EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32018R0762

Delegirana uredba Komisije (EU) 2018/762 оd 8. ožujka 2018. o utvrđivanju zajedničkih sigurnosnih metoda u vezi sa zahtjevima za sustav upravljanja sigurnošću na temelju Direktive (EU) 2016/798 Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage uredaba Komisije (EU) br. 1158/2010 i (EU) br. 1169/2010 (Tekst značajan za EGP. )

C/2018/1392

OJ L 129, 25.5.2018, p. 26–48 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

In force: This act has been changed. Current consolidated version: 16/06/2020

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg_del/2018/762/oj

25.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 129/26


DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2018/762

оd 8. ožujka 2018.

o utvrđivanju zajedničkih sigurnosnih metoda u vezi sa zahtjevima za sustav upravljanja sigurnošću na temelju Direktive (EU) 2016/798 Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage uredaba Komisije (EU) br. 1158/2010 i (EU) br. 1169/2010

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/798 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o sigurnosti željeznica (1), a posebno njezin članak 6. stavak 6.,

uzimajući u obzir Preporuku ERA-REC-115-REC Agencije Europske unije za željeznice o reviziji zajedničkih sigurnosnih metoda za ocjenjivanje sukladnosti i zajedničkih sigurnosnih metoda za nadzor dostavljenu Komisiji 9. ožujka 2017.,

budući da:

(1)

U zajedničkim sigurnosnim metodama (CSM) opisuje se kako se ocjenjuju razine sigurnosti i ostvarivanje sigurnosnih ciljeva te usklađenost s drugim sigurnosnim zahtjevima.

(2)

U skladu s člankom 6. stavkom 5. Direktive (EU) 2016/798 CSM-ovi se revidiraju u redovitim vremenskim razmacima, uzimajući u obzir iskustvo stečeno njihovom primjenom i globalni razvoj sigurnosti u željezničkom prometu, s ciljem održavanja i, kad je to razumno izvedivo, kontinuiranog povećavanja sigurnosti.

(3)

U skladu s člankom 6. stavkom 2. Direktive (EU) 2016/798 Komisija je Provedbenom odlukom od 1. rujna 2016. (2) dala mandat Agenciji Europske unije za željeznice („Agencija”) da revidira uredbe Komisije (EU) br. 1158/2010 (3), (EU) br. 1169/2010 (4) i (EU) br. 1077/2012 (5). Kako bi ispunila mandat Komisije, Agencija je 9. ožujka 2017. izdala preporuku kojoj je priložila izvješće o rezultatima savjetovanja s nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost, socijalnim partnerima i korisnicima te izvješće o procjeni učinka izmijenjenih CSM-ova koje treba donijeti. Komisija je proučila preporuku Agencije kako bi provjerila da je mandat ispunjen kako je navedeno u članku 6. stavku 4. Direktive (EU) 2016/798.

(4)

Svrha je sustava upravljanja sigurnošću osigurati da željeznički prijevoznici i upravitelji infrastrukture ostvaruju poslovne ciljeve na siguran način. Sustav upravljanja sigurnošću često je integriran s drugim sustavima upravljanja kako bi se povećala ukupna učinkovitost organizacije i smanjili troškovi, a napori raspodijelili na sve razine organizacije. Radi toga se za funkcijsko grupiranje zahtjeva sustava upravljanja sigurnošću upotrebljava zajednički okvir strukture visoke razine za ISO norme (6), kako je određeno u članku 9. Direktive (EU) 2016/798. Željezničkim prijevoznicima i upraviteljima infrastrukture tim se okvirom ujedno olakšavaju razumijevanje i primjena procesnog pristupa u razvoju, provedbi, održavanju i kontinuiranom poboljšavanju njihovih sustava upravljanja sigurnošću.

(5)

Kad dobije jedinstvenu potvrdu o sigurnosti ili uvjerenje o sigurnosti, podnositelj zahtjeva trebao bi nastaviti s primjenom sustava upravljanja sigurnošću, kako je navedeno u članku 9. Direktive (EU) 2016/798.

(6)

Čovjekovo ponašanje ima središnju ulogu u sigurnom i učinkovitom radu željeznice. Kad se smatra da je ponašanje pridonijelo nesreći ili nezgodi, moguće je da su na njega utjecali organizacijski faktori, primjerice radno opterećenje ili opis radnog mjesta, i tako prouzročili lošiji rad i pogoršanje posljedica te nesreće ili nezgode. Zato je bitno da željeznički prijevoznici i upravitelji infrastrukture sustavno pristupaju podupiranju čovjekova djelovanja i upravljanju ljudskim i organizacijskim faktorima unutar sustava upravljanja sigurnošću.

(7)

Kako se sigurnost u određenoj organizaciji percipira, vrednuje i koliki joj se prioritet daje odražava stvarnu predanost sigurnosti na svim razinama organizacije. Stoga je željezničkim poduzećima i upraviteljima infrastrukture važno da prepoznaju djela i ponašanja koja mogu graditi pozitivnu kulturu sigurnosti i da putem svojeg sustava upravljanja sigurnošću promoviraju tu kulturu uzajamnog povjerenja, pouzdanja i učenja, u kojoj se osoblje potiče da doprinosi razvoju sigurnosti izvješćivanjem o opasnim pojavama i pružanjem informacija povezanih sa sigurnošću.

(8)

U okviru sustava upravljanja sigurnošću u obzir bi trebalo uzimati i to što su Direktiva Vijeća 89/391/EEZ (7) i njezine mjerodavne pojedinačne direktive u potpunosti primjenjive za zaštitu zdravlja i sigurnosti radnika u gradnji, pogonu i održavanju željeznice. Tijelu koje izdaje rješenja to ne nameće nikakve dodatne zadaće ili odgovornosti osim provjeravanja je li podnositelj zahtjeva za jedinstvenu potvrdu o sigurnosti ili uvjerenje o sigurnosti uzeo u obzir zdravstvene i sigurnosne rizike. Odgovornost za provjeru usklađenosti s Direktivom 89/391/EEZ i dalje se može dodijeliti drugim nadležnim tijelima koja imenuju države članice.

(9)

Prema potrebi, u okviru sustava upravljanja sigurnošću u obzir bi trebalo uzeti moguće dodatne rizike zbog prijevoza opasnih tvari željeznicom, a time i Direktivu 2008/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(10)

Uredbe (EU) br. 1158/2010 i (EU) br. 1169/2010 postat će zastarjele, pa bi ih trebalo zamijeniti ovom Uredbom.

(11)

Kad je riječ o potvrdama o sigurnosti, iz članka 10. stavka 15. Direktive (EU) 2016/798 proizlazi da nacionalno tijelo nadležno za sigurnost može zahtijevati da se potvrde o sigurnosti revidiraju nakon znatnih promjena regulatornog okvira u području sigurnosti. Premda relevantne i važne, promjene zbog članka 9. Direktive (EU) 2016/798 i ove Uredbe nisu znatne. Zato bi se Uredba (EU) br. 1158/2010 trebala primjenjivati na potvrde o sigurnosti izdane u skladu s Direktivom 2004/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9) do datuma isteka njihova važenja. Zbog istog je razloga nužno odgoditi stavljanje izvan snage Uredbe (EU) br. 1158/2010 do kraja posljednjeg dana razdoblja tijekom kojeg je nacionalna tijela nadležna za sigurnost još mogu primjenjivati za potrebe nadzora. Povrh toga, u skladu s Direktivom (EU) 2016/798, na postojeće se potvrde o sigurnosti nastavlja primjenjivati Direktiva 2004/49/EZ, na kojoj se temeljila Uredba (EU) br. 1158/2010.

(12)

Kad je riječ o uvjerenjima o sigurnosti, iz članka 12. stavka 2. drugog podstavka Direktive (EU) 2016/798 proizlazi da nacionalno tijelo nadležno za sigurnost može zahtijevati da se uvjerenja o sigurnosti revidiraju nakon znatnih promjena regulatornog okvira u području sigurnosti. Premda relevantne i važne, promjene zbog članka 9. Direktive (EU) 2016/798 i ove Uredbe nisu znatne. Zato bi se Uredba (EU) br. 1169/2010 trebala primjenjivati na uvjerenja o sigurnosti izdana u skladu s Direktivom 2004/49/EZ do datuma isteka njihova važenja. Zbog istog je razloga nužno odgoditi stavljanje izvan snage Uredbe (EU) br. 1169/2010 do kraja posljednjeg dana razdoblja tijekom kojeg je nacionalna tijela nadležna za sigurnost još mogu primjenjivati za potrebe nadzora,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.   Ovom se Uredbom utvrđuju zajedničke sigurnosne metode („CSM-ovi”) u vezi sa zahtjevima za sustave upravljanja sigurnošću koji se odnose na željezničke prijevoznike i upravitelje infrastrukture, kako je određeno u članku 6. stavku 1. točki (f) Direktive (EU) 2016/798.

2.   Ova se Uredba primjenjuje na jedinstvene potvrde o sigurnosti i uvjerenja o sigurnosti koji su izdani na temelju Direktive (EU) 2016/798.

Članak 2.

Definicija

Za potrebe ove Uredbe „tijelo za izdavanje rješenja o sigurnosti” znači tijelo koje je odgovorno za izdavanje jedinstvene potvrde o sigurnosti, a to je Agencija ili nacionalno tijelo nadležno za sigurnost.

Članak 3.

Zahtjevi za sustave upravljanja sigurnošću koji se odnose na željezničke prijevoznike

Željeznički prijevoznici uspostavljaju sustave upravljanja sigurnošću u skladu sa zahtjevima utvrđenima u Prilogu I.

Ti se zahtjevi za sustave upravljanja sigurnošću primjenjuju na jedinstvene potvrde o sigurnosti iz članka 10. Direktive (EU) 2016/798 za potrebe ocjenjivanja zahtjeva i nadzora.

Članak 4.

Zahtjevi za sustave upravljanja sigurnošću koji se odnose na upravitelje infrastrukture

Upravitelji infrastrukture uspostavljaju sustave upravljanja sigurnošću u skladu sa zahtjevima utvrđenima u Prilogu II.

Ti se zahtjevi za sustave upravljanja sigurnošću primjenjuju na uvjerenja o sigurnosti iz članka 12. Direktive (EU) 2016/798 za potrebe ocjenjivanja zahtjeva i nadzora.

Članak 5.

Stavljanje izvan snage

Uredbe (EU) br. 1158/2010 i (EU) br. 1169/2010 stavljaju se izvan snage s učinkom od 16. lipnja 2025.

Članak 6.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetoga dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 16. lipnja 2019. u državama članicama koje Agenciji i Komisiji nisu dostavile obavijest iz članka 33. stavka 2. Direktive (EU) 2016/798. Od 16. lipnja 2020. primjenjuje se u svim državama članicama.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 8. ožujka 2018.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER


(1)  SL L 138, 26.5.2016., str. 102.

(2)  Provedbena odluka Komisije od 1. rujna 2016. o mandatu Agencije Europske agencije za željeznice za reviziju zajedničkih sigurnosnih metoda za ocjenu sukladnosti i zajedničke sigurnosne metode za nadzor i stavljanju izvan snage Provedbene odluke C(2014) 1649 final (C(2016) 5504 final).

(3)  Uredba Komisije (EU) br. 1158/2010 od 9. prosinca 2010. o zajedničkoj sigurnosnoj metodi za ocjenu sukladnosti sa zahtjevima za dobivanje rješenja o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom (SL L 326, 10.12.2010., str. 11.).

(4)  Uredba Komisije (EU) br. 1169/2010 od 10. prosinca 2010. o zajedničkoj sigurnosnoj metodi za ocjenu sukladnosti sa zahtjevima za dobivanje rješenja o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom (SL L 327, 11.12.2010., str. 13.).

(5)  Uredba Komisije (EU) br. 1077/2012 od 16. studenoga 2012. o zajedničkoj sigurnosnoj metodi nadzora koji provode nacionalna tijela nadležna za sigurnost nakon izdavanja potvrde o sigurnosti ili rješenja o sigurnosti (SL L 320, 17.11.2012., str. 3.).

(6)  Direktive ISO/IEC, 1. dio, pročišćena dopuna 2016., Prilog SL, Dodatak 2.

(7)  Direktiva Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (SL L 183, 29.6.1989., str. 1.).

(8)  Direktiva 2008/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o kopnenom prijevozu opasnih tvari (SL L 260, 30.9.2008., str. 13.).

(9)  Direktiva 2004/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o sigurnosti željeznica Zajednice i izmjeni Direktive Vijeća 95/18/EZ o izdavanju dozvola za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu i Direktive 2001/14/EZ o dodjeli željezničkog infrastrukturnog kapaciteta i ubiranju pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture i dodjeli rješenja o sigurnosti (Direktiva o sigurnosti željeznice) (SL L 164, 30.4.2004., str. 44.).


PRILOG I.

Zahtjevi za sustave upravljanja sigurnošću koji se odnose na željezničke prijevoznike

1.   KONTEKST ORGANIZACIJE

1.1.   Organizacija mora:

(a)

opisati vrstu, opseg i područje djelatnosti;

(b)

identificirati ozbiljne sigurnosne rizike koji nastaju zbog njezinih djelatnosti željezničkog prijevoza bez obzira na to izvodi li ih sama ili ih izvode izvođači, partneri ili dobavljači pod njezinom kontrolom;

(c)

identificirati zainteresirane strane (npr. regulatorna tijela, tijela vlasti, upravitelje infrastrukture, izvođače, dobavljače, partnere), uključujući strane izvan željezničkog sustava važne za sustav upravljanja sigurnošću;

(d)

identificirati i poštovati pravne i druge zahtjeve povezane sa sigurnošću koji potječu od zainteresiranih strana iz točke (c);

(e)

pobrinuti se da se zahtjevi iz točke (d) uzimaju u obzir pri izradi, primjeni i održavanju sustava upravljanja sigurnošću;

(f)

opisati područje primjene sustava upravljanja sigurnošću uzimajući u obzir zahtjeve iz točke (d) i pritom navesti koji je dio djelatnosti njime obuhvaćen.

2.   VOĐENJE

2.1.   Vođenje i predanost

2.1.1.   Uprava mora demonstrirati liderstvo i predanost razvoju, primjeni, održavanju i kontinuiranom poboljšavanju sustava upravljanja sigurnošću tako što će:

(a)

preuzeti cjelokupnu odgovornost za sigurnost;

(b)

aktivnostima i odnosom s osobljem i izvođačima osigurati da su rukovoditelji na različitim razinama organizacije predani sigurnosti;

(c)

pobrinuti se da su sigurnosna politika i sigurnosni ciljevi uobličeni, razumljivi i u skladu sa strateškim usmjerenjem organizacije;

(d)

pobrinuti se za integraciju zahtjeva za sustav upravljanja sigurnošću u poslovne procese organizacije;

(e)

osigurati raspoloživost resursa potrebnih za sustav upravljanja sigurnošću;

(f)

pobrinuti se da sustav upravljanja sigurnošću učinkovito obuzdava sigurnosne rizike koje prouzročuje organizacija;

(g)

poticati osoblje na doprinos postizanju usklađenosti sa zahtjevima za sustav upravljanja sigurnošću;

(h)

podupirati kontinuirano poboljšavanje sustava upravljanja sigurnošću;

(i)

pobrinuti se da se sigurnost uzima u obzir pri identifikaciji rizika u poslovanju organizacije i upravljanju njima te objasniti kako će se uočiti i riješiti razilaženje sigurnosti i drugih poslovnih ciljeva;

(j)

promovirati pozitivnu kulturu sigurnosti.

2.2.   Sigurnosna politika

2.2.1.   Uprava sastavlja dokument o sigurnosnoj politici organizacije koji:

(a)

mora biti primjeren vrsti i opsegu djelatnosti željezničkog prijevoza organizacije;

(b)

odobrava glavni izvršni direktor organizacije (ili predstavnik uprave);

(c)

aktivno se provodi, o njemu je obaviješteno sve osoblje i na raspolaganju mu je.

2.2.2.   Sigurnosna politika mora:

(a)

obuhvaćati predanost ispunjavanju svih pravnih i drugih zahtjeva povezanih sa sigurnošću;

(b)

dati okvir za postavljanje sigurnosnih ciljeva i ocjenjivanje sigurnosne uspješnosti organizacije s obzirom na te ciljeve;

(c)

obuhvaćati predanost kontroli sigurnosnih rizika koji nastaju zbog vlastitih ili tuđih aktivnosti;

(d)

obuhvaćati predanost kontinuiranom poboljšavanju sustava upravljanja sigurnošću;

(e)

pratiti poslovnu strategiju i ocjenu sigurnosne uspješnosti organizacije.

2.3.   Organizacijske uloge, dužnosti, odgovornosti i ovlasti

2.3.1.   Odgovornosti, dužnosti i ovlasti osoblja čija uloga utječe na sigurnost (uključujući rukovoditelje i drugo osoblje koje sudjeluje u zadaćama povezanima sa sigurnošću) definiraju se na svim razinama u organizaciji, dokumentiraju, dodjeljuju te priopćuju osoblju.

2.3.2.   Organizacija se dužna pobrinuti da osoblje s delegiranim odgovornostima za zadaće povezane sa sigurnošću ima ovlasti, znanje i primjerene resurse za obavljanje tih zadaća te da ih pritom ne ometaju aktivnosti u okviru drugih poslovnih funkcija.

2.3.3.   Delegiranje odgovornosti za zadaće povezane sa sigurnošću mora se dokumentirati i priopćiti relevantnom osoblju, a oni to moraju razumjeti i prihvatiti.

2.3.4.   Organizacija opisuje raspodjelu uloga iz stavka 2.3.1. među poslovnim funkcijama unutar i, prema potrebi, izvan organizacije (vidjeti 5.3. Izvođači, partneri i dobavljači).

2.4.   Savjetovanje s osobljem i drugim stranama

2.4.1.   S osobljem, njihovim predstavnicima i vanjskim zainteresiranim stranama provode se, prema potrebi i na odgovarajući način, savjetovanja o razvoju, održavanju i poboljšavanju sustava upravljanja sigurnošću u relevantnim dijelovima za koje su odgovorni, uključujući sigurnosne aspekte operativnih postupaka.

2.4.2.   Organizacija olakšava savjetovanje s osobljem tako što osigurava metode i načine za sudjelovanje zaposlenika, dokumentiranje njihovih mišljenja i davanje povratnih informacija o tim mišljenjima.

3.   PLANIRANJE

3.1.   Mjere za suočavanje s rizicima

3.1.1.   Procjena rizika

3.1.1.1.   Organizacija mora:

(a)

identificirati i analizirati sve operativne, organizacijske i tehničke rizike relevantne za vrstu, opseg i područje djelatnosti organizacije. Takvi rizici obuhvaćaju one koji proizlaze iz ljudskih i organizacijskih faktora poput radnog opterećenja, opisa posla, umora ili prikladnosti procedura te aktivnosti drugih zainteresiranih strana (vidjeti 1. Kontekst organizacije);

(b)

procijeniti rizike iz točke (a) primjenom odgovarajućih metoda procjene rizika;

(c)

razviti i uvesti mjere sigurnosti te identificirati s njima povezane odgovornosti (vidjeti 2.3. Organizacijske uloge, dužnosti, odgovornosti i ovlasti);

(d)

razviti sustav za kontrolu učinkovitosti sigurnosnih mjera (vidjeti 6.1. Kontrola);

(e)

prema potrebi prepoznati potrebu za suradnjom s drugim zainteresiranim stranama (kao što su željeznički prijevoznici, upravitelji infrastrukture, proizvođač, dobavljač za održavanje, subjekt nadležan za održavanje, posjednik željezničkog vozila, pružatelj usluga i subjekt zadužen za nabavu) kad je riječ o zajedničkim rizicima i uvođenju odgovarajućih sigurnosnih mjera;

(f)

o rizicima obavještavati osoblje i uključene vanjske strane (vidjeti 4.4. Informacije i komunikacija).

3.1.1.2.   Pri procjeni rizika organizacija uzima u obzir potrebu za definiranjem, uspostavljanjem i održavanjem sigurne radne sredine u skladu s mjerodavnim propisima, ponajprije Direktivom 89/391/EEZ.

3.1.2.   Planiranje promjena

3.1.2.1.   Organizacija mora identificirati moguće sigurnosne rizike i odgovarajuće sigurnosne mjere (vidjeti 3.1.1. Procjena rizika) prije uvođenja promjene (vidjeti 5.4. Upravljanje promjenama) u skladu s postupkom upravljanja rizikom utvrđenim u Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 402/2013 (1), uključujući sigurnosne rizike od samog procesa promjene.

3.2.   Sigurnosni ciljevi i planiranje

3.2.1.   Organizacija utvrđuje sigurnosne ciljeve za relevantne funkcije na relevantnim razinama radi održavanja i, ako je to razumno izvedivo, poboljšavanja sigurnosne uspješnosti.

3.2.2.   Sigurnosni ciljevi moraju biti:

(a)

dosljedni sigurnosnoj politici i strateškim ciljevima organizacije (ako je primjenjivo);

(b)

povezani s prioritetnim rizicima koji utječu na sigurnosnu uspješnost organizacije;

(c)

mjerljivi;

(d)

u skladu s primjenjivim pravnim i drugim zahtjevima;

(e)

provjeravani s obzirom na to kako se ostvaruju i prema potrebi revidirani;

(f)

priopćeni.

3.2.3.   Organizacija mora imati planove o tome kako će ostvariti sigurnosne ciljeve.

3.2.4.   Organizacija mora opisati strategiju i planove za kontrolu ostvarivanja sigurnosnih ciljeva (vidjeti 6.1. Kontrola).

4.   POTPORA

4.1.   Resursi

4.1.1.   Organizacija osigurava resurse, što obuhvaća kompetentno osoblje i učinkovitu i korisnu opremu, potrebne za uspostavu, primjenu, održavanje i kontinuirano poboljšavanje sustava upravljanja sigurnošću.

4.2.   Kompetentnost

4.2.1.   Sustavom upravljanja kompetencijama organizacija osigurava se da je osoblje s ulogom koja utječe na sigurnost kompetentno za zadaće povezane sa sigurnošću za koje je odgovorno (vidjeti 2.3. Organizacijske uloge, dužnosti, odgovornosti i ovlasti), a obuhvaća barem:

(a)

identifikaciju kompetencija (uključujući znanje, vještine, netehnička ponašanja i stajališta) potrebnih za zadaće povezane sa sigurnošću;

(b)

načela odabira (potrebnu osnovnu razinu obrazovanja, psihološku i tjelesnu sposobnost);

(c)

početno osposobljavanje, iskustvo i kvalifikacije;

(d)

tekuće osposobljavanje i periodičnu nadogradnju postojećih kompetencija;

(e)

periodično ocjenjivanje kompetentnosti i periodične provjere psihološke i tjelesne spremnosti kako bi se osigurala dugoročna postojanost kvalifikacija i vještina;

(f)

posebno osposobljavanje za odgovarajuće dijelove sustava upravljanja sigurnošću kako bi osoblje moglo ispunjavati svoje zadaće povezane sa sigurnošću.

4.2.2.   Osoblju koje obavlja zadaće povezane sa sigurnošću organizacija priprema program osposobljavanja, kako je navedeno u stavku 4.2.1. točkama (c), (d) i (f), čime se osigurava:

(a)

da se program osposobljavanja izvodi u skladu s identificiranim zahtjevima u pogledu kompetentnosti i prema pojedinačnim potrebama članova osoblja;

(b)

da se, prema potrebi, osposobljavanjem postigne da osoblje može raditi u svim radnim uvjetima (uobičajenim, otežanim i izvanrednim);

(c)

da su trajanje i učestalost osposobljavanja za obnovu znanja primjereni ciljevima osposobljavanja;

(d)

da se za sve osoblje vodi evidencija (vidjeti 4.5.3. Kontrola dokumentiranih informacija);

(e)

da se program osposobljavanja redovito pregledava i preispituje (vidjeti 6.2. Unutarnje revizije) te prema potrebi mijenja (vidjeti 5.4. Upravljanje promjenama).

4.2.3.   Za članove osoblja koji su doživjeli nezgodu ili nesreću ili dugo izbivali s posla uspostavljaju se programi za povratak na posao, što obuhvaća dodatno osposobljavanje ako se utvrdi da je potrebno.

4.3.   Upućenost

4.3.1.   Uprava se mora pobrinuti da su njezini članovi i osoblje čija uloga utječe na sigurnost upućeni u relevantnost, važnost i posljedice svojih aktivnosti te načina kako doprinose pravilnoj primjeni i učinkovitosti sustava upravljanja sigurnošću, uključujući ostvarivanje sigurnosnih ciljeva (vidjeti 3.2. Sigurnosni ciljevi i planiranje).

4.4.   Informacije i komunikacija

4.4.1.   Organizacija određuje odgovarajuće komunikacijske kanale kako bi osigurala da se među različitim razinama organizacije i vanjskim zainteresiranim stranama, među ostalim izvođačima, partnerima i dobavljačima, razmjenjuju informacije povezane sa sigurnošću.

4.4.2.   Kako bi se osiguralo da informacije povezane sa sigurnošću dopru do osoba zaduženih za donošenje sudova i odluka, organizacija upravlja identifikacijom, primanjem, obradom, stvaranjem i širenjem takvih informacija.

4.4.3.   Organizacija se mora pobrinuti da su informacije povezane sa sigurnošću:

(a)

relevantne, potpune i razumljive ciljanim korisnicima;

(b)

valjane;

(c)

točne;

(d)

dosljedne;

(e)

kontrolirane (vidjeti 4.5.3. Kontrola dokumentiranih informacija);

(f)

pravodobno obznanjene;

(g)

primljene i razumljene.

4.5.   Dokumentirane informacije

4.5.1.   Dokumentacija o sustavu upravljanja sigurnošću

4.5.1.1.   Sastavlja se opis sustava upravljanja sigurnošću koji sadržava:

(a)

popis i opis procesa i aktivnosti koji su povezani sa sigurnošću željezničkih operacija, uključujući zadaće povezane sa sigurnošću i s njima povezane odgovornosti (vidjeti 2.3. Organizacijske uloge, dužnosti, odgovornosti i ovlasti);

(b)

interakciju tih procesa;

(c)

procedure ili druge dokumente u kojima je opisano kako se ti procesi provode;

(d)

popis izvođača, partnera i dobavljača te opis vrste i opsega obavljenih usluga;

(e)

popis ugovornih aranžmana i drugih poslovnih sporazuma, sklopljenih između organizacije i drugih stranaka navedenih pod (d), potrebnih za kontrolu sigurnosnih rizika organizacije i onih povezanih s angažiranjem izvođača;

(f)

upućivanja na dokumentirane informacije koje se zahtijevaju ovom Uredbom.

4.5.1.2.   Organizacija se mora pobrinuti da se, u skladu s člankom 9. stavkom 6. Direktive (EU) 2016/798, odgovarajućim nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost podnese godišnje izvješće o sigurnosti koje sadržava:

(a)

sintezu odluka o stupnju važnosti promjena povezanih sa sigurnošću, uključujući pregled važnih promjena, u skladu s člankom 18. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 402/2013;

(b)

sigurnosne ciljeve organizacije za sljedeću godinu ili sljedeće godine i koliko ozbiljno sigurnosni rizici utječu na postavljanje tih ciljeva;

(c)

rezultate unutarnje istrage o nesreći ili nezgodi (vidjeti 7.1. Pouke iz nesreća ili nezgoda) i drugih aktivnosti kontrole (vidjeti 6.1. Kontrola, 6.2. Unutarnje revizije i 6.3. Preispitivanje koje provodi uprava) u skladu s člankom 5. stavkom 1. Uredbe Komisije (EU) br. 1078/2012 (2);

(d)

pojedinosti o napretku u rješavanju preostalih preporuka nacionalnih istražnih tijela (vidjeti 7.1. Pouke iz nesreća ili nezgoda);

(e)

sigurnosne pokazatelje organizacije utvrđene za ocjenjivanje sigurnosne uspješnosti organizacije (vidjeti 6.1. Kontrola);

(f)

ako je primjenjivo, zaključke godišnjeg izvješća savjetnika za sigurnost, kako je navedeno u RID-u (3), o aktivnostima organizacije koje se odnose na prijevoz opasnih tvari (4).

4.5.2.   Sastavljanje i ažuriranje

4.5.2.1.   Organizacija se mora pobrinuti da se pri sastavljanju i ažuriranju dokumentiranih informacija o sustavu upravljanja sigurnošću upotrebljavaju odgovarajući formati i mediji.

4.5.3.   Kontrola dokumentiranih informacija

4.5.3.1.   Organizacija kontrolira dokumentirane informacije o sustavu upravljanja sigurnošću, ponajprije njihovo čuvanje, distribuciju i promjene, kako bi se, prema potrebi, osigurala njihova raspoloživost, prikladnost i zaštita.

4.6.   Integracija ljudskih i organizacijskih faktora

4.6.1.   Organizacija mora demonstrirati sustavan pristup integraciji ljudskih i organizacijskih faktora u sustav upravljanja sigurnošću. Taj pristup mora:

(a)

obuhvaćati razvoj strategije i primjenu ekspertize i priznatih metoda iz područja ljudskih i organizacijskih faktora;

(b)

suzbijati rizike povezane s konstrukcijom i upotrebom opreme, zadaćama, radnim uvjetima i organizacijskim uređenjem uzimajući u obzir ljudske sposobnosti i ograničenja te djelovanje na čovjekov učinak.

5.   POSLOVANJE

5.1.   Operativno planiranje i kontrola

5.1.1.   Pri planiranju, razvoju, provedbi i preispitivanju svojih operativnih procesa organizacija se mora pobrinuti da se tijekom poslovanja:

(a)

primjenjuju kriteriji za prihvatljivost rizika i sigurnosne mjere (vidjeti 3.1.1. Procjena rizika);

(b)

izrade planovi za ostvarivanje sigurnosnih ciljeva (vidjeti 3.2. Sigurnosni ciljevi i planiranje);

(c)

prikupljaju informacije za mjerenje pravilne primjene i učinkovitosti operativnih mehanizama (vidjeti 6.1. Kontrola).

5.1.2.   Organizacija se mora pobrinuti da su joj operativni mehanizmi u skladu sa zahtjevima u pogledu sigurnosti iz primjenjivih tehničkih specifikacija za interoperabilnost i odgovarajućim nacionalnim pravilima te svim drugim relevantnim zahtjevima (vidjeti 1. Kontekst organizacije).

5.1.3.   Radi kontrole rizikâ, kad je to važno za sigurnost operativnih aktivnosti (vidjeti 3.1.1. Procjena rizika), u obzir se uzima barem sljedeće:

(a)

planiranje postojećih ili novih željezničkih trasa i novih željezničkih linija, uključujući uvođenje novih tipova vozila, potreba za najmom vozila i/ili angažiranjem radnika vanjskih strana te razmjena informacija o održavanju za potrebe poslovanja sa subjektima nadležnima za održavanje;

(b)

sastavljanje i primjena voznih redova vlakova;

(c)

priprema vlakova ili vozila prije kretanja, uključujući provjere prije polaska i sastav vlaka;

(d)

vlakove u vožnji ili kretanje vozila u različitim uvjetima prometovanja (uobičajeni, otežani i izvanredni);

(e)

prilagodba prometa zahtjevima za povlačenje iz upotrebe i obavijest o vraćanju u upotrebu koje izdaju subjekti nadležni za održavanje;

(f)

dopuštenja za kretanje vozila;

(g)

upotrebljivost sučelja u kabinama strojovođe i centrima za kontrolu vlakova te njihova upotrebljivost s opremom koju upotrebljava osoblje za održavanje.

5.1.4.   Radi kontrole dodjele odgovornosti, kad je to važno za sigurnost operativnih aktivnosti, organizacija identificira odgovornosti za upravljanje sigurnom vožnjom vlakova i kretanjem vozila te njihovu koordinaciju i definira kako se relevantne zadaće koje utječu na sigurno pružanje svih usluga dodjeljuju kompetentnom osoblju unutar organizacije (vidjeti 2.3. Organizacijske uloge, odgovornosti, dužnosti i ovlasti) i, prema potrebi, drugim vanjskim kvalificiranim stranama (vidjeti 5.3. Izvođači, partneri i dobavljači).

5.1.5.   Radi kontrole informacija i komunikacije, kad je to važno za sigurnost operativnih aktivnosti (vidjeti 4.4. Informacije i komunikacija), relevantnom osoblju (npr. osoblje vlaka) daju se pojedinosti o svim specificiranim uvjetima putovanja, uključujući, prema potrebi, relevantne promjene koje mogu prouzročiti opasnost, privremena ili trajna operativna ograničenja (npr. zbog posebne vrste vozila ili određenih trasa) i uvjete za izvanredne pošiljke.

5.1.6.   Radi kontrole kompetentnosti, kad je to važno za sigurnost operativnih aktivnosti (vidjeti 4.2. Kompetentnost), organizacija, u skladu s mjerodavnim propisima (vidjeti 1. Kontekst organizacije), svojem osoblju osigurava:

(a)

usklađenost s njihovim osposobljavanjem i uputama za rad te, prema potrebi, poduzimanje korektivnih mjera;

(b)

posebno osposobljavanje u slučaju predviđenih promjena koje utječu na izvođenje operacija ili zadaće osoblja;

(c)

uvođenje odgovarajućih mjera nakon nesreća i nezgoda.

5.2.   Upravljanje imovinom

5.2.1.   Organizacija upravlja sigurnosnim rizicima povezanima s fizičkom imovinom tijekom njezina životnog ciklusa (vidjeti 3.1.1. Procjena rizika), od konstruiranja do zbrinjavanja, i u svim fazama životnog ciklusa ispunjava zahtjeve povezane s ljudskim faktorima.

5.2.2.   Organizacija mora:

(a)

pobrinuti se da se imovina upotrebljava u predviđenu svrhu i pritom je održavati u sigurnom radnom stanju, prema potrebi u skladu s člankom 14. stavkom 2. Direktive (EU) 2016/798, i na očekivanoj razini učinkovitosti;

(b)

upravljati imovinom u operacijama u uobičajenim i otežanim uvjetima;

(c)

u najkraćem razumno ostvarivom roku otkriti primjere neusklađenosti s operativnim zahtjevima prije ili tijekom rada imovine, uključujući, prema potrebi, primjenu ograničenja upotrebe kako bi se osiguralo sigurno radno stanje imovine (vidjeti 6.1. Kontrola).

5.2.3.   Organizacija se mora pobrinuti da njezini mehanizmi upravljanja imovinom, prema potrebi, ispunjavaju sve bitne zahtjeve, kako su utvrđeni u odgovarajućim tehničkim specifikacijama za interoperabilnost, i sve druge relevantne zahtjeve (vidjeti 1. Kontekst organizacije).

5.2.4.   Radi kontrole rizikâ, kad je to važno za pružanje usluga održavanja (vidjeti 3.1.1. Procjena rizika), u obzir se uzima barem sljedeće:

(a)

utvrđivanje, na temelju planirane i stvarne upotrebe imovine te njezinih konstrukcijskih karakteristika, postoji li potreba za održavanjem kako bi se imovinu očuvalo u sigurnom radnom stanju;

(b)

upravljanje povlačenjem imovine iz upotrebe radi održavanja kad se otkriju kvarovi ili kad se stanje imovine pogorša tako da više nije u granicama sigurnog radnog stanja iz točke (a);

(c)

upravljanje povratkom imovine u upotrebu uz eventualna ograničenja nakon provedenog održavanja kako bi se osiguralo da se nalazi u sigurnom radnom stanju;

(d)

upravljanje opremom za kontrolu i mjerenje kako bi se osiguralo da je prikladna za svoju namjenu.

5.2.5.   Radi kontrole informacija i komunikacije, kad je to važno za sigurno upravljanje imovinom (vidjeti 4.4. Informacije i komunikacija), organizacija uzima u obzir:

(a)

razmjenu relevantnih informacija unutar organizacije ili s vanjskim subjektima nadležnima za održavanje (vidjeti 5.3. Izvođači, partneri i dobavljači), ponajprije o kvarovima povezanima sa sigurnošću, nesrećama, nezgodama i eventualnim ograničenjima upotrebe imovine;

(b)

sljedivost svih potrebnih informacija, uključujući informacije koje se odnose na točku (a) (vidjeti 4.4. Informacije i komunikacija te 4.5.3. Kontrola dokumentiranih informacija);

(c)

uspostavu i vođenje evidencije uključujući upravljanje promjenama koje utječu na sigurnost imovine (vidjeti 5.4. Upravljanje promjenama).

5.3.   Izvođači, partneri i dobavljači

5.3.1.   Organizacija identificira i kontrolira sigurnosne rizike koji proizlaze iz izdvojenih aktivnosti, uključujući operacije ili suradnju s izvođačima, partnerima i dobavljačima.

5.3.2.   Radi kontrole sigurnosnih rizikâ iz stavka 5.3.1., organizacija definira kriterije za odabir izvođača, partnera i dobavljača te ugovorne uvjete koje oni moraju ispuniti, uključujući:

(a)

pravne i druge zahtjeve u pogledu sigurnosti (vidjeti 1. Kontekst organizacije);

(b)

kompetentnost potrebnu za obavljanje zadaća iz ugovora (vidjeti 4.2. Kompetentnost);

(c)

odgovornosti za zadaće koje treba obaviti;

(d)

očekivanu sigurnosnu uspješnost koju treba održati dok traje ugovor;

(e)

obveze u vezi s razmjenom informacija povezanih sa sigurnošću (vidjeti 4.4. Informacije i komunikacija);

(f)

sljedivost dokumenata povezanih sa sigurnošću (4.5. Dokumentirane informacije).

5.3.3.   U skladu s procesom utvrđenim u članku 3. Uredbe (EU) br. 1078/2012 organizacija kontrolira:

(a)

sigurnosnu uspješnost svih aktivnosti i poslova izvođača, partnera i dobavljača kako bi se osiguralo da ispunjavaju zahtjeve iz ugovora;

(b)

svijest izvođača, partnera i dobavljača o sigurnosnim rizicima koje unose u operacije organizacije.

5.4.   Upravljanje promjenama

5.4.1.   Organizacija uvodi i kontrolira promjene sustava upravljanja sigurnošću kako bi održala ili povećala sigurnosnu uspješnost. To obuhvaća odluke u raznim fazama upravljanja promjenama i povezana preispitivanja sigurnosnih rizika (vidjeti 3.1.1. Procjena rizika).

5.5.   Upravljanje izvanrednim situacijama

5.5.1.   Organizacija mora identificirati izvanredne situacije i povezane pravodobne mjere koje se poduzimaju za njihovo prevladavanje (vidjeti 3.1.1. Procjena rizika) i ponovnu uspostavu normalnih radnih uvjeta u skladu s Uredbom (EU) 2015/995 (5).

5.5.2.   Organizacija se mora pobrinuti da se za svaku identificiranu vrstu izvanredne situacije:

(a)

odmah mogu kontaktirati hitne službe;

(b)

hitnim službama daju svi relevantni podaci i to unaprijed, kako bi pripremile odgovor na izvanrednu situaciju, kao i tijekom same izvanredne situacije;

(c)

prva pomoć pruža unutar organizacije.

5.5.3.   Organizacija mora identificirati i dokumentirati uloge i odgovornosti svih stranaka u skladu s Uredbom (EU) 2015/995.

5.5.4.   Organizacija mora imati planove djelovanja, uzbunjivanja i obavješćivanja u izvanrednim situacijama, uključujući mehanizme za:

(a)

uzbunjivanje sveg osoblja koje je odgovorno za upravljanje izvanrednim situacijama;

(b)

prenošenje informacija svim stranama (npr. upraviteljima infrastrukture, izvođačima, tijelima vlasti, hitnim službama), uključujući upute putnicima u izvanrednim situacijama;

(c)

donošenje svih potrebnih odluka ovisno o vrsti izvanredne situacije.

5.5.5.   Organizacija mora opisati kako su dodijeljeni resursi i sredstva za upravljanje izvanrednim situacijama (vidjeti 4.1. Resursi) i kako su utvrđeni zahtjevi u pogledu osposobljavanja (vidjeti 4.2. Kompetentnost).

5.5.6.   Mehanizmi za izvanredne situacije redovito se testiraju u suradnji s drugim zainteresiranim stranama i prema potrebi unapređuju.

5.5.7.   Organizacija se mora pobrinuti da upravitelj infrastrukture može lako i bez odgađanja stupiti u vezu s nadležnim kompetentnim osobljem koje ima prikladne jezične vještine i koje mu može dati odgovarajuće informacije.

5.5.8.   Organizacija mora imati postupak za stupanje u vezu sa subjektom nadležnim za održavanje ili posjednikom željezničkih vozila u izvanrednim situacijama.

6.   OCJENJIVANJE USPJEŠNOSTI

6.1.   Kontrola

6.1.1.   Organizacija mora provoditi kontrolu u skladu s Uredbom (EU) br. 1078/2012 radi:

(a)

provjere pravilne primjene i učinkovitosti svih postupaka i procedura u sustavu upravljanja sigurnošću, uključujući tehničke, operativne i organizacijske sigurnosne mjere;

(b)

provjere pravilne primjene sustava upravljanja sigurnošću u cjelini te ostvaruju li se njime očekivani rezultati;

(c)

istraživanja ispunjava li sustav upravljanja sigurnošću zahtjeve iz ove Uredbe;

(d)

identifikacije, provedbe i ocjenjivanja učinkovitosti korektivnih mjera (vidjeti 7.2. Kontinuirano poboljšavanje), prema potrebi, ako se otkrije bilo kakav relevantan primjer neusklađenosti s točkama (a), (b) i (c).

6.1.2.   Organizacija na svim svojim razinama redovito kontrolira uspješnost izvođenja zadaća povezanih sa sigurnošću i intervenira ako se one nepravilno izvode.

6.2.   Unutarnje revizije

6.2.1.   Organizacija neovisno, nepristrano i transparentno provodi unutarnje revizije radi prikupljanja i analize informacija u svrhu svojih aktivnosti kontrole (vidjeti 6.1. Kontrola), što obuhvaća:

(a)

raspored planiranih unutarnjih revizija, koji se može izmijeniti ovisno o rezultatima prijašnjih pregleda i kontrola uspješnosti;

(b)

prepoznavanje i odabir kompetentnih revizora (vidjeti 4.2. Kompetentnost);

(c)

analizu i ocjenjivanje rezultata revizije;

(d)

prepoznavanje potrebe za korektivnim mjerama ili mjerama za poboljšanje;

(e)

provjeru realizacije i učinkovitosti tih mjera;

(f)

dokumentaciju o provedbi i rezultatima revizija;

(g)

obavješćivanje uprave o rezultatima revizija.

6.3.   Preispitivanje koje provodi uprava

6.3.1.   Uprava redovito preispituje kontinuiranu prikladnost i učinkovitost sustava upravljanja sigurnošću te pritom u obzir uzima barem:

(a)

detalje o napretku u poduzimanju preostalih mjera na temelju prethodnih preispitivanja koja je provela uprava;

(b)

promjene vanjskih i unutarnjih okolnosti (vidjeti točku 1. Kontekst organizacije);

(c)

sigurnosnu uspješnost organizacije s obzirom na:

i.

ostvarivanje njezinih sigurnosnih ciljeva;

ii.

rezultate aktivnosti kontrole, uključujući nalaze unutarnje revizije, unutarnje istrage nesreća/nezgoda i status njihovih mjera;

iii.

relevantne zaključke nadzornih aktivnosti nacionalnog tijela nadležnog za sigurnost;

(d)

preporuke za unapređenje.

6.3.2.   Na temelju rezultata preispitivanja uprava preuzima potpunu odgovornost za planiranje i provedbu potrebnih promjena sustava upravljanja sigurnošću.

7.   POBOLJŠAVANJE

7.1.   Pouke iz nesreća ili nezgoda

7.1.1.   Nesreće i nezgode povezane s željezničkim operacijama organizacije moraju se:

(a)

prijaviti, zabilježiti, istražiti i analizirati radi utvrđivanja uzroka;

(b)

prijaviti nacionalnim tijelima na odgovarajući način.

7.1.2.   Organizacija osigurava:

(a)

da se preporuke nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost, nacionalnih tijela za istraživanje nesreća i iz istraga industrije ili internih istraga ocjenjuju i provode, prema potrebi ili ako je obvezno;

(b)

da se razmatraju i uzimaju u obzir relevantna izvješća ili informacije od drugih zainteresiranih strana poput željezničkih prijevoznika, upravitelja infrastrukture, subjekata nadležnih za održavanje i posjednika željezničkih vozila.

7.1.3.   Organizacija upotrebljava informacije koje se odnose na istragu za preispitivanje procjene rizika (vidjeti 3.1.1. Procjena rizika), kako bi izvukla pouke s ciljem poboljšanja sigurnosti i, prema potrebi, uvela korektivne mjere ili mjere za poboljšanje (vidjeti 5.4. Upravljanje promjenama).

7.2.   Kontinuirano poboljšavanje

7.2.1.   Organizacija kontinuirano povećava prikladnost i učinkovitost svojeg sustava upravljanja sigurnošću, uzimajući u obzir okvir utvrđen u Uredbi (EU) br. 1078/2012 i barem rezultate sljedećih aktivnosti:

(a)

kontrole (vidjeti 6.1. Kontrola);

(b)

unutarnje revizije (vidjeti 6.2. Unutarnje revizije);

(c)

preispitivanja koje provodi uprava (vidjeti 6.3. Preispitivanje koje provodi uprava);

(d)

učenja na nesrećama i nezgodama (vidjeti 7.1. Pouke iz nesreća ili nezgoda).

7.2.2.   Organizacija osigurava sredstva za poticanje osoblja i drugih zainteresiranih strana na aktivno sudjelovanje u povećavanju sigurnosti u okviru svojeg organizacijskog osposobljavanja.

7.2.3.   Organizacija mora imati strategiju za kontinuirano poboljšavanje svoje kulture sigurnosti, uz oslanjanje na upotrebu ekspertize i priznatih metoda za identificiranje problema u ponašanju koji utječu na različite dijelove sustava upravljanja sigurnošću i uvođenje mjera za njihovo rješavanje.


(1)  Provedbena uredba Komisije (EU) br. 402/2013 od 30. travnja 2013. o zajedničkoj sigurnosnoj metodi za vrednovanje i procjenu rizika i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 352/2009 (SL L 121, 3.5.2013., str. 8.).

(2)  Uredba Komisije (EU) br. 1078/2012 od 16. studenoga 2012. o zajedničkoj sigurnosnoj metodi za kontrolu koju će primjenjivati željeznički prijevoznici i upravitelji infrastrukture nakon izdanog rješenja o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom i rješenja o sigurnosti za obavljanje usluga željezničkog prijevoza te subjekti nadležni za održavanje (SL L 320, 17.11.2012., str. 8.).

(3)  Točka 2.1. Dodatka Prilogu I. Direktivi (EU) 2016/798.

(4)  Točka 2.2. Dodatka Prilogu I. Direktivi (EU) 2016/798.

(5)  Uredba Komisije (EU) 2015/995 оd 8. lipnja 2015. o izmjeni Odluke 2012/757/EU o tehničkoj specifikaciji za interoperabilnost podsustava „odvijanje i upravljanje prometom” željezničkog sustava u Europskoj uniji (SL L 165, 30.6.2015., str. 1.).


PRILOG II.

Zahtjevi za sustave upravljanja sigurnošću koji se odnose na upravitelje infrastrukture

1.   KONTEKST ORGANIZACIJE

1.1.   Organizacija mora:

(a)

opisati karakter i opseg svojih operacija;

(b)

identificirati ozbiljne sigurnosne rizike koji nastaju zbog njezinih djelatnosti željezničkog prijevoza bez obzira na to izvodi li ih sama ili ih izvode izvođači, partneri ili dobavljači pod njezinom kontrolom;

(c)

identificirati zainteresirane strane (npr. regulatorna tijela, tijela vlasti, željezničke prijevoznike, upravitelje infrastrukture, izvođače, dobavljače, partnere), uključujući strane izvan željezničkog sustava koje su važne za sustav upravljanja sigurnošću;

(d)

identificirati i poštovati pravne i druge zahtjeve povezane sa sigurnošću koji potječu od zainteresiranih strana iz točke (c);

(e)

pobrinuti se da se zahtjevi iz točke (d) uzimaju u obzir pri izradi, primjeni i održavanju sustava upravljanja sigurnošću;

(f)

opisati područje primjene sustava upravljanja sigurnošću uzimajući u obzir zahtjeve iz točke (d) i pritom navesti koji je dio djelatnosti njime obuhvaćen.

1.2.   Za potrebe ovog Priloga primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„karakter”, kad je riječ o željezničkim operacijama koje izvode upravitelji infrastrukture, znači karakterizaciju operacije s obzirom na područje – uključujući projektiranje i konstrukciju infrastrukture, održavanje infrastrukture, planiranje prometa, upravljanje prometom i kontrolu prometa – i s obzirom na upotrebu željezničke infrastrukture, uključujući konvencionalne pruge i/ili pruge velike brzine, prijevoz putnika i/ili roba;

(b)

„opseg”, kad je riječ o željezničkim operacijama koje izvode upravitelji infrastrukture, znači opseg određen duljinom željezničkog kolosijeka i veličinom upravitelja infrastrukture procijenjenom s obzirom na broj zaposlenika koji rade u željezničkom sektoru.

2.   VOĐENJE

2.1.   Vođenje i predanost

2.1.1.   Uprava mora demonstrirati liderstvo i predanost razvoju, primjeni, održavanju i kontinuiranom poboljšavanju sustava upravljanja sigurnošću tako što će:

(a)

preuzeti cjelokupnu odgovornost za sigurnost;

(b)

aktivnostima i odnosom s osobljem i izvođačima osigurati da su rukovoditelji na različitim razinama organizacije predani sigurnosti;

(c)

pobrinuti se da su sigurnosna politika i sigurnosni ciljevi uobličeni, razumljivi i u skladu sa strateškim usmjerenjem organizacije;

(d)

pobrinuti se za integraciju zahtjeva za sustav upravljanja sigurnošću u poslovne procese organizacije;

(e)

osigurati raspoloživost resursa potrebnih za sustav upravljanja sigurnošću;

(f)

pobrinuti se da sustav upravljanja sigurnošću učinkovito obuzdava sigurnosne rizike koje prouzročuje organizacija;

(g)

poticati osoblje na doprinos postizanju usklađenosti sa zahtjevima za sustav upravljanja sigurnošću;

(h)

podupirati kontinuirano poboljšavanje sustava upravljanja sigurnošću;

(i)

pobrinuti se da se sigurnost uzima u obzir pri identifikaciji rizika u poslovanju organizacije i upravljanju njima te objasniti kako će se uočiti i riješiti razilaženje sigurnosti i drugih poslovnih ciljeva;

(j)

promovirati pozitivnu kulturu sigurnosti.

2.2.   Sigurnosna politika

2.2.1.   Uprava sastavlja dokument o sigurnosnoj politici organizacije koji:

(a)

mora biti primjeren karakteru i opsegu željezničkih operacija organizacije;

(b)

odobrava glavni izvršni direktor organizacije (ili predstavnik uprave);

(c)

aktivno se provodi, o njemu je obaviješteno sve osoblje i na raspolaganju mu je.

2.2.2.   Sigurnosna politika mora:

(a)

obuhvaćati predanost ispunjavanju svih pravnih i drugih zahtjeva povezanih sa sigurnošću;

(b)

dati okvir za postavljanje sigurnosnih ciljeva i ocjenjivanje sigurnosne uspješnosti organizacije s obzirom na te ciljeve;

(c)

obuhvaćati predanost kontroli sigurnosnih rizika koji nastaju zbog vlastitih ili tuđih aktivnosti;

(d)

obuhvaćati predanost kontinuiranom poboljšavanju sustava upravljanja sigurnošću;

(e)

pratiti poslovnu strategiju i ocjenu sigurnosne uspješnosti organizacije.

2.3.   Organizacijske uloge, dužnosti, odgovornosti i ovlasti

2.3.1.   Odgovornosti, dužnosti i ovlasti osoblja čija uloga utječe na sigurnost (uključujući rukovoditelje i drugo osoblje koje sudjeluje u zadaćama povezanima sa sigurnošću) definiraju se na svim razinama u organizaciji, dokumentiraju, dodjeljuju te priopćuju osoblju.

2.3.2.   Organizacija se dužna pobrinuti da osoblje s delegiranim odgovornostima za zadaće povezane sa sigurnošću ima ovlasti, znanje i primjerene resurse za obavljanje tih zadaća te da ih pritom ne ometaju aktivnosti u okviru drugih poslovnih funkcija.

2.3.3.   Delegiranje odgovornosti za zadaće povezane sa sigurnošću mora se dokumentirati i priopćiti relevantnom osoblju, a oni to moraju razumjeti i prihvatiti.

2.3.4.   Organizacija opisuje raspodjelu uloga iz stavka 2.3.1. među poslovnim funkcijama unutar i, prema potrebi, izvan organizacije (vidjeti 5.3. Izvođači, partneri i dobavljači).

2.4.   Savjetovanje s osobljem i drugim stranama

2.4.1.   S osobljem, njihovim predstavnicima i vanjskim zainteresiranim stranama provode se, prema potrebi i na odgovarajući način, savjetovanja o razvoju, održavanju i poboljšavanju sustava upravljanja sigurnošću u relevantnim dijelovima za koje su odgovorni, uključujući sigurnosne aspekte operativnih postupaka.

2.4.2.   Organizacija olakšava savjetovanje s osobljem tako što osigurava metode i načine za sudjelovanje zaposlenika, dokumentiranje njihovih mišljenja i davanje povratnih informacija o tim mišljenjima.

3.   PLANIRANJE

3.1.   Mjere za suočavanje s rizicima

3.1.1.   Procjena rizika

3.1.1.1.   Organizacija mora:

(a)

identificirati i analizirati sve operativne, organizacijske i tehničke rizike relevantne za karakter i opseg operacija djelatnosti organizacije. Takvi rizici obuhvaćaju barem one koji proizlaze iz ljudskih i organizacijskih faktora poput radnog opterećenja, opisa posla, umora ili prikladnosti procedura te aktivnosti drugih zainteresiranih strana (vidjeti 1. Kontekst organizacije);

(b)

procijeniti rizike iz točke (a) primjenom odgovarajućih metoda procjene rizika;

(c)

razviti i uvesti mjere sigurnosti te identificirati s njima povezane odgovornosti (vidjeti 2.3. Organizacijske uloge, dužnosti, odgovornosti i ovlasti);

(d)

razviti sustav za kontrolu učinkovitosti sigurnosnih mjera (vidjeti 6.1. Kontrola);

(e)

prema potrebi prepoznati potrebu za suradnjom s drugim zainteresiranim stranama (kao što su željeznički prijevoznici, upravitelji infrastrukture, proizvođač, dobavljač za održavanje, subjekt nadležan za održavanje, posjednik željezničkog vozila, pružatelj usluga i subjekt zadužen za nabavu) kad je riječ o zajedničkim rizicima i uvođenju odgovarajućih sigurnosnih mjera;

(f)

o rizicima obavještavati osoblje i uključene vanjske strane (vidjeti 4.4. Informacije i komunikacija);

3.1.1.2.   pri procjeni rizika organizacija uzima u obzir potrebu za definiranjem, uspostavljanjem i održavanjem sigurne radne sredine u skladu s mjerodavnim propisima, ponajprije Direktivom 89/391/EEZ.

3.1.2.   Planiranje promjena

3.1.2.1.   Organizacija mora identificirati moguće sigurnosne rizike i odgovarajuće sigurnosne mjere (vidjeti 3.1.1. Procjena rizika) prije uvođenja promjene (vidjeti 5.4. Upravljanje promjenama) u skladu s postupkom upravljanja rizikom utvrđenim u Uredbi (EU) br. 402/2013, uključujući sigurnosne rizike od samog procesa promjene.

3.2.   Sigurnosni ciljevi i planiranje

3.2.1.   Organizacija utvrđuje sigurnosne ciljeve za relevantne funkcije na relevantnim razinama radi održavanja i, ako je to razumno izvedivo, poboljšavanja sigurnosne uspješnosti.

3.2.2.   Sigurnosni ciljevi moraju biti:

(a)

dosljedni sigurnosnoj politici i strateškim ciljevima organizacije (ako je primjenjivo);

(b)

povezani s prioritetnim rizicima koji utječu na sigurnosnu uspješnost organizacije;

(c)

mjerljivi;

(d)

u skladu s primjenjivim pravnim i drugim zahtjevima;

(e)

provjeravani s obzirom na to kako se ostvaruju i prema potrebi revidirani;

(f)

priopćeni.

3.2.3.   Organizacija mora imati planove o tome kako će ostvariti sigurnosne ciljeve.

3.2.4.   Organizacija mora opisati strategiju i planove za kontrolu ostvarivanja sigurnosnih ciljeva (vidjeti 6.1. Kontrola).

4.   POTPORA

4.1.   Resursi

4.1.1.   Organizacija osigurava resurse, što obuhvaća kompetentno osoblje i učinkovitu i korisnu opremu, potrebne za uspostavu, primjenu, održavanje i kontinuirano poboljšavanje sustava upravljanja sigurnošću.

4.2.   Kompetentnost

4.2.1.   Sustavom upravljanja kompetencijama organizacija osigurava se da je osoblje s ulogom koja utječe na sigurnost kompetentno za zadaće povezane sa sigurnošću za koje je odgovorno (vidjeti 2.3. Organizacijske uloge, dužnosti, odgovornosti i ovlasti), a obuhvaća barem:

(a)

identifikaciju kompetencija (uključujući znanje, vještine, netehnička ponašanja i stajališta) potrebnih za zadaće povezane sa sigurnošću;

(b)

načela odabira (potrebnu osnovnu razinu obrazovanja, psihološku i tjelesnu sposobnost);

(c)

početno osposobljavanje, iskustvo i kvalifikacije;

(d)

tekuće osposobljavanje i periodičnu nadogradnju postojećih kompetencija;

(e)

periodično ocjenjivanje kompetentnosti i periodične provjere psihološke i tjelesne spremnosti kako bi se osigurala dugoročna postojanost kvalifikacija i vještina;

(f)

posebno osposobljavanje za odgovarajuće dijelove sustava upravljanja sigurnošću kako bi osoblje moglo ispunjavati svoje zadaće povezane sa sigurnošću.

4.2.2.   Osoblju koje obavlja zadaće povezane sa sigurnošću organizacija priprema program osposobljavanja, kako je navedeno u stavku 4.2.1. točkama (c), (d) i (f), čime se osigurava:

(a)

da se program osposobljavanja izvodi u skladu s identificiranim zahtjevima u pogledu kompetentnosti i prema pojedinačnim potrebama članova osoblja;

(b)

da se, prema potrebi, osposobljavanjem postigne da osoblje može raditi u svim radnim uvjetima (uobičajenim, otežanim i izvanrednim);

(c)

da su trajanje i učestalost osposobljavanja za obnovu znanja primjereni ciljevima osposobljavanja;

(d)

da se za sve osoblje vodi evidencija (vidjeti 4.5.3. Kontrola dokumentiranih informacija);

(e)

da se program osposobljavanja redovito pregledava i preispituje (vidjeti 6.2. Unutarnje revizije) te prema potrebi mijenja (vidjeti 5.4. Upravljanje promjenama).

4.2.3.   Za članove osoblja koji su doživjeli nezgodu ili nesreću ili dugo izbivali s posla uspostavljaju se programi za povratak na posao, što obuhvaća dodatno osposobljavanje ako se utvrdi da je potrebno.

4.3.   Upućenost

4.3.1.   Uprava se mora pobrinuti da su njezini članovi i osoblje čija uloga utječe na sigurnost upućeni u relevantnost, važnost i posljedice svojih aktivnosti te načina kako doprinose pravilnoj primjeni i učinkovitosti sustava upravljanja sigurnošću, uključujući ostvarivanje sigurnosnih ciljeva (vidjeti 3.2. Sigurnosni ciljevi i planiranje).

4.4.   Informacije i komunikacija

4.4.1.   Organizacija određuje odgovarajuće komunikacijske kanale kako bi osigurala da se među različitim razinama organizacije i vanjskim zainteresiranim stranama, među ostalim izvođačima, partnerima i dobavljačima, razmjenjuju informacije povezane sa sigurnošću.

4.4.2.   Kako bi se osiguralo da informacije povezane sa sigurnošću dopru do osoba zaduženih za donošenje sudova i odluka, organizacija upravlja identifikacijom, primanjem, obradom, stvaranjem i širenjem takvih informacija.

4.4.3.   Organizacija se mora pobrinuti da su informacije povezane sa sigurnošću:

(a)

relevantne, potpune i razumljive ciljanim korisnicima;

(b)

valjane;

(c)

točne;

(d)

dosljedne;

(e)

kontrolirane (vidjeti 4.5.3. Kontrola dokumentiranih informacija);

(f)

pravodobno obznanjene;

(g)

primljene i razumljene.

4.5.   Dokumentirane informacije

4.5.1.   Dokumentacija o sustavu upravljanja sigurnošću

4.5.1.1.   Sastavlja se opis sustava upravljanja sigurnošću koji sadržava:

(a)

popis i opis procesa i aktivnosti koji su povezani sa sigurnošću željezničkih operacija, uključujući zadaće povezane sa sigurnošću i s njima povezane odgovornosti (vidjeti 2.3. Organizacijske uloge, dužnosti, odgovornosti i ovlasti);

(b)

interakciju tih procesa;

(c)

procedure ili druge dokumente u kojima je opisano kako se ti procesi provode;

(d)

popis izvođača, partnera i dobavljača te opis vrste i opsega obavljenih usluga;

(e)

popis ugovornih aranžmana i drugih poslovnih sporazuma, sklopljenih između organizacije i drugih stranaka navedenih pod (d), potrebnih za kontrolu sigurnosnih rizika organizacije i onih povezanih s angažiranjem izvođača;

(f)

upućivanja na dokumentirane informacije koje se zahtijevaju ovom Uredbom.

4.5.1.2.   Organizacija se mora pobrinuti da se, u skladu s člankom 9. stavkom 6. Direktive (EU) 2016/798, odgovarajućim nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost podnese godišnje izvješće o sigurnosti koje sadržava:

(a)

sintezu odluka o stupnju važnosti promjena povezanih sa sigurnošću, uključujući pregled važnih promjena, u skladu s člankom 18. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 402/2013;

(b)

sigurnosne ciljeve organizacije za sljedeću godinu ili sljedeće godine i koliko ozbiljno sigurnosni rizici utječu na postavljanje tih ciljeva;

(c)

rezultate unutarnje istrage o nesreći ili nezgodi (vidjeti 7.1. Pouke iz nesreća ili nezgoda) i drugih aktivnosti kontrole (vidjeti 6.1. Kontrola, 6.2. Unutarnje revizije i 6.3. Preispitivanje koje provodi uprava) u skladu s člankom 5. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1078/2012;

(d)

pojedinosti o napretku u rješavanju preostalih preporuka nacionalnih istražnih tijela (vidjeti 7.1. Pouke iz nesreća ili nezgoda);

(e)

sigurnosne pokazatelje organizacije utvrđene za ocjenjivanje sigurnosne uspješnosti organizacije (vidjeti 6.1. Kontrola);

(f)

ako je primjenjivo, zaključke godišnjeg izvješća savjetnika za sigurnost, kako je navedeno u RID-u (1), o aktivnostima organizacije koje se odnose na prijevoz opasnih tvari (2).

4.5.2.   Sastavljanje i ažuriranje

4.5.2.1.   Organizacija se mora pobrinuti da se pri sastavljanju i ažuriranju dokumentiranih informacija o sustavu upravljanja sigurnošću upotrebljavaju odgovarajući formati i mediji.

4.5.3.   Kontrola dokumentiranih informacija

4.5.3.1.   Organizacija kontrolira dokumentirane informacije o sustavu upravljanja sigurnošću, ponajprije njihovo čuvanje, distribuciju i promjene, kako bi se, prema potrebi, osigurala njihova raspoloživost, prikladnost i zaštita.

4.6.   Integracija ljudskih i organizacijskih faktora

4.6.1.   Organizacija mora demonstrirati sustavan pristup integraciji ljudskih i organizacijskih faktora u sustav upravljanja sigurnošću. Taj pristup mora:

(a)

obuhvaćati razvoj strategije i primjenu ekspertize i priznatih metoda iz područja ljudskih i organizacijskih faktora;

(b)

suzbijati rizike povezane s konstrukcijom i upotrebom opreme, zadaćama, radnim uvjetima i organizacijskim uređenjem uzimajući u obzir ljudske sposobnosti i ograničenja te djelovanje na čovjekov učinak.

5.   POSLOVANJE

5.1.   Operativno planiranje i kontrola

5.1.1.   Pri planiranju, razvoju, provedbi i preispitivanju svojih operativnih procesa organizacija se mora pobrinuti da se tijekom poslovanja:

(a)

primjenjuju kriteriji za prihvatljivost rizika i sigurnosne mjere (vidjeti 3.1.1. Procjena rizika);

(b)

izrade planovi za ostvarivanje sigurnosnih ciljeva (vidjeti 3.2. Sigurnosni ciljevi i planiranje);

(c)

prikupljaju informacije za mjerenje pravilne primjene i učinkovitosti operativnih mehanizama (vidjeti 6.1. Kontrola).

5.1.2.   Organizacija se mora pobrinuti da su joj operativni mehanizmi u skladu sa zahtjevima u pogledu sigurnosti iz primjenjivih tehničkih specifikacija za interoperabilnost i odgovarajućim nacionalnim pravilima te svim drugim relevantnim zahtjevima (vidjeti 1. Kontekst organizacije).

5.1.3.   Radi kontrole rizikâ, kad je to važno za sigurnost operativnih aktivnosti (vidjeti 3.1.1. Procjena rizika), u obzir se uzima barem sljedeće:

(a)

utvrđivanje sigurnih granica za prijevoz u svrhu planiranja prometa i upravljanje prometom na temelju konstrukcijskih karakteristika infrastrukture;

(b)

planiranje prometa, uključujući vozni red i dodjelu trasa vlakova;

(c)

upravljanje prometom u stvarnom vremenu u normalnim i otežanim uvjetima uz primjenu prometnih ograničenja upotrebe te upravljanje smetnjama u prometu;

(d)

određivanje uvjeta za prijevoz izvanrednih pošiljaka.

5.1.4.   Radi kontrole dodjele odgovornosti, kad je to važno za sigurnost operativnih aktivnosti, organizacija identificira odgovornosti za planiranje i vođenje željezničke mreže te definira kako se relevantne zadaće koje utječu na sigurno pružanje svih usluga dodjeljuju kompetentnom osoblju unutar organizacije (vidjeti 2.3. Organizacijske uloge, odgovornosti, dužnosti i ovlasti) i, prema potrebi, drugim vanjskim kvalificiranim stranama (vidjeti 5.3. Izvođači, partneri i dobavljači).

5.1.5.   Radi kontrole informacija i komunikacije, kad je to važno za sigurnost operativnih aktivnosti (vidjeti 4.4. Informacije i komunikacija), relevantnom osoblju (npr. prometnicima vlakova) daju se informacije o specifičnim zahtjevima u pogledu trasa vlakova i kretanja vozila, uključujući, prema potrebi, relevantne promjene koje mogu prouzročiti opasnost, privremena ili trajna operativna ograničenja (npr. zbog održavanja kolosijeka) i uvjete za izvanredne pošiljke.

5.1.6.   Radi kontrole kompetentnosti, kad je to važno za sigurnost operativnih aktivnosti (vidjeti 4.2. Kompetentnost), organizacija, u skladu s mjerodavnim propisima (vidjeti 1. Kontekst organizacije), svojem osoblju osigurava:

(a)

usklađenost s njihovim osposobljavanjem i uputama za rad te, prema potrebi, poduzimanje korektivnih mjera;

(b)

posebno osposobljavanje u slučaju predviđenih promjena koje utječu na izvođenje operacija ili zadaće osoblja;

(c)

uvođenje odgovarajućih mjera nakon nesreća i nezgoda.

5.2.   Upravljanje imovinom

5.2.1.   Organizacija upravlja sigurnosnim rizicima povezanima s fizičkom imovinom tijekom njezina životnog ciklusa (vidjeti 3.1.1. Procjena rizika), od konstruiranja do zbrinjavanja, i u svim fazama životnog ciklusa ispunjava zahtjeve povezane s ljudskim faktorima.

5.2.2.   Organizacija mora:

(a)

osigurati da se imovina upotrebljava u predviđenu svrhu i pritom je održavati u sigurnom radnom stanju i na očekivanoj razini radnog učinka;

(b)

upravljati imovinom u operacijama u uobičajenim i otežanim uvjetima;

(c)

u najkraćem razumno ostvarivom roku otkriti primjere neusklađenosti s operativnim zahtjevima prije ili tijekom rada imovine, uključujući, prema potrebi, primjenu ograničenja upotrebe kako bi se osiguralo sigurno radno stanje imovine (vidjeti 6.1. Kontrola).

5.2.3.   Organizacija se mora pobrinuti da njezini mehanizmi upravljanja imovinom, prema potrebi, ispunjavaju sve bitne zahtjeve, kako su utvrđeni u odgovarajućim tehničkim specifikacijama za interoperabilnost, i sve druge relevantne zahtjeve (vidjeti 1. Kontekst organizacije).

5.2.4.   Radi kontrole rizikâ, kad je to važno za pružanje usluga održavanja (vidjeti 3.1.1. Procjena rizika), u obzir se uzima barem sljedeće:

(a)

utvrđivanje, na temelju planirane i stvarne upotrebe infrastrukture i njezinih konstrukcijskih karakteristika, postoji li potreba za održavanjem kako bi infrastruktura bila u sigurnom radnom stanju;

(b)

upravljanje povlačenjem imovine iz upotrebe radi održavanja kad se otkriju kvarovi ili kad se stanje imovine pogorša tako da više nije u granicama sigurnog radnog stanja iz točke (a);

(c)

upravljanje povratkom imovine u upotrebu uz eventualna ograničenja nakon provedenog održavanja kako bi se osiguralo da se nalazi u sigurnom radnom stanju;

(d)

upravljanje opremom za kontrolu i mjerenje kako bi se osiguralo da je prikladna za svoju namjenu.

5.2.5.   Radi kontrole informacija i komunikacije, kad je to važno za sigurno upravljanje imovinom (vidjeti 4.4. Informacije i komunikacija), organizacija uzima u obzir:

(a)

razmjenu relevantnih informacija unutar organizacije ili s vanjskim subjektima nadležnima za održavanje (vidjeti 5.3. Izvođači, partneri i dobavljači), ponajprije o kvarovima povezanima sa sigurnošću, nesrećama, nezgodama i eventualnim ograničenjima upotrebe imovine;

(b)

sljedivost svih potrebnih informacija, uključujući informacije koje se odnose na točku (a) (vidjeti 4.4. Informacije i komunikacija te 4.5.3. Kontrola dokumentiranih informacija);

(c)

uspostavu i vođenje evidencije uključujući upravljanje promjenama koje utječu na sigurnost imovine (vidjeti 5.4. Upravljanje promjenama).

5.3.   Izvođači, partneri i dobavljači

5.3.1.   Organizacija identificira i kontrolira sigurnosne rizike koji proizlaze iz izdvojenih aktivnosti, uključujući operacije ili suradnju s izvođačima, partnerima i dobavljačima.

5.3.2.   Radi kontrole sigurnosnih rizikâ iz stavka 5.3.1., organizacija definira kriterije za odabir izvođača, partnera i dobavljača te ugovorne uvjete koje oni moraju ispuniti, uključujući:

(a)

pravne i druge zahtjeve u pogledu sigurnosti (vidjeti 1. Kontekst organizacije);

(b)

kompetentnost potrebnu za obavljanje zadaća iz ugovora (vidjeti 4.2. Kompetentnost);

(c)

odgovornosti za zadaće koje treba obaviti;

(d)

očekivanu sigurnosnu uspješnost koju treba održati dok traje ugovor;

(e)

obveze u vezi s razmjenom informacija povezanih sa sigurnošću (vidjeti 4.4. Informacije i komunikacija);

(f)

sljedivost dokumenata povezanih sa sigurnošću (4.5. Dokumentirane informacije).

5.3.3.   U skladu s procesom utvrđenim u članku 3. Uredbe (EU) br. 1078/2012 organizacija kontrolira:

(a)

sigurnosnu uspješnost svih aktivnosti i poslova izvođača, partnera i dobavljača kako bi se osiguralo da ispunjavaju zahtjeve iz ugovora;

(b)

svijest izvođača, partnera i dobavljača o sigurnosnim rizicima koje unose u operacije organizacije.

5.4.   Upravljanje promjenama

5.4.1.   Organizacija uvodi i kontrolira promjene sustava upravljanja sigurnošću kako bi održala ili povećala sigurnosnu uspješnost. To obuhvaća odluke u raznim fazama upravljanja promjenama i povezana preispitivanja sigurnosnih rizika (vidjeti 3.1.1. Procjena rizika).

5.5.   Upravljanje izvanrednim situacijama

5.5.1.   Organizacija mora identificirati izvanredne situacije i povezane pravodobne mjere koje se poduzimaju za njihovo prevladavanje (vidjeti 3.1.1. Procjena rizika) i ponovnu uspostavu normalnih radnih uvjeta u skladu s Uredbom (EU) 2015/995.

5.5.2.   Organizacija se mora pobrinuti da se za svaku identificiranu vrstu izvanredne situacije:

(a)

odmah mogu kontaktirati hitne službe;

(b)

hitnim službama daju svi relevantni podaci i to unaprijed, kako bi pripremile odgovor na izvanrednu situaciju, kao i tijekom same izvanredne situacije;

(c)

prva pomoć pruža unutar organizacije.

5.5.3.   Organizacija mora identificirati i dokumentirati sve uloge i odgovornosti svih stranaka u skladu s Uredbom (EU) 2015/995.

5.5.4.   Organizacija mora imati planove djelovanja, uzbunjivanja i obavješćivanja u izvanrednim situacijama, uključujući mehanizme za:

(a)

uzbunjivanje sveg osoblja koje je odgovorno za upravljanje izvanrednim situacijama;

(b)

prenošenje informacija svim stranama (npr. željezničkim prijevoznicima, izvođačima, tijelima vlasti, hitnim službama), uključujući upute putnicima u izvanrednim situacijama;

(c)

donošenje svih potrebnih odluka ovisno o vrsti izvanredne situacije.

5.5.5.   Organizacija mora opisati kako su dodijeljeni resursi i sredstva za upravljanje izvanrednim situacijama (vidjeti 4.1. Resursi) i kako su utvrđeni zahtjevi u pogledu osposobljavanja (vidjeti 4.2. Kompetentnost).

5.5.6.   Mehanizmi za izvanredne situacije redovito se testiraju u suradnji s drugim zainteresiranim stranama i prema potrebi unapređuju.

5.5.7.   Organizacija mora koordinirati planove za izvanredne situacije sa svim željezničkim prijevoznicima koji djeluju na njezinoj infrastrukturi, s hitnim službama, kako bi im se olakšala brza intervencija, i sa svakom drugom stranom koja bi mogla biti uključena u izvanrednu situaciju.

5.5.8.   Organizacija mora imati postupke za hitno zaustavljanje operacija i željezničkog prometa, ako je potrebno, i za obavješćivanje svih zainteresiranih strana o poduzetim koracima.

5.5.9.   Kad je riječ o prekograničnoj infrastrukturi, suradnjom relevantnih upravitelja infrastrukture olakšavaju se potrebna koordinacija i pripremljenost nadležnih hitnih službi s obje strane granice.

6.   OCJENJIVANJE USPEJŠNOSTI

6.1.   Kontrola

6.1.1.   Organizacija mora provoditi kontrolu u skladu s Uredbom (EU) br. 1078/2012 radi:

(a)

provjere pravilne primjene i učinkovitosti svih postupaka i procedura u sustavu upravljanja sigurnošću, uključujući tehničke, operativne i organizacijske sigurnosne mjere;

(b)

provjere pravilne primjene sustava upravljanja sigurnošću u cjelini te ostvaruju li se njime očekivani rezultati;

(c)

istraživanja ispunjava li sustav upravljanja sigurnošću zahtjeve iz ove Uredbe;

(d)

identifikacije, provedbe i ocjenjivanja učinkovitosti korektivnih mjera (vidjeti 7.2. Kontinuirano poboljšavanje), prema potrebi, ako se otkrije bilo kakav relevantan primjer neusklađenosti s točkama (a), (b) i (c).

6.1.2.   Organizacija na svim svojim razinama redovito kontrolira uspješnost izvođenja zadaća povezanih sa sigurnošću i intervenira ako se one nepravilno izvode.

6.2.   Unutarnje revizije

6.2.1.   Organizacija neovisno, nepristrano i transparentno provodi unutarnje revizije radi prikupljanja i analize informacija u svrhu svojih aktivnosti kontrole (vidjeti 6.1. Kontrola), što obuhvaća:

(a)

raspored planiranih unutarnjih revizija, koji se može izmijeniti ovisno o rezultatima prijašnjih pregleda i kontrola uspješnosti;

(b)

prepoznavanje i odabir kompetentnih revizora (vidjeti 4.2. Kompetentnost);

(c)

analizu i ocjenjivanje rezultata revizije;

(d)

prepoznavanje potrebe za korektivnim mjerama ili mjerama za poboljšanje;

(e)

provjeru realizacije i učinkovitosti tih mjera;

(f)

dokumentaciju o provedbi i rezultatima revizija;

(g)

obavješćivanje uprave o rezultatima revizija.

6.3.   Preispitivanje koje provodi uprava

6.3.1.   Uprava redovito preispituje kontinuiranu prikladnost i učinkovitost sustava upravljanja sigurnošću te pritom u obzir uzima barem:

(a)

detalje o napretku u poduzimanju preostalih mjera na temelju prethodnih preispitivanja koja je provela uprava;

(b)

promjene vanjskih i unutarnjih okolnosti (vidjeti točku 1. Kontekst organizacije);

(c)

sigurnosnu uspješnost organizacije s obzirom na:

i.

ostvarivanje njezinih sigurnosnih ciljeva;

ii.

rezultate aktivnosti kontrole, uključujući nalaze unutarnje revizije, unutarnje istrage nesreća/nezgoda i status njihovih mjera;

iii.

relevantne zaključke nadzornih aktivnosti nacionalnog tijela nadležnog za sigurnost;

(d)

preporuke za unapređenje.

6.3.2.   Na temelju rezultata preispitivanja uprava preuzima potpunu odgovornost za planiranje i provedbu potrebnih promjena sustava upravljanja sigurnošću.

7.   POBOLJŠAVANJE

7.1.   Pouke iz nesreća ili nezgoda

7.1.1.   Nesreće i nezgode povezane s željezničkim operacijama organizacije moraju se:

(a)

prijaviti, zabilježiti, istražiti i analizirati radi utvrđivanja uzroka;

(b)

prijaviti nacionalnim tijelima na odgovarajući način.

7.1.2.   Organizacija osigurava:

(a)

da se preporuke nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost, nacionalnih tijela za istraživanje nesreća i iz istraga industrije ili internih istraga ocjenjuju i provode, prema potrebi ili ako je obvezno;

(b)

da se razmatraju i uzimaju u obzir relevantna izvješća ili informacije od drugih zainteresiranih strana poput željezničkih prijevoznika, upravitelja infrastrukture, subjekata nadležnih za održavanje i posjednika željezničkih vozila.

7.1.3.   Organizacija upotrebljava informacije koje se odnose na istragu za preispitivanje procjene rizika (vidjeti 3.1.1. Procjena rizika), kako bi izvukla pouke s ciljem poboljšanja sigurnosti i, prema potrebi, uvela korektivne mjere ili mjere za poboljšanje (vidjeti 5.4. Upravljanje promjenama).

7.2.   Kontinuirano poboljšavanje

7.2.1.   Organizacija kontinuirano povećava prikladnost i učinkovitost svojeg sustava upravljanja sigurnošću, uzimajući u obzir okvir utvrđen u Uredbi (EU) br. 1078/2012 i barem rezultate sljedećih aktivnosti:

(a)

kontrole (vidjeti 6.1. Kontrola);

(b)

unutarnje revizije (vidjeti 6.2. Unutarnje revizije);

(c)

preispitivanja koja provodi uprava (vidjeti 6.3. Preispitivanje koje provodi uprava);

(d)

učenja na nesrećama i nezgodama (vidjeti 7.1. Pouke iz nesreća ili nezgoda).

7.2.2.   Organizacija osigurava sredstva za poticanje osoblja i drugih zainteresiranih strana na aktivno sudjelovanje u povećavanju sigurnosti u okviru svojeg organizacijskog osposobljavanja.

7.2.3.   Organizacija mora imati strategiju za kontinuirano poboljšavanje svoje kulture sigurnosti, uz oslanjanje na upotrebu ekspertize i priznatih metoda za identificiranje problema u ponašanju koji utječu na različite dijelove sustava upravljanja sigurnošću i uvođenje mjera za njihovo rješavanje.


(1)  Točka 2.1. Dodatka Prilogu I. Direktivi (EU) 2016/798.

(2)  Točka 2.2. Dodatka Prilogu I. Direktivi (EU) 2016/798.


Top