(1)

Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva (ICAO) osnovana Čikaškom konvencijom o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu („Konvencija”) na svojoj 39. skupštini održanoj 2016. u Rezoluciji A39-3 („Rezolucija A39-3”) odlučila je da će se razviti globalna tržišno utemeljena mjera radi ograničavanja emisija stakleničkih plinova iz međunarodnog zračnog prometa na razine iz 2020. Stajalište Unije u pogledu razrade i donošenja tog mehanizma i njegovih raznih detaljnih elemenata utvrđeno je Odlukom Vijeća (EU) 2016/915 (1).

(2)

Vijeće ICAO-a na desetoj sjednici svojeg 214. zasjedanja održanoj 27. lipnja 2018. donijelo je prvo izdanje sveska IV. Priloga 16. Konvenciji: Međunarodni standardi i preporučene prakse u području zaštite okoliša – Program za neutralizaciju i smanjenje emisija ugljika za međunarodno zrakoplovstvo („CORSIA”). U skladu s Rezolucijom A39-3, koja je zamijenjena Rezolucijom A40-19 koju je Skupština ICAO-a donijela tijekom svojeg 40. zasjedanja („Rezolucija A40-19”), u tom prvom izdanju utvrđuju se među ostalim vrijednosti emisija koje se trebaju upotrebljavati za izračun faktorâ rasta (faktor rasta sektora i faktori rasta operatora zrakoplova). Te su vrijednosti utvrđene kao prosjek emisija CO2 iz međunarodnog zrakoplovstva obuhvaćenih CORSIA-om tijekom 2019. i 2020. (na razini sektora i na razini pojedinačnih operatora zrakoplova).

(3)

Pandemija bolesti COVID-19 koja je u tijeku dovest će do znatnog smanjenja emisija CO2 iz međunarodnog zrakoplovstva u 2020. Stoga će dovesti i do upotrebe znatno nižih vrijednosti emisija u okviru CORSIA-e za izračun faktorâ rasta. Osim ako se te vrijednosti izmijene, upotreba tih znatno nižih vrijednosti emisija u okviru CORSIA-e mogla bi dovesti do znatno viših zahtjeva u pogledu neutralizacije, ovisno o brzini oporavka međunarodnog zračnog prometa i razvoju emisija CO2 iz tog sektora.

(4)

Vjerojatno je, a i važno, da će Vijeće ICAO-a na svojem 220. zasjedanju od 8. do 26. lipnja 2020. donijeti odluku u pogledu izmjene vrijednosti emisija koje se upotrebljavaju za izračun faktorâ rasta u okviru CORSIA-e, točnije u odnosu na referentno razdoblje koje se treba uzeti u obzir („referentno razdoblje”).

(5)

Svaka izmjena međunarodnih standarda i preporučenih praksi u okviru CORSIA-e predstavljala bi odluku koju je donijelo tijelo osnovano na temelju sporazuma i proizvela bi pravne učinke u smislu članka 218. stavka 9. UFEU-a.

(6)

Iako su se Unija i njezine države članice dosljedno zalagale za globalni cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova iz međunarodnog zrakoplovstva koje ne prelaze razine iz 2020., u sadašnjim okolnostima čini se da je upućivanje na 2019. kao referentno razdoblje najbliža moguća zamjenska vrijednost koja se temelji na stvarnim podacima za potrebe odražavanja dugoročnog cilja ICAO-a o ugljično neutralnom rastu od 2020., kako je utvrđeno u Rezoluciji A39-3. U tom kontekstu i radi očuvanja dostatne potpore, radi očuvanja ključnih strukturnih elemenata CORSIA-e i na temelju trenutačno dostupnih informacija, kalendarsku godinu 2019. trebalo bi prihvatiti kao referentno razdoblje.

(7)

Alternativu iznesenu u aktualnoj raspravi, a to je utvrđivanje različitih referentnih razdoblja za različite zemlje ovisno o njihovoj razini razvoja, godini pridruživanja CORSIA-i ili drugim kriterijima, ne bi trebalo poduprijeti. Njome bi se prekršilo načelo nediskriminacije, kako je navedeno u Rezoluciji A40-19 te bi se mogao ugroziti nastavak postojanja CORSIA-e u njegovu sadašnjem obliku.

(8)

Stoga bi Odluku (EU) 2016/915 trebalo izmijeniti kako bi se Uniji i njezinim državama članicama omogućilo da kalendarsku godinu 2019. prihvate kao referentno razdoblje.

(9)

Načelo redovitog preispitivanja trebalo bi se i dalje primjenjivati. U tom kontekstu trebalo bi podsjetiti da se Rezolucijom A40-19 predviđa preispitivanje CORSIA-e svake tri godine. Prvo preispitivanje treba provesti 2022. Važnost takvog preispitivanja u pogledu vrijednosti emisija koje se upotrebljavaju za izračun faktorâ rasta povećava se što je dulje potrebno da intenzitet prometa i odgovarajuće emisije u tom sektoru dosegnu razine od prije krize. U slučaju sporog oporavka sektora zrakoplovstva, tijekom „pilot-faze” CORSIA-e (2021. – 2023.) referentna vrijednost emisija iz 2019. vjerojatno ne bi dovela do zahtjeva ili bi dovela do minimalnih zahtjeva u pogledu neutralizacije. Važnost takvog preispitivanja naglašena je potrebom za osiguravanjem usklađenosti s dugoročnim željenim ciljem smanjenja emisija CO2 usklađenim s ciljevima u pogledu temperature iz Pariškog sporazuma, što Skupština ICAO-a treba razmotriti. Takvo preispitivanje može, prema potrebi, uključivati definiciju referentnog razdoblja.

(10)

U skladu s člankom 28.b stavcima 2. i 3. Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2), u roku od 12 mjeseci nakon što ICAO donese relevantne instrumente i prije nego što globalna tržišno utemeljena mjera postane operativna, Komisija bi trebala podnijeti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojem bi trebala razmatrati kako se revizijom te direktive ti instrumenti mogu provesti u pravo Unije i trebala bi predstaviti prijedlog za provedbu CORSIA-e, prema potrebi, u skladu s osiguravanjem doprinosa zrakoplovstva obvezi Unije u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova u cijelom gospodarstvu za 2030.,