(a)

u stavku 1. nakon prvog podstavka umeće se podstavak kako slijedi:

„Pritužbe također mogu zajednički podnijeti industrija Unije, ili sve fizičke ili pravne osobe ili sva udruženja koja nemaju pravnu osobnost, a koji djeluju u njezino ime, te sindikati ili ih sindikati mogu poduprijeti. Time se ne utječe na mogućnost industrije Unije da povuče pritužbu.”;

(b)

umeće se sljedeći stavak:

„1.a   Komisija olakšava pristup instrumentu trgovinske zaštite za različite i rascjepkane industrijske sektore koji se uvelike sastoje od malih i srednjih poduzeća (MSP-ova) s pomoću posebne Službe za pomoć MSP-ovima, primjerice podizanjem razine svijesti, pružanjem općih informacija i objašnjenja o postupcima i o tome kako podnijeti pritužbu, objavljivanjem standardnih upitnika na svim službenim jezicima Unije te odgovaranjem na opće upite koji se ne odnose na posebne slučajeve.

Služba za pomoć MSP-ovima stavlja na raspolaganje standardne obrasce za statističke podatke koje treba podnijeti za odgovarajuće svrhe i upitnike.”

(a)

u stavku 7. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„7.   Proizvođači Unije, sindikati, uvoznici i izvoznici te udruženja koja ih predstavljaju, udruge korisnika i potrošača koje su se objavile u skladu s člankom 5. stavkom 10., kao i predstavnici zemlje izvoznice mogu, na pisani zahtjev, pregledati sve podatke koje je bilo koja stranka stavila na raspolaganje u okviru ispitnog postupka, različite od internih dokumenata koje pripremaju nadležna tijela Unije ili njezinih država članica, a koji su relevantni za predstavljanje njihovih slučajeva i koji nisu povjerljive prirode u smislu članka 19. te se koriste u ispitnom postupku.”;

(b)

stavak 9. zamjenjuje se sljedećim:

„9.   Kad god je to moguće, za postupke pokrenute na temelju članka 5. stavka 9., ispitni postupak zaključuje se u roku od jedne godine. U svakom slučaju, takvi se ispitni postupci u svim slučajevima zaključuju u roku od 14 mjeseci od pokretanja postupka u skladu s nalazima na temelju članka 8. za preuzimanje obveza ili s nalazima na temelju članka 9. za konačnu mjeru. Kad god je moguće, a osobito kada se radi o različitim i rascjepkanim sektorima koje u velikoj mjeri čine MSP-ovi, razdoblja ispitnog postupka poklapaju se s financijskom godinom.”;

(c)

dodaju se sljedeći stavci:

„10.   Od proizvođača Unije istovjetnih proizvoda traži se da surađuju s Komisijom u ispitnim postupcima pokrenutima na temelju članka 5. stavka 6.

11.   Komisija imenuje službenika za saslušanje čije su ovlasti i odgovornosti utvrđene u mandatu koji je donijela Komisija i koji štiti učinkovito ostvarivanje postupovnih prava zainteresiranih stranaka.”

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Privremene se pristojbe mogu uvesti ako je:

Privremene se pristojbe uvode najranije 60 dana i uobičajeno najkasnije sedam mjeseci od pokretanja postupka, ali u svakom slučaju najkasnije osam mjeseci od pokretanja postupka.

Privremene se pristojbe ne uvode se unutar tri tjedna od slanja informacija zainteresiranim strankama u skladu s člankom 19.a (razdoblje prethodnog objavljivanja). Davanjem takvih informacija ne dovodi se u pitanje bilo koju naknadnu povezanu odluku koju Komisija može donijeti.

Do 9. lipnja 2020. Komisija preispituje je li došlo do bitnog povećanja uvoza u razdoblju prethodnog objavljivanja te, ako je do takvog povećanja došlo, je li njime prouzročena dodatna šteta industriji Unije, unatoč mjerama koje je Komisija možda donijela na osnovi članka 14. stavka 5.a i članka 9. stavka 4. U tome će se osobito oslanjati na podatke prikupljene na osnovi članka 14. stavka 6. i sve relevantne informacije koje joj stoje na raspolaganju. Komisija donosi delegirani akt u skladu s člankom 23.a u vezi s izmjenom trajanja razdoblja prethodnog objavljivanja na dva tjedna u slučaju bitnog povećanja uvoza kojim je prouzročena dodatna šteta, odnosno na četiri tjedna ako to nije slučaj.

Komisija na svojim internetskim stranicama javno obznanjuje svoju namjeru da uvede privremene pristojbe, uključujući i informaciju o mogućim stopama pristojbi, istodobno kada zainteresiranim strankama pruža informacije u skladu s člankom 19.a.”;

(b)

umeću se sljedeći stavci:

„2.a   Pri ispitivanju bi li pristojba niža od dampinške marže bila dostatna da se ukloni šteta, Komisija vodi računa o tome postoje li poremećaji u vezi sa sirovinama u odnosu na dotični proizvod.

Za potrebe ovog stavka, poremećaji u vezi sa sirovinama sastoje se od sljedećih mjera: sustavi dvostrukih cijena, izvozni porezi, dodatni izvozni porez, izvozna kvota, zabrana izvoza, porez na robu namijenjenu izvozu, zahtjevi za izdavanjem dozvola, najniža izvozna cijena, smanjenje ili ukidanje povrata poreza na dodanu vrijednost (PDV), ograničenje u pogledu mjesta carinjenja za izvoznike, popis kvalificiranih izvoznika, obveza u vezi s domaćim tržištem, vezana rudarska prava ako je cijena te sirovine znatno niža u odnosu na cijene na reprezentativnim međunarodnim tržištima.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 23.a radi izmjene ove Uredbe dodavanjem novih poremećaja u vezi sa sirovinama na popis iz drugog podstavka ovog stavka ako se u bazi podataka ‚Inventar izvoznih ograničenja u vezi s industrijskim sirovinama’ OECD-a ili u bilo kojoj OECD ovoj bazi podataka kojom se zamjenjuje ta baza podataka utvrde druge vrste mjera.

Ispitnim postupkom obuhvaćaju se svi poremećaji u vezi sa sirovinama utvrđeni u drugom podstavku ovog stavka, a za čije postojanje Komisija ima dostatno dokaza na temelju članka 5.

Za potrebe ove Uredbe, pojedinačna sirovina, bilo neprerađena ili prerađena, uključujući energiju u pogledu koje je utvrđen poremećaj, mora činiti najmanje 17 % troška proizvodnje dotičnog proizvoda. Za potrebe ovog izračuna upotrebljava se neporemećena cijena sirovine kako je ustanovljena na reprezentativnim međunarodnim tržištima.

2.b   Ako Komisija na osnovi svih podnesenih podataka može jasno zaključiti da je u interesu Unije odrediti količinu privremenih pristojbi u skladu sa stavkom 2.a ovog članka, ne primjenjuje se stavak 2. ovog članka. Komisija aktivno traži podatke od zainteresiranih stranki kako bi mogla odrediti primjenjuje li se stavak 2. ili 2.a ovog članka. U tom pogledu, Komisija ispituje sve relevantne podatke, poput neiskorištenih kapaciteta zemlje izvoznice, konkurencije u vezi sa sirovinama i učinka na lance opskrbe Unijinih trgovačkih društava. U nedostatku suradnje, Komisija može zaključiti da je primjena stavka 2.a ovog članka u skladu s interesima Unije. Posebna pozornost posvećuje se tom pitanju pri provođenju ispitivanja interesa Unije u skladu s člankom 21.

2.c   Kada se marža štete izračunava na temelju ciljne cijene, korištena ciljna dobit utvrđuje se uzimajući u obzir čimbenike kao što su razina profitabilnosti prije povećanja uvoza iz zemlje protiv koje je pokrenut ispitni postupak, razina profitabilnosti potrebna kako bi se pokrili svi troškovi i ulaganja, istraživanja i razvoj i inovacije te razina profitabilnosti koju treba očekivati u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja. Takva profitna marža ne smije biti niža od 6 %.

2.d   Pri utvrđivanju ciljne cijene propisno se uzima u obzir stvaran trošak proizvodnje industrije Unije, koji proizlazi iz multilateralnih sporazuma o zaštiti okoliša kojih je Unija stranka i njihovih protokola ili iz konvencija Međunarodne organizacije rada (ILO) popisanih u Prilogu I.a ovoj Uredbi. Osim toga, vodi se računa o budućim troškovima koji nisu obuhvaćeni stavkom 2.c ovog članka i koji proizlaze iz tih sporazuma i konvencija, a koje će industrija Unije snositi tijekom razdoblja primjene mjere na temelju članka 11. stavka 2.”

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Ako je prethodno pozitivno utvrđen damping i šteta, Komisija može u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 15. stavka 2. prihvatiti zadovoljavajuće dobrovoljne ponude za preuzimanje obveze koje podnese neki izvoznik u pogledu revizije svojih cijena ili prestanka izvoza po dampinškim cijenama, ako se time uklanjaju štetni učinci dampinga.

U tom slučaju, i sve dok je preuzeta obveza na snazi, privremene pristojbe koje je Komisija uvela u skladu s člankom 7. stavkom 1., odnosno konačne pristojbe uvedene u skladu s člankom 9. stavkom 4., ovisno o slučaju, ne primjenjuju se na relevantan uvoz dotičnog proizvoda koji su proizvela trgovačka društva iz odluke Komisije o prihvaćanju preuzimanja obveza, kako je naknadno izmijenjena.

Povećanje cijene prema takvoj preuzetoj obvezi nije veće nego što je potrebno za uklanjanje dampinške marže i manje je od dampinške marže ako bi takvo povećanje cijene bilo dostatno da se ukloni šteta za industriju Unije.

Pri ispitivanju bi li povećanja cijena na temelju takvih preuzetih obveza, koja su niža od dampinške marže, bila dostatna za uklanjanje štete, članak 7. stavci 2.a, 2.b, 2.c i 2.d primjenjuju se na odgovarajući način.”;

(b)

u stavku 2. treći podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Osim u iznimnim okolnostima, preuzimanja obveza mogu se ponuditi najkasnije pet dana prije završetka razdoblja tijekom kojeg se mogu podnijeti prigovori na temelju članka 20. stavka 5. kako bi se drugim strankama osigurala prilika za iznošenje primjedaba.”;

(c)

stavci 3. i 4. zamjenjuju se sljedećim:

„3.   Ponuđeno preuzimanje obveza ne mora se prihvatiti ako se prihvaćanje smatra nepraktičnim, kao na primjer ako je broj stvarnih ili potencijalnih izvoznika prevelik, ili iz drugih razloga, među ostalim razloga opće politike kojima se osobito obuhvaćaju načela i obveze utvrđene u multilateralnim sporazumima o zaštiti okoliša kojih je Unija stranka i njihovim protokolima te konvencijama Međunarodne organizacije rada (ILO) popisanima u Prilogu I.a ovoj Uredbi. Dotičnom izvozniku mogu se obrazložiti razlozi zbog kojih se predlaže odbijanje ponude za preuzimanje obveze, te mu se može dati prilika da o tome iznese svoje primjedbe. Razlozi odbijanja navode se u konačnoj odluci.

4.   Stranke koje nude preuzimanje obveze trebaju dostaviti verziju takve preuzete obveze koja nije povjerljive prirode i koja je potpuno usklađena s člankom 19. kako bi se mogla staviti na raspolaganje zainteresiranim strankama u ispitnom postupku, Europskom parlamentu i Vijeću.

Nadalje, prije prihvaćanja takvih ponuda industrija Unije ima priliku iznijeti primjedbe u pogledu glavnih značajki preuzimanja obveze.”

(a)

u stavku 2. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Revizija zbog isteka mjere pokreće se ako zahtjev sadrži dostatne dokaze da bi istekom mjera vjerojatno došlo do nastavka ili ponavljanja dampinga i štete. Takva se vjerojatnost može naznačiti, primjerice, dokazima o nastavku dampinga i štete ili dokazima da je uklanjanje štete djelomice ili jedino posljedica postojanja mjera ili dokazima da su okolnosti izvoznika ili uvjeti na tržištu takvi da bi se njima ukazalo na vjerojatnost daljnjeg štetnog dampinga ili dokazima da se poremećaji u vezi sa sirovinama nastavljaju.”;

(b)

u stavku 5. dodaje se sljedeći podstavak:

„Ako nakon ispitnog postupka na temelju stavka 2. mjera istekne, sve pristojbe naplaćene od datuma pokretanja takvog ispitnog postupka za robu koja je ocarinjena vraćaju se, pod uvjetom da su to nacionalna carinska tijela zatražila te odobrila u skladu s primjenjivim carinskim zakonodavstvom Unije u vezi s povratom i otpustom pristojbe. Dotičnim nacionalnim carinskim tijelima ne obračunavaju se kamate za takav povrat.”

(a)

u stavku 3. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Ispitni postupci pokreću se prema ovom članku na inicijativu Komisije ili na zahtjev države članice ili bilo koje zainteresirane stranke na temelju dostatnih dokaza o čimbenicima utvrđenim u stavku 1. ovog članka. Postupci se pokreću uredbom Komisije koja također sadrži uputu carinskim tijelima da uvoz podvrgnu evidentiranju u skladu s člankom 14. stavkom 5. ili da traže jamstva. Nakon što zainteresirana strana ili država članica preda zahtjev kojim se opravdava pokretanje ispitnog postupka, a Komisija dovrši svoju analizu tog zahtjeva, ili nakon što Komisija sama utvrdi da postoji potreba za pokretanjem ispitnog postupka, Komisija pruža informacije državama članicama.”;

(b)

u stavku 4. prvi, drugi, treći i četvrti podstavak zamjenjuju se sljedećim:

„4.   Uvoz ne podliježe evidentiranju prema članku 14. stavku 5. ili mjerama, ako njime trguju trgovačka društva koja se koriste izuzećima.

Zahtjevi za izuzeća, valjano potkrijepljeni dokazima, dostavljaju se u rokovima utvrđenima u uredbi Komisije na temelju koje se pokreće ispitni postupak.

Ako se praksa, postupak ili djelatnost za izbjegavanje mjera odvijaju izvan Unije, mogu se odobriti izuzeća proizvođačima dotičnog proizvoda za koje se utvrdi da ne sudjeluju u izbjegavanju mjera, kako je definirano u stavcima 1. i 2. ovog članka.

Ako se praksa, postupak ili djelatnost za izbjegavanje mjera odvijaju unutar Unije, mogu se odobriti izuzeća uvoznicima koji mogu dokazati da ne sudjeluju u praksama izbjegavanja mjera, kako je definirano u stavcima 1. i 2. ovog članka.”

(a)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Posebne odredbe, osobito u pogledu zajedničke definicije pojma podrijetla, kako su sadržane u Uredbi (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (*1) te u pogledu primjene i naplate antidampinške pristojbe u epikontinentalnom pojasu države članice ili u isključivom gospodarskom pojasu koji je na temelju Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) proglasila država članica, mogu se donijeti na temelju ove Uredbe.

(*1)  Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (SL L 269, 10.10.2013., str. 1.).”;"

(b)

stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.   Po pokretanju ispitnog postupka i nakon što pravodobno obavijesti države članice, Komisija može naložiti carinskim tijelima da poduzmu odgovarajuće mjere evidentiranja uvoza tako da se na taj uvoz mjere mogu naknadno primijeniti od datuma takve evidencije. Uvozi se podvrgavaju evidentiranju na zahtjev industrije Unije koji sadrži dostatne dokaze za opravdanje takve mjere. Na uvoze se može primjenjivati obveza evidentiranja i na inicijativu Komisije. Evidentiranje se uvodi uredbom Komisije. U toj se uredbi navodi svrha mjere i prema potrebi procijenjeni iznos mogućih budućih obveza. Evidentiranje se primjenjuje na uvoze u razdoblju od najviše devet mjeseci.”;

(c)

umeće se sljedeći stavak:

„5.a   Osim ako ima dovoljno dokaza u smislu članka 5. da zahtjevi iz članka 10. stavka 4. točke (c) ili (d) nisu ispunjeni, Komisija evidentira uvoze na temelju stavka 5. ovog članka tijekom razdoblja prethodnog objavljivanja u skladu s člankom 19.a., Pri donošenju odluke o evidentiranju Komisija osobito analizira podatke prikupljene na osnovi izrade Integrirane tarife Europske unije (TARIC) za proizvod nad kojim se provodi ispitni postupak u skladu s stavkom 6. ovog članka.”;

(d)

stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6.   Države članice izvješćuju Komisiju svaki mjesec o uvoznoj trgovini proizvodima na koje se primjenjuju ispitni postupak i mjere, kao i o iznosu pristojba naplaćenih na temelju ove Uredbe. Pri pokretanju ispitnog postupka na temelju članka 5. Komisija izrađuje oznake TARIC koje odgovaraju proizvodu nad kojim se provodi ispitni postupak. Po pokretanju ispitnog postupka države članice koriste se tim oznakama TARIC radi izvješćivanja o uvozu proizvoda nad kojim se provodi ispitni postupak. Nakon primitka posebnog obrazloženog zahtjeva zainteresirane stranke, Komisija može odlučiti zainteresiranim strankama dostaviti sažetke, koji nisu povjerljive prirode, podataka o ukupnom obujmu i vrijednosti uvoza dotičnih proizvoda.”;

(e)

dodaje se sljedeći stavak:

„8.   Kada god Komisija namjerava donijeti dokument s općim smjernicama za moguće zainteresirane stranke o primjeni ove Uredbe, obavlja se javno savjetovanje u skladu s člankom 11. stavkom 3. UEU-a. Europski parlament i Vijeće također mogu izraziti svoje mišljenje.”

(a)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Kako bi se uspostavila zdrava osnova na temelju koje Komisija može uzeti u obzir sva mišljenja i sve podatke pri donošenju odluke o tome je li uvođenje mjera u interesu Unije ili nije, proizvođači Unije, sindikati, uvoznici i udruženja koja ih predstavljaju, reprezentativni korisnici i reprezentativne organizacije potrošača mogu se prijaviti te Komisiji dostaviti podatke u rokovima navedenima u obavijesti o pokretanju antidampinškog postupka. Takvi podaci, ili njihovi odgovarajući sažeci, stavljaju se na raspolaganje drugim strankama navedenima u ovom članku, a one imaju pravo odgovoriti na takve podatke.”;

(b)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Stranke koje su postupile u skladu sa stavkom 2. mogu dati primjedbe na primjenu svih privremenih pristojbi. Takve se primjedbe primaju u roku od 15 dana od dana primjene tih mjera ako ih treba uzeti u obzir i ako su one, ili njihovi odgovarajući sažetci, stavljeni na raspolaganje drugim strankama koje imaju pravo odgovoriti na te primjedbe.”

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Komisija, poštujući zaštitu povjerljivih informacija u smislu članka 19., Europskom parlamentu i Vijeću predstavlja godišnje izvješće o primjeni i provedbi ove Uredbe.

U tom su izvješću uključene informacije o primjeni privremenih i konačnih mjera, prekidu ispitnih postupaka bez donošenja mjera, preuzimanju obveza, ponavljanju ispitnih postupaka, revizijama, znatnim poremećajima i posjetima radi provjere te aktivnostima raznih tijela odgovornih za praćenje provedbe ove Uredbe i ispunjavanje obveza koje iz nje proizlaze. Tim su izvješćem ujedno obuhvaćeni upotreba u trećim zemljama instrumenata trgovinske zaštite usmjerenih na Uniju te žalbe na uvedene mjere. U njemu su uključene aktivnosti službenika za saslušanje Glavne uprave za trgovinu Komisije i Službe za pomoć MSP-ovima u vezi s primjenom ove Uredbe.

U izvješću se navodi i na koji način se u ispitnim postupcima razmatraju i uzimaju u obzir socijalne i okolišne norme. Tim normama obuhvaćene su norme koje su sadržane u multilateralnim sporazumima o zaštiti okoliša kojih je Unija stranka i konvencijama Međunarodne organizacije rada (ILO) iz popisa u Prilogu I.a ovoj Uredbi, kao i istovrijedno nacionalno zakonodavstvo zemlje izvoznice.”;

(b)

dodaje se sljedeći stavak 4.:

„4.   Do 9. lipnja 2023. i svakih pet godina nakon toga, Komisija podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o preispitivanju primjene članka 7. stavka 2.a, članka 8. stavka 1. i članka 9. stavka 4. uključujući evaluaciju te primjene. Takvo preispitivanje po potrebi može biti popraćena zakonodavnim prijedlogom.”

(a)

u stavku 1. nakon prvog podstavka umeće se sljedeći podstavak kako slijedi:

„Pritužbe također mogu zajednički podnijeti industrija Unije, ili sve fizičke ili pravne osobe ili sva udruženja koja nemaju pravnu osobnost, a koji djeluju u njezino ime, te sindikati ili je sindikati mogu poduprijeti. Time se ne utječe na mogućnost industrije Unije da povuče pritužbu.”;

(b)

umeće se sljedeći stavak:

„1.a   Komisija olakšava pristup instrumentu trgovinske zaštite za različite i rascjepkane industrijske sektore koji se uvelike sastoje od malih i srednjih poduzeća (MSP-ova) s pomoću posebne Službe za pomoć MSP-ovima, primjerice podizanjem razine svijesti, pružanjem općih informacija i objašnjenja o postupcima i o tome kako podnijeti pritužbu, objavljivanjem standardnih upitnika na svim službenim jezicima Unije te odgovaranjem na opće upite koji se ne odnose na posebne slučajeve.

Služba za pomoć MSP-ovima stavlja na raspolaganje standardne obrasce za statističke podatke koje treba podnijeti za odgovarajuće svrhe i upitnike.”

(a)

u stavku 7. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„7.   Proizvođači Unije, vlada zemlje podrijetla i/ili izvoza, sindikati, uvoznici i izvoznici te udruženja koja ih predstavljaju, udruge korisnika i potrošača koje su se javile u skladu s člankom 10. stavkom 12. drugim podstavkom mogu, na pisani zahtjev, pregledati sve podatke koje je bilo koja stranka stavila na raspolaganje Komisiji u okviru ispitnog postupka, različitim od internih dokumenata koje pripremaju nadležna tijela Unije ili njezinih država članica, a koji su relevantni za predstavljanje njihovih slučajeva i koji nisu povjerljive prirode u smislu članka 29. te se koriste u ispitnom postupku.”;

(b)

stavak 9. zamjenjuje se sljedećim:

„9.   Kad god je to moguće, za postupke pokrenute na temelju članka 10. stavka 11., ispitni postupak zaključuje se u roku od jedne godine. U svakom slučaju, takvi se ispitni postupci u svim slučajevima zaključuju u roku od 13 mjeseci od njihovog pokretanja u skladu s nalazima na temelju članka 13. za preuzimanje obveza ili s nalazima na temelju članka 15. za konačnu mjeru. Kad god je moguće, a osobito kada se radi o različitim i rascjepkanim sektorima koje u velikoj mjeri čine MSP-ovi, razdoblja ispitnog postupka poklapaju se s financijskom godinom.”;

(c)

dodaju se sljedeći stavci:

„11.   Od proizvođača Unije istovjetnih proizvoda traži se da surađuju s Komisijom u ispitnim postupcima pokrenutima na temelju članka 10. stavka 8.

12.   Komisija imenuje službenika za saslušanje čije su ovlasti i odgovornosti utvrđene u mandatu koji je donijela Komisija i koji jamči da zainteresirane stranke doista imaju proceduralna prava.”

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Privremene se pristojbe mogu uvesti ako je:

Privremene se pristojbe uvode najranije 60 dana od pokretanja postupka, a najkasnije devet mjeseci od pokretanja postupka.

Iznos privremene kompenzacijske pristojbe odgovara privremeno utvrđenom ukupnom iznosu subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

Ako Komisija na osnovi svih podnesenih podataka može privremeno jasno zaključiti da nije u interesu Unije uvesti privremenu pristojbu u tom iznosu, privremena kompenzacijska pristojba odgovara iznosu dostatnom za uklanjanje štete nanesene industriji Unije, ako je taj iznos niži od ukupnog iznosa subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

Privremene se pristojbe ne uvode unutar tri tjedna od slanja informacija zainteresiranim strankama u skladu s člankom 29.a (razdoblje prethodnog objavljivanja). Davanjem takvih informacija ne dovodi se u pitanje bilo koju naknadnu povezanu odluku koju Komisija može donijeti.

Do 9. lipnja 2020. Komisija preispituje je li došlo do bitnog povećanja uvoza u razdoblju prethodnog objavljivanja te, ako je do takvog povećanja došlo, je li njime prouzročena dodatna šteta industriji Unije, unatoč mjerama koje je Komisija možda donijela na osnovi članka 24. stavka 5.a i članka 15. stavka 1. U tome će se osobito oslanjati na podatke prikupljene na osnovi članka 24. stavka 6. i sve relevantne informacije koje joj stoje na raspolaganju. Komisija donosi delegirani akt u skladu s člankom 32.b radi izmjene trajanja razdoblja prethodnog objavljivanja na dva tjedna u slučaju bitnog povećanja uvoza kojim je prouzročena dodatna šteta, odnosno na četiri tjedna ako to nije slučaj.

Komisija na svojim internetskim stranicama javno obznanjuje svoju namjeru da uvede privremene pristojbe, uključujući i informaciju o mogućim stopama pristojbi, dok istodobno zainteresiranim strankama pruža informacije u skladu s člankom 29.a.”;

(b)

umeću se sljedeći stavci:

„1.a   Kada se marža štete izračunava na temelju ciljne cijene, korištena ciljna dobit utvrđuje se uzimajući u obzir čimbenike kao što su razina profitabilnosti prije povećanja uvoza iz zemlje protiv koje je pokrenut ispitni postupak, razina profitabilnosti potrebna kako bi se pokrili svi troškovi i ulaganja, istraživanja i razvoj i inovacije te razina profitabilnosti koju treba očekivati u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja. Takva marža ne smije biti niža od 6 %.

1.b   Pri utvrđivanju ciljne cijene propisno se uzima u obzir stvaran trošak proizvodnje industrije Unije koji proizlazi iz multilateralnih sporazuma o zaštiti okoliša kojih je Unija stranka i njihovih protokola ili iz konvencija Međunarodne organizacije rada (ILO) iz popisa u Prilogu I.a ovoj Uredbi. Osim toga, vodi se računa o budućim troškovima koji nisu obuhvaćeni stavkom 1.a ove Uredbe i koji proizlaze iz tih sporazuma i konvencija, a koje će industrija Unije snositi tijekom razdoblja primjene mjere na temelju članka 18. stavka 1.”

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Ako se privremeno pozitivno utvrdi postojanje subvencioniranja i štete, Komisija može u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 25. stavka 2. prihvatiti zadovoljavajuće dobrovoljne ponude za preuzimanje obveza prema kojima:

U tom slučaju, i sve dok je preuzeta obveza na snazi, privremene pristojbe koje je Komisija uvela u skladu s člankom 12. stavkom 3., odnosno konačne pristojbe uvedene u skladu s člankom 15. stavkom 1., ovisno o slučaju, ne primjenjuju se na relevantan uvoz dotičnog proizvoda koji su proizvela trgovačka društva iz odluke Komisije o prihvaćanju preuzimanja obveza, kako je naknadno izmijenjena.

Povećanja cijena na temelju takvih preuzetih obveza nisu viša nego što je potrebno za nadoknadu iznosa subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

Ako Komisija na osnovi svih podnesenih podataka može privremeno jasno zaključiti da nije u interesu Unije odrediti povećanje cijene na temelju takvih preuzetih obveza u skladu sa stavkom 1. trećim podstavkom ovog članka, povećanje na temelju takvih preuzetih obveza niže je od iznosa subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere ako bi to povećanje bilo dostatno za uklanjanje štete nanesene industriji Unije.”;

(b)

u stavku 2. treći podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Osim u iznimnim okolnostima, preuzimanja obveza mogu se ponuditi najkasnije pet dana prije završetka razdoblja tijekom kojeg se mogu podnijeti prigovori na temelju članka 30. stavka 5. kako bi se drugim strankama osigurala prilika za iznošenje primjedaba.”;

(c)

stavci 3. i 4. zamjenjuju se sljedećim:

„3.   Ponuđeno preuzimanje obveza ne mora se prihvatiti ako se to prihvaćanje smatra nepraktičnim, kao na primjer ako je broj stvarnih ili potencijalnih izvoznika prevelik, ili iz drugih razloga, među ostalim razloga opće politike kojima se osobito obuhvaćaju načela i obveze utvrđene u multilateralnim sporazumima o zaštiti okoliša kojih je Unija stranka i njihovim protokolima te konvencijama Međunarodne organizacije rada (ILO) popisanima u Prilogu I.a ovoj Uredbi. Dotičnom izvozniku i/ili zemlji podrijetla i/ili izvoza mogu se obrazložiti razlozi zbog kojih se predlaže odbijanje ponude za preuzimanje obveze, te mu se može dati prilika da o tome iznese svoje primjedbe. Razlozi odbijanja navode se u konačnoj odluci.

4.   Stranke koje nude preuzimanje obveze trebaju dostaviti verziju takve preuzete obveze koja nije povjerljive prirode i koja je potpuno usklađena s člankom 29. kako bi se mogla staviti na raspolaganje zainteresiranim strankama u ispitnom postupku, Europskom parlamentu i Vijeću.

Nadalje, prije prihvaćanja takvih ponuda industrija Unije ima priliku iznijeti primjedbe u pogledu glavnih značajki preuzimanja obveze.”

(a)

u stavku 4. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Ispitni postupci pokreću se prema ovom članku na inicijativu Komisije ili na zahtjev države članice ili bilo koje zainteresirane stranke na temelju dostatnih dokaza o čimbenicima utvrđenim u stavcima 1, 2 i 3 ovog članka. Postupci se pokreću uredbom Komisije koja također sadrži uputu carinskim tijelima da uvoz podvrgnu evidentiranju u skladu s člankom 24. stavkom 5. ili da traže jamstva. Nakon što zainteresirana stranka ili država članica preda zahtjev kojim se opravdava pokretanje ispitnog postupka, a Komisija završi svoju analizu tog zahtjeva, ili nakon što Komisija utvrdi da postoji potreba za pokretanjem ispitnog postupka, Komisija pruža informacije državama članicama.”;

(b)

u stavku 6. drugi i treći podstavak zamjenjuju se sljedećim:

„Ako se praksa, postupak ili djelatnost za izbjegavanje mjera odvijaju izvan Unije, mogu se odobriti izuzeća proizvođačima dotičnog proizvoda za koje se utvrdi da ne sudjeluju u izbjegavanju mjera, kako je definirano u stavku 3.

Ako se praksa, postupak ili djelatnost za izbjegavanje mjera odvijaju unutar Unije, mogu se odobriti izuzeća uvoznicima koji mogu dokazati da ne sudjeluju praksama izbjegavanje mjera, kako je definirano u stavku 3.”

(a)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Posebne odredbe, osobito u pogledu zajedničke definicije pojma podrijetla, kako je sadržana u Uredbi (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (*3) te u pogledu primjene i naplate kompenzacijske pristojbe u epikontinentalnom pojasu države članice ili u isključivom gospodarskom pojasu koji je na temelju Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) proglasila država članica, mogu se donijeti na temelju ove Uredbe.

(*3)  Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (SL L 269, 10.10.2013., str. 1.).”;"

(b)

stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.   Po pokretanju ispitnog postupka i nakon što pravodobno obavijesti države članice, Komisija može naložiti carinskim tijelima da poduzmu odgovarajuće mjere evidentiranja uvoza tako da se na taj uvoz mjere mogu naknadno primijeniti od datuma takve evidencije. Uvozi se podvrgavaju evidentiranju na zahtjev industrije Unije koji sadrži dostatne dokaze za opravdanje takve mjere. Na uvoze se može primjenjivati obveza evidentiranja i na inicijativu Komisije. Evidentiranje se uvodi uredbom Komisije. U toj se uredbi navodi svrha mjere i prema potrebi procijenjeni iznos mogućih budućih obveza. Evidentiranje se primjenjuje na uvoze u razdoblju od najviše devet mjeseci.”;

(c)

umeće se sljedeći stavak:

„5.a   Osim ako ima dovoljno dokaza u smislu članka 10. da zahtjevi iz članka 16. stavka 4. točke (c) ili (d) nisu ispunjeni, Komisija evidentira uvoze na temelju stavka 5. ovog članka tijekom razdoblja prethodnog objavljivanja u skladu s člankom 29.a., Pri donošenju odluke o evidentiranju Komisija osobito analizira podatke prikupljene na osnovi izrade Integrirane tarife Europske unije (TARIC) za proizvod nad kojim se provodi ispitni postupak u skladu s stavkom 6. ovog članka.”;

(d)

stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6.   Države članice izvješćuju Komisiju svaki mjesec o uvoznoj trgovini proizvodima na koje se primjenjuju ispitni postupak i mjere, kao i o iznosu pristojbi naplaćenih na temelju ove Uredbe. Pri pokretanju ispitnog postupka na temelju članka 10. Komisija izrađuje oznake TARIC koje odgovaraju proizvodu nad kojim se provodi ispitni postupak. Po pokretanju ispitnog postupka države članice koriste se tim oznakama TARIC radi izvješćivanja o uvozu proizvoda nad kojim se provodi ispitni postupak. Nakon primitka posebnog obrazloženog zahtjeva zainteresirane stranke, Komisija može odlučiti zainteresiranim strankama dostaviti sažetke podataka, koji nisu povjerljive prirode, o ukupnom obujmu i vrijednosti uvoza dotičnih proizvoda.”;

(e)

dodaje se sljedeći stavak:

„8.   Kada god Komisija namjerava donijeti dokument s općim smjernicama mogućim zainteresiranim strankama o primjeni ove Uredbe, obavlja se javno savjetovanje u skladu s člankom 11. stavkom 3. UEU-a. Europski parlament i Vijeće također mogu izraziti svoje mišljenje.”

(a)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Kako bi se uspostavila zdrava osnova na temelju koje nadležna tijela mogu uzeti u obzir sva mišljenja i sve podatke pri donošenju odluke o tome je li uvođenje mjera u interesu Unije ili nije, proizvođači Unije, sindikati, uvoznici i udruženja koja ih predstavljaju, reprezentativni korisnici i reprezentativne organizacije potrošača mogu se prijaviti te Komisiji dostaviti podatke u rokovima navedenima u obavijesti o pokretanju postupka u pogledu kompenzacijskih pristojbi. Takvi podaci, ili njihovi odgovarajući sažeci, stavljaju se na raspolaganje drugim strankama navedenima u ovom članku, a one imaju pravo odgovoriti na takve podatke.”;

(b)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Stranke koje su postupile u skladu sa stavkom 2. mogu iznijeti primjedbe na primjenu svih privremenih pristojbi. Takve se primjedbe primaju u roku od 15 dana od dana primjene takvih mjera ako ih treba uzeti u obzir i ako su one, ili njihovi odgovarajući sažeci, stavljeni na raspolaganje drugim strankama koje imaju pravo odgovoriti na takve primjedbe.”