EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32019D0004

Odluka (EU) 2019/322 Europske središnje banke od 31. siječnja 2019. o prenošenju ovlasti za donošenje odluka u vezi s nadzornim ovlastima dodijeljenim nacionalnim pravom (ESB/2019/4)

SL L 55, 25.2.2019, p. 7–15 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

Legal status of the document In force: This act has been changed. Current consolidated version: 26/09/2021

ELI: http://data.europa.eu/eli/dec/2019/322/oj

25.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 55/7


ODLUKA (EU) 2019/322 EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 31. siječnja 2019.

o prenošenju ovlasti za donošenje odluka u vezi s nadzornim ovlastima dodijeljenim nacionalnim pravom (ESB/2019/4)

UPRAVNO VIJEĆE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (1), a posebno njezin članak 4. stavak 1. točke (d) i (e), članak 4. stavak 3. i članak 9. stavak 1.,

uzimajući u obzir Odluku (EU) 2017/933 Europske središnje banke od 16. studenoga 2016. o općem okviru za prenošenje ovlasti za donošenje odluka za pravne instrumente povezane s nadzornim zadaćama (ESB/2016/40) (2), a posebno njezin članak 4.,

budući da:

(1)

Unutar okvira članka 6. Uredbe (EU) br. 1024/2013, Europska središnja banka (ESB) obavlja isključivu zadaću nadzora kreditnih institucija s ciljem osiguravanja dosljedne primjene nadzornih standarda, jačanja financijske stabilnosti i osiguravanja jednakih uvjeta.

(2)

Članak 4. stavak 3. Uredbe (EU) br. 1024/2013 ESB propisuje da ESB mora primjenjivati mjerodavno pravo Unije, a kada se ono sastoji od direktiva, primjenjuje nacionalno pravo kojim su prenesene te direktive.

(3)

U skladu s drugim podstavkom članka 9. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1024/2013, za potrebe provođenja zadaća koje su mu dodijeljene, ESB ima sve ovlasti i obveze navedene u Uredbi (EU) br. 1024/2013 i sve ovlasti i obveze koje nadležna tijela imaju na temelju mjerodavnog prava Unije. Nadležnost ESB-a proteže se na izvršavanje nadzornih ovlasti dodijeljenih nacionalnim pravom koje nisu izričito propisane pravom Unije sve dok takve zadaće potpadaju pod zadaće ESB-a na temelju članka 4. Uredbe (EU) br. 1024/2013 i podupiru nadzornu funkciju. Od ESB-a, kao nadležnog tijela, zahtijeva se donošenje značajnog broja odluka svake godine u vezi s nadzornim ovlastima dodijeljenim nacionalnim pravom.

(4)

Radi olakšavanja postupka donošenja odluka, potrebna je odluka o prenošenju ovlasti u vezi s donošenjem takvih odluka. Sud Europske unije prepoznao je da je prenošenje ovlasti neophodno radi omogućavanja instituciji od koje se zahtijeva donošenje značajnog broja odluka da obavlja svoje dužnosti. Slično tomu, Sud Europske unije prepoznao je potrebu osiguravanja da tijela nadležna za donošenje odluka mogu djelovati na načelu svojstvenom svim institucionalnim sustavima (3).

(5)

Prenošenje ovlasti za donošenje odluka trebalo bi biti ograničeno i razmjerno, a opseg prenošenja treba biti jasno utvrđen.

(6)

Odluka (EU) 2017/933 (ESB/2016/40) utvrđuje postupak koji je potrebno poštovati za donošenje odluka o prenošenju ovlasti u vezi s nadzorom i osobe kojima se mogu prenijeti ovlasti za donošenje odluka. Ta Odluka ne utječe na izvršavanje ESB-ovih nadzornih zadaća i bez utjecaja je na nadležnost Nadzornog odbora za predlaganje dovršenih nacrta odluka Upravnom vijeću.

(7)

Kada nisu ispunjeni kriteriji za donošenje delegirane odluke, kako su utvrđeni u ovoj Odluci, odluke je potrebno donijeti u skladu s postupkom neisticanja prigovora iz članka 26. stavka 8. Uredbe (EU) br. 1024/2013, a kako je dalje razrađen u članku 13.g Odluke ESB/2004/2 (4). Nadalje, postupak neisticanja prigovora trebao bi se također primijeniti ako voditelji radnih jedinica imaju nedoumica o ispunjavanju kriterija procjene za odluke na temelju nacionalnih ovlasti zbog složenosti procjene.

(8)

Nadzorne odluke ESB-a mogu biti podvrgnute administrativnom preispitivanju u skladu s člankom 24. Uredbe (EU) br. 1024/2013, a kako je dalje utvrđeno Odlukom ESB/2014/16 (5). U slučaju takvog administrativnog preispitivanja, Nadzorni odbor trebao bi uzeti u obzir mišljenje Administrativnog odbora za preispitivanja i dostaviti novi nacrt odluke Upravnom vijeću na donošenje u skladu s postupkom neisticanja prigovora,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Odluke primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)

„odluke na temelju nacionalnih ovlasti” znači odluke koje donosi ESB u izvršavanju svojih nadzornih zadaća dodijeljenih nacionalnim pravom koje nisu izričito utvrđene u pravu Unije;

(2)

„stjecanje udjela” znači stjecanje izravnog ili neizravnog udjela u kapitalu ili glasačkim pravima u drugom subjektu, uključujući stjecanje kao posljedicu osnivanja novog subjekta, osim stjecanja kvalificiranog udjela u smislu članka 22. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (6);

(3)

„spajanje odnosno pripajanje” znači (a) postupak pri kojem jedno ili više društava, pri prestanku poslovanja bez likvidacije, prenose svu svoju imovinu i obveze na postojeće ili novo društvo, u zamjenu za izdavanje svojim članovima vrijednosnih papira ili udjela koji predstavljaju kapital tog postojećeg ili novog društva, ili (b) svaka transakcija koja je spajanje odnosno pripajanje na temelju mjerodavnog nacionalnog prava;

(4)

„podjela” znači (a) postupak pri kojem jedno ili više društava dijeli dio svoje imovine i obveza i stvara novo društvo koje drži tu imovinu i obveze, ili (b) svaka transakcija koja je podjela na temelju mjerodavnog nacionalnog prava;

(5)

„treća zemlja ili državno područje” znači svaka država ili državno područje izvan Europskog gospodarskog prostora;

(6)

„povezana osoba” znači fizička osoba koja je povezana s kreditnom institucijom ili bliski član obitelji te osobe ili pravna osoba koja je povezana s kreditnom institucijom, u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom;

(7)

„odluka donesena na temelju SREP-a” znači odluka ESB-a donesena na temelju članka 16. Uredbe (EU) br. 1024/2013 nakon godišnjeg postupka nadzorne provjere i ocjene u smislu članka 97. Direktive 2013/36/EU;

(8)

„koeficijent likvidnosne pokrivenosti” znači omjer kako je definiran u članku 4. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/61 (7);

(9)

„istovjetni nadzorni i regulatorni standardi” su nadzorni i regulatorni zahtjevi ili aranžmani koje primjenjuje treća zemlja ili državno područje koji su priznati od strane Europske komisije kao istovjetni onima primjenjivim u Uniji u skladu s člankom 107. stavkom 4. i člankom 114. stavkom 7. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (8). Relevantne treće zemlje i državna područja navedena su u Prilogu I. i IV. Provedbene odluke Komisije 2014/908/EU (9);

(10)

„odluka o prenošenju ovlasti” i „delegirana odluka” imaju isto značenje kao u članku 3. točkama 2. i 4. Odluke (EU) 2017/933 (ESB/2016/40), navedenim redoslijedom;

(11)

„voditelji radnih jedinica” znači voditelji radnih jedinica ESB-a kojima je prenesena ovlast za donošenje odluka na temelju nacionalnih ovlasti;

(12)

„postupak nepodnošenja prigovora” znači postupak utvrđen člankom 26. stavkom 8. Uredbe (EU) br. 1024/2013 i dalje razrađen u članku 13.g Odluke ESB/2004/2;

(13)

„negativna odluka” znači odluka kojom se ne daje odobrenje koje zahtijeva značajni nadzirani subjekt ili kojom se to odobrenje ne daje u potpunosti. Odluka s dodatnim odredbama kao što su uvjeti ili obveze smatra se negativnom odlukom osim ako se tim dodatnim odredbama (a) osigurava da nadzirani subjekt ispunjava zahtjeve mjerodavnog nacionalnog prava i koji su dogovoreni u pisanom obliku, ili (b) samo potvrđuje jedan ili više postojećih zahtjeva koje institucija mora ispuniti u skladu s mjerodavnim odredbama nacionalnog prava ili se zahtijevaju informacije o ispunjavanju jednog ili više takvih uvjeta;

(14)

„značajni nadzirani subjekt” znači značajni nadzirani subjekt kako je definiran u članku 2. točki 16. Uredbe (EU) br. 468/2014 Europske središnje banke (ESB/2014/17) (10);

(15)

„podružnica” znači podružnica kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 17. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(16)

„predstavništvo” znači ured koji promiče ili pomaže djelovanju nadziranog subjekta, ali koji ne provodi poslovanje kreditne institucije;

(17)

„dodatne pomoćne usluge” znači administrativne usluge, usluge za klijente, naplata potraživanja, elektronički potpisi ili druge slične usluge u vezi s poslovanjem kreditne institucije;

(18)

„uputa ESB-a” znači svaki dokument koji je donijelo Upravno vijeće na prijedlog Nadzornog odbora i koji je objavljen na mrežnim stranicama ESB-a te koji daje smjernice o ESB-ovu tumačenju pravnih zahtjeva.

Članak 2.

Predmet i područje primjene

1.   Ova Odluka utvrđuje kriterije za delegiranje ovlasti za donošenje odluka na voditelje radnih jedinica ESB-a za donošenje odluka na temelju nacionalnih ovlasti.

2.   Delegiranje ovlasti za donošenje odluka bez utjecaja je na nadzornu procjenu koja se provodi za potrebe donošenja odluka na temelju nacionalnih ovlasti.

Članak 3.

Delegiranje odluka na temelju nacionalnih ovlasti

1.   U skladu s člankom 4. Odluke (EU) 2017/933 (ESB/2016/40), Upravno vijeće ovime delegira na voditelje radnih jedinica ESB-a, koje je imenovao Izvršni odbor u skladu s člankom 5. te Odluke, ovlast za donošenje odluka na temelju nacionalnih ovlasti u vezi sa sljedećim: (a) stjecanje udjela; (b) stjecanje imovine ili obveza; (c) prodaja udjela; (d) prodaja imovine ili obveza; (e) spajanje odnosno pripajanje; (f) podjela; (g) poslovanje u trećim zemljama ili državnim područjima; (h) eksternalizacija; (i) izmjene statuta; (j) imenovanje vanjskih revizora; (k) kredit povezanim osobama.

2.   Odluke na temelju nacionalnih ovlasti navedene u stavku 1. donose se putem delegirane odluke samo ako su ispunjeni odgovarajući kriteriji za donošenje delegirane odluke, kako su navedeni u člancima od 4. do 14.

3.   Odluke na temelju nacionalnih ovlasti ne donose se putem delegirane odluke ako nacionalno pravo zahtijeva nadzorno odobrenje strateških mjera kreditnih institucija ili ako složenost procjene zahtijeva da se donose temeljem postupka neisticanja prigovora.

4.   Svako delegiranje ovlasti za donošenje odluka primjenjuje se na donošenje nadzornih odluka i na odobravanje pozitivnih procjena od strane ESB-a kada se nadzorna odluka ne zahtijeva na temelju nacionalnog prava.

5.   Negativne odluke ne donose se putem delegirane odluke.

6.   Kada se odluka ne smije donijeti putem delegirane odluke, ona se donosi u skladu s postupkom neisticanja prigovora.

Članak 4.

Kriteriji za donošenje delegiranih odluka o stjecanju udjela

1.   Odluka o odobrenju stjecanja udjela u kreditnim institucijama ili nekreditnim institucijama od strane značajnog nadziranog subjekta donosi se putem delegirane odluke ako su ispunjeni svi sljedeći kriteriji:

(a)

utjecaj na regulatorni kapital značajnog nadziranog subjekta koji je stjecatelj je ograničen, što znači da:

i.

nakon stjecanja, regulatorni kapital prelazi, ili je procijenjeno da će nastaviti prelaziti, iznos zahtjeva iz članka 92. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, regulatorni kapital koji treba držati u skladu s člankom 16. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1024/2013, zahtjev za kombinirani zaštitni sloj, kako je definiran u članku 128. točki 6. Direktive 2013/36/EU i uputama u sklopu drugog stupa kako su utvrđene u posljednjoj dostupnoj odluci donesenoj na temelju SREP-a; i

ii.

utjecaj smanjenja na stopu redovnog osnovnog kapitala, stopu osnovnog kapitala i stopu ukupnog kapitala je ispod 100 baznih bodova;

(b)

utjecaj na likvidnost značajnog nadziranog subjekta koji je stjecatelj je ograničen, što znači da:

i.

koeficijent likvidnosne pokrivenosti ostaje iznad 110 % i iznad je likvidnosnih zahtjeva utvrđenih u posljednjoj dostupnoj odluci donesenoj na temelju SREP-a, ako su oni viši od zahtijevanog minimalnog koeficijenta likvidnosne pokrivenosti;

ii.

na konsolidiranoj razini, koeficijent likvidnosne pokrivenosti nije smanjen za više od 50 %;

(c)

ciljani subjekt nalazi se u državi članici Unije ili Ekonomskog gospodarskog područja ili u trećoj zemlji ili državnom području s istovjetnim nadzornim i regulatornim standardima.

2.   Procjena stjecanja udjela provodi se u skladu s mjerodavnim odredbama nacionalnog prava, također uzimajući u obzir sve primjenjive upute ESB-a i/ili stajališta nacionalnih nadležnih tijela, smjernice ili slične akte.

Članak 5.

Kriteriji za donošenje delegiranih odluka o stjecanju imovine ili obveza

1.   Odluka o odobrenju stjecanja imovine ili obveza u kreditnim institucijama ili nekreditnim institucijama od strane značajnog nadziranog subjekta donosi se putem delegirane odluke ako su ispunjeni svi sljedeći kriteriji:

(a)

utjecaj na regulatorni kapital značajnog nadziranog subjekta koji je stjecatelj, kao posljedica stjecanja, je ograničen, što znači da:

i.

nakon stjecanja, regulatorni kapital prelazi, ili je procijenjeno da će nastaviti prelaziti, iznos zahtjeva iz članka 92. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, regulatorni kapital koji treba držati u skladu s člankom 16. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1024/2013, zahtjev za kombinirani zaštitni sloj, kako je definiran u članku 128. točki 6. Direktive 2013/36/EU i uputama u sklopu drugog stupa kako su utvrđene u posljednjoj dostupnoj odluci donesenoj na temelju SREP-a; i

ii.

utjecaj smanjenja na stopu redovnog osnovnog kapitala, stopu osnovnog kapitala i stopu ukupnog kapitala je ispod 100 baznih bodova;

(b)

utjecaj na likvidnost značajnog nadziranog subjekta koji je stjecatelj, kao posljedica stjecanja, je ograničen, što znači da:

i.

koeficijent likvidnosne pokrivenosti ostaje iznad 110 % i iznad je likvidnosnih zahtjeva utvrđenih u posljednjoj dostupnoj odluci donesenoj na temelju SREP-a, ako su oni viši od zahtijevanog minimalnog koeficijenta likvidnosne pokrivenosti; i

ii.

na konsolidiranoj razini, koeficijent likvidnosne pokrivenosti nije smanjen za više od 50 %;

(c)

vrijednost stečene imovine i obveza ne prelazi 25 % ukupne imovine značajnog nadziranog subjekta koji je stjecatelj na pojedinačnoj razini.

2.   Procjena stjecanja imovine ili obveza provodi se u skladu s mjerodavnim odredbama nacionalnog prava, također uzimajući u obzir sve primjenjive upute ESB-a i/ili stajališta nacionalnih nadležnih tijela, smjernice ili slične akte.

Članak 6.

Kriteriji za donošenje delegiranih odluka o prodaji udjela

1.   Odluka o odobrenju prodaje udjela od strane značajnog nadziranog subjekta donosi se putem delegirane odluke ako su ispunjeni svi sljedeći kriteriji:

(a)

utjecaj na regulatorni kapital značajnog nadziranog subjekta koji je prodavatelj je ograničen, što znači da:

i.

nakon prodaje, regulatorni kapital prelazi, ili je procijenjeno da će nastaviti prelaziti, iznos zahtjeva iz članka 92. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, regulatorni kapital koji treba držati u skladu s člankom 16. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1024/2013, zahtjev za kombinirani zaštitni sloj, kako je definiran u članku 128. točki 6. Direktive 2013/36/EU i uputama u sklopu drugog stupa kako su utvrđene u posljednjoj dostupnoj odluci donesenoj na temelju SREP-a; i

ii.

utjecaj smanjenja na stopu redovnog osnovnog kapitala, stopu osnovnog kapitala i stopu ukupnog kapitala je ispod 100 baznih bodova;

(b)

utjecaj na likvidnost značajnog nadziranog subjekta koji je prodavatelj je ograničen, što znači da:

i.

koeficijent likvidnosne pokrivenosti ostaje iznad 110 % i iznad je likvidnosnih zahtjeva utvrđenih u posljednjoj dostupnoj odluci donesenoj na temelju SREP-a, ako su oni viši od zahtijevanog minimalnog koeficijenta likvidnosne pokrivenosti; i

ii.

na konsolidiranoj razini, koeficijent likvidnosne pokrivenosti nije smanjen za više od 50 %.

2.   Procjena prodaje udjela provodi se u skladu s mjerodavnim odredbama nacionalnog prava, također uzimajući u obzir sve primjenjive upute ESB-a i/ili stajališta nacionalnih nadležnih tijela, smjernice ili slične akte.

Članak 7.

Kriteriji za donošenje delegiranih odluka o prodaji imovine ili obveza

1.   Odluka o odobrenju prodaje imovine ili obveza od strane značajnog nadziranog subjekta donosi se putem delegirane odluke ako su ispunjeni svi sljedeći kriteriji:

(a)

utjecaj na regulatorni kapital značajnog nadziranog subjekta koji je prodavatelj, kao posljedica prodaje imovine ili obveza, je ograničen, što znači da:

i.

nakon prodaje, regulatorni kapital prelazi, ili je procijenjeno da će nastaviti prelaziti, iznos zahtjeva iz članka 92. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, regulatorni kapital koji treba držati u skladu s člankom 16. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1024/2013, zahtjev za kombinirani zaštitni sloj, kako je definiran u članku 128. točki 6. Direktive 2013/36/EU i uputama u sklopu drugog stupa kako su utvrđene u posljednjoj dostupnoj odluci donesenoj na temelju SREP-a; i

ii.

utjecaj smanjenja na stopu redovnog osnovnog kapitala, stopu osnovnog kapitala i stopu ukupnog kapitala je ispod 100 baznih bodova;

(b)

utjecaj na likvidnost značajnog nadziranog subjekta koji je prodavatelj, kao posljedica prodaje imovine ili obveza, je ograničen, što znači da:

i.

koeficijent likvidnosne pokrivenosti ostaje iznad 110 % i iznad je likvidnosnih zahtjeva utvrđenih u posljednjoj dostupnoj odluci donesenoj na temelju SREP-a, ako su oni viši od zahtijevanog minimalnog koeficijenta likvidnosne pokrivenosti; i

ii.

na konsolidiranoj razini, koeficijent likvidnosne pokrivenosti nije smanjen za više od 50 %;

(c)

vrijednost imovine ili obveza koje se prodaju ne prelazi 25 % ukupne imovine značajnog nadziranog subjekta koji je prodavatelj na pojedinačnoj razini.

2.   Procjena prodaje imovine ili obveza provodi se u skladu s mjerodavnim odredbama nacionalnog prava, također uzimajući u obzir sve primjenjive upute ESB-a i/ili stajališta nacionalnih nadležnih tijela, smjernice ili slične akte.

Članak 8.

Kriteriji za donošenje delegiranih odluka o spajanjima odnosno pripajanjima

1.   Odluka o odobrenju spajanja odnosno pripajanja koje uključuje najmanje jedan značajni nadzirani subjekt donosi se putem delegirane odluke ako su ispunjeni svi sljedeći kriteriji:

(a)

utjecaj na regulatorni kapital značajnog nadziranog subjekta koji nastane kao posljedica spajanja odnosno pripajanja, je ograničen, što znači da:

i.

nakon spajanja odnosno pripajanja, regulatorni kapital prelazi, ili je procijenjeno da će nastaviti prelaziti, iznos zahtjeva iz članka 92. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, regulatorni kapital koji treba držati u skladu s člankom 16. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1024/2013, zahtjev za kombinirani zaštitni sloj, kako je definiran u članku 128. točki 6. Direktive 2013/36/EU i uputama u sklopu drugog stupa kako su utvrđene u posljednjoj dostupnoj odluci donesenoj na temelju SREP-a; i

ii.

utjecaj smanjenja na stopu redovnog osnovnog kapitala, stopu osnovnog kapitala i stopu ukupnog kapitala je ispod 100 baznih bodova;

(b)

utjecaj na likvidnost značajnog nadziranog subjekta koji nastane kao posljedica spajanja odnosno pripajanja, je ograničen, što znači da:

i.

koeficijent likvidnosne pokrivenosti ostaje iznad 110 % i iznad je likvidnosnih zahtjeva utvrđenih u posljednjoj dostupnoj odluci donesenoj na temelju SREP-a, ako su oni viši od zahtijevanog minimalnog koeficijenta likvidnosne pokrivenosti; i

ii.

na konsolidiranoj razini, koeficijent likvidnosne pokrivenosti nije smanjen za više od 50 %;

(c)

upravljačka struktura značajnog nadziranog subjekta koji nastane kao posljedica spajanja odnosno pripajanja ne potiče zabrinutost u pogledu nadzora.

2.   Ovlasti za donošenje odluka neće niti u kojem slučaju biti delegirane voditeljima radnih jedinica u odnosu na sljedeće:

(a)

spajanja odnosno pripajanja jednog značajnog nadziranog subjekta i drugog subjekta koji ne pripada istoj grupi značajnog nadziranog subjekta; ili

(b)

prekogranična spajanja odnosno pripajanja između značajnih nadziranih subjekata koji pripadaju istoj grupi.

3.   Procjena spajanja odnosno pripajanja provodi se u skladu s mjerodavnim odredbama nacionalnog prava, također uzimajući u obzir sve primjenjive upute ESB-a i/ili stajališta nacionalnih nadležnih tijela, smjernice ili slične akte.

Članak 9.

Kriteriji za donošenje delegiranih odluka o podjeli

1.   Odluka o odobrenju podjele koja uključuje najmanje jedan značajni nadzirani subjekt donosi se putem delegirane odluke ako su ispunjeni svi sljedeći kriteriji:

(a)

utjecaj na regulatorni kapital značajnog nadziranog subjekta ili subjekata koji nastane kao posljedica podjele je ograničen, što znači da:

i.

nakon podjele, regulatorni kapital prelazi, ili je procijenjeno da će nastaviti prelaziti, iznos zahtjeva iz članka 92. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, regulatorni kapital koji treba držati u skladu s člankom 16. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1024/2013, zahtjev za kombinirani zaštitni sloj, kako je definiran u članku 128. točki 6. Direktive 2013/36/EU i uputama u sklopu drugog stupa kako su utvrđene u posljednjoj dostupnoj odluci donesenoj na temelju SREP-a; i

ii.

utjecaj smanjenja na stopu redovnog osnovnog kapitala, stopu osnovnog kapitala i stopu ukupnog kapitala je ispod 100 baznih bodova;

(b)

utjecaj na likvidnost značajnog nadziranog subjekta ili subjekata koji nastane kao posljedica podjele je ograničen, što znači da:

i.

koeficijent likvidnosne pokrivenosti ostaje iznad 110 % i iznad je likvidnosnih zahtjeva utvrđenih u posljednjoj dostupnoj odluci donesenoj na temelju SREP-a, ako su oni viši od zahtijevanog minimalnog koeficijenta likvidnosne pokrivenosti; i

ii.

na konsolidiranoj razini, koeficijent likvidnosne pokrivenosti nije smanjen za više od 50 %;

(c)

upravljačka struktura značajnog nadziranog subjekta ili subjekata koji nastanu kao posljedica podjele ne potiče zabrinutost u pogledu nadzora.

2.   Ovlasti za donošenje odluka neće niti u kojem slučaju biti delegirane voditeljima radnih jedinica u odnosu na sljedeće:

(a)

podjele koje imaju za posljedicu osnivanje drugog subjekta koji ne pripada istoj grupi značajnog nadziranog subjekta; ili

(b)

podjele koje imaju za posljedicu osnivanje subjekta u državi ili državnom području različitom od onog u kojem je osnovan značajan nadzirani subjekt.

3.   Procjena podjele provodi se u skladu s mjerodavnim odredbama nacionalnog prava, također uzimajući u obzir sve primjenjive upute ESB-a i/ili stajališta nacionalnih nadležnih tijela, smjernice ili slične akte.

Članak 10.

Kriteriji za donošenje delegiranih odluka o poslovanju u trećim zemljama ili državnim područjima

1.   Odluka o odobrenju osnivanja podružnice od strane značajnog nadziranog subjekta u trećoj zemlji ili državnom području donosi se putem delegirane odluke ako su ispunjeni svi sljedeći kriteriji:

(a)

podružnica se osniva u trećoj zemlji ili državnom području s istovjetnim nadzornim i regulatornim standardima;

(b)

ukupna imovina podružnice kako je procijenjena u programu poslovanja ne prelazi 10 % ukupne imovine značajnog nadziranog subjekta; i

(c)

podružnica obavlja transakcije koje se prvenstveno izvršavaju u trećoj zemlji ili državnom području gdje je podružnica osnovana.

2.   Odluke o sljedećim radnjama značajnog nadziranog subjekta donose se putem delegiranih odluka:

(a)

zatvaranje podružnice;

(b)

promjene u strukturi podružnice;

(c)

osnivanje ili zatvaranje predstavništva; i

(d)

pružanje bankovnih usluga u trećoj državi ili državnom području bez uspostavljanja fizičke prisutnosti u obliku podružnice ili društva kćeri,

osim ako se odgovarajuće radnje provode u zemlji uključenoj u popis u Prilogu Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2016/1675 (11).

3.   Procjena poslovanja u trećim zemljama ili državnim teritorijima provodi se u skladu s mjerodavnim odredbama nacionalnog prava, također uzimajući u obzir sve primjenjive upute ESB-a i/ili stajališta nacionalnih nadležnih tijela, smjernice ili slične akte.

Članak 11.

Kriteriji za donošenje delegiranih odluka o eksternalizaciji

1.   Odluka o odobrenju eksternalizacije aktivnosti od strane značajnog nadziranog subjekta donosi se putem delegirane odluke ako je ispunjen jedan ili više sljedećih kriterija:

(a)

pružatelj usluga dio je iste grupe kao značajan nadzirani subjekt (eksternalizacija unutar grupe) i osnovan je u Uniji; ili

(b)

pružatelj usluga je nadzirani subjekt koji je osnovan u Uniji i ovlašten je obavljati eksternalizirane usluge; ili

(c)

eksternalizacija se odnosi na dodatne pomoćne usluge i pružatelj usluga je osnovan u Uniji ili u Europskom gospodarskom području.

2.   Procjena projekata eksternalizacije provodi se u skladu s mjerodavnim odredbama nacionalnog prava, također uzimajući u obzir sve primjenjive upute ESB-a i/ili stajališta nacionalnih nadležnih tijela, smjernice ili slične akte.

Članak 12.

Kriteriji za donošenje delegiranih odluka o izmjenama statuta

1.   Odluka o odobrenju izmjene statuta značajnog nadziranog subjekta donosi se putem delegirane odluke u sljedećim slučajevima:

(a)

izmjene koje su čisto formalne uključujući promjene imena i adrese;

(b)

izmjene koje jednostavno prenose zakonske zahtjeve zakonodavne ili regulatorne naravi;

(c)

izmjene koje provode sudske ili administrativne odluke ili koje su izvršene na zahtjev ESB-a;

(d)

izmjene koje se odnose na temeljni kapital značajnog nadziranog subjekta ako je povezana odluka o regulatornom kapitalu, npr. o klasifikaciji instrumenta kapitala kao instrumenta redovnog osnovnog kapitala ili smanjenja regulatornog kapitala, također delegirana;

(e)

izmjene statuta društva kćeri da bi se uskladio sa statutom njegova matičnog društva, ako su izmjene potonjeg već odobrene od strane ESB-a.

2.   Procjena izmjena statuta provodi se u skladu s mjerodavnim odredbama nacionalnog prava, također uzimajući u obzir sve primjenjive upute ESB-a i/ili stajališta nacionalnih nadležnih tijela, smjernice ili slične akte.

Članak 13.

Kriteriji za donošenje delegiranih odluka o imenovanju ili promjeni vanjskih revizora

1.   Odluka o imenovanju ili promjeni vanjskih revizora značajnog nadziranog subjekta donosi se putem delegirane odluke kada takva odluka predstavlja, na temelju mjerodavnog nacionalnog prava, izvršenje bonitetnog nadzora u skladu s člankom 4. Uredbe (EU) br. 1024/2013.

2.   Ovlasti za donošenje odluka se ni u kojem slučaju ne delegiraju na voditelje radnih jedinica u odnosu na (a) odluke koje se odnose na zamjenu jednog vanjskog revizora drugim imenovanim od strane nadležnog nadzornog tijela, ili (b) odluke koje se odnose na imenovanje vanjskog revizora po uputi nadležnog nadzornog tijela.

3.   Procjena prikladnosti vanjskih revizora provodi se u skladu s mjerodavnim odredbama nacionalnog prava, također uzimajući u obzir sve primjenjive upute ESB-a i/ili stajališta nacionalnih nadležnih tijela, smjernice ili slične akte.

Članak 14.

Kriteriji za donošenje delegiranih odluka o kreditu povezanim osobama

1.   Odluka o odobrenju kredita od strane značajnog nadziranog subjekta povezanoj osobi donosi se putem delegirane odluke ako su ispunjeni svi sljedeći kriteriji:

(a)

ukupna izloženost značajnog nadziranog subjekta prema povezanoj osobi ne premašuje 5 milijuna EUR; i

(b)

uvjeti primjenjivi na odobravanje kredita nisu povoljniji od onih prema kojima se kredit odobrava klijentima koji nisu povezane osobe ili su barem slični onima koji su primijenjivi na istu vrstu poslova sklopljenih sa zaposlenicima koji nisu povezane osobe značajnog nadziranog subjekta.

2.   Procjena odobravanja kredita povezanoj osobi provodi se u skladu s mjerodavnim odredbama nacionalnog prava, također uzimajući u obzir sve primjenjive upute ESB-a i/ili stajališta nacionalnih nadležnih tijela, smjernice ili slične akte.

Članak 15.

Prijelazna odredba

Ova se Odluka ne primjenjuje na slučajeve kada je zahtjev kojim se traži odobrenje bilo kojeg od postupaka iz članka 3. stavka 1. dostavljen ESB-u prije stupanja na snagu ove Odluke.

Članak 16.

Stupanje na snagu

Ova Odluka stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni 31. siječnja 2019.

Predsjednik ESB-a

Mario DRAGHI


(1)  SL L 287, 29.10.2013., str. 63.

(2)  SL L 141, 1.6.2017., str. 14.

(3)  Vidjeti na primjer presudu Suda Europske unije od 23. rujna 1986., AKZO Chemie protiv Komisije, 5/85, ECLI:EU:C:1986:328, stavak 37.; i presudu Suda Europske unije od 26. svibnja 2005., Carmine Salvatore Tralli protiv ESB-a, C-301/02 P, ECLI:EU:C:2005:306, stavak 59.

(4)  Odluka ESB/2004/2 od 19. veljače 2004. o donošenju Poslovnika Europske središnje banke (SL L 80, 18.3.2004., str. 33.).

(5)  Odluka ESB/2014/16 od 14. travnja 2014. o osnivanju Administrativnog odbora za preispitivanja i njegovih pravila postupanja (SL L 175, 14.6.2014., str. 47.).

(6)  Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).

(7)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/61 оd 10. listopada 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija (SL L 11, 17.1.2015., str. 1.).

(8)  Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).

(9)  Provedbena odluka Komisije 2014/908/EU od 12. prosinca 2014. o istovjetnosti nadzornih i regulatornih zahtjeva određenih trećih zemalja i državnih područja za potrebe tretmana izloženosti u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 359, 16.12.2014., str. 155.).

(10)  Uredba (EU) br. 468/2014 Europske središnje banke od 16. travnja 2014. o uspostavljanju okvira za suradnju unutar Jedinstvenog nadzornog mehanizma između Europske središnje banke i nacionalnih nadležnih tijela te s nacionalnim imenovanim tijelima (Okvirna uredba o SSM-u) (ESB/2014/17) (SL L 141, 14.5.2014., str. 1.).

(11)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2016/1675 оd 14. srpnja 2016. o dopuni Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća utvrđivanjem visokorizičnih trećih zemalja sa strateškim nedostacima (SL L 254, 20.9.2016., str. 1.).


Top