(1)

Mehanizmom Unije za civilnu zaštitu („Mehanizam Unije”), koji je uređen Odlukom br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4), jača se suradnja između Unije i država članica i olakšava koordinacija u području civilne zaštite kako bi se poboljšao odgovor Unije na prirodne katastrofe i katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem.

(2)

Mehanizmom Unije promiče se solidarnost među državama članicama u skladu s člankom 3. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) uz istodobno uvažavanje primarne odgovornosti država članica za prevenciju prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem, pripravnost za te katastrofe i odgovor na njih.

(3)

Prirodne katastrofe i katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem mogu se dogoditi bilo gdje na svijetu, često bez upozorenja. Prirodne katastrofe i katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem sve su češće, ekstremnije i složenije, a pogoršavaju ih učinci klimatskih promjena i ne ovise o nacionalnim granicama. Katastrofe mogu imati dosad neviđene posljedice za ljude, okoliš, društvo i gospodarstvo.

(4)

Nedavno iskustvo pokazalo je da se oslanjanjem na dobrovoljne ponude uzajamne pomoći, koje se koordiniraju u okviru Mehanizma Unije i čije se pružanje njime olakšava, ne može uvijek osigurati stavljanje na raspolaganje dostatnih kapaciteta za prikladno zadovoljavanje osnovnih potreba ljudi pogođenih katastrofama, kao ni odgovarajuća zaštita okoliša i imovine. To se u prvom redu događa kada države članice istodobno pogađaju katastrofe koje se i ponavljaju i koje su neočekivane, bez obzira na to jesu li prirodne ili uzrokovane ljudskim djelovanjem, a zajednički kapacitet nije dovoljan. Kako bi se prevladali ti nedostaci i suočilo s novim opasnostima, svi instrumenti Unije trebali bi se upotrebljavati potpuno fleksibilno, među ostalim promicanjem aktivnog sudjelovanja civilnog društva.

(5)

Ključno je da države članice poduzmu odgovarajuća djelovanja u području prevencije i pripravnosti, uključujući osiguravanje dostupnosti dostatnog kapaciteta za suočavanje s katastrofama, posebno sa šumskim požarima. Budući da se Unija posljednjih godina suočava s posebno intenzivnim i raširenim šumskim požarima, što je ukazalo na znatne operativne nedostatke u nekoliko država članica i u Europskom kapacitetu za odgovor na hitne situacije (EERC), uspostavljenom u obliku prethodno namijenjenih dobrovoljno udruženih kapaciteta za odgovor država članica u okviru Odluke br. 1313/2013/EU, trebalo bi poduzeti dodatne mjere i na razini Unije. Prevencija šumskih požara također je od ključne važnosti u kontekstu globalnog angažmana u pogledu smanjenja emisija CO2.

(6)

Prevencija je od ključne važnosti za zaštitu od prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem te zahtijeva daljnje djelovanje. U tu bi svrhu države članice trebale s Komisijom redovito dijeliti sažetke svojih procjena rizika i procjene svoje sposobnosti upravljanja rizicima, s naglaskom na ključnim rizicima. Osim toga, države članice trebale bi razmjenjivati informacije o mjerama prevencije i pripravnosti, posebno onima koje su potrebne za rješavanje ključnih rizika s prekograničnim učincima te prema potrebi, rizika male vjerojatnosti, ali visokog učinka.

(7)

Komisija bi zajedno s državama članicama trebala dodatno razraditi smjernice za olakšavanje razmjene informacija o upravljanju rizicima od katastrofa. Takvim smjernicama trebalo bi se pomoći promicanju usporedivosti takvih informacija, posebno u državama članicama koje su suočene sa sličnim rizicima ili prekograničnim rizicima.

(8)

Prevencija rizika od katastrofa i upravljanje tim rizikom podrazumijevaju potrebu za osmišljavanjem i provedbom mjera za upravljanje rizicima koje uključuju koordinaciju širokog raspona dionika. Prilikom pripreme procjena rizika i mjera za upravljanje rizicima važno je uzeti u obzir trenutačnu promjenjivost klime i predviđena kretanja klimatskih promjena. Priprema karata rizika ključan je aspekt jačanja djelovanja u području prevencije i kapaciteta za odgovor. Od iznimne su važnosti djelovanja za smanjenje ranjivosti stanovništva, gospodarskih aktivnosti, uključujući kritičnu infrastrukturu, dobrobiti životinja i divljih biljaka i životinja, okolišnih i kulturnih resursa kao što su biološka raznolikost, usluga u području šumskih ekosustava i vodnih resursa.

(9)

Kako bi se poboljšalo planiranje i koordinacija prevencije i pripravnosti među državama članicama, Komisija bi u suradnji s državama članicama trebala moći uspostaviti posebne mehanizme savjetovanja. Nadalje, kada država članica često podnosi zahtjeve za pomoć, Komisija bi trebala moći zatražiti informacije o mjerama prevencije i pripravnosti koje se odnose na posebne rizike. Komisija bi trebala procijeniti takve informacije s ciljem što većeg povećanja cjelokupne potpore Unije za upravljanje rizicima od katastrofa i jačanja razine prevencije i pripravnosti država članica. Trebalo bi smanjiti administrativno opterećenje i ojačati veze s drugim ključnim politikama i instrumentima Unije, posebno europskim strukturnim i investicijskim fondovima, kako su navedeni u Uredbi (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(10)

Poplave predstavljaju sve veći rizik za građane Unije. Radi jačanja mjera prevencije i pripravnosti u području civilne zaštite i smanjenja ranjivosti njihova stanovništva u pogledu rizika od poplava potrebno je da države članice prilikom obavljanja svojih procjena rizika na temelju ove Odluke u potpunosti iskoriste, među ostalim, procjene rizika provedene na temelju Direktive 2007/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) kako bi utvrdile jesu li njihovi vodotoci i obale u opasnosti od poplava te poduzele odgovarajuće i koordinirane mjere za smanjenje takvih rizika.

(11)

Potrebno je pojačati zajedničku sposobnost pripremanja za katastrofe i odgovora na njih, posebno s pomoću uzajamne potpore u Europi. U skladu s novim pravnim okvirom na temelju ove Odluke Europski kapacitet za odgovor na hitne situacije (EERC), odnosno dobrovoljno udružena sredstva, trebalo bi preimenovati u Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu.

(12)

Za jačanje Europskih udruženih sredstava za civilnu zaštitu potrebno je pojačano financiranje Unije za pokrivanje troškova prilagodbe i popravka kapaciteta, kao i za pokrivanje operativnih troškova.

(13)

Pored jačanja sveukupnih postojećih kapaciteta, trebalo bi kao krajnju mjeru uspostaviti rescEU kapacitete kako bi se odgovorilo na situacije s teško savladivim posljedicama u kojima postojeći kapaciteti na nacionalnoj razini i kapaciteti koje su države članice prethodno namijenile za Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu u tim okolnostima ne mogu osigurati učinkovit odgovor na različite vrste katastrofa.

(14)

Uloga regionalnih i lokalnih tijela u prevenciji katastrofa i upravljanju njima od velike je važnosti, a njihove kapacitete za odgovor treba na odgovarajući način uključiti u sve aktivnosti koordinacije i raspoređivanja koje se provode na temelju ove Odluke, u skladu s institucionalnim i pravnim okvirima država članica, kako bi se preklapanja smanjila na najmanju moguću mjeru i kako bi se potakla interoperabilnost. Takva tijela mogu imati važnu preventivnu ulogu, a isto tako se i prva, skupa s kapacitetima svojih volontera, odazivaju nakon katastrofe. Stoga postoji potreba za stalnom suradnjom na lokalnoj, regionalnoj i prekograničnoj razini s ciljem uspostave zajedničkih sustava za uzbunjivanje za brzu intervenciju prije mobilizacije rescEU kapaciteta kao i za redovitim kampanjama za informiranje javnosti o prvim mjerama odgovora.

(15)

rescEU kapaciteti trebali bi ostati fleksibilni te bi se trebali moći promijeniti kako bi se reagiralo na nove događaje i buduće izazove kao što su posljedice klimatskih promjena.

(16)

Budući da utvrđeni rizici, sveukupni kapaciteti i nedostaci variraju tijekom vremena, postoji potreba za fleksibilnošću u uspostavi rescEU kapaciteta. Komisija bi stoga trebala biti ovlaštena za donošenje provedbenih akata kojima se određuju rescEU kapaciteti, uzimajući u obzir utvrđene rizike, sveukupne kapacitete i nedostatke.

(17)

Kako bi se postiglo funkcioniranje rescEU kapaciteta, trebalo bi staviti na raspolaganje dodatna odobrena sredstva za financiranje djelovanjâ u okviru Mehanizma Unije.

(18)

Unija bi trebala moći pružiti potporu državama članicama sufinanciranjem razvoja rescEU kapaciteta, uključujući njihov najam, zakup ili kupnju. Time bi se znatno poboljšala djelotvornost Mehanizma Unije osiguravanjem dostupnosti kapaciteta u slučajevima kada se učinkovit odgovor na katastrofe ne bi mogao zajamčiti na neki drugi način, posebno u slučaju katastrofa s učincima velikih razmjera koji utječu na znatan broj država članica. Zajedničkom nabavom kapaciteta trebalo bi se omogućiti postizanje ekonomija razmjera i bolju koordinaciju odgovora na katastrofe.

(19)

Iznos financijske pomoći Unije isplaćene za razvoj rescEU kapaciteta trebao bi se utvrditi uzimajući u obzir popis prihvatljivih troškovnih kategorija utvrđenih u ovoj Odluci. Trebalo bi predvidjeti punu financijsku pomoć Unije za kapacitete potrebne kako bi se odgovorilo na rizike male vjerojatnosti, ali visokog učinka, koji bi mogli uzrokovati znatne prekogranične učinke i za koje se razine pripravnosti u Uniji ne smatraju odgovarajućima na temelju analiza nedostataka kapaciteta koje su proveli nacionalna tijela za civilnu zaštitu i Komisija. Trebalo bi predvidjeti i znatno sufinanciranje za kapacitete čiji su trošak kupnje i periodični troškovi najviši, kao što su kapaciteti za gašenje šumskih požara iz zraka. Točne stope sufinanciranja trebalo bi utvrditi u godišnjim programima rada.

(20)

Kako bi se uravnotežile nacionalna odgovornost i solidarnost među državama članicama, dio operativnih troškova raspoređivanja rescEU kapaciteta trebao bi biti prihvatljiv za financijsku pomoć Unije.

(21)

Katastrofe u trećim zemljama mogle bi znatno utjecati na države članice ili njihove građane. U takvim situacijama rescEU kapaciteti također bi trebali biti dostupni za raspoređivanja izvan Unije. Zbog solidarnosti među državama članicama, u slučaju raspoređivanja rescEU kapaciteta izvan Unije, operativne troškove trebalo bi pokriti iz proračuna Unije.

(22)

Kako bi se osigurao koordiniran, a istodobno brz odgovor, Komisija bi odluke o raspoređivanju i demobilizaciji te svaku odluku u slučaju proturječnih zahtjeva trebala donijeti u bliskoj koordinaciji s državom članicom koja upućuje zahtjev i državom članicom koja predmetne rescEU kapacitete ima u vlasništvu ili takve kapacitete unajmljuje ili zakupljuje. Komisija i država članica koja rescEU kapacitete ima u vlasništvu ili takve kapacitete unajmljuje ili zakupljuje trebala bi sklopiti operativne ugovore u kojima se utvrđuju uvjeti za raspoređivanje rescEU kapaciteta.

(23)

Osposobljavanje, istraživanje i inovacije ključni su aspekti suradnje u području civilne zaštite. Kako bi se pojačalo učinkovitost i djelotvornost osposobljavanja i vježbi u području civilne zaštite, promicalo inovacije i dijalog te kako bi se poboljšala suradnja među nacionalnim tijelima i službama država članica zaduženima za civilnu zaštitu, potrebno je uspostaviti Mrežu znanja Unije u području civilne zaštite. Ta mreža trebala bi se temeljiti na postojećim strukturama, uključujući centre izvrsnosti, sveučilišta, istraživače i druge stručnjake, mlade profesionalce i iskusne volontere u području upravljanja hitnim situacijama. Trebalo bi ojačati i dodatnu suradnju s međunarodnim organizacijama u području osposobljavanja, istraživanja i inovacija te njome, ako je to moguće, obuhvatiti treće zemlje, posebno susjedne zemlje.

(24)

Osobe zadužene za civilnu zaštitu posvećuju svoje živote pomaganju drugima te ulažu vrijeme i trud kako bi pomogli ljudima kojima je to potrebno. Unija bi trebala odati priznanje takvoj hrabrosti i predanosti civilnoj zaštiti Unije.

(25)

Iako je jačanje civilne zaštite u svjetlu rastuće učestalosti katastrofa, kao što su one povezane s vremenom i one povezane s unutarnjom sigurnošću, jedan od glavnih prioriteta u cijeloj Uniji, od presudne je važnosti osigurati jaku teritorijalnu dimenziju i dimenziju pod vodstvom zajednice jer je djelovanje lokalne zajednice najbrži i najučinkovitiji način ograničavanja štete prouzročene katastrofama.

(26)

Potrebno je pojednostavniti i racionalizirati postupke Mehanizma Unije te povećati njihovu fleksibilnost kako bi se osiguralo da države članice mogu brzo pristupiti pomoći i kapacitetima koji su potrebni za što brži i učinkovitiji odgovor na prirodne katastrofe i na katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem.

(27)

Kako bi se u najvećoj mjeri iskoristili postojeći financijski instrumenti te kako bi se države članice poduprlo u pružanju pomoći, među ostalim kao odgovor na katastrofe izvan Unije, financiranje se odobrava na temelju članaka 21., 22. i 23. Odluke br. 1313/2013/EU u skladu s člankom 191. stavkom 1. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (7). Neovisno o tome financijska sredstva za aktivnosti civilne zaštite, a posebno za humanitarnu pomoć, trebala bi i dalje biti jasno razdvojena i potpuno u skladu s njihovim ciljevima i pravnim zahtjevima.

(28)

Važno je osigurati da države članice poduzimaju sve potrebne mjere za učinkovitu prevenciju prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem i ublažavanje njihovih učinaka. Odredbama ove Odluke trebale bi se pojačati veze između djelovanja u području prevencije, pripravnosti i odgovora u okviru Mehanizma Unije. Trebalo bi također osigurati koherentnost s drugim relevantnim zakonodavstvom Unije o prevenciji katastrofa i upravljanju rizicima od katastrofa, među ostalim za prekogranična preventivna djelovanja i odgovor na prijetnje kao što su ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju, kako je navedeno u Odluci br. 1082/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća (8). U programima teritorijalne suradnje na osnovi kohezijske politike predviđaju se konkretne mjere kako bi se u obzir uzeli otpornost na katastrofe, prevencija rizika i upravljanje rizicima te bi trebalo poduzeti dodatne napore za snažniju integraciju i veće sinergije. Nadalje, sva djelovanja trebala bi biti usklađena s međunarodnim obvezama kao što su Okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje 2015. – 2030., Pariški sporazum u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda (UN) o klimatskim promjenama i Program UN-a za održivi razvoj do 2030., a njima bi se trebalo i aktivno doprinositi ispunjenju tih obveza.

(29)

Kako bi se osigurala sveobuhvatna i neometana razmjena informacija o kapacitetima i modulima koji su dostupni državama članicama, potrebno je neprestano ažurirati informacije prenesene u zajednički komunikacijski i informacijski sustav za hitne situacije (CECIS). U pogledu informacija koje se pružaju putem CECIS-a, primjereno je i da u njemu države članice registriraju kapacitete koji nisu prethodno namijenjeni za Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu i koji su im dostupni za potrebe raspoređivanja tih kapaciteta putem Mehanizma Unije.

(30)

Jednako je važno stvarati sinergije te poboljšavati komplementarnost i koordinaciju između Mehanizma Unije i drugih instrumenata Unije, među ostalim s onima kojima se može doprinijeti popravku ili ublažavanju štete uzrokovane katastrofama.

(31)

Kako bi se izmijenile kategorije prihvatljivih troškova koje se upotrebljavaju za utvrđivanje financijske potpore Unije za razvoj rescEU kapaciteta, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (9). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(32)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Odluke u pogledu utvrđivanja vrsta i broja ključnih kapaciteta za odgovor koji su potrebni za Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu; utvrđivanja kapaciteta od kojih se sastoji rescEU, pritom uzimajući u obzir utvrđene rizike, sveukupne kapacitete i nedostatke; uspostave rescEU kapaciteta, upravljanja njima i njihova održavanja; uspostave i organizacije Mreže znanja Unije u području civilne zaštite; kategorija rizika male vjerojatnosti, ali visokog učinka te pripadajućih kapaciteta za upravljanje takvim rizicima; te kriterija i postupaka za odavanje priznanja za dugotrajnu predanost i izvanredne doprinose civilnoj zaštiti Unije, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(33)

S obzirom na to da cilj ove Odluke, odnosno povećanje kolektivne sposobnosti prevencije katastrofa te pripremanja za katastrofe i odgovora na njih, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njezina opsega ili učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Odluka ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(34)

Kako bi se osigurao neometan prijelaz na potpunu provedbu rescEU kapaciteta, Komisija bi u prijelaznom razdoblju trebala moći osigurati financijska sredstva kako bi se osigurala brza dostupnost relevantnih nacionalnih kapaciteta. Kako bi već u ljeto 2019. odgovorile na rizik od šumskih požara, Komisija i države članice trebale bi nastojati pribaviti dodatne kapacitete, uključujući helikoptere za gašenje požara.

(35)

Odluku br. 1313/2013/EU trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(36)

Kako bi se omogućila brza primjena mjera predviđenih ovom Odlukom, ova bi Odluka trebala stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije,