010/12/EU

(SL L 50, 27.2.2010., str. 1.)

Ugovor o pristupanju Hrvatske

(SL L 112, 24.4.2012., str. 10.)

Direktiva Vijeća 2013/61/EU

(SL L 353, 28.12.2013., str. 5.)

Direktiva Vijeća (EU) 2019/2235

(SL L 336, 30.12.2019., str. 10.)

DIO B

ROKOVI ZA PRENOŠENJE U NACIONALNO PRAVO I DATUM POČETKA PRIMJENE

(iz članka 56.)

Direktiva

Rok za prenošenje

Datum početka primjene

2008/118/EZ

1. siječnja 2010.

1. travnja 2010.

2010/12/EU

1. siječnja 2011.

 

2013/61/EU

1. siječnja 2014.

 

(EU) 2019/2235

30. lipnja 2022.

1. srpnja 2022.


PRILOG II.

KORELACIJSKA TABLICA

Direktiva 2008/118/EZ

Ova Direktiva

Članak1.

Članak 1.

Članak 2.

Članak 6. stavak 1.

Članak 3. stavci 1., 2. i 3.

Članak 2. stavci 1., 2. i 3.

Članak 3. stavak 4.

Članak 2. stavak 4.

Članak 4., uvodni dio

Članak 3., uvodni dio

Članak 4. točke od 1. do 5.

Članak 3. točke od 1. do 5.

Članak 4. točka 6.

Članak 4. točka 7.

Članak 3. točka 6.

Članak 4. točka 8.

Članak 3. točka 7.

Članak 3. točka 8.

Članak 4. točke od 9. do 11.

Članak 3. točke od 9. do 11.

Članak 3. točke 12. i 13.

Članak 36. stavak 1. drugi podstavak

Članak 3. točka 14.

Članak 3. točke 15. i 16.

Članak 5. stavci 1. i 2.

Članak 4. stavci 1. i 2.

Članak 5. stavak 3., uvodni dio

Članak 4. stavak 3., uvodni dio

Članak 5. stavak 3. točke od (a) do (e)

Članak 4. stavak 3. točke od (a) do (e)

Članak 5. stavak 3. točke (f) i (g)

Članak 5. stavci 4., 5. i 6.

Članak 4. stavci 4., 5. i 6.

Članak 6.

Članak 5.

Članak 7. stavci od 1. do 3.

Članak 6. stavci od 2. do 4.

Članak 7. stavak 4. prvi podstavak

Članak 6. stavak 5.

Članak 7. stavak 4. drugi podstavak

Članak 6. stavak 6.

Članak 7. stavak 4. treći podstavak

Članak 6. stavak 9. prvi podstavak

Članak 7. stavak 5.

Članak 6. stavak 7.

Članak 6. stavak 8.

Članak 6. stavak 9. drugi podstavak

Članak 6. stavak 10.

Članak 8.

Članak 7.

Članak 9.

Članak 8. prvi i drugi stavak

Članak 8. treći stavak

Članci od 10. do 12.

Članci od 9. do 11.

Članak 13. stavak 1.

Članak 12. stavak 1.

Članak 13. stavak 2.

Članak 12. stavci 2. i 3.

Članak 13. stavak 3.

Članak 12. stavak 4.

Članak 14. stavci 1., 2. i 3.

Članak 13. stavci 1., 2. i 3.

Članak 14. stavak 4.

Članak 14. stavak 5.

Članak 13. stavak 4.

Članci 15. i 16.

Članci 14. i 15.

Članak 17. stavak 1., uvodni dio

Članak 16. stavak 1., uvodni dio

Članak 17. stavak 1. točka (a), uvodni dio

Članak 16. stavak 1. točka (a), uvodni dio

Članak 17. stavak 1. točka (a) podtočke od i. do iv.

Članak 16. stavak 1. točka (a) podtočke od i. do iv.

Članak 16. stavak 1. točka (a) podtočka v.

Članak 17. stavak 1. točka (b)

Članak 16. stavak 1. točka (b)

Članak 16. stavci 2. i 3.

Članak 17. stavak 2.

Članak 16. stavak 4.

Članak 17. stavak 3.

Članak 16. stavak 5.

Članak 18. stavak 1.

Članak 17. stavak 1.

Članak 17. stavak 2.

Članak 18. stavak 2.

Članak 17. stavak 3.

Članak 18. stavak 3. prva rečenica

Članak 17. stavak 4.

Članak 18. stavak 4.

Članak 17. stavak 5.

Članak 18. stavak 3. druga rečenica

Članak 17. stavak 6.

Članak 19.

Članak 18.

Članak 20. stavak 1.

Članak 19. stavak 1.

Članak 20. stavak 2.

Članak 19. stavak 2. točke (a) i (b)

Članak 19. stavak 2. točka (c)

Članak 21. stavci od 1. do 4.

Članak 20. stavci od 1. do 4.

Članak 21. stavak 5.

Članak 21. stavak 1.

Članak 21. stavak 6.

Članak 20. stavak 5.

Članak 21. stavak 7.

Članak 20. stavak 6.

Članak 21. stavak 8.

Članak 20. stavak 7. prva rečenica

Članak 20. stavak 7. druga rečenica

Članak 21. stavci od 2. do 5.

Članak 22.

Članak 22. stavci 1. i 2.

Članak 22. stavak 3.

Članak 23., prvi stavak, uvodni dio

Članak 23. stavak 1., uvodni dio

Članak 23. prvi stavak, točka 1.

Članak 23. stavak 1. točka (a)

Članak 23. prvi stavak, točka 2.

Članak 23. stavak 1. točka (b)

Članak 23. prvi stavak, točka 3.

Članak 23. stavak 1. točka (c)

Članak 23. drugi stavak

Članak 23. stavak 2.

Članak 24.

Članak 24.

Članak 25. stavak 1.

Članak 25. stavak 1.

Članak 25. stavak 2.

Članak 25. stavak 2.

Članak 25. stavak 3. prvi podstavak

Članak 25. stavak 3.

Članak 25. stavak 3. drugi podstavak

Članak 26. stavci 1. i 2.

Članak 26. stavci 1. i 2.

Članak 26. stavak 3.

Članak 26. stavci 4. i 5.

Članak 26. stavci 3. i 4.

Članak 26. stavak 5.

Članak 27.

Članak 27.

Članak 28. stavak 1.

Članak 28. stavak 1.

Članak 28. stavak 2. prvi i drugi podstavak

Članak 28. stavci 2. i 3.

Članak 28. stavak 4.

Članak 28. stavak 2. treći podstavak

Članak 28. stavak 5.

Članak 29.

Članak 29.

Članak 30.

Članak 30.

Članak 31.

Članak 31.

Članak 32.

Članak 32.

Članak 33. stavak 1.

Članak 33. stavci 1. i 2.

Članak 33. stavci 3. i 4.

Članak 33. stavak 2.

Članak 33. stavak 5.

Članak 33. stavci 3. i 4.

Članak 34. stavci 1. i 2.

Članak 33. stavak 5.

Članak 34. stavak 3.

Članak 33. stavak 6.

Članak 37. stavak 4.

Članak 34. stavak 1.

Članak 35. stavak 1.

Članak 34. stavak 2. točke (a), (b) i (c)

Članak 35. stavak 2. točke (a), (b) i (c)

Članak 34. stavak 2. drugi podstavak

Članak 35. stavci od 3. do 8.

Članci od 36. do 41.

Članak 35.

Članak 42.

Članak 43.

Članak 36. stavak 1. prvi podstavak

Članak 44. stavak 1.

Članak 36. stavak 1. drugi podstavak

Članak 3. točka 14.

Članak 36. stavci od 2. do 6.

Članak 44. stavci od 2. do 6.

Članak 37. stavak 1. prvi podstavak

Članak 45. stavak 1. prvi podstavak

Članak 45. stavak 1. drugi podstavak

Članak 45. stavak 2.

Članak 37. stavak 1. drugi podstavak

Članak 45. stavak 3. prvi podstavak

Članak 37. stavak 1. treći podstavak

Članak 45. stavak 3. drugi podstavak

Članak 37. stavak 2.

Članak 38.

Članak 46. stavci od 1. do 4.

Članak 46. stavak 3. prvi podstavak druga rečenica

Članak 46. stavak 5.

Članak 39.

Članak 47.

Članak 40.

Članak 48.

Članak 41.

Članak 49.

Članak 42.

Članak 50.

Članak 51.

Članak 43.

Članak 52.

Članak 44.

Članci 53. i 54.

Članci 45. i 46.

Članak 47.

Članak 56.

Članak 48.

Članak 55.

Članak 49.

Članak 57.

Članak 50.

Članak 58.

Prilog I.

Prilog II.


Top