Accept Refuse

EUR-Lex Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32018R1727

Uredba (EU) 2018/1727 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o Agenciji Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) te zamjeni i stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2002/187/PUP

PE/37/2018/REV/1

OJ L 295, 21.11.2018, p. 138–183 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, GA, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

In force

21.11.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 295/138


UREDBA (EU) 2018/1727 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 14. studenoga 2018.

o Agenciji Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) te zamjeni i stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2002/187/PUP

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 85.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),

budući da:

(1)

Eurojust je osnovan Odlukom Vijeća 2002/187/PUP (2) kao tijelo Unije s pravnom osobnošću radi poticanja i unapređivanja koordinacije i suradnje među nadležnim pravosudnim tijelima država članica, posebno u vezi s teškim organiziranim kriminalitetom. Pravni okvir Eurojusta izmijenjen je odlukama Vijeća 2003/659/PUP (3) i 2009/426/PUP (4).

(2)

Člankom 85. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđa se da Eurojust treba urediti uredbom donesenom u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom. Njime se također zahtijeva utvrđivanje aranžmanâ za uključivanje Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata u ocjenu aktivnosti Eurojusta.

(3)

U članku 85. UFEU-a također se predviđa da misija Eurojusta treba biti podupiranje i jačanje usklađivanja i suradnje među nacionalnim tijelima nadležnima za istragu i kazneni progon u vezi s teškim kriminalitetom koji pogađa dvije ili više država članica ili koji zahtijeva zajednički kazneni progon, na temelju radnji koje su provela i informacija koje su pribavila tijela država članica i Agencija Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol).

(4)

Cilj ove Uredbe jest izmijeniti i proširiti odredbe Odluke 2002/187/PUP. S obzirom na to da su izmjene koje treba provesti značajne po broju i prirodi, Odluku 2002/187/PUP trebalo bi radi jasnoće u cijelosti zamijeniti u odnosu na države članice koje obvezuje ova Uredba.

(5)

Budući da je Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) osnovan na temelju pojačane suradnje, Uredba Vijeća (EU) 2017/1939 (5) u cijelosti je obvezujuća i izravno se primjenjuje samo na one države članice koje sudjeluju u pojačanoj suradnji. Stoga, za one države članice koje ne sudjeluju u EPPO-u Eurojust i dalje ostaje u potpunosti nadležan za vrste teških kaznenih djela navedenih u Prilogu I. ovoj Uredbi.

(6)

Člankom 4. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) upućuje se na načelo lojalne suradnje prema kojem si Unija i države članice uz puno uzajamno poštovanje trebaju međusobno pomagati pri obavljanju zadaća koje proizlaze iz UEU-a i UFEU-a.

(7)

Kako bi se olakšala suradnja Eurojusta i EPPO-a, Eurojust bi, kad god je to potrebno, trebao rješavati pitanja koja su važna za EPPO.

(8)

S obzirom na to da je EPPO osnovan na temelju pojačane suradnje, potrebno je jasno utvrditi podjelu nadležnosti između EPPO-a i Eurojusta u pogledu kaznenih djela koja utječu na financijske interese Unije. Od datuma kada EPPO preuzme svoje zadaće Eurojust bi trebao moći izvršavati svoju nadležnost u predmetima koji se odnose na kaznena djela za koja je nadležan EPPO, kada ta kaznena djela uključuju i države članice koje sudjeluju u pojačanoj suradnji u vezi s osnivanjem EPPO-a i države članice koje u toj pojačanoj suradnji ne sudjeluju. Eurojust bi u takvim slučajevima trebao djelovati na zahtjev država članica koje ne sudjeluju u toj pojačanoj suradnji ili na zahtjev EPPO-a. Eurojust bi u svakom slučaju trebao i dalje zadržati nadležnost za kaznena djela koja utječu na financijske interese Unije onda kada EPPO za njih nije nadležan ili kada je EPPO za njih nadležan, ali ne izvršava svoju nadležnost. Države članice koje ne sudjeluju u pojačanoj suradnji u vezi s osnivanjem EPPO-a mogu i dalje zahtijevati potporu Eurojusta u svim slučajevima koji se odnose na kaznena djela koja utječu na financijske interese Unije. EPPO i Eurojust trebali bi razviti blisku operativnu suradnju u skladu sa svojim mandatima.

(9)

Kako bi Eurojust mogao ispuniti svoju misiju i razviti svoj puni potencijal u borbi protiv teškog prekograničnog kriminaliteta, njegove operativne funkcije trebalo bi ojačati smanjenjem administrativnog opterećenja nacionalnih članova, a njegovu europsku dimenziju ojačati sudjelovanjem Komisije u Izvršnom odboru i većim uključivanjem Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata u evaluaciju njegovih aktivnosti.

(10)

Prema tome, ovom bi se Uredbom trebali utvrditi aranžmani za uključivanje parlamenata, moderniziranje strukture Eurojusta i pojednostavnjenje njegova sadašnjeg pravnog okvira, zadržavajući one elemente koji su se u njegovu radu pokazali učinkovitima.

(11)

Potrebno je jasno utvrditi vrste teških kaznenih djela koja pogađaju dvije ili više država članica, a koja su u nadležnosti Eurojusta. Nadalje, trebalo bi definirati slučajeve koji ne uključuju dvije ili više država članica, ali zahtijevaju zajednički kazneni progon. Takvi slučajevi mogu uključivati istrage i kazneni progon koji pogađaju samo jednu državu članicu i treću zemlju ako je s tom trećom zemljom sklopljen sporazum ili ako može postojati posebna potreba za uključivanjem Eurojusta. Takav kazneni progon može se odnositi i na slučajeve koji pogađaju samo jednu državu članicu i imaju posljedice na razini Unije.

(12)

Kada izvršava svoje operativne funkcije u odnosu na konkretne kaznene predmete, na zahtjev nadležnih tijela država članica ili na vlastitu inicijativu, Eurojust bi trebao djelovati ili putem jednog ili više nacionalnih članova ili kao Kolegij. Djelujući na vlastitu inicijativu Eurojust može preuzeti proaktivniju ulogu u koordinaciji predmeta, primjerice pružanjem potpore nacionalnim tijelima u njihovim istragama i kaznenom progonu. To može obuhvaćati uključivanje država članica koje možda prvotno nisu bile uključene u predmet i otkrivanje poveznica između predmeta na temelju informacija koje Eurojust primi od Europola, Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF), EPPO-a i nacionalnih tijela. To Eurojustu također omogućuje da kao dio svog strateškog rada izrađuje smjernice, dokumente o politikama i analize u vezi s radom na predmetima.

(13)

Na zahtjev nadležnog tijela države članice ili Komisije Eurojustu bi trebalo omogućiti da pomaže u istragama koje obuhvaćaju samo tu državu članicu, ali koje imaju posljedice na razini Unije. Primjeri takvih istraga obuhvaćaju predmete u koje je uključen član institucije ili tijela Unije. Takve istrage odnose se i na predmete koji obuhvaćaju znatan broj država članica i za koje bi potencijalno mogao biti potreban koordinirani europski odgovor.

(14)

Pisana mišljenja Eurojusta nisu obvezujuća za države članice, no na njih bi se trebalo odgovoriti u skladu s ovom Uredbom.

(15)

Kako bi se osiguralo da Eurojust može pružiti odgovarajuću potporu prekograničnim istragama i koordinirati ih na odgovarajući način, nužno je da svi nacionalni članovi imaju potrebne operativne ovlasti u pogledu svojih država članica i u skladu s pravom tih država članica kako bi dosljednije i djelotvornije surađivali međusobno i s nacionalnim tijelima. Nacionalnim članovima trebalo bi dodijeliti one ovlasti kojima se Eurojustu omogućuje da svoju misiju ostvari na odgovarajući način. Te ovlasti trebale bi uključivati ostvarivanje pristupa relevantnim informacijama u nacionalnim javnim registrima, izravno kontaktiranje nadležnih tijela i razmjenu informacija s njima i sudjelovanje u zajedničkim istražnim timovima. Nacionalni članovi mogu, u skladu sa svojim nacionalnim pravom, zadržati ovlasti koje proizlaze iz njihova svojstva nacionalnih tijela. U suglasnosti s nadležnim nacionalnim tijelom ili u hitnim slučajevima, nacionalni članovi također mogu naložiti istražne mjere i kontrolirane isporuke te izdavati i izvršavati zahtjeve za uzajamnu pravnu pomoć ili uzajamno priznavanje. Budući da se te ovlasti trebaju izvršavati u skladu s nacionalnim pravom, sudovi država članica trebali bi biti nadležni za preispitivanje tih mjera, u skladu s uvjetima i postupcima utvrđenima nacionalnim pravom.

(16)

Potrebno je Eurojustu dati administrativnu i upravljačku strukturu kojom mu se omogućuje da izvršava svoje zadaće na djelotvorniji način, slijedi načela koja se primjenjuju na agencije Unije te u potpunosti poštuje temeljna prava i slobode, zadržavajući pritom posebna obilježja Eurojusta i štiteći njegovu neovisnost u izvršavanju njegovih operativnih funkcija. U tu bi svrhu trebalo pojasniti funkcije nacionalnih članova, Kolegija i upravnog direktora te osnovati Izvršni odbor.

(17)

Trebalo bi utvrditi odredbe radi jasnog razlikovanja između operativnih i upravljačkih funkcija Kolegija, čime se smanjuje administrativno opterećenje nacionalnih članova na minimum kako bi se naglasak stavio na operativne poslove Eurojusta. Upravljačke zadaće Kolegija trebale bi osobito uključivati donošenje programâ rada Eurojusta, proračuna, godišnjeg izvješća o radu i radnih dogovora s partnerima. Kolegij bi također trebao izvršavati ovlast tijela za imenovanje u pogledu upravnog direktora. Kolegij bi trebao donijeti i poslovnik Eurojusta. Budući da taj poslovnik može utjecati na pravosudne aktivnosti država članica, Vijeću bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za odobravanje tog poslovnika.

(18)

Radi poboljšanja upravljanja Eurojustom i racionalizacije postupaka, trebalo bi osnovati Izvršni odbor koji će Kolegiju pomagati s njegovim upravljačkim funkcijama i omogućiti racionalizirano donošenje odluka o neoperativnim i strateškim pitanjima.

(19)

Komisija bi trebala biti zastupljena u Kolegiju kada Kolegij izvršava svoje upravljačke funkcije. Predstavnik Komisije u Kolegiju trebao bi biti i njezin predstavnik u Izvršnom odboru kako bi se osigurali neoperativni nadzor nad Eurojustom i strateško vodstvo Eurojusta.

(20)

Kako bi se osiguralo učinkovito svakodnevno upravljanje Eurojustom, upravni direktor trebao bi biti njegov pravni zastupnik i upravitelj koji za svoj rad odgovara Kolegiju. Upravni direktor trebao bi pripremati i provoditi odluke Kolegija i Izvršnog odbora. Upravnog direktora trebalo bi imenovati na temelju postignuća i dokazanih administrativnih i upravljačkih vještina, kao i relevantnih kompetencija i iskustva.

(21)

Predsjednika i dva potpredsjednika Eurojusta trebao bi birati Kolegij iz redova nacionalnih članova, na mandat od četiri godine. Ako je nacionalni član izabran za predsjednika, dotična država članica trebala bi moći u nacionalni ured uputiti drugu odgovarajuće kvalificiranu osobu te zatražiti naknadu iz proračuna Eurojusta.

(22)

Odgovarajuće kvalificirane osobe su osobe koje imaju potrebne kvalifikacije i iskustvo za obavljanje zadaća potrebnih za osiguravanje djelotvornog funkcioniranja nacionalnog ureda. One mogu imati status zamjenika nacionalnog člana ili pomoćnika nacionalnom članu koji je izabran za predsjednika ili mogu imati funkciju koja je više administrativne ili tehničke prirode. Svaka bi država članica trebala moći odlučivati o svojim zahtjevima u tom pogledu.

(23)

Kvorum i postupke glasovanja trebalo bi urediti poslovnikom Eurojusta. U iznimnim slučajevima, ako su nacionalni član i njegov zamjenik odsutni, pomoćnik dotičnog nacionalnog člana trebao bi imati pravo glasa u Kolegiju ako taj pomoćnik ima status pravosudnog službenika, odnosno tužitelja, suca ili predstavnika pravosudnog tijela.

(24)

Budući da mehanizam naknade utječe na proračun, ovom bi Uredbom Vijeću trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje tog mehanizma.

(25)

Osnivanje dežurnog koordinacijskog mehanizma u okviru Eurojusta potrebno je radi osiguravanja veće učinkovitosti Eurojusta i omogućivanja njegove dostupnosti 24 sata dnevno kako bi intervenirao u hitnim slučajevima. Svaka država članica trebala bi osigurati da su njezini predstavnici u dežurnom koordinacijskom mehanizmu spremni djelovati 24 sata dnevno sedam dana u tjednu.

(26)

U državama članicama trebalo bi osnovati nacionalne sustave za koordinaciju s Eurojustom radi koordinacije rada nacionalnih dopisnika za Eurojust, nacionalnog dopisnika za pitanja terorizma, nacionalnog dopisnika za pitanja koja se odnose na nadležnost EPPO-a, nacionalnog dopisnika za Europsku pravosudnu mrežu i do tri druge kontaktne točke, te predstavnikâ u mreži zajedničkih istražnih timova i predstavnikâ u drugim mrežama koje su uspostavljene odlukama Vijeća 2002/494/PUP (6), 2007/845/PUP (7) i 2008/852/PUP (8). Države članice mogu odlučiti da jednu od tih zadaća ili više njih treba obavljati isti nacionalni dopisnik.

(27)

U svrhu poticanja i jačanja koordinacije i suradnje među nacionalnim tijelima nadležnima za istrage i kazneni progon, od ključne je važnosti da Eurojust od nacionalnih tijela prima informacije koje su potrebne za izvršavanje njegovih zadaća. U tu svrhu nadležna nacionalna tijela trebala bi bez nepotrebnog odgađanja obavijestiti svoje nacionalne članove o osnivanju i rezultatima zajedničkih istražnih timova. Nadležna nacionalna tijela trebala bi također bez nepotrebnog odgađanja obavijestiti nacionalne članove o predmetima u nadležnosti Eurojusta koji izravno uključuju najmanje tri države članice i u odnosu na koje su poslani zahtjevi za pravosudnu suradnju ili odluke o pravosudnoj suradnji najmanje dvjema državama članicama. U određenim okolnostima ona bi nacionalne članove također trebala obavijestiti o sukobima nadležnosti, kontroliranim isporukama i problemima u pravosudnoj suradnji koji se ponavljaju.

(28)

Direktivom (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća (9) utvrđuju se usklađena pravila za zaštitu i slobodno kretanje osobnih podataka obrađenih u svrhu sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija, uključujući zaštitu od prijetnji javnoj sigurnosti i njihovo sprečavanje. Kako bi se pojedincima osigurala jednaka razina zaštite s pomoć prava koja su zakonito ostvariva u cijeloj Uniji te spriječila odstupanja koja ometaju razmjenu osobnih podataka između Eurojusta i nadležnih tijela u državama članicama, pravila o zaštiti i slobodnom kretanju operativnih osobnih podataka koje obrađuje Eurojust trebala bi biti u skladu s Direktivom (EU) 2016/680.

(29)

Opća pravila zasebnog poglavlja Uredbe (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (10) o obradi operativnih osobnih podataka trebala bi se primjenjivati ne dovodeći u pitanje posebna pravila o zaštiti podataka iz ove Uredbe. Ta posebna pravila trebalo bi smatrati za lex specialis u odnosu na odredbe u tom poglavlju Uredbe (EU) 2018/1725 (lex specialis derogat legi generali). Kako bi se smanjila pravna rascjepkanost, posebna pravila o zaštiti podataka iz ove Uredbe trebala bi biti u skladu s načelima na kojima se temelji to poglavlje Uredbe (EU) 2018/1725, kao i s odredbama te uredbe koje se odnose na neovisan nadzor, pravna sredstva, odgovornost i sankcije.

(30)

Zaštita prava i sloboda ispitanikâ zahtijeva jasno pripisivanje odgovornosti za zaštitu podataka u skladu s ovom Uredbom. Države članice trebale bi biti odgovorne za točnost podataka koje su prenijele Eurojustu i koje je Eurojust obradio u nepromijenjenom obliku, za ažuriranje tih podataka i za zakonitosti prenošenja tih podataka Eurojustu. Eurojust bi trebao biti odgovoran za točnost podataka dobivenih od drugih pružatelja podataka ili podataka koji proizlaze iz analiza ili prikupljanja podataka koje je proveo sâm Eurojust i za ažuriranje tih podataka. Eurojust bi trebao osigurati da obrada podataka bude poštena i zakonita te da se podaci prikupljaju i obrađuju za određenu svrhu. Eurojust bi također trebao osigurati da su podaci prikladni, relevantni, da nisu prekomjerni u odnosu na svrhu u koju se obrađuju, da se ne pohranjuju dulje nego što je potrebno za tu svrhu te da se obrađuju na način koji osigurava odgovarajuću zaštitu osobnih podataka i povjerljivost obrade podataka.

(31)

Odgovarajuće zaštitne mjere za pohranu operativnih osobnih podataka u svrhe arhiviranja u javnom interesu ili u statističke svrhe trebalo bi uvrstiti u poslovnik Eurojusta.

(32)

Ispitanik bi trebao moći ostvariti pravo na pristup iz Uredbe (EU) 2018/1725 operativnim osobnim podacima koji se odnose na njega, a koje obrađuje Eurojust. Ispitanik može takav zahtjev u razumnim vremenskim razmacima besplatno podnijeti Eurojustu ili nacionalnom nadzornom tijelu u državi članici po izboru ispitanika.

(33)

Odredbama o zaštiti podataka iz ove Uredbe ne dovode se u pitanje primjenjiva pravila o dopuštenosti osobnih podataka kao dokaza u fazama koje prethode sudskom postupku kaznenim predmetima i u sudskim postupcima u kaznenim predmetima.

(34)

Svaka obrada osobnih podataka koju Eurojust provede u okviru svoje nadležnosti radi izvršavanja svojih zadaća trebala bi se smatrati obradom operativnih osobnih podataka.

(35)

Budući da Eurojust obrađuje i administrativne osobne podatke koji nisu povezani s kaznenim istragama, obrada takvih podataka trebala bi podlijegati općim pravilima Uredbe (EU) 2018/1725.

(36)

Ako država članica prenosi ili dostavlja operativne osobne podatke Eurojustu, nadležno tijelo, nacionalni član ili nacionalni dopisnik za Eurojust trebali bi imati pravo zatražiti ispravak ili brisanje tih operativnih osobnih podataka.

(37)

Eurojust ili ovlašteni izvršitelj obrade trebao bi voditi evidenciju o svim kategorijama aktivnosti obrade pod svojom odgovornošću radi dokazivanja sukladnosti s ovom Uredbom. Eurojust i svaki ovlašteni izvršitelj obrade trebali bi biti obvezni surađivati s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka i tu mu evidenciju na zahtjev staviti na raspolaganje kako bi ona poslužila za praćenje tih postupaka obrade. Eurojust ili njegov ovlašteni izvršitelj obrade kada obrađuju osobne podatke u neautomatiziranim sustavima obrade trebao bi imati učinkovite metode za dokazivanje zakonitosti obrade, omogućivanje samopraćenja i osiguravanje cjelovitosti i sigurnosti podataka, poput zapisâ ili drugih oblika evidencije.

(38)

Izvršni odbor Eurojusta trebao bi imenovati službenika za zaštitu podataka koji bi trebao biti postojeći zaposlenik. Osoba imenovana službenikom za zaštitu podataka Eurojusta trebala je proći posebno osposobljavanje u vezi s pravom i praksama u području zaštite podataka kako bi stekla stručno znanje u tom području. Nužna razina stručnog znanja trebala bi se utvrditi u odnosu na postupke obrade podataka koji su provedeni te na zaštitu koja se zahtijeva za osobne podatke koje je obradio Eurojust.

(39)

Europski nadzornik za zaštitu podataka trebao bi biti odgovoran za praćenje i osiguravanje potpune primjene odredaba o zaštiti podataka ove Uredbe u vezi s obradom operativnih osobnih podataka koju provodi Eurojust. Europskom nadzorniku za zaštitu podataka trebalo bi dodijeliti ovlasti koje mu omogućuju djelotvorno ispunjavanje te dužnosti. Europski nadzornik za zaštitu podataka trebao bi imati pravo savjetovati se s Eurojustom u pogledu podnesenih zahtjeva, upućivati predmete Eurojustu u svrhu rješavanja problema koji su nastali u vezi s obradom osobnih podataka, iznositi prijedloge za poboljšanje zaštite ispitanikâ i nalagati Eurojustu da obavi posebne radnje u pogledu obrade operativnih osobnih podataka. Zbog toga su Europskom nadzorniku za zaštitu podataka potrebna sredstva kojima će osigurati da se nalozi poštuju i izvršavaju. Stoga bi Europski nadzornik za zaštitu podataka također trebao imati ovlast upozoriti Eurojust. Upozoriti znači izdati usmeni ili pisani podsjetnik o obvezi Eurojusta da izvrši naloge Europskog nadzornika za zaštitu podataka ili da se pridržava prijedloga Europskog nadzornika za zaštitu podataka i podsjetnik na mjere koje se trebaju primijeniti u slučaju nepridržavanja ili odbijanja od strane Eurojusta.

(40)

Dužnosti i ovlasti Europskog nadzornika za zaštitu podataka, uključujući ovlast da Eurojustu naloži da provede ispravak, ograničenje obrade ili brisanje operativnih osobnih podatka koji su obrađeni uz kršenje odredaba o zaštiti podataka sadržanih u ovoj Uredbi ne bi trebale obuhvaćati osobne podatke iz nacionalnih spisa predmeta.

(41)

U svrhu olakšavanja suradnje između Europskog nadzornika za zaštitu podataka i nacionalnih nadzornih tijela, ali ne dovodeći u pitanje neovisnost Europskog nadzornika za zaštitu podataka ili njegovu odgovornost za nadzor nad Eurojustom u pogledu zaštite podataka, Europski nadzornik za zaštitu podataka i nacionalna nadzorna tijela trebali bi se redovito sastajati u okviru Europskog odbora za zaštitu podataka u skladu s pravilima o koordiniranom nadzoru utvrđenima u Uredbi (EU) 2018/1725.

(42)

Kao prvi primatelj, na području Unije, podataka koje je primio ili preuzeo od trećih zemalja ili međunarodnih organizacija, Eurojust bi trebao biti odgovoran za točnost tih podataka. Eurojust bi trebao poduzeti mjere kako bi, u mjeri u kojoj je to moguće, provjerio točnost podataka po primanju podataka ili pri stavljanju podataka na raspolaganje drugim tijelima.

(43)

Eurojust bi trebao podlijegati općim pravilima o ugovornoj i izvanugovornoj odgovornosti koja se primjenjuju na institucije, tijela, urede i agencije Unije.

(44)

Eurojust bi trebao imati mogućnost razmjenjivati relevantne osobne podatke i održavati odnose suradnje s drugim institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Unije u mjeri u kojoj je to potrebno za ispunjavanje njegovih ili njihovih zadaća.

(45)

Kako bi se zajamčilo ograničenje svrhe, važno je osigurati da Eurojust može prenijeti osobne podatke trećim zemljama i međunarodnim organizacijama samo ako je to potrebno za sprečavanje i suzbijanje kaznenih djela obuhvaćenih zadaćama Eurojusta. Radi toga je prilikom prijenosa osobnih podataka potrebno osigurati da primatelj zajamči da će se podacima služiti primatelj ili da će se oni dalje prenijeti nadležnom tijelu treće zemlje isključivo u svrhu u koju su izvorno preneseni. Daljnji prijenos podataka trebao bi se provesti u skladu s ovom Uredbom.

(46)

Sve države članice učlanjene su u Međunarodnu organizaciju kriminalističke policije (Interpol). Kako bi ispunio svoju misiju Interpol prima, pohranjuje i prosljeđuje osobne podatke radi pružanja pomoći nadležnim tijelima u sprečavanju i suzbijanju međunarodnog kriminala. Stoga je primjereno ojačati suradnju između Unije i Interpola poticanjem učinkovite razmjene osobnih podataka, osiguravajući pritom poštovanje temeljnih prava i sloboda u vezi s automatskom obradom osobnih podataka. Ako se operativni osobni podaci prenose iz Eurojusta Interpolu i zemljama koje imaju svoje predstavnike u Interpolu, trebala bi se primjenjivati ova Uredba, a osobito odredbe o međunarodnim prijenosima. Ovom se Uredbom ne bi trebala dovoditi u pitanje posebna pravila utvrđena u Zajedničkom stajalištu Vijeća 2005/69/PUP (11) i Odluci Vijeća 2007/533/PUP (12).

(47)

Kada Eurojust prenosi operativne osobne podatke tijelu treće zemlje ili međunarodnoj organizaciji na temelju međunarodnog sporazuma koji je sklopljen u skladu s člankom 218. UFEU-a, trebalo bi predvidjeti prikladne zaštitne mjere u odnosu na zaštitu privatnosti te temeljnih prava i sloboda pojedinaca kako bi se osiguralo poštovanje primjenjivih pravila o zaštiti podataka.

(48)

Eurojust bi trebao osigurati da se prijenos podataka u treću zemlju ili međunarodnu organizaciju provodi samo ako je nužan za sprečavanje, istragu, otkrivanje ili progon kaznenih djela ili izvršavanje kaznenih sankcija, uključujući zaštitu od prijetnji javnoj sigurnosti i njihovo sprečavanje te da je voditelj obrade u trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji tijelo koje je nadležno u smislu ove Uredbe. Prijenos podataka trebao bi obavljati samo Eurojust u svojstvu voditelja obrade. Takav prijenos podataka može se provoditi u slučajevima kada je Komisija utvrdila da dotična treća zemlja ili međunarodna organizacija jamči odgovarajuću razinu zaštite, nakon što su pružene odgovarajuće zaštitne mjere ili kada se primjenjuju odstupanja za posebne situacije.

(49)

Eurojust bi trebao moći prenijeti osobne podatke tijelu treće zemlje ili međunarodnoj organizaciji na osnovi odluke Komisije kojom se utvrđuje da dotična zemlja ili međunarodna organizacija osiguravaju prikladnu razinu zaštite podataka („odluka o primjerenosti”) ili, u slučaju nepostojanja odluke o prikladnosti, međunarodnog sporazuma koji je sklopila Unija u skladu s člankom 218. UFEU-a ili sporazuma o suradnji koji omogućuje razmjenu osobnih podataka, sklopljenog između Eurojusta i te treće zemlje prije datuma početka primjene ove Uredbe.

(50)

Ako Kolegij utvrdi operativnu potrebu za suradnjom s trećom zemljom ili međunarodnom organizacijom, trebao bi moći predložiti da Vijeće skrene pozornost Komisiji na potrebu za odlukom o primjerenosti ili preporukom za otvaranje pregovora o međunarodnom sporazumu u skladu s člankom 218. UFEU-a.

(51)

Prijenose podataka koji se ne temelje na odluci o primjerenosti smjelo bi se dopustiti samo ako su pravno obvezujućim instrumentom osigurane odgovarajuće zaštitne mjere kojima se jamči zaštita osobnih podataka ili ako je Eurojust procijenio sve okolnosti u vezi s postupkom prijenosa podataka i na temelju te procjene smatra da postoje odgovarajuće zaštitne mjere u vezi sa zaštitom osobnih podataka. Takvi pravno obvezujući instrumenti mogli bi, na primjer, biti pravno obvezujući bilateralni sporazumi koje su sklopile države članice i provele ih u svoj pravni poredak te bi ih mogli primjenjivati njihovi ispitanici, osiguravajući poštovanje zahtjevâ zaštite podataka i pravâ ispitanika, uključujući pravo dobivanja učinkovite upravne ili sudske zaštite. Eurojust bi trebao imati mogućnost uzeti u obzir sporazume o suradnji sklopljene između Eurojusta i trećih zemalja kojima se omogućuje razmjena osobnih podataka pri procjeni svih okolnosti u vezi s prijenosom podataka. Eurojust bi trebao imati mogućnost uzeti u obzir i da će prijenos osobnih podataka podlijegati obvezama povjerljivosti i načelu specifičnosti, osiguravajući da se podaci neće obrađivati u druge svrhe osim za potrebe prijenosa. Uz to bi Eurojust trebao uzeti u obzir da se osobni podaci neće upotrebljavati za traženje, donošenje ili izvršenje smrtne kazne ili bilo kojeg oblika okrutnog i nečovječnog postupanja. Iako bi se ti uvjeti mogli smatrati odgovarajućim zaštitnim mjerama koje omogućuju prijenos podataka, Eurojust bi trebao imati mogućnost zahtijevati dodatne zaštitne mjere.

(52)

Ako ne postoji odluka o primjerenosti ili odgovarajuće zaštitne mjere, prijenos ili kategorija prijenosâ mogli bi se provesti samo u posebnim situacijama, ako je to potrebno kako bi se zaštitili vitalni interesi ispitanika ili druge osobe ili kako bi se zaštitili legitimni interesi ispitanika ako je tako predviđeno pravom države članice koja obavlja prijenos osobnih podataka; radi sprečavanja neposredne i ozbiljne prijetnje javnoj sigurnosti države članice ili treće zemlje; u pojedinačnom slučaju u svrhu sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija, uključujući zaštitu od prijetnji javnoj sigurnosti i njihovo sprečavanje; ili u pojedinačnom slučaju radi postavljanja, ostvarivanja ili obrane pravnih zahtjeva. Ta bi se odstupanja trebala tumačiti ograničeno i ne bi smjela omogućiti česte, opsežne i strukturne prijenose osobnih podataka ni masovne prijenose podataka, već bi se trebala ograničiti na podatke koji su nužni. Takvi prijenosi trebali bi se dokumentirati i dostaviti Europskom nadzorniku za zaštitu podataka na zahtjev kako bi se pratila zakonitost prijenosa.

(53)

U iznimnim slučajevima Eurojust bi radi ostvarenja svojih ciljeva trebao moći produljiti rokove za pohranu operativnih osobnih podataka pod uvjetom da se pritom poštuje načelo ograničenja svrhe koje se primjenjuje na obradu osobnih podataka u kontekstu svih njegovih aktivnosti. Takve odluke trebale bi se donositi nakon pomnog razmatranja svih uključenih interesa, među ostalim interesa ispitanikâ. O svakom produljenju roka za obradu osobnih podataka u slučajevima u kojima je došlo do zastare kaznenog progona u svim dotičnim državama članicama, trebalo bi odlučivati samo ako postoji posebna potreba za pružanjem pomoći u skladu s ovom Uredbom.

(54)

Eurojust bi trebao održati povlašteni odnos s Europskom pravosudnom mrežom koji se temelji na savjetovanju i komplementarnosti. Ova bi Uredba trebala pomoći u pojašnjavanju uloga Eurojusta i Europske pravosudne mreže te njihovih međusobnih odnosa, poštujući posebnosti Europske pravosudne mreže.

(55)

Eurojust bi trebao održati odnose suradnje s drugim institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije, EPPO-om, nadležnim tijelima trećih zemalja i međunarodnim organizacijama u mjeri u kojoj je to potrebno za ostvarivanje njegovih zadaća.

(56)

Radi poboljšanja operativne suradnje između Eurojusta i Europola, a osobito radi uspostavljanja poveznica između podataka koje jedna ili obje te agencije već posjeduju, Eurojust bi trebao omogućiti Europolu, na temelju sustava ima/nema pogotka, pristup podacima koje Eurojust ima. Eurojust i Europol trebali bi osigurati uspostavu potrebnih dogovora radi poboljšanja svoje operativne suradnje, vodeći računa o svojim odgovarajućim nadležnostima i eventualnim ograničenjima koje su odredile države članice. Tim bi se radnim dogovorima trebali osigurati pristup svim informacijama koje su Europolu dostavljene u svrhu unakrsne provjere i mogućnost pretraživanja tih informacija, u skladu s posebnim zaštitnim mjerama i jamstvima za zaštitu podataka predviđenima u ovoj Uredbi. Svaki pristup Europola podacima koje ima Eurojust trebalo bi tehničkim sredstvima ograničiti na informacije koje se nalaze u okviru mandata tih agencija Unije.

(57)

Eurojust i Europol trebali bi se međusobno obavješćivati o svim aktivnostima koje uključuju financiranje zajedničkih istražnih timova.

(58)

Eurojust bi trebao moći razmjenjivati osobne podatke s institucija, tijelima, uredima i agencijama Unije u mjeri u kojoj je to potrebno za ispunjavanje njegovih zadaća uz potpuno poštovanje zaštite privatnosti te ostalih temeljnih prava i sloboda.

(59)

Eurojust bi trebao ojačati suradnju s nadležnim tijelima trećih zemalja i međunarodnim organizacijama na temelju strategije izrađene u savjetovanju s Komisijom. U tu bi svrhu trebalo predvidjeti mogućnost da Eurojust upućuje suce za vezu u treće zemlje radi postizanja ciljeva sličnih onima koje imaju suci za vezu koje države članice upućuju na temelju Zajedničke akcije Vijeća 96/277/PUP (13).

(60)

Trebalo bi predvidjeti mogućnost da Eurojust koordinira izvršavanje zahtjeva za pravosudnu suradnju koje je izdala treća zemlja kada se ti zahtjevi moraju izvršiti u najmanje dvije države članice u okviru iste istrage. Eurojust bi trebao provesti takvu koordinaciju samo uz suglasnost dotičnih država članica.

(61)

Kako bi se zajamčile potpuna samostalnost i neovisnost Eurojusta trebalo bi mu odobriti samostalan proračun dostatan za pravilno izvršenje njegovih zadaća, s prihodima koji se ponajprije sastoje od doprinosa iz proračuna Unije, osim u odnosu na plaće i prihode nacionalnih članova, zamjenika i pomoćnika, koje isplaćuju njihove države članice. Trebao bi se primjenjivati proračunski postupak Unije u odnosu na doprinos Unije i druge subvencije koje se isplaćuju iz općeg proračuna Unije. Reviziju financijskih izvještaja trebao bi obavljati Revizorski sud, a Odbor za proračunski nadzor Europskog parlamenta trebao bi ih odobravati.

(62)

Radi povećanja transparentnosti i demokratskog nadzora Eurojusta, potrebno je u skladu s člankom 85. stavkom 1. UFEU-a predvidjeti mehanizam za zajedničku evaluaciju aktivnosti Eurojusta koju provode Europski parlament i nacionalni parlamenti. Evaluacija bi se trebala provoditi u okviru međuparlamentarnog sastanka odbora u prostorijama Europskog parlamenta u Bruxellesu, uz sudjelovanje članova nadležnih odbora Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata. Međuparlamentarni sastanak odbora trebao bi se održavati uz potpuno poštovanje neovisnosti Eurojusta u odnosu na radnje koje se moraju poduzeti u posebnim operativnim slučajevima i u odnosu na obvezu diskrecije i povjerljivosti.

(63)

Prikladno je redovito evaluirati primjenu ove Uredbe.

(64)

Funkcioniranje Eurojusta trebalo bi biti transparentno u skladu s člankom 15. stavkom 3. UFEU-a. Kolegij bi trebao donijeti posebne odredbe o tome na koji se način osigurava pravo pristupa javnosti dokumentima. Ničim u ovoj Uredbi ne namjerava se ograničiti pravo pristupa javnosti dokumentima u mjeri u kojoj je ono zajamčeno u Uniji i u državama članicama, posebno na temelju članka 42. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”). Opća pravila o transparentnosti koja se primjenjuju na agencije Unije trebala bi se primjenjivati i na Eurojust tako da se ni na koji način ne ugrozi obveza povjerljivosti u njegovu operativnom radu. Pri administrativnim istragama koje provodi Europski ombudsman trebalo bi poštovati obvezu Eurojusta u vezi s povjerljivošću.

(65)

Kako bi se povećala transparentnost Eurojusta prema građanima Unije i njegova odgovornost, Eurojust bi na svojim internetskim stranicama trebao objaviti popis članova svojeg Izvršnog odbora i, prema potrebi, sažetke ishoda sastanaka Izvršnog odbora, poštujući pritom zahtjeve zaštite podataka.

(66)

Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (14) trebala bi se primjenjivati na Eurojust.

(67)

Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (15) trebala bi se primjenjivati na Eurojust.

(68)

Nužne odredbe u vezi sa smještajem Eurojusta u državi članici u kojoj se nalazi njegovo sjedište, odnosno u Nizozemskoj, i specifična pravila koja se primjenjuju na sve osoblje Eurojusta i članove njihovih obitelji trebalo bi utvrditi u sporazumu o sjedištu. Država članica domaćin trebala bi osigurati najbolje moguće uvjete za funkcioniranje Eurojusta, uključujući višejezično, europski usmjereno školovanje te prikladne prometne veze kako bi se privukli ljudski resursi visoke kvalitete sa što je moguće šireg geografskog područja.

(69)

Eurojust, osnovan ovom Uredbom, trebao bi biti pravni sljednik Eurojusta osnovanog Odlukom 2002/187/PUP u odnosu na sve njegove ugovorne obveze, uključujući ugovore o radu, obveze i stečenu imovinu. Međunarodni sporazumi koje je sklopio Eurojust osnovan tom odlukom trebali bi ostati na snazi.

(70)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno osnivanje subjekta koji je odgovoran za pružanje potpore i jačanje koordinacije i suradnje među pravosudnim tijelima država članica u vezi s teškim kaznenim djelima koja pogađaju dvije ili više država članica ili zahtijevaju zajednički progon, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(71)

U skladu s člancima 1. i 2. te člankom 4.a stavkom 1. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog UEU-u i UFEU-u, i ne dovodeći u pitanje članak 4. navedenog protokola, te države članice ne sudjeluju u donošenju ove Uredbe te ona za njih nije obvezujuća niti se na njih primjenjuje.

(72)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona nije obvezujuća za Dansku niti se na nju primjenjuje.

(73)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (16) te je on dao mišljenje 5. ožujka 2014.

(74)

Ovom Uredbom u potpunosti se poštuju temeljna prava te se potpuno štite i poštuju načela posebno priznata Poveljom,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OSNIVANJE, CILJEVI I ZADAĆE EUROJUSTA

Članak 1.

Osnivanje Agencija Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu

1.   Osniva se Agencija Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust).

2.   Eurojust osnovan ovom Uredbom zamjenjuje i nasljeđuje Eurojust osnovan Odlukom 2002/187/PUP.

3.   Eurojust ima pravnu osobnost.

Članak 2.

Zadaće

1.   Eurojust podupire i jača koordinaciju i suradnju među nacionalnim tijelima nadležnima za istragu i kazneni progon u vezi s teškim kaznenim djelima za koja je Eurojust nadležan u skladu s člankom 3. stavkom 1. i stavkom 3., kada ta kaznena djela pogađaju dvije ili više država članica ili zahtijevaju zajednički kazneni progon, na temelju radnji koje su provela i informacija koje su pribavila tijela država članica, Europol, EPPO i OLAF.

2.   Prilikom provedbe svojih zadaća Eurojust:

(a)

uzima u obzir sve zahtjeve nadležnog tijela države članice, sve informacije koje dostavljaju tijela, institucije, uredi i agencije Unije nadležni na temelju odredaba donesenih u okviru Ugovorâ i sve informacije koje je prikupio sâm Eurojust;

(b)

olakšava izvršavanje zahtjeva za pravosudnu suradnju i odluka o pravosudnoj suradnji, među ostalim zahtjeva i odluka koji se temelje na instrumentima kojima se provodi načelo uzajamnog priznavanja.

3.   Eurojust obavlja svoje zadaće na zahtjev nadležnih tijela država članica, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev EPPO-a u okviru granica nadležnosti EPPO-a.

Članak 3.

Nadležnost Eurojusta

1.   Eurojust je nadležan za oblike teških kaznenih djela navedenih u Prilogu I. Međutim, od datuma kada EPPO preuzme svoje istražne zadaće i zadaće kaznenog progona u skladu s člankom 120. stavkom 2. Uredbe (EU) 2017/1939, Eurojust ne izvršava svoju nadležnost u odnosu na kaznena djela za koja je nadležan EPPO, osim u onim predmetima u koje su uključene i države članice koje ne sudjeluju u pojačanoj suradnji u vezi s osnivanjem EPPO-a i na zahtjev tih država članica ili na zahtjev EPPO-a.

2.   Eurojust izvršava svoju nadležnost za kaznena djela koja utječu na financijske interese Unije u predmetima u koje su uključene države članice koje sudjeluju u pojačanoj suradnji u vezi s osnivanjem EPPO-a, ali u odnosu na koja EPPO nema nadležnost ili odluči ne izvršavati svoju nadležnost.

Eurojust, EPPO i dotične države članice međusobno se savjetuju i surađuju kako bi olakšale izvršavanje, od strane Eurojusta, nadležnosti u skladu s ovim stavkom. Praktične pojedinosti o izvršavanju nadležnosti u skladu s ovim stavkom uređuju se radnim dogovorom kako je navedeno u članku 47. stavku 3.

3.   U odnosu na oblike kaznenih djela koja nisu navedena u Prilogu I. Eurojust također može, u skladu sa svojim zadaćama, pomagati u istragama i kaznenim progonima na zahtjev nadležnog tijela države članice.

4.   Nadležnost Eurojusta obuhvaća kaznena djela povezana s kaznenim djelima navedenima u Prilogu I. Sljedeće kategorije kaznenih djela smatraju se povezanim kaznenim djelima:

(a)

kaznena djela počinjena radi pribavljanja sredstava za počinjenje teških kaznenih djela navedenih u Prilogu I.;

(b)

kaznena djela počinjena radi omogućavanja ili počinjenja teških kaznenih djela navedenih u Prilogu I.;

(c)

kaznena djela počinjena radi osiguranja da počinitelji teških kaznenih djela navedenih u Prilogu I. ostanu nekažnjeni.

5.   Na zahtjev nadležnog tijela države članice Eurojust može pomoći u istragama i kaznenom progonu koji pogađaju samo tu državu članicu i treću zemlju pod uvjetom da je s tom trećom zemljom sklopljen sporazum o suradnji ili dogovor o suradnji na temelju članka 52. ili pod uvjetom da u pojedinačnom slučaju postoji bitan interes za pružanje takve pomoći.

6.   Na zahtjev nadležnog tijela države članice ili Komisije Eurojust može pomoći u istragama i kaznenom progonu koji pogađaju samo tu državu članicu, ali imaju posljedice na razini Unije. Prije poduzimanja djelovanja na zahtjev Komisije Eurojust se savjetuje s nadležnim tijelom dotične države članice. To nadležno tijelo može se, unutar roka koji odredi Eurojust, usprotiviti izvršenju zahtjeva od strane Eurojusta, obrazlažući svoje stajalište u svakom pojedinačnom slučaju.

Članak 4.

Operativne funkcije Eurojusta

1.   Eurojust:

(a)

obavješćuje nadležna tijela države članice o istragama i kaznenom progonu o kojima je obaviješten i koji imaju posljedice na razini Unije ili koji bi mogli pogađati druge države članice, osim onih na koje se izravno odnose;

(b)

pomaže nadležnim tijelima država članica u osiguravanju najbolje moguće koordinacije istraga i kaznenog progona;

(c)

pomaže u unaprjeđenju suradnje među nadležnim tijelima država članica, posebno na temelju Europolovih analiza;

(d)

surađuje i savjetuje se s Europskom pravosudnom mrežom u kaznenim stvarima, među ostalim korištenjem dokumentarne baze podataka Europske pravosudne mreže i pridonošenjem unaprjeđenju te baze podataka;

(e)

blisko surađuje s EPPO-om u pitanjima iz njegove nadležnosti;

(f)

pruža operativnu, tehničku i financijsku potporu prekograničnim operacijama i istragama koje provode države članice, među ostalim zajedničkim istražnim timovima;

(g)

podupire specijalizirane centre Unije koje su razvili Europol i druge institucije, tijela, uredi i agencije Unije i, prema potrebi, sudjeluje u njima;

(h)

surađuje s institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije kao i s mrežama koje su uspostavljene u području slobode, sigurnosti i pravde, koje je uređeno u okviru glave V. UFEU-a;

(i)

podupire djelovanje država članica u pogledu suzbijanja oblika teških kaznenih djela navedenih u Prilogu I.

2.   Pri obavljanju svojih zadaća Eurojust može, uz navođenje svojih razloga, zatražiti od nadležnih tijela dotičnih država članica da:

(a)

provedu istragu ili kazneni progon određenih djela;

(b)

prihvate da je jedno od njih možda u boljem položaju da provede istragu ili da kazneno progoni određena djela;

(c)

provedu koordinaciju među nadležnim tijelima dotičnih država članica;

(d)

uspostave zajednički istražni tim u skladu s mjerodavnim instrumentima za suradnju;

(e)

mu dostave sve informacije koje su potrebne za obavljanje njegovih zadaća;

(f)

poduzmu posebne istražne mjere;

(g)

poduzmu sve druge mjere koje su opravdane za istragu ili kazneni progon.

3.   Eurojust isto tako može:

(a)

davati Europolu mišljenja na temelju analiza koje je proveo Europol;

(b)

pružati logističku potporu, uključujući prijevod, tumačenje i organizaciju koordinacijskih sastanaka.

4.   Ako se dvije ili više država članica ne mogu dogovoriti oko toga koja bi od njih trebala provesti istragu ili kazneni progon na temelju zahtjeva iz stavka 2. točke (a) ili točke (b), Eurojust izdaje pisano mišljenje o predmetu. Eurojust mišljenje odmah šalje dotičnim državama članicama.

5.   Eurojust na zahtjev nadležnog tijela ili na vlastitu inicijativu daje pisano mišljenje o učestalim odbijanjima ili teškoćama u vezi s izvršavanjem zahtjeva za pravosudnu suradnju i odluka o pravosudnoj suradnji, među ostalima zahtjeva i odluka koji se temelje na instrumentima kojima se provodi načelo uzajamnog priznavanja, pod uvjetom da takve predmete nije moguće riješiti međusobnim sporazumom između nadležnih nacionalnih tijela ili uključivanjem dotičnih nacionalnih članova. Eurojust mišljenje odmah šalje dotičnim državama članicama.

6.   Nadležna tijela dotičnih država članica bez nepotrebnog odgađanja odgovaraju na zahtjeve Eurojusta iz stavka 2. i na pisana mišljenja iz stavka 4. ili stavka 5. Nadležna tijela država članica mogu odbiti postupiti u skladu s takvim zahtjevima ili pisanim mišljenjem ako bi postupanjem u skladu s takvim zahtjevima ili mišljenjima naštetila temeljnim interesima nacionalne sigurnosti, ugrozila uspjeh istrage koja je u tijeku ili sigurnost pojedinca.

Članak 5.

Izvršavanje operativnih i drugih funkcija

1.   Prilikom poduzimanja bilo koje od radnji iz članka 4. stavka 1. ili stavka 2. Eurojust djeluje putem jednog ili više dotičnih nacionalnih članova. Ne dovodeći u pitanje stavak 2., Kolegij je usmjeren na operativna i sva ostala pitanja koja su izravno povezana s operativnim pitanjima. Kolegij je uključen u administrativna pitanja samo u onoj mjeri u kojoj je to potrebno kako bi se osiguralo ispunjavanje njegovih operativnih funkcija.

2.   Eurojust djeluje kao Kolegij:

(a)

pri poduzimanju bilo koje od radnji iz članka 4. stavka 1. ili stavka 2.:

i.

na zahtjev jednog ili više nacionalnih članova na koje se odnosi predmet kojim se bavi Eurojust;

ii.

kada predmet uključuje istrage ili kazneni progon koji imaju posljedice na razini Unije ili bi mogli pogoditi države članice osim onih na koje se izravno odnose;

(b)

pri poduzimanju bilo koje od radnji iz članka 4. stavka 3., stavka 4. ili stavka 5.;

(c)

kada je riječ o općem pitanju koje se odnosi na ostvarenje njegovih operativnih ciljeva;

(d)

kada donosi godišnji proračun Eurojusta, pri čemu se odluka donosi dvotrećinskom većinom glasova njegovih članova;

(e)

kada donosi programski dokument iz članka 15. ili godišnje izvješće o aktivnostima Eurojusta, pri čemu se odluka donosi dvotrećinskom većinom glasova njegovih članova;

(f)

pri izboru ili razrješenju predsjednika i potpredsjednikâ u skladu s člankom 11.;

(g)

pri imenovanju upravnog direktora ili, ako je to potrebno, produljenju njegova mandata ili razrješavanju upravnog direktora dužnosti u skladu s člankom 17.;

(h)

pri donošenju radnih dogovora u skladu s člankom 47. stavkom 3. i člankom 52.;

(i)

pri donošenju pravila o sprečavanju sukoba interesa i upravljanju sukobima interesa svojih članova, među ostalim u vezi s njihovom izjavom o interesima;

(j)

pri donošenju izvješćâ, dokumenata o politikama, smjernica u korist nacionalnih tijela i mišljenja koja se odnose na operativni rad Eurojusta, uvijek kada su ti dokumenti strateške naravi;

(k)

pri imenovanju sudaca za vezu u skladu s člankom 53.;

(l)

pri donošenju svih odluka koje ovom Uredbom nisu izričito dodijeljene Izvršnom odboru ili koje nisu u nadležnosti upravnog direktora u skladu s člankom 18.;

(m)

u drugim slučajevima predviđenima u ovoj Uredbi.

3.   Pri ispunjavanju svojih zadaća Eurojust navodi djeluje li putem jednog ili više nacionalnih članova ili kao Kolegij.

4.   Kolegij može upravnom direktoru i Izvršnom odboru dodijeliti dodatne administrativne zadaće pored onih koje su predviđene u člancima 16. i 18., u skladu sa svojim operativnim potrebama.

Ako je to potrebno u iznimnim okolnostima, Kolegij može odlučiti privremeno suspendirati delegiranje ovlasti tijela za imenovanje upravnom direktoru kao i ovlasti koje je on dalje delegirao te ih izvršavati sam ili ih delegirati jednom od svojih članova ili zaposleniku koji nije upravni direktor.

5.   Kolegij donosi poslovnik Eurojusta dvotrećinskom većinom glasova svojih članova. Ako dogovor nije moguće postići dvotrećinskom većinom, odluka se donosi običnom većinom. Vijeće odobrava poslovnik Eurojusta putem provedbenih akata.

POGLAVLJE II.

STRUKTURA I USTROJSTVO EUROJUSTA

ODJELJAK I.

Struktura

Članak 6.

Struktura Eurojusta

Eurojust obuhvaća:

(a)

nacionalne članove;

(b)

Kolegij;

(c)

Izvršni odbor;

(d)

upravnog direktora.

ODJELJAK II.

Nacionalni članovi

Članak 7.

Položaj nacionalnih članova

1.   Svaka država članica upućuje jednog nacionalnog člana u Eurojust u skladu sa svojim pravnim sustavom. Taj nacionalni član ima stalno radno mjesto u sjedištu Eurojusta.

2.   Svakom nacionalnom članu pomažu jedan zamjenik i jedan pomoćnik. Zamjenik i pomoćnik načelno imaju stalno radno mjesto u sjedištu Eurojusta. Svaka država članica može odlučiti da će zamjenik ili pomoćnik ili i zamjenik i pomoćnik imati stalno radno mjesto u svojoj državi članici. Ako država članica donese takvu odluku, o tome obavješćuju Kolegij. Ako to zahtijevaju operativne potrebe Eurojusta, Kolegij od države članice može zatražiti da na određeno razdoblje kao mjesto rada zamjenika ili pomoćnika ili i zamjenika i pomoćnika odredi sjedište Eurojusta. Država članica ispunjava takav zahtjev Kolegija bez nepotrebnog odgađanja.

3.   Nacionalnom članu mogu pomagati dodatni zamjenici ili pomoćnici koji mogu, ako je to potrebno i uz suglasnost Kolegija, imati svoje stalno radno mjesto u sjedištu Eurojusta. Države članice obavješćuju Eurojust i Komisiju o imenovanju nacionalnih članova, zamjenika i pomoćnika.

4.   Nacionalni članovi i zamjenici imaju status tužitelja, suca ili predstavnika pravosudnog tijela s nadležnostima koje su jednake nadležnostima tužitelja ili suca u skladu s nacionalnim pravom. Države članice dodjeljuju im barem ovlasti navedene u ovoj Uredbi kako bi mogli ispunjavati svoje zadaće.

5.   Mandati nacionalnih članova i njihovih zamjenika traju pet godina i mogu se obnoviti jednom. U slučajevima kada zamjenik ne može djelovati u ime nacionalnog člana ili kao njegova zamjena, nacionalni član po isteku mandata ostaje na svojoj dužnosti do obnove mandata ili dok ne bude zamijenjen, uz suglasnost njihove države članice.

6.   Države članice imenuju nacionalne članove i zamjenike na temelju dokazane visoke razine relevantnog praktičnog iskustva u području kaznenog pravosuđa.

7.   Zamjenik može djelovati u ime nacionalnog člana ili kao njegova zamjena. Pomoćnik također može djelovati u ime nacionalnog člana ili kao njegova zamjena ako ima status iz stavka 4.

8.   Razmjena operativnih informacija između Eurojusta i države članice odvija se putem nacionalnih članova.

9.   Plaće i prihode nacionalnih članova, zamjenika i pomoćnika isplaćuju njihove države članice, ne dovodeći u pitanje članak 12.

10.   Ako nacionalni članovi, zamjenici i pomoćnici djeluju u okviru Eurojustovih zadaća, odgovarajući rashodi povezani s tim aktivnostima smatraju se operativnim rashodima.

Članak 8.

Ovlasti nacionalnih članova

1.   Nacionalni članovi imaju sljedeće ovlasti:

(a)

olakšati ili na neki drugi način poduprijeti izdavanje ili izvršavanje zahtjevâ za uzajamnu pravnu pomoć ili uzajamno priznavanje;

(b)

izravno se obraćati svim nadležnim nacionalnim tijelima države članice ili svim ostalim nadležnim tijelima, uredima ili agencijama Unije, među ostalim EPPO-u, i razmjenjivati informacije s njima;

(c)

izravno se obraćati svim nadležnim međunarodnim tijelima u skladu s međunarodnim obvezama svoje države članice i razmjenjivati informacije s njima;

(d)

sudjelovati u zajedničkim istražnim timovima, među ostalim u njihovu osnivanju.

2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1., države članice nacionalnim članovima mogu dodijeliti dodatne ovlasti u skladu sa svojim nacionalnim pravom. Navedene države članice o tim ovlastima obavješćuju Komisiju i Kolegij.

3.   Uz suglasnost nadležnog nacionalnog tijela nacionalni članovi mogu u skladu sa svojim nacionalnim pravom:

(a)

izdati ili izvršiti zahtjeve za uzajamnu pravnu pomoć ili uzajamno priznavanje;

(b)

naložiti, zatražiti ili provesti istražne mjere, kako je predviđeno u Direktivi 2014/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća (17).

4.   U hitnim slučajevima i kada nije moguće pravovremeno utvrditi ili kontaktirati nadležno nacionalno tijelo, nacionalni članovi nadležni su za poduzimanje mjera iz stavka 3. u skladu sa svojim nacionalnim pravom, pod uvjetom da o tome što je prije moguće obavijeste nadležno nacionalno tijelo.

5.   Nacionalni član može podnijeti prijedlog nadležnom nacionalnom tijelu da izvrši mjere iz stavaka 3. i 4. ako je izvršavanje ovlasti iz stavaka 3. i 4. od strane tog nacionalnog člana u suprotnosti s:

(a)

ustavnim odredbama države članice; ili

(b)

temeljnim aspektima nacionalnog kaznenopravnog sustava te države članice u pogledu:

i.

podjele ovlasti između policije, tužiteljâ i sudaca;

ii.

funkcionalne podjele zadaća između tijela kaznenog progona; ili

iii.

federalnog uređenja dotične države članice.

6.   Države članice osiguravaju da, u slučajevima iz stavka 5., nadležno nacionalno tijelo bez nepotrebnog odgađanja obradi prijedlog koji je podnio njihov nacionalni član.

Članak 9.

Pristup nacionalnim evidencijama

Nacionalni članovi imaju, u skladu sa svojim nacionalnim pravom, pristup informacijama ili barem mogućnost pribavljanja informacija sadržanih u sljedećim vrstama evidencija svoje države članice:

(a)

kaznenoj evidenciji;

(b)

evidenciji uhićenih osoba;

(c)

evidenciji istraga;

(d)

evidenciji DNK uzoraka;

(e)

drugim evidencijama javnih tijela svoje države članice ako su te informacije potrebne za ispunjavanje njihovih zadaća.

ODJELJAK III.

Kolegij

Članak 10.

Sastav Kolegija

1.   Kolegij se sastoji od:

(a)

svih nacionalnih članova; i

(b)

jednog predstavnika Komisije kada Kolegij izvršava svoju upravljačku funkciju.

Predstavnik Komisije predložen u skladu s prvim podstavkom točkom (b) trebao bi biti ista osoba kao predstavnik Komisije u Izvršnom odboru u skladu s člankom 16. stavkom 4.

2.   Upravni direktor prisustvuje sastancima Kolegija, ali nema pravo glasa.

3.   Kolegij može pozvati svaku osobu čije bi mišljenje moglo biti važno da sudjeluje na njegovim sastancima kao promatrač.

4.   Članovima Kolegija mogu, podložno odredbama poslovnika Eurojusta, pomagati savjetnici ili stručnjaci.

Članak 11.

Predsjednik i potpredsjednik Eurojusta

1.   Kolegij bira predsjednika i dva potpredsjednika među nacionalnim članovima dvotrećinskom većinom glasova svojih članova. U slučaju da nije moguće postići dvotrećinsku većinu nakon drugog kruga izbora, potpredsjednike se bira običnom većinom glasova članova Kolegija, dok je za izbor predsjednika i dalje potrebna dvotrećinska većina.

2.   Predsjednik izvršava svoje funkcije u ime Kolegija. Predsjednik:

(a)

predstavlja Eurojust;

(b)

saziva sastanke Kolegija i Izvršnog odbora, predsjeda tim sastancima i obavješćuje Kolegij o svim pitanjima koja bi mu mogla biti od interesa;

(c)

usmjerava rad Kolegija i nadzire svakodnevno upravljanje Eurojustom koje osigurava upravni direktor;

(d)

izvršava sve ostale funkcije navedene u poslovniku Eurojusta.

3.   Potpredsjednici izvršavaju funkcije navedene u stavku 2. koje im predsjednik povjeri. Oni zamjenjuju predsjednika ako ne može obavljati svoje dužnosti. Predsjedniku i potpredsjednicima u obavljanju njihovih specifičnih dužnosti pomaže administrativno osoblje Eurojusta.

4.   Mandat predsjednika i potpredsjednikâ traje četiri godine. Mogu biti ponovno izabrani jednom.

5.   Kada je nacionalni član izabran za predsjednika ili potpredsjednika Eurojusta njegov se mandat produljuje kako bi se osiguralo da može obnašati svoju funkciju predsjednika ili potpredsjednika.

6.   Ako predsjednik ili potpredsjednik više ne ispunjavaju uvjete potrebne za obavljanje svojih dužnosti, Kolegij ih na prijedlog jedne trećine svojih članova može razriješiti dužnosti. Odluka se donosi dvotrećinskom većinom glasova članova Kolegija, isključujući dotičnog predsjednika ili potpredsjednika.

7.   Kada je nacionalni član izabran za predsjednika Eurojusta dotična država članica može uputiti drugu odgovarajuće kvalificiranu osobu kako bi za trajanja mandata nacionalnog člana kao predsjednika ojačala nacionalni ured.

Država članica koja odluči uputiti takvu osobu ima pravo zatražiti naknadu u skladu s člankom 12.

Članak 12.

Mehanizam naknade za izbor na mjesto predsjednika

1.   Do 12. prosinca 2019. Vijeće na prijedlog Komisije i putem provedbenih akata utvrđuje mehanizam naknade u svrhu članka 11. stavka 7. koji se čini dostupnim državama članicama čiji je nacionalni član izabran za predsjednika.

2.   Naknada je dostupna svakoj državi članici ako:

(a)

je njezin nacionalni član izabran za predsjednika; i

(b)

ona zatraži naknadu od Kolegija i obrazloži potrebu za ojačavanjem svojeg nacionalnog ureda zbog povećanog obujma posla.

3.   Predviđena nadoknada jednaka je iznosu od 50 % nacionalne plaće upućene osobe. Naknada za troškove života i druge povezane troškove osigurava se na temelju usporedbe s naknadom koja se osigurava dužnosnicima Unije ili drugim službenicima upućenima u inozemstvo.

4.   Troškovi mehanizma naknade na teret su proračuna Eurojusta.

Članak 13.

Sastanci Kolegija

1.   Sastanke Kolegija saziva predsjednik.

2.   Kolegij održava najmanje jedan sastanak mjesečno. Osim toga, sastaje se na inicijativu predsjednika, na zahtjev Komisije kako bi raspravljao o administrativnim zadaćama Kolegija ili na zahtjev najmanje jedne trećine svojih članova.

3.   Eurojust šalje EPPO-u dnevni red sastanaka Kolegija kada se raspravlja o pitanjima koja su važna za izvršenje zadaća EPPO-a. Eurojust poziva EPPO da sudjeluje na tim sastancima, ali bez prava glasa. Kada je EPPO pozvan na sastanak Kolegija, Eurojust mu dostavlja relevantne dokumente na kojima se dnevni red temelji.

Članak 14.

Pravila glasovanja u Kolegiju

1.   Osim ako je drukčije predviđeno i kada se ne može postići konsenzus, Kolegij donosi odluke većinom glasova svojih članova.

2.   Svaki član ima jedan glas. Ako je član s pravom glasa odsutan, zamjenik ima pravo ostvariti pravo glasovanja pod uvjetima navedenima u članku 7. stavku 7. Ako je zamjenik odsutan, pomoćnik također ima pravo ostvariti pravo glasovanja pod uvjetima navedenima u članku 7. stavku 7.

Članak 15.

Godišnji i višegodišnji programi

1.   Kolegij do 30. studenoga svake godine donosi programski dokument koji obuhvaća godišnje i višegodišnje programe, na temelju nacrta koji priprema upravni direktor, uzimajući u obzir mišljenje Komisije. Kolegij prosljeđuje programski dokument Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i EPPO-u. Programski dokument postaje konačan nakon konačnog donošenja općeg proračuna Unije i prilagođava se na odgovarajući način ako je to potrebno.

2.   Godišnji program rada sadržava detaljne ciljeve i očekivane rezultate, uključujući pokazatelje uspješnosti. Također sadržava opis mjera koje će se financirati i podatke o ljudskim i financijskim resursima dodijeljenim za svaku mjeru, u skladu s načelima planiranja proračuna i upravljanja proračunom prema aktivnostima. Godišnji program rada mora biti usklađen s višegodišnjim programom rada iz stavka 4. U njemu se jasno navode zadaće koje su dodane, promijenjene ili izbrisane u odnosu na prethodnu financijsku godinu.

3.   Kolegij mijenja doneseni godišnji program rada kada se Eurojust dodijeli nova zadaća. Svaka suštinska izmjena godišnjeg programa rada donosi se prema istom postupku kao i početni godišnji program rada. Kolegij može upravnom direktoru delegirati ovlast za provedbu izmjena godišnjeg programa rada koje nisu suštinske.

4.   U višegodišnjem programu rada utvrđuje se opći strateški program, među ostalim ciljevi, strategija za suradnju s tijelima trećih zemalja i međunarodnim organizacijama iz članka 52., očekivani rezultati i pokazatelji uspješnosti. On također sadržava plan sredstava, uključujući višegodišnji proračun i osoblje. Plan sredstava ažurira se svake godine. Strateški program ažurira se prema potrebi te posebno radi uzimanja u obzir rezultata evaluacije iz članka 69.

ODJELJAK IV.

Izvršni odbor

Članak 16.

Funkcioniranje Izvršnog odbora

1.   Kolegiju pomaže Izvršni odbor. Izvršni odbor odgovoran je za donošenje administrativnih odluka kako bi se osiguralo odgovarajuće funkcioniranje Eurojusta. Izvršni odbor nadzire potrebne pripremne radove upravnog direktora u vezi s drugim administrativnim pitanjima koja Kolegij treba usvojiti. Izvršni odbor nije uključen u operativne funkcije Eurojusta iz članaka 4. i 5.

2.   Izvršni odbor može se pri obavljanju svojih zadaća savjetovati s Kolegijem.

3.   Izvršni odbor također:

(a)

revidira programski dokument Eurojusta iz članka 15. na temelju nacrta koji je pripremio upravni direktor i prosljeđuje ga Kolegiju na donošenje;

(b)

na temelju nacrta koji je pripremio upravni direktor donosi strategiju borbe protiv prijevara za Eurojust koja je razmjerna rizicima od prijevara, uzimajući u obzir troškove i koristi mjera koje treba provesti;

(c)

donosi odgovarajuća provedbena pravila za provedbu Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije („Pravilnik o osoblju za dužnosnike”) i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije („Uvjeti zaposlenja ostalih službenika”), utvrđenih u Uredbi Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 (18), u skladu s člankom 110. Pravilnika o osoblju za dužnosnike;

(d)

osigurava prikladno praćenje nalaza i preporuka proizašlih iz izvješćâ o unutarnjoj ili vanjskoj reviziji, evaluacija i istraga, među ostalim istraga Europskog nadzornika za zaštitu podataka i OLAF-a;

(e)

donosi sve odluke o uspostavljanju i, ako je to potrebno, izmjenama unutarnjih administrativnih struktura Eurojusta;

(f)

ne dovodeći u pitanje odgovornosti upravnog direktora utvrđene u članku 18. pomaže mu i daje mu savjete o provedbi odluka Kolegija, s ciljem jačanja nadzora nad administrativnim i proračunskim upravljanjem;

(g)

obavlja sve dodatne administrativne zadaće koje mu je Kolegij dodijelio u skladu s člankom 5. stavkom 4.;

(h)

donosi financijska pravila koja se primjenjuju na Eurojust u skladu s člankom 64.;

(i)

donosi, u skladu s člankom 110. Pravilnika o osoblju za dužnosnike, odluku koja se temelji na članku 2. stavku 1. Pravilnika o osoblju za dužnosnike i članku 6. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika kojom se odgovarajuće ovlasti tijela za imenovanje delegiraju upravnom direktoru i utvrđuju uvjeti pod kojima se to delegiranje ovlasti može suspendirati; upravni direktor ima pravo na daljnje delegiranje tih ovlasti.

(j)

revidira nacrt godišnjeg proračuna Eurojusta s ciljem da ga Kolegij donese;

(k)

revidira nacrt godišnjeg izvješća o aktivnostima Eurojusta i prosljeđuje ga Kolegiju na donošenje;

(l)

imenuje računovodstvenog dužnosnika i službenika za zaštitu podataka koji su funkcionalno neovisni u obavljaju svojih dužnosti.

4.   Izvršni odbor sastoji se od predsjednika i potpredsjednikâ Eurojusta, jednog predstavnika Komisije i još dva člana Kolegija koji su imenovani na dvije godine na principu sustava rotacije u skladu s poslovnikom Eurojusta. Upravni direktor prisustvuje sastancima Izvršnog odbora, ali nema pravo glasa.

5.   Predsjednik Eurojusta predsjednik je Izvršnog odbora. Izvršni odbor donosi odluke većinom glasova svojih članova. Svaki član ima jedan glas. U slučaju neodlučenog rezultata glasovanja odlučujući je glas predsjednika Eurojusta.

6.   Mandat članova Izvršnog odbora završava završetkom njihova mandata kao nacionalnih članova, predsjednika ili potpredsjednika.

7.   Izvršni odbor sastaje se najmanje jednom mjesečno. Osim toga, sastaje se na inicijativu svojeg predsjednika ili na zahtjev Komisije ili najmanje dva druga člana Izvršnog odbora.

8.   Eurojust šalje EPPO-u dnevni red sastanaka Izvršnog odbora i savjetuje se s EPPO-om o potrebi da sudjeluje na tim sastancima. Eurojust poziva EPPO da sudjeluje, bez prava glasa, uvijek kada se raspravlja o pitanjima koja su od važnosti za rad EPPO-a.

Kada je EPPO pozvan na sastanak Izvršnog odbora, Eurojust mu dostavlja relevantne dokumente na kojima se dnevni red temelji.

ODJELJAK V.

Upravni direktor

Članak 17.

Položaj upravnog direktora

1.   Upravni direktor zaposlen je kao član privremenog osoblja Eurojusta u skladu s člankom 2. točkom (a) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika.

2.   Upravnog direktora imenuje Kolegij s popisa kandidata koji je predložio Izvršni odbor nakon otvorenog i transparentnog postupka odabira u skladu s poslovnikom Eurojusta. Za potrebe sklapanja ugovora o radu s upravnim direktorom Eurojust predstavlja predsjednik Eurojusta.

3.   Mandat upravnog direktora traje četiri godine. Do kraja tog razdoblja Izvršni odbor provodi ocjenjivanje u kojem se uzima u obzir evaluacija rada upravnog direktora.

4.   Kolegij, na prijedlog Izvršnog odbora, kojim se uzima u obzir ocjena iz stavka 3., može jedanput produljiti mandat upravnog direktora za najdulje četiri godine.

5.   Upravni direktor kojem je produljen mandat na kraju ukupnog mandata ne smije sudjelovati u novom postupku odabira za isto radno mjesto.

6.   Upravni direktor odgovara Kolegiju.

7.   Upravni direktor može biti razriješen dužnosti samo na temelju odluke Kolegija donesene na prijedlog Izvršnog odbora.

Članak 18.

Odgovornosti upravnog direktora

1.   U administrativne svrhe Eurojustom upravlja upravni direktor.

2.   Ne dovodeći u pitanje ovlasti Kolegija ili Izvršnog odbora, upravni je direktor neovisan u obavljanju svojih dužnosti i ne smije tražiti niti primati upute od bilo koje vlade ni bilo kojeg drugog tijela.

3.   Upravni direktor pravni je zastupnik Eurojusta.

4.   Upravni direktor odgovoran je za provedbu administrativnih zadaća dodijeljenih Eurojustu, a osobito za:

(a)

svakodnevno upravljanje Eurojustom i upravljanje osobljem;

(b)

provedbu odluka koje su donijeli Kolegij i Izvršni odbor;

(c)

pripremu programskog dokumenta iz članka 15. i njegovo podnošenje Izvršnom odboru na reviziju;

(d)

provedbu programskog dokumenta iz članka 15. i izvješćivanje Izvršnog odbora i Kolegija o njegovoj provedbi;

(e)

pripremu godišnjeg izvješća o aktivnostima Eurojusta i njegovo predstavljanje izvršnom odboru na reviziju i Kolegiju na donošenje;

(f)

pripremu akcijskog plana koji se nadovezuje na zaključke izvješćâ o unutarnjoj ili vanjskoj reviziji, evaluacija i istraga, među ostalim istraga Europskog nadzornika za zaštitu podataka i OLAF-a i izvješćivanje Kolegija, Izvršnog odbora, Komisije i Europskog nadzornika za zaštitu podataka o napretku dva puta godišnje;

(g)

pripremu strategije za borbu protiv prijevara za Eurojust i njezino podnošenje Izvršnom odboru na donošenje;

(h)

pripremu nacrta financijskih pravila koja se primjenjuju na Eurojust;

(i)

pripremu nacrta izvještaja Eurojusta o procjeni prihoda i rashoda i izvršenje proračuna Eurojusta;

(j)

izvršavanje, u odnosu na osoblje Eurojusta, ovlasti koje su Pravilnikom o osoblju za dužnosnike dodijeljene tijelu za imenovanje te Uvjetima zaposlenja ostalih službenika tijelu ovlaštenom za sklapanje ugovora o radu s ostalim službenicima („ovlasti tijela za imenovanje”);

(k)

osiguravanje pružanja potrebne administrativne potpore radi olakšavanja operativnog rada Eurojusta;

(l)

osiguravanje pružanja potpore predsjedniku i potpredsjednicima u obavljanju njihovih dužnosti;

(m)

pripremu nacrta prijedloga godišnjeg proračuna Eurojusta, koji Izvršni odbor revidira prije nego što ga Kolegij usvoji.

POGLAVLJE III.

OPERATIVNA PITANJA

Članak 19.

Dežurni koordinacijski mehanizam

1.   Kako bi mogao ispunjavati svoje zadaće u hitnim slučajevima, Eurojust vodi dežurni koordinacijski mehanizam koji je sposoban u bilo koje vrijeme primati i obrađivati zahtjeve koji su mu upućeni. Dežurni koordinacijski mehanizam dostupan je 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu.

2.   Dežurni koordinacijski mehanizam ima jednog predstavnika dežurnog koordinacijskog mehanizma po državi članici koji može biti nacionalni član, njegov zamjenik, pomoćnik koji je ovlašten zamjenjivati nacionalnog člana ili upućeni nacionalni stručnjak. Predstavnik dežurnog koordinacijskog mehanizma mora biti dostupan 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu.

3.   Predstavnici dežurnog koordinacijskog mehanizma u vezi s izvršavanjem zahtjeva u svojoj državi članici djeluju učinkovito i bez odgađanja.

Članak 20.

Nacionalni sustav za koordinaciju s Eurojustom

1.   Svaka država članica imenuje jednog ili više nacionalnih dopisnika za Eurojust.

2.   Svi nacionalni dopisnici koje države članice imenuju u skladu sa stavkom 1. moraju imati vještine i iskustvo potrebne za obavljanje svojih dužnosti.

3.   Svaka država članica osniva nacionalni sustav za koordinaciju s Eurojustom kako bi osigurala koordinaciju poslova koje obavljaju:

(a)

nacionalni dopisnici za Eurojust;

(b)

nacionalni dopisnici za pitanja povezana s nadležnosti EPPO-a;

(c)

nacionalni dopisnik za Eurojust za pitanja terorizma;

(d)

nacionalni dopisnik za Europsku pravosudnu mrežu u kaznenim stvarima i do tri druge kontaktne točke Europske pravosudne mreže;

(e)

nacionalni članovi ili kontaktne točke mreže zajedničkih istražnih timova i nacionalni članovi ili kontaktne točke mreža osnovanih odlukama 2002/494/PUP, 2007/845/PUP i 2008/852/PUP;

(f)

ako je to primjenjivo, bilo koje drugo odgovarajuće pravosudno tijelo.

4.   Osobe iz stavaka 1. i 3. zadržavaju svoje radno mjesto i status u skladu s nacionalnim pravom, što ne utječe znatno na obavljanje njihovih dužnosti u skladu s ovom Uredbom.

5.   Nacionalni dopisnici za Eurojust odgovorni su za funkcioniranje svojeg nacionalnog sustava za koordinaciju s Eurojustom. Ako je imenovano nekoliko dopisnika za Eurojust, jedan od njih odgovoran je za funkcioniranje njihova nacionalnog sustava za koordinaciju s Eurojustom.

6.   Nacionalne članove obavješćuje se o svim sastancima njihova nacionalnog sustava za koordinaciju s Eurojustom na kojima se raspravlja o pitanjima povezanima s predmetima. Nacionalni članovi prema potrebi mogu prisustvovati takvim sastancima.

7.   Svaki nacionalni sustav za koordinaciju s Eurojustom olakšava provedbu zadaća Eurojusta u okviru dotične države članice, a osobito:

(a)

osiguravanjem da sustav vođenja predmeta iz članka 23. prima informacije povezane s dotičnom državom članicom na učinkovit i pouzdan način;

(b)

pružanjem pomoći pri utvrđivanju treba li se zahtjev rješavati uz pomoć Eurojusta ili Europske pravosudne mreže;

(c)

pružanjem pomoći nacionalnom članu pri utvrđivanju odgovarajućih tijela za izvršavanje zahtjeva za pravosudnu suradnju i odluka o pravosudnoj suradnji, među ostalim zahtjeva i odluka koji se temelje na instrumentima kojima se provodi načelo uzajamnog priznavanja;

(d)

održavanjem bliskih odnosa s nacionalnom jedinicom Europola, drugim kontaktnim točkama Europske pravosudne mreže i drugim relevantnim nadležnim nacionalnim tijelima.

8.   Radi ispunjavanja ciljeva iz stavka 7., osobe iz stavka 1. i stavka 3. točaka (a), (b) i (c) moraju, a osobe ili tijela iz stavka 3. točaka (d) i (e) mogu, biti povezane sa sustavom vođenja predmeta u skladu s ovim člankom i člancima 23., 24., 25. i 34. Troškovi povezanosti sa sustavom vođenja predmeta na teret su općeg proračuna Unije.

9.   Osnivanjem nacionalnog sustava za koordinaciju s Eurojustom i imenovanjem nacionalnih dopisnika ne sprečavaju se izravni kontakti između nacionalnog člana i nadležnih tijela njegove države članice.

Članak 21.

Razmjena informacija s državama članicama i među nacionalnim članovima

1.   Nadležna tijela država članica razmjenjuju s Eurojustom sve informacije potrebne za izvršavanje njegovih zadaća iz članaka 2. i 4. u skladu s primjenjivim pravilima u području zaštite podataka. To uključuje barem informacije iz stavaka 4., 5. i 6. ovog članka.

2.   Prijenos informacija Eurojustu tumači se kao zahtjev za pomoć Eurojusta u dotičnom predmetu samo ako je tako navelo nadležno tijelo.

3.   Nacionalni članovi bez prethodnog odobrenja razmjenjuju, međusobno ili sa svojim nadležnim nacionalnim tijelima, sve informacije potrebne za izvršavanje zadaća Eurojusta. Posebice, nadležna nacionalna tijela odmah obavješćuju svoje nacionalne članove o predmetu koji je od važnosti za njih.

4.   Nadležna nacionalna tijela obavješćuju svoje nacionalne članove o osnivanju zajedničkih istražnih timova i rezultatima rada takvih timova.

5.   Nadležna nacionalna tijela bez nepotrebnog odgađanja obavješćuju svoje nacionalne članove o svakom predmetu koji utječe na najmanje tri države članice i u odnosu na koji su najmanje dvjema državama članicama dostavljeni zahtjevi za pravosudnu suradnju ili odluke o pravosudnoj suradnji, među ostalim zahtjevi i odluke koji se temelje na instrumentima kojima se provodi načelo uzajamnog priznavanja, ako se primjenjuje jedno ili više od sljedećeg:

(a)

ako je dotično kazneno djelo u državi članici koja je podnijela zahtjev ili izdala odluku kažnjivo kaznom zatvora ili mjerom oduzimanja slobode, čije je najdulje trajanje najmanje pet ili šest godina, o čemu treba odlučiti dotična država članica, i navedeno je na sljedećem popisu:

i.

trgovanje ljudima,

ii.

spolno zlostavljanje ili spolno iskorištavanje, uključujući dječju pornografiju i nagovaranje djece u seksualne svrhe,

iii.

trgovanje drogom,

iv.

nezakonito trgovanje vatrenim oružjem, njegovim dijelovima ili komponentama ili streljivom ili eksplozivima,

v.

korupcija,

vi.

kaznena djela protiv financijskih interesa Unije,

vii.

krivotvorenje novca ili sredstava plaćanja,

viii.

aktivnosti pranja novca,

ix.

računalni kriminalitet;

(b)

ako postoje činjenične naznake da je upletena zločinačka organizacija;

(c)

ako postoje naznake da bi predmet mogao imati ozbiljnu prekograničnu dimenziju ili bi mogao imati posljedice na razini Unije ili da bi mogao utjecati na države članice koje nisu izravno uključene.

6.   Nadležna nacionalna tijela obavješćuju svoje nacionalne članove o:

(a)

predmetima u kojima je došlo ili bi vjerojatno moglo doći do sukoba nadležnosti;

(b)

kontroliranim isporukama koje se odnose na najmanje tri zemlje, od kojih su najmanje dvije države članice;

(c)

učestalim poteškoćama ili odbijanjima u pogledu izvršenja zahtjeva za pravosudnu suradnju ili odluka o pravosudnoj suradnji, među ostalim zahtjeva i odluka koji se temelje na instrumentima kojima se provodi načelo uzajamnog priznavanja.

7.   Nadležna nacionalna tijela nisu obvezna dostaviti informacije u određenom predmetu ako bi time nanijela štetu bitnim interesima nacionalne sigurnosti ili ugrozila sigurnost pojedinaca.

8.   Ovim člankom ne dovode se u pitanje uvjeti utvrđeni u bilateralnim ili multilateralnim sporazumima ili dogovorima između država članica i trećih zemalja, među ostalim uvjeti koje su odredile treće zemlje u vezi s uporabom dostavljenih podataka.

9.   Ovim člankom ne dovode se u pitanje ostale obveze u pogledu prijenosa informacija Eurojustu, među ostalim Odluka Vijeća 2005/671/PUP (19).

10.   Informacije iz ovog članka dostavljaju se u strukturiranom obliku koji utvrđuje Eurojust. Nadležno nacionalno tijelo nije obvezno pružiti te informacije ako su već dostavljene Eurojustu u skladu s drugim odredbama ove Uredbe.

Članak 22.

Informacije koje Eurojust dostavlja nadležnim nacionalnim tijelima

1.   Eurojust bez odgađanja dostavlja nadležnim nacionalnim tijelima informacije o rezultatima obrade informacija, među ostalim o postojanju poveznica s predmetima koji su već pohranjeni u sustavu vođenja predmeta. Te informacije mogu uključivati osobne podatke.

2.   Ako nadležno nacionalno tijelo zatraži od Eurojusta da mu dostavi informacije u određenom roku, Eurojust te informacije dostavlja u tom roku.

Članak 23.

Sustav vođenja predmeta, indeks i privremeni radni dosjei

1.   Eurojust uspostavlja sustav vođenja predmeta koji se sastoji od privremenih radnih dosjea i indeksa, koji sadržavaju osobne podatke iz Priloga II. i podatke koji nisu osobne prirode.

2.   Sustav vođenja predmeta ima svrhu:

(a)

pružati potporu vođenju i koordinaciji istraga i kaznenog progona u kojima Eurojust pruža pomoć, posebno unakrsnim uspoređivanjem informacija;

(b)

olakšati pristup informacijama o istragama i kaznenim progonima koji su u tijeku;

(c)

olakšati praćenje zakonitosti Eurojustove obrade osobnih podataka i njezinog poštovanja primjenjivih pravila u području zaštite podataka.

3.   Sustav vođenja predmeta može se povezati sa sigurnosnom telekomunikacijskom vezom iz članka 9. Odluke Vijeća 2008/976/PUP (20).

4.   Indeks sadržava upućivanja na privremene radne dosjee koji se obrađuju u okviru Eurojusta i ne smije sadržavati nikakve osobne podatke osim onih iz točke 1. podtočaka od (a) do i., podtočke (k) i podtočke (m) i točke 2. Priloga II.

5.   U obavljanju svojih zadaća nacionalni članovi mogu obrađivati podatke o pojedinačnim predmetima na kojima rade u privremenom radnom dosjeu. Oni dopuštaju službeniku za zaštitu podataka pristup privremenom radnom dosjeu. Nacionalni član obavješćuje službenika za zaštitu podataka o otvaranju svakog novog privremenog radnog dosjea koji sadržava osobne podatke.

6.   Eurojust za obradu operativnih osobnih podataka ne smije otvoriti nikakve druge automatske datoteke osim sustava vođenja predmeta. Nacionalni član, međutim, može privremeno pohraniti i analizirati osobne podatke u svrhu određivanja jesu li takvi podaci relevantni za zadaće Eurojusta i mogu li se uključiti u sustav vođenja predmeta. Ti podaci mogu se čuvati najviše tri mjeseca.

Članak 24.

Funkcioniranje privremenih radnih dosjea i indeksa

1.   Dotični nacionalni član otvara privremeni radni dosje za svaki predmet u vezi s kojim su mu preneseni podaci ako je taj prijenos u skladu s ovom Uredbom ili drugim primjenjivim pravnim instrumentima. Nacionalni član odgovoran je za upravljanje privremenim radnim dosjeima koje je otvorio.

2.   Nacionalni član koji je otvorio privremeni radni dosje u svakom pojedinačnom slučaju odlučuje hoće li zadržati ograničen pristup privremenom radnom dosjeu ili će dati pristup cijelom tom dosjeu ili dijelovima tog dosjea drugim nacionalnim članovima, ovlaštenom osoblju Eurojusta ili bilo kojoj drugoj osobi koja radi u ime Eurojusta kojoj je upravni direktor dao potrebno ovlaštenje.

3.   Nacionalni član koji je otvorio privremeni radni dosje odlučuje koje će se informacije povezane s tim privremenim radnim dosjeom unijeti u indeks u skladu s člankom 23. stavkom 4.

Članak 25.

Pristup sustavu vođenja predmeta na nacionalnoj razini

1.   Ako su povezane sa sustavom vođenja predmeta, osobe iz članka 20. stavka 3., imaju pristup samo:

(a)

indeksu, osim ako je nacionalni član koji je odlučio unijeti podatke u indeks izričito uskratio taj pristup;

(b)

privremenim radnim dosjeima koje je otvorio nacionalni član njihove države članice;

(c)

privremenim radnim dosjeima koje su otvorili nacionalni članovi drugih država članica i kojima je nacionalni član njihove države članice dobio pristup, osim ako je nacionalni član koji je otvorio privremeni radni dosje izričito uskratio taj pristup.

2.   U okviru ograničenja predviđenih u stavku 1. ovog članka nacionalni član odlučuje o opsegu pristupa privremenim radnim dosjeima koji je odobren u njegovoj državi članici osobama iz članka 20. stavka 3. ako su povezane sa sustavom vođenja predmeta.

3.   Svaka država članica odlučuje, nakon savjetovanja sa svojim nacionalnim članom, o opsegu pristupa indeksu koji je odobren u toj državi članici osobama iz članka 20. stavka 3. ako su povezane sa sustavom vođenja predmeta. Države članice obavješćuju Eurojust i Komisiju o svojoj odluci u pogledu provedbe ovog stavka. Komisija o tome obavješćuje druge države članice.

4.   Osobe kojima je odobren pristup u skladu sa stavkom 2. imaju pristup indeksu barem u opsegu koji je potreban za pristup privremenim radnim dosjeima za koje im je odobren pristup.

POGLAVLJE IV.

OBRADA INFORMACIJA

Članak 26.

Obrada osobnih podataka koju provodi Eurojust

1.   Ova Uredba i članak 3. te poglavlje IX. Uredbe (EU) 2018/1725 primjenjuju se na obradu operativnih osobnih podataka koju provodi Eurojust. Uredba (EU) 2018/1725, osim poglavlja IX. te uredbe, primjenjuje se na obradu administrativnih osobnih podataka koju provodi Eurojust.

2.   Upućivanja na „primjenjiva pravila o zaštiti podataka” u ovoj Uredbi treba razumjeti kao upućivanja na odredbe o zaštiti podataka navedene u ovoj Uredbi i u Uredbi (EU) 2018/1725.

3.   Pravila o zaštiti podataka koja se odnose na obradu operativnih osobnih podataka sadržana u ovoj Uredbi smatraju se posebnim pravilima o zaštiti podataka u odnosu na opća pravila utvrđena u članku 3. i poglavlju IX. Uredbe (EU) 2018/1725.

4.   Eurojust u odredbama o zaštiti podataka svojeg poslovnika određuje rokove za pohranu administrativnih osobnih podataka.

Članak 27.

Obrada operativnih osobnih podataka

1.   U mjeri u kojoj je to potrebno za obavljanje njegovih zadaća Eurojust može, u okviru svoje nadležnosti i radi izvršavanja svojih operativnih funkcija, obraditi automatskim putem ili u strukturnim ručnim dosjeima u skladu s ovom Uredbom samo operativne osobne podatke navedene u Prilogu II. točki 1. osoba za koje, u skladu s nacionalnim pravom dotičnih država članica, postoje ozbiljni razlozi za sumnju da su počinile ili da će počiniti kazneno djelo koje je u nadležnosti Eurojusta ili koje su osuđene za počinjenje takvog kaznenog djela.

2.   Eurojust može obrađivati samo operativne osobne podatke navedene u Prilogu II. točki 2. o osobama koje se, u skladu s nacionalnim pravom dotičnih država članica, smatraju žrtvama kaznenog djela ili drugim stranama u kaznenom djelu, kao što su osobe koje se može pozvati da svjedoče u istrazi ili progonu u vezi s jednim ili više vrsta zločina i kaznenih djela iz članka 3., osobe koje mogu dati informacije o kaznenim djelima ili osobe za kontakt ili suradnici osobe iz stavka 1. Obrada takvih operativnih osobnih podataka smije se provesti samo ako je to potrebno za ispunjavanje zadaća Eurojusta, u okviru njegove nadležnosti i radi izvršavanja njegovih operativnih funkcija.

3.   U iznimnim slučajevima Eurojust također može, na ograničeno vrijeme koje ne prelazi vrijeme potrebno za zaključenje predmeta u vezi s kojim se obrađuju podaci, obrađivati operativne osobne podatke koji nisu osobni podaci iz Priloga II. u vezi s okolnostima nekog kaznenog djela ako su ti podaci od neposredne važnosti za istrage u tijeku koje Eurojust koordinira ili ih pomaže koordinirati i uključeni su u takve istrage i ako je njihova obrada potrebna u svrhe iz stavka 1. Kada se obrađuju takvih operativni osobni podaci o tome se odmah obavješćuje službenika za zaštitu podataka iz članka 36. te ga se obavješćuje o posebnim okolnostima koje opravdavaju potrebu za obradom takvih operativnih osobnih podataka. Ako se ti drugi podaci odnose na svjedoke ili žrtve u smislu stavka 2. ovog članka, odluku o njihovoj obradi zajednički donose dotični nacionalni članovi.

4.   Eurojust može obrađivati posebne kategorije operativnih osobnih podataka u skladu s člankom 76. Uredbe (EU) 2018/1725. Takvi se podaci ne smiju obrađivati u indeksu iz članka 23. stavka 4. ove Uredbe. Ako se ti drugi podaci odnose na svjedoke ili žrtve u smislu stavka 2. ovog članka, odluku o njihovoj obradi donose dotični nacionalni članovi.

Članak 28.

Obrada pod nadzorom Eurojusta ili izvršitelja obrade

Izvršitelj obrade i svaka osoba koja djeluje pod nadzorom Eurojusta ili izvršitelja obrade, a koja ima pristup operativnim osobnim podacima, smije obrađivati te podatke samo na temelju uputa Eurojusta, osim ako se obrada zahtijeva u skladu s pravom Unije ili pravom države članice.

Članak 29.

Rokovi za pohranu operativnih osobnih podataka

1.   Eurojust operativne osobne podatke koje on obrađuje pohranjuje samo onoliko dugo koliko je potrebno za provedbu njegovih zadaća. Posebice, ne dovodeći u pitanje stavak 3. ovog članka, operativni osobni podaci iz članka 27. ne smiju se pohranjivati duže od prvog primjenjivog datuma između sljedećih datuma:

(a)

datuma kada je nastupila zastara kaznenog progona u svim državama članicama na koje se istraga i kazneni progon odnose;

(b)

datuma kada je Eurojust obaviješten da je osoba oslobođena krivnje i da je sudska odluka postala pravomoćna, a u tom slučaju dotična država članica o tome bez odgađanja obavješćuje Eurojust.

(c)

tri godine nakon datuma kada je sudska presuda u posljednjoj državi članici na koju se istraga ili kazneni progon odnosi postala pravomoćna;

(d)

datuma kada su Eurojust i dotične države članice zajednički utvrdile ili se usuglasile da više nije potrebno da Eurojust koordinira istragu i kazneni progon, osim ako postoji obveza da se Eurojustu dostave te informacije u skladu s člankom 21. stavkom 5. ili stavkom 6.;

(e)

tri godine nakon datuma kada su operativni osobni podaci preneseni u skladu s člankom 21. stavkom 5. ili stavkom 6.

2.   Poštovanje rokova za pohranu iz stavka 1. ovog članka stalno se preispituje prikladnom automatskom obradom koju provodi Eurojust, posebno od trenutka kada Eurojust zaključi predmet. Svake tri godine nakon unosa podataka preispituje se i potreba za njihovom pohranom; rezultati takvih preispitivanja primjenjuju se na predmet kao cjelinu. Ako su operativni osobni podaci iz članka 27. stavka 4. pohranjeni duže od pet godina, o tome se obavješćuje Europski nadzornik za zaštitu podataka.

3.   Prije nego što jedan od rokova za pohranu iz stavka 1. istekne, Eurojust preispituje potrebu za daljnjom pohranom operativnih osobnih podataka onda kada je to potrebno i sve dok je to potrebno za obavljanje njegovih zadaća. Iznimno, može odlučiti te podatke pohraniti do sljedećeg preispitivanja. Razlozi za daljnju pohranu moraju biti opravdani i moraju se zabilježiti. Ako tijekom preispitivanja nije donesena odluka o daljnjoj pohrani operativnih osobnih podataka, ti se podaci automatski brišu.

4.   Ako su u skladu sa stavkom 3. operativni osobni podaci bili pohranjeni nakon rokova za pohranu iz stavka 1., Europski nadzornik za zaštitu podataka svake tri godine provodi i dodatno preispitivanje potrebe za pohranom tih podataka.

5.   Nakon isteka roka za pohranu posljednjeg automatiziranog podatka iz nekog dosjea, svi dokumenti iz tog dosjea uništavaju se, osim eventualnih izvornih dokumenata koje je Eurojust primio od nacionalnih tijela i koje je potrebno vratiti onome tko ih je dostavio.

6.   Ako je Eurojust koordinirao istragu ili kazneni progon, dotični se nacionalni članovi međusobno obavješćuju kad god prime informaciju da je predmet odbačen ili da su sve sudske odluke koje se odnose na predmet postale pravomoćne.

7.   Stavak 5. ne primjenjuje se ako:

(a)

bi to štetilo interesima ispitanika kojem je potrebna zaštita; u takvim slučajevima operativni osobni podaci upotrebljavaju se samo uz izričitu i pisanu suglasnost ispitanika;

(b)

ispitanik ospori točnost operativnih osobnih podataka; u takvim slučajevima stavak 5. ne primjenjuje se u razdoblju koje državama članicama ili Europolu, prema potrebi, omogućuje da provjere točnost takvih podataka;

(c)

operativni osobni podaci moraju biti sačuvani kao dokaz ili radi postavljanja, ostvarivanja ili obrane pravnih zahtjeva;

(d)

se ispitanik protivi brisanju operativnih osobnih podataka i umjesto toga traži ograničenje njihove uporabe; ili

(e)

su operativni osobni podaci i dalje potrebni u svrhu arhiviranja koje je u javnom interesu ili u statističke svrhe.

Članak 30.

Sigurnost operativnih osobnih podataka

Eurojust i države članice utvrđuju mehanizme kako bi osigurali da se sigurnosne mjere iz članka 91. Uredbe (EU) 2018/1725 uzimaju u obzir i izvan granica informacijskog sustava.

Članak 31.

Pravo ispitanika na pristup

1.   Svaki ispitanik koji želi ostvariti pravo na pristup iz članka 80. Uredbe (EU) 2018/1725 operativnim osobnim podacima koji se odnose na tog ispitanika, a koje je obradio Eurojust, može podnijeti zahtjev Eurojustu ili nacionalnom nadzornom tijelu u državi članici po izboru ispitanika. To tijelo zahtjev upućuje Eurojustu bez odgađanja, a u svakom slučaju u roku od mjesec dana od primitka zahtjeva.

2.   Eurojust odgovara na zahtjev bez odgađanja, a u svakom slučaju u roku od tri mjeseca od kada je primio zahtjev.

3.   Eurojust se o odluci koju treba donijeti kao odgovor na zahtjev savjetuje s nadležnim tijelima dotičnih država članica. Odluku o pristupu podacima Eurojust donosi isključivo u bliskoj suradnji s državama članicama na koje se priopćavanje takvih podataka izravno odnosi. Ako država članica prigovori predloženoj odluci Eurojusta, o razlozima svojeg prigovora obavješćuje Eurojust. Eurojust poštuje svaki takav prigovor. Dotični nacionalni članovi potom obavješćuju nadležna tijela o sadržaju odluke Eurojusta.

4.   Dotični nacionalni članovi razmatraju zahtjev i donose odluku u ime Eurojusta. Ako dotični nacionalni članovi ne postignu dogovor, predmet upućuju Kolegiju, koji odluku o zahtjevu donosi dvotrećinskom većinom glasova.

Članak 32.

Ograničenja prava na pristup

U slučajevima iz članka 81. Uredbe (EU) 2018/1725 Eurojust obavješćuje ispitanika nakon savjetovanja s nadležnim tijelima dotičnih država članica u skladu s člankom 31. stavkom 3. ove Uredbe.

Članak 33.

Pravo na ograničenje obrade

Ne dovodeći u pitanje iznimke utvrđene u članku 29. stavku 7. ove Uredbe, ako je obrada operativnih osobnih podataka ograničena u skladu s člankom 82. stavkom 3. Uredbe (EU) 2018/1725, takvi operativni osobni podaci smiju se obrađivati samo radi zaštite pravâ ispitanika ili druge fizičke ili pravne osobe koja je stranka u postupku u kojem je Eurojust stranka ili u svrhe utvrđene u članku 82. stavku 3. Uredbe (EU) 2018/1725.

Članak 34.

Ovlašteni pristup operativnim osobnim podacima unutar Eurojusta

Samo nacionalni članovi, njihovi zamjenici, njihovi pomoćnici i ovlašteni upućeni nacionalni stručnjaci, osobe iz članka 20. stavka 3. ako su te osobe povezane sa sustavom vođenja predmeta i ovlašteno osoblje Eurojusta mogu, u svrhu ispunjavanja zadaća Eurojusta, imati pristup osobnim podacima koje obrađuje Eurojust u granicama predviđenima u člancima 23., 24. i 25.

Članak 35.

Evidencija kategorija aktivnosti obrade

1.   Eurojust vodi evidenciju svih kategorija aktivnosti obrade za koje je odgovoran. Ta evidencija sadržava sve sljedeće informacije:

(a)

podatke za kontakt Eurojusta te ime i prezime službenika za zaštitu podataka, kao i njegove podatke za kontakt;

(b)

svrhe obrade;

(c)

opis kategorija ispitanika i kategorija operativnih osobnih podataka;

(d)

kategorije primatelja kojima su operativni osobni podaci otkriveni ili će biti otkriveni, uključujući primatelje u trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama;

(e)

kada je to primjenjivo, informacije o prijenosima operativnih osobnih podataka trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji, uključujući identifikaciju te treće zemlje ili međunarodne organizacije;

(f)

kada je to moguće, predviđene rokove za brisanje različitih kategorija podataka;

(g)

kada je to moguće, opći opis tehničkih i organizacijskih sigurnosnih mjera iz članka 91. Uredbe (EU) 2018/1725.

2.   Evidencija iz stavka 1. vodi se u pisanom obliku, što uključuje elektronički oblik.

3.   Eurojust na zahtjev stavlja evidenciju na raspolaganje Europskom nadzorniku za zaštitu podataka.

Članak 36.

Imenovanje službenika za zaštitu podataka

1.   Službenika za zaštitu podataka imenuje izvršni odbor. Službenik za zaštitu podataka je zaposlenik posebno imenovan u tu svrhu. Službenik za zaštitu podataka u izvršavanju svojih dužnosti djeluje neovisno i ne smije primati nikakve upute.

2.   Službenika za zaštitu podataka bira se na temelju njegovih stručnih kvaliteta te posebno njegova stručnog znanja o pravu i praksi u području zaštite podataka te njegove sposobnosti izvršavanja zadaća iz ove Uredbe, posebice onih iz članka 38.

3.   Izbor službenika za zaštitu podataka ne smije dovesti do sukoba interesa između njegovih dužnosti kao službenika za zaštitu podataka i bilo kojih njegovih drugih službenih dužnosti, posebno u vezi s primjenom ove Uredbe.

4.   Službenika za zaštitu podataka imenuje se na mandat od četiri godine te ga se može ponovno imenovati, ali njegov mandat ne može ukupno trajati više od osam godina. Izvršni odbor može službenika za zaštitu podataka razriješiti dužnosti samo uz suglasnost Europskog nadzornika za zaštitu podataka u slučaju da službenik za zaštitu podataka više ne ispunjava uvjete potrebne za obavljanje svojih dužnosti.

5.   Eurojust objavljuje podatke za kontakt službenika za zaštitu podataka i dostavlja ih Europskom nadzorniku za zaštitu podataka.

Članak 37.

Položaj službenika za zaštitu podataka

1.   Eurojust osigurava da je službenik za zaštitu podataka na primjeren način i pravodobno uključen u sva pitanja povezana sa zaštitom osobnih podataka.

2.   Eurojust podupire službenika za zaštitu podataka u izvršavanju zadaća iz članka 38. pružajući mu potrebna sredstva i osoblje za izvršavanje tih zadaća i za održavanje njegova stručnog znanja te dajući mu pristup osobnim podacima i postupcima obrade.

3.   Eurojust osigurava da službenik za zaštitu podataka ne prima nikakve upute u pogledu izvršavanja svojih zadaća. Izvršni odbor ne razrješuje dužnosti niti kažnjava službenika za zaštitu podataka zato što je obavljao svoje zadaće. Službenik za zaštitu podataka odgovara izravno Kolegiju u vezi s operativnim osobnim podacima, a Izvršnom odboru u vezi s administrativnim osobnim podacima.

4.   Ispitanici mogu kontaktirati službenika za zaštitu podataka u pogledu svih pitanja povezanih s obradom njihovih osobnih podataka i ostvarivanjem njihovih prava na temelju ove Uredbe i na temelju Uredbe (EU) 2018/1725.

5.   Izvršni odbor donosi provedbena pravila koja se odnose na službenika za zaštitu podataka. Ta provedbena pravila osobito se odnose na postupak odabira za mjesto službenika za zaštitu podataka i njegovo razrješenje, zadaće, dužnosti te ovlasti i zaštitne mjere za neovisnost službenika za zaštitu podataka.

6.   Službenik za zaštitu podataka i njegovo osoblje obvezani su povjerljivošću u skladu s člankom 72.

7.   Voditelj obrade i izvršitelj obrade, predmetni odbor za osoblje i bilo koji pojedinac o svakom se pitanju koje se odnosi na tumačenje ili primjenu ove Uredbe i Uredbe (EU) 2018/1725 mogu savjetovati sa službenikom za zaštitu podataka, a da se pritom ne moraju koristiti službenim kanalima. Nitko ne smije pretrpjeti štetu zbog predmeta na koji je skrenuta pozornost službeniku za zaštitu podataka u kojem je navodno došlo do kršenja ove Uredbe ili Uredbe (EU) 2018/1725.

8.   Službenika za zaštitu podataka nakon njegova imenovanja Eurojust registrira pri Europskom nadzorniku za zaštitu podataka.

Članak 38.

Zadaće službenika za zaštitu podataka

1.   Službenik za zaštitu podataka u pogledu obrade osobnih podataka obavlja osobito sljedeće zadaće:

(a)

na neovisan način osigurava usklađenost Eurojusta s odredbama o zaštiti podataka iz ove Uredbe i Uredbe (EU) 2018/1725 te s relevantnim odredbama o zaštiti podataka iz poslovnika Eurojusta; to uključuje praćenje usklađenosti s ovom Uredbom, Uredbom 2018/1725, drugim odredbama Unije ili nacionalnim odredbama o zaštiti podataka i politikama Eurojusta u vezi sa zaštitom osobnih podataka, uključujući raspodjelu odgovornosti, podizanje svijesti i osposobljavanje osoblja koje sudjeluje u postupcima obrade te povezane revizije;

(b)

informira i savjetuje Eurojust te osoblje koje obrađuje podatke o njihovim obvezama iz ove Uredbe, Uredbe (EU) 2018/1725 i drugih odredaba Unije o zaštiti podataka ili nacionalnih odredaba o zaštiti podataka;

(c)

daje savjete, kada je to zatraženo, u pogledu procjene učinka na zaštitu podataka i prati njezino izvršavanje u skladu s člankom 89. Uredbe (EU) 2018/1725;

(d)

osigurava da se evidencija o prijenosu i primitku osobnih podataka vodi u skladu s odredbama koje se moraju utvrditi u poslovniku Eurojusta;

(e)

surađuje s osobljem Eurojusta odgovornim za postupke, osposobljavanje i savjetovanje u vezi s obradom podataka;

(f)

surađuje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka;

(g)

osigurava da ispitanici budu obaviješteni o svojim pravima u skladu s ovom Uredbom i Uredbom (EU) 2018/1725;

(h)

djeluje kao kontaktna točka za Europskog nadzornika za zaštitu podataka o pitanjima povezanim s obradom, što uključuje i prethodno savjetovanje iz članka 90. Uredbe (EU) 2018/1725 te vodi savjetovanja, prema potrebi, u pogledu svih drugih pitanja;

(i)

kada se to od njega zatraži, daje savjete o potrebi izvješćivanja o povredi osobnih podataka ili obavješćivanja o povredi osobnih podataka u skladu s člancima 92. i 93. Uredbe (EU) 2018/1725;

(j)

priprema godišnje izvješće i to izvješće dostavlja Izvršnom odboru, Kolegiju i Europskom nadzorniku za zaštitu podataka.

2.   Službenik za zaštitu podataka obavlja funkcije povezane s administrativnim osobnim podacima predviđene u Uredbi (EU) 2018/1725.

3.   Službenik za zaštitu podataka i osoblje Eurojusta koje mu pomaže u obavljanju njegovih dužnosti imaju pristup osobnim podacima koje obrađuje Eurojust i prostorijama Eurojusta u onoj mjeri u kojoj je to potrebno za obavljanje njihovih zadaća.

4.   Ako službenik za zaštitu podataka smatra da se odredbe Uredbe (EU) 2018/1725 koje su povezane s obradom administrativnih osobnih podataka ili odredbe ove Uredbe ili članka 3. i poglavlja IX. Uredbe (EU) 2018/1725 koje su povezane s obradom operativnih osobnih podataka ne poštuju, o tome obavješćuje Izvršni odbor te od njega traži da problem nepoštovanja riješi u utvrđenom roku. Ako Izvršni odbor ne riješi problem nepoštovanja u utvrđenom roku, službenik za zaštitu podataka predmet upućuje Europskom nadzorniku za zaštitu podataka.

Članak 39.

Izvješćivanje dotičnih nadležnih tijela o povredi osobnih podataka

1.   U slučaju povrede osobnih podataka, Eurojust bez nepotrebnog odgađanja o toj povredi obavješćuje nadležna tijela dotičnih država članica.

2.   U izvješćivanju iz stavka 1. mora se barem:

(a)

opisati priroda povrede osobnih podataka, što obuhvaća, ako je to moguće i potrebno, kategorije i broj dotičnih ispitanika te kategorije i broj dotičnih evidencija podataka;

(b)

opisati vjerojatne posljedice povrede osobnih podataka;

(c)

opisati mjere koje je Eurojust predložio ili poduzeo za rješavanje problema povrede osobnih podataka; i

(d)

prema potrebi, preporučiti mjere za umanjivanje mogućih štetnih posljedica povrede osobnih podataka.

Članak 40.

Nadzor koji provodi Europski nadzornik za zaštitu podataka

1.   Europski nadzornik za zaštitu podataka odgovoran je za praćenje i osiguravanje primjene odredaba Uredbe (EU) 2018/1725 koje se odnose na zaštitu temeljnih prava i sloboda pojedinaca u pogledu obrade operativnih osobnih podataka koju provodi Eurojust te za savjetovanje Eurojusta i ispitanikâ o svim pitanjima koja se tiču obrade operativnih osobnih podataka. U tu svrhu Europski nadzornik za zaštitu podataka ispunjava dužnosti navedene u stavku 2. ovog članka, izvršava ovlasti koje su mu dodijeljene u stavku 3. ovog članka te surađuje s nacionalnim nadzornim tijelima u skladu s člankom 42.

2.   Europski nadzornik za zaštitu podataka na temelju ove Uredbe i Uredbe (EU) 2018/1725 ima sljedeće dužnosti:

(a)

saslušati i ispitati pritužbe te u razumnom roku obavijestiti ispitanika o ishodu postupka;

(b)

provesti ispitivanja na vlastitu inicijativu ili na temelju pritužbe te u razumnom roku obavijestiti ispitanike o ishodu postupka;

(c)

pratiti i osiguravati primjenu odredaba ove Uredbe i Uredbe (EU) 2018/1725 povezanih sa zaštitom pojedinaca u pogledu obrade operativnih osobnih podataka koju provodi Eurojust;

(d)

savjetovati Eurojust na vlastitu inicijativu ili u okviru određenog savjetovanja o svim pitanjima koja se tiču obrade operativnih osobnih podataka, osobito prije nego što Eurojust izradi unutarnja pravila povezana sa zaštitom temeljnih prava i sloboda u pogledu obrade operativnih osobnih podataka.

3.   Europski nadzornik za zaštitu podataka na temelju ove Uredbe i Uredbe (EU) 2018/1725 te uzimajući u obzir utjecaj na istrage i kazneni progon u državama članicama može:

(a)

davati savjete ispitanicima o ostvarivanju njihovih prava;

(b)

uputiti predmet Eurojustu u slučaju navodnog kršenja odredaba kojima se uređuje obrada operativnih osobnih podataka i, prema potrebi, dati prijedloge rješenja za uklanjanje tog kršenja i poboljšanje zaštite ispitanikâ;

(c)

savjetovati se s Eurojustom ako su odbijeni zahtjevi za ostvarivanje određenih prava u vezi s operativnim osobnim podacima, čime se krše članak 31., članak 32. ili članak 33. ove Uredbe ili članci od 77. do 82. ili članak 84. Uredbe (EU) 2018/1725;

(d)

upozoriti Eurojust;

(e)

naložiti Eurojustu da provede ispravak, ograničenje ili brisanje operativnih osobnih podataka koje je Eurojust obradio kršeći odredbe kojima se uređuje obrada operativnih osobnih podataka te da o takvim radnjama obavijesti treće strane kojima su takvi podaci otkriveni, pod uvjetom da se time ne ometaju zadaće Eurojusta navedene u članku 2.;

(f)

uputiti predmet Sudu Europske unije („Sud”) pod uvjetima utvrđenima u UFEU-u;

(g)

intervenirati u postupcima pokrenutima pred Sudom.

4.   Europski nadzornik za zaštitu podataka ima pristup operativnim osobnim podacima koje je obradio Eurojust i prostorijama Eurojusta u onoj mjeri u kojoj je to potrebno za izvršavanje njegovih zadaća.

5.   Europski nadzornik za zaštitu podataka sastavlja godišnje izvješće o svojim nadzornim aktivnostima koje se odnose na Eurojust. To izvješće dio je godišnjeg izvješća Europskog nadzornika za zaštitu podataka iz članka 60. Uredbe (EU) 2018/1725. Nacionalna nadzorna tijela pozivaju se da iznesu svoja opažanja o tom izvješću prije nego što ono postane dio godišnjeg izvješća Europskog nadzornika za zaštitu podataka iz članka 60. Uredbe (EU) 2018/1725. Europski nadzornik za zaštitu podataka u najvećoj mjeri uzima u obzir opažanja nacionalnih nadzornih tijela te u svakom slučaju upućuje na njih u godišnjem izvješću.

6.   U obavljanju svojih zadaća Eurojust surađuje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka na zahtjev Europskog nadzornika za zaštitu podataka.

Članak 41.

Europski nadzornik za zaštitu podataka i čuvanje poslovne tajne

1.   Europski nadzornik za zaštitu podataka i njegovo osoblje imaju i za vrijeme svojih mandata i nakon njihova isteka obvezu čuvanja poslovne tajne u pogledu svake povjerljive informacije koju su saznali za vrijeme obavljanja službenih dužnosti.

2.   Europski nadzornik za zaštitu podataka u izvršavanju svojih nadzornih ovlasti u najvećoj mjeri vodi računa o tajnosti sudskih istraga i kaznenih postupaka u skladu s pravom Unije ili pravom države članice.

Članak 42.

Suradnja između Europskog nadzornika za zaštitu podataka i nacionalnih nadzornih tijela

1.   Europski nadzornik za zaštitu podataka blisko surađuje s nacionalnim nadzornim tijelima u pogledu posebnih pitanja koja iziskuju sudjelovanje nacionalnih tijela, posebice ako Europski nadzornik za zaštitu podataka ili nacionalno nadzorno tijelo utvrdi velike razlike među praksama država članica ili ako utvrdi potencijalno nezakonite prijenose putem komunikacijskih kanala Eurojusta, ili u kontekstu pitanja o provedbi i tumačenju ove Uredbe koja su postavila jedno ili više nacionalnih nadzornih tijela.

2.   U slučajevima iz stavka 1. osigurava se koordinirani nadzor u skladu s člankom 62. Uredbe (EU) 2018/1725.

3.   Europski nadzornik za zaštitu podataka u potpunosti obavješćuje nacionalna nadzorna tijela o svim pitanjima koja na njih izravno utječu ili koja su za njih na drugi način relevantna. Na zahtjev jednog ili više nacionalnih nadzornih tijela Europski nadzornik za zaštitu podataka obavješćuje ih o specifičnim pitanjima.

4.   U slučajevima koji se odnose na podatke koji potječu iz jedne ili više država članica, uključujući slučajeve iz članka 43. stavka 3., Europski nadzornik za zaštitu podataka savjetuje se s dotičnim nacionalnim nadzornim tijelima. Europski nadzornik za zaštitu podataka ne donosi odluku o daljnjem djelovanju koje treba poduzeti prije nego što ga ta nacionalna nadzorna tijela obavijeste o svojem stajalištu u roku koji odredi Europski nadzornik za zaštitu podataka. Taj rok ne smije biti kraći od mjesec dana ni dulji od tri mjeseca. Europski nadzornik za zaštitu podataka u najvećoj mjeri uzima u obzir stajalište dotičnih nacionalnih nadzornih tijela. Kada Europski nadzornik za zaštitu podataka ne namjerava postupiti u skladu s njihovim stajalištem, o tome ih obavješćuje, daje obrazloženje i podnosi predmet Europskom odboru za zaštitu podataka.

U slučajevima koje smatra iznimno hitnima Europski nadzornik za zaštitu podataka može odlučiti da djeluje odmah. U takvim slučajevima Europski nadzornik za zaštitu podataka odmah obavješćuje dotična nacionalna nadzorna tijela i obrazlaže hitnost situacije te navodi opravdanje za poduzete aktivnosti.

5.   Nacionalna nadzorna tijela obavješćuju Europskog nadzornika za zaštitu podataka o svim mjerama koje su poduzela u pogledu prijenosa, preuzimanja ili bilo kojeg drugog priopćavanja operativnih osobnih podataka u skladu s ovom Uredbom od strane država članica.

Članak 43.

Pravo na podnošenje pritužbe Europskom nadzorniku za zaštitu podataka u vezi s operativnim osobnim podacima

1.   Svaki ispitanik ima pravo podnijeti pritužbu Europskom nadzorniku za zaštitu podataka ako smatra da obrada operativnih osobnih podataka povezanih s njim koju je proveo Eurojust nije u skladu s ovom Uredbom ili Uredbom (EU) 2018/1725.

2.   Ako se pritužba odnosi na odluku iz članka 31., članka 32. ili članka 33. ove Uredbe ili članka 80., članka 81. ili članka 82. Uredbe (EU) 2018/1725, Europski nadzornik za zaštitu podataka savjetuje se s nacionalnim nadzornim tijelima ili nadležnim pravosudnim tijelom države članica koja je dostavila podatke ili države članice koje se to izravno tiče. Prilikom donošenja odluke, koja može uključivati odbijanje prenošenja bilo kakvih informacija, Europski nadzornik za zaštitu podataka uzima u obzir mišljenje nacionalnog nadzornog tijela ili nadležnog pravosudnog tijela.

3.   Ako se pritužba odnosi na obradu podataka koje je Europolu dostavila država članica, Europski nadzornik za zaštitu podataka i nacionalno nadzorno tijelo države članice koja je dostavila podatke, svatko djelujući u okviru svoje nadležnosti, osiguravaju ispravnu provedbu potrebnih provjera zakonitosti obrade podataka.

4.   Ako se pritužba odnosi na obradu podataka koje su Eurojustu dostavila tijela, uredi ili agencije Unije, treće zemlje ili međunarodne organizacije ili na obradu podataka koje je Eurojust preuzeo iz javno dostupnih izvora, Europski nadzornik za zaštitu podataka osigurava da je Eurojust ispravno proveo potrebne provjere zakonitosti obrade podataka.

5.   Europski nadzornik za zaštitu podataka obavješćuje ispitanika o napretku i ishodu pritužbe, kao i o mogućnosti podnošenja pravnog sredstva na temelju članka 44.

Članak 44.

Pravo na sudsko preispitivanje odluka Europskog nadzornika za zaštitu podataka

Postupci protiv odluka Europskog nadzornika za zaštitu podataka u vezi s operativnim osobnim podacima pokreću se pred Sudom.

Članak 45.

Odgovornost u pitanjima zaštite podataka

1.   Eurojust obrađuje operativne osobne podatke na takav način da se može utvrditi koje je tijelo dostavilo podatke ili otkuda su podaci preuzeti.

2.   Za točnost operativnih osobnih podataka odgovoran je:

(a)

Eurojust, kada je riječ o operativnim osobnim podacima koje su dostavili pojedina država članica ili institucija, tijelo, ured ili agencija Unije u slučaju kada je Eurojust izmijenio dostavljene podatke tijekom njihove obrade;

(b)

država članica ili institucija, tijelo, ured ili agencija Unije koja je Eurojustu dostavila podatke u slučaju kada Eurojust nije izmijenio dostavljene podatke tijekom njihove obrade;

(c)

Eurojust, kada je riječ o operativnim osobnim podacima koje su dostavile treće zemlje ili međunarodne organizacije te kada je riječ o operativnim osobnim podacima koje je Eurojust preuzeo iz javno dostupnih izvora.

3.   Eurojust je odgovoran za usklađenost s Uredbom (EU) 2018/1725 u odnosu na administrativne osobne podatke i za usklađenost s ovom Uredbom te člankom 3. i poglavljem IX. Uredbe (EU) 2018/1725 u odnosu na operativne osobne podatke.

Za zakonitost prijenosa operativnih osobnih podataka odgovorni su:

(a)

država članica koja je Eurojustu dostavila operativne osobne podatke;

(b)

Eurojust, ako je on dostavio dotične operativne osobne podatke državama članicama, institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Unije te trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama.

4.   Podložno drugim odredbama ove Uredbe, Eurojust je odgovoran za sve podatke koje obrađuje.

Članak 46.

Odgovornost za neovlaštenu ili nepravilnu obradu podataka

1.   Eurojust odgovara, u skladu s člankom 340. UFEU-a, za svaku štetu koju je neovlaštenom ili nepravilnom obradom podataka prouzročio pojedincu.

2.   Pritužbe protiv Eurojusta na temelju odgovornosti iz stavka 1. ovog članka podnose se Sudu u skladu s člankom 268. UFEU-a.

3.   Svaka država članica odgovorna je, u skladu sa svojim nacionalnim pravom, za svaku štetu prouzročenu pojedincu, a koja je rezultat njezine neovlaštene ili nepravilne obrade podataka koji su priopćeni Eurojustu.

POGLAVLJE V.

ODNOSI S PARTNERIMA

ODJELJAK I.

Zajedničke odredbe

Članak 47.

Zajedničke odredbe

1.   Ako je to potrebno za izvršavanje njegovih zadaća, Eurojust može uspostaviti i održavati odnose suradnje s institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije u skladu s njihovim ciljevima, te s nadležnim tijelima trećih zemalja i međunarodnim organizacijama u skladu sa strategijom o suradnji iz članka 52.

2.   Ako je to važno za izvršavanje njegovih zadaća i podložno ograničenjima iz članka 21. stavka 8. i članka 76., Eurojust može izravno razmjenjivati sve informacije, uz iznimku osobnih podataka, sa subjektima iz stavka 1. ovog članka.

3.   Za potrebe iz stavaka 1. i 2. Eurojust može sklapati radne dogovore sa subjektima iz stavka 1. Takvi radni dogovori ne čine osnovu za razmjenu osobnih podataka i nisu obvezujući za Uniju ni za njezine države članice.

4.   Eurojust može primiti i obraditi osobne podatke koje primi od subjekata iz stavka 1. u mjeri u kojoj je to potrebno za izvršavanje njegovih zadaća, podložno primjenjivim pravilima u području zaštite podataka.

5.   Eurojust prenosi osobne podatke institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Unije, trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama samo ako je to potrebno za izvršavanje njegovih zadaća i u skladu je s člancima 55. i 56. Ako je podatke koje treba prenijeti dostavila država članica, Eurojust mora dobiti suglasnost relevantnog nadležnog tijela u toj državi članici, osim ako je država članica dala prethodnu suglasnost za takav daljnji prijenos, načelno ili pod posebnim uvjetima. Takva se suglasnost može povući u bilo kojem trenutku.

6.   Ako su države članice, institucije, tijela, uredi ili agencije Unije, treće zemlje ili međunarodne organizacije primili osobne podatke od Eurojusta, zabranjeni su daljnji prijenosi takvih podataka treći osobama, osim ako su ispunjen svi sljedeći uvjeti:

(a)

Eurojust je dobio prethodnu suglasnost države članice koja je dostavila podatke;

(b)

Eurojust je dao izričitu suglasnost nakon razmatranja okolnosti pojedinačnog slučaja;

(c)

daljnji prijenos odvija se isključivo u specifičnu svrhu koja nije u suprotnosti sa svrhom u koju su podaci preneseni.

ODJELJAK II.

Odnosi s partnerima unutar unije

Članak 48.

Suradnja s Europskom pravosudnom mrežom i drugim mrežama Unije koje su uključene u pravosudnu suradnju u kaznenim stvarima

1.   Eurojust i Europska pravosudna mreža u kaznenim stvarima održavaju povlaštene međusobne odnose koji se temelje na savjetovanju i komplementarnosti, posebno između nacionalnog člana, kontaktnih točaka Europske pravosudne mreže u državi članici koja je ujedno država članica nacionalnog člana i nacionalnih dopisnika za Eurojust i Europsku pravosudnu mrežu. S ciljem osiguranja učinkovite suradnje, poduzimaju se sljedeće mjere:

(a)

nacionalni članovi na osnovi pojedinačnih slučajeva obavješćuju kontaktne točke Europske pravosudne mreže o svim predmetima za koje smatraju da bi ih Europska pravosudna mreža mogla bolje rješavati;

(b)

tajništvo Europske pravosudne mreže dio je osoblja Eurojusta; ono djeluje kao zasebna ustrojstvena jedinica; može se koristiti administrativnim resursima Eurojusta koji su potrebni za obavljanje zadaća Europske pravosudne mreže, uključujući za pokrivanje troškova plenarnih sjednica Europske pravosudne mreže;

(c)

kontaktne točke Europske pravosudne mreže mogu se pozivati da prisustvuju sastancima Eurojusta na osnovi pojedinačnih slučajeva;

(d)

pri utvrđivanju treba li se u skladu s člankom 20. stavkom 7. točkom (b) sa zahtjevom postupati uz pomoć Eurojusta ili Europske pravosudne mreže, Eurojust i Europska pravosudna mreža mogu se koristiti nacionalnim sustavom za koordinaciju s Eurojustom.

2.   Tajništvo mreže zajedničkih istražnih timova i tajništvo mreže osnovane Odlukom 2002/494/PUP čine dio osoblja Eurojusta. Ta tajništva djeluju kao zasebne ustrojstvene jedinice. Ona se mogu koristiti administrativnim resursima Eurojusta koji su potrebni za obavljanje njihovih zadaća. Eurojust osigurava koordinaciju između tajništava. Ovaj se stavak primjenjuje na tajništvo bilo koje relevantne mreže uključene u pravosudnu suradnju u kaznenim stvarima kojoj Eurojust treba osigurati potporu u obliku tajništva. Eurojust može pružiti potporu relevantnim europskim mrežama i tijelima uključenima u pravosudnu suradnju u kaznenim stvarima, među ostalim, prema potrebi, u obliku tajništva smještenog u Eurojustu.

3.   Mreža osnovana Odlukom 2008/852/PUP može tražiti od Eurojusta da joj osigura tajništvo. U slučaju takvog zahtjeva primjenjuje se stavak 2.

Članak 49.

Odnosi s Europolom

1.   Eurojust poduzima sve prikladne mjere kako bi omogućio Europolu da u okviru mandata Europola ima neizravan pristup, na temelju sustava ima/nema pogotka, informacijama dostavljenima Eurojustu, ne dovodeći u pitanje bilo koja ograničenja koja su naveli država članica, tijelo, ured ili agencija Unije, treća zemlja ili međunarodna organizacija koji su dostavili predmetne informacije. U slučaju pogotka Eurojust pokreće postupak kojim se informacije koje su dovele do pogotka mogu podijeliti, u skladu s odlukom države članice, tijela, ureda ili agencije Unije, treće zemlje ili međunarodne organizacije koji su dostavili informacije Eurojustu.

2.   Pretraživanja informacija u skladu sa stavkom 1. provode se samo u svrhu utvrđivanja odgovaraju li informacije dostupne u Europolu informacijama koje se obrađuju u Eurojust.

3.   Eurojust dopušta pretraživanja u skladu sa stavkom 1. tek nakon što od Europola dobije informacije o tome koji su zaposlenici Europola ovlašteni za provedbu takvih pretraživanja.

4.   Ako tijekom Eurojustove aktivnosti obrade informacija u vezi s konkretnom istragom Eurojust ili država članica prepoznaju potrebu za koordinacijom, suradnjom ili potporom u skladu s mandatom Europola, Eurojust obavješćuje Europol o tome i pokreće postupak za dijeljenje informacija, u skladu s odlukom države članice koja je dostavila informacije. U tim se slučajevima Eurojust savjetuje s Europolom.

5.   Eurojust uspostavlja i održava blisku suradnju s Europolom, u onoj mjeri u kojoj je to važno za provedbu zadaća dviju agencija te za postizanje njihovih ciljeva, uzimajući u obzir potrebu da se izbjegne udvostručavanje napora.

U tu se svrhu izvršni direktor Europola i predsjednik Eurojusta redovito sastaju kako bi razmotrili pitanja od zajedničkog interesa.

6.   Europol poštuje sva općenita ili konkretna ograničenja pristupa ili uporabe koja su naveli pojedina država članica, tijelo, ured ili agencija Unije, treća zemlja ili međunarodna organizacija u vezi s informacijama koje su dostavili.

Članak 50.

Odnosi s EPPO-om

1.   Eurojust uspostavlja i održava blizak odnos s EPPO-om na temelju međusobne suradnje u okviru njihovih mandata i nadležnosti te razvoja međusobnih operativnih, administrativnih i upravljačkih poveznica kako je utvrđeno u ovom članku. U tu se svrhu predsjednik Eurojusta i glavni europski tužitelj redovito sastaju kako bi raspravljali o pitanjima od zajedničkog interesa. Sastaju se na zahtjev predsjednika Eurojusta ili glavnog europskog tužitelja.

2.   Eurojust obrađuje zahtjeve za potporu koje mu uputi EPPO bez odgađanja i s tim zahtjevima postupa, ako je to primjereno, kao da ih je postavilo nacionalno tijelo nadležno za pravosudnu suradnju.

3.   Kad god je to potrebno radi pružanja potpore suradnji uspostavljenoj u skladu sa stavkom 1. ovog članka Eurojust se koristi nacionalnim sustavom za koordinaciju s Eurojustom osnovanim u skladu s člankom 20. kao i odnosima koje je uspostavio s trećim zemljama, među ostalim svojim sucima za vezu.

4.   U operativnim pitanjima koja su relevantna za nadležnosti EPPO-a Eurojust o svojim aktivnostima koje se odnose na prekogranične predmete obavješćuje EPPO-a te ga, prema potrebi, uključuje u svoje aktivnosti koje se odnose na takve slučajeve, među ostalim:

(a)

dijeljenjem informacija o svojim predmetima, među ostalim osobnih podataka, u skladu s relevantnim odredbama ove Uredbe;

(b)

traženjem od EPPO-a da pruži potporu.

5.   Eurojust na temelju sustava ima/nema pogotka ima neizravan pristup informacijama u sustavu vođenja predmeta EPPO-a. Kad god se podaci koje je u sustav vođenja predmeta unio EPPO podudaraju s podacima koje posjeduje Eurojust, o tom se podudaranju obavješćuju i Eurojust i EPPO te država članica koja je dostavila podatke Eurojustu. Eurojust poduzima odgovarajuće mjere kako bi EPPO-u omogućio neizravan pristup, na temelju sustava ima/nema pogotka, informacijama u svojem sustavu vođenja predmeta.

6.   EPPO se može osloniti na potporu i resurse administrativnih službi Eurojusta. U tu svrhu Eurojust može pružati usluge od zajedničkog interesa EPPO-u. Pojedinosti se uređuju dogovorom.

Članak 51.

Odnosi s drugim tijelima, uredima i agencijama Unije

1.   Eurojust uspostavlja i održava odnose suradnje s Europskom mrežom za pravosudno osposobljavanje.

2.   OLAF doprinosi koordinacijskim aktivnostima Eurojusta u vezi sa zaštitom financijskih interesa Unije, u skladu sa svojim mandatom na temelju Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013.

3.   Europska granična i obalna straža doprinosi radu Eurojusta, među ostalim prijenosom relevantnih informacija obrađenih u skladu sa svojim mandatom i zadaćama na temelju članka 8. stavka 1. točke (m) Uredbe (EU) 2016/1624 Europskog parlamenta i Vijeća (21). Obrada svih s time povezanih osobnih podataka od strane europske granične i obalne straže uređuje se Uredbom (EU) 2018/1725.

4.   Za potrebe primanja i prijenosa informacija između Eurojusta i OLAF-a, ne dovodeći u pitanje članak 8. ove Uredbe, države članice osiguravaju da se nacionalni članovi Eurojusta smatraju nadležnim tijelima država članica samo za potrebe Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013. Razmjenom informacija između OLAF-a i nacionalnih članova ne dovodi se u pitanje obveza pružanja informacija drugim nadležnim tijelima na temelju navedenih uredaba.

ODJELJAK III.

Međunarodna suradnja

Članak 52.

Odnosi s tijelima trećih zemalja i s međunarodnim organizacijama

1.   Eurojust može uspostaviti i održavati suradnju s tijelima trećih zemalja i međunarodnim organizacijama.

U tu svrhu Eurojust svake četiri godine, u suradnji s Komisijom, priprema strategiju o suradnji u kojoj se navode treće zemlje i međunarodne organizacije u odnosu na koje postoji operativna potreba za suradnjom.

2.   Eurojust može sklapati radne dogovore sa subjektima iz članka 47. stavka 1.

3.   U dogovoru s dotičnim nadležnim tijelima Eurojust može, u skladu sa svojim operativnim potrebama, odrediti kontaktne točke u trećim zemljama radi olakšavanja suradnje.

Članak 53.

Suci za vezu upućeni u treće zemlje

1.   U svrhu olakšanja pravosudne suradnje s trećim zemljama u predmetima u kojima Eurojust pruža pomoć u skladu s ovom Uredbom, Kolegij u treću zemlju može uputiti suce za vezu pod uvjetom da postoji radni dogovor, kako je naveden u članku 47. stavku 3., s nadležnim tijelima te treće zemlje.

2.   Zadaće sudaca za vezu uključuju sve aktivnosti namijenjene poticanju i ubrzavanju svih oblika pravosudne suradnje u kaznenim stvarima, osobito uspostavljanjem izravnih veza s nadležnim tijelima dotične treće zemlje. Suci za vezu pri obavljanju svojih zadaća mogu razmjenjivati operativne osobne podatke s nadležnim tijelima dotične treće zemlje u skladu s člankom 56.

3.   Sudac za vezu iz stavka 1. mora imati iskustvo u radu s Eurojustom i odgovarajuće znanje o pravosudnoj suradnji i načinu rada Eurojusta. Sudac za vezu upućuje se na rad u ime Eurojusta uz prethodnu suglasnost suca i njegove države članice.

4.   Ako je sudac za vezu kojeg je uputio Eurojust odabran među nacionalnim članovima, zamjenicima ili pomoćnicima:

(a)

dotična država članica zamjenjuje ga drugom osobom na funkciji nacionalnog člana, zamjenika ili pomoćnika;

(b)

on više nema pravo izvršavati ovlasti koje su mu dodijeljene u skladu s člankom 8.

5.   Ne dovodeći u pitanje članak 110. Pravilnika o osoblju za dužnosnike, Kolegij utvrđuje uvjete za upućivanje sudaca za vezu, uključujući razinu njihovih primitaka od rada. Kolegij u tom pogledu, na temelju savjetovanja s Komisijom, donosi potrebne provedbene aranžmane.

6.   Aktivnosti sudaca za vezu koje upućuje Eurojust podliježu nadzoru Europskog nadzornika za zaštitu podataka. Suci za vezu izvješćuju Kolegij koji u godišnjem izvješću i na odgovarajući način obavješćuje Europski parlament i Vijeće o njihovim aktivnostima. Suci za vezu obavješćuju nacionalne članove i nadležna nacionalna tijela o svim predmetima koji se odnose na njihovu državu članicu.

7.   Nadležna tijela država članica i suci za vezu iz stavka 1. mogu jedni druge izravno kontaktirati. U tom slučaju sudac za vezu o takvim kontaktima obavješćuje dotičnog nacionalnog člana.

8.   Suci za vezu iz stavka 1. povezani su sa sustavom vođenja predmeta.

Članak 54.

Zahtjevi za pravosudnu suradnju upućeni trećim zemljama i primljeni od trećih zemalja

1.   Eurojust može, uz suglasnost dotičnih država članica, koordinirati izvršavanje zahtjeva za pravosudnu suradnju koje je izdala treća zemlja kada ti zahtjevi iziskuju izvršavanje u najmanje dvije države članice u okviru iste istrage. Takve zahtjeve Eurojustu može dostaviti i nadležno nacionalno tijelo.

2.   U hitnim slučajevima i u skladu s člankom 19. dežurni koordinacijski mehanizam može zaprimati i dostavljati zahtjeve iz stavka 1. ovog članka ako ih je izdala treća zemlja koja je sklopila sporazum o suradnji ili radni dogovor s Eurojustom.

3.   Ne dovodeći u pitanje članak 3. stavak 5., kada je zahtjeve za pravosudnu suradnju koji se odnose na istu istragu i koji iziskuju izvršavanje u trećoj zemlji uputila dotična država članica, Eurojust olakšava pravosudnu suradnju s tom trećom zemljom.

ODJELJAK IV.

Prijenos osobnih podataka

Članak 55.

Prijenos operativnih osobnih podataka institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije

1.   Podložno svim dodatnim ograničenjima na temelju ove Uredbe, a posebice na temelju članka 21. stavka 8., članka 47. stavka 5. i članka 76., Eurojust prenosi operativne osobne podatke drugoj instituciji, tijelu, uredu ili agenciji Unije samo ako su ti podaci potrebni za zakonito obavljanje zadaća koje su u nadležnosti druge institucije, tijela, ureda ili agencije Unije.

2.   Ako se operativni osobni podaci prenose na zahtjev druge institucije, tijela, ureda ili agencije Unije, i voditelj obrade i primatelj snose odgovornost za zakonitost tog prijenosa.

Od Eurojusta se zahtijeva da provjeri nadležnost druge institucije, tijela, ureda ili agencije Unije i da provede privremenu evaluaciju potrebe za prijenosom operativnih osobnih podataka. Ako se pojave dvojbe u vezi s potrebom za prijenosom, Eurojust od primatelja traži dodatne informacije.

Druga institucija, tijelo, ured ili agencija Unije osigurava da se potreba za prijenosom operativnih osobnih podataka može naknadno provjeriti.

3.   Druga institucija, tijelo, ured ili agencija Unije obrađuje operativne osobne podatke samo u svrhe zbog kojih su preneseni.

Članak 56.

Opća načela za prijenose operativnih osobnih podataka trećim zemljama i međunarodnim organizacijama

1.   Eurojust može operativne osobne podatke prenijeti trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji podložno poštovanju primjenjivih odredaba o zaštiti podataka i drugih odredaba ove Uredbe i samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

prijenos je nužan za obavljanje zadaća Eurojusta;

(b)

tijelo treće zemlje ili međunarodna organizacija kojima se prenose operativni osobni podaci nadležni su za izvršavanje zakonodavstva i kaznene stvari;

(c)

ako je pojedina država članica osobne podatke koje treba prenijeti u skladu s ovim člankom prenijela ili stavila na raspolaganje Eurojustu, Eurojust od mjerodavnog nadležnog tijela te države članice, u skladu s njezinim nacionalnim pravom, mora pribaviti prethodno odobrenje za prijenos, osim ako je ta država članica odobrila takve prijenose načelno ili pod posebnim uvjetima;

(d)

u slučaju da treća zemlja ili međunarodna organizacija prenesu podatke dalje nekoj drugoj trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji, Eurojust zahtijeva od treće zemlje ili međunarodne organizacije koja obavlja prijenos da pribavi prethodno odobrenje Eurojusta za taj daljnji prijenos.

Eurojust odobrenje iz točke (d) daje samo uz prethodno odobrenje države članice iz koje podaci potječu i tek nakon što u obzir uzme sve relevantne čimbenike, uključujući težinu kaznenog djela, svrhu u koju su operativni osobni podaci izvorno preneseni te razinu zaštite operativnih osobnih podataka u trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji kojoj se dalje trebaju prenijeti operativni osobni podaci.

2.   Podložno uvjetima iz stavka 1. ovog članka, Eurojust može operativne osobne podatke prenijeti trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji samo ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

(a)

Komisija je donijela odluku na temelju članka 57. da dotična treća zemlja ili međunarodna organizacija osigurava odgovarajuću razinu zaštite ili su, u slučaju nepostojanja takve odluke o primjerenosti, osigurane odgovarajuće zaštitne mjere ili takve mjere postoje, u skladu s člankom 58. stavkom 1., ili se u slučaju nepostojanja ni odluke o primjerenosti ni takvih odgovarajućih zaštitnih mjera primjenjuje odstupanja za posebne situacije na temelju članka 59. stavka 1.;

(b)

sporazum o suradnji kojim se omogućuje razmjena operativnih osobnih podataka sklopljen je prije 12. prosinca 2019. između Eurojusta i te treće zemlje ili međunarodne organizacije u skladu s člankom 26.a Odluke 2002/187/PUP; ili

(c)

između Unije i te treće zemlje ili međunarodne organizacije sklopljen je u skladu s člankom 218. UFEU-a međunarodni sporazum kojim se osiguravaju prikladne zaštitne mjere u odnosu na zaštitu privatnosti i temeljnih prava i sloboda pojedinaca.

3.   Radni dogovori iz članka 47. stavka 3. mogu se koristiti za utvrđivanje načinâ za provedbu sporazumâ ili odluka o primjerenosti iz stavka 2. ovog članka.

4.   Eurojust može u hitnim slučajevima prenijeti operativne osobne podatke bez prethodnog odobrenja države članice u skladu sa stavkom 1. točkom (c). Eurojust smije to učiniti samo ako je prijenos operativnih osobnih podataka potreban za sprečavanje neposredne i ozbiljne prijetnje javnoj sigurnosti države članice ili treće zemlje ili bitnim interesima države članice, a prethodno odobrenje ne može se pravodobno pribaviti. Tijelo odgovorno za izdavanje prethodnog odobrenja obavješćuje se bez odgađanja.

5.   Države članice i institucije, tijela, uredi i agencije Unije ne smiju operativne osobne podatke dobivene od Eurojusta dalje prenositi trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji. Iznimno mogu izvršiti takav prijenos ako je Eurojust odobrio takav prijenos nakon što je uzeo u obzir sve relevantne čimbenike, uključujući ozbiljnost kaznenog djela, svrhu u koju su operativni osobni podaci izvorno preneseni i razinu zaštite osobnih podataka u trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji kojoj se dalje prenose operativni osobni podaci.

6.   Članci 57., 58. i 59. primjenjuju se kako bi se osiguralo da razina zaštite pojedinaca osigurana ovom Uredbom i pravom Unije ne bude ugrožena.

Članak 57.

Prijenosi na temelju odluke o primjerenosti

Eurojust može prenijeti operativne osobne podatke trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji ako je Komisija u skladu s člankom 36. Direktive (EU) 2016/680 odlučila da treća zemlja, područje ili jedan ili više određenih sektora unutar te treće zemlje ili dotična međunarodna organizacija, osiguravaju primjerenu razinu zaštite.

Članak 58.

Prijenosi koji podliježu odgovarajućim zaštitnim mjerama

1.   U nedostatku odluke o primjerenosti Eurojust može prenijeti operativne osobne podatke trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji u sljedećim slučajevima:

(a)

ako su odgovarajuće zaštitne mjere u pogledu zaštite operativnih osobnih podataka predviđene u pravno obvezujućem instrumentu; ili

(b)

ako je Eurojust procijenio sve okolnosti u vezi s prijenosom operativnih osobnih podataka i zaključio da postoje odgovarajuće zaštitne mjere u pogledu zaštite operativnih osobnih podataka.

2.   Eurojust obavješćuje Europskog nadzornika za zaštitu podataka o kategorijama prijenosâ iz stavka 1. točke (b).

3.   Kada se prijenos temelji na stavku 1. točki (b), takav se prijenos dokumentira, a dokumentacija se na zahtjev stavlja na raspolaganje Europskom nadzorniku za zaštitu podataka. Dokumentacija uključuje evidenciju datuma i vremena prijenosa te informacije o nadležnom tijelu koje prima podatke, o obrazloženju prijenosa i o prenesenim operativnim osobnim podacima.

Članak 59.

Odstupanja za posebne situacije

1.   U nedostatku odluke o primjerenosti ili odgovarajućih zaštitnih mjera u skladu s člankom 58., Eurojust može prenijeti operativne osobne podatke trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji samo pod uvjetom da je prijenos nužan:

(a)

kako bi se zaštitili vitalni interesi ispitanika ili druge osobe;

(b)

kako bi se zaštitili legitimni interesi ispitanika;

(c)

kako bi se spriječila neposredna i ozbiljna prijetnja javnoj sigurnosti države članice ili treće zemlje; ili

(d)

u pojedinačnim slučajevima, radi izvršavanja zadaća Eurojusta, osim ako Eurojust utvrdi da temeljna prava i slobode dotičnog ispitanika imaju prednost pred javnim interesom koji postoji u pogledu prijenosa.

2.   Ako se prijenos temelji na stavku 1., takav se prijenos dokumentira, a dokumentacija se na zahtjev stavlja na raspolaganje Europskom nadzorniku za zaštitu podataka. Dokumentacija uključuje evidenciju datuma i vremena prijenosa te informacije o nadležnom tijelu koje dobiva podatke, o obrazloženju prijenosa i o prenesenim operativnim osobnim podacima.

POGLAVLJE VI.

FINANCIJSKE ODREDBE

Članak 60.

Proračun

1.   Procjena svih prihoda i rashoda Eurojusta priprema se za svaku financijsku godinu, koja odgovara kalendarskoj godini, i prikazuje se u proračunu Eurojusta.

2.   Proračun Eurojusta mora biti uravnotežen u smislu prihoda i rashoda.

3.   Ne dovodeći u pitanje druge resurse, proračun Eurojusta obuhvaća:

(a)

doprinos Unije unesen u opći proračun Unije;

(b)

sve dobrovoljne financijske doprinose država članica;

(c)

naknade za publikacije i usluge koje Eurojust pruža;

(d)

ad hoc bespovratna sredstva.

4.   Rashodi Eurojusta uključuju primitke od rada osoblja, administrativne i infrastrukturne troškove te operativne troškove, uključujući financiranje zajedničkih istražnih timova.

Članak 61.

Donošenje proračuna

1.   Upravni direktor svake godine priprema nacrt izvještaja o procjeni prihoda i rashoda Eurojusta za sljedeću financijsku godinu, uključujući plan radnih mjesta, i šalje ga Izvršnom odboru. Europska pravosudna mreža i druge mreže Unije uključene u pravosudnu suradnju u kaznenim stvarima iz članka 48. obavješćuju se pravodobno o onim dijelovima koji se odnose na njihove aktivnosti, prije prosljeđivanja procjene Komisiji.

2.   Izvršni odbor na temelju nacrta izvještaja o procjeni prihoda i rashoda revidira privremeni nacrt procjene prihoda i rashoda Eurojusta za sljedeću financijsku godinu i prosljeđuje ga Kolegiju na donošenje.

3.   Privremeni nacrt procjene prihoda i rashoda Eurojusta šalje se Komisiji najkasnije 31. siječnja svake godine. Eurojust do 31. ožujka iste godine Komisiji šalje konačni nacrt procjene, koji uključuje nacrt plana radnih mjesta.

4.   Komisija izvještaj o procjeni šalje Europskom parlamentu i Vijeću („tijelo nadležno za proračun”) zajedno s nacrtom općeg proračuna Unije.

5.   Na temelju izvještaja o procjeni Komisija u nacrt općeg proračuna Unije unosi procjene koje smatra potrebnima za plan radnih mjesta i iznos doprinosa kojim se tereti opći proračun, koje dostavlja tijelu nadležnom za proračun u skladu s člancima 313. i 314. UFEU-a.

6.   Tijelo nadležno za proračun odobrava odobrena sredstva za doprinos Unije Eurojustu.

7.   Tijelo nadležno za proračun donosi plan radnih mjesta Eurojusta. Kolegij donosi proračun Eurojusta. On postaje konačan nakon konačnog donošenja općeg proračuna Unije. Prema potrebi i u skladu s time Kolegij prilagođava proračun Eurojusta.

8.   Za sve projekte povezane s nekretninama koji mogu imati značajan utjecaj na proračun Eurojusta primjenjuje se članak 88. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 1271/2013 (22).

Članak 62.

Izvršenje proračuna

Upravni direktor djeluje kao dužnosnik za ovjeravanje u Eurojustu i izvršava proračun Eurojusta u okviru svoje nadležnosti, u granicama odobrenima u proračunu.

Članak 63.

Podnošenje financijskih izvještaja i razrješnica

1.   Računovodstveni službenik Eurojusta šalje privremeni financijski izvještaj za financijsku godinu (godina N) računovodstvenom službeniku Komisije i Revizorskom sudu do 1. ožujka sljedeće financijske godine (godina N+1).

2.   Eurojust šalje izvješće o proračunskom i financijskom upravljanju za godinu N Europskom parlamentu, Vijeću i Revizorskom sudu do 31. ožujka godine N+1.

3.   Računovodstveni službenik Komisije šalje Revizorskom sudu privremeni financijski izvještaj Eurojusta za godinu N, konsolidiran s financijskim izvještajem Komisije, do 31. ožujka godine N+1.

4.   U skladu s člankom 246. stavkom 1. Uredbe (EU, Euratom) br. 2018/1046 Revizorski sud do 1. lipnja godine N+1 daje svoja opažanja o privremenom financijskom izvještaju Eurojusta.

5.   Nakon primitka opažanja Revizorskog suda o privremenom financijskom izvještaju Eurojusta u skladu s člankom 246. Uredbe (EU, Euratom) br. 2018/1046 upravni direktor sastavlja završni financijski izvještaj Eurojusta u okviru svoje odgovornosti i podnosi ga Izvršnom odboru da donese mišljenje.

6.   Izvršni odbor daje mišljenje o završnom financijskom izvještaju Eurojusta.

7.   Upravni direktor do 1. srpnja godine N+1 šalje završni financijski izvještaj za godinu N Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu zajedno s mišljenjem Izvršnog odbora.

8.   Završni financijski izvještaj za godinu N objavljuje se u Službenom listu Europske unije do 15. studenoga godine N+1.

9.   Upravni direktor šalje Revizorskom sudu odgovor na njegova opažanja najkasnije do 30. rujna godine N+1. Upravni direktor također šalje svoj odgovor Izvršnom odboru i Komisiji.

10.   Na zahtjev Europskog parlamenta upravni direktor podnosi mu sve informacije potrebne za nesmetanu primjenu postupka davanja razrješnice za predmetnu financijsku godinu u skladu s člankom 261. stavkom 3. Uredbe (EU, Euratom) br. 2018/1046.

11.   Europski parlament, na temelju preporuke Vijeća koje odlučuje kvalificiranom većinom, prije 15. svibnja godine N + 2, upravnom direktoru daje razrješnicu u odnosu na provedbu proračuna za godinu N.

12.   Razrješnicu za izvršenje proračuna Eurojustu daje Europski parlament na preporuku Vijeća, nakon postupka koji je usporediv s postupkom predviđenim u članku 319. UFEU-a i člancima 260., 261. i 262. Uredbe (EU, Euratom) br. 2018/1046 te na temelju izvješća o reviziji Revizorskog suda.

Ako Europski parlament odbije dati razrješnicu do 15. svibnja godine N+2, upravni direktor poziva se da svoje stajalište obrazloži Kolegiju koji s obzirom na okolnosti donosi svoju konačnu odluku o položaju izvršnog direktora.

Članak 64.

Financijska pravila

1.   Financijska pravila koja se primjenjuju na Eurojust donosi Izvršni odbor u skladu s Delegiranom uredbom Komisije (EU) 1271/2013 nakon savjetovanja s Komisijom. Ta financijska pravila ne smiju odstupati od Delegirane uredbe (EU) br. 1271/2013, osim ako je takvo odstupanje izričito nužno za rad Eurojusta i ako je Komisija dala svoju prethodnu suglasnost.

U odnosu na financijsku potporu koja se treba pružati aktivnostima zajedničkih istražnih timova Eurojust i Europol zajednički utvrđuju pravila i uvjete prema kojima se trebaju obrađivati zahtjevi za takvu potporu.

2.   Eurojust može dodijeliti bespovratna sredstva u vezi s izvršenjem svojih zadaća iz članka 4. stavka 1. Bespovratna sredstva predviđena za zadaće povezane s člankom 4. stavkom 1. točkom (f) mogu se dodijeliti državama članicama bez poziva za podnošenje prijedloga.

POGLAVLJE VII.

ODREDBE O OSOBLJU

Članak 65.

Opće odredbe

1.   Pravilnik o osoblju za dužnosnike i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, kao i pravila koja se donose dogovorom među institucijama Unije radi provedbe Pravilnika o osoblju za dužnosnike i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika primjenjuju se na osoblje Eurojusta.

2.   Osoblje Eurojusta sastoji se od osoblja zaposlenog u skladu s pravilima i propisima koji se primjenjuju na dužnosnike i ostale službenike Unije, uzimajući u obzir sve kriterije iz članka 27. Pravilnika o osoblju za dužnosnike, uključujući njihovu zemljopisnu raspodjelu.

Članak 66.

Upućeni nacionalni stručnjaci i drugo osoblje

1.   Eurojust može uz vlastito osoblje koristiti upućene nacionalne stručnjake ili drugo osoblje koje nije zaposleno u Eurojustu.

2.   Kolegij donosi odluku kojom se utvrđuju pravila o upućivanju nacionalnih stručnjaka u Eurojust i o korištenju drugog osoblja, posebno kako bi se izbjegli potencijalni sukobi interesa.

3.   Eurojust poduzima odgovarajuće administrativne mjere, među ostalim s pomoću strategija obuke i prevencije, kako bi se izbjegli sukobi interesa, među ostalim sukobi interesa povezani s pitanjima nakon prestanka radnog odnosa.

POGLAVLJE VIII.

EVALUACIJA I IZVJEŠĆIVANJE

Članak 67.

Uključenost institucija Unije i nacionalnih parlamenata

1.   Eurojust dostavlja svoje godišnje izvješće Europskom parlamentu, Vijeću i nacionalnim parlamentima, koji mogu iznijeti svoje primjedbe i zaključke.

2.   Novoizabrani predsjednik Kolegija, odmah nakon što je izabran, pred nadležnim odborom ili odborima Europskog parlamenta daje izjavu i odgovara na pitanja koja mu postave članovi tih odbora. Rasprave se ne smiju izravno ili neizravno odnositi na konkretne aktivnosti poduzete u vezi sa specifičnim operativnim predmetima.

3.   Predsjednik Eurojusta jednom godišnje nastupa u okviru sjednice međuparlamentarnog odbora kako bi Europski parlament i nacionalni parlamenti proveli zajedničku evaluaciju aktivnosti Eurojusta, radi rasprave o aktualnim aktivnostima Eurojusta i radi predstavljanja godišnjeg izvješća ili drugih ključnih dokumenata Eurojusta.

Rasprave se ne smiju izravno ili neizravno odnositi na konkretne aktivnosti poduzete u vezi sa specifičnim operativnim predmetima.

4.   Uz druge obveze informiranja i savjetovanja navedene u ovoj Uredbi, Eurojust Europskom parlamentu i nacionalnim parlamentima na njihovim odgovarajućim službenim jezicima dostavlja na znanje:

(a)

rezultate studija i strateških projekata koje je izradio ili naručio Eurojust;

(b)

programski dokument iz članka 15.;

(c)

radne dogovore sklopljene s trećim stranama.

Članak 68.

Mišljenja o prijedlozima zakonodavnih akata

Komisija i države članice mogu, ostvarujući svoja prava na temelju članka 76. točke (b) UFEU-a, zatražiti mišljenje Eurojusta o svim prijedlozima zakonodavnih akata iz članka 76. UFEU-a.

Članak 69.

Evaluacija i preispitivanje

1.   Do 13. prosinca 2024. i svakih 5 godina nakon toga, Komisija naručuje evaluaciju provedbe i učinaka ove Uredbe te djelotvornosti i učinkovitosti Eurojusta i njegovih načina rada. Kolegij će biti saslušan prilikom provedbe evaluacije. Evaluacija može biti osobito usmjerena na moguću potrebu za izmjenom mandata Eurojusta i financijske učinke takve izmjene.

2.   Komisija izvješće o evaluaciji zajedno sa svojim zaključcima prosljeđuje Europskom parlamentu, nacionalnim parlamentima, Vijeću i Kolegiju. Nalazi evaluacije objavljuju se.

POGLAVLJE IX.

OPĆE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 70.

Povlastice i imuniteti

Na Eurojust i njegove zaposlenike primjenjuje se Protokol o povlasticama i imunitetima Europske unije, priložen UEU-u i UFEU-u.

Članak 71.

Pravila o jezicima

1.   Uredba Vijeća br. 1 (23) primjenjuje se na Eurojust.

2.   Kolegij odlučuje dvotrećinskom većinom glasova svojih članova o internim jezičnim pravilima Eurojusta.

3.   Prevoditeljske usluge potrebne za rad Eurojusta pruža Prevoditeljski centar za tijela Europske unije, osnovan Uredbom Vijeća (EZ) br. 2965/94 (24), osim ako neraspoloživost Prevoditeljskog centra iziskuje iznalaženje drugog rješenja.

Članak 72.

Povjerljivost

1.   Na nacionalne članove i njihove zamjenike i pomoćnike iz članka 7., osoblje Eurojusta, nacionalne dopisnike, upućene nacionalne stručnjake, suce za vezu, službenika za zaštitu podataka te članove osoblja Europskog nadzornika za zaštitu podataka primjenjuje se obveza povjerljivosti u odnosu na sve informacije za koje su doznali tijekom izvršavanja svojih zadaća.

2.   Obveza povjerljivosti primjenjuje se na sve osobe i sva tijela koja surađuju s Eurojustom.

3.   Obveza povjerljivosti primjenjuje se i nakon prestanka mandata ili radnog odnosa i prestanka rada osoba iz stavaka 1. i 2.

4.   Obveza povjerljivosti primjenjuje se na sve informacije koje je primio ili razmijenio Eurojust, osim ako su te informacije već zakonito objavljene ili su dostupne javnosti.

Članak 73.

Uvjeti povjerljivosti nacionalnih postupaka

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 21. stavak 3., kada se informacije primaju ili razmjenjuju putem Eurojusta tijelo države članice koje je dostavilo informacije može, u skladu sa svojim nacionalnim pravom, propisati uvjete pod kojima tijelo koje prima informacije može koristiti te informacije u nacionalnim postupcima.

2.   Tijelo države članice koje prima informacije iz stavka 1. obvezno je poštovati te uvjete.

Članak 74.

Transparentnost

1.   Na dokumente koje drži Eurojust primjenjuje se Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (25).

2.   Izvršni odbor u roku od šest mjeseci od datuma svojeg prvog sastanka priprema detaljna pravila za primjenu Uredbe (EZ) br. 1049/2001 kako bi ih usvojio Kolegij.

3.   Odluke koje Eurojust donosi u skladu s člankom 8. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 mogu biti predmetom pritužbe Europskom ombudsmanu ili tužbe pred Sudom, u skladu s uvjetima utvrđenima u članku 228., odnosno u članku 263. UFEU-a.

4.   Eurojust na svojoj internetskoj stranici objavljuje popis članova Izvršnog odbora i sažetke ishoda sastanaka Izvršnog odbora. Objava tih sažetaka privremeno ili trajno izostaje ili se ograničava ako bi takva objava mogla dovesti u opasnost izvršavanje zadaća Eurojusta, uzimajući u obzir njegove obveze diskrecije i povjerljivosti i operativni karakter Eurojusta.

Članak 75.

OLAF i Revizorski sud

1.   Radi lakše borbe protiv prijevara, korupcije i drugih nezakonitih aktivnosti u skladu s Uredbom (EZ, Euratom) br. 883/2013, u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe Eurojust pristupa Međuinstitucionalnom sporazumu od 25. svibnja 1999. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Komisije Europskih zajednica u vezi s internim istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) (26). Eurojust donosi odgovarajuće odredbe koje se primjenjuju na sve nacionalne članove, njihove zamjenike i pomoćnike, upućene nacionalne stručnjake i sve osoblje Eurojusta na temelju predloška iz Priloga tom sporazumu.

2.   Revizorski sud ima ovlast provoditi reviziju, na temelju dokumenata i na terenu, svih korisnika bespovratnih sredstava, izvoditelja i podizvoditelja koji su primili sredstva Unije od Eurojusta.

3.   OLAF može provoditi istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu, u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 883/2013 i Uredbi Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (27) radi utvrđivanja je li došlo do nepravilnosti koje utječu na financijske interese Unije u vezi s rashodima koje financira Eurojust.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3., radni dogovori s trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama, ugovori, sporazumi o dodjeli bespovratnih sredstava i odluke o dodjeli bespovratnih sredstava Eurojusta sadržavaju odredbe kojima se Revizorskom sudu i OLAF-u izričito daju ovlasti za provedbu takvih revizija i istraga u skladu s njihovim nadležnostima.

5.   Osoblje Eurojusta, upravni direktor te članovi Kolegija i Izvršnog odbora bez odgađanja obavješćuju OLAF i EPPO o svim sumnjama na neregularne ili nezakonite aktivnosti u okviru njihovih mandata za koje su doznali pri ispunjavanju svojih dužnosti, a zbog toga se ne smije dovoditi u pitanje njihova odgovornost.

Članak 76.

Pravila o zaštiti osjetljivih neklasificiranih informacija i klasificiranih informacija

1.   Eurojust utvrđuje unutarnja pravila o postupanju s informacijama i njihovoj povjerljivosti te o zaštiti osjetljivih neklasificiranih informacija, uključujući stvaranje i obradu takvih informacija u Eurojustu.

2.   Eurojust utvrđuje unutarnja pravila o zaštiti klasificiranih informacija EU-a koja su u skladu s Odlukom Vijeća 2013/488/EU (28) kako bi se osigurala jednaka razina zaštite takvih informacija.

Članak 77.

Administrativne istrage

Administrativne aktivnosti Eurojusta podliježu istragama Europskog ombudsmana u skladu s člankom 228. UFEU-a.

Članak 78.

Odgovornost osim odgovornosti za neovlaštenu ili nepravilnu obradu podataka

1.   Za ugovornu odgovornost Eurojusta mjerodavno je pravo koje se primjenjuje na dotični ugovor.

2.   Sud je nadležan za donošenje odluka na temelju bilo koje klauzule o arbitraži koja je sadržana u ugovoru koji je sklopio Europol.

3.   U području izvanugovorne odgovornosti, Eurojust nadoknađuje, u skladu s općim načelima koja su zajednička pravima država članica i neovisno o odgovornosti u skladu s člankom 46., svu štetu koju su prouzročili Eurojust ili njegovo osoblje prilikom obavljanja svojih dužnosti.

4.   Stavak 3. primjenjuje se i na štetu koju su svojom krivnjom prouzročili nacionalni član, zamjenik ili pomoćnik prilikom obavljanja svojih dužnosti. Međutim, ako dotična osoba djeluje na temelju ovlasti koje su joj dodijeljene na temelju članka 8., država članica dotične osobe nadoknađuje Eurojustu iznose koje je Eurojust platio kao naknadu takve štete.

5.   Sud je nadležan u sporovima za naknadu štete iz stavka 3.

6.   Nacionalni sudovi država članica koji su nadležni za rješavanje sporova u vezi s odgovornošću Eurojusta iz ovog članka određuju se upućivanjem na Uredbu (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (29).

7.   Osobna odgovornost osoblja Eurojusta prema Eurojustu uređuje se primjenjivim odredbama utvrđenima u Pravilniku o osoblju za dužnosnike i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika.

Članak 79.

Sporazum o sjedištu i uvjeti rada

1.   Sjedište Eurojusta je u Haagu, Nizozemska.

2.   Nužni dogovori u pogledu smještaja koji će se osigurati za Eurojust u Nizozemskoj i objektima koje će Nizozemska osigurati kao i posebna pravila koja se u Nizozemskoj primjenjuju na upravnog direktora, članove Kolegija, osoblje Eurojusta i članove njihovih obitelji utvrđuju se u sporazumu o sjedištu koji Eurojust i Nizozemska sklapaju nakon što ishode odobrenje Kolegija.

Članak 80.

Prijelazna rješenja

1.   Eurojust, osnovan ovom Uredbom, opći je pravni sljednik svih ugovora koje je sklopio, obveza koje je preuzeo i imovine koju je stekao Eurojust osnovan Odlukom 2002/187/PUP.

2.   Nacionalni članovi Eurojusta, osnovanog Odlukom 2002/187/PUP, koje su pojedinačne države članice uputile u skladu s tom odlukom preuzimaju ulogu nacionalnih članova Eurojusta u skladu s poglavljem II. odjeljkom II. ove Uredbe. Njihov se mandat može produljiti jednom u skladu s člankom 7. stavkom 5. ove Uredbe nakon stupanja na snagu ove Uredbe, bez obzira na prethodno produljenje.

3.   Predsjednik i potpredsjednici Eurojusta, osnovanog Odlukom 2002/187/PUP, u trenutku stupanja na snagu ove Uredbe preuzimaju ulogu predsjednika i potpredsjednika Eurojusta u skladu s člankom 11. ove Uredbe, do isteka njihovih mandata u skladu s tom odlukom. Mogu biti jednom ponovno izabrani nakon stupanja na snagu ove Uredbe u skladu s člankom 11. stavkom 4. ove Uredbe, bez obzira na to jesu li prethodno bili ponovno birani.

4.   Upravni direktor koji je zadnji imenovan u skladu s člankom 29. Odluke 2002/187/PUP preuzima ulogu upravnog direktora u skladu s člankom 17. ove Uredbe do isteka svojeg mandata utvrđenog u skladu s tom odlukom. Mandat tog upravnog direktora može se produljiti jednom nakon stupanja na snagu ove Uredbe.

5.   Ova Uredba ne utječe na valjanost sporazuma koje je sklopio Eurojust osnovan Odlukom 2002/187/PUP. Posebice, svi međunarodni sporazumi koje je sklopio Eurojust prije 12. prosinca 2019. ostaju valjani.

6.   Postupak davanja razrješnice u smislu proračuna odobrenih na temelju članka 35. Odluke 2002/187/PUP provodi se u skladu s pravilima uspostavljenima njezinim člankom 36.

7.   Ova Uredba ne utječe na ugovore o radu koji su sklopljeni u skladu s Odlukom 2002/187/PUP prije stupanja na snagu ove Uredbe. Službenik za zaštitu podataka koji je zadnji imenovan u skladu s člankom 17. te odluke preuzima ulogu službenika za zaštitu podataka u skladu s člankom 36. ove Uredbe.

Članak 81.

Zamjena i stavljanje izvan snage

1.   Odluka 2002/187/PUP zamjenjuje se za države članice koje obvezuje ova Uredba s učinkom od 12. prosinca 2019.

Stoga se Odluka 2002/187/PUP stavlja izvan snage s učinkom od 12. prosinca 2019.

2.   U pogledu država članica koje obvezuje ova Uredba, upućivanja na Odluku iz stavka 1. smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu.

Članak 82.

Stupanje na snagu i primjena

1.   Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2.   Primjenjuje se od 12. prosinca 2019.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Strasbourgu 14. studenoga 2018.

Za Europski parlament

Predsjednik

A. TAJANI

Za Vijeće

Predsjednica

K. EDTSTADLER


(1)  Stajalište Europskog parlamenta od 4. listopada 2018. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 6. studenoga 2018.

(2)  Odluka Vijeća 2002/187/PUP od 28. veljače 2002. kojom se osniva Eurojust s ciljem jačanja borbe protiv teških kaznenih djela (SL L 63, 6.3.2002., str. 1.)

(3)  Odluka Vijeća 2003/659/PUP od 18. lipnja 2003. o izmjeni Odluke 2002/187/PUP kojom se osniva Eurojust s ciljem jačanja borbe protiv teških kaznenih djela (SL L 245, 29.9.2003., str. 44.)

(4)  Odluka Vijeća 2009/426/PUP od 16. prosinca 2008. o jačanju Eurojusta i izmjeni Odluke 2002/187/PUP o osnivanju Eurojusta s ciljem jačanja borbe protiv teških kaznenih djela (SL L 138, 4.6.2009., str. 14.).

(5)  Uredba Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja („EPPO”) (SL L 283, 31.10.2017., str. 1.).

(6)  Odluka Vijeća 2002/494/PUP od 13. lipnja 2002. o osnivanju Europske mreže kontaktnih točaka u vezi s osobama odgovornima za genocid, zločine protiv čovječanstva i ratne zločine (SL L 167, 26.6.2002., str. 1).

(7)  Odluka Vijeća 2007/845/PUP od 6. prosinca 2007. o suradnji između ureda za oduzimanje imovinske koristi država članica u području praćenja i utvrđivanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom ili druge imovine povezane s kaznenim djelom (SL L 332, 18.12.2007., str. 103.)

(8)  Odluka Vijeća 2008/852/PUP od 24. listopada 2008. o mreži kontaktnih točaka u borbi protiv korupcije (SL L 301, 12.11.2008., str. 38.).

(9)  Direktiva (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016.o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP (SL L 119, 4.5.2016., str. 89.).

(10)  Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (vidjeti stranicu 39 ovoga Službenog lista).

(11)  Zajedničko stajalište Vijeća 2005/69/PUP od 24. siječnja 2005. o razmjeni određenih podataka s Interpolom (SL L 27, 29.1.2005., str. 61.).

(12)  Odluka Vijeća 2007/533/PUP od 12. lipnja 2007. o osnivanju, radu i korištenju druge generacije Schengenskog informacijskog sustava (SIS II) (SL L 205, 7.8.2007., str. 63.).

(13)  Zajednička akcija Vijeća 96/277/PUP od 22. travnja 1996. u pogledu sustava za razmjenu sudaca za vezu, za poboljšanje pravosudne suradnje između država članica Europske unije (SL L 105, 27.4.1996., str. 1.).

(14)  Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).

(15)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

(16)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000.o o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(17)  Direktiva 2014/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o Europskom istražnom nalogu u kaznenim stvarima (SL L 130, 1.5.2014., str. 1.).

(18)  SL L 56, 4.3.1968., str. 1.

(19)  Odluka Vijeća 2005/671/PUP od 20. rujna 2005. o razmjeni informacija i suradnji u vezi s kaznenim djelima terorizma (SL L 253, 29.9.2005., str. 22.).

(20)  Odluka Vijeća 2008/976/PUP od 16. prosinca 2008. o Europskoj pravosudnoj mreži (SL L 348, 24.12.2008., str. 130.).

(21)  Uredba (EU) 2016/1624 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. rujna 2016. o europskoj graničnoj i obalnoj straži i o izmjeni Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 863/2007 Europskog parlamenta i Vijeća, Uredbe Vijeća (EZ) br. 2007/2004 i Odluke Vijeća 2005/267/EZ (SL L 251, 16.9.2016., str. 1.).

(22)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1271/2013 od 30. rujna 2013. o Okvirnoj financijskoj uredbi za tijela iz članka 208. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 328, 7.12.2013., str. 42.).

(23)  Uredba Vijeća br. 1 o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici (SL 17, 6.10.1958., str. 385.).

(24)  Uredba Vijeća (EZ) br. 2965/94 od 28. studenoga 1994. o osnivanju Prevoditeljskog centra za tijela Europske unije (SL L 314, 7.12.1994., str. 1.).

(25)  Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.).

(26)  SL L 136, 31.5.1999., str. 15.

(27)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).

(28)  Odluka Vijeća 2013/488/EU od 23. rujna 2013. o sigurnosnim propisima za zaštitu klasificiranih podataka EU-a (SL L 274, 15.10.2013., str. 1.).

(29)  Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 351, 20.12.2012., str. 1.).


PRILOG I.

Popis vrsta teških kaznenih djela koje je Eurojust nadležan rješavati u skladu s člankom 3. stavkom 1.;

terorizam,

organizirani kriminal,

trgovina drogom,

aktivnosti pranja novca,

kaznena djela u vezi s nuklearnim i radioaktivnim tvarima,

krijumčarenje imigranata,

trgovanje ljudima,

kaznena djela povezana s motornim vozilima,

ubojstvo i teška tjelesna ozljeda,

nezakonita trgovina ljudskim organima i tkivom,

otmica, protupravno oduzimanje slobode i uzimanje talaca,

rasizam i ksenofobija,

razbojništvo i teška krađa,

nezakonita trgovina kulturnim dobrima, uključujući starine i umjetnička djela,

prijevara i obmana,

kaznena djela protiv financijskih interesa Unije,

trgovanje na temelju povlaštenih informacija i manipuliranje financijskim tržištem,

reketarenje i iznuda,

krivotvorenje i piratstvo proizvoda,

krivotvorenje administrativnih isprava i trgovanje njima,

krivotvorenje novca i sredstava plaćanja,

računalni kriminalitet,

korupcija,

nezakonito trgovanje oružjem, streljivom i eksplozivima,

nezakonito trgovanje ugroženim životinjskim vrstama,

nezakonito trgovanje ugroženim biljnim vrstama i sortama,

kaznena djela protiv okoliša, uključujući onečišćenje s brodova,

nezakonito trgovanje hormonskim tvarima i drugim poticateljima rasta,

spolno zlostavljanje i spolno iskorištavanje, uključujući materijale koji prikazuju zlostavljanje djece i nagovaranje djece u seksualne svrhe,

genocid, zločini protiv čovječnosti i ratni zločini.


PRILOG II.

KATEGORIJE OSOBNIH PODATAKA IZ ČLANKA 27.

1.

(a)

prezime, djevojačko prezime, imena i aliasi ili pseudonimi;

(b)

datum i mjesto rođenja;

(c)

državljanstvo;

(d)

spol;

(e)

prebivalište, zanimanje i boravište predmetne osobe;

(f)

osobni identifikacijski broj ili drugi službeni brojevi koji se u državi članici upotrebljavaju za identifikaciju osoba, podaci iz vozačke dozvole, iz identifikacijske isprave i iz putovnice, carinski i porezni brojevi;

(g)

informacije o pravnim osobama ako uključuju informacije o osobama koje su identificirane ili se mogu identificirati i koje su predmetom istrage ili kaznenog progona;

(h)

informacije o računima u bankama ili drugim financijskim institucijama;

(i)

opis i priroda navodnih kaznenih djela, datum kada su počinjena, kategorija kaznenih djela u kaznenom pravu i napredak istraga;

(j)

činjenice koje upućuju na međunarodnu dimenziju predmeta;

(k)

informacije o navodnom članstvu u zločinačkoj organizaciji;

(l)

telefonski brojevi, adrese elektroničke pošte, podaci o prometu i lokaciji te svi s njima povezani podaci koji su nužni za identifikaciju pretplatnika ili korisnika;

(m)

podaci o registraciji vozila;

(n)

profili DNK-a koji su utvrđeni iz nekodiranog dijela DNK-a, fotografije i otisci prstiju;

2.

(a)

prezime, djevojačko prezime, imena i aliasi ili pseudonimi;

(b)

datum i mjesto rođenja;

(c)

državljanstvo;

(d)

spol;

(e)

prebivalište, zanimanje i boravište predmetne osobe;

(f)

opis i priroda kaznenih djela koja se na njih odnose, datum kada su počinjena, kategorija kaznenih djela u kaznenom pravu i napredak istraga;

(g)

osobni identifikacijski broj ili drugi službeni brojevi koji se u državama članicama upotrebljavaju za identifikaciju osoba, podaci iz vozačke dozvole, iz identifikacijske isprave i iz putovnice, carinski i porezni brojevi;

(h)

informacije o računima u bankama ili drugim financijskim institucijama;

(i)

telefonski brojevi, adrese elektroničke pošte, podaci o prometu i lokaciji te svi s njima povezani podaci koji su nužni za identifikaciju pretplatnika ili korisnika;

(j)

podaci o registraciji vozila.


Top