Accept Refuse

EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32016R2067

Uredba Komisije (EU) 2016/2067 оd 22. studenoga 2016. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1126/2008 o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja 9 (Tekst značajan za EGP )

C/2016/7445

OJ L 323, 29.11.2016, p. 1–164 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

In force

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2016/2067/oj

29.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 323/1


UREDBA KOMISIJE (EU) 2016/2067

оd 22. studenoga 2016.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1126/2008 o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja 9

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. srpnja 2002. o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda (1), a posebno njezin članak 3. stavak 1.,

budući da:

(1)

Uredbom Komisije (EZ) br. 1126/2008 (2) doneseni su određeni međunarodni standardi i tumačenja koji su postojali na dan 15. listopada 2008.

(2)

Odbor za međunarodne računovodstvene standarde (IASB) objavio je 24. srpnja 2014. Međunarodni standard financijskog izvještavanja (MSFI) 9 Financijski instrumenti. Tim se standardom želi poboljšati financijsko izvještavanje o financijskim instrumentima rješavanjem problema koji su se tijekom financijske krize pojavili u tom području. Konkretno, MSFI 9 odgovor je na poziv skupine G20 da se prijeđe na napredniji model za priznavanje očekivanih gubitaka po financijskoj imovini.

(3)

Donošenje MSFI-ja 9 posljedično uključuje izmjene Međunarodnog računovodstvenog standarda (MRS) 1, MRS-a 2, MRS-a 8, MRS-a 10, MRS-a 12, MRS-a 20, MRS-a 21, MRS-a 23, MRS-a 28, MRS-a 32, MRS-a 33, MRS-a 36, MRS-a 37, MRS-a 39, MSFI-ja 1, MSFI-ja 2, MSFI-ja 3, MSFI-ja 4, MSFI-ja 5, MSFI-ja 7, MSFI-ja 13, Tumačenja Odbora za tumačenje međunarodnih standarda financijskog izvještavanja (OTMSFI) 2, OTMSFI-ja 5, OTMSFI-ja 10, OTMSFI-ja 12, OTMSFI-ja 16, OTMSFI-ja 19 te Tumačenja Stalnog odbora za tumačenja (SIC) 27, radi osiguravanja usklađenosti međunarodnih računovodstvenih standarda. Kako bi se osigurala dosljednost s pravom Unije, ova Uredba ne sadržava posljedičnu izmjenu MRS-a 39 u vezi s računovodstvom zaštite fer vrijednosti od rizika. Nadalje, MSFI-jem 9 stavlja se izvan snage OTMSFI 9.

(4)

Nakon savjetovanja s Europskom savjetodavnom skupinom za financijsko izvještavanje i razmatranja pitanja proizišlih iz tog savjetovanja, prije svega u pogledu utjecaja primjene MSFI-ja 9 na sektor osiguranja, zaključuje se da MSFI 9 zadovoljava kriterije za donošenje iz članka 3. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1606/2002.

(5)

Kako se ne bi narušilo razumijevanje i povjerenje ulagatelja, Komisija međunarodne računovodstvene standarde mora donositi pravovremeno. Međutim, pri donošenju MSFI-ja 9 prepoznaje se potreba za mogućnošću odgode njegove primjene u sektoru osiguranja. IASB je preuzeo inicijativu za rješavanje tog pitanja te se očekuje da će podnijeti prijedlog kako bi se osiguralo jedinstveno međunarodno priznato rješenje. Međutim, u slučaju da se odredbe koje IASB donese do 31. srpnja 2016. ne smatraju zadovoljavajućima, Komisija namjerava sektoru osiguranja dati mogućnost da MSFI 9 ne primjenjuje tijekom ograničenog vremenskog razdoblja.

(6)

Uredbu (EZ) br. 1126/2008 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(7)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Računovodstvenog regulatornog odbora,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

1.   Prilog Uredbi (EZ) br. 1126/2008 mijenja se kako slijedi:

(a)

umeće se Međunarodni standard financijskog izvještavanja (MSFI) 9 Financijski instrumenti, kako je utvrđeno u Prilogu ovoj Uredbi;

(b)

sljedeći međunarodni računovodstveni standardi mijenjaju se u skladu s MSFI-jem 9 Financijski instrumenti, kako je utvrđeno u Prilogu ovoj Uredbi:

i.

MRS 1 Prezentiranje financijskih izvještaja;

ii.

MRS 2 Zalihe;

iii.

MRS 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške;

iv.

MRS 10 Događaji nakon izvještajnog razdoblja;

v.

MRS 12 Porez na dobit;

vi.

MRS 20 Računovodstvo državnih potpora i objavljivanje državne pomoći;

vii.

MRS 21 Učinci promjena tečaja stranih valuta;

viii.

MRS 23 Troškovi posudbe;

ix.

MRS 28 Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima;

x.

MRS 32 Financijski instrumenti: prezentiranje;

xi.

MRS 33 Zarada po dionici;

xii.

MRS 36 Umanjenje imovine;

xiii.

MRS 37 Rezerviranja, nepredviđene obveze i nepredviđena imovina;

xiv.

MRS 39 Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje;

xv.

MSFI 1 Prva primjena Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja;

xvi.

MSFI 2 Plaćanje temeljeno na dionicama;

xvii.

MSFI 3 Poslovna spajanja;

xviii.

MSFI 4 Ugovori o osiguranju;

xix.

MSFI-ja 5 Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i prestanak poslovanja;

xx.

MSFI 7 Financijski instrumenti: objavljivanje;

xxi.

MSFI 13 Mjerenje fer vrijednosti;

xxii.

Tumačenje Odbora za tumačenje međunarodnih standarda financijskog izvještavanja 2 (OTMSFI 2) Udjeli članova u zadružnim subjektima i slični instrumenti;

xxiii.

OTMSFI 5 Udjeli u fondovima za stavljanje izvan pogona, uklanjanje, obnavljanje i sanaciju okoliša;

xxiv.

OTMSFI 10 Financijsko izvještavanje za razdoblja tijekom godine i umanjenje imovine;

xxv.

OTMSFI 12 Sporazumi o koncesijama za usluge;

xxvi.

OTMSFI 16 Zaštita neto ulaganja u inozemno poslovanje od rizika;

xxvii.

OTMSFI 19 Zatvaranje financijskih obveza glavničkim instrumentima;

xxviii.

Tumačenje Stalnog odbora za tumačenja SIC 27 Procjena sadržaja transakcija koje uključuju pravni oblik najma.

(c)

OTMSFI 9 Ponovna procjena ugrađenih derivata stavlja se izvan snage u skladu s MSFI-jem 9, kako je navedeno u Prilogu ovoj Uredbi.

2.   Sva trgovačka društva prestaju primjenjivati sljedeće odredbe u vezi s upućivanjima na MSFI 9 od početka svoje prve financijske godine koja počinje 1. siječnja 2018. ili nakon tog datuma:

(a)

članak 1. stavak 2. Uredbe Komisije (EU) br. 1254/2012 (3);

(b)

članak 1. stavak 2. Uredbe Komisije (EU) br. 1255/2012 (4);

(c)

članak 1. stavak 2. Uredbe Komisije (EU) br. 183/2013 (5);

(d)

članak 1. stavak 2. Uredbe Komisije (EU) br. 313/2013 (6);

(e)

članak 1. stavak 2. Uredbe Komisije (EU) br. 1174/2013 (7);

(f)

članak 1. stavak 2. Uredbe Komisije (EU) br. 1361/2014 (8);

(g)

članak 1. stavak 2. Uredbe Komisije (EU) 2015/28 (9);

(h)

članak 1. stavak 2. Uredbe Komisije (EU) 2015/2173 (10);

(i)

članak 1. stavak 2. Uredbe Komisije (EU) 2015/2441 (11);

(j)

članak 1. stavak 2. Uredbe Komisije (EU) 2016/1703 (12);

(k)

članak 1. stavak 2. Uredbe Komisije (EU) 2016/1905 (13).

3.   Ako trgovačko društvo odluči primijeniti MSFI 9 Financijski instrumenti za financijske godine koje počinju prije 1. siječnja 2018., za te je financijske godine dužno primjenjivati odredbe stavka 2.

Članak 2.

Sva trgovačka društva primjenjuju izmjene iz članka 1. najkasnije od početka svoje prve financijske godine koja počinje 1. siječnja 2018. ili nakon tog datuma.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 22. studenoga 2016.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER


(1)  SL L 243, 11.9.2002., str. 1.

(2)  Uredba Komisije (EZ) br. 1126/2008 od 3. studenoga 2008. o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 320, 29.11.2008., str. 1.).

(3)  Uredba Komisije (EU) br. 1254/2012 od 11. prosinca 2012. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1126/2008 o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća s obzirom na Međunarodni standard financijskog izvještavanja 10, Međunarodni standard financijskog izvještavanja 11, Međunarodni standard financijskog izvještavanja 12, Međunarodni računovodstveni standard 27 (2011.) i Međunarodni računovodstveni standard 28 (2011.) (SL L 360, 29.12.2012., str. 1.).

(4)  Uredba Komisije (EU) br. 1255/2012 od 11. prosinca 2012. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1126/2008 o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća s obzirom na Međunarodni računovodstveni standard 12, Međunarodne standarde financijskog izvještavanja 1 i 13 te Tumačenje 20 Odbora za tumačenje međunarodnih standarda financijskog izvještavanja (SL L 360, 29.12.2012., str. 78.).

(5)  Uredba Komisije (EU) br. 183/2013 od 4. ožujka 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1126/2008 o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja 1 (SL L 61, 5.3.2013., str. 6.).

(6)  Uredba Komisije (EU) br. 313/2013 od 4. travnja 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1126/2008 o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s konsolidiranim financijskim izvještajima, zajedničkim poslovima i objavljivanjem udjela u drugim subjektima: smjernice za prijelaz (izmjene Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja 10, 11 i 12) (SL L 95, 5.4.2013., str. 9.).

(7)  Uredba Komisije (EU) br. 1174/2013 оd 20. studenoga 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1126/2008 o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s međunarodnim standardima financijskog izvještavanja 10 i 12 i međunarodnim računovodstvenim standardom 27 (SL L 312, 21.11.2013., str. 1.).

(8)  Uredba Komisije (EU) br. 1361/2014 оd 18. prosinca 2014. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1126/2008 o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s međunarodnim standardima financijskog izvještavanja 3 i 13 i međunarodnim računovodstvenim standardom 40 (SL L 365, 19.12.2014., str. 120.).

(9)  Uredba Komisije (EU) 2015/28 оd 17. prosinca 2014. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1126/2008 o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s međunarodnim standardima financijskog izvještavanja 2, 3 i 8 i međunarodnim računovodstvenim standardima 16, 24 i 38 (SL L 5, 9.1.2015., str. 1.).

(10)  Uredba Komisije (EU) 2015/2173 od 24. studenoga 2015. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1126/2008 o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu međunarodnog standarda financijskog izvještavanja 11 (SL L 307, 25.11.2015., str. 11.).

(11)  Uredba Komisije (EU) 2015/2441 od 18. prosinca 2015. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1126/2008 o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu međunarodnog računovodstvenog standarda 27 (SL L 336, 23.12.2015., str. 49.).

(12)  Uredba Komisije (EU) 2016/1703 od 22. rujna 2016. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1126/2008 o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu međunarodnih standarda financijskog izvještavanja 10 i 12 i Međunarodnog računovodstvenog standarda 28 (SL L 257, 23.9.2016., str. 1.).

(13)  Uredbu Komisije (EU) 2016/1905 od 22. rujna 2016. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1126/2008 o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja 15 (SL L 295, 29.10.2016., str. 19.).


PRILOG

MSFI 9   Financijski instrumenti

Međunarodni standard financijskog izvještavanja 9

Financijski instrumenti

POGLAVLJE 1.   Cilj

1.1   Cilj je ovog standarda utvrditi načela financijskog izvještavanja o financijskoj imovini i financijskim obvezama kako bi se korisnicima financijskih izvještaja prezentirale važne i korisne informacije za procjenu iznosa, vremena te neizvjesnosti budućih novčanih tokova subjekta.

POGLAVLJE 2.   Područje primjene

2.1   Svi subjekti obvezni su primjenjivati ovaj standard na sve vrste financijskih instrumenta, uz iznimku:

(a)

udjela u ovisnim subjektima, pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima koji se obračunavaju u skladu s MSFI-jem 10 Konsolidirani financijski izvještaji, MRS-om 27 Nekonsolidirani financijski izvještaji ili MRS-om 28 Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima. Međutim, u nekim se slučajevima MSFI-jem 10, MRS-om 27 ili MRS-om 28 zahtijeva od subjekta ili mu se dopušta obračun udjela u ovisnom subjektu, pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu u skladu s pojedinim ili svim zahtjevima iz ovog standarda. Subjekti primjenjuju ovaj standard i na sve derivatne instrumente udjela u ovisnim subjektima, pridruženim subjektima ili zajedničkim pothvatima, osim ako ti derivatni instrumenti odgovaraju definiciji vlasničkog instrumenta subjekta iz MRS-a 32 Financijski instrumenti: prezentiranje;

(b)

prava i dužnosti u okviru najmova na koje se primjenjuje MRS 17 Najmovi. Međutim:

i.

na potraživanja na temelju najma koja priznaje najmodavac primjenjuju se zahtjevi o prestanku priznavanja i umanjenju vrijednosti iz ovog standarda;

ii.

na obveze na temelju financijskoga najma koje priznaje najmoprimac primjenjuju se zahtjevi o prestanku priznavanja iz ovog standarda; i

iii.

na derivatne instrumente koji su ugrađeni u najmove primjenjuju se zahtjevi o ugrađenim derivatnim instrumentima iz ovog standarda.

(c)

prava i dužnosti poslodavaca u okviru planova primanja zaposlenih, na koje se primjenjuje MRS 19 Primanja zaposlenih;

(d)

financijskih instrumenata koje je izdao subjekt i koji odgovaraju definiciji vlasničkog instrumenta iz MRS-a 32 (uključujući opcije i varante) ili koji se u skladu s točkama 16.A i 16.B ili točkama 16.C i 16.D MRS-a 32 klasificiraju kao vlasnički instrumenti. Međutim, imatelj takvih vlasničkih instrumenata dužan je primijeniti ovaj standard na te instrumente, osim ako udovoljavaju uvjetima izuzeća iz podtočke (a);

(e)

prava i dužnosti koji proizlaze iz i. ugovora o osiguranju, kako je utvrđeno u MSFI-ju 4 Ugovori o osiguranju, osim prava i dužnosti izdavatelja koji proizlaze iz ugovora o osiguranju koji odgovara definiciji ugovora o financijskom jamstvu ili ii. ugovora koji ulazi u područje primjene MSFI-ja 4 jer ima obilježje diskrecijskog sudjelovanja. Međutim, ovaj se standard primjenjuje na derivatne instrumente koji su ugrađeni u ugovor iz područja primjene MSFI-ja 4 ako taj derivatni instrument sam po sebi nije ugovor iz područja primjene MSFI-ja 4. Nadalje, ako je izdavatelj ugovora o financijskom jamstvu prethodno izričito izjavio da takve ugovore smatra ugovorima o osiguranju i da je upotrijebio obračunavanje koje se primjenjuje na ugovore o osiguranju, izdavatelj može odlučiti primjenjivati ovaj standard ili MSFI 4 na takve ugovore o financijskom jamstvu (vidjeti točke od B.2.5. do B.2.6.). Izdavatelj može donijeti takvu odluku za svaki ugovor posebno, ali je odluka za svaki ugovor neopoziva;

(f)

terminskih ugovora o kupnji ili prodaji subjekta između kupca i dioničara prodavatelja, a koji će u trenutku stjecanja rezultirati poslovnim spajanjem u okviru područja primjene MSFI-ja 3 Poslovna spajanja. Valjanost terminskog ugovora ne smije biti duža od primjerenog razdoblja koje je obično potrebno za dobivanje svih potrebnih odobrenja i dovršetak transakcije;

(g)

obveza na temelju zajma, osim obveza na temelju zajma iz točke 2.3. Međutim, izdavatelj obveze na temelju zajma dužan je primjenjivati zahtjeve o umanjenju vrijednosti iz ovog standarda na obveze na temelju zajma koje inače ne ulaze u područje primjene ovog standarda. Nadalje, na sve obveze na temelju zajma primjenjuju se zahtjevi o prestanku priznavanja iz ovog standarda;

(h)

financijskih instrumenata, ugovora i obveza koji proizlaze iz transakcije plaćanja s dionicama na koje se primjenjuje MSFI 2 Plaćanje temeljeno na dionicama, osim ugovora koji ulaze u područje primjene točaka od 2.4. do 2.7. ovog standarda na koje se primjenjuje ovaj standard;

i.

prava na plaćanja kojima se subjektu nadoknađuju izdaci potrebni za podmirenje obveze koju priznaje kao rezerviranje u skladu s MRS-om 37 Rezerviranja, nepredviđene obveze i nepredviđena imovina ili za koju je u prethodnom razdoblju priznao rezerviranje u skladu s MRS-om 37;

(j)

prava i obveza koje ulaze u područje primjene MSFI-ja 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima, a koji su financijski instrumenti, osim onih koji se obračunavaju u skladu s ovim standardom, kako je utvrđeno u MSFI-ju 15.

2.2   Zahtjevi o umanjenju vrijednosti iz ovog standarda primjenjuju se na prava koja se radi priznavanja dobiti i gubitaka od umanjenja vrijednosti obračunavaju u skladu s ovim standardom, kako je utvrđeno u MSFI-ju 15.

2.3   Sljedeće obveze na temelju zajma ulaze u područje primjene ovog standarda:

(a)

obveze na temelju zajma koje je subjekt odredio kao financijske obveze po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka (vidjeti točku 4.2.2.). Subjekt koji je u prošlosti obično prodavao imovinu koja proizlazi iz njegovih obveza na temelju zajma nedugo nakon njezina nastanka dužan je primjenjivati ovaj standard na sve svoje obveze na temelju zajma iz iste skupine;

(b)

obveze na temelju zajma čiji je neto iznos moguće podmiriti u novcu ili isporukom ili izdavanjem drugoga financijskoga instrumenta. Te su obveze na temelju zajma derivatni instrumenti. Obveza na temelju zajma ne smatra se podmirenom u neto iznosu samo zato što se zajam otplaćuje u ratama (npr. hipotekarni zajam za izgradnju koji se otplaćuje u ratama u skladu s tijekom izgradnje);

(c)

obveze osiguranja zajma uz kamatnu stopu nižu od tržišne kamatne stope (vidjeti točku 4.2.1. podtočku (d)).

2.4   Ovaj se standard primjenjuje na ugovore o kupnji ili prodaji nefinancijske imovine koji se mogu podmiriti u novcu ili drugim financijskim instrumentom ili razmjenom financijskih instrumenata kao da ugovori predstavljaju financijske instrumente, uz iznimku ugovora koji su zaključeni i koji i dalje vrijede radi primitka ili isporuke nefinancijske imovine u skladu s odredbama o očekivanim potrebama subjekta za kupnjom, prodajom ili uporabom te imovine. Međutim, ovaj se standard primjenjuje na ugovore koje subjekt mjeri po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka u skladu s točkom 2.5.

2.5   Ugovor o kupnji ili prodaji nefinancijske imovine koji se može podmiriti u novcu ili drugim financijskim instrumentom ili razmjenom financijskih instrumenata kao da ugovor predstavlja financijski instrument, može biti neopozivo određen kao ugovor koji se mjeri po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka, čak i ako je zaključen radi primitka ili isporuke nefinancijske imovine u skladu s odredbama o očekivanim potrebama subjekta za kupnjom, prodajom ili uporabom te imovine. To se određivanje može primijeniti samo na početku ugovora i samo ako se time otklanja ili znatno umanjuje nedosljednost pri priznavanju (što se ponekad naziva „računovodstvenom neusklađenošću”) koja bi u protivnome nastala zbog nepriznavanja tog ugovora jer ne ulazi u područje primjene ovog standarda (vidjeti točku 2.4.).

2.6   Postoje različiti načini na koje se ugovor o kupnji ili prodaji nefinancijske imovine može podmiriti u novcu ili drugim financijskim instrumentom ili razmjenom financijskih instrumenata. Ti načini uključuju sljedeće:

(a)

ako se odredbama ugovora svakoj stranci dopušta podmirenje u novcu ili drugim financijskim instrumentom ili razmjenom financijskih instrumenata;

(b)

ako mogućnost podmirenja u novcu ili drugim financijskim instrumentom ili razmjenom financijskih instrumenata nije izričito utvrđena odredbama ugovora, već subjekt obično podmiruje slične ugovore u novcu ili drugim financijskim instrumentom ili razmjenom financijskih instrumenata (bilo s drugom strankom na temelju ugovora o prijeboju, bilo prodajom ugovora prije njegove provedbe ili isteka);

(c)

ako za slične ugovore subjekt obično preuzima predmet ugovora i prodaje ga u kratkome roku nakon isporuke radi ostvarenja dobiti od kratkoročne promjene u cijeni ili marži; i

(d)

ako je nefinancijska imovina, koja predstavlja predmet ugovora, trenutačno zamjenjiva za novac.

Ugovor na koji se primjenjuju podtočke (b) ili (c) ne zaključuje se s namjerom primitka ili isporuke nefinancijske imovine u skladu s odredbama o očekivanim potrebama subjekta za kupnjom, prodajom ili uporabom te imovine te se u skladu s time na takve ugovore primjenjuje ovaj standard. Ostali ugovori na koje se primjenjuje točka 2.4. ocjenjuju se kako bi se odredilo jesu li zaključeni i vrijede li i dalje za potrebe primitka ili isporuke nefinancijske imovine u skladu s odredbama o očekivanim potrebama subjekta za kupnjom, prodajom ili uporabom te imovine te ulaze li u skladu s time u područje primjene ovog standarda.

2.7   Izdana opcija kupnje ili prodaje nefinancijske imovine koja se može podmiriti u novcu ili drugim financijskim instrumentom ili zamjenom financijskih instrumenata, u skladu s točkom 2.6. podtočkama (a) ili (d) ulazi u područje primjene ovog standarda. Takav se ugovor ne može zaključiti za potrebe primitka ili isporuke nefinancijske imovine u skladu s odredbama o očekivanim potrebama subjekta za kupnjom, prodajom ili uporabom te imovine.

POGLAVLJE 3.   Priznavanje i prestanak priznavanja

3.1.   POČETNO PRIZNAVANJE

3.1.1

Subjekt priznaje financijsku imovinu ili financijsku obvezu u svojem izvještaju o financijskom položaju ako i isključivo ako subjekt postane stranka ugovornih odredaba instrumenta (vidjeti točke B.3.1.1. i B.3.1.2.). Pri prvom priznavanju subjekt financijsku imovinu klasificira u skladu s točkama od 4.1.1. do 4.1.5. te mjeri u skladu s točkama od 5.1.1. do 5.1.3. Pri prvom priznavanju subjekt financijsku obvezu klasificira u skladu s točkama 4.2.1. i 4.2.2. te mjeri u skladu s točkom 5.1.1.

Redovna kupnja ili prodaja financijske imovine

3.1.2

Redovna kupnja ili prodaja financijske imovine priznaje se i prestaje se priznavati, ovisno o slučaju, obračunavanjem na datum trgovanja ili datum podmirenja (vidjeti točke od B.3.1.3. do B.3.1.6.).

3.2   PRESTANAK PRIZNAVANJA FINANCIJSKE IMOVINE

3.2.1

U konsolidiranim se financijskim izvještajima točke od 3.2.2. do 3.2.9., B.3.1.1., B.3.1.2. i od B.3.2.1. do B.3.2.17. primjenjuju na konsolidiranoj razini. Stoga subjekt najprije konsolidira sve ovisne subjekte u skladu s MSFI-jem 10, a zatim te točke primjenjuje na nastalu skupinu.

3.2.2

Prije ocjenjivanja je li i u kojoj mjeri prestanak priznavanja primjeren u skladu s točkama od 3.2.3. do 3.2.9., subjekt određuje bi li se te točke trebale primjenjivati na dio financijske imovine (ili na dio skupine slične financijske imovine) ili na financijsku imovinu u cijelosti (ili skupinu slične financijske imovine u cijelosti) kako slijedi.

(a)

Točke od 3.2.3. do 3.2.9. primjenjuju se na dio financijske imovine (ili dio skupine slične financijske imovine) ako i isključivo ako dio predviđen za prestanak priznavanja ispunjava jedan od tri uvjeta navedena u nastavku:

i.

dio uključuje samo posebno određene novčane tokove od financijske imovine (ili skupine slične financijske imovine). Na primjer, ako subjekt odvojeno trguje kamatama i glavnicom vrijednosnih papira, čime druga stranka dobiva pravo na novčane tokove od kamata, ali ne i na novčane tokove od glavnice dužničkog instrumenta, na novčane se tokove od kamata primjenjuju točke od 3.2.3. do 3.2.9.;

ii.

dio uključuje samo potpuno razmjerni (pro rata) udio novčanih tokova od financijske imovine (ili skupine slične financijske imovine). Na primjer, ako subjekt zaključi ugovor prema kojem druga strana ostvaruje pravo na 90 posto udjela u svim novčanim tokovima dužničkog instrumenta, na 90 posto tih novčanih tokova primjenjuju se točke od 3.2.3. do 3.2.9. Ako postoje više od jedne ugovorne stranke, svaka ugovorna stranka ne mora imati razmjerni udio u novčanim tokovima pod uvjetom da subjekt prenositelj ima potpuno razmjerni udio;

iii.

dio uključuje samo potpuno razmjerni (pro rata) udio posebno određenih novčanih tokova od financijske imovine (ili skupine slične financijske imovine). Na primjer, ako subjekt zaključi ugovor prema kojemu druga stranka ostvaruje pravo na 90 posto udjela u novčanim tokovima od kamata od financijske imovine, na 90 posto tih novčanih tokova od kamata primjenjuju se točke od 3.2.3. do 3.2.9. Ako postoje više od jedne ugovorne stranke, svaka ugovorna stranka ne mora imati razmjerni udio u posebno određenim novčanim tokovima pod uvjetom da subjekt prenositelj ima potpuno razmjerni udio.

(b)

U svim ostalim slučajevima točke od 3.2.3. do 3.2.9. primjenjuju se na financijsku imovinu u cijelosti (ili na skupinu slične financijske imovine u cijelosti). Na primjer, ako subjekt prenese i. prava na prvih ili posljednjih 90 posto primitaka u novcu od financijske imovine (ili skupine financijske imovine) ili ii. prava na 90 posto novčanih tokova od skupine potraživanja, ali pruži jamstvo da će kupcu nadoknaditi sve kreditne gubitke u visini do osam posto iznosa glavnice potraživanja, točke od 3.2.3. do 3.2.9. primjenjuju se na financijsku imovinu u cijelosti (ili skupinu slične financijske imovine u cijelosti).

U točkama od 3.2.3. do 3.2.12. pojam „financijska imovina” odnosi se na dio financijske imovine (ili na dio skupine slične financijske imovine) kako je utvrđeno u prethodnoj podtočki (a) ili na financijsku imovinu u cijelosti (ili skupinu slične financijske imovine u cijelosti).

3.2.3

Subjekt prestaje priznavati financijsku imovinu kada i isključivo kada:

(a)

isteknu ugovorna prava na novčane tokove od financijske imovine ili

(b)

prenese financijsku imovinu kako je utvrđeno u točkama 3.2.4. i 3.2.5., a taj prijenos ispunjava zahtjeve za prestanak priznavanja u skladu s točkom 3.2.6.

(Vidjeti točku 3.1.2. u vezi s redovnom kupnjom financijske imovine.)

3.2.4

Subjekt prenosi financijsku imovinu ako i isključivo ako:

(a)

prenese ugovorna prava na primitak novčanih tokova od financijske imovine ili

(b)

zadrži ugovorna prava na primitak novčanih tokova od financijske imovine, ali preuzme ugovornu obvezu da će isplatiti novčane tokove jednome primatelju ili više njih u okviru ugovora koji ispunjava uvjete iz točke 3.2.5.

3.2.5

Kad subjekt zadrži ugovorna prava na primitak novčanih tokova od financijske imovine („izvorna imovina”), ali preuzme ugovornu obvezu da će isplatiti te novčane tokove jednom subjektu ili više njih („konačni primatelji”), subjekt postupa s tom transakcijom kao s prijenosom financijske imovine ako i isključivo ako su ispunjena sva tri uvjeta navedena u nastavku.

(a)

subjekt nema obvezu isplatiti iznose konačnim primateljima, osim ako od izvorne imovine ostvari jednake iznose. Kratkoročni predujmovi subjekta s pravom potpunoga povrata posuđenoga iznosa uvećanog za dospjele kamate po tržišnim kamatnim stopama nisu u suprotnosti s ovim uvjetom.

(b)

ugovorom o prijenosu subjektu se zabranjuje da proda ili založi izvornu imovinu, osim kao jamčevinu konačnim primateljima za obvezu plaćanja novčanih tokova istima.

(c)

subjekt je dužan doznačiti sve novčane tokove koje prikupi uime konačnih primatelja bez značajne odgode. Nadalje, subjekt nema pravo ponovno uložiti te novčane tokove, osim ulaganja u novcu ili novčanim ekvivalentima (kako je utvrđeno u MRS-u 7 Izvještaj o novčanim tokovima) tijekom kratkog razdoblja za podmirenje od datuma prikupljanja do datuma potrebnog doznačivanja u korist konačnih primatelja te je kamate ostvarene od takvih ulaganja dužan prenijeti na konačne primatelje.

3.2.6

Ako subjekt prenese financijsku imovinu (vidjeti točku 3.2.4.), dužan je ocijeniti u kojoj mjeri zadržava rizike i koristi vlasništva nad financijskom imovinom. U tom slučaju vrijedi sljedeće:

(a)

ako subjekt prenese gotovo sve rizike i koristi vlasništva nad financijskom imovinom, prestaje priznavati financijsku imovinu i priznaje zasebno kao imovinu ili obveze sva prava i obveze nastale ili zadržane u okviru prijenosa;

(b)

ako subjekt zadrži gotovo sve rizike i koristi vlasništva nad financijskom imovinom, nastavlja s priznavanjem financijske imovine;

(c)

ako subjekt ne prenese niti zadrži gotovo sve rizike i koristi vlasništva nad financijskom imovinom, određuje je li zadržao nadzor nad financijskom imovinom. U tom slučaju vrijedi sljedeće:

i.

ako subjekt nije zadržao nadzor, prestaje priznavati financijsku imovinu i priznaje zasebno kao imovinu ili obveze sva prava i obveze nastale ili zadržane u okviru prijenosa;

ii.

ako je subjekt zadržao nadzor, nastavlja s priznavanjem financijske imovine u mjeri u kojoj i dalje sudjeluje u toj financijskoj imovini (vidjeti točku 3.2.16.).

3.2.7

Prijenos rizika i koristi (vidjeti točku 3.2.6.) ocjenjuje se usporedbom izloženosti subjekta prije i nakon prijenosa s promjenjivosti iznosa i vremena nastanka neto novčanih tokova prenesene imovine. Subjekt je zadržao gotovo sve rizike i koristi vlasništva nad financijskom imovinom ako se njegova izloženost promjenjivosti sadašnje vrijednosti budućih neto novčanih tokova od financijske imovine znatno ne promijeni kao posljedica prijenosa (npr. ako je subjekt prodao financijsku imovinu u okviru ugovora o njezinu otkupu po fiksnoj cijeni ili prodajnoj cijeni uvećanoj za prihod zajmodavca). Subjekt je prenio gotovo sve rizike i koristi vlasništva nad financijskom imovinom ako njegova izloženost toj promjenjivosti više nije znatna u odnosu na ukupnu promjenjivost sadašnje vrijednosti budućih neto novčanih tokova od financijske imovine (npr. ako je subjekt prodao financijsku imovinu samo u okviru opcije njezina otkupa po njezinoj fer vrijednosti u vrijeme otkupa ili ako je prenio potpuno razmjerni udio novčanih tokova od veće financijske imovine na temelju ugovora kao što je (pod)sudjelovanje u zajmu, koji ispunjava uvjete iz točke 3.2.5.).

3.2.8

Često je očigledno je li subjekt prenio ili zadržao gotovo sve rizike i koristi vlasništva te stoga nema potrebe za izračunima. U drugim je slučajevima potrebno izračunati i usporediti izloženost subjekta promjenjivosti sadašnje vrijednosti budućih neto novčanih tokova prije i nakon prijenosa. Pri izračunu i uspoređivanju primjenjuju se odgovarajuće tekuće tržišne kamatne stope kao diskontne stope. Uzima se u obzir svaka razumno moguća promjenjivost neto novčanih tokova, pri čemu veću težinu imaju ishodi čije je ostvarenje vjerojatnije.

3.2.9

Je li subjekt zadržao nadzor (vidjeti točku 3.2.6. podtočku (c)) nad prenesenom imovinom ovisi o sposobnosti primatelja da proda imovinu. Ako primatelj ima stvarnu sposobnost prodati cjelokupnu imovinu nepovezanoj trećoj strani i ako to može učiniti jednostrano i bez određivanja dodatnih ograničenja prijenosa, subjekt nije zadržao nadzor. U svim je ostalim slučajevima subjekt zadržao nadzor.

Prijenosi koji ispunjavaju uvjete za prestanak priznavanja

3.2.10

Ako subjekt prenese financijsku imovinu u okviru prijenosa koji ispunjava uvjete za prestanak priznavanja imovine u cijelosti i zadrži pravo servisiranja financijske imovine za određenu naknadu, dužan je priznati imovinu servisiranja ili obvezu servisiranja za taj ugovor o servisiranju. Ako se ne očekuje da će primljena naknada biti primjerena nadoknada subjektu za izvršeno servisiranje, obveza servisiranja koja proizlazi iz preuzete ugovorne obveze servisiranja priznaje se po njezinoj fer vrijednosti. Ako se očekuje da će primljena naknada biti više nego primjerena nadoknada za servisiranje, imovina servisiranja priznaje se za pravo servisiranja u iznosu koji se određuje na temelju raspoređivanja knjigovodstvene vrijednosti veće financijske imovine u skladu s točkom 3.2.13.

3.2.11

Ako se kao posljedica prijenosa prestane s priznavanjem financijske imovine u cijelosti, ali prijenosom subjekt stekne novu financijsku imovinu ili preuzme novu financijsku obvezu ili obvezu servisiranja, subjekt je dužan priznati novu financijsku imovinu, financijsku obvezu ili obvezu servisiranja po fer vrijednosti.

3.2.12

Pri prestanku priznavanja financijske imovine u cijelosti, razlika između:

(a)

knjigovodstvene vrijednosti (određene na datum prestanka priznavanja) i

(b)

primljene naknade (uključujući svu novostečenu imovinu umanjenu za sve preuzete nove obveze)

priznaje se u računu dobiti i gubitka.

3.2.13

Ako je prenesena imovina dio veće financijske imovine (npr. ako subjekt prenese novčane tokove od kamata koji su dio dužničkog instrumenta, vidjeti točku 3.2.2. podtočku (a)) i preneseni dio ispunjava uvjete za prestanak priznavanja u cijelosti, prijašnja se knjigovodstvena vrijednost veće financijske imovine raspoređuje između dijela koji se i dalje priznaje i dijela koji se prestaje priznavati, na temelju razmjernih fer vrijednosti tih dijelova na datum prijenosa. U tu se svrhu sa zadržanom imovinom servisiranja postupa kao s dijelom koji se i dalje priznaje. Razlika između:

(a)

knjigovodstvene vrijednosti (određene na datum prestanka priznavanja) raspoređene na dio koji se prestaje priznavati i

(b)

primljene naknade za dio koji se prestaje priznavati (uključujući svu novostečenu imovinu umanjenu za sve preuzete nove obveze)

priznaje se u računu dobiti i gubitka.

3.2.14

Ako subjekt rasporedi prijašnju knjigovodstvenu vrijednost veće financijske imovine na dio koji se i dalje priznaje i na dio koji se prestaje priznavati, potrebno je odrediti fer vrijednost dijela koji se i dalje priznaje. Ako subjekt ima iskustava u prodaji dijelova sličnih dijelu koji se i dalje priznaje ili ako postoje druge tržišne transakcije za takve dijelove, posljednje cijene stvarnih transakcija omogućuju najbolju procjenu fer vrijednosti tog dijela. Ako nema objavljenih cijena ili novijih tržišnih transakcija na temelju kojih bi se odredila fer vrijednost dijela koji se i dalje priznaje, najbolja procjena fer vrijednosti jest razlika između fer vrijednosti veće financijske imovine u cijelosti i naknade primljene od primatelja za dio koji se prestaje priznavati.

Prijenosi koji ne ispunjavaju uvjete za prestanak priznavanja

3.2.15

Ako prijenos nema za posljedicu prestanak priznavanja jer je subjekt zadržao gotovo sve rizike i koristi vlasništva nad prenesenom imovinom, subjekt i dalje priznaje prenesenu imovinu u cijelosti te je dužan priznati financijsku obvezu za primljenu naknadu. U narednim razdobljima subjekt je dužan priznati sav prihod od prenesene imovine te sve rashode povezane s financijskom obvezom.

Daljnje sudjelovanje u prenesenoj imovini

3.2.16

Ako subjekt ne prenese niti zadrži gotovo sve rizike i koristi vlasništva nad prenesenom imovinom, a zadrži nadzor nad njome, subjekt i dalje priznaje prenesenu imovinu u mjeri u kojoj u njoj i dalje sudjeluje. Mjera u kojoj subjekt i dalje sudjeluje u prenesenoj imovini odgovara njegovoj izloženosti promjenama vrijednosti prenesene imovine. Na primjer:

(a)

ako subjekt nastavlja sudjelovati u prenesenoj imovini u obliku jamstva za tu imovinu, subjekt sudjeluje u mjeri koja odgovara nižoj od sljedeće dvije vrijednosti: i. vrijednost imovine ili ii. najveći iznos primljene naknade koju bi subjekt mogao biti dužan platiti („iznos jamstva”);

(b)

ako subjekt nastavlja sudjelovati u prenesenoj imovini u obliku izdane opcije ili kupljene opcije (ili obiju) za prenesenu imovinu, subjekt sudjeluje u mjeri koja odgovara vrijednosti prenesene imovine koju subjekt može otkupiti. Međutim, u slučaju izdane opcije prodaje za imovinu koja se mjeri po fer vrijednosti, subjekt sudjeluje u mjeri koja je ograničena na nižu od sljedeće dvije vrijednosti: fer vrijednost prenesene imovine ili cijena izvršenja opcije (vidjeti točku B.3.2.13.);

(c)

ako subjekt nastavlja sudjelovati u prenesenoj imovini u obliku opcije koja se podmiruje u novcu ili slične opcije za prenesenu imovinu, daljnje sudjelovanje subjekta mjeri se na isti način kao za opcije koje se ne podmiruju u novcu iz prethodne podtočke (b).

3.2.17

Ako subjekt i dalje priznaje imovinu u mjeri u kojoj sudjeluje u njoj, dužan je priznati i povezanu obvezu. Bez obzira na ostale zahtjeve u pogledu mjerenja iz ovog standarda, prenesena imovina i povezana obveza mjere se na osnovi koja odražava prava i obveze koje je subjekt zadržao. Povezana se obveza mjeri na način da je neto knjigovodstvena vrijednost prenesene imovine i povezane obveze jednaka sljedećem:

(a)

amortiziranom trošku prava i obveza koje je subjekt zadržao ako se prenesena imovina mjeri po amortiziranom trošku ili

(b)

fer vrijednosti prava i obveza koje je subjekt zadržao kada se mjeri na samostalnoj osnovi, ako se prenesena imovina mjeri po fer vrijednosti.

3.2.18

Subjekt i dalje priznaje sav prihod od prenesene imovine u mjeri u kojoj sudjeluje u toj imovini te je dužan priznati sve rashode za povezanu obvezu.

3.2.19

Za potrebe naknadnog mjerenja priznate se promjene fer vrijednosti prenesene imovine i povezane obveze obračunavaju međusobno dosljedno u skladu s točkom 5.7.1. te se ne prebijaju.

3.2.20

Ako subjekt i dalje sudjeluje samo u dijelu financijske imovine (npr. ako subjekt zadrži opciju otkupa dijela prenesene imovine ili ako zadrži preostali udio kojim ne zadržava gotovo sve rizike i koristi vlasništva te ako subjekt zadrži nadzor), subjekt raspoređuje prijašnju knjigovodstvenu vrijednost financijske imovine na dio koji i dalje priznaje jer i dalje sudjeluje u njemu i na dio koji više ne priznaje, i to na temelju razmjernih fer vrijednosti tih dijelova na datum prijenosa. U tu se svrhu primjenjuju zahtjevi točke 3.2.14. Razlika između:

(a)

knjigovodstvene vrijednosti (određene na datum prestanka priznavanja) raspoređene na dio koji se više ne priznaje i

(b)

primljene naknade za dio koji se više ne priznaje

priznaje se u računu dobiti i gubitka.

3.2.21

Ako se prenesena imovina mjeri po amortiziranom trošku, mogućnost predviđena ovim standardom da se financijska obveza odredi po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka ne primjenjuje se na povezanu obvezu.

Svi prijenosi

3.2.22

Ako se prenesena imovina i dalje priznaje, imovina i povezana obveza ne smiju se prebiti. Slično tomu, subjekt ne smije prebiti prihod od prenesene imovine s rashodima za povezanu obvezu (vidjeti MRS 32 točku 42.).

3.2.23

Ako prenositelj primatelju pruži nenovčano osiguranje plaćanja (kao što su dužnički ili vlasnički instrumenti), obračunavanje osiguranja plaćanja od strane prenositelja i primatelja ovisi o tome ima li primatelj pravo prodati ili ponovno založiti osiguranje plaćanja te je li prenositelj podmirio svoju obvezu. Prenositelj i primatelj obračunavaju osiguranje plaćanja kako slijedi:

(a)

ako na temelju ugovora ili poslovnog običaja primatelj ima pravo prodati ili ponovno založiti osiguranje plaćanja, prenositelj je dužan tu imovinu reklasificirati u svojem izvještaju o financijskom položaju (npr. kao imovinu danu u zajam, založene vlasničke instrumente ili potraživanje za otkup) odvojeno od ostale imovine;

(b)

ako primatelj proda osiguranje plaćanja koje mu je založeno, dužan je priznati prihode od prodaje i obvezu koja se mjeri po fer vrijednosti kao svoju obvezu povrata osiguranja plaćanja;

(c)

ako prenositelj ne ispuni ugovorne obveze i više nema pravo na povrat osiguranja plaćanja, dužan je prestati priznavati osiguranje plaćanja, a primatelj priznati osiguranje plaćanja kao svoju imovinu koja se u početku mjeri po fer vrijednosti ili, ako je već prodao osiguranje plaćanja, prestati priznavati svoju obvezu povrata osiguranja plaćanja;

(d)

osim u slučaju opisanom u podtočki (c), prenositelj je dužan i dalje iskazivati osiguranje plaćanja kao svoju imovinu, a primatelj ne smije priznavati osiguranje plaćanja kao imovinu.

3.3.   PRESTANAK PRIZNAVANJA FINANCIJSKE OBVEZE

3.3.1

Subjekt briše financijsku obvezu (ili dio financijske obveze) iz svojeg izvještaja o financijskom položaju kad i isključivo kad se ona podmiri, odnosno kad se obveza iz ugovora ispuni, poništi ili kad istekne.

3.3.2

Razmjena dužničkih instrumenata s bitno različitim uvjetima između postojećeg zajmoprimca i zajmodavca obračunava se kao ispunjenje izvorne financijske obveze i priznavanje nove financijske obveze. Slično tomu, znatna izmjena uvjeta postojeće financijske obveze ili njezina dijela (bez obzira na to može li se ona pripisati financijskim poteškoćama dužnika ili ne) obračunava se kao ispunjenje izvorne financijske obveze i priznavanje nove financijske obveze.

3.3.3

Razlika između knjigovodstvene vrijednosti financijske obveze (ili dijela financijske obveze) koja je ispunjena ili prenesena drugoj strani i plaćene naknade, uključujući bilo koju nenovčanu prenesenu imovinu ili preuzete obveze, priznaje se u računu dobiti i gubitka.

3.3.4

Ako subjekt ponovno otkupi dio financijske obveze, dužan je prijašnju knjigovodstvenu vrijednost financijske obveze rasporediti na dio koji se i dalje priznaje i na dio koji se prestaje priznavati, i to na temelju razmjernih fer vrijednosti tih dijelova na datum otkupa. Razlika između (a) knjigovodstvene vrijednosti koja se raspoređuje na dio koji se prestaje priznavati i (b) plaćene naknade, uključujući svu nenovčanu prenesenu imovinu ili preuzete obveze, za dio koji se prestaje priznavati, priznaje se u računu dobiti i gubitka.

POGLAVLJE 4.   Klasifikacija

4.1.   KLASIFIKACIJA FINANCIJSKE IMOVINE

4.1.1

Osim ako se primjenjuje točka 4.1.5., subjekt financijsku imovinu klasificira kao imovinu koja se naknadno mjeri po amortiziranom trošku, po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit ili po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka na temelju sljedećeg:

(a)

subjektova poslovnog modela upravljanja financijskom imovinom i

(b)

obilježja financijske imovine s ugovornim novčanim tokovima.

4.1.2

Financijska se imovina mjeri po amortiziranom trošku ako su ispunjena oba uvjeta navedena u nastavku:

(a)

financijska se imovina drži u okviru poslovnog modela čija je svrha držanje financijske imovine radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova i

(b)

na temelju ugovornih uvjeta financijske imovine na određene datume nastaju novčani tokovi koji su samo plaćanje glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice.

Smjernice o načinu primjene navedenih uvjeta sadržane su u točkama od B.4.1.1. do B.4.1.26.

4.1.2.A

Financijska se imovina mjeri po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit ako su ispunjena oba uvjeta navedena u nastavku:

(a)

financijska se imovina drži u okviru poslovnog modela čiji se cilj ostvaruje i prikupljanjem ugovornih novčanih tokova i prodajom financijske imovine te

(b)

na temelju ugovornih uvjeta financijske imovine na određene datume nastaju novčani tokovi koji su samo plaćanje glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice.

Smjernice o načinu primjene navedenih uvjeta sadržane su u točkama od B.4.1.1. do B.4.1.26.

4.1.3

Za potrebe primjene točke 4.1.2. podtočke (b) i točke 4.1.2.A podtočke (b) vrijedi sljedeće:

(a)

glavnica je fer vrijednost financijske imovine pri početnom priznavanju. Dodatne smjernice o značenju pojma glavnica sadržane su u točki B.4.1.7.B;

(b)

kamata obuhvaća naknadu za vremensku vrijednost novca, za kreditni rizik povezan s nepodmirenim iznosom glavnice tijekom određenog vremena te za ostale osnovne rizike i troškove zajma, kao i za profitnu maržu. U točki B.4.1.7.A i točkama od B.4.1.9.A do B.4.1.9.E sadržane su dodatne smjernice o značenju pojmova kamata i vremenska vrijednost novca.

4.1.4

Financijska se imovina mjeri po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka, osim ako se mjeri po amortiziranom trošku u skladu s točkom 4.1.2. ili po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit u skladu s točkom 4.1.2.A. Međutim, pri početnom priznavanju određenih ulaganja u vlasničke instrumente, koji bi se u protivnom mjerili po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka, subjekt može neopozivo odlučiti da će naknadne promjene fer vrijednosti prezentirati u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti (vidjeti točke 5.7.5. i 5.7.6.).

Mogućnost određivanja financijske imovine po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka

4.1.5

Bez obzira na točke od 4.1.1. do 4.1.4., pri početnom priznavanju subjekt može neopozivo odlučiti da se financijska imovina mjeri po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka ako se time otklanja ili znatno umanjuje nedosljednost pri mjerenju ili priznavanju (što se ponekad naziva „računovodstvenom neusklađenošću”) koja bi u protivnome nastala zbog mjerenja imovine ili obveza ili priznavanja dobiti i gubitka povezanih s tom imovinom ili obvezama na različitim osnovama (vidjeti točke od B.4.1.29. do B.4.1.32.).

4.2.   KLASIFIKACIJA FINANCIJSKIH OBVEZA

4.2.1

Subjekt je dužan klasificirati sve financijske obveze kao obveze koje se naknadno mjere po amortiziranom trošku, osim sljedećeg:

(a)

financijskih obveza određenih po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka. Takve obveze, uključujući derivatne instrumente koji su obveze, naknadno se mjere po fer vrijednosti;

(b)

financijskih obveza koje nastaju ako prijenos financijske imovine ne ispunjava uvjete za prestanak priznavanja ili ako se primjenjuje pristup daljnjeg sudjelovanja. Na mjerenje takvih financijskih obveza primjenjuju se točke 3.2.15. i 3.2.17.;

(c)

ugovora o financijskom jamstvu. Nakon početnog priznavanja, takav ugovor njegov izdavatelj naknadno mjeri (osim ako se primjenjuje točka 4.2.1. podtočke (a) ili (b)) po višem od sljedeća dva iznosa:

i.

iznos rezervacija za umanjenje vrijednosti utvrđen u skladu s odjeljkom 5.5. i

ii.

početno priznat iznos (vidjeti točku 5.1.1.) umanjen za, ako je to primjereno, kumulativnu dobit priznatu u skladu s načelima MSFI-ja 15;

(d)

obveza pružanja zajma uz kamatne stope niže od tržišnih kamatnih stopa. Takvu obvezu njezin izdavatelj naknadno mjeri (osim ako se primjenjuje točka 4.2.1. podtočka (a)) po višem od sljedeća dva iznosa:

i.

iznos rezervacija za umanjenje vrijednosti utvrđen u skladu s odjeljkom 5.5. i

ii.

početno priznat iznos (vidjeti točku 5.1.1.) umanjen za, ako je to primjereno, kumulativnu dobit priznatu u skladu s načelima MSFI-ja 15;

(e)

nepredviđenih iznosa koje je kupac priznao u okviru poslovnog spajanja na koje se primjenjuje MSFI 3. Takvi se nepredviđeni iznosi naknadno mjere po fer vrijednosti, a promjene se priznaju u računu dobiti i gubitka.

Mogućnost određivanja financijske obveze po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka

4.2.2

Pri početnom priznavanju subjekt može neopozivo odlučiti da se financijska obveza mjeri po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka ako mu je to dopušteno točkom 4.3.5. ili ako na taj način dobiva korisnije podatke, jer time:

(a)

otklanja ili znatno umanjuje nedosljednost pri mjerenju ili priznavanju (što se ponekad naziva „računovodstvenom neusklađenošću”) koja bi u protivnome nastala zbog mjerenja imovine ili obveza ili priznavanja dobiti i gubitka povezanih s tom imovinom ili obvezama na različitim osnovama (vidjeti točke od B.4.1.29. do B.4.1.32.) ili

(b)

upravlja skupinom financijskih obveza ili skupinom financijske imovine i financijskih obveza i ocjenjuje njezinu učinkovitost na temelju fer vrijednosti u skladu s dokumentiranim upravljanjem rizikom ili strategijom ulaganja, a podaci se o skupini na toj osnovi interno prosljeđuju ključnom rukovodećem osoblju subjekta (kako je utvrđeno u MRS-u 24 Objavljivanje povezanih stranaka, na primjer upravnom odboru subjekta i glavnom direktoru (vidjeti točke od B.4.1.33. do B.4.1.36.).

4.3.   UGRAĐENI DERIVATNI INSTRUMENTI

4.3.1

Ugrađeni derivatni instrument komponenta je hibridnog ugovora, koji uključuje i nederivatni osnovni ugovor, s učinkom da se određeni novčani tokovi složenog instrumenta mijenjaju na sličan način kao u slučaju samostalnog derivatnog instrumenta. Ugrađeni derivatni instrument uzrokuje neke ili sve novčane tokove koji bi se na temelju ugovora morali promijeniti u skladu s određenom kamatnom stopom, cijenom financijskog instrumenta, cijenom robe, deviznim tečajem, indeksom cijena ili stopa, kreditnom sposobnosti ili kreditnim indeksom ili drugom varijablom, pod uvjetom da u slučaju nefinancijske varijable ta varijabla nije specifična za određenu stranku ugovora. Derivatni instrument koji je povezan s financijskim instrumentom, ali koji je na temelju ugovora prenosiv neovisno o tom instrumentu, ili koji ima drugu stranku u odnosu na taj instrument, nije ugrađeni derivatni instrument, nego zasebni financijski instrument.

Hibridni ugovori s osnovnim ugovorima o financijskoj imovini

4.3.2

Ako hibridni ugovor sadržava osnovni ugovor koji je imovina koja ulazi u područje primjene ovog standarda, subjekt je dužan odredbe iz točaka od 4.1.1. do 4.1.5. primijeniti na cijeli hibridni ugovor.

Ostali hibridni ugovori

4.3.3

Ako hibridni ugovor sadržava osnovni ugovor koji nije imovina koja ulazi u područje primjene ovog standarda, ugrađeni derivatni instrument odvaja se od osnovnog ugovora i obračunava se kao derivatni instrument u skladu s ovim standardom isključivo u sljedećim slučajevima:

(a)

ako ekonomska obilježja i rizici ugrađenog derivatnog instrumenta nisu usko povezani s ekonomskim obilježjima i rizicima osnovnog ugovora (vidjeti točke B.4.3.5. i B.4.3.8.);

(b)

ako bi zasebni instrument s istim uvjetima kao i ugrađeni derivatni instrument odgovarao definiciji derivatnog instrumenta i

(c)

ako se hibridni ugovor ne mjeri po fer vrijednosti s promjenama fer vrijednosti priznatima u računu dobiti i gubitka (tj. derivatni instrument koji je ugrađen u financijsku obvezu po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka nije odvojen).

4.3.4

Ako je ugrađeni derivatni instrument odvojen, osnovni se ugovor obračunava u skladu s odgovarajućim standardima. Ovim se standardom ne uređuje pitanje zasebnog prezentiranja ugrađenog derivatnog instrumenta u izvještaju o financijskom položaju.

4.3.5

Bez obzira na točke 4.3.3. i 4.3.4., ako ugovor sadržava jedan ugrađeni derivatni instrument ili više njih, a osnovni ugovor nije imovina koja ulazi u područje primjene ovog standarda, subjekt može odrediti čitav hibridni ugovor po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka, osim u sljedećim slučajevima:

(a)

ako ugrađeni derivatni instrument ili više njih znatno ne mijenjaju novčane tokove koji bi se u protivnome zahtijevali ugovorom ili

(b)

ako je pri prvom razmatranju sličnog hibridnog instrumenta na temelju malo analize ili bez analize jasno da je odvajanje ugrađenog derivatnog instrumenta ili više njih zabranjeno, primjerice opcija prijevremenog plaćanja u okviru zajma kojom se imatelju dopušta da unaprijed otplati zajam u iznosu koji približno odgovara njegovu amortiziranom trošku.

4.3.6

Ako je u skladu s ovim standardom subjekt dužan odvojiti ugrađeni derivatni instrument od njegova osnovnog ugovora, ali ne može odvojeno izmjeriti ugrađeni derivatni instrument na datum stjecanja ili na kraju kasnijeg razdoblja financijskog izvještavanja, subjekt određuje čitav hibridni ugovor po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka.

4.3.7

Ako subjekt ne može pouzdano izmjeriti fer vrijednost ugrađenog derivatnog instrumenta na temelju njegovih uvjeta, fer vrijednost ugrađenog derivatnog instrumenta jednaka je razlici između fer vrijednosti hibridnog instrumenta i fer vrijednosti osnovnog ugovora. Ako subjekt ne može izmjeriti fer vrijednost ugrađenog derivatnog instrumenta ovom metodom, primjenjuje se točka 4.3.6., a hibridni se ugovor određuje po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka.

4.4.   REKLASIFIKACIJA

4.4.1

Ako i isključivo ako subjekt mijenja svoj poslovni model upravljanja financijskom imovinom, dužan je svu financijsku imovinu na koju to utječe reklasificirati u skladu s točkama od 4.1.1. do 4.1.4. Za dodatne smjernice o reklasifikaciji financijske imovine vidjeti točke od 5.6.1. do 5.6.7., od B.4.4.1. do B.4.4.3. te B.5.6.1. i B.5.6.2.

4.4.2

Subjekt ne smije reklasificirati financijske obveze.

4.4.3

Sljedeće promjene okolnosti ne smatraju se reklasifikacijom u smislu točaka 4.4.1. i 4.4.2.:

(a)

stavka koja je u ranijem razdoblju bila određeni i stvarni instrument zaštite novčanog toka od rizika ili zaštita neto ulaganja od rizika prestala je ispunjavati uvjete za takvu klasifikaciju;

(a)

stavka je postala određeni i stvarni instrument zaštite novčanog toka od rizika ili zaštita neto ulaganja od rizika i

(c)

promjene u pogledu mjerenja u skladu s odjeljkom 6.7.

POGLAVLJE 5.   Mjerenje

5.1.   POČETNO MJERENJE

5.1.1

Uz iznimku potraživanja od kupaca koja ulaze u područje primjene točke 5.1.3., pri početnom priznavanju financijske imovine ili financijske obveze subjekt tu imovinu ili obvezu mjeri po njezinoj fer vrijednosti, koja se u slučaju financijske imovine ili financijske obveze koje nisu određene po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka uvećava ili umanjuje za transakcijske troškove koji se mogu izravno pripisati stjecanju ili izdavanju financijske imovine ili financijske obveze.

5.1.1.A

Međutim, ako se pri početnom priznavanju fer vrijednost financijske imovine ili financijske obveze razlikuje od transakcijske cijene, subjekt je dužan primijeniti točku B.5.1.2.A.

5.1.2

Ako subjekt imovinu koja se naknadno mjeri po amortiziranom trošku obračunava na datum podmirenja, ta se imovina početno priznaje po svojoj fer vrijednosti na datum trgovanja (vidjeti točke od B.3.1.3. do B.3.1.6.).

5.1.3

Bez obzira na točku 5.1.1., subjekt pri početnom priznavanju mjeri potraživanja od kupaca koja nemaju znatnu komponentu financiranja (koja se utvrđuje u skladu s MSFI-jem 15) po njihovoj transakcijskoj cijeni (kako je utvrđeno u MSFI-ju 15).

5.2.   NAKNADNO MJERENJE FINANCIJSKE IMOVINE

5.2.1

Nakon početnog mjerenja, subjekt financijsku imovinu mjeri u skladu s točkama od 4.1.1. do 4.1.5. kako slijedi:

(a)

po amortiziranom trošku;

(b)

po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit ili

(c)

po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka.

5.2.2

Subjekt primjenjuje odredbe o umanjenju vrijednosti iz odjeljka 5.5. na financijsku imovinu koja se mjeri po amortiziranom trošku u skladu s točkom 4.1.2. te na financijsku imovinu koja se mjeri po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit u skladu s točkom 4.1.2.A.

5.2.3

Subjekt na financijsku imovinu koja je određena kao stavka zaštićena od rizika primjenjuje odredbe o računovodstvu zaštite od rizika iz točaka od 6.5.8. do 6.5.14. (i prema potrebi iz točaka od 89. do 94. MRS-a 39 o računovodstvu zaštite fer vrijednosti od rizika za zaštitu portfelja od kamatnog rizika)  (1).

5.3.   NAKNADNO MJERENJE FINANCIJSKIH OBVEZA

5.3.1

Nakon početnog priznavanja, subjekt financijske obveze mjeri u skladu s točkama 4.2.1. i 4.2.2.

5.3.2

Subjekt na financijsku obvezu koja je određena kao stavka zaštićena od rizika primjenjuje odredbe o računovodstvu zaštite od rizika iz točaka od 6.5.8. do 6.5.14. (i prema potrebi iz točaka od 89. do 94. MRS-a 39 o računovodstvu zaštite fer vrijednosti od rizika za zaštitu portfelja od kamatnog rizika).

5.4.   MJERENJE PO AMORTIZIRANOM TROŠKU

Financijska imovina

Metoda efektivne kamatne stope

5.4.1

Prihod od kamata obračunava se uporabom metode efektivne kamate (vidjeti Dodatak A i točke od B.5.4.1. do B.5.4.7.). Pri obračunu se efektivna kamatna stopa primjenjuje na bruto knjigovodstvenu vrijednost financijske imovine, uz iznimku sljedećeg:

(a)

kupljene ili stvorene financijske imovine umanjene za kreditne gubitke. Za takvu financijsku imovinu subjekt na amortizirani trošak financijske imovine iz početnog priznavanja primjenjuje efektivnu kamatnu stopu usklađenu za kreditni rizik;

(b)

financijske imovine koja nije kupljena ni stvorena financijska imovina umanjena za kreditne gubitke, ali je naknadno postala financijska imovina umanjena za kreditne gubitke. Za takvu financijsku imovinu subjekt u sljedećim izvještajnim razdobljima na amortizirani trošak financijske imovine primjenjuje efektivnu kamatnu stopu.

5.4.2

Subjekt koji u izvještajnom razdoblju prihode od kamata obračunava primjenom metode efektivne kamate na amortizirani trošak financijske imovine u skladu s točkom 5.4.1 podtočkom (b), u sljedećim izvještajnim razdobljima prihode od kamata obračunava primjenom efektivne kamatne stope na bruto knjigovodstvenu vrijednost ako se kreditni rizik financijskog instrumenta unaprijedi tako da se vrijednost financijske imovine više ne umanjuje za kreditne gubitke, pri čemu se to unaprjeđenje objektivno može dovesti u vezu s događajem koji je nastao nakon primjene odredaba iz točke 5.4.1. podtočke (b) (kao što je poboljšanje kreditnog rejtinga zajmoprimca).

Promjena ugovornih novčanih tokova

5.4.3

Ako se ugovorni novčani tokovi od financijske imovine ponovno dogovore ili izmijene na neki drugi način, pri čemu takav ponovni dogovor ili promjena ne dovode do prestanka priznavanja te financijske imovine u skladu s ovim standardom, subjekt ponovno obračunava bruto knjigovodstvenu vrijednost financijske imovine i u računu dobiti i gubitka priznaje promjenu dobiti ili gubitka. Bruto knjigovodstvena vrijednost financijske imovine ponovno se obračunava kao sadašnja vrijednost ponovno dogovorenih ili promijenjenih ugovornih novčanih tokova diskontiranih po izvornoj efektivnoj kamatnoj stopi financijske imovine (odnosno za kupljenu ili stvorenu financijsku imovinu umanjenu za kreditne gubitke, po efektivnoj kamatnoj stopi usklađenoj za kreditni rizik) ili prema potrebi po ispravljenoj efektivnoj kamatnoj stopi koja se obračunava u skladu s točkom 6.5.10. Knjigovodstvena vrijednost promijenjene financijske imovine usklađuje se za nastale troškove ili naknade, koji se amortiziraju tijekom preostalog razdoblja promijenjene financijske imovine.

Otpis

5.4.4

Subjekt izravno umanjuje bruto knjigovodstvenu vrijednost financijske imovine ako nema razumnih očekivanja u pogledu povrata financijske imovine, u cijelosti ili djelomično. Otpis je događaj koji dovodi do prestanka priznavanja (vidjeti točku B.3.2.16. podtočku (r)).

5.5.   UMANJENJE VRIJEDNOSTI

Priznavanje očekivanih kreditnih gubitaka

Opći pristup

5.5.1

Subjekt priznaje rezervacije za umanjenje vrijednosti za očekivane kreditne gubitke za financijsku imovinu koja se mjeri u skladu s točkom 4.1.2. ili točkom 4.1.2.A, potraživanja na osnovi najma, ugovornu imovinu ili obveze na temelju zajma te ugovore o financijskom jamstvu na koje se primjenjuju odredbe o umanjenju vrijednosti u skladu s točkom 2.1. podtočkom (g), točkom 4.2.1. podtočkom (c) ili točkom 4.2.1. podtočkom (d).

5.5.2

Subjekt je dužan primijeniti odredbe o umanjenju vrijednosti pri priznavanju i mjerenju rezervacija za umanjenje vrijednosti za financijsku imovinu koja se mjeri po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit u skladu s točkom 4.1.2.A. Međutim, rezervacije za umanjenje vrijednosti priznaju se kroz ostalu sveobuhvatnu dobit i njima se ne smije umanjiti knjigovodstvena vrijednost financijske imovine u izvještaju o financijskom položaju.

5.5.3

Podložno točkama od 5.5.13. do 5.5.16., na svaki datum izvještavanja subjekt je za financijski instrument dužan izmjeriti rezervacije za umanjenje vrijednosti u iznosu jednakom očekivanim kreditnim gubicima tijekom vijeka trajanja instrumenta ako se nakon početnog priznavanja kreditni rizik tog financijskog instrumenta znatno povećao.

5.5.4

Svrha odredaba o umanjenju vrijednosti jest priznavanje očekivanih kreditnih gubitaka tijekom vijeka trajanja svih financijskih instrumenata čiji se kreditni rizik znatno povećao nakon početnog priznavanja, bez obzira na to je li procjena izvršena na pojedinačnoj ili skupnoj osnovi, uzimajući u obzir sve razumne i utemeljene podatke, kao i one koji se odnose na buduće događaje.

5.5.5

Podložno točkama od 5.5.13. do 5.5.16., ako se nakon početnog priznavanja kreditni rizik financijskog instrumenta do datuma izvještavanja nije znatno povećao, subjekt je dužan izmjeriti rezervacije za umanjenje vrijednosti za taj financijski instrument u iznosu jednakom očekivanim kreditnim gubicima u dvanaestomjesečnom razdoblju.

5.5.6

Za obveze na temelju zajma i ugovore o financijskom jamstvu datum na koji subjekt kao stranka prihvati neopozivu obvezu smatra se datumom početnog priznavanja u smislu primjene odredaba o umanjenju vrijednosti.

5.5.7

Ako je za financijski instrument subjekt u prethodnom izvještajnom razdoblju izmjerio rezervacije za umanjenje vrijednosti u iznosu jednakom očekivanim kreditnim gubicima tijekom vijeka trajanja, ali ako na datum tekućeg izvještavanja utvrdi da uvjeti iz točke 5.5.3. više nisu ispunjeni, subjekt je na datum tekućeg izvještavanja dužan izmjeriti rezervacije za umanjenje vrijednosti u iznosu jednakom očekivanim kreditnim gubicima u dvanaestomjesečnom razdoblju.

5.5.8

Subjekt priznaje dobit ili gubitak od umanjenja vrijednosti u računu dobiti i gubitka u iznosu očekivanih kreditnih gubitaka (ili poništenja), što je potrebno kako bi se rezervacije za umanjenje vrijednosti na datum izvještavanja uskladile s iznosom koji je potrebno priznati u skladu s ovim standardom.

Određivanje znatnog povećanja kreditnog rizika

5.5.9

Subjekt na svaki izvještajni datum ispituje je li nakon početnog priznavanja došlo do znatnog povećanja kreditnog rizika financijskog instrumenta. Subjekt pri ispitivanju primjenjuje promjenu rizika od neispunjenja obveza tijekom očekivanog vijeka trajanja financijskog instrumenta, a ne promjenu iznosa očekivanih kreditnih gubitaka. U svrhu tog ispitivanja subjekt uspoređuje rizik od neispunjenja obveze povezan s financijskim instrumentom na datum izvještavanja s rizikom od neispunjenja obveze povezanim s financijskim instrumentom na datum početnog priznavanja i pri tome uzima u obzir razumne i utemeljene podatke dostupne bez nepotrebnih troškova ili napora, koji upućuju na znatno povećanje kreditnog rizika nakon početnog priznavanja.

5.5.10

Subjekt može pretpostaviti da nije došlo do znatnog povećanja kreditnog rizika financijskog instrumenta nakon početnog priznavanja ako je na datum izvještavanja određen nizak kreditni rizik financijskog instrumenta (vidjeti točke od B.5.5.22. do B.5.5.24.).

5.5.11

Ako su razumni i utemeljeni podaci o budućim događajima dostupni bez nepotrebnih troškova ili napora, subjekt ne može odrediti je li došlo do znatnog povećanja kreditnog rizika nakon početnog priznavanja oslanjajući se samo na informacije o prekoračenju dospijeća. Međutim, ako bez nepotrebnih troškova ili napora nisu dostupni podaci o budućim događajima, nego o prekoračenju dospijeća (na pojedinačnoj ili skupnoj osnovi), subjekt može upotrijebiti podatke o prekoračenju dospijeća kako bi odredio moguće znatno povećanje kreditnog rizika nakon početnog priznavanja. Bez obzira na to na koji način subjekt ispituje znatna povećanja kreditnog rizika, postoji oboriva pretpostavka da je došlo do znatnog povećanja kreditnog rizika nakon početnog priznavanja ako je dospijeće ugovornih plaćanja prekoračeno za više od 30 dana. Subjekt može oboriti navedenu pretpostavku ako raspolaže razumnim i utemeljenim podacima dostupnima bez nepotrebnih troškova ili napora kojima se dokazuje da nije došlo do znatnog povećanja kreditnog rizika nakon početnog priznavanja, čak i ako je dospijeće ugovornih plaćanja prekoračeno za više od 30 dana. Oboriva se pretpostavka ne primjenjuje ako subjekt utvrdi znatna povećanja kreditnog rizika prije prekoračenja dospijeća ugovornih plaćanja za više od 30 dana.

Promijenjena financijska imovina

5.5.12

Ako su ugovorni novčani tokovi financijske imovine ponovno dogovoreni ili promijenjeni te ako se financijska imovina nije prestala priznavati, subjekt ispituje moguće znatno povećanje kreditnog rizika financijskog instrumenta u skladu s točkom 5.5.3. uspoređujući:

(a)

rizik od neispunjenja obveza na datum izvještavanja (na temelju izmijenjenih odredaba ugovora) i

(a)

rizik od neispunjenja obveza pri početnom priznavanju (na temelju izvornih, neizmijenjenih odredaba ugovora).

Kupljena ili stvorena financijska imovina umanjena za kreditne gubitke

5.5.13

Bez obzira na točke 5.5.3. i 5.5.5., subjekt na datum izvještavanja kao rezervacije za umanjenje vrijednosti za kupljenu ili stvorenu financijsku imovinu umanjenu za kreditne gubitke priznaje samo kumulativne promjene očekivanih kreditnih gubitaka tijekom vijeka trajanja do kojih dođe nakon početnog priznavanja.

5.5.14

Subjekt na svaki datum izvještavanja u računu dobiti i gubitka kao dobit ili gubitak od umanjenja vrijednosti priznaje iznos promjene očekivanih kreditnih gubitaka tijekom vijeka trajanja. Subjekt povoljne promjene očekivanih kreditnih gubitaka tijekom vijeka trajanja priznaje kao dobit od umanjenja vrijednosti, čak i ako su očekivani kreditni gubici tijekom vijeka trajanja manji od iznosa očekivanih kreditnih gubitaka koji su pri početnom priznavanju bili uključeni u procijenjene novčane tokove.

Pojednostavnjeni pristup za potraživanja od kupaca, ugovornu imovinu i potraživanja na temelju najma

5.5.15

Bez obzira na točke 5.5.3. i 5.5.5., subjekt uvijek mjeri rezervacije za umanjenje vrijednosti u iznosu jednakom očekivanim kreditnim gubicima tijekom vijeka trajanja za:

(a)

potraživanja od kupaca ili ugovornu imovinu koji proizlaze iz transakcija koje ulaze u područje primjene MSFI-ja 15 i koji:

i.

ne sadržavaju znatnu komponentu financiranja (ili ako subjekt primjenjuje praktično rješenje za ugovore s trajanjem do godinu dana) u skladu s MSFI-jem 15 ili

ii.

sadržavaju znatnu komponentu financiranja u skladu s MSFI-jem 15, ako subjekt kao svoju računovodstvenu politiku odabire mjerenje rezervacija za umanjenje vrijednosti u iznosu koji je jednak očekivanim kreditnim gubicima tijekom vijeka trajanja. Ta računovodstvena politika primjenjuje se na sva takva potraživanja od kupaca ili ugovornu imovinu, ali se može zasebno primjenjivati na potraživanja od kupaca i na ugovornu imovinu;

(b)

potraživanja na temelju najma koja proizlaze iz transakcija koje ulaze u područje primjene MSFI-ja 17, ako subjekt kao svoju računovodstvenu politiku odabire mjerenje rezervacija za umanjenje vrijednosti u iznosu koji je jednak očekivanim kreditnim gubicima tijekom vijeka trajanja. Ta se računovodstvena politika primjenjuje na sva potraživanja na temelju najma, ali se može zasebno primjenjivati na potraživanja na temelju financijskog i poslovnog najma.

5.5.16

Subjekt može odabrati računovodstvene politike za potraživanja od kupaca, potraživanja na temelju najma i ugovornu imovinu koje su neovisne jedna o drugoj.

Mjerenje očekivanih kreditnih gubitaka

5.5.17

Subjekt mjeri očekivane kreditne gubitke financijskog instrumenta na način koji odražava:

(a)

nepristran i na osnovi vjerojatnosti određen iznos na temelju procjene raspona mogućih ishoda;

(b)

vremensku vrijednost novca i

(c)

razumne i utemeljene podatke, dostupne na datum izvještavanja bez nepotrebnih troškova ili napora, o prošlim događajima, tekućim uvjetima te predviđanjima budućih gospodarskih uvjeta.

5.5.18

Pri mjerenju očekivanih kreditnih gubitaka subjekt nije dužan odrediti svaki mogući scenarij. Međutim, dužan je uzeti u obzir rizik ili vjerojatnost nastanka kreditnog gubitka na način koji odražava vjerojatnost nastanka kreditnog gubitka i vjerojatnost izostanka kreditnog gubitka, čak i ako je vjerojatnost nastanka kreditnog gubitka vrlo mala.

5.5.19

Pri mjerenju očekivanih kreditnih gubitaka u obzir je potrebno uzeti najdulje ugovorno razdoblje (uključujući moguća produljenja) tijekom kojeg je subjekt izložen kreditnom riziku, a ne neko dulje razdoblje, čak i ako je to dulje razdoblje u skladu s poslovnom praksom.

5.5.20

Međutim, neki financijski instrumenti uključuju komponentu zajma i komponentu neiskorištene obveze, a zbog činjenice da subjekt na temelju ugovora može zatražiti podmirenje i opozvati neiskorištenu obvezu, njegova izloženost kreditnim gubicima nije ograničena na razdoblje otkaza ugovora. Subjekt isključivo za takve financijske instrumente očekivane kreditne gubitke mjeri tijekom razdoblja svoje izloženosti kreditnom riziku, pri čemu se očekivani kreditni gubici ne mogu ublažiti mjerama upravljanja kreditnim rizicima, čak i ako navedeno razdoblje traje dulje od najduljeg ugovornog razdoblja.

5.6.   REKLASIFIKACIJA FINANCIJSKE IMOVINE

5.6.1

Ako subjekt reklasificira financijsku imovinu u skladu s točkom 4.4.1., dužan je primijeniti reklasifikaciju od datuma reklasifikacije. Subjekt ne prepravlja prethodno priznatu dobit, gubitke (uključujući dobit ili gubitke uslijed umanjenja vrijednosti) ni kamate. Odredbe o reklasifikaciji navedene su u točkama od 5.6.2. do 5.6.7.

5.6.2

Ako subjekt reklasificira financijsku imovinu iz kategorije mjerenja po amortiziranom trošku u kategoriju mjerenja po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka, njezina fer vrijednost mjeri se na datum reklasifikacije. Sva dobit ili gubici nastali kao razlika između prethodno amortiziranog troška financijske imovine i fer vrijednosti priznaju se u računu dobiti i gubitka.

5.6.3

Ako subjekt reklasificira financijsku imovinu iz kategorije mjerenja po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka u kategoriju mjerenja po amortiziranom trošku, njezina fer vrijednost na datum reklasifikacije postaje njezina nova bruto knjigovodstvena vrijednost (vidjeti točku B.5.6.2. za smjernice o određivanju efektivne kamatne stope i rezervacija za umanjenje vrijednosti na datum reklasifikacije).

5.6.4

Ako subjekt reklasificira financijsku imovinu iz kategorije mjerenja po amortiziranom trošku u kategoriju mjerenja po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit, njezina fer vrijednost mjeri se na datum reklasifikacije. Sva dobit ili gubici nastali kao razlika između prethodno amortiziranog troška financijske imovine i fer vrijednosti priznaju se u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti. Efektivna kamatna stopa i mjerenje očekivanih kreditnih gubitaka ne usklađuju se zbog reklasifikacije (vidjeti točku B.5.6.1.).

5.6.5

Ako subjekt reklasificira financijsku imovinu iz kategorije mjerenja po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit u kategoriju mjerenja po amortiziranom trošku, financijska se imovina reklasificira po njezinoj fer vrijednosti na datum reklasifikacije. Međutim, kumulativna dobit ili gubici prethodno priznati u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti brišu se iz vlasničkog kapitala i usklađuju s fer vrijednosti financijske imovine na datum reklasifikacije. Slijedom toga, financijska se imovina mjeri na datum reklasifikacije kao da je uvijek mjerena po amortiziranom trošku. To usklađenje utječe na ostalu sveobuhvatnu dobit, ali ne utječe na račun dobiti i gubitka te stoga nije reklasifikacijsko usklađenje (vidjeti MRS 1 Prezentiranje financijskih izvještaja). Efektivna kamatna stopa i mjerenje očekivanih kreditnih gubitaka ne usklađuju se zbog reklasifikacije (vidjeti točku B.5.6.1.).

5.6.6

Ako subjekt reklasificira financijsku imovinu iz kategorije mjerenja po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka u kategoriju mjerenja po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit, financijska se imovina i dalje mjeri po fer vrijednosti (vidjeti točku B.5.6.2. za smjernice o određivanju efektivne kamatne stope i rezervacija za umanjenje vrijednosti na datum reklasifikacije).

5.6.7

Ako subjekt reklasificira financijsku imovinu iz kategorije mjerenja po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit u kategoriju mjerenja po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka, financijska se imovina i dalje mjeri po fer vrijednosti. Kumulativna dobit ili gubici prethodno priznati u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti reklasificiraju se iz vlasničkog kapitala u račun dobiti i gubitka kao reklasifikacijsko usklađenje (vidjeti MRS 1) na datum reklasifikacije.

5.7.   DOBICI I GUBICI

5.7.1

Dobit ili gubitak po financijskoj imovini ili financijskoj obvezi mjerenoj po fer vrijednosti priznaje se u računu dobiti i gubitka, osim u sljedećim slučajevima:

(a)

ako je ta dobit ili gubitak dio odnosa zaštite od rizika (vidjeti točke od 6.5.8. do 6.5.14. i, ako je primjenjivo, točke od 89. do 94. MRS-a 39 o računovodstvu zaštite fer vrijednosti od rizika za zaštitu portfelja od kamatnog rizika);

(b)

ako je riječ o ulaganju u vlasnički instrument i ako je subjekt odlučio prezentirati dobit i gubitke od tog ulaganja u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u skladu s točkom 5.7.5.;

(c)

ako je financijska obveza određena po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka i ako subjekt mora prezentirati učinke promjena kreditnog rizika obveze u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u skladu s točkom 5.7.7. ili

(d)

ako je financijska imovina mjerena po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit u skladu s točkom 4.1.2.A i ako subjekt mora priznati neke promjene fer vrijednosti u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u skladu s točkom 5.7.10.

5.7.1.A

Dividende se priznaju u računu dobiti i gubitka samo u sljedećim slučajevima:

(a)

ako je utvrđeno pravo subjekta na isplatu dividende;

(b)

ako je vjerojatno da će subjekt ostvariti ekonomske koristi povezane s dividendom i

(c)

ako se iznos dividende može pouzdano izmjeriti.

5.7.2

Dobit ili gubitak po financijskoj imovini koja se mjeri po amortiziranom trošku i koja nije dio odnosa zaštite od rizika (vidjeti točke od 6.5.8. do 6.5.14. i, ako je primjenjivo, točke od 89. do 94. MRS-a 39 o računovodstvu zaštite fer vrijednosti od rizika za zaštitu portfelja od kamatnog rizika) priznaju se u računu dobiti i gubitka ako se ta financijska imovina prestane priznavati i ako se reklasificira u skladu s točkom 5.6.2., i to postupkom amortizacije ili radi priznavanja dobiti ili gubitka od umanjenja. Ako subjekt reklasificira financijsku imovinu iz kategorije mjerenja po amortiziranom trošku, dužan je primijeniti točke 5.6.2. i 5.6.4. Dobit ili gubitak po financijskoj obvezi koja se mjeri po amortiziranom trošku i koja nije dio odnosa zaštite od rizika (vidjeti točke od 6.5.8. do 6.5.14. i, ako je primjenjivo, točke od 89. do 94. MRS-a 39 o računovodstvu zaštite fer vrijednosti od rizika za zaštitu portfelja od kamatnog rizika) priznaju se u računu dobiti i gubitka ako se ta financijska obveza prestane priznavati, i to postupkom amortizacije (vidjeti točku B.5.7.2. za smjernice o dobiti i gubicima od tečajnih razlika.)

5.7.3

Dobit ili gubitak po financijskoj imovini ili financijskim obvezama koje su zaštićene stavke u odnosu zaštite od rizika priznaju se u skladu s točkama od 6.5.8. do 6.5.14. i, ako je primjenjivo, točkama od 89. do 94. MRS-a 39 o računovodstvu zaštite fer vrijednosti od rizika za zaštitu portfelja od kamatnog rizika.

5.7.4

Ako subjekt prizna financijsku imovinu obračunavanjem na datum podmirenja (vidjeti točke 3.1.2, B.3.1.3. i B.3.1.6.), promjene fer vrijednosti imovine koja će biti primljena tijekom razdoblja od datuma trgovanja do datuma podmirenja ne priznaju se za imovinu koja se mjeri po amortiziranom trošku. Za imovinu koja se mjeri po fer vrijednosti, promjena fer vrijednosti priznaje se u računu dobiti i gubitka ili u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti, ovisno o slučaju, u skladu s točkom 5.7.1. U smislu primjene odredaba o umanjenju vrijednosti, datum trgovanja smatra se datumom početnog priznavanja.

Ulaganja u vlasničke instrumente

5.7.5

Pri početnom priznavanju subjekt može neopozivo odlučiti da u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti prezentira naknadne promjene fer vrijednosti ulaganja u vlasnički instrument koji ulazi u područje primjene ovog standarda, a da pritom nije riječ o ulaganju koje se drži radi trgovanja ni o nepredviđenim iznosima koje je kupac priznao u okviru poslovnog spajanja na koje se primjenjuje MSFI 3 (vidjeti točku B.5.7.3. za smjernice o dobiti i gubicima od tečajnih razlika).

5.7.6

Ako subjekt donese odluku iz točke 5.7.5., dužan je u računu dobiti i gubitka priznati dividende od tog ulaganja u skladu s točkom 5.7.1.A.

Obveze određene po fer vrijednosti kroz račun dobiti ili gubitka

5.7.7

Subjekt prezentira dobit ili gubitak po financijskoj obvezi koja je određena po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka u skladu s točkom 4.2.2. ili točkom 4.3.5., kako slijedi:

(a)

iznos promjene fer vrijednosti financijske obveze koja se može pripisati promjenama kreditnog rizika te obveze prezentira se u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti (vidjeti točke od B.5.7.13. do B.5.7.20.) i

(b)

preostali iznos promjene fer vrijednosti obveze prezentira se u računu dobiti i gubitka,

osim ako bi postupanje s učincima promjena kreditnog rizika obveze opisanima u podtočki (a) stvorilo ili proširilo računovodstvenu neusklađenost u računu dobiti i gubitka (u kojem se slučaju primjenjuje točka 5.7.8.). Smjernice o određivanju mogućeg stvaranja ili proširenja računovodstvene neusklađenosti navedene su u točkama od B.5.7.5. do B.5.7.7. i točkama od B.5.7.10. do B.5.7.12.

5.7.8

Ako bi na temelju odredaba iz točke 5.7.7. došlo do stvaranja ili proširenja računovodstvene neusklađenosti u računu dobiti i gubitka, subjekt je dužan svu dobit ili gubitke po toj obvezi (uključujući učinke promjene kreditnog rizika te obveze) prezentirati u računu dobiti i gubitka.

5.7.9

Bez obzira na odredbe iz točaka 5.7.7. i 5.7.8., subjekt u računu dobiti i gubitka prezentira svu dobit i gubitke po obvezama na temelju zajma i ugovorima o financijskom jamstvu koji su određeni po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka.

Imovina koja se mjeri po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit

5.7.10

Dobit ili gubitak po financijskoj imovini koja se mjeri po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit u skladu s točkom 4.1.2.A priznaju se u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti, uz iznimku dobiti ili gubitaka od umanjenja vrijednosti (vidjeti odjeljak 5.5.) i dobiti i gubitaka od tečajnih razlika (vidjeti točke od B.5.7.2. do B.5.7.2.A), sve do prestanka priznavanja financijske imovine ili njezine reklasifikacije. Ako se financijska imovina prestane priznavati, kumulativna dobit ili gubici prethodno priznati u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti reklasificiraju se iz vlasničkog kapitala u račun dobiti i gubitka kao reklasifikacijsko usklađenje (vidjeti MRS 1). Ako se financijska imovina reklasificira iz kategorije mjerenja po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit, subjekt obračunava kumulativnu dobit ili gubitke prethodno priznate u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u skladu s točkama 5.6.5. i 5.6.7. Kamate izračunane metodom efektivne kamate priznaju se u računu dobiti i gubitka.

5.7.11

Kako je opisano u točki 5.7.10., ako se financijska imovina mjeri po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit u skladu s točkom 4.1.2.A, iznosi koji se priznaju u računu dobiti i gubitka jednaki su iznosima koji bi bili priznati u računu dobiti i gubitka da je imovina mjerena po amortiziranom trošku.

POGLAVLJE 6.   Računovodstvo zaštite od rizika

6.1.   CILJ I PODRUČJE PRIMJENE RAČUNOVODSTVA ZAŠTITE OD RIZIKA

6.1.1

Cilj je računovodstva zaštite od rizika prikazati u financijskim izvještajima učinak aktivnosti subjekta u pogledu upravljanja rizicima, pri čemu se s pomoću financijskih instrumenata upravlja izloženostima određenim rizicima koji bi mogli utjecati na dobit ili gubitke (ili na ostalu sveobuhvatnu dobit, u slučaju ulaganja u vlasničke instrumente za koje je subjekt promjene fer vrijednosti odlučio prezentirati u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u skladu s točkom 5.7.5.). Tim se pristupom želi prenijeti kontekst instrumenata zaštite na koje se primjenjuje računovodstvo zaštite od rizika kako bi se omogućio uvid u njihovu svrhu i učinak.

6.1.2

Subjekt može odabrati da će odnos zaštite od rizika između instrumenta zaštite i zaštićene stavke odrediti u skladu s točkama od 6.2.1. do 6.3.7. te točkama od B.6.2.1. do B.6.3.25. Za odnose zaštite koji ispunjavaju mjerila za takve odnose, subjekt dobit ili gubitak instrumenta zaštite i zaštićene stavke obračunava u skladu s točkama od 6.5.1. do 6.5.14. te točkama od B.6.5.1. do B.6.5.28. Ako zaštićena stavka predstavlja skupinu stavki, subjekt je dužan ispuniti i dodatne zahtjeve iz točaka od 6.6.1. do 6.6.6. te točaka od B.6.6.1. do B.6.6.16.

6.1.3

Za zaštitu fer vrijednosti izloženosti kamatnom riziku portfelja financijske imovine ili financijskih obveza (i samo pri takvoj zaštiti), umjesto odredaba iz ovog standarda subjekt može primijeniti odredbe o računovodstvu zaštite od rizika iz MRS-a 39. U tom slučaju subjekt mora primijeniti i posebne odredbe o računovodstvu zaštite fer vrijednosti za zaštitu portfelja od kamatnog rizika i iznos u valuti odrediti kao stavku zaštićenu od rizika (vidjeti točke 81.A i 89.A te točke od VP114. do VP132. MRS-a 39).

6.2.   INSTRUMENTI ZAŠTITE OD RIZIKA

Instrumenti koji su primjereni kao instrumenti zaštite od rizika

6.2.1

Derivatni instrument koji se mjeri po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka može biti određen kao instrument zaštite od rizika, uz iznimku nekih pisanih opcija (vidjeti točku B.6.2.4.).

6.2.2

Nederivatna financijska imovina ili nederivatna financijska obveza koja se mjeri po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka može biti određena kao instrument zaštite od rizika, osim ako je riječ o financijskoj obvezi određenoj po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka za koju se iznos promjene fer vrijednosti koji se može pripisati promjenama kreditnog rizika te obveze prezentira u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u skladu s točkom 5.7.7. Kad je riječ o zaštiti od valutnog rizika, komponenta valutnog rizika nederivatne financijske imovine ili nederivatne financijske obveze može biti određena kao instrument zaštite od rizika ako nije ulaganje u vlasnički instrument čije je promjene fer vrijednosti subjekt odlučio prezentirati u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u skladu s točkom 5.7.5.

6.2.3

Za potrebe računovodstva zaštite od rizika samo ugovori sa strankom izvan izvještajnog subjekta (odnosno strankom izvan grupe ili pojedinačnog subjekta o kojemu se izvještava) mogu biti određeni kao instrumenti zaštite od rizika.

Određivanje instrumenata zaštite od rizika

6.2.4

Primjeren instrument zaštite od rizika mora u cijelosti biti određen kao instrument zaštite od rizika. Dopuštene su samo sljedeće iznimke:

(a)

odvajanje unutarnje vrijednosti i vremenske vrijednosti ugovora o opciji i određivanje samo promjene unutarnje vrijednosti opcije kao instrumenta zaštite od rizika, a ne i promjene vremenske vrijednosti (vidjeti točku 6.5.15. i točke od B.6.5.29. do B.6.5.33.);

(b)

odvajanje terminskog elementa i spot elementa terminskog ugovora i određivanje samo promjene vrijednosti spot elementa terminskog ugovora kao instrumenta zaštite od rizika, a ne i terminskog elementa; slično se tomu i raspon osnovice stranih valuta može odvojiti i isključiti iz određivanja financijskog instrumenta kao instrumenta zaštite od rizika (vidjeti točku 6.5.16. i točke od B.6.5.34. do B.6.5.39.) i

(c)

dio čitavog instrumenta zaštite od rizika, na primjer 50 posto nominalnog iznosa, može se odrediti kao instrument zaštite od rizika u odnosu zaštite od rizika. Međutim, instrument zaštite od rizika ne može se odrediti za dio njegove promjene fer vrijednosti koja proizlazi samo iz dijela vremenskog razdoblja tijekom kojeg vrijedi instrument zaštite od rizika.

6.2.5

Subjekt može sagledati u kombinaciji i zajedno odrediti kao instrument zaštite od rizika svaku kombinaciju navedenoga u nastavku (pa i ako se rizik ili rizici koji proizlaze iz određenih instrumenata zaštite prebijaju s rizicima koji proizlaze iz drugih):

(a)

derivatni instrumenti ili njihovi dijelovi i

(b)

nederivatni instrumenti ili njihovi dijelovi.

6.2.6

Međutim, derivatni instrument koji uključuje izdanu opciju i kupljenu opciju (na primjer kamatni ovratnik) nije primjeren kao instrument zaštite od rizika ako je na datum određivanja u stvarnosti neto izdana opcija (osim ako jest primjeren instrument u skladu s točkom B.6.2.4.). Slično tomu, dva ili više instrumenata (ili njihovi dijelovi) mogu se zajednički odrediti kao instrument zaštite od rizika samo ako u kombinaciji ni jedan od njih na datum određivanja u stvarnosti nije neto izdana opcija (osim ako jest primjeren instrument u skladu s točkom B.6.2.4.).

6.3.   STAVKE ZAŠTIĆENE OD RIZIKA

Stavke koje su primjerene kao stavke zaštićene od rizika

6.3.1

Stavka zaštićena od rizika može biti priznata imovina ili obveza, nepriznata čvrsta obveza, predviđena transakcija ili neto ulaganje u inozemno poslovanje. Stavka zaštićena od rizika može biti:

(a)

pojedinačna stavka ili

(b)

skupina stavki (u skladu s točkama od 6.6.1. do 6.6.6. i točkama od B.6.6.1. do B.6.6.16.).

Stavka zaštićena od rizika može biti i komponenta takve stavke ili skupine stavki (vidjeti točku 6.3.7. i točke od B.6.3.7. do B.6.3.25.).

6.3.2

Stavku zaštićenu od rizika mora biti moguće pouzdano izmjeriti.

6.3.3

Ako je stavka zaštićena od rizika predviđena transakcija (ili njezina komponenta), ta transakcija mora biti vrlo vjerojatna.

6.3.4

Ukupna izloženost koja je kombinacija izloženosti koja bi mogla biti primjerena kao stavka zaštićena od rizika u skladu s točkom 6.3.1. i derivatnog instrumenta može biti određena kao stavka zaštićena od rizika (vidjeti točke od B.6.3.3. do B.6.3.4.). To uključuje predviđenu transakciju ukupne izloženosti (odnosno neobvezatne, ali očekivane buduće transakcije koje bi mogle uzrokovati izloženost i derivatni instrument) ako je ta ukupna izloženost vrlo vjerojatna i ako je, nakon što nastane i stoga prestane biti predviđanje, primjerena kao stavka zaštićena od rizika.

6.3.5

U računovodstvu zaštite od rizika samo se imovina, obveze, čvrste obveze ili vrlo vjerojatne predviđene transakcije koje uključuju stranku izvan izvještajnog subjekta mogu odrediti kao stavke zaštićene od rizika. Računovodstvo zaštite od rizika može se primijeniti na transakcije između subjekata iste grupe samo u pojedinačnim ili nekonsolidiranim financijskim izvještajima tih subjekata, ali ne u konsolidiranim financijskim izvještajima grupe, uz iznimku konsolidiranih financijskih izvještaja investicijskog subjekta, u smislu definicije iz MSFI-ja 10, u kojima transakcije između investicijskog subjekta i njegovih ovisnih subjekata koje se mjere po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka neće biti isključene iz konsolidiranih financijskih izvještaja.

6.3.6

Međutim, kao iznimka od točke 6.3.5., valutni rizik za monetarnu stavku unutar grupe (npr. obveza/potraživanje između dvaju ovisnih subjekata) može biti stavka zaštićena od rizika u konsolidiranim financijskim izvještajima ako uzrokuje izloženost dobiti ili gubicima koji proizlaze iz promjena tečaja koji nisu u potpunosti uklonjeni konsolidacijom u skladu s MRS-om 21 Učinci promjena tečaja stranih valuta. U skladu s MRS-om 21, dobit ili gubici koji proizlaze iz promjene tečaja stranih valuta za monetarne stavke unutar grupe nisu u potpunosti uklonjeni konsolidacijom ako se s takvom monetarnom stavkom posluje između dva subjekta unutar grupe s različitim funkcionalnim valutama. Nadalje, valutni rizik vrlo vjerojatne predviđene transakcije unutar grupe može biti stavka zaštićena od rizika u konsolidiranim financijskim izvještajima ako je transakcija izražena u valuti koja nije funkcionalna valuta subjekta koji ulazi u tu transakciju i ako će valutni rizik utjecati na konsolidiranu dobit ili gubitak.

Određivanje stavki zaštićenih od rizika

6.3.7

Subjekt kao zaštićenu stavku u odnosu zaštite od rizika može odrediti pojedinu stavku u cijelosti ili neku njezinu komponentu. Cjelokupna stavka uključuje sve promjene novčanih tokova ili fer vrijednosti stavke. Komponenta ne uključuje cjelokupnu promjenu fer vrijednosti ili promjenjivost novčanih tokova stavke. U tom slučaju subjekt može kao stavke zaštićene od rizika odrediti samo sljedeće komponente (uključujući njihove kombinacije):

(a)

samo promjene novčanih tokova ili fer vrijednosti stavke koje je moguće pripisati određenom riziku ili rizicima (komponenta rizika), pod uvjetom da je komponentu rizika moguće zasebno utvrditi i pouzdano mjeriti na temelju ocjene u kontekstu određene strukture tržišta (vidjeti točke od B.6.3.8. do B.6.3.15.). Za komponente rizika određuju se samo promjene novčanih tokova ili fer vrijednosti zaštićene stavke koje su iznad ili ispod određene cijene ili neke druge varijable (jednostrani rizik);

(b)

jedan odabrani ugovorni novčani tok ili više njih;

(c)

komponente nominalnog iznosa, odnosno određeni dio iznosa stavke (vidjeti točke od B.6.3.16. do B.6.3.20.).

6.4.   MJERILA PRIHVATLJIVOSTI ZA PRIMJENU RAČUNOVODSTVA ZAŠTITE OD RIZIKA

6.4.1

Odnos zaštite od rizika ispunjava uvjete računovodstva zaštite od rizika samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

odnos zaštite od rizika uključuje samo prihvatljive instrumente zaštite od rizika i prihvatljive stavke zaštićene od rizika;

(b)

po uspostavi odnosa zaštite postoji službeno određivanje i dokumentiranje odnosa zaštite od rizika te cilja i strategije upravljanja rizicima subjekta za provedbu zaštite od rizika. Predmetna dokumentacija mora uključivati identifikaciju instrumenta zaštite od rizika, stavku zaštićenu od rizika, vrstu rizika za koji se pruža zaštita i način na koji će subjekt procijeniti ispunjuje li odnos zaštite od rizika zahtjeve u pogledu učinkovitosti zaštite (uključujući analizu izvora neučinkovitosti zaštite te način na koji će subjekt odrediti omjer zaštite od rizika);

(c)

odnos zaštite od rizika ispunjuje sve sljedeće zahtjeve u pogledu učinkovitosti zaštite:

i.

između zaštićene stavke i instrumenta zaštite od rizika postoji ekonomski odnos (vidjeti točke od B.6.4.4. do B.6.4.6.);

ii.

učinak kreditnog rizika nije presudan za promjene vrijednosti koje proizlaze iz tog ekonomskog odnosa (vidjeti točke od B.6.4.7. do B.6.4.8.) i

iii.

omjer zaštite u odnosu zaštite od rizika jednak je omjeru koji proizlazi iz količine zaštićene stavke koju subjekt stvarno štiti od rizika i količine instrumenta zaštite kojim se subjekt stvarno koristi radi zaštite te količine stavke od rizika. Međutim, takvo određivanje ne smije odražavati neravnotežu između odgovarajućeg pondera zaštićene stavke i instrumenta zaštite zbog kojeg bi mogla nastati neučinkovitost zaštite (bez obzira je li priznata ili nije) koja bi mogla uzrokovati računovodstveni ishod koji odstupa od svrhe računovodstva zaštite od rizika (vidjeti točke od B.6.4.9. do B.6.4.11.).

6.5.   OBRAČUNAVANJE PRIHVATLJIVIH ODNOSA ZAŠTITE OD RIZIKA

6.5.1

Subjekt primjenjuje računovodstvo zaštite od rizika na odnose zaštite koji ispunjavaju mjerila prihvatljivosti iz točke 6.4.1. (što uključuje i odluku subjekta o određivanju odnosa zaštite od rizika).

6.5.2

Postoje tri vrste odnosa zaštite od rizika:

(a)

zaštita fer vrijednosti od rizika: zaštita od izloženosti promjenama fer vrijednosti priznate imovine ili obveze, ili nepriznate čvrste obveze ili komponente takve stavke, koja se može pripisati određenom riziku i može utjecati na račun dobiti i gubitka;

(b)

zaštita novčanog toka od rizika: zaštita od izloženosti promjenama novčanih tokova koja se može pripisati određenom riziku povezanom s priznatom imovinom ili obvezom ili njezinom komponentom (kao što su sva ili neka buduća plaćanja kamata na dugovanja s promjenjivom kamatnom stopom) ili s vrlo vjerojatnom predviđenom transakcijom i koja može utjecati na račun dobiti i gubitka;

(c)

zaštita neto ulaganja u inozemno poslovanje od rizika, kako je utvrđeno u MRS-u 21.

6.5.3

Ako je zaštićena stavka vlasnički instrument za koji je promjene fer vrijednosti subjekt odlučio prezentirati u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u skladu s točkom 5.7.5., izloženost za koju se pruža zaštita iz točke 6.5.2. podtočke (a) mora biti izloženost koja bi mogla utjecati na ostalu sveobuhvatnu dobit. Isključivo u tom slučaju priznata neučinkovitost zaštite prezentira se u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti.

6.5.4

Zaštita čvrste obveze od valutnog rizika može se obračunati kao zaštita fer vrijednosti ili zaštita novčanog toka.

6.5.5

Ako odnos zaštite od rizika prestane ispunjavati zahtjev o učinkovitosti zaštite u pogledu omjera zaštite od rizika (vidjeti točku 6.4.1 podtočku (c) alineju iii.), ali ako cilj upravljanja rizicima za taj određeni odnos zaštite ostane nepromijenjen, subjekt usklađuje omjer zaštite u odnosu zaštite od rizika tako da taj odnos ponovno udovoljava mjerilima prihvatljivosti (što se u ovom standardu naziva „ponovno uravnoteženje” – vidjeti točke od B.6.5.7. do B.6.5.21.).

6.5.6

Subjekt prestaje primjenjivati računovodstvo zaštite od rizika samo ako odnos zaštite (ili dio odnosa zaštite od rizika) prestane ispunjavati mjerila prihvatljivosti (prema potrebi vodeći računa o ponovnom uravnoteženju odnosa zaštite od rizika). To uključuje slučajeve kada instrument zaštite od rizika prestane vrijediti ili bude prodan, raskinut ili iskorišten. U tom smislu zamjena ili prijenos instrumenta zaštite od rizika u drugi instrument zaštite od rizika nije prestanak valjanosti ni raskid ako su takva zamjena ili prijenos dio dokumentiranog cilja upravljanja rizicima subjekta i ako su usklađeni s njime. Nadalje, u tom se smislu ne smatra da je došlo do prestanka valjanosti ili raskida instrumenta zaštite u sljedećim slučajevima:

(a)

ako su sudionici u instrumentu zaštite, zbog postojećih zakona ili propisa ili uvođenja novih zakona ili propisa, sporazumni da svoju izvornu drugu stranu zamijene jednom ili više klirinških drugih strana, čime potonje postaju nove druge strane za sve sudionike. U tom smislu, klirinška druga strana jest središnja druga strana (ponekad se naziva „klirinška organizacija” ili „klirinška agencija”) ili subjekt odnosno subjekti, na primjer klirinški član klirinške organizacije ili klijent klirinškog člana klirinške organizacije, koji djeluju kao druge strane u obavljanju kliringa preko središnje druge strane. Međutim, ako sudionici instrumenta zaštite svoje izvorne druge strane zamijene različitim drugim stranama, zahtjev iz ove podtočke ispunjen je samo ako svaki od tih sudionika obavi kliring s istom središnjom drugom stranom;

(b)

druge moguće izmjene instrumenta zaštite ograničene su na one koje su nužne kako bi se provela zamjena druge strane. Dopuštene su samo izmjene sukladne s uvjetima koji bi se očekivali da je kliring instrumenta zaštite prvotno obavila klirinška druga strana. Time su obuhvaćene izmjene zahtjeva povezanih sa založnim jamstvom, prava na prijeboj potraživanja i dugovanja te zaračunane pristojbe.

Prestanak primjene računovodstva zaštite od rizika može utjecati na odnos zaštite od rizika u cijelosti ili samo na neki njegov dio (u tom se slučaju zaštita i dalje obračunava na preostali dio odnosa zaštite od rizika).

6.5.7

Subjekt primjenjuje:

(a)

točku 6.5.10. ako prestaje obračunavati zaštitu fer vrijednosti u kojoj je zaštićena stavka financijski instrument koji se mjeri po amortiziranom trošku (ili njegova komponenta) i

(b)

točku 6.5.12. ako prestaje obračunavati zaštitu novčanih tokova od rizika.

Zaštite fer vrijednosti od rizika

6.5.8

Sve dok zaštita fer vrijednosti ispunjava mjerila prihvatljivosti iz točke 6.4.1., odnos zaštite od rizika obračunava se kako slijedi:

(a)

dobit ili gubitak po instrumentu zaštite od rizika priznaju se u računu dobiti i gubitka (ili u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti ako se instrumentom zaštite štiti vlasnički instrument za koji je promjene fer vrijednosti subjekt odlučio prezentirati u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u skladu s točkom 5.7.5.);

(b)

knjigovodstvena vrijednost stavke zaštićene od rizika (ako je primjenjivo) usklađuje se za dobit ili gubitak od zaštite po stavci zaštićenoj od rizika koji se priznaju u računu dobiti i gubitka. Ako je zaštićena stavka financijska imovina (ili njezina komponenta) koja se mjeri po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit u skladu s točkom 4.1.2.A, dobit ili gubitak od zaštite po stavci zaštićenoj od rizika priznaju se u računu dobiti i gubitka. Međutim, ako je zaštićena stavka vlasnički instrument za koji je promjene fer vrijednosti subjekt odlučio prezentirati u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u skladu s točkom 5.7.5., ti iznosi ostaju u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti. Ako je zaštićena stavka nepriznata čvrsta obveza (ili njezina komponenta), kumulativna promjena fer vrijednosti stavke zaštićene od rizika nakon njezina određivanja priznaje se kao imovina ili obveza s odgovarajućom dobiti ili gubitkom priznatima u računu dobiti i gubitka.

6.5.9

Kada je u okviru zaštite fer vrijednosti zaštićena stavka čvrsta obveza stjecanja imovine ili preuzimanja obveze (ili njezina komponenta), početna knjigovodstvena vrijednost imovine ili obveze, koja proizlazi iz subjektova ispunjenja čvrste obveze, usklađuje se kako bi se u nju uključila kumulativna promjena fer vrijednosti zaštićene stavke koja je priznata u izvještaju o financijskom položaju.

6.5.10

Usklađenja proizašla iz točke 6.5.8. podtočke (b) amortiziraju se u računu dobiti i gubitka ako je zaštićena stavka financijski instrument (ili njegova komponenta) koji se mjeri po amortiziranom trošku. Amortizacija može započeti čim dođe do usklađivanja, a najkasnije kada se zaštićena stavka prestane usklađivati za dobit ili gubitke od zaštite od rizika. Amortizacija se temelji na ponovno izračunanoj efektivnoj kamatnoj stopi na datum početka amortizacije. U slučaju financijske imovine (ili njezine komponente) koja je stavka zaštićena od rizika i koja se mjeri po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit u skladu s točkom 4.1.2.A, amortizacija se provodi na isti način, ali u iznosu koji predstavlja kumulativnu dobit ili gubitak koji su prethodno priznati u skladu s točkom 6.5.8. podtočkom (b), umjesto usklađivanjem knjigovodstvene vrijednosti.

Zaštita novčanih tokova

6.5.11

Sve dok zaštita novčanog toka ispunjava mjerila prihvatljivosti iz točke 6.4.1., odnos zaštite od rizika obračunava se kako slijedi:

(a)

zasebna komponenta vlasničkog kapitala povezana sa stavkom zaštićenom od rizika (rezerva za zaštitu novčanih tokova od rizika) usklađuje se na niži od sljedećih (apsolutno izraženih) iznosa:

i.

kumulativnu dobit ili gubitak po instrumentu zaštite od rizika od uvođenja zaštite i

ii.

kumulativnu promjenu fer vrijednosti (sadašnja vrijednost) stavke zaštićene od rizika (odnosno sadašnja vrijednost kumulativne promjene očekivanih budućih novčanih tokova zaštićenih od rizika) od uvođenja zaštite;

(b)

dio dobiti ili gubitka po instrumentu zaštite od rizika koji je određen kao učinkovita zaštita (odnosno dio koji se prebija s promjenom rezerve za zaštitu novčanog toka od rizika obračunanom u skladu s podtočkom (a)) priznaje se u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti;

(c)

preostala dobit ili gubitak po instrumentu zaštite od rizika (ili dobit ili gubitak potrebni za uravnoteženje promjene rezerve za zaštitu novčanog toka od rizika obračunane u skladu s podtočkom (a)) neučinkovita je zaštita koja se priznaje u računu dobiti i gubitka;

(d)

iznos akumuliran u rezervi za zaštitu novčanog toka od rizika u skladu s podtočkom (a) obračunava se kako slijedi:

i.

ako zaštićena predviđena transakcija naknadno dovede do priznavanja nefinancijske imovine ili nefinancijske obveze ili ako zaštićena predviđena transakcija za nefinancijsku imovinu ili nefinancijsku obvezu postane čvrsta obveza na koju se primjenjuje računovodstvo zaštite fer vrijednosti od rizika, subjekt taj iznos briše iz rezerve za zaštitu novčanog toka od rizika i izravno ga uključuje u početni trošak ili ostalu knjigovodstvenu vrijednost imovine ili obveze. To nije reklasifikacijsko usklađenje (vidjeti MRS 1) te stoga ne utječe na ostalu sveobuhvatnu dobit;

ii.

u slučaju zaštita novčanih tokova, osim onih iz alineje i., taj se iznos reklasificira iz rezerve za zaštitu novčanog toka od rizika u račun dobiti i gubitka kao reklasifikacijsko usklađenje (vidjeti MRS 1) u istom razdoblju ili razdobljima tijekom kojih očekivani budući novčani tokovi zaštićeni od rizika utječu na dobit ili gubitak (na primjer u razdobljima u kojima se priznaje prihod od kamata ili rashod za kamate ili izvrši predviđena prodaja);

iii.

međutim, ako taj iznos predstavlja gubitak i ako subjekt očekuje da čitav gubitak ili njegov dio neće biti nadoknađeni u jednom ili više budućih razdoblja, iznos za koji se očekuje da neće biti nadoknađen odmah reklasificira u račun dobiti i gubitka kao reklasifikacijsko usklađenje (vidjeti MRS 1).

6.5.12

Ako subjekt prestane obračunavati zaštitu novčanog toka od rizika (vidjeti točku 6.5.6. i točku 6.5.7. podtočku (b)), iznos akumuliran u rezervi za zaštitu novčanog toka od rizika u skladu s točkom 6.5.11. podtočkom (a) obračunava kako slijedi:

(a)

ako se i dalje očekuje ostvarenje budućih novčanih tokova zaštićenih od rizika, taj iznos ostaje u rezervi za zaštitu novčanog toka od rizika sve do ostvarenja budućih novčanih tokova ili dok se primjenjuje točka 6.5.11. podtočka (d) alineja iii. Kada se ostvare budući novčani tokovi, primjenjuje se točka 6.5.11. podtočka (d);

(b)

ako se više ne očekuje ostvarenje budućih novčanih tokova zaštićenih od rizika, taj se iznos odmah reklasificira iz rezerve za zaštitu novčanog toka od rizika u račun dobiti i gubitka kao reklasifikacijsko usklađenje (vidjeti MRS 1). I dalje se može očekivati ostvarenje budućeg novčanog toka zaštićenog od rizika čije ostvarenje više nije vrlo vjerojatno.

Zaštita neto ulaganja u inozemno poslovanje

6.5.13

Zaštita neto ulaganja u inozemno poslovanje od rizika, uključujući zaštitu monetarne stavke koja se obračunava kao dio neto ulaganja (vidjeti MRS 21), obračunava se na sličan način kao zaštita novčanih tokova:

(a)

dio dobiti ili gubitka po instrumentu zaštite od rizika koji je određen kao učinkovita zaštita priznaje se u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti (vidjeti točku 6.5.11.) i

(b)

neučinkoviti dio priznaje se u računu dobiti i gubitka.

6.5.14

Kumulativna dobit ili gubitak po instrumentu zaštite od rizika koji su povezani s učinkovitim dijelom zaštite akumuliranim u rezervi za preračunavanje stranih valuta reklasificiraju se pri otuđenju ili djelomičnom otuđenju inozemnog poslovanja iz vlasničkog kapitala u račun dobiti i gubitka kao reklasifikacijsko usklađenje (vidjeti MRS 1) u skladu s točkama od 48. do 49. MRS-a 21.

Obračunavanje vremenske vrijednosti opcija

6.5.15

Ako subjekt odvaja unutarnju vrijednost i vremensku vrijednost ugovora o opciji i određuje samo promjenu unutarnje vrijednosti opcije kao instrument zaštite od rizika (vidjeti točku 6.2.4. podtočku (a)), vremensku vrijednost opcije obračunava kako slijedi (vidjeti točke od B.6.5.29. do B.6.5.33.):

(a)

subjekt razlikuje vremensku vrijednost opcija po vrsti stavke zaštićene od rizika koja se opcijom štiti od rizika (vidjeti točku B.6.5.29.):

i.

stavka zaštićena od rizika povezana s transakcijom ili

ii.

stavka zaštićena od rizika povezana s vremenskim razdobljem;

(b)

promjena fer vrijednosti vremenske vrijednosti opcije kojom se od rizika štiti stavka zaštićena od rizika povezana s transakcijom priznaje se u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u mjeri u kojoj se odnosi na zaštićenu stavku i akumulira se u posebnoj komponenti vlasničkog kapitala. Kumulativna promjena fer vrijednosti koja proizlazi iz vremenske vrijednosti opcije akumulirane u posebnoj komponenti vlasničkog kapitala („iznos”) obračunava se kako slijedi:

i.

ako stavka zaštićena od rizika naknadno dovede do priznavanja nefinancijske imovine ili nefinancijske obveze ili čvrste obveze za nefinancijsku imovinu ili nefinancijsku obvezu na koju se primjenjuje računovodstvo zaštite fer vrijednosti od rizika, subjekt taj iznos briše iz posebne komponente vlasničkog kapitala i izravno ga uključuje u početni trošak ili ostalu knjigovodstvenu vrijednost imovine ili obveze. To nije reklasifikacijsko usklađenje (vidjeti MRS 1) te stoga ne utječe na ostalu sveobuhvatnu dobit;

ii.

u slučaju odnosa zaštite od rizika, osim onih iz alineje i., taj se iznos reklasificira iz posebne komponente vlasničkog kapitala u račun dobiti i gubitka kao reklasifikacijsko usklađenje (vidjeti MRS 1) u istom razdoblju ili razdobljima tijekom kojih očekivani budući novčani tokovi zaštićeni od rizika utječu na dobit ili gubitak (na primjer kada se izvrši predviđena prodaja);

iii.

međutim, ako se ne očekuje da će čitav iznos ili njegov dio biti nadoknađen u jednome ili više budućih razdoblja, iznos za koji se ne očekuje da će biti nadoknađen odmah se reklasificira u račun dobiti i gubitka kao reklasifikacijsko usklađenje (vidjeti MRS 1).

(c)

promjena fer vrijednosti vremenske vrijednosti opcije kojom se od rizika štiti stavka zaštićena od rizika povezana s vremenskim razdobljem priznaje se u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u mjeri u kojoj se odnosi na zaštićenu stavku i akumulira se u posebnoj komponenti vlasničkog kapitala. Vremenska vrijednost na datum određivanja opcije kao instrumenta zaštite od rizika u mjeri u kojoj se odnosi na zaštićenu stavku sustavno se i smisleno amortizira tijekom razdoblja u kojem bi usklađenje za zaštitu od rizika unutarnje vrijednosti opcije moglo utjecati na dobiti ili gubitak (ili ostalu sveobuhvatnu dobit ako je zaštićena stavka vlasnički instrument za koji je promjene fer vrijednosti subjekt odlučio prezentirati u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u skladu s točkom 5.7.5.). Stoga se u svakom izvještajnom razdoblju iznos amortizacije iz posebne komponente vlasničkog kapitala reklasificira u račun dobiti i gubitka kao reklasifikacijsko usklađenje (vidjeti MRS 1). Međutim, ako se računovodstvo zaštite od rizika prestane primjenjivati na odnos zaštite od rizika koji uključuje promjenu unutarnje vrijednosti opcije kao instrumenta zaštite od rizika, neto iznos (odnosno uključujući kumulativnu amortizaciju) akumuliran u posebnoj komponenti vlasničkog kapitala odmah se reklasificira u račun dobiti i gubitka kao reklasifikacijsko usklađenje (vidjeti MRS 1).

Obračunavanje terminskog elementa terminskih ugovora i raspona valutne osnovice financijskih instrumenata

6.5.16

Ako subjekt odvaja terminski i spot element terminskog ugovora i kao instrument zaštite od rizika odredi samo promjenu vrijednosti spot elementa terminskog ugovora ili kada subjekt odvaja raspon valutne osnovice financijskog instrumenta i isključi ga iz određivanja tog financijskog instrumenta kao instrumenta zaštite od rizika (vidjeti točku 6.2.4 podtočku (b)), subjekt na terminski element terminskog ugovora ili na raspon valutne osnovice može primijeniti točku 6.5.15. na isti način na koji se ona primjenjuje na vremensku vrijednost opcije. U tom slučaju subjekt primjenjuje smjernice za primjenu iz točaka od B.6.5.34. do B.6.5.39.

6.6.   ZAŠTITA SKUPINE STAVKI OD RIZIKA

Prihvatljivost skupine stavki kao stavke zaštićene od rizika

6.6.1

Skupina stavki (uključujući skupinu stavki koje predstavljaju neto poziciju; vidjeti točke od B.6.6.1. do B.6.6.8.) prihvatljiva je kao stavka zaštićena od rizika samo u sljedećim slučajevima:

(a)

ako uključuje stavke (kao i komponente stavki) koje su pojedinačno prihvatljive stavke zaštićene od rizika,

(b)

ako se stavkama u skupini, u svrhu upravljanja rizicima, upravlja na skupnoj osnovi i

(c)

ako je, u slučaju zaštite novčanog toka skupine stavki od rizika, kod kojih se ne očekuje da će promjenjivost novčanih tokova biti približno razmjerna ukupnoj promjenjivosti novčanih tokova skupine na način da nastanu stanja rizika za prijeboj:

i.

riječ o zaštiti od valutnog rizika i ako je

ii.

u određivanju te neto pozicije navedeno izvještajno razdoblje u kojem se očekuje da će predviđene transakcije utjecati na dobit ili gubitak, kao i njihova vrsta i opseg (vidjeti točke od B.6.6.7. do B.6.6.8.).

Određivanje komponente nominalnog iznosa

6.6.2

Komponenta koja je dio prihvatljive skupine stavki prihvatljiva je stavka zaštićena od rizika ako je određivanje usklađeno s ciljem upravljanja rizicima subjekta.

6.6.3

Komponenta sloja čitave skupine stavki (na primjer donji sloj) prihvatljiva je za računovodstvo zaštite od rizika samo u sljedećim slučajevima:

(a)

ako se može zasebno utvrditi i pouzdano mjeriti;

(b)

ako je cilj upravljanja rizicima zaštita komponente sloja;

(c)

ako su stavke u čitavoj skupini, iz kojih je utvrđen sloj, izložene istom riziku za koji se pruža zaštita (tako da određene stavke iz čitave skupine koje čine zaštićeni sloj znatno ne utječu na mjerenje sloja zaštićenog od rizika);

(d)

ako za zaštitu postojećih stavki (na primjer, nepriznate čvrste obveze ili priznate imovine) subjekt može odrediti i pratiti čitavu skupinu stavki iz kojih je utvrđen sloj zaštićen od rizika (tako da je subjekt u stanju ispuniti zahtjeve za obračunavanje prihvatljivih odnosa zaštite od rizika) i

(e)

ako stavke u skupini koje uključuju opcije prijevremenog plaćanja ispunjavaju zahtjeve za komponente nominalnog iznosa (vidjeti točku B.6.3.20.).

Prezentiranje

6.6.4

Za zaštitu skupine stavki sa stanjima rizika za prijeboj (odnosno u zaštiti neto stanja) kod kojih rizik za koji se pruža zaštita utječe na različite stavke u računu dobiti i gubitka i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti, sva dobit ili gubici od zaštite od rizika u tom izvještaju prezentiraju se odvojeno od stavki na koje utječu stavke zaštićene od rizika. Stoga u tom izvještaju iznos stavke koja je povezana sa samom stavkom zaštićenom od rizika (na primjer prihodi od prodaje ili troškovi prodaje) ostaje nepromijenjen.

6.6.5

Za imovinu i obveze koje su u zaštiti fer vrijednosti od rizika zaštićene zajedno kao skupina, dobit ili gubitak u izvještaju o financijskom položaju pojedinačne imovine i obveza priznaju se kao usklađenje knjigovodstvene vrijednosti odgovarajućih pojedinačnih stavki koje čine skupinu u skladu s točkom 6.5.8. podtočkom (b).

Neto stanja nulte vrijednosti

6.6.6

Ako je stavka zaštićena od rizika skupina koja je neto stanje nulte vrijednosti (odnosno samim se zaštićenim stavkama u cijelosti prebija rizik kojim se upravlja na skupnoj osnovi), subjektu je dopušteno odrediti je u odnosu zaštite od rizika koji ne uključuje instrument zaštite od rizika pod sljedećim uvjetima:

(a)

ako je zaštita dio strategije obnavljanja zaštite neto stanja od rizika, kojom subjekt tijekom vremena rutinski zaštićuje nova stanja iste vrste (na primjer, kada transakcije ulaze u vremensko razdoblje u kojem subjekt primjenjuje zaštitu od rizika);

(b)

ako se veličina zaštićenog neto stanja mijenja tijekom trajanja strategije obnavljanja zaštite neto stanja od rizika i ako se subjekt koristi prihvatljivim instrumentima zaštite za zaštitu neto stanja od rizika (odnosno kada neto stanje nije nula);

(c)

ako se računovodstvo zaštite obično primjenjuje na takva neto stanja kada neto stanje nije nula i ako je zaštićeno prihvatljivim instrumentima zaštite od rizika i

(d)

ako bi zbog neprimjenjivanja računovodstva zaštite na neto stanja nulte vrijednosti nastali neusklađeni računovodstveni ishodi jer se pri obračunavanju ne bi priznala stanja rizika za prijeboj, a koja bi inače bila priznata u zaštiti neto stanja od rizika.

6.7.   MOGUĆNOST MJERENJA IZLOŽENOSTI KREDITNOM RIZIKU PO FER VRIJEDNOSTI KROZ RAČUN DOBITI I GUBITKA

Prihvatljivost izloženosti kreditnom riziku za određivanje po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka

6.7.1

Ako subjekt upotrebljava kreditni derivatni instrument koji se mjeri po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka za upravljanje kreditnim rizikom čitavog financijskog instrumenta ili njegova dijela (izloženost kreditnom riziku), subjekt može odrediti da se taj financijski instrument, u mjeri u kojoj se njime tako upravlja (odnosno čitavim instrumentom ili njegovim dijelom), mjeri po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka u sljedećim slučajevima:

(a)

ako naziv izloženosti kreditnom riziku (na primjer dužnik ili imatelj obveza na temelju zajma) odgovara referentnom subjektu kreditnog derivatnog instrumenta („podudarnost naziva”) i

(b)

ako ročnost financijskog instrumenta odgovara ročnosti instrumenata koji mogu biti isporučeni u skladu s kreditnim derivatnim instrumentom.

Subjekt može izvršiti navedeno određivanje bez obzira na to ulazi li financijski instrument kojim se upravlja u svrhu kreditnog rizika u područje primjene ovog standarda (na primjer, subjekt može odrediti obveze na temelju zajma koje ne ulaze u područje primjene ovog standarda). Subjekt taj financijski instrument može odrediti pri početnom priznavanju, nakon početnog priznavanja ili dok je instrument nepriznat. Subjekt je dužan istodobno dokumentirati određenje.

Obračunavanje izloženosti kreditnom riziku određenih po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka

6.7.2

Ako je u skladu s točkom 6.7.1. određeno da se financijski instrument mjeri po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka nakon njegova početnog priznavanja ili ako prethodno nije priznat, svaka moguća razlika između knjigovodstvene vrijednosti i fer vrijednosti u trenutku određivanja odmah se priznaje u računu dobiti i gubitka. Za financijsku se imovinu koja se mjeri po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit u skladu s točkom 4.1.2.A kumulativna dobit ili gubitak prethodno priznati u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti odmah reklasificiraju iz vlasničkog kapitala u račun dobiti i gubitka kao reklasifikacijsko usklađenje (vidjeti MRS 1).

6.7.3

Subjekt prestaje mjeriti financijski instrument ili dio financijskog instrumenta koji je doveo do nastanka kreditnog rizika po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka u sljedećim slučajevima:

(a)

ako mjerila prihvatljivosti iz točke 6.7.1. više nisu ispunjena, na primjer:

i.

ako kreditni derivatni instrument ili povezani financijski instrument koji je doveo do nastanka kreditnog rizika prestane vrijediti ili bude prodan, raskinut ili podmiren ili

ii.

ako se kreditnim rizikom financijskog instrumenta prestane upravljati s pomoću kreditnih derivatnih instrumenata. Na primjer, to se može dogoditi zbog poboljšanja kreditne kvalitete dužnika ili imatelja obveze na temelju zajma ili promjena kapitalnih zahtjeva koji se primjenjuju na subjekt i

(b)

drugim propisima nije predviđeno mjerenje financijskog instrumenta koji dovodi do nastanka kreditnog rizika po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka (odnosno, poslovni se model subjekta u međuvremenu nije promijenio, tako da je bila potrebna reklasifikacija u skladu s točkom 4.4.1.).

6.7.4

Ako subjekt prestane mjeriti financijski instrument ili dio financijskog instrumenta koji dovodi do nastanka kreditnog rizika po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka, fer vrijednost tog financijskog instrumenta na datum prestanka mjerenja postaje njegova nova knjigovodstvena vrijednost. Nakon toga primjenjuje se isto mjerenje koje je primijenjeno prije određivanja financijskog instrumenta po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka (uključujući amortizaciju koja proizlazi iz nove knjigovodstvene vrijednosti). Na primjer, financijska imovina koja je izvorno bila klasificirana tako da se mjeri po amortiziranom trošku ponovno se mjeri na taj način i njezina se efektivna kamatna stopa ponovno izračunava na osnovi njezine nove bruto knjigovodstvene vrijednosti na datum prestanka mjerenja po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka.

POGLAVLJE 7.   Datum stupanja na snagu i prijelazne odredbe

7.1.   DATUM STUPANJA NA SNAGU

7.1.1

Subjekt je ovaj standard dužan primijeniti na godišnja razdoblja koja započinju 1. siječnja 2018. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt odluči ranije započeti s primjenom ovog standarda, dužan je objaviti tu činjenicu i istodobno primijeniti sve zahtjeve iz ovog standarda (ali vidjeti i točke 7.1.2., 7.2.21. i 7.3.2.). Dužan je istodobno primijeniti i izmjene iz Dodatka C.

7.1.2

Bez obzira na odredbe iz točke 7.1.1., za godišnja razdoblja koja započinju prije 1. siječnja 2018. subjekt može odabrati da će ranije početi primjenjivati samo odredbe o prezentiranju dobiti i gubitaka po financijskim obvezama određenima po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka iz točke 5.7.1. podtočke (c), točaka od 5.7.7. do 5.7.9., točke 7.2.14. i točaka od B.5.7.5. do B.5.7.20. te da neće primjenjivati ostale odredbe iz ovog standarda. Ako subjekt odluči primijeniti samo navedene točke, dužan je objaviti tu činjenicu i osigurati neprekidna povezana objavljivanja iz točaka od 10. do 11. MSFI-ja 7 (kako je izmijenjen MSFI-jem 9 (2010.)) (vidjeti i točke 7.2.2. i 7.2.15.).

7.1.3

Dokumentom Godišnja poboljšanja MSFI-jeva: ciklus 2010. – 2012., objavljenim u prosincu 2013., slijedom izmjene MSFI-ja 3 izmijenjene su točke 4.2.1. i 5.7.5. Navedenu je izmjenu subjekt obvezan ubuduće primjenjivati na poslovna spajanja na koja se primjenjuje izmjena MSFI-ja 3.

7.1.4

MSFI-jem 15, objavljenim u svibnju 2014., izmijenjene su točke 3.1.1., 4.2.1., 5.1.1., 5.2.1., 5.7.6., B.3.2.13., B.5.7.1., C.5 i C.42. te je izbrisana točka C.16., kao i njezin naslov. Dodane su točke 5.1.3. i 5.7.1.A, kao i definicija u Dodatku A. Subjekt je dužan navedene izmjene primijeniti pri primjeni MSFI-ja 15.

7.2.   PRIJELAZNE ODREDBE

7.2.1

Subjekt ovaj standard primjenjuje retroaktivno, u skladu s MRS-om 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške, osim kako je navedeno u točkama od 7.2.4. do 7.2.26. i u točki 7.2.28. Ovaj se standard ne primjenjuje na stavke koje su se već prestale priznavati na datum prve primjene.

7.2.2

U smislu prijelaznih odredaba u točki 7.2.1., točkama od 7.2.3. do 7.2.28. i točki 7.3.2., datum prve primjene jest datum na koji subjekt prvi put primjenjuje navedene zahtjeve iz ovog standarda i to mora biti početak izvještajnog razdoblja nakon objave ovog standarda. Ovisno o odabranom pristupu subjekta u pogledu primjene MSFI-ja 9, prelazak može uključivati jedan datum ili više od jednog datuma prve primjene različitih zahtjeva.

Prijelazne odredbe o klasificiranju i mjerenju (poglavlja 4. i 5.)

7.2.3

Na datum prve primjene subjekt na temelju činjenica i okolnosti koje postoje na taj datum ispituje ispunjava li financijska imovina uvjet iz točke 4.1.2. podtočke (a) ili točke 4.1.2.A podtočke (a). Klasifikacija koje iz toga proizlazi primjenjuje se retroaktivno, bez obzira na poslovni model subjekta u prethodnim izvještajnim razdobljima.

7.2.4

Ako na datum prve primjene nije izvedivo (kako je utvrđeno u MRS-u 8) ocijeniti promjenu vremenske vrijednosti novčanog elementa u skladu s točkama od B.4.1.9.B do B.4.1.9.D na temelju činjenica i okolnosti koje su postojale pri početnom priznavanju financijske imovine, subjekt obilježja ugovornih novčanih tokova te financijske imovine ocjenjuje na temelju činjenica i okolnosti koje su postojale pri početnom priznavanju financijske imovine, ne uzimajući u obzir odredbe o izmjeni vremenske vrijednosti novčanog elementa iz točaka od B.4.1.9.B do B.4.1.9.D. (vidjeti i točku 42.R iz MSFI-ja 7).

7.2.5

Ako na datum prve primjene nije izvedivo (kako je utvrđeno u MRS-u 8) ocijeniti je li fer vrijednost prijevremenog plaćanja bila beznačajna u skladu s točkom B.4.1.12. podtočkom (c) na temelju činjenica i okolnosti koje su postojale pri početnom priznavanju financijske imovine, subjekt obilježja ugovornih novčanih tokova te financijske imovine ocjenjuje na temelju činjenica i okolnosti koje su postojale pri početnom priznavanju financijske imovine, ne uzimajući u obzir iznimku u pogledu obilježja prijevremenog plaćanja iz točke B.4.1.12. (vidjeti i točku 42.S iz MSFI-ja 7).

7.2.6

Ako subjekt hibridni ugovor mjeri po fer vrijednosti u skladu s točkama 4.1.2.A, 4.1.4. ili 4.1.5., ali ako fer vrijednost hibridnog ugovora nije bila mjerena u usporednim izvještajnim razdobljima, fer vrijednost hibridnog ugovora u usporednim izvještajnim razdobljima mora biti zbroj fer vrijednosti komponenti (odnosno nederivatnog osnovnog ugovora i ugrađenog derivatnog instrumenta) na kraju svakog usporednog izvještajnog razdoblja ako subjekt prepravi prethodna razdoblja (vidjeti točku 7.2.15.).

7.2.7

Ako je primijenio točku 7.2.6., subjekt na datum prve primjene razliku između fer vrijednosti čitavog hibridnog ugovora na datum prve primjene i zbroja fer vrijednosti komponenti hibridnog ugovora na datum prve primjene priznaje u početnoj zadržanoj dobiti (ili, ako je prikladno, druge komponente vlasničkog kapitala) u izvještajnom razdoblju koje uključuje datum prve primjene.

7.2.8

Na datum prve primjene subjekt može učiniti sljedeće:

(a)

odrediti da se financijska imovina mjeri po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka u skladu s točkom 4.1.5. ili

(b)

odrediti ulaganje u vlasnički instrument po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit u skladu s točkom 5.7.5.

Takvo se određivanje temelji na činjenicama i okolnostima koje postoje na datum prve primjene. Ta se klasifikacija primjenjuje retroaktivno.

7.2.9

Subjekt na datum prve primjene:

(a)

poništava svoje prethodno određivanje da se financijska imovina mjeri po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka ako ta financijska imovina ne ispunjava uvjet iz točke 4.1.5.;

(b)

može poništiti svoje ranije određivanje da se financijska imovina mjeri po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka ako ta financijska imovina ispunjava uvjet iz točke 4.1.5.

Takvo se poništavanje određivanja temelji na činjenicama i okolnostima koje postoje na datum prve primjene. Ta se klasifikacija primjenjuje retroaktivno.

7.2.10

Subjekt na datum prve primjene:

(a)

može odrediti da se financijska obveza mjeri po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka u skladu s točkom 4.2.2. podtočkom (a);

(b)

poništava svoje prethodno određivanje da se financijska obveza mjeri po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka ako je takvo određivanje izvršeno pri početnom priznavanju u skladu s uvjetom iz sadašnje točke 4.2.2. podtočke (a) i ako takvo određivanje ne ispunjava taj uvjet na datum prve primjene;

(c)

može poništiti svoje ranije određivanje da se financijska obveza mjeri po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka ako je takvo određivanje izvršeno pri početnom priznavanju u skladu s uvjetom iz sadašnje točke 4.2.2. podtočke (a) i ako takvo određivanje ispunjava taj uvjet na datum prve primjene.

Takvo se određivanje i poništavanje određivanja temelje na činjenicama i okolnostima koje postoje na datum prve primjene. Ta se klasifikacija primjenjuje retroaktivno.

7.2.11

Ako za subjekt nije izvedivo (kako je utvrđeno u MRS-u 8) retroaktivno primijeniti metodu efektivne kamatne stope, subjekt je dužan:

(a)

postupati s fer vrijednošću financijske imovine ili financijske obveze na kraju svakog prezentiranog usporednog izvještajnog razdoblja kao s bruto knjigovodstvenom vrijednošću te financijske imovine ili amortiziranim troškom te financijske obveze ako subjekt prepravi prethodna razdoblja i

(b)

postupati s fer vrijednošću financijske imovine ili financijske obveze na datum prve primjene kao s novom bruto knjigovodstvenom vrijednošću te financijske imovine ili novim amortiziranim troškom te financijske obveze na datum prve primjene ovog standarda.

7.2.12

Ako je subjekt ulaganje u vlasnički instrument bez kotirane cijene na aktivnom tržištu za jednaki instrument (odnosno ulazni podaci prve razine) (ili u derivatnu imovinu koja je povezana s takvim vlasničkim instrumentom i koja se mora podmiriti njegovom isporukom) prethodno obračunavao po trošku nabave (u skladu s MRS-om 39), dužan je taj instrument mjeriti po fer vrijednosti na datum prve primjene. Razlika između prethodne knjigovodstvene vrijednosti i fer vrijednosti priznaje se u početnoj zadržanoj dobiti (ili, ako je prikladno, drugoj komponenti vlasničkog kapitala) u izvještajnom razdoblju koje uključuje datum prve primjene.

7.2.13

Ako je subjekt derivatnu obvezu koja je povezana s i mora biti namirena isporukom vlasničkog instrumenta bez kotirane cijene na aktivnom tržištu za jednaki instrument (odnosno ulazni podaci prve razine) prethodno obračunavao po trošku nabave u skladu s MRS-om 39, dužan je tu derivatnu obvezu mjeriti po fer vrijednosti na datum prve primjene. Razlika između prethodne knjigovodstvene vrijednosti i fer vrijednosti priznaje se u početnoj zadržanoj dobiti u izvještajnom razdoblju koje uključuje datum prve primjene.

7.2.14

Subjekt na datum prve primjene određuje dovodi li postupak iz točke 5.7.7 do stvaranja ili povećanja računovodstvene neusklađenosti u računu dobiti i gubitka na temelju činjenica i okolnosti koje postoje na datum prve primjene. Ovaj se standard primjenjuje retroaktivno, na temelju tog određenja.

7.2.15

Bez obzira na zahtjev iz točke 7.2.1., subjekt koji primijeni odredbe o klasificiranju i mjerenju iz ovog standarda (što uključuje odredbe o mjerenju financijske imovine po amortiziranom trošku i o umanjenju vrijednosti u odjeljku 5.4. i odjeljku 5.5.), dužan je osigurati objavljivanja iz točaka od 42.L do 42.O MSFI-ja 7, ali ne mora prepraviti prethodna razdoblja. Subjekt može prepraviti prethodna razdoblja isključivo ako je to moguće bez upotrebe novijih saznanja. Ako ne prepravi prethodna razdoblja, subjekt razliku između prethodne knjigovodstvene vrijednosti i knjigovodstvene vrijednosti na početku godišnjeg izvještajnog razdoblja koje uključuje datum prve primjene priznaje u početnoj zadržanoj dobiti (ili, ako je prikladno, drugoj komponenti vlasničkog kapitala) u godišnjem izvještajnom razdoblju koje uključuje datum prve primjene. Međutim, ako subjekt prepravi prethodna razdoblja, prepravljeni financijski izvještaji moraju odražavati sve zahtjeve iz ovog standarda. Ako pristup koji subjekt odabere za primjenu MSFI-ja 9 dovede do više od jednog datuma prve primjene različitih zahtjeva, ova se točka primjenjuje na svaki datum prve primjene (vidjeti točku 7.2.2.). To može biti u slučaju kada, na primjer, subjekt odluči ranije primijeniti samo odredbe o prezentiranju dobiti i gubitaka po financijskim obvezama koje su određene po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka u skladu s točkom 7.1.2. prije nego što primijeni ostale odredbe iz ovog standarda.

7.2.16

Ako subjekt izrađuje financijske izvještaje za razdoblja tijekom godine u skladu s MRS-om 34 Financijsko izvještavanje za razdoblja tijekom godine, nije dužan primijeniti odredbe iz ovog standarda na razdoblja tijekom godine prije datuma prve primjene ako to nije izvedivo (kako je utvrđeno u MRS-u 8).

Umanjenje vrijednosti (odjeljak 5.5.)

7.2.17

Odredbe o umanjenju vrijednosti imovine iz odjeljka 5.5. subjekt primjenjuje retroaktivno u skladu s MRS-om 8, točkom 7.2.15. i točkama od 7.2.18. do 7.2.20.

7.2.18

Subjekt se na datum prve primjene koristi razumnim i utemeljenim podacima dostupnima bez nepotrebnih troškova i napora kako bi odredio kreditni rizik na datum početnog priznavanja financijskog instrumenta (ili za obveze na temelju zajma i ugovore o financijskom jamstvu na datum na koji subjekt kao stranka prihvati neopozivu obvezu u skladu s točkom 5.5.6.) i usporedio ga s kreditnim rizikom na datum prve primjene ovog standarda.

7.2.19

Pri određivanju mogućeg znatnog povećanja kreditnog rizika nakon početnog priznavanja, subjekt može primijeniti sljedeće:

(a)

odredbe iz točke 5.5.10. te iz točaka od B.5.5.22. do B.5.5.24. i

(b)

oborivu pretpostavku iz točke 5.5.11. za ugovorna plaćanja čije je dospijeće prekoračeno za više od 30 dana ako subjekt primjenjuje odredbe o umanjenju vrijednosti imovine tako što za te financijske instrumente na temelju podataka o prekoračenju dospijeća utvrđuje znatna povećanja kreditnog rizika nakon početnog priznavanja.

7.2.20

Ako bi na datum prve primjene određivanje mogućeg znatnog povećanja kreditnog rizika nakon početnog priznavanja zahtijevalo neopravdane troškove ili napore, subjekt na svaki datum izvještavanja sve do prestanka priznavanja tog financijskog instrumenta (osim ako je riječ o financijskom instrumentu niskog kreditnog rizika na datum izvještavanja, u kojem se slučaju primjenjuje točka 7.2.19. podtočka (a)) priznaje rezervacije za umanjenje vrijednosti u iznosu koji je jednak očekivanim kreditnim gubicima tijekom vijeka trajanja.

Prijelazne odredbe o računovodstvu zaštite od rizika (poglavlje 6.)

7.2.21

Pri prvoj primjeni ovog standarda subjekt kao svoju računovodstvenu politiku može nastaviti primjenjivati odredbe o računovodstvu zaštite od rizika iz MRS-a 39 umjesto odredaba iz poglavlja 6. ovog standarda. Subjekt tu politiku primjenjuje na sve svoje odnose zaštite rizika. Subjekt koji odabere tu politiku dužan je primjenjivati i MOTFI 16 Zaštita neto ulaganja u inozemno poslovanje bez izmjena kojima se to tumačenje usklađuje s odredbama iz poglavlja 6. ovog standarda.

7.2.22

Osim kako je predviđeno u točki 7.2.26., subjekt retroaktivno primjenjuje odredbe o računovodstvu zaštite od rizika iz ovog standarda.

7.2.23

Za primjenu računovodstva zaštite od rizika od datuma prve primjene odredaba o računovodstvu zaštite od rizika iz ovog standarda sva mjerila prihvatljivosti moraju biti ispunjena do tog datuma.

7.2.24

Odnos zaštite od rizika koji ispunjava uvjete za primjenu računovodstva zaštite od rizika u skladu s MRS-om 39 i uvjete za primjenu računovodstva zaštite od rizika u skladu s mjerilima iz ovog standarda (vidjeti točku 6.4.1.), nakon uzimanja u obzir svih ponovnih uravnoteženja odnosa zaštite od rizika pri prelasku (vidjeti točku 7.2.25. podtočku (b)), smatra se neprekinutim odnosom zaštite od rizika.

7.2.25

Pri početnoj primjeni odredaba o računovodstvu zaštite od rizika iz ovog standarda subjekt:

(a)

može započeti s primjenom tih odredaba od trenutka kada prestane primjenjivati odredbe o računovodstvu zaštite od rizika iz MRS-a 39 i

(b)

uzima u obzir omjer zaštite u skladu s MRS-om 39 kao ishodište za ponovno uravnoteženje omjera zaštite neprekinutog odnosa zaštite od rizika, ako je primjenjivo. Dobit ili gubitak od takvoga ponovnog uravnoteženja priznaje se u računu dobiti i gubitka.

7.2.26

Kao iznimka od buduće primjene odredaba o računovodstvu zaštite od rizika iz ovog standarda, subjekt:

(a)

retroaktivno primjenjuje računovodstvo zaštite od rizika na vremensku vrijednost opcija u skladu s točkom 6.5.15. ako je, u skladu s MRS-om 39, samo promjena unutarnje vrijednosti opcije određena kao instrument zaštite u odnosu zaštite od rizika. Retroaktivna se primjena primjenjuje samo na odnose zaštite od rizika koji su postojali na početku najranijeg usporednog razdoblja ili na one koji su nakon toga određeni;

(b)

može retroaktivno primijeniti računovodstvo zaštite od rizika na terminski element terminskih ugovora u skladu s točkom 6.5.16. ako je, u skladu s MRS-om 39, samo promjena spot elementa terminskog ugovora bila određena kao instrument zaštite u odnosu zaštite od rizika. Retroaktivna se primjena primjenjuje samo na odnose zaštite od rizika koji su postojali na početku najranijeg usporednog razdoblja ili na one koji su nakon toga određeni. Nadalje, ako subjekt odabere retroaktivnu primjenu ovog računovodstva, ono se primjenjuje na sve odnose zaštite od rizika koji ispunjavaju uvjete za takav odabir (odnosno, pri prelasku takav odabir nije moguć za pojedinačne odnose zaštite od rizika). Moguća je retrospektivna primjena računovodstva na raspon devizne osnovice (vidjeti točku 6.5.16.) za odnose zaštite od rizika koji su postojali na početku najranijeg usporednog razdoblja ili na one koji su nakon toga određeni;

(c)

retroaktivno primjenjuje odredbu iz točke 6.5.6. o tome da prestanak valjanosti ili raskid instrumenta zaštite nije nastupio:

i.

ako su sudionici u instrumentu zaštite, zbog postojećih zakona ili propisa ili uvođenja novih zakona ili propisa, sporazumni da svoju izvornu drugu stranu zamijene jednom ili više klirinških drugih strana, čime potonje postaju nove druge strane za sve sudionike i

ii.

ako su druge moguće izmjene instrumenta zaštite ograničene na one koje su nužne kako bi se provela zamjena druge strane.

Subjekti koji su ranije primijenili MSFI 9 (2009.), MSFI 9 (2010.) ili MSFI 9 (2013.)

7.2.27

Subjekt je dužan primijeniti prijelazne odredbe iz točaka od 7.2.1. do 7.2.26. na odgovarajući datum prve primjene. Subjekt prijelazne odredbe iz točaka od 7.2.3. do 7.2.14. te točaka od 7.2.17. do 7.2.26. primjenjuje samo jedanput (odnosno ako subjekt za primjenu MSFI-ja 9 odabere pristup koji uključuje više od jednog datuma prve primjene, ni jednu od tih odredaba ne smije ponovno primijeniti ako ih je već primijenio na neki raniji datum) (vidjeti i točke 7.2.2. i 7.3.2.).

7.2.28

Subjekt koji je primjenjivao MSFI 9 (2009.), MSFI 9 (2010.) ili MSFI 9 (2013.) i koji naknadno primjenjuje ovaj standard:

(a)

poništava svoje prethodno određivanje da se financijska obveza mjeri po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka ako je takvo određivanje prethodno bilo u skladu s uvjetom iz točke 4.1.5, ali ako slijedom primjene ovog standarda više ne ispunjava taj uvjet;

(b)

može odrediti da se financijska obveza mjeri po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka ako takvo određivanje prethodno nije bilo u skladu s uvjetom iz točke 4.1.5, ali ako slijedom primjene ovog standarda sada ispunjava taj uvjet;

(c)

poništava svoje ranije određivanje da se financijska obveza mjeri po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka ako je takvo određivanje prethodno bilo u skladu s uvjetom iz točke 4.2.2.podtočke (a), ali ako slijedom primjene ovog standarda više ne ispunjava taj uvjet i

(d)

može odrediti da se financijska obveza mjeri po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka ako takvo određivanje prethodno nije bilo u skladu s uvjetom iz točke 4.2.2. podtočke (a), ali ako slijedom primjene ovog standarda sada ispunjava taj uvjet.

Takvo se određivanje i poništavanje određivanja temelje na činjenicama i okolnostima koje postoje na datum prve primjene ovog standarda. Ta se klasifikacija primjenjuje retroaktivno.

7.3   OPOZIV MOTFI-JA 9, MSFI-JA 9 (2009.), MSFI-JA 9 (2010.) I MSFI-JA 9 (2013.)

7.3.1

Ovim se standardom zamjenjuje MOTFI 9 Ponovna procjena ugrađenih derivata. Odredbe dodane u MSFI 9 u listopadu 2010. sadržavaju odredbe koje su prije bile sadržane u točkama 5. i 7. MOTFI-ja 9. Slijedom toga, izmijenjen je MSFI 1 Prva primjena Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja tako da sadržava ranije odredbe iz točke 8. MOTFI-ja 9.

7.3.2

Ovim se standardom zamjenjuju MSFI 9 (2009.), MSFI 9 (2010.) i MSFI 9 (2013.). Međutim, za godišnja razdoblja koja započinju prije 1. siječnja 2018. subjekt može umjesto ovog standarda odabrati primjenu ranijih verzija MSFI-ja 9 isključivo ako je njegov datum prve primjene prije 1. veljače 2015.

Dodatak A

Definicije pojmova

Ovaj je dodatak sastavni dio standarda.

Očekivani kreditni gubici u dvanaestomjesečnom razdoblju

Dio očekivanih kreditnih gubitaka tijekom vijeka trajanja koji predstavlja očekivane kreditne gubitke koji su posljedica neispunjenja obveza povezanih s financijskim instrumentom i koji su mogući u razdoblju od 12 mjeseci nakon datuma izvještavanja.

Amortizirani trošak financijske imovine ili financijske obveze

Iznos po kojemu se financijska imovina ili financijska obveza mjeri pri početnom priznavanju, umanjen za otplatu glavnice, uvećan ili umanjen za kumulativnu amortizaciju, primjenom metode efektivne kamatne stope, svih razlika između početnog iznosa i iznosa pri dospijeću te, u slučaju financijske imovine, usklađen za sve rezervacije za umanjenje vrijednosti.

Ugovorna imovina

Prava koja se na temelju MSFI-ja 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima obračunavaju u skladu s ovim standardom radi priznavanja i mjerenja dobiti ili gubitaka od umanjenja vrijednosti.

Financijska imovina umanjena za kreditne gubitke

Vrijednost financijske imovine umanjuje se za kreditne gubitke kao posljedica jednog ili više događaja koji štetno utječu na procijenjene buduće novčane tokove od te financijske imovine. Dokazi umanjenja financijske imovine za kreditne gubitke uključuju važne podatke o sljedećim događajima:

(a)

znatne financijske poteškoće izdavatelja ili dužnika;

(b)

povreda ugovora, primjerice neispunjenje obveza ili prekoračenje dospijeća;

(c)

davanje koncesije ili koncesija od zajmodavca ili zajmodavaca u korist zajmoprimca iz ekonomskih ili pravnih razloga povezanih s financijskim poteškoćama zajmoprimca, što zajmodavac u protivnome ne bi razmatrao;

(d)

vjerojatnost da će zajmoprimac pokrenuti stečajni postupak ili drugi oblik financijske reorganizacije;

(e)

nestanak aktivnog tržišta za odnosnu financijsku imovinu uslijed financijskih poteškoća; ili

(f)

kupovina ili izdavanje financijske imovine s velikim diskontom koji odražava nastale kreditne gubitke.

Možda neće uvijek biti moguće odrediti jedan zasebni događaj; umanjenje financijske imovine za kreditne gubitke često može biti posljedica skupnog učinka nekoliko događaja.

Kreditni gubitak

Razlika između svih ugovornih novčanih tokova koji se duguju subjektu u skladu s ugovorom i svih novčanih tokova čiji primitak subjekt očekuje (odnosno svi novčani manjkovi), diskontirani po izvornoj efektivnoj kamatnoj stopi (ili efektivnoj kamatnoj stopi usklađenoj za kreditni rizik za kupljenu ili stvorenu financijsku imovinu umanjenu za kreditne gubitke). Subjekt procjenjuje novčane tokove uzimajući u obzir sve ugovorne uvjete financijskog instrumenta (na primjer prijevremeno plaćanje, produljenje, opciju kupnje i slične opcije) tijekom očekivanog vijeka trajanja odnosnog financijskog instrumenta. Novčani tokovi koji se razmatraju uključuju novčane tokove od prodaje osiguranja plaćanja u posjedu ili drugih kreditnih poboljšanja koja su sastavni dio ugovornih uvjeta. Pretpostavlja se da je očekivani vijek trajanja financijskog instrumenta moguće pouzdano procijeniti. Međutim, u rijetkim slučajevima u kojima nije moguće pouzdano procijeniti očekivani vijek trajanja financijskog instrumenta, subjekt je dužan primjenjivati preostale ugovorne uvjete financijskog instrumenta.

Efektivna kamatna stopa usklađena za kreditni rizik

Stopa kojom se točno diskontiraju procijenjena buduća plaćanja u novcu ili primitak novca tijekom očekivanog vijeka trajanja financijske imovine na amortizirani trošak financijske imovine koja je kupljena ili stvorena financijska imovina umanjena za kreditne gubitke. Pri izračunu efektivne kamatne stope usklađene za kreditni rizik subjekt procjenjuje novčane tokove uzimajući u obzir sve ugovorne uvjete financijske imovine (na primjer, prijevremeno plaćanje, produljenje, opciju kupnje i slične opcije) i očekivane kreditne gubitke. U izračun se uključuju sve naknade i iznosi plaćeni ili primljeni između ugovornih stranaka koji su sastavni dio efektivne kamatne stope (vidjeti točke od B.5.4.1. do B.5.4.3.), transakcijski troškovi te sve ostale premije ili diskonti. Pretpostavlja se da je novčane tokove i očekivani vijek trajanja skupine sličnih financijskih instrumenata moguće pouzdano procijeniti. Međutim, u rijetkim slučajevima u kojima nije moguće pouzdano procijeniti novčane tokove ili preostali vijek trajanja financijskog instrumenta (ili skupine financijskih instrumenata), subjekt je dužan primijeniti ugovorne novčane tokove tijekom čitavog ugovornog trajanja financijskog instrumenta (ili skupine financijskih instrumenata).

Prestanak priznavanja

Brisanje prethodno priznate financijske imovine ili financijske obveze iz izvještaja o financijskom položaju subjekta.

Derivatni instrument

Financijski instrument ili drugi ugovor koji ulazi u područje primjene ovog standarda sa svim trima obilježjima navedenima u nastavku:

(a)

njegova se vrijednost mijenja ovisno o promjeni određene kamatne stope, cijene financijskog instrumenta, cijene robe, deviznog tečaja, indeksa cijena ili stopa, kreditnog rejtinga ili kreditnog indeksa, ili drugih varijabli, pod uvjetom da u slučaju nefinancijske varijable ta varijabla nije specifična za određenu stranku ugovora (ponekad se naziva „osnovna varijabla”);

(b)

ne zahtijeva početno neto ulaganje ili početno neto ulaganje koje je manje od onoga koje bi se zahtijevalo za druge vrste ugovora od kojih bi se očekivalo da na sličan način odražavaju promjene tržišnih čimbenika;

(c)

podmiruje se na budući datum.

Dividende

Raspodjele dobiti vlasnicima vlasničkih instrumenata razmjerno njihovim udjelima u pojedinim kategorijama kapitala.

Metoda efektivne kamatne stope

Metoda izračuna amortiziranog troška financijske imovine ili financijske obveze te raspoređivanja i priznavanja prihoda od kamata ili troškova kamata u računu dobiti i gubitka tijekom određenog razdoblja.

Efektivna kamatna stopa

Stopa kojom se točno diskontiraju procijenjena buduća plaćanja u novcu ili primitak novca tijekom očekivanog vijeka trajanja financijske imovine ili financijske obveze na bruto knjigovodstvenu vrijednost financijske imovine ili na amortizirani trošak financijske obveze. Pri izračunu efektivne kamatne stope subjekt procjenjuje očekivane novčane tokove uzimajući u obzir sve ugovorne uvjete financijskog instrumenta (na primjer prijevremeno plaćanje, produljenje, opciju kupnje i slične opcije), no ne uzima u obzir očekivane kreditne gubitke. U izračun se uključuju sve naknade i iznosi plaćeni ili primljeni između ugovornih stranaka koji su sastavni dio efektivne kamatne stope (vidjeti točke od B.5.4.1. do B.5.4.3.), transakcijski troškovi te sve ostale premije ili diskonti. Pretpostavlja se da je novčane tokove i očekivani vijek trajanja skupine sličnih financijskih instrumenata moguće pouzdano procijeniti. Međutim, u rijetkim slučajevima u kojima nije moguće pouzdano procijeniti novčane tokove ili očekivani vijek trajanja financijskog instrumenta (ili skupine financijskih instrumenata), subjekt je dužan primijeniti ugovorne novčane tokove tijekom čitavog ugovornog trajanja financijskog instrumenta (ili skupine financijskih instrumenata).

Očekivani kreditni gubici

Ponderirani prosjek kreditnih gubitaka s odnosnim rizicima neispunjenja obveza kao ponderima.

Ugovor o financijskom jamstvu

Ugovor kojim se izdavatelju nalaže izvršenje određenih plaćanja kako bi imatelju nadoknadio gubitak nastao zbog toga što određeni dužnik nije pravovremeno izvršio plaćanje u skladu s izvornim ili izmijenjenim uvjetima dužničkog instrumenta.

Financijska obveza određena po fer vrijednosti u računu dobiti i gubitka

Financijska obveza koja ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:

(a)

odgovara definiciji stavke koja se drži radi trgovanja;

(b)

subjekt ju je pri početnom priznavanju odredio po fer vrijednost kroz račun dobiti i gubitka u skladu s točkama 4.2.2 ili 4.3.5;

(c)

pri početnom je priznavanju ili naknadno određena po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka u skladu s točkom 6.7.1.

Čvrsta obveza

Obvezujući ugovor o razmjeni određene količine resursa po određenoj cijeni na određeni budući datum ili datume.

Predviđena transakcija

Neobvezujuća, ali očekivana buduća transakcija.

Bruto knjigovodstvena vrijednost financijske imovine

Amortizirani trošak financijske imovine prije usklađivanja za rezervacije za umanjenje vrijednosti.

Omjer zaštite

Odnos između količine instrumenta zaštite od rizika i količine zaštićene stavke u smislu njihova relativnog ponderiranja.

Stavka koja se drži radi trgovanja

Financijska imovina ili financijska obveza za koju vrijedi sljedeće:

(a)

stečena je ili nastala uglavnom radi prodaje ili ponovne kupnje u kratkom roku;

(b)

pri početnom priznavanju dio je portfelja utvrđenih financijskih instrumenata kojima se upravlja zajedno i za koje postoji dokaz o nedavnom stvarnom kratkoročnom ostvarenju dobiti ili

(c)

riječ je o derivatnom instrumentu (osim derivatnog instrumenta koji je ugovor o financijskom jamstvu ili određeni i stvarni instrument zaštite od rizika).

Dobit ili gubitak od umanjenja vrijednosti

Dobit ili gubitak koji se priznaju u računu dobiti i gubitka u skladu s točkom 5.5.8 i nastaju primjenom odredaba o umanjenju vrijednosti iz odjeljka 5.5.

Očekivani kreditni gubici tijekom vijeka trajanja

Očekivani kreditni gubici koji su posljedica svih mogućih događaja neispunjenja obveza tijekom očekivanog vijeka trajanja financijskog instrumenta.

Rezervacije za umanjenje vrijednosti

Rezervacije za očekivane kreditne gubitke po financijskoj imovini koja se mjeri u skladu s točkom 4.1.2, potraživanjima na temelju najma, ugovornoj imovini, akumuliranom iznosu umanjenja vrijednosti financijske imovine koja se mjeri u skladu s točkom 4.1.2.A, rezerviranju za očekivane kreditne gubitke po obvezama na temelju zajma te po ugovorima o financijskom jamstvu.

Dobit ili gubitak od izmjene uvjeta

Iznos koji nastaje usklađivanjem bruto knjigovodstvene vrijednosti financijske imovine kako bi se prikazali ponovno dogovoreni ili izmijenjeni ugovorni novčani tokovi. Bruto knjigovodstvenu vrijednost financijske imovine subjekt ponovno obračunava kao sadašnju vrijednost procijenjenih budućih plaćanja u novcu ili primitaka novca tijekom očekivanog vijeka trajanja ponovno dogovorene ili izmijenjene financijske imovine, diskontiranih po izvornoj efektivnoj kamatnoj stopi financijske imovine (ili po izvornoj efe ktivnoj kamatnoj stopi usklađenoj za kreditni rizik u slučaju kupljene ili stvorene financijske imovine umanjene za kreditne gubitke) ili prema potrebi po ispravljenoj efektivnoj kamatnoj stopi koja se izračunava u skladu s točkom 6.5.10. Pri procjeni očekivanih novčanih tokova financijske imovine subjekt uzima u obzir sve ugovorne uvjete financijske imovine (na primjer prijevremeno plaćanje, opciju kupnje i slične opcije), no ne uzima u obzir očekivane kreditne gubitke, osim ako je riječ o financijskoj imovini koja je kupljena ili stvorena financijska imovina umanjena za kreditne gubitke, u kojem slučaju subjekt uzima u obzir i početne očekivane kreditne gubitke uzete u obzir pri obračunu izvorne efektivne kamatne stope usklađene za kreditni rizik.

Prekoračenje dospijeća

Dospijeće financijske imovine prekoračeno je ako druga strana nije izvršila plaćanja u ugovornom roku.

Kupljena ili stvorena financijska imovina umanjena za kreditne gubitke

Kupljena ili stvorena financijska imovina čija je vrijednost pri početnom priznavanju umanjena za kreditne gubitke.

Datum reklasifikacije

Prvi dan prvog izvještajnog razdoblja nakon promjene poslovnog modela zbog koje subjekt reklasificira financijsku imovinu.

Redovna kupnja ili prodaja

Kupnja ili prodaja financijske imovine na temelju ugovora čiji uvjeti nalažu isporuku imovine u roku koji je općenito utvrđen pravilima ili dogovorima na odnosnom tržištu.

Transakcijski troškovi

Inkrementalni troškovi koje je moguće izravno pripisati nabavi, izdavanju ili otuđenju financijske imovine ili financijske obveze (vidjeti točku B.5.4.8.). Inkrementalni trošak je trošak koji ne bi nastao da subjekt nije nabavio, izdao ili otuđio financijski instrument.

Sljedeći su pojmovi utvrđeni u točki 11. MRS-a 32, Dodatku A MSFI-ju 7, Dodatku A MSFI-ju 13 ili Dodatku A MSFI-ju 15 te se u ovome standardu upotrebljavaju u skladu sa značenjem iz MRS-a 32, MSFI-ja 7, MSFI-ja 13 ili MSFI-ja 15:

(a)

kreditni rizik (2);

(b)

vlasnički instrument;

(c)

fer vrijednost;

(d)

financijska imovina;

(e)

financijski instrument;

(f)

financijska obveza;

(g)

cijena transakcije.

Dodatak B

Vodič za primjenu

Ovaj je Dodatak sastavni dio standarda.

PODRUČJE PRIMJENE (POGLAVLJE 2.)

B.2.1.

Nekim se ugovorima nalaže plaćanje na temelju klimatskih, geoloških i drugih fizičkih varijabli (ugovori koji se temelje na klimatskim varijablama ponekad se nazivaju „vremenskim derivatnim instrumentima”). Ako ti ugovori ne ulaze u područje primjene MSFI-ja 4, na njih se primjenjuje ovaj standard.

B.2.2.

Ovim se standardom ne mijenjaju odredbe o planovima primanja zaposlenih u skladu s MRS-om 26 Računovodstvo i izvještavanje o mirovinskim planovima te o ugovorima o licencijskim pravima koji se temelje na obujmu prodaje ili prihodima od pružanja usluga, koji se obračunavaju u skladu s MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima.

B.2.3.

Ponekad subjekt vrši takozvano „strateško ulaganje” u vlasničke instrumente koje je izdao drugi subjekt s namjerom uspostave ili održavanja dugotrajnog poslovnog odnosa sa subjektom koji je predmet ulaganja. Subjekt koji je ulagatelj ili pothvatnik u zajedničkom pothvatu upotrebljava MRS 28 kako bi utvrdio primjenjuje li se računovodstvena metoda udjela na takvo ulaganje.

B.2.4.

Ovaj se standard primjenjuje na financijsku imovinu i financijske obveze osiguravatelja, osim prava i obveza koji su isključeni u skladu s točkom 2.1. podtočkom (e) jer proizlaze iz ugovora na koje se primjenjuje MSFI 4 Ugovori o osiguranju.

B.2.5.

Ugovori o financijskom jamstvu mogu imati različite pravne oblike, kao što su jamstvo, neke vrste akreditiva, ugovor u slučaju neispunjenja kreditnih obveza ili ugovor o osiguranju. Računovodstveno postupanje s tim ugovorima ne ovisi o njihovu pravnom obliku. Slijede primjeri primjerenog postupanja (vidjeti točku 2.1. podtočku (e)):

(a)

Iako ugovor o financijskom jamstvu odgovara definiciji ugovora o osiguranju iz MSFI-ja 4, izdavatelj primjenjuje ovaj standard ako je rizik koji se prenosi znatan. Međutim, ako je izdavatelj prethodno izričito izjavio da takve ugovore smatra ugovorima o osiguranju i da je primijenio obračunavanje koje se primjenjuje na ugovore o osiguranju, izdavatelj može odlučiti primjenjivati ovaj standard ili MSFI 4 na takve ugovore o financijskom jamstvu. Ako se primjenjuje ovaj standard, točkom 5.1.1. zahtijeva se od izdavatelja da na početku prizna ugovor o financijskom jamstvu po fer vrijednosti. Ako je ugovor o financijskom jamstvu izdan nepovezanoj stranki u okviru samostalnog nepristranog posla, njegova će fer vrijednost na početku vjerojatno biti jednaka primljenoj premiji, osim ako postoje dokazi koji upućuju na suprotno. Osim ako je ugovor o financijskom jamstvu određen na početku po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka ili osim ako se primjenjuju točke od 3.2.15. do 3.2.23. i od B.3.2.12. do B.3.2.17. (ako prijenos financijske imovine ne ispunjava uvjete za prestanak priznavanja ili ako se primjenjuje pristup daljnjeg sudjelovanja), izdavatelj taj ugovor naknadno mjeri u visini višeg od sljedeća dva iznosa:

i.

iznos utvrđen u skladu s odjeljkom 5.5. i

ii.

početno priznati iznos umanjen, ako je to primjereno, za kumulativnu dobit priznatu u skladu s načelima MSFI-ja 15 (vidjeti točku 4.2.1. podtočku (c)).

(b)

Određena jamstva povezana sa zajmom ne zahtijevaju kao preduvjet za plaćanje da imatelj bude izložen ili da pretrpi gubitak uslijed dužnikova neizvršenja plaćanja za zajamčenu imovinu po dospijeću. Primjer je takvog jamstva jamstvo koje zahtijeva plaćanje uslijed nastanka promjena određenog kreditnog rejtinga ili kreditnog indeksa. Takva jamstva nisu ugovori o financijskom jamstvu, kako je utvrđeno u ovome standardu, niti su ugovori o osiguranju, kako je utvrđeno u MSFI-ju 4. Takva su jamstva derivatni instrumenti i izdavatelj na njih primjenjuje ovaj standard.

(c)

Ako je ugovor o financijskom jamstvu izdan u vezi s prodajom robe, izdavatelj primjenjuje MSFI 15 pri određivanju slučajeva u kojima priznaje prihod od jamstva i prodaje robe.

B.2.6.

Tvrdnje da izdavatelj smatra ugovore ugovorima o osiguranju mogu se obično naći u korespondenciji izdavatelja s klijentima i regulatornim tijelima, ugovorima, poslovnoj evidenciji i financijskim izvještajima. Nadalje, na ugovore o osiguranju često se primjenjuju računovodstveni zahtjevi koji se razlikuju od zahtjeva koji se primjenjuju na druge vrste transakcija, kao što su ugovori koje izdaju banke ili trgovačka društva. U tim slučajevima financijski izvještaji izdavatelja obično sadržavaju izjavu da je izdavatelj primijenio te računovodstvene zahtjeve.

PRIZNAVANJE I PRESTANAK PRIZNAVANJA (POGLAVLJE 3.)

Početno priznavanje (odjeljak 3.1.)

B.3.1.1.

Na temelju načela iz točke 3.1.1. subjekt u svojem izvještaju o financijskom položaju sva svoja ugovorna prava i obveze u vezi s derivatnim instrumentima priznaje kao imovinu odnosno kao obveze, osim u vezi s derivatnim instrumentima koji onemogućuju da se prijenos financijske imovine obračunava kao imovina koja se drži radi prodaje (vidjeti točku B.3.2.14.). Ako prijenos financijske imovine ne ispunjava zahtjeve za prestanak priznavanja, prenositelj ne priznaje prenesenu imovinu kao vlastitu imovinu (vidjeti točku B.3.2.15.).

B.3.1.2.

Slijede primjeri primjene načela iz točke 3.1.1.:

(a)

Bezuvjetna potraživanja i obveze priznaju se kao imovina ili obveze kad subjekt postane ugovorna stranka i posljedično stekne zakonsko pravo na primitak novca ili zakonsku obvezu isplate novca.

(b)

Imovina koja će se steći i obveze koje će se preuzeti kao posljedica čvrste obveze kupnje ili prodaje robe ili usluga obično se ne priznaju dok barem jedna od stranaka ne ispuni ugovor. Na primjer, subjekt koji primi čvrstu narudžbu obično ne priznaje imovinu (a subjekt koji naručuje ne priznaje obvezu) u vrijeme nastanka ugovorne obveze, već odgađa priznavanje do otpreme ili isporuke naručene robe ili izvršenja naručenih usluga. Ako čvrsta obveza kupnje ili prodaje nefinancijske imovine ulazi u područje primjene ovog standarda u skladu s točkama od 2.4. do 2.7., njezina se fer vrijednost priznaje kao imovina ili obveza na datum nastanka ugovorne obveze (vidjeti točku B.4.1.30. podtočku (c)). Nadalje, ako se prethodno nepriznata čvrsta obveza odredi kao stavka zaštićena od rizika u okviru zaštite fer vrijednosti od rizika, svaka se promjena neto fer vrijednosti povezana s rizikom za koji se pruža zaštita priznaje kao imovina ili obveza nakon uvođenja zaštite od rizika (vidjeti točku 6.5.8. podtočku (b) i točku 6.5.9.).

(c)

Terminski ugovor koji ulazi u područje primjene ovog standarda (vidjeti točku 2.1.) priznaje se kao imovina ili obveza na datum nastanka ugovorne obveze, a ne na datum podmirenja. Kad subjekt postane stranka terminskog ugovora, fer vrijednosti prava i obveze često su jednake te je neto fer vrijednost terminskog ugovora jednaka nuli. Ako neto fer vrijednost prava i obveze nije jednaka nuli, ugovor se priznaje kao imovina ili obveza.

(d)

Ugovori o opciji koji ulaze u područje primjene ovog standarda (vidjeti točku 2.1.) priznaju se kao imovina ili obveze kad imatelj ili izdavatelj postane ugovorna stranka.

(e)

Planirane buduće transakcije, bez obzira na njihovu vjerojatnost, nisu imovina i obveze jer subjekt još nije postao ugovorna stranka.

Redovna kupnja ili prodaja financijske imovine

B.3.1.3.

Redovna kupnja ili prodaja financijske imovine priznaje se obračunavanjem na datum trgovanja ili datum podmirenja, kako je opisano u točkama B.3.1.5. i B.3.1.6. Subjekt istu metodu primjenjuje dosljedno na sve prodaje i kupnje financijske imovine koja pripada istoj kategoriji u skladu s ovim standardom. U tu svrhu imovina koja se obvezno mjeri po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka pripada različitoj kategoriji od imovine za koju je određeno da se mjeri po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka. Nadalje, ulaganja u vlasničke instrumente koja se obračunavaju uporabom opcije iz točke 5.7.5. pripadaju zasebnoj kategoriji.

B.3.1.4.

Ugovor kojim se nalaže ili dopušta neto podmirenje promjene vrijednosti ugovora nije redovni ugovor. Naprotiv, takav se ugovor obračunava kao derivatni instrument u razdoblju između datuma trgovanja i datuma podmirenja.

B.3.1.5.

Datum trgovanja datum je na koji subjekt preuzima obvezu kupnje ili prodaje imovine. Obračun na datum trgovanja odnosi se na (a) priznavanje imovine koju je potrebno primiti i obveze koju je potrebno podmiriti na datum trgovanja te (b) prestanak priznavanja imovine koja je prodana, priznavanje dobiti ili gubitka od otuđenja i priznavanje potraživanja od kupca za plaćanje na datum trgovanja. Općenito, kamate se ne počinju obračunavati za imovinu i povezanu obvezu do datuma podmirenja kada se prenose s njima povezana prava.

B.3.1.6.

Datum podmirenja datum je na koji se imovina isporučuje subjektu ili na koji subjekt isporučuje imovinu. Obračun na datum podmirenja odnosi se na (a) priznavanje imovine na datum na koji ju je subjekt primio i (b) prestanak priznavanja imovine i priznavanje dobiti ili gubitka od otuđenja na datum isporuke imovine od strane subjekta. Ako se primjenjuje obračunavanje na datum podmirenja, subjekt obračunava svaku promjenu fer vrijednosti imovine koju mora primiti tijekom razdoblja između datuma trgovanja i datuma podmirenja na isti način na koji obračunava stečenu imovinu. Drugim riječima, promjena se vrijednosti ne priznaje za imovinu koja se mjeri po amortiziranom trošku, nego se priznaje u računu dobiti i gubitka za imovinu koja je klasificirana kao financijska imovina koja se mjeri po fer vrijednosti u računu dobiti i gubitka te se priznaje u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti za financijsku imovinu koja se mjeri po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit u skladu s točkom 4.1.2.A te za ulaganja u vlasničke instrumente koji se obračunavaju u skladu s točkom 5.7.5.

Prestanak priznavanja financijske imovine (odjeljak 3.2.)

B.3.2.1.

U sljedećem grafičkom prikazu objašnjava se kako se ocjenjuje je li potrebno, i u kojoj mjeri, prestati s priznavanjem financijske imovine.

Image

Sporazumi u okviru kojih subjekt zadržava ugovorna prava na primitak novčanih tokova od financijske imovine, ali preuzima ugovornu obvezu plaćanja novčanih tokova jednom primatelju ili više njih (točka 3.2.4. podtočka (b))

B.3.2.2.

Stanje opisano u točki 3.2.4. podtočki (b) (kada subjekt zadržava ugovorna prava na primitak novčanih tokova od financijske imovine, ali preuzima ugovornu obvezu plaćanja novčanih tokova jednom primatelju ili više njih) nastaje, primjerice, ako je subjekt fond i izda ulagačima korisničke udjele u osnovnoj financijskoj imovini koju posjeduje te servisira tu financijsku imovinu. U tom slučaju financijska imovina ispunjava uvjete za prestanak priznavanja ako su ispunjeni uvjeti iz točaka 3.2.5. i 3.2.6.

B.3.2.3.

Pri primjeni točke 3.2.5. subjekt može biti, na primjer, kreator financijske imovine ili skupina koja uključuje ovisni subjekt koji je stekao financijsku imovinu i prenosi novčane tokove na nepovezane treće ulagatelje.

Ocjena prijenosa rizika i koristi vlasništva (točka 3.2.6)

B.3.2.4.

Slijede primjeri u kojima je subjekt prenio gotovo sve rizike i koristi vlasništva:

(a)

bezuvjetna prodaja financijske imovine;

(b)

prodaja financijske imovine zajedno s opcijom ponovnog otkupa financijske imovine po njezinoj fer vrijednosti u vrijeme otkupa i

(c)

prodaja financijske imovine zajedno s opcijom prodaje ili opcijom kupnje koja bi dovela do velikog gubitka u slučaju izvršenja (odnosno opcija čija je cijena izvršenja znatno nepovoljnija od tržišne cijene da je malo vjerojatno da će prije isteka omogućiti ostvarivanje dobiti).

B.3.2.5.

Slijede primjeri u kojima je subjekt zadržao gotovo sve rizike i koristi vlasništva:

(a)

transakcija prodaje i ponovnog otkupa kod koje je cijena otkupa fiksna cijena ili prodajna cijena uvećana za prihod zajmodavca;

(b)

sporazum o pozajmljivanju vrijednosnih papira;

(c)

prodaja financijske imovine zajedno sa zamjenom ukupnog prinosa kojom se izloženost tržišnom riziku prenosi natrag na subjekt;

(d)

prodaja financijske imovine zajedno s opcijom prodaje ili opcijom kupnje koja bi dovela do velike dobiti u slučaju izvršenja (odnosno opcija čija je cijena izvršenja znatno povoljnija od tržišne cijene da je malo vjerojatno da će prije isteka dovesti do gubitka) i

(e)

prodaja kratkoročnih potraživanja u okviru koje subjekt jamči da će primatelju nadoknaditi kreditne gubitke koji će vjerojatno nastati.

B.3.2.6.

Ako utvrdi da je s prijenosom prenio gotovo sve rizike i koristi vlasništva nad prenesenom imovinom, subjekt ne priznaje ponovno prenesenu imovinu u budućem razdoblju, osim ako ponovno otkupi prenesenu imovinu u okviru druge transakcije.

Ocjena prijenosa nadzora

B.3.2.7.

Subjekt nije zadržao nadzor nad prenesenom imovinom ako primatelj ima stvarnu mogućnost prodaje prenesene imovine. Subjekt je zadržao nadzor nad prenesenom imovinom ako primatelj nema stvarnu mogućnost prodaje prenesene imovine. Primatelj ima stvarnu mogućnost prodaje prenesene imovine ako se njome trguje na aktivnom tržištu jer tako može otkupiti prenesenu imovinu na tržištu ako subjektu treba vratiti imovinu. Na primjer, primatelj može imati stvarnu mogućnost prodaje prenesene imovine ako se na prenesenu imovinu primjenjuje opcija koja subjektu omogućuje njezin otkup, ali primatelj može na tržištu trenutačno dobiti prenesenu imovinu ako se opcija izvrši. Primatelj nema stvarnu mogućnost prodaje prenesene imovine ako subjekt zadrži takvu opciju i primatelj na tržištu ne može trenutačno dobiti prenesenu imovinu ako subjekt izvrši svoju opciju.

B.3.2.8.

Primatelj ima stvarnu mogućnost prodaje prenesene imovine samo ako prenesenu imovinu u cijelosti može prodati nepovezanoj trećoj strani i ako tu mogućnost može izvršiti jednostrano i bez uvođenja dodatnih ograničenja na prijenos. Ključno je pitanje što primatelj može učiniti u praksi, a ne koja ugovorna prava ima u pogledu toga što može učiniti s prenesenom imovinom ili koje ugovorne zabrane postoje. Posebno:

(a)

ugovorno pravo otuđenja prenesene imovine nema veliki stvarni učinak ako ne postoji tržište za prenesenu imovinu i

(b)

mogućnost otuđenja prenesene imovine nema veliki stvarni učinak ako se ne može slobodno izvršiti. Iz tog razloga:

i.

mogućnost koju primatelj ima u pogledu otuđenja prenesene imovine ne smije ovisiti o postupanju drugih (odnosno mora biti jednostrana) i

ii.

primatelj mora biti u stanju otuđiti prenesenu imovinu bez uvođenja ograničavajućih uvjeta odnosno obveza u vezi s prijenosom (npr. uvjeta o tome kako se imovina u okviru zajma servisira ili opcije koja primatelju daje pravo otkupa imovine).

B.3.2.9.

Činjenica da je malo vjerojatno da će primatelj prodati prenesenu imovinu ne znači sama po sebi da je prenositelj zadržao nadzor nad prenesenom imovinom. Međutim, ako opcija prodaje ili jamstvo ne dopuštaju primatelju da proda prenesenu imovinu, prenositelj je zadržao nadzor nad prenesenom imovinom. Na primjer, ako opcija prodaje ili jamstvo imaju dovoljnu vrijednost, ne dopuštaju primatelju da proda prenesenu imovinu jer primatelj u stvarnosti ne bi prodao prenesenu imovinu trećoj strani bez uvođenja slične opcije ili drugih ograničavajućih uvjeta. Umjesto toga, primatelj bi držao prenesenu imovinu kako bi primio plaćanja na temelju jamstva ili opcije prodaje. U tim je okolnostima prenositelj zadržao nadzor nad prenesenom imovinom.

Prijenosi koji ispunjavaju uvjete za prestanak priznavanja

B.3.2.10.

Subjekt može zadržati pravo na dio dohotka od kamata od prenesene imovine kao naknadu za servisiranje te imovine. Dio plaćanja kamata kojeg bi se subjekt odrekao pri prestanku valjanosti ili prijenosu ugovora o servisiranju raspoređuje se na imovinu servisiranja ili obvezu servisiranja. Dio dohotka od kamata kojeg se subjekt ne bi odrekao jest potraživanje od trgovanja samo kamatnim stopama. Na primjer, ako se subjekt ne odrekne kamata po prestanku valjanosti ili prijenosu ugovora o servisiranju, čitav kamatni raspon jest potraživanje od trgovanja samo kamatnim stopama. Za primjenu točke 3.2.13. fer vrijednosti imovine servisiranja i potraživanje od trgovanja samo kamatnim stopama upotrebljavaju se za raspoređivanje knjigovodstvene vrijednosti potraživanja na dio imovine koji se prestaje priznavati i dio koji se nastavlja priznavati. Ako naknada za servisiranje nije navedena ili ako se ne očekuje da će ta primljena naknada biti primjerena za nadoknadu izvršenog servisiranja, obveza za ugovornu obvezu servisiranja priznaje se po fer vrijednosti.

B.3.2.11.

Pri mjerenju fer vrijednosti dijela koji se i dalje priznaje i dijela koji se prestaje priznavati radi primjene točke 3.2.13., subjekt primjenjuje odredbe o mjerenju fer vrijednosti iz MSFI-ja 13, uz one iz točke 3.2.14.

Prijenosi koji ne ispunjavaju uvjete za prestanak priznavanja

B.3.2.12.

U nastavku je objašnjena primjena načela iz točke 3.2.15. Ako jamstvo koje je pružio subjekt za gubitke nastale nepodmirenjem obveza povezanih s prenesenom imovinom sprječava prestanak priznavanja prenesene imovine jer je subjekt zadržao gotovo sve rizike i koristi vlasništva nad prenesenom imovinom, prenesena se imovina i dalje priznaje u cijelosti, a primljena se naknada priznaje kao obveza.

Daljnje sudjelovanje u prenesenoj imovini

B.3.2.13.

Slijede primjeri načina na koji subjekt mjeri prenesenu imovinu i povezanu obvezu u skladu s točkom 3.2.16.

Sva imovina

(a)

Ako jamstvo koje je subjekt pružio za gubitke nastale nepodmirenjem obveza povezanih s prenesenom imovinom sprječava prestanak priznavanja prenesene imovine u mjeri koja odgovara daljnjem sudjelovanju, prenesena se imovina mjeri na datum prijenosa po nižem od sljedeća dva iznosa: i. knjigovodstvena vrijednost imovine i ii. najveći iznos naknade primljene u okviru prijenosa koji će subjekt možda trebati otplatiti (zajamčeni iznos). Povezana se obveza na početku mjeri po zajamčenom iznosu uvećanom za fer vrijednost jamstva (koja je obično jednaka naknadi primljenoj za jamstvo). Naknadno se početna fer vrijednost jamstva priznaje u računu dobiti i gubitka po izvršenju obveze (u skladu s načelima iz MSFI-ja 15), a knjigovodstvena se vrijednost imovine umanjuje za rezervacije za umanjenje vrijednosti.

Imovina koja se mjeri po amortiziranom trošku

(b)

Ako obveza opcije prodaje koju je izdao subjekt ili pravo opcije kupnje koju posjeduje subjekt sprječava prestanak priznavanja prenesene imovine, a subjekt mjeri prenesenu imovinu po amortiziranom trošku, povezana se obveza mjeri po njezinu trošku nabave (odnosno primljenoj naknadi) usklađenom za amortizaciju razlike između tog troška i bruto knjigovodstvene vrijednosti prenesene imovine na datum isteka opcije. Na primjer, pretpostavimo da je knjigovodstvena vrijednost imovine na datum prijenosa 98 novčanih jedinica, a primljena je naknada u iznosu od 95 novčanih jedinica. Bruto knjigovodstvena vrijednost imovine na datum izvršenja opcije bit će 100 novčanih jedinica Početna knjigovodstvena vrijednost povezane obveze je 95 novčanih jedinica, a razlika između 95 i 100 novčanih jedinica priznaje se u računu dobiti i gubitka uporabom metode efektivne kamatne stope. Ako se opcija izvrši, razlika između knjigovodstvene vrijednosti povezane obveze i cijene izvršenja priznaje se u računu dobiti i gubitka.

Imovina koja se mjeri po fer vrijednosti

(c)

Ako pravo opcije kupnje koje je zadržao subjekt sprječava prestanak priznavanja prenesene imovine, a subjekt mjeri prenesenu imovinu po fer vrijednosti, imovina se i dalje mjeri po fer vrijednosti. Povezana obveza mjeri se po i. cijeni izvršenja opcije umanjenoj za vremensku vrijednost opcije ako je cijena izvršenja opcije povoljnija od tržišne cijene ili joj je jednaka ili ii. fer vrijednosti prenesene imovine umanjenoj za vremensku vrijednost opcije ako je cijena izvršenja opcije nepovoljnija od tržišne cijene. Usklađivanjem s mjerenjem povezane obveze osigurava se da je neto knjigovodstvena vrijednost imovine i povezane obveze jednaka fer vrijednosti prava opcije kupnje. Na primjer, ako je fer vrijednost osnovne imovine 80 novčanih jedinica, cijena je izvršenja opcije 95 novčanih jedinica, a vremenska vrijednost opcije 5 novčanih jedinica, knjigovodstvena je vrijednost povezane obveze 75 novčanih jedinica (80 – 5 novčanih jedinica), dok je knjigovodstvena vrijednost prenesene imovine 80 novčanih jedinica (odnosno njezina fer vrijednost).

(d)

Ako opcija prodaje koju je izdao subjekt sprječava prestanak priznavanja prenesene imovine, a subjekt mjeri prenesenu imovinu po fer vrijednosti, povezana se obveza mjeri po cijeni izvršenja opcije uvećanoj za vremensku vrijednost opcije. Mjerenje imovine po fer vrijednosti ograničeno je na fer vrijednost ili cijenu izvršenja opcije, ovisno o tome koji je iznos niži, jer subjekt nema pravo na povećanje fer vrijednosti prenesene imovine iznad cijene izvršenja opcije. Time se osigurava da je neto knjigovodstvena vrijednost imovine i povezane obveze jednaka fer vrijednosti obveze opcije prodaje. Na primjer, ako je fer vrijednost osnovne imovine 120 novčanih jedinica, cijena izvršenja opcije je 100 novčanih jedinica, a vremenska vrijednost opcije 5 novčanih jedinica, knjigovodstvena vrijednost povezane obveze je 105 novčanih jedinica (100 + 5 novčanih jedinica), dok je knjigovodstvena vrijednost imovine 100 novčanih jedinica (u ovom slučaju, cijena izvršenja opcije).

(e)

Ako ovratnik u obliku kupljene opcije kupnje i izdane opcije prodaje sprječava prestanak priznavanja prenesene imovine, a subjekt mjeri imovinu po fer vrijednosti, imovina se i dalje mjeri po fer vrijednosti. Povezana obveza mjeri se po i. zbroju cijene izvršenja opcije i fer vrijednosti opcije prodaje, umanjenom za vremensku vrijednost opcije kupnje ako je cijena izvršenja opcije kupnje povoljnija od tržišne cijene ili joj je jednaka ili ii. zbroju fer vrijednosti imovine i fer vrijednosti opcije prodaje, umanjenom za vremensku vrijednost opcije kupnje ako je cijena izvršenja opcije kupnje nepovoljnija od tržišne cijene. Usklađivanjem s povezanom obvezom osigurava se da je neto knjigovodstvena vrijednost imovine i povezane obveze jednaka fer vrijednosti opcija koje posjeduje i koje je izdao subjekt. Na primjer, pretpostavimo da subjekt prenosi financijsku imovinu koja se mjeri po fer vrijednosti dok istodobno kupuje opciju kupnje čija je cijena izvršenja 120 novčanih jedinica i izdaje opciju prodaje čija je cijena izvršenja 80 novčanih jedinica. Pretpostavimo isto tako da fer vrijednost imovine iznosi 100 novčanih jedinica na datum prijenosa. Vremenska vrijednost opcije prodaje iznosi 1 novčanu jedinicu, a opcije kupnje 5 novčanih jedinica. U ovom slučaju subjekt priznaje imovinu od 100 novčanih jedinica (fer vrijednost imovine) i obvezu od 96 novčanih jedinica [(100 + 1) – 5]. Time se dobiva neto vrijednost imovine od 4 novčane jedinice, što je fer vrijednost opcija koje posjeduje i koje je izdao subjekt.

Svi prijenosi

B.3.2.14.

U mjeri u kojoj prijenos financijske imovine ne ispunjava uvjete za prestanak priznavanja, ugovorna se prava ili obveze prenositelja povezana s prijenosom ne obračunavaju zasebno kao derivatni instrumenti ako bi priznavanje i derivatnog instrumenta i prenesene imovine ili obveze koje proizlaze iz prijenosa imalo za posljedicu priznavanje istih prava ili obveza dva puta. Na primjer, opcija kupnje koju je zadržao prenositelj može onemogućiti da se prijenos financijske imovine obračunava kao prodaja. U tom se slučaju opcija kupnje ne priznaje zasebno kao derivatna imovina.

B.3.2.15.

U mjeri u kojoj prijenos financijske imovine ne ispunjava uvjete za prestanak priznavanja, primatelj ne priznaje prenesenu imovinu kao vlastitu imovinu. Primatelj prestaje priznavati novac ili ostalu plaćenu naknadu i priznaje potraživanje od prenositelja. Ako prenositelj ima i pravo i obvezu ponovno steći nadzor nad čitavom prenesenom imovinom za fiksni iznos (npr. u okviru ugovora o otkupu), primatelj može mjeriti svoje potraživanje po amortiziranom trošku ako ono ispunjava mjerila iz točke 4.1.2.

Primjeri

B.3.2.16.

U sljedećim je primjerima prikazana primjena načela prestanka priznavanja iz ovog standarda.

(a)

Ugovori o otkupu i pozajmljivanje vrijednosnih papira. Ako se financijska imovina proda u okviru ugovora o otkupu po fiksnoj cijeni ili po prodajnoj cijeni uvećanoj za prihod zajmodavca, ili ako je dana u zajam na temelju ugovora o njezinu povratu prenositelju, ne prestaje se priznavati jer prenositelj zadržava gotovo sve rizike i koristi vlasništva. Ako primatelj stekne pravo na prodaju ili davanje imovine u zalog, prenositelj reklasificira imovinu u svojem izvještaju o financijskom položaju, npr. kao imovinu danu u zajam ili potraživanje za otkup.

(b)

Ugovori o otkupu i pozajmljivanje vrijednosnih papira – imovina koja je gotovo ista. Ako se financijska imovina proda u okviru ugovora o otkupu iste ili gotovo iste imovine po fiksnoj cijeni ili po prodajnoj cijeni uvećanoj za prihod zajmodavca ili ako se financijska imovina primi ili da u zajam na temelju ugovora o povratu iste ili gotovo iste imovine prenositelju, ne prestaje se priznavati jer prenositelj zadržava gotovo sve rizike i koristi vlasništva.

(c)

Ugovori o otkupu i pozajmljivanje vrijednosnih papira – pravo zamjene. Ako ugovor o otkupu po fiksnoj cijeni otkupa ili cijeni jednakoj prodajnoj cijeni uvećanoj za prihod zajmodavca ili slična transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira primatelju daje pravo na zamjenu imovine koja je slična i koja ima istu fer vrijednost kao i prenesena imovina na datum otkupa, prodana ili pozajmljena imovina u okviru ugovora o otkupu ili transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ne prestaje se priznavati jer prenositelj zadržava gotovo sve rizike i koristi vlasništva.

(d)

Pravo na prvo odbijanje otkupa po fer vrijednosti. Ako subjekt proda financijsku imovinu i zadrži samo pravo na prvo odbijanje otkupa prenesene imovine po fer vrijednosti ako je primatelj naknadno prodaje, subjekt prestaje priznavati imovinu jer je prenio gotovo sve rizike i koristi vlasništva.

(e)

Fiktivna prodaja. Ponovni otkup financijske imovine kratko nakon njezine prodaje ponekad se naziva fiktivnom prodajom. Takav otkup ne isključuje prestanak priznavanja ako je prvotna transakcija ispunila uvjete za prestanak priznavanja. Međutim, ako se ugovor o prodaji financijske imovine sklopi istodobno s ugovorom o otkupu iste imovine po fiksnoj cijeni ili po prodajnoj cijeni uvećanoj za prihod zajmodavca, tada se imovina ne prestaje priznavati.

(f)

Opcije prodaje i opcije kupnje koje u slučaju izvršenja dovode do znatne dobiti. Ako prenositelj može ponovno kupiti prenesenu financijsku imovinu, a cijena izvršenja opcije kupnje znatno je povoljnija od tržišne cijene, prijenos ne ispunjava uvjete za prestanak priznavanja jer je prenositelj zadržao gotovo sve rizike i koristi vlasništva. Slično tomu, ako primatelj može ponovno prodati financijsku imovinu, a cijena izvršenja opcije prodaje znatno je povoljnija od tržišne cijene, prijenos ne ispunjava uvjete za prestanak priznavanja jer je prenositelj zadržao gotovo sve rizike i koristi vlasništva.

(g)

Opcije prodaje i opcije kupnje koje u slučaju izvršenja dovode do znatnog gubitka. Financijska imovina koja se prenosi samo u okviru opcije prodaje koju posjeduje primatelj i čije izvršenje dovodi do znatnog gubitka ili u okviru opcije kupnje koju posjeduje prenositelj i čije izvršenje dovodi do znatnog gubitka prestaje se priznavati. Razlog tomu je što je prenositelj prenio gotovo sve rizike i koristi vlasništva.

(h)

Imovina koju je moguće trenutačno dobiti u okviru opcije kupnje koja u slučaju izvršenja ne dovodi ni do znatne dobiti ni do znatnog gubitka. Ako subjekt posjeduje opciju kupnje imovine koju je moguće trenutačno dobiti na tržištu. a koja u slučaju izvršenja ne dovodi ni do znatne dobiti ni do znatnog gubitka, imovina se prestaje priznavati. Razlog tomu je što subjekt i. nije zadržao niti prenio gotovo sve rizike i koristi vlasništva te ii. nije zadržao nadzor. Međutim, ako imovinu nije moguće trenutačno dobiti na tržištu, prestanak je priznavanja isključen do iznosa vrijednosti imovine koji je podložan opciji kupnje jer je subjekt zadržao nadzor nad imovinom.

i.

Imovina koju nije moguće trenutačno dobiti u okviru opcije prodaje koju je izdao subjekt, a koja u slučaju izvršenja ne dovodi ni do znatne dobiti ni do znatnog gubitka. Ako subjekt prenese financijsku imovinu koju nije moguće trenutačno dobiti na tržištu te izda opciju kupnje koja u slučaju izvršenja ne dovodi do znatnog gubitka, subjekt ne zadržava niti prenosi gotovo sve rizike i koristi vlasništva jer je izdao opciju prodaje. Subjekt zadržava nadzor nad imovinom ako je vrijednost opcije prodaje dovoljna da spriječi primatelja da proda imovinu te se u tom slučaju imovina i dalje priznaje u mjeri u kojoj prenositelj i dalje sudjeluje u toj imovini (vidjeti točku B.3.2.9.). Subjekt prenosi nadzor nad imovinom ako vrijednost opcije prodaje nije dovoljna da spriječi primatelja da proda imovinu te se u tom slučaju imovina prestaje priznavati.

(j)

Imovina s opcijom prodaje ili kupnje po fer vrijednosti ili s terminskim ugovorom o otkupu. Prijenos financijske imovine koja podliježe samo opciji prodaje ili kupnje ili terminskom ugovoru o otkupu čija je cijena izvršenja ili otkupa jednaka fer vrijednosti financijske imovine u vrijeme otkupa ima za posljedicu prestanak priznavanja jer se prenose gotovo svi rizici i koristi vlasništva.

(k)

Opcije kupnje ili prodaje podmirene u novcu. Subjekt ocjenjuje prijenos financijske imovine koja podliježe opciji prodaje ili kupnje ili terminskom ugovoru o otkupu koji će se podmiriti u neto iznosu u novcu kako bi odredio je li zadržao ili prenio gotovo sve rizike i koristi vlasništva. Ako subjekt nije zadržao gotovo sve rizike i koristi vlasništva nad prenesenom imovinom, određuje je li zadržao nadzor nad prenesenom imovinom. Činjenica da se opcija prodaje ili kupnje ili terminski ugovor o otkupu podmiruju u neto iznosu u novcu ne znači nužno da je subjekt prenio nadzor nad imovinom (vidjeti točku B.3.2.9. i prethodne podtočke (g), (h) i i.).

(l)

Klauzula o povratu prenesene imovine („brisanje obračuna”). Klauzula o brisanju obračuna bezuvjetna je opcija o ponovnom otkupu na temelju koje subjektu ima pravo zahtijevati povrat prenesene imovine podložno određenim ograničenjima. Pod uvjetom da na temelju takve opcije subjekt ne zadržava niti prenosi gotovo sve rizike i koristi vlasništva, njome se isključuje prestanak priznavanja samo do iznosa koji je predmet otkupa (pod pretpostavkom da primatelj ne može prodati imovinu). Na primjer, ako su knjigovodstvena vrijednost i prihod od prijenosa pozajmljene imovine 100 000 novčanih jedinica, a svaki je pojedini zajam moguće otkupiti, ali ukupni iznos zajmova koji mogu biti otkupljeni ne može prijeći 10 000 novčanih jedinica, iznos zajmova u visini od 90 000 novčanih jedinica ispunjava uvjete za prestanak priznavanja.

(m)

Opcije kupnje s ugrađenim otkupom. Subjekt (koji može biti prenositelj) koji servisira prenesenu imovinu može posjedovati opciju kupnje s ugrađenim otkupom za preostalu prenesenu imovinu ako vrijednost nepodmirene imovine padne na određenu razinu na kojoj su troškovi servisiranja te imovine preveliki u odnosu na koristi servisiranja. Ako je posljedica takve opcije kupnje s ugrađenim otkupom da subjekt ne zadržava niti prenosi gotovo sve rizike i koristi vlasništva te da primatelj ne može prodati imovinu, prestanak priznavanja isključuje se samo do iznosa imovine na koji se odnosi opcija kupnje.

(n)

Podređeni zadržani udjeli i kreditna jamstva. Subjekt može primatelju ponuditi kreditno poboljšanje tako da podredi neke ili sve vlastite udjele koje je zadržao u prenesenoj imovini. Nadalje, subjekt može primatelju ponuditi kreditno poboljšanje u obliku kreditnog jamstva koje može biti neograničeno ili ograničeno na određeni iznos. Ako subjekt zadrži gotovo sve rizike i koristi vlasništva nad prenesenom imovinom, imovina se i dalje u cijelosti priznaje. Ako subjekt zadrži neke, ali ne sve, rizike i koristi vlasništva, te ako je zadržao nadzor, prestanak priznavanja isključuje se do iznosa novca ili druge imovine koji će subjekt možda trebati otplatiti.

(o)

Zamjena ukupnog prinosa. Subjekt može prodati financijsku imovinu primatelju i s njime ugovoriti zamjenu ukupnog prinosa, čime svi novčani tokovi od plaćanja kamata na osnovnu imovinu pritječu u subjekt u zamjena za fiksno plaćanje ili plaćanje s promjenjivom stopom, a sva povećanja ili smanjenja fer vrijednosti osnovne imovine preuzima subjekt. U tom slučaju nije dopušteno prestati s priznavanjem imovine u cijelosti.

(p)

Zamjena kamatne stope. Subjekt može primatelju prenijeti financijsku imovinu sa stalnom kamatnom stopom i s njime ugovoriti zamjenu kamatne stope kako bi primao stalnu kamatnu stopu i plaćao promjenjivu kamatnu stopu na temelju ugovorene vrijednosti koja je jednaka iznosu glavnice prenesene financijske imovine. Zamjena kamatne stope ne isključuje prestanak priznavanja prenesene imovine ako plaćanja na temelju zamjene ne ovise o plaćanjima za prenesenu imovinu.

(q)

Amortizacija zamjena kamatne stope. Subjekt može primatelju prenijeti financijsku imovinu s fiksnom kamatnom stopom koja se otplaćuje tijekom vremena i s njime ugovoriti amortizaciju zamjene kamatne stope kako bi primao stalnu kamatnu stopu i plaćao promjenjivu kamatnu stopu na temelju ugovorene vrijednosti. Ako se ugovorena vrijednost zamjene amortizira tako da bude jednaka iznosu glavnice prenesene financijske imovine koja još u određenom trenutku nije podmirena, subjekt bi općenito zbog zamjene zadržao znatni rizik od prijevremene otplate, u kojem slučaju subjekt i dalje priznaje svu prenesenu imovinu ili priznaje prenesenu imovinu u mjeri u kojoj u njoj i dalje sudjeluje. Suprotno tomu, ako amortizacija ugovorene vrijednosti zamjene nije povezana s nepodmirenim iznosom glavnice prenesene imovine, zbog takve zamjene subjekt ne bi zadržao rizik od prijevremene otplate imovine. Stoga to ne isključuje prestanak priznavanja prenesene imovine ako plaćanja na temelju zamjene ne ovise o plaćanjima kamata za prenesenu imovinu te ako zbog zamjene subjekt ne zadrži druge znatne rizike i koristi vlasništva nad prenesenom imovinom.

(r)

Otpis. Subjekt nema razumnih očekivanja u pogledu povrata cjelokupnih ugovornih novčanih tokova od financijske imovine ili njihova dijela.

B.3.2.17.

U ovoj je točki prikazana primjena pristupa daljnjeg sudjelovanja kad subjekt i dalje sudjeluje u dijelu financijske imovine.

Pretpostavimo da subjekt ima portfelj zajmova koji se mogu prijevremeno podmiriti i čija kuponska i efektivna kamatna stopa iznosi 10 posto, a glavnica i amortizirani trošak 10 000 novčanih jedinica. Subjekt ulazi u transakciju u kojoj u zamjenu za plaćanje 9 115 novčanih jedinica primatelj dobiva pravo na 9 000 novčanih jedinica od svake naplate glavnice, uvećanih za kamate po stopi od 9,5 posto. Subjekt zadržava pravo na 1 000 novčanih jedinica od svake naplate glavnice uvećanih za kamate po stopi od 10 posto te višak raspona od 0,5 posto na preostalih 9 000 novčanih jedinica glavnice. Naplate od prijevremenih plaćanja raspoređuju se razmjerno između subjekta i primatelja u omjeru 1: 9, ali se sve neispunjene obveze odbijaju od udjela subjekta od 1 000 novčanih jedinica dok se taj udio ne iscrpi. Fer vrijednost zajmova na datum transakcije iznosi 10 100 novčanih jedinica, a fer vrijednost viška kamatnog raspona od 0,5 posto iznosi 40 novčanih jedinica.

Subjekt utvrđuje da je prenio neke znatne rizike i koristi vlasništva (na primjer, znatni rizik prijevremenog plaćanja), ali da je isto tako zadržao neke znatne rizike i koristi vlasništva (zbog svojeg podređenog zadržanog udjela) te da je zadržao nadzor. Stoga primjenjuje pristup daljnjeg sudjelovanja.

Radi primjene ovog standarda, subjekt razmatra transakciju kao (a) zadržavanje potpuno razmjernog zadržanog udjela od 1 000 novčanih jedinica, uvećanog za (b) podređenost tog zadržanog udjela kako bi primatelju pružio kreditno poboljšanje za kreditne gubitke.

Subjekt računa da 9 090 novčanih jedinica (90 % × 10 100 novčanih jedinica) primljene naknade od 9 115 novčanih jedinica predstavlja naknadu za potpuno razmjerni udio od 90 posto. Ostatak primljene naknade (25 novčanih jedinica) predstavlja primljenu naknadu za podređivanje njegova zadržanog udjela radi pružanja kreditnog poboljšanja primatelju za kreditne gubitke. Nadalje, višak kamatnog raspona od 0,5 posto predstavlja primljenu naknadu za kreditno poboljšanje. Sukladno tomu, ukupna primljena naknada za kreditno poboljšanje iznosi 65 novčanih jedinica (25 + 40 novčanih jedinica).

Subjekt računa dobit ili gubitak od prodaje 90-postotnog udjela novčanih tokova. Uz pretpostavku da zasebne fer vrijednosti od prenesenog 90-postotnog dijela i zadržanog 10-postotnog dijela nisu dostupne na datum prijenosa, subjekt raspoređuje knjigovodstvenu vrijednost imovine u skladu s točkom 3.2.14. MSFI-ja 9 kako slijedi:

 

Fer vrijednost

Postotak

Raspoređena knjigovodstvena vrijednost

Preneseni dio

9 090

90 %

9 000

Zadržani dio

1 010

10 %

1 000

Ukupno

10 100

 

10 000

Subjekt računa svoju dobit ili gubitak od prodaje 90-postotnog udjela novčanih tokova tako da odbije raspoređenu knjigovodstvenu vrijednost prenesenog dijela od primljene naknade, odnosno 90 novčanih jedinica (9 090 – 9 000 novčanih jedinica). Knjigovodstvena vrijednost dijela koji je subjekt zadržao iznosi 1 000 novčanih jedinica.

Nadalje, subjekt priznaje daljnje sudjelovanje koje proizlazi iz podređenosti njegova zadržanog udjela za kreditne gubitke. Sukladno tomu, priznaje imovinu od 1 000 novčanih jedinica (najveći iznos novčanih tokova koji ne bi primio temeljem podređenosti) i povezanu obvezu od 1 065 novčanih jedinica (najveći iznos novčanih tokova koji ne bi primio na temelju podređenosti, odnosno 1 000 novčanih jedinica uvećanih za fer vrijednost podređenosti od 65 novčanih jedinica).

Subjekt upotrebljava sve navedene podatke za obračun transakcije kako slijedi:

 

Duguje

Potražuje

Izvorna imovina

9 000

Imovina priznata za podređivanje ili preostali udio

1 000

Imovina za naknadu primljenu u obliku viška kamatnog raspona

40

Dobit ili gubitak (dobit od prijenosa)

90

Obveza

1 065

Primljeni novac

9 115

Ukupno

10 155

10 155

Odmah nakon transakcije knjigovodstvena vrijednost imovine iznosi 2 040 novčanih jedinica, uključujući 1 000 novčanih jedinica, što je raspoređeni trošak zadržanog dijela, i 1 040 novčanih jedinica, što predstavlja daljnje sudjelovanje subjekta iz podređenosti njegova zadržanog udjela za kreditne gubitke (što uključuje višak raspona od 40 novčanih jedinica).

U sljedećim razdobljima subjekt priznaje naknade primljene za kreditno poboljšanje (65 novčanih jedinica) na vremenskoj osnovi, obračunava kamate za priznatu imovinu uporabom metode efektivne kamatne stope i priznaje sve gubitke od umanjenja vrijednosti priznate imovine. Kao primjer ovog posljednjega, pretpostavimo da u sljedećoj godini nastane gubitak od umanjenja vrijednosti osnovnih zajmova u visini od 300 novčanih jedinica. Subjekt umanjuje svoju priznatu imovinu za 600 novčanih jedinica (300 za svoj zadržani udio i 300 za dodatno daljnje sudjelovanje koje proizlazi iz podređenosti njegova zadržanog udjela za gubitke od umanjenja vrijednosti) i smanjuje svoju priznatu obvezu za 300 novčanih jedinica. Neto rezultat jest knjiženje umanjenja vrijednosti od 300 novčanih jedinica u računu dobiti i gubitka.

Prestanak priznavanja financijskih obveza (odjeljak 3.3.)

B.3.3.1.

Financijska obveza (ili njezin dio) prestaje u sljedećim slučajevima:

(a)

kada dužnik podmiri obvezu (ili njezin dio) plaćanjem vjerovnika, obično u novcu, drugom financijskom imovinom, robom ili uslugama ili

(b)

kada se dužnika pravno oslobodi od primarne odgovornosti za obvezu (ili dio obveze) na temelju zakona ili to učini vjerovnik (ako je dužnik pružio jamstvo, ovaj uvjet i dalje može biti ispunjen).

B.3.3.2.

Ako izdavatelj dužničkog instrumenta otkupi taj instrument, dug prestaje čak i ako je izdavatelj kreator tržišta za taj instrument ili ga namjerava ponovno prodati u kratkom roku.

B.3.3.3.

Plaćanje trećoj strani, uključujući fondu (koji se ponekad naziva „inherentnim poništenjem”) u nedostatku pravnog oslobođenja samo po sebi dužnika ne oslobađa od njegove primarne obveze prema vjerovniku.

B.3.3.4.

Ako dužnik plati trećoj strani da preuzme obvezu i obavijesti svojeg vjerovnika da je treća strana preuzela obvezu za njegov dug, dužnik ne prestaje priznavati obvezu za dug, osim ako je ispunjen uvjet iz točke B.3.3.1. podtočke (b). Ako dužnik plati trećoj strani da preuzme obvezu i dobije pravno oslobođenje od svojeg vjerovnika, dužnik je podmirio svoj dug. Međutim, ako dužnik pristane otplaćivati dug trećoj strani ili izravno svojem prvotnom vjerovniku, dužnik priznaje novu obvezu duga trećoj strani.

B.3.3.5.

Iako pravno oslobođenje, bilo na temelju zakona bilo od strane vjerovnika, dovodi do prestanka priznavanja obveze, subjekt može priznati novu obvezu ako nisu ispunjena mjerila za prestanak priznavanja prenesene financijske imovine iz točaka od 3.2.1. do 3.2.23.. Ako ta mjerila nisu ispunjena, prenesena se imovina ne prestaje priznavati te subjekt priznaje novu obvezu u vezi s prenesenom imovinom.

B.3.3.6.

U smislu točke 3.3.2., uvjeti se znatno razlikuju ako je diskontirana sadašnja vrijednost novčanih tokova po novim uvjetima, uključujući sve plaćene naknade bez naknada koje su primljene i diskontirane uporabom izvorne efektivne kamatne stope, za barem 10 posto različita od diskontirane sadašnje vrijednosti preostalih novčanih tokova izvorne financijske obveze. Ako se razmjena dužničkih instrumenata ili promjena uvjeta obračunava kao prestanak obveze, svi nastali troškovi ili naknade priznaju se kao dio dobiti ili gubitka od prestanka obveze. Ako se razmjena ili promjena ne obračunava kao prestanak obveze, nastalim se troškovima ili naknadama usklađuje knjigovodstvena vrijednost obveze i oni se amortiziraju tijekom preostalog razdoblja promijenjene obveze.

B.3.3.7.

U nekim slučajevima vjerovnik oslobađa dužnika od postojeće obveze plaćanja, ali dužnik preuzima obvezu jamstva za plaćanje ako stranka koja je preuzela izvornu odgovornost ne ispuni obvezu. U tim okolnostima dužnik je dužan učiniti sljedeće:

(a)

priznati novu financijsku obvezu na temelju fer vrijednosti svoje obveze u okviru jamstva; i

(b)

priznati dobit ili gubitak na temelju razlike između i. plaćenih prihoda i ii. knjigovodstvene vrijednosti izvorne financijske obveze, umanjeno za fer vrijednost nove financijske obveze.

KLASIFIKACIJA (POGLAVLJE 4.)

Klasifikacija financijske imovine (odjeljak 4.1.)

Poslovni model subjekta za upravljanje financijskom imovinom

B.4.1.1.

U skladu s točkom 4.1.1. podtočkom (a) subjekt je dužan klasificirati financijsku imovinu na temelju svojeg modela upravljanja financijskom imovinom, osim ako se primjenjuje točka 4.1.5. Subjekt ocjenjuje ispunjava li financijska imovina uvjet iz točke 4.1.2. podtočke (a) ili uvjet iz točke 4.1.2.A podtočke (a) na temelju poslovnog modela koji utvrđuje ključno rukovodeće osoblje subjekta (kako je utvrđeno u MRS-u 24 Objavljivanje povezanih stranaka).

B.4.1.2.

Poslovni se model subjekta utvrđuje na razini koja odražava način zajedničkog upravljanja skupinama financijske imovine radi ostvarenja određenog poslovnog cilja. Poslovni model subjekta ne ovisi o namjerama rukovodstva u pogledu pojedinačnog instrumenta. Stoga ovaj uvjet ne znači da je riječ o pristupu klasificiranju pojedinačnih instrumenata, nego se određuje na višoj razini objedinjavanja. Međutim, subjekt može imati nekoliko poslovnih modela za upravljanje svojim financijskim instrumentima. Prema tome, klasifikacija se ne određuje na razini izvještajnog subjekta. Na primjer, subjekt može imati jedan ulagački portfelj kojim upravlja radi naplate ugovornih novčanih tokova i drugi ulagački portfelj kojim upravlja radi trgovanja i ostvarenja promjena fer vrijednosti. Slično tomu, u nekim je okolnostima primjereno razdvojiti portfelj financijske imovine na potportfelje kako bi se na pravi način prikazala razina na kojoj subjekt upravlja predmetnom imovinom. Na primjer, to može biti slučaj ako subjekt izdaje ili kupuje portfelj hipotekarnih zajmova i nekim od zajmova upravlja radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova, a drugima radi njihove prodaje.

B.4.1.2.A

Poslovni model subjekta odnosi se na način na koji subjekt upravlja svojom financijskom imovinom radi stvaranja novčanih tokova. Drugim riječima, poslovnim modelom subjekta određuje se hoće li novčani tokovi nastati prikupljanjem ugovornih novčanih tokova, prodajom financijske imovine ili i od jednog i od drugog. Stoga se ta ocjena ne provodi na temelju scenarija koje subjekt ne može razumno očekivati, kao što su „najgori mogući” scenarij ili scenarij „stresnih uvjeta”. Na primjer, ako subjekt očekuje da će određeni portfelj financijske imovine prodati samo u scenariju stresnih uvjeta, taj scenarij ne utječe na njegovu ocjenu poslovnog modela za predmetnu imovinu ako subjekt razumno ne može očekivati da će se takav scenarij ostvariti. Ako se novčani tokovi ostvare na način koji se razlikuje od očekivanja koja subjekt ima na datum ocjene poslovnog modela (na primjer, ako subjekt proda više ili manje financijske imovine nego što je to očekivao pri klasifikaciji imovine), zbog toga ne dolazi do pogreške u financijskim izvještajima subjekta za ranija razdoblja (vidjeti MRS 8) ni do promjene u klasificiranju preostale financijske imovine koja se drži u tom poslovnom modelu (odnosno imovine koju je subjekt priznao u ranijim razdobljima i koju još uvijek drži u posjedu) sve dok subjekt uzima u obzir sve bitne podatke dostupne u trenutku njegove ocjene poslovnog modela. Međutim, pri ocjeni poslovnog modela za novonastalu ili novonabavljenu financijsku imovinu subjekt mora uzeti u obzir podatke o načinu ostvarenja novčanih tokova u prošlim razdobljima, kao i sve druge važne podatke.

B.4.1.2.B

Subjektov poslovni model upravljanja financijskom imovinom treba se temeljiti na činjenicama, a ne na tvrdnjama. Obično ga je moguće pratiti kroz aktivnosti koje subjekt poduzima radi ostvarenja cilja poslovnog modela. Subjekt se pri ocjeni svojeg poslovnog modela upravljanja financijskom imovinom oslanja na prosudbu, no ta se ocjena ne temelji samo na jednom čimbeniku ili jednoj aktivnosti. Naprotiv, subjekt mora uzeti u obzir sve važne dokaze dostupne na datum ocjene. Takvi važni dokazi uključuju, iako nisu ograničeni na, sljedeće:

(a)

način ocjenjivanja uspješnosti poslovnog modela i financijske imovine koja se drži u okviru tog poslovnog modela te kako se o tome izvješćuje ključno rukovodeće osoblje subjekta;

(b)

rizike koji utječu na uspješnost poslovnog modela (i na imovinu koja se drži u okviru tog poslovnog modela) te posebno način upravljanja tim rizicima i

(c)

način isplaćivanja naknada rukovodećem osoblju (na primjer temelji li se naknada na fer vrijednosti imovine kojom se upravlja ili na prikupljenim ugovornim novčanim tokovima).

Poslovni model čiji je cilj držanje imovine radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova

B.4.1.2.C

Financijskom imovinom koja se drži u okviru poslovnog modela čiji je cilj držanje imovine radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova upravlja se radi ostvarenja novčanih tokova prikupljanjem ugovornih plaćanja tijekom vijeka trajanja instrumenta. Drugim riječima, subjekt upravlja imovinom u portfelju radi prikupljanja određenih ugovornih novčanih tokova (umjesto upravljanja ukupnim prinosom portfelja koji je ostvaren i držanjem i prodajom imovine). Pri određivanju je li moguće ostvarenje novčanih tokova prikupljanjem ugovornih novčanih tokova od financijske imovine potrebno je razmotriti učestalost, vrijednost i vrijeme prodaje u prošlim razdobljima, razloge te prodaje i očekivanja u pogledu prodajnih aktivnosti u budućim razdobljima. Međutim, prodaje same po sebi ne određuju poslovni model te ih se stoga ne može promatrati izdvojeno. Podaci o prodaji u prošlim razdobljima i očekivanjima u pogledu prodaje u budućim razdobljima pružaju dokaze o načinu ostvarenja cilja koji je subjekt postavio u vezi s upravljanjem financijskom imovinom te posebno o načinu ostvarenja novčanih tokova. Subjekt mora uzeti u obzir podatke o razlozima i uvjetima prodaje u prošlim razdobljima i usporediti ih s uvjetima u tekućem razdoblju.

B.4.1.3.

Iako držanje imovine radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova može biti cilj njegova poslovnog modela, subjekt ne mora sve te instrumente držati do njihova dospijeća. Stoga cilj poslovnog modela subjekta može biti držanje financijske imovine radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova, čak i ako je financijska imovina prodana ili se očekuje da će biti prodana u budućim razdobljima.

B.4.1.3.A

Poslovni se model može temeljiti na držanju imovine radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova, čak i ako subjekt proda financijsku imovinu u trenutku povećanja kreditnog rizika imovine. Pri određivanju mogućeg povećanja kreditnog rizika imovine, subjekt uzima u obzir razumne i pouzdane podatke, uključujući podatke o budućim događajima. Bez obzira na njihovu učestalost i vrijednost, prodaja zbog povećanja kreditnog rizika imovine nije u suprotnosti s poslovnim modelom čiji je cilj držanje financijske imovine radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova jer je kreditna kvaliteta financijske imovine važna za subjekt u smislu mogućnosti prikupljanja ugovornih novčanih tokova. Aktivnosti upravljanja kreditnim rizikom čiji je cilj ograničenje mogućih kreditnih gubitaka zbog pogoršanja kreditne kvalitete sastavni su dio takvog poslovnog modela. Prodaja financijske imovine koja prestane ispunjavati mjerila kreditne kvalitete navedena u dokumentiranoj politici ulaganja subjekta primjer je prodaje zbog povećanja kreditnog rizika. Međutim, u nedostatku takve politike subjekt može na druge načine dokazati da je prodaja izvršena zbog povećanja kreditnog rizika.

B.4.1.3.B

I prodaja zbog drugih razloga, kao što je upravljanje rizikom koncentracije kredita (bez povećanja kreditnog rizika imovine), može biti u skladu s poslovnim modelom čiji je cilj držanje financijske imovine radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova. Takve prodaje mogu biti u skladu s poslovnim modelom čiji je cilj držanje financijske imovine radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova ako su rijetke (čak i ako imaju znatnu vrijednosti) ili beznačajne po svojoj vrijednosti, pojedinačno ili skupno (čak i ako su učestale). No ako takve prodaje iz portfelja nisu ni rijetke ni beznačajne po svojoj vrijednosti (pojedinačno ili skupno), subjekt mora ocijeniti jesu li takve prodaje, i na koji način, u skladu s ciljem prikupljanja ugovornih novčanih tokova. Za ocjenu nije važno je li neka treća strana nametnula zahtjev za prodaju financijske imovine ili je to bila odluka subjekta. Povećanje učestalosti ili vrijednosti prodaje u određenom razdoblju nije nužno nesukladno s ciljem držanja financijske imovine radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova ako je subjekt u stanju obrazložiti takve prodaje i dokazati da ne odražavaju promjenu njegova poslovnog modela. Nadalje, prodaja može biti u skladu s ciljem držanja financijske imovine radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova ako je izvršena netom prije dospijeća financijske imovine i ako su sredstva prikupljena prodajom približno jednaka iznosu koji se prikuplja u okviru preostalih ugovornih novčanih tokova.

B.4.1.4.

Slijede primjeri slučajeva kada cilj subjektova poslovnog modela može biti držanje financijske imovine radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova. Popis primjera nije iscrpan. Nadalje, u primjerima nisu navedeni svi čimbenici koji bi mogli biti važni za ocjenu subjektova poslovnog modela niti je u njima navedena razmjerna važnost čimbenika.

Primjer

Analiza

Primjer 1.

Subjekt vrši ulaganja radi prikupljanja njihovih ugovornih novčanih tokova. Moguće je predvidjeti potrebe subjekta za financiranjem, a dospijeće njegove financijske imovine odgovara njegovim procijenjenim potrebama za financiranjem.

Subjekt poduzima aktivnosti upravljanja kreditnim rizicima s ciljem ograničenja kreditnih gubitaka. U prošlim je razdobljima do prodaje uglavnom dolazilo nakon što bi se kreditni rizik financijske imovine toliko povećao da imovina više nije ispunjavala mjerila navedena u dokumentiranoj politici ulaganja subjekta. Nadalje, rijetko je dolazilo do prodaje uslijed nepredviđenih potreba za financiranjem.

Izvještaji ključnom rukovodećem osoblju odnose se na kreditnu kvalitetu financijske imovine i ugovorni prinos. Subjekt uz ostale podatke prati i fer vrijednosti financijske imovine.

Iako subjekt, uz ostale podatke, uzima u obzir i fer vrijednosti financijske imovine iz gledišta likvidnosti (odnosno iznos novca koji bi subjekt ostvario kad bi morao prodati imovinu), njegov je cilj zadržati financijsku imovinu u posjedu radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova. Prodaja ne bi bila u suprotnosti s tim ciljem ako bi bila odgovor na povećanje kreditnog rizika imovine, na primjer ako imovina više ne ispunjava mjerila kreditne kvalitete navedena u dokumentiranoj politici ulaganja subjekta. Ni rijetke prodaje slijedom nepredviđenih potreba za financiranjem (npr. u scenariju stresnih uvjeta) nisu u suprotnosti s tim ciljem, čak i ako su znatne vrijednosti.

Primjer 2.

Cilj je subjektova poslovnog modela kupnja portfelja financijske imovine, kao što su zajmovi. Ti portfelji mogu, ali ne moraju, uključivati financijsku imovinu čija je vrijednost umanjena za kreditne gubitke.

Ako plaćanja na temelju zajmova nisu pravovremena, subjekt na razne načine pokušava ostvariti ugovorne novčane tokove – na primjer, obraćanjem dužniku poštom, telefonom ili na druge načine. Cilj je subjekta prikupiti ugovorne novčane tokove, pri čemu subjekt zajmovima u tom portfelju ne upravlja s ciljem ostvarenja novčanih tokova od njihove prodaje.

U nekim slučajevima subjekt ugovara zamjenu kamatne stope kako bi promjenjivu kamatnu stopu za određenu financijsku imovinu u portfelju zamijenio stalnom kamatnom stopom.

Cilj je subjektova poslovnog modela držanje financijske imovine radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova.

Ista se analiza primjenjuje čak i ako subjekt ne očekuje primitak svih ugovornih novčanih tokova (npr. neka je financijska imovina umanjena za kreditne gubitke već pri početnom priznavanju).

Štoviše, činjenica da subjekt ugovara derivatne instrumente radi izmjene novčanih tokova portfelja sama po sebi ne znači promjenu subjektova poslovnog modela.

Primjer 3.

Subjekt ima poslovni model s ciljem izdavanja zajmova klijentima i naknadne prodaje tih zajmova sekuritizacijskom subjektu. Sekuritizacijski subjekt izdaje instrumente ulagateljima.

Izvorni subjekt nadzire sekuritizacijski subjekt i tako ga konsolidira.

Sekuritizacijski subjekt prikuplja ugovorne novčane tokove od zajmova i prenosi ih ulagateljima.

U smislu ovog primjera pretpostavka je da se zajmovi i dalje priznaju u konsolidiranom izvještaju o financijskom položaju jer ih sekuritizacijski subjekt nije prestao priznavati.

Konsolidirana je grupa izdala zajmove s ciljem da ih zadrži u posjedu radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova.

Međutim, cilj izvornog subjekta jest ostvarenje novčanih tokova od portfelja zajmova prodajom zajmova sekuritizacijskom subjektu, kako se za potrebe njegovih nekonsolidiranih financijskih izvještaja ne bi smatralo da upravlja tim portfeljom radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova.

Primjer 4.

Financijska institucija drži financijsku imovinu kako bi zadovoljila potrebe povezane s likvidnošću u scenariju stresnih uvjeta (npr. pretjerana potražnja za depozitima banke). Subjekt ne predviđa prodaju te imovine, osim u takvim scenarijima.

Subjekt prati kreditnu kvalitetu financijske imovine, pri čemu je cilj njegova upravljanja financijskom imovinom prikupljanje ugovornih novčanih tokova. Subjekt ocjenjuje uspješnost imovine na temelju ostvarenih prihoda od kamata i kreditnih gubitaka.

Međutim, subjekt prati i fer vrijednost financijske imovine iz gledišta likvidnosti, kako bi osigurao da iznos novca koji bi ostvario bude li morao prodati imovinu u scenariju stresnih uvjeta bude dostatan za ispunjenje potreba subjekta povezanih s likvidnošću. Subjekt povremeno obavlja prodaje beznačajne vrijednosti kako bi dokazao likvidnost.

Cilj je subjektova poslovnog modela držanje financijske imovine radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova.

Analiza se ne bi promijenila čak ni kad bi subjekt tijekom prethodnog scenarija stresnih uvjeta obavio prodaje znatne vrijednosti kako bi zadovoljio svoje potrebe povezane s likvidnošću. Slično tomu, višekratne prodajne aktivnosti beznačajne vrijednosti nisu nesukladne s držanjem financijske imovine radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova.

S druge strane, ako subjekt drži financijsku imovinu kako bi zadovoljio svoje svakodnevne potrebe za likvidnošću te ako ispunjenje tog cilja uključuje učestale prodaje znatne vrijednosti, cilj subjektova poslovnog modela nije držanje financijske imovine radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova.

Slično tomu, ako regulatorna tijela zahtijevaju od subjekta rutinsku prodaju financijske imovine kako bi se dokazala likvidnost imovine, pri čemu je vrijednost prodane imovine znatna, cilj subjektova poslovnog modela nije držanje financijske imovine radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova. Za analizu nije važno je li neka treća strana nametnula zahtjev za prodaju financijske imovine ili je to bila odluka subjekta.

Poslovni model čiji se cilj ostvaruje i prikupljanjem ugovornih novčanih tokova i prodajom financijske imovine

B.4.1.4.A

U okviru svojeg poslovnog modela subjekt može držati financijsku imovinu čiji se cilj ostvaruje i prikupljanjem ugovornih novčanih tokova i prodajom financijske imovine. U okviru ovog poslovnog modela ključno rukovodeće osoblje subjekta donosi odluku da se cilj poslovnog modela ostvaruje i prikupljanjem novčanih tokova i prodajom financijske imovine. Razni ciljevi mogu biti sukladni s ovom vrstom poslovnog modela. Na primjer, cilj poslovnoga modela može biti upravljanje svakodnevnim potrebama povezanima s likvidnošću radi održanja određenog profila prinosa od kamata ili kako bi trajanje financijske imovine odgovaralo trajanju obveza koje se tom imovinom financiraju. Kako bi ostvario takav cilj, subjekt prikuplja ugovorne novčane tokove i prodaje financijsku imovinu.

B.4.1.4.B

U usporedbi s financijskim modelom čiji je cilj držanje financijske imovine radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova, u okviru ovog poslovnog modela prodaje su obično češće i vrijednost im je veća. Razlog tomu je činjenica da je prodaja financijske imovine sastavni, a ne sporedni element ostvarenja cilja poslovnoga modela. Međutim, ne postoji ograničenje u smislu učestalosti ili vrijednosti prodaje u okviru ovog poslovnog modela jer su i prikupljanje ugovornih novčanih tokova i prodaja financijske imovine sastavni elementi ostvarenja njegova cilja.

B.4.1.4.C

Slijede primjeri slučajeva kada se cilj subjektova poslovnog modela ostvaruje i prikupljanjem ugovornih novčanih tokova i prodajom financijske imovine. Popis primjera nije iscrpan. Nadalje, u primjerima nisu navedeni svi čimbenici koji bi mogli biti važni za ocjenu subjektova poslovnog modela niti je u njima navedena razmjerna važnost čimbenika.

Primjer

Analiza

Primjer 5.

Subjekt pretpostavlja da će za nekoliko godina imati kapitalne rashode. Subjekt svoj višak novca ulaže u kratkotrajnu i dugotrajnu financijsku imovinu, tako da je po potrebi u stanju financirati rashode. Ugovorni vijek trajanja velikog dijela financijske imovine dulji je od pretpostavljenog razdoblja ulaganja subjekta.

Subjekt će zadržati financijsku imovinu radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova, ali će, kad se pojavi prilika, prodati financijsku imovinu kako bi novac ponovno uložio u financijsku imovinu s većim prinosom.

Rukovoditelji odgovorni za portfelj dobivaju naknadu na temelju ukupnog ostvarenog prinosa od portfelja.

Cilj poslovnog modela ostvaruje se i prikupljanjem ugovornih novčanih tokova i prodajom financijske imovine Sve dok se ne pojavi potreba za uloženim novcem, subjekt neprekidno donosi odluke o tome hoće li najveći prinos od portfelja ostvariti prikupljanjem ugovornih novčanih tokova ili prodajom financijske imovine.

S druge strane, razmotrimo subjekt koji predviđa da će za pet godina imati odljev novca radi financiranja kapitalnih rashoda te višak novca ulaže u kratkotrajnu financijsku imovinu. Subjekt po dospijeću ulaganja ponovno ulaže novac u novu kratkotrajnu financijsku imovinu. Subjekt takvu strategiju provodi sve dok se ne pojavi potreba za sredstvima, kada sredstva ostvarena od financijske imovine koja dospijeva primjenjuje za financiranje kapitalnih rashoda. Prije dospijeća obavljaju se samo prodaje beznačajne vrijednosti (osim u slučaju povećanja kreditnog rizika). Cilj je ovog usporednog poslovnog modela držanje financijske imovine radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova.

Primjer 6.

Financijska institucija drži financijsku imovinu radi zadovoljenja svojih svakodnevnih potreba povezanih s likvidnošću. Subjekt nastoji ograničiti troškove upravljanja tim potrebama povezanima s likvidnošću te stoga aktivno upravlja prinosom od portfelja. Taj se prinos ostvaruje kako prikupljanjem ugovornih plaćanja, tako i dobiti i gubicima od prodaje financijske imovine.

Slijedom toga, subjekt drži financijsku imovinu radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova, ali i prodaje financijsku imovinu radi ponovnog ulaganja u financijsku imovinu većeg prinosa ili radi usklađenosti trajanja svojih obveza. Slijedom takve strategije, u prošlim su razdobljima bile česte prodaje znatne vrijednosti. Takva se aktivnost očekuje i u budućim razdobljima.

Cilj je poslovnog modela što veći povrat od portfelja radi ispunjenja svakodnevnih potreba povezanih s likvidnošću, pri čemu subjekt ostvaruje cilj i prikupljanjem ugovornih novčanih tokova i prodajom financijske imovine. Drugim riječima, cilj poslovnog modela ostvaruje se i prikupljanjem ugovornih novčanih tokova i prodajom financijske imovine.

Primjer 7.

Osiguravatelj drži financijsku imovinu radi financiranja obveza koje proizlaze iz ugovora o osiguranju. Osiguravatelj primjenjuje sredstva od ugovornih novčanih tokova financijske imovine radi podmirenja obveza iz ugovora o osiguranju po njihovu dospijeću. Kako bi osigurao dostatnost ugovornih novčanih tokova iz financijske imovine za podmirenje tih obveza, osiguravatelj redovito obavlja znatne aktivnosti kupnje i prodaje radi ponovnog uravnoteženja svojeg portfelja imovine i zadovoljenja potreba za novčanim tokovima u trenutku njihova nastanka.

Cilj je poslovnog modela financiranje obveza koje proizlaze iz ugovora o osiguranju. Da bi ostvario taj cilj, subjekt prikuplja ugovorne novčane tokove po njihovu dospijeću i prodaje financijsku imovinu radi očuvanja željenog profila portfelja imovine. Stoga se cilj poslovnog modela ostvaruje i prikupljanjem ugovornih novčanih tokova i prodajom financijske imovine.

Ostali poslovni modeli

B.4.1.5.

Financijska imovina mjeri se po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka ako se ne drži u okviru poslovnog modela čiji je cilj držanje imovine radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova ili u okviru poslovnog modela čiji se cilj ostvaruje i prikupljanjem ugovornih novčanih tokova i prodajom financijske imovine (vidjeti i točku 5.7.5.). Poslovni je model koji za posljedicu ima mjerenje po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka onaj u okviru kojeg subjekt upravlja financijskom imovinom u cilju ostvarenja novčanih tokova prodajom imovine. Subjekt donosi odluku na temelju fer vrijednosti imovine i upravlja njome kako bi ostvario te fer vrijednosti. U tom slučaju cilj subjekta obično dovodi do aktivnog kupovanja i prodavanja. Čak i ako subjekt prikupi ugovorne novčane tokove dok u posjedu ima financijsku imovinu, cilj takvoga poslovnog modela ne ostvaruje se prikupljanjem ugovornih novčanih tokova i prodajom financijske imovine. Razlog je tomu činjenica da prikupljanje ugovornih novčanih tokova nije komponenta ostvarenja cilja poslovnog modela, nego je njegov sporedni element.

B.4.1.6.

Portfelj financijske imovine kojim se upravlja i čija se uspješnost ocjenjuje na temelju fer vrijednosti (kako je opisano u točki 4.2.2. podtočki (b)) ne drži se radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova, kao ni radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova i prodaje financijske imovine. Subjekt je prije svega usredotočen na podatke o fer vrijednosti kojima se koristi u svrhu procjene uspješnosti imovine i donošenja odluka. Osim toga, portfelj financijske imovine koji odgovara definiciji držanje radi trgovanja ne drži se radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova ni radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova i prodaje financijske imovine. Kada je riječ o takvim portfeljima, prikupljanje ugovornih novčanih tokova samo je sporedni element ostvarenja cilja poslovnog modela. Prema tome, takvi portfelji financijske imovine moraju se mjeriti po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka.

Ugovorni novčani tokovi koji su samo plaćanje glavnice i kamate na nepodmireni iznos glavnice

B.4.1.7.

U točki 4.1.1. podtočki (b) od subjekta se zahtijeva klasifikacija financijske imovine na temelju obilježja njezinih ugovornih novčanih tokova ako se financijska imovina drži u okviru poslovnog modela čiji je cilj držanje imovine radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova ili u okviru poslovnog modela čiji se cilj ostvaruje i prikupljanjem ugovornih novčanih tokova i prodajom financijske imovine, osim ako se primjenjuje točka 4.1.5. U tu svrhu, uvjetom iz točke 4.1.2. podtočke (b) i točke 4.1.2.A podtočke (b) od subjekta se zahtijeva da odredi jesu li ugovorni novčani tokovi imovine samo plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice.

B.4.1.7.A

Ugovorni novčani tokovi koji su samo plaćanje glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice u skladu su s osnovnim sporazumom o posudbi. U osnovnom sporazumu o posudbi naknada za vremensku vrijednost novca (vidjeti točke od B.4.1.9.A do B.4.1.9.E) i kreditni rizik obično su najznačajniji elementi kamate. Međutim, u takvom sporazumu kamata može uključivati i naknadu za ostale osnovne rizike posudbe (npr. rizik likvidnosti) te troškove (npr. administrativne troškove) povezane s držanjem financijske imovine u određenom razdoblju. Osim toga, kamata može uključivati i maržu profita, koja je u skladu s osnovnim sporazumom o posudbi. U iznimnim gospodarskim okolnostima kamate mogu biti negativne ako, na primjer, imatelj financijske imovine izričito ili implicitno plati za polog svojeg novca za određeno razdoblje (i ako ta naknada premašuje naknadu koju imatelj prima za vremensku vrijednost novca, kreditni rizik i druge osnovne rizike posudbe i troškove). Međutim, ugovorni uvjeti kojima se uvodi izloženost rizicima ili promjenjivost ugovornih novčanih tokova koji nisu povezani s osnovnim sporazumom o posudbi, poput izloženosti promjenama cijena vlasničkog kapitala ili cijena robe, nemaju za posljedicu ugovorne novčane tokove koji su samo plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice. Stvorena ili kupljena financijska imovina može biti osnovni sporazum o posudbi bez obzira na to je li riječ o zajmu u njegovu pravnom obliku.

B.4.1.7.B

U skladu s točkom 4.1.3. podtočkom (a), glavnica je fer vrijednost financijske imovine pri početnom priznavanju. Međutim, taj se iznos glavnice može mijenjati tijekom vijeka trajanja financijske imovine (npr. u slučaju otplata glavnice).

B.4.1.8.

Subjekt mora procijeniti jesu li ugovorni novčani tokovi samo plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice u valuti u kojoj je izražena financijska imovina.

B.4.1.9.

Djelovanje poluge obilježje je ugovornih novčanih tokova određene financijske imovine. Djelovanjem poluge povećava se promjenjivost ugovornih novčanih tokova, a posljedica je da nemaju gospodarsko obilježje kamate. Samostalna opcija, terminski ugovori i ugovori o zamjeni (swaps) primjeri su financijske imovine koja uključuje takvo djelovanje poluge. Stoga takvi ugovori ne ispunjavaju uvjet iz točke 4.1.2. podtočke (b) i točke 4.1.2.A podtočke (b) te se ne mogu naknadno mjeriti po amortiziranom trošku ili po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit.

Naknada za vremensku vrijednost novca

B.4.1.9.A

Vremenska je vrijednost novca element kamate kojim se osigurava naknada samo za protek vremena. Drugim riječima, vremenska vrijednost novčanog elementa ne osigurava naknadu za ostale rizike ili troškove povezane s držanjem financijske imovine. Kako bi procijenio osigurava li taj element naknadu samo za protek vremena, subjekt se oslanja na prosudbu i razmatra važne čimbenike, kao što je valuta u kojoj je iskazana financijska imovina te razdoblje za koje je utvrđena kamata.

B.4.1.9.B

Međutim, u nekim se slučajevima vremenska vrijednost novčanog elementa može promijeniti (odnosno nije savršena). To može biti slučaj ako se, na primjer, kamatna stopa za financijsku imovinu povremeno usklađuje, ali učestalost tog usklađivanja ne odgovara roku dospijeća kamatne stope (npr. kamatna stopa svaki se mjesec usklađuje s godišnjom stopom) ili ako se kamatna stopa za financijsku imovinu povremeno usklađuje s prosjekom određenih kratkoročnih i dugoročnih kamatnih stopa. U tim slučajevima subjekt mora procijeniti promjenu kako bi utvrdio predstavljaju li ugovorni novčani tokovi samo plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice. U nekim okolnostima subjekt to može odrediti kvalitativnom procjenom vremenske vrijednosti novčanog elementa, dok će u drugima biti potrebno provesti kvantitativnu procjenu.

B.4.1.9.C

Svrha procjene promjene vremenske vrijednosti novčanog elementa jest utvrditi koliko se ugovorni (nediskontirani) novčani tokovi mogu razlikovati od (nediskontiranih) novčanih tokova koji bi nastali da nije bilo promjene vremenske vrijednosti novčanog elementa (referentni novčani tokovi). Na primjer, ako financijska imovina koja se procjenjuje sadržava promjenjivu kamatnu stopu koja se svaki mjesec usklađuje s jednogodišnjom kamatnom stopom, subjekt bi tu financijsku imovinu usporedio s financijskim instrumentom s jednakim ugovornim uvjetima i jednakim kreditnim rizikom s tom razlikom da se promjenjiva kamatna stopa svaki mjesec usklađuje s jednomjesečnom kamatnom stopom. Ako promjena vremenske vrijednosti novčanog elementa za posljedicu ima ugovorne (nediskontirane) novčane tokove koji se znatno razlikuju od (nediskontiranih) referentnih novčanih tokova, financijska imovina ne ispunjava uvjet iz točke 4.1.2. podtočke (b) i točke 4.1.2.A podtočke (b). Kako bi to utvrdio, subjekt mora uzeti u obzir učinak promjene vremenske vrijednosti novčanog elementa u svakom izvještajnom razdoblju, ali i kumulativno tijekom vijeka trajanja financijskog instrumenta. Razlog za takvo utvrđivanje kamatne stope nije relevantan za analizu. Ako je i bez analize ili na temelju jednostavne analize jasno da se ugovorni (nediskontirani) novčani tokovi financijske imovine koja se procjenjuje znatno razlikuju (ili da bi se mogli znatno razlikovati) od (nediskontiranih) referentnih novčanih tokova, subjekt ne mora provoditi detaljnu procjenu.

B.4.1.9.D

Pri procjeni promjene vremenske vrijednosti novčanog elementa subjekt mora uzeti u obzir čimbenike koji bi mogli utjecati na buduće ugovorne novčane tokove. Na primjer, ako subjekt procjenjuje obveznicu s dospijećem od pet godina i ako se promjenjiva kamatna stopa svakih šest mjeseci usklađuje s petogodišnjom stopom, subjekt ne može zaključiti da su ugovorni novčani tokovi samo plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice jednostavno zato što je krivulja kamatne stope u trenutku procjene takva da razlika između petogodišnje kamatne stope i šestomjesečne kamatne stope nije znatna. Subjekt mora umjesto toga razmotriti bi li se odnos između petogodišnje i šestomjesečne kamatne stope mogao promijeniti tijekom vijeka trajanja instrumenta u tolikoj mjeri da bi se ugovorni (nediskontirani) novčani tokovi tijekom vijeka trajanja instrumenta mogli znatno razlikovati od (nediskontiranih) referentnih novčanih tokova. Međutim, subjekt ne mora uzeti u obzir sve moguće scenarije, nego samo razumno moguće scenarije. Ako subjekt zaključi da bi se ugovorni (nediskontirani) novčani tokovi mogli znatno razlikovati od (nediskontiranih) referentnih novčanih tokova, financijska imovina ne ispunjava uvjet iz točke 4.1.2. podtočke (b) i točke 4.1.2.A podtočke (b) i stoga se ne može mjeriti po amortiziranom trošku ili po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit.

B.4.1.9E

U nekim zakonodavstvima kamatne stope određuju vlada ili regulatorno tijelo. Na primjer, takva državna regulacija kamatnih stopa može biti dio šire makroekonomske politike ili se može uvesti u cilju promicanja ulaganja subjekata u određeni gospodarski sektor. U nekim takvim slučajevima cilj vremenske vrijednosti novčanog elementa nije osiguranje naknade samo za protek vremena. Međutim, bez obzira na točke od B.4.1.9.A do B.4.1.9.D, regulirana kamatna stopa smatra se zamjenom za vremensku vrijednost novčanog elementa za potrebe primjene uvjeta iz točke 4.1.2. podtočke (b) i točke 4.1.2.A podtočke (b) ako se takvom reguliranom kamatnom stopom osigurava naknada koja je uglavnom u skladu s protekom vremena i ne uzrokuje izloženost rizicima ili promjenjivost ugovornih novčanih tokova koji nisu u skladu s osnovnim sporazumom o posudbi.

Ugovorni uvjeti kojima se mijenja vrijeme nastanka ili iznos ugovornih novčanih tokova

B.4.1.10.

Ako financijska imovina sadržava ugovorni uvjet koji bi mogao promijeniti vrijeme nastanka ili iznos ugovornih novčanih tokova (npr. ako je imovinu moguće prijevremeno otplatiti prije dospijeća ili ako joj se rok može produljiti), subjekt mora utvrditi jesu li ugovorni novčani tokovi koji bi mogli nastati tijekom vijeka trajanja instrumenta kao posljedica tog ugovornog uvjeta samo plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice. Kako bi to utvrdio, subjekt mora procijeniti ugovorne novčane tokove koji bi mogli nastati kako prije, tako i poslije promjene ugovornih novčanih tokova. Subjekt će možda trebati procijeniti i prirodu svakog nepredviđenog događaja (odnosno uzroka) zbog kojeg bi se mogli promijeniti vrijeme nastanka ili iznos ugovornih novčanih tokova. Iako priroda nepredviđenog događaja sama po sebi nije presudan čimbenik, ipak može biti pokazatelj za procjenu jesu li ugovorni novčani tokovi samo plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice. Na primjer, usporedimo financijski instrument s kamatnom stopom koja je usklađena s višom stopom ako dužnik ne izvrši određeni broj plaćanja za financijski instrument s kamatnom stopom koja je usklađena s višom stopom ako određeni indeks vlasničkog kapitala dosegne određenu razinu. U prethodnom je slučaju vjerojatnije da će ugovorni novčani tokovi tijekom vijeka trajanja instrumenta biti samo plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice zbog odnosa između neizvršenih plaćanja i povećanja kreditnog rizika. (Vidjeti i točku B.4.1.18.)

B.4.1.11.

Slijede primjeri ugovornih uvjeta koji za posljedicu imaju ugovorne novčane tokove koji su samo plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice:

(a)

promjenjiva kamatna stopa koja se sastoji od naknade za vremensku vrijednost novca, kreditnog rizika povezanog s nepodmirenim iznosom glavnice tijekom određenog razdoblja (naknada za kreditni rizik određuje se samo pri početnom priznavanju i zato može biti fiksna) i ostalih osnovnih rizika posudbe i troškova, kao i marže profita;

(b)

ugovorni uvjet kojim se izdavatelju (odnosno dužniku) dopušta prijevremena otplata dužničkog instrumenta ili kojim se imatelju (odnosno vjerovniku) dopušta ponovna prodaja dužničkog instrumenta natrag izdavatelju prije dospijeća, pri čemu iznos prijevremenog plaćanja uglavnom predstavlja nepodmirene iznose glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice i koji može uključivati razumnu dodatnu naknadu za prijevremeni raskid ugovora i

(c)

ugovorni uvjet kojim se izdavatelju ili imatelju dopušta produljenje ugovornog roka dužničkog instrumenta (odnosno opcija produljenja), pri čemu uvjeti opcije produljenja za posljedicu imaju ugovorne novčane tokove tijekom razdoblja produljenja, a koji su samo plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice, što može uključivati razumnu dodatnu naknadu za produljenje ugovora.

B.4.1.12.

Bez obzira na točku B.4.1.10., financijska imovina koja bi inače ispunjavala uvjet iz točke 4.1.2. podtočke (b) i točke 4.1.2.A podtočke (b), ali ga ne ispunjava samo zato što se ugovornim uvjetom izdavatelju dopušta (ili se od njega zahtijeva) da unaprijed otplati dužnički instrument ili zato što se imatelju dopušta (ili se od njega zahtijeva) ponovna prodaja dužničkog instrumenta izdavatelju prije dospijeća, prihvatljiva je za mjerenje po amortiziranom trošku ili po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit (pod uvjetom da je ispunjen uvjet iz točke 4.1.2. podtočke (a) ili uvjet iz točke 4.1.2.A podtočke (a)) ako:

(a)

subjekt stekne ili izda financijsku imovinu uz premiju ili diskont na nominalni ugovorni iznos;

(b)

iznos prijevremenog plaćanja uglavnom predstavlja ugovorni nominalni iznos i obračunanu (ali neplaćenu) ugovornu kamatu, što može uključivati razumnu dodatnu naknadu za prijevremeni raskid ugovora i

(c)

ako je pri početnom priznavanju financijske imovine fer vrijednost elementa prijevremenog plaćanja zanemariva.

B.4.1.13.

Slijede primjeri ugovornih novčanih tokova koji su samo plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice. Popis primjera nije iscrpan.

Instrument

Analiza

Instrument A

Instrument A je obveznica s navedenim datumom dospijeća. Plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice povezana su s indeksom inflacije valute u kojoj je instrument izdan. Povezanost s inflacijom ne djeluje kao poluga i glavnica je zaštićena.

Ugovorni novčani tokovi samo su plaćanje glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice. Povezivanjem plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice s indeksom inflacije koji ne djeluje kao poluga vremenska vrijednost novca postavlja se na trenutačnu razinu. Drugim riječima, kamatna stopa na instrument odražava „stvarnu” kamatu. Stoga iznosi kamate predstavljaju naknadu za vremensku vrijednost novca u nepodmirenom iznosu glavnice.

Međutim, ako su plaćanja kamata indeksirana uz neku drugu varijablu kao što je uspješnost dužnika (npr. neto dobit dužnika) ili indeks vlasničkog kapitala, ugovorni novčani tokovi nisu plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice (osim ako bi indeksiranje uz uspješnost dužnika dovelo do usklađenosti kojom se imatelju nadoknađuju promjene kreditnog rizika instrumenta, tako da ugovorni novčani tokovi jesu samo plaćanja glavnice i kamata). Razlog je tomu činjenica da ugovorni novčani tokovi odražavaju prinos koji nije u skladu s osnovnim sporazumom o posudbi (vidjeti točku B.4.1.7.A).

Instrument B

Instrument B je instrument s promjenjivom kamatnom stopom s navedenim datumom dospijeća koji dužniku dopušta da neprekidno bira tržišnu kamatnu stopu. Na primjer, na svaki datum ponovnog utvrđivanja kamate dužnik može odabrati hoće li platiti tromjesečni LIBOR za rok od tri mjeseca ili jednomjesečni LIBOR za rok od mjesec dana.

Ugovorni novčani tokovi samo su plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice sve dok kamata koja se plaća tijekom vijeka trajanja instrumenta odražava naknadu za vremensku vrijednost novca, kreditni rizik povezan s instrumentom i za ostale osnovne rizike posudbe i troškove, kao i maržu profita (vidjeti točku B.4.1.7.A). Činjenica da je kamatna stopa LIBOR ponovno utvrđena tijekom vijeka trajanja instrumenta sama po sebi ne diskvalificira instrument.

Međutim, ako je dužnik u mogućnosti odabrati plaćanje jednomjesečne kamatne stope koja se utvrđuje svaka tri mjeseca, učestalost ponovnog utvrđivanja kamatne stope ne odgovara roku dospijeća kamatne stope. Prema tome, promijenjena je vremenska vrijednost novčanog elementa. Slično tomu, vremenska vrijednost novčanog elementa promijenjena je ako se ugovorna kamatna stopa nekog instrumenta temelji na roku koji može biti dulji od preostalog vijeka trajanja instrumenta (npr. ako se na instrument s rokom dospijeća pet godina otplaćuje promjenjiva kamatna stopa koja se povremeno ponovno utvrđuje, ali uvijek odražava rok dospijeća od pet godina). Razlog tomu je činjenica da kamata koju treba platiti u svakom razdoblju nije povezana s kamatnim razdobljem.

U takvim slučajevima, kako bi utvrdio jesu li novčani tokovi samo plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice, subjekt mora kvalitativno ili kvantitativno procijeniti ugovorne novčane tokove naspram onih koji se ostvaruju od instrumenta koji je jednak u svakom pogledu, osim što ima rok dospijeća kamatne stope koji odgovara kamatnom razdoblju. (Vidjeti točku B.4.1.9.E za smjernice o reguliranim kamatnim stopama.)

Na primjer, pri procjeni obveznice s rokom dospijeća pet godina na koju se isplaćuje promjenjiva kamatna stopa koja se ponovno utvrđuje svakih šest mjeseci, ali uvijek odražava rok dospijeća od pet godina, subjekt uzima u obzir ugovorne novčane tokove instrumenta koji je po svemu jednak, osim što se svakih šest mjeseci usklađuje na šestomjesečnu kamatnu stopu.

Ista se analiza primjenjuje ako je dužnik u mogućnosti birati između raznih objavljenih kamatnih stopa vjerovnika (npr. dužnik može birati između objavljene jednomjesečne i objavljene tromjesečne promjenjive kamatne stope vjerovnika).

Instrument C

Instrument C je obveznica s navedenim datumom dospijeća na koju se isplaćuje promjenjiva tržišna kamatna stopa. Određena je gornja granica te promjenjive kamatne stope.

Ugovorni novčani tokovi:

(a)

instrumenta s fiksnom kamatnom stopom i

(b)

instrumenta s promjenjivom kamatnom stopom

plaćanja su glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice sve dok kamata odražava naknadu za vremensku vrijednost novca, kreditne rizike povezane s instrumentom tijekom trajanja instrumenta te za ostale osnovne rizike posudbe i troškove, kao i za maržu profita. (Vidjeti točku B.4.1.7.A.)

Prema tome, novčani tokovi instrumenta koji je kombinacija (a) i (b) (npr. obveznice s određenom gornjom granicom kamatne stope) mogu biti samo plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice. Takav ugovorni uvjet može umanjiti promjenjivost novčanog toka ograničavanjem promjenjive kamatne stope (npr. gornje ili donje granice kamatne stope) ili uvećati promjenjivost novčanog toka zbog toga što fiksna kamatna stopa postaje promjenjiva.

Instrument D

Instrument D je zajam s punim pravom naplate i osiguran je jamstvom.

Činjenica da je zajam s punim pravom naplate osiguran jamstvom sama po sebi ne utječe na analizu kojom se utvrđuje jesu li ugovorni novčani tokovi samo plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice.

Instrument E

Instrument E izdaje regulirana banka i ima navedeni datum dospijeća. Na instrument se isplaćuje fiksna kamatna stopa i svi su ugovorni novčani tokovi nediskrecijski.

Međutim, izdavatelj podliježe zakonodavstvu kojim se nacionalnom sanacijskom tijelu dopušta ili se od njega zahtijeva da u određenim okolnostima nametne gubitke posjednicima određenog instrumenta, uključujući instrument E. Na primjer, nacionalno sanacijsko tijelo ovlašteno je otpisati nominalni iznos instrumenta E ili ga pretvoriti u fiksni broj redovnih dionica izdavatelja ako nacionalno sanacijsko tijelo utvrdi da je izdavatelj u ozbiljnim financijskim poteškoćama, da mu je potreban dodatni regulatorni kapital ili da ne ispunjava obveze.

Imatelj analizira ugovorne uvjete financijskog instrumenta kako bi utvrdio dovode li do nastanka novčanih tokova koji su samo plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice te su stoga u skladu s osnovnim sporazumom o posudbi.

Pri takvoj analizi ne razmatraju se plaćanja koja su posljedica ovlaštenja nacionalnoga sanacijskog tijela u pogledu nametanja gubitaka imatelju instrumenta E. Razlog je tomu činjenica da takvo ovlaštenje i s njime povezana plaćanja nisu ugovorni uvjeti financijskog instrumenta.

S druge strane, ugovornim novčanim tokovima ne smatraju se samo plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice ako se na temelju ugovornih uvjeta financijskog instrumenta izdavatelju ili nekom drugom subjektu dopušta ili se od njih zahtijeva nametanje gubitaka imatelju (npr. otpisom nominalnog iznosa ili pretvaranjem instrumenta u fiksni broj redovnih dionica izdavatelja), sve dok su ugovorni uvjeti stvarni, čak i ako je mala vjerojatnost nametanja takvoga gubitka.

B.4.1.14.

Slijede primjeri ugovornih novčanih tokova koji nisu samo plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice. Popis primjera nije iscrpan.

Instrument

Analiza

Instrument F

Instrument F je obveznica koja se može pretvoriti u fiksni broj vlasničkih instrumenata izdavatelja.

Imatelj analizira konvertibilnu obveznicu u cijelosti.

Ugovorni novčani tokovi nisu plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice jer odražavaju prinos koji nije u skladu s osnovnim sporazumom o posudbi (vidjeti točku B.4.1.7.A); odnosno prinos je povezan s vrijednošću vlasničkog kapitala izdavatelja.

Instrument G

Instrument G je zajam na koji se plaća inverzna promjenjiva kamatna stopa (odnosno kamatna je stopa u obrnutom odnosu s tržišnim kamatnim stopama).

Ugovorni novčani tokovi nisu samo plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice.

Iznosi kamate nisu naknada za vremensku vrijednost novca za nepodmireni iznos glavnice.

Instrument H

Instrument H je instrument bez dospijeća, ali izdavatelj taj instrument može kupiti u bilo kojem trenutku i imatelju isplatiti nominalni iznos uvećan za dospjelu obračunatu kamatu.

Na instrument H plaća se tržišna kamatna stopa, ali plaćanje kamate ne može se izvršiti ako izdavatelj neposredno nakon plaćanja ne može ostati solventan.

Na odgođenu se kamatu ne obračunava dodatna kamata.

Ugovorni novčani tokovi nisu plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice. Razlog je tomu činjenica da se izdavatelju može naložiti odgoda plaćanja kamata, pri čemu se na te iznose odgođene kamate ne obračunava dodatna kamata. Stoga iznosi kamate nisu naknada za vremensku vrijednost novca za nepodmireni iznos glavnice.

Ako bi se na odgođene iznose obračunavala kamata, ugovorni novčani tokovi mogli bi biti plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice.

Činjenica da je instrument H instrument bez dospijeća sama po sebi ne znači da ugovorni novčani tokovi nisu plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice. Ustvari trajni instrument podrazumijeva neprekidne (višestruke) opcije produljenja. Posljedica takvih opcija mogu biti ugovorni novčani tokovi koji su plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice ako su plaćanja kamata obvezatna i ako moraju biti trajna.

Osim toga, činjenica da je instrument H moguće kupiti ne znači da ugovorna novčana plaćanja nisu plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice, osim ako je instrument moguće kupiti za iznos koji uglavnom ne odražava plaćanje nepodmirenog iznosa glavnice i kamate na taj nepodmireni iznos glavnice. Čak i ako iznos mogućeg otkupa uključuje iznos razumne naknade imatelju za prijevremeni raskid instrumenta, ugovorni novčani tokovi mogli bi biti plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice. (Vidjeti i točku B.4.1.12.)

B.4.1.15.

U nekim su slučajevima mogući ugovorni novčani tokovi financijske imovine opisani kao glavnica i kamata, ali ti novčani tokovi ne predstavljaju plaćanje glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice kako je opisano u točki 4.1.2. podtočki (b), točki 4.1.2.A podtočki (b) i točki 4.1.3. ovog standarda.

B.4.1.16.

To može biti slučaj ako financijska imovina predstavlja ulaganje u određenu imovinu ili novčane tokove te stoga ugovorni novčani tokovi nisu samo plaćanje glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice. Na primjer, ako je ugovornim uvjetima utvrđeno da se novčani tokovi financijske imovine povećavaju s povećanjem broja automobila na određenoj prometnici s naplatom cestarine, ti ugovorni novčani tokovi nisu u skladu s osnovnim sporazumom o posudbi. Stoga instrument ne ispunjava uvjet iz točke 4.1.2. podtočke (b) i točke 4.1.2.A podtočke (b). To bi mogao biti slučaj i kada je potraživanje vjerovnika ograničeno na određenu imovinu dužnika ili na novčane tokove od određene imovine (npr. financijske imovine bez prava naplate (non-recourse).

B.4.1.17.

Međutim, činjenica da se financijska imovina ne može podmiriti nikojom drugom imovinom ne znači sama po sebi da financijska imovina ne može ispuniti uvjet iz točke 4.1.2. podtočke (b) i točke 4.1.2.A podtočke (b). U tim je situacijama vjerovnik dužan procijeniti (dobiti uvid u) određenu osnovnu imovinu ili novčane tokove kako bi utvrdio jesu li ugovorni novčani tokovi financijske imovine koji se klasificiraju plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice. Ako zbog uvjeta financijske imovine dođe do nastanka nekih drugih novčanih tokova ili ograničenja novčanih tokova na način koji nije u skladu s plaćanjima koja predstavljaju glavnicu i kamate, financijska imovina ne ispunjava uvjet iz točke 4.1.2. podtočke (b) i točke 4.1.2.A podtočke (b). Pitanje je li osnovna imovina financijska ili nefinancijska imovina samo po sebi ne utječe na ovu procjenu.

B.4.1.18.

Obilježja ugovornih novčanih tokova ne utječu na klasifikaciju financijske imovine ako bi ona mogla imati samo mali učinak na ugovorne novčane tokove financijske imovine. Kako bi to utvrdio, subjekt mora uzeti u obzir mogući učinak obilježja ugovornih novčanih tokova u svakom izvještajnom razdoblju, ali i kumulativno tijekom vijeka trajanja financijskog instrumenta. Nadalje, ako obilježja ugovornih novčanih tokova imaju nešto veći učinak (u pojedinačnom izvještajnom razdoblju ili kumulativno) na ugovorne novčane tokove, ali ako obilježje novčanog toka nije stvarno, to ne utječe na klasifikaciju financijske imovine. Obilježje novčanog toka nije stvarno ako utječe na ugovorne novčane tokove instrumenta samo nastupom događaja koji je iznimno rijedak, neuobičajen i vrlo malo vjerojatan.

B.4.1.19.

Gotovo u svakoj transakciji posudbe instrument vjerovnika ocjenjuje se u odnosu na instrumente ostalih dužnikovih vjerovnika. Ugovorna novčana plaćanja instrumenta koji je podređen ostalim instrumentima mogu biti plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice ako neplaćanje dužnika predstavlja kršenje uvjeta ugovora te ako imatelj ima ugovorno pravo na nepodmirene iznose glavnice i kamate na nepodmireni iznos glavnice, čak i u slučaju stečaja dužnika. Na primjer, potraživanje od kupca na temelju kojeg je vjerovnik rangiran kao neosigurani vjerovnik ispunjava uvjete plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice. To je slučaj čak i ako su zajmovi dani dužniku osigurani jamstvom, zbog čega imatelj zajma i u slučaju stečaja ima prednost u odnosu na potraživanja neosiguranog vjerovnika u pogledu osiguranja plaćanja, ali to ne utječe na ugovorno pravo neosiguranog vjerovnika na nepodmirenu glavnicu i ostale dospjele iznose.

Ugovorno povezani instrumenti

B.4.1.20.

U nekim vrstama transakcija izdavatelj može utvrditi prioritete plaćanja za imatelje financijske imovine uporabom višestrukih ugovorno povezanih instrumenata koji stvaraju koncentraciju kreditnog rizika (tranše). Svaka tranša nosi oznaku podređenosti kojom se jasno navodi redoslijed kojim se novčani tokovi koje izdavatelj stvori raspoređuju na tranšu. U tim situacijama imatelji tranše imaju pravo na plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice samo ako izdavatelj stvara novčane tokove dovoljne za tranšu višeg prioriteta.

B.4.1.21.

U tim transakcijama tranša ima obilježja novčanih tokova koji su plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice samo ako:

(a)

ugovorni uvjeti tranše koji se procjenjuju radi klasifikacije (bez uvida u skupinu financijskih instrumenata) dovode do nastanka novčanih tokova koji su samo plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice (npr. kamatna stopa na tranšu nije povezana s robnim indeksom);

(b)

osnovna skupina financijskih instrumenata ima obilježja novčanih tokova iz točaka B.4.1.23. i B.4.1.24. te

(c)

izloženost kreditnom riziku u skupini osnovnih financijskih instrumenata povezanih s tranšom jednaka je ili manja od izloženosti kreditnom riziku odnosne skupine financijskih instrumenata (npr. kreditni rejting tranše koji se procjenjuje radi klasifikacije jednak je ili veći od kreditnog rejtinga koji bi se primijenio na pojedinačnu tranšu iz koje se financira odnosna skupina financijskih instrumenata).

B.4.1.22.

Subjekt mora utvrditi osnovnu skupinu instrumenata koja stvara (a ne samo prosljeđuje) novčane tokove. To je osnovna skupina financijskih instrumenata.

B.4.1.23.

Osnovna skupina mora sadržavati jedan ili više instrumenata s ugovornim novčanim tokovima koji su samo plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice.

B.4.1.24.

Osnovna skupina instrumenata može uključivati i instrumente kojima se:

(a)

smanjuje promjenjivost novčanog toka instrumenata iz točke B.4.1.23., koji u kombinaciji s instrumentima iz točke B.4.1.23. dovode do nastanka novčanih tokova koji su samo plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice (npr. gornja ili donja granica kamatne stopa ili ugovor kojim se smanjuje kreditni rizik nekih ili svih instrumenata iz točke B.4.1.23.) ili

(b)

usklađuju novčani tokovi tranše s novčanim tokovima skupine osnovnih instrumenata iz točke B.4.1.23. radi otklanjanja razlike isključivo u pogledu:

i.

fiksne ili promjenjive kamatne stope;

ii.

valute u kojoj su izraženi novčani tokovi, uključujući inflaciju odnosne valute ili

iii.

vremena nastanka novčanih tokova.

B.4.1.25.

Ako bilo koji instrument iz skupine ne ispunjava uvjete iz točke B.4.1.23. ili iz točke B.4.1.24., uvjet iz točke B.4.1.21. podtočke (b) nije ispunjen. Pri provedbi ove procjene nije potrebna detaljna analiza skupine po pojedinačnim instrumentima. Međutim, subjekt se mora osloniti na prosudbu i provesti dovoljnu analizu kako bi utvrdio ispunjavaju li instrumenti u skupini uvjete iz točaka od B.4.1.23. do B.4.1.24. (Vidjeti i točku B.4.1.18. za smjernice o obilježjima ugovornih novčanih tokova koji imaju samo mali učinak.)

B.4.1.26.

Ako imatelj pri početnom priznavanju ne može procijeniti uvjete iz točke B.4.1.21., tranša se mora mjeriti po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka. Ako se nakon početnog priznavanja osnovna skupina instrumenata može promijeniti tako da skupina više ne ispunjava uvjete iz točaka od B.4.1.23. do B.4.1.24, tranše ne ispunjavaju uvjet iz točke B.4.1.21. te se moraju mjeriti po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka. Međutim, ako osnovna skupina uključuje instrumente koji su osigurani imovinom koja ne ispunjava uvjete iz točaka od B.4.1.23. do B.4.1.24., sposobnost ostvarenja posjeda nad takvom imovinom zanemaruje se za potrebe primjene ove točke, osim ako je subjekt stekao tranšu s namjerom nadziranja osiguranja plaćanja.

Mogućnost određivanja financijske imovine ili financijske obveze po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka (odjeljci 4.1. i 4.2.)

B.4.1.27.

Pod uvjetima iz točaka 4.1.5. i 4.2.2., ovim se standardom subjektu dopušta da odredi financijsku imovinu, financijsku obvezu ili skupinu financijskih instrumenata (financijsku imovinu, financijske obveze ili oboje) po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka, pod uvjetom da time dobiva relevantnije informacije.

B.4.1.28.

Odluka subjekta da odredi financijsku imovinu ili financijsku obvezu po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka slična je odabiru računovodstvene politike (iako se, za razliku od odabrane računovodstvene politike, ne mora primjenjivati dosljedno na sve slične transakcije). Ako subjekt ima takvu mogućnost izbora, točkom 14. podtočkom (b) MRS-a 8 zahtijeva se da posljedica odabrane politike budu financijski izvještaji koji pružaju pouzdane i relevantnije informacije o učincima transakcija, drugih poslovnih događaja i okolnosti na financijski položaj, financijsku uspješnost ili novčane tokove subjekta. Na primjer, u slučaju određivanja financijske obveze po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka, u točki 4.2.2. utvrđuju se dvije okolnosti u kojima je ispunjen zahtjev za relevantnijim informacijama. Prema tome, kako bi odabrao takvo određivanje u skladu s točkom 4.2.2., subjekt mora dokazati postojanje jedne (ili obiju) od tih dvaju okolnosti.

Određivanjem se uklanja ili znatno umanjuje računovodstvena neusklađenost

B.4.1.29.

Mjerenje financijske imovine ili financijske obveze i klasifikacija priznatih promjena njihove vrijednosti određuju se klasifikacijom stavke te na temelju toga je li stavka dio odnosa zaštite od rizika. Ti zahtjevi mogu dovesti do nedosljednosti pri mjerenju ili priznavanju (što se ponekad naziva „računovodstvena neusklađenost”) ako se, na primjer, u odsutnosti određivanja po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka financijska imovina klasificira kao imovina koja se naknadno mjeri po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka te ako se obveza, koju subjekt smatra povezanom, naknadno mjeri po amortiziranom trošku (bez priznavanja promjena fer vrijednosti). U tim okolnostima subjekt može zaključiti da bi njegovi financijski izvještaji pružali relevantnije informacije ako bi se i imovina i obveza mjerili po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka.

B.4.1.30.

U sljedećim je primjerima prikazano kada se taj uvjet može ispuniti. U svim slučajevima subjekt može upotrijebiti taj uvjet za određivanje financijske imovine ili financijskih obveza po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka samo ako je ispunjeno načelo iz točke 4.1.5. ili točke 4.2.2. podtočke (a):

(a)

subjekt ima obveze u okviru ugovora o osiguranju čije mjerenje uključuje postojeće informacije (kako je dopušteno točkom 24. MSFI-ja 4) i financijsku imovinu koju smatra povezanom, a koja bi u protivnome bila mjerena kao imovina po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit ili po amortiziranom trošku;

(b)

subjekt ima financijsku imovinu, financijske obveze ili oboje, koji su izloženi istome riziku kao što je rizik kamatne stope, koji uzrokuje oprečne promjene fer vrijednosti s tendencijom međusobnog prijeboja. Međutim, samo bi se neki instrumenti mjerili po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka (npr., derivatni instrumenti ili oni koji su klasificirani kao instrumenti koji se drže za trgovanje). Moguć je i slučaj da nisu ispunjeni uvjeti računovodstva zaštite od rizika, na primjer zbog neispunjavanja zahtjeva učinkovitosti zaštite od rizika iz točke 6.4.1.:

(c)

subjekt ima financijsku imovinu, financijske obveze ili oboje, koji su izloženi istom riziku kao što je rizik kamatne stope, koji uzrokuje oprečne promjene fer vrijednosti s tendencijom međusobnog prijeboja te ni financijska imovina ni financijske obveze ne ispunjavaju uvjete za određivanje kao instrumenti zaštite od rizika jer se ne mjere po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka. Nadalje, u odsutnosti računovodstva zaštite od rizika postoji znatna nedosljednost u priznavanju dobiti i gubitka. Na primjer, subjekt je financirao određenu skupinu zajmova izdavanjem obveznica kojima se trguje čije promjene fer vrijednosti imaju tendenciju međusobnog prijeboja. Ako uz to subjekt redovito kupuje i prodaje obveznice, ali rijetko ili nikada ne kupuje ni ne prodaje zajmove, iskazivanjem zajmova i obveznica po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka uklanja se nedosljednost u pogledu vremena priznavanja dobiti ili gubitka koji bi u protivnome nastali njihovim mjerenjem po amortiziranom trošku i priznavanjem dobiti ili gubitka pri svakom ponovnom otkupu pojedine obveznice.

B.4.1.31.

U slučajevima kao što su opisani u prethodnoj točki, određivanje pri početnom priznavanju financijske imovine i financijskih obveza koji se inače ne mjere po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka može otkloniti ili znatno umanjiti nedosljednosti pri mjerenju ili priznavanju i osigurati relevantnije informacije. Iz praktičnih razloga subjekt ne mora istodobno ubrojiti svu imovinu i obveze koje dovode do nedosljednosti pri mjerenju ili priznavanju. Dopuštena je razumna odgoda pod uvjetom da se svaka transakcija odredi po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka pri njezinom početnom priznavanju i da se u to vrijeme očekuje izvršenje svih preostalih transakcija.

B.4.1.32.

Ne bi bilo prihvatljivo odrediti po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka samo neku financijsku imovinu i financijske obveze koje uzrokuju nastanak nedosljednosti ako se time ne bi otklonila ili znatno umanjila nedosljednost te ako se time ne bi osigurale relevantnije informacije. Međutim, bilo bi prihvatljivo odrediti samo određeni broj slične financijske imovine ili sličnih financijskih obveza ako bi se time postiglo znatno umanjenje (po mogućnosti veće nego što bi se postiglo drugim dopuštenim određivanjima) nedosljednosti. Na primjer, ako se pretpostavi da subjekt ima određeni broj sličnih financijskih obveza, čiji je ukupni iznos jednak 100 novčanih jedinica, i određeni broj slične financijske imovine, čiji je ukupni iznos jednak 50 novčanih jedinica, ali koji se mjere na različitim osnovama. Subjekt može znatno umanjiti nedosljednost pri mjerenju tako da pri početnom priznavanju odredi po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka svu imovinu i samo neke obveze (npr. pojedine obveze čiji je ukupni iznos jednak 45 novčanih jedinica). Međutim, budući da se određivanje po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka može primijeniti samo na čitav financijski instrument, subjekt u ovome slučaju mora odrediti jednu ili više obveza u cijelosti. Subjekt ne može odrediti komponentu obveze (npr. promjene vrijednosti povezane samo s jednim rizikom, kao što su promjene referentne kamatne stope) ili dijela (tj.. postotka) obveze.

Upravljanje i ocjenjivanje učinkovitosti skupine financijskih obveza ili financijske imovine i financijskih obveza na osnovi fer vrijednosti

B.4.1.33.

Subjekt može upravljati i ocjenjivati učinkovitost skupine financijskih obveza ili financijske imovine i financijskih obveza tako da se mjerenjem te skupine po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka dobiju relevantnije informacije. Pozornost je u ovome slučaju usmjerena na način na koji subjekt upravlja i mjeri učinkovitost, a ne na vrstu njegovih financijskih instrumenata.

B.4.1.34.

Na primjer, subjekt može upotrijebiti taj uvjet za određivanje financijskih obveza po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka ako je ispunjeno načelo iz točke 4.2.2. podtočke (b) i ako subjekt ima financijsku imovinu i financijske obveze koje su izložene jednome ili više istih rizika, a tim se rizicima upravlja i oni se ocjenjuju na osnovi fer vrijednosti u skladu s dokumentiranom politikom upravljanja imovinom i obvezama. Primjer je subjekt koji je izdao „strukturirane proizvode” koji sadržavaju višestruke ugrađene derivatne instrumente i koji upravlja rizicima koji iz toga proizlaze na osnovi fer vrijednosti upotrebljavajući i derivatne i nederivatne financijske instrumente.

B.4.1.35.

Kako je prethodno navedeno, taj uvjet ovisi o načinu na koji subjekt upravlja i ocjenjuje učinkovitost skupine financijskih instrumenata koji se razmatraju. Prema tome (uz primjenu zahtjeva povezanih s određivanjem pri početnom priznavanju), subjekt koji određuje financijske obveze po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka na temelju tog uvjeta dužan je tako odrediti sve prihvatljive financijske instrumente kojima upravlja i koje ocjenjuje zajedno.

B.4.1.36.

Dokumentacija o strategiji subjekta ne mora biti opsežna, ali bi trebala biti dovoljna da bi se dokazala sukladnost s točkom 4.2.2. podtočkom (b). Ta dokumentacija nije potrebna za svaku pojedinu stavku, već je dovoljno da postoji za portfelj. Na primjer, ako se sustavom upravljanja učinkovitosti za odjel – koji je odobrilo ključno rukovodeće osoblje subjekta – jasno dokazuje da se njegova učinkovitost ocjenjuje na toj osnovi, nisu potrebni dodatni dokumenti kako bi se dokazala sukladnost s točkom 4.2.2. podtočkom (b).

Ugrađeni derivatni instrumenti (odjeljak 4.3.)

B.4.3.1.

Kada subjekt postane stranka u hibridnom ugovoru kojemu osnovni ugovor nije imovina obuhvaćena primjenom ovog standarda, točkom 4.3.3. zahtijeva se da subjekt utvrdi sve ugrađene derivatne instrumente, procijeni je li ih potrebno odvojiti od osnovnog ugovora i izmjeri derivatne instrumente koje je potrebno odvojiti od osnovnog ugovora po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka pri početnom priznavanju i nakon toga.

B.4.3.2.

Ako osnovni ugovor nema navedeno ili unaprijed utvrđeno dospijeće te ako predstavlja preostali udio u neto imovini subjekta, tada ima ista gospodarska obilježja i rizike kao vlasnički instrument, a ugrađeni bi derivat trebao imati obilježja vlasničkog kapitala koja se odnose na isti subjekt kako bi se smatrao usko povezanim s tim ugovorom. Ako osnovni ugovor nije vlasnički instrument i odgovara definiciji financijskog instrumenta, njegova gospodarska obilježja i rizici jednaki su onima koje ima dužnički instrument.

B.4.3.3.

Ugrađeni neopcijski derivatni instrument (kao što je ugrađeni terminski ugovor ili ugovor o zamjeni) odvaja se od osnovnog ugovora na temelju njegovih navedenih ili podrazumijevanih bitnih odredaba kako bi pri početnom priznavanju njegova fer vrijednost bila jednaka nuli. Ugrađeni opcijski derivatni instrument (kao što su ugrađena opcija prodaje, opcija kupnje, najviša i najniža opcija, te opcija zamjene) odvaja se od osnovnog ugovora na temelju navedenih uvjeta mogućnosti opcije. Početna knjigovodstvena vrijednost osnovnog instrumenta jednaka je ostatku vrijednosti nakon odvajanja ugrađenog derivatnog instrumenta.

B.4.3.4.

Općenito se s višestrukim ugrađenim derivatnim instrumentima u jednom hibridnom ugovoru postupa kao s jedinstvenim složenim ugrađenim derivatnim instrumentom. Međutim, ugrađeni derivatni instrumenti koji se klasificiraju kao vlasnički kapital (vidjeti MRS 32) obračunavaju se odvojeno od onih koji se klasificiraju kao imovina ili obveze. Nadalje, ako hibridni ugovor ima više od jednog ugrađenog derivatnog instrumenta, a ti su derivatni instrumenti povezani s različitom izloženosti rizicima i moguće ih je lako odvojiti i neovisni su jedan od drugoga, obračunavaju se odvojeno jedan od drugoga.

B.4.3.5

Gospodarska obilježja i rizici ugrađenog derivatnog instrumenta nisu usko povezani s osnovnim ugovorom (točka 4.3.3. podtočka (a)) u sljedećim primjerima. Ako su ispunjeni uvjeti iz točke 4.3.3. podtočaka (b) i (c), u tim primjerima subjekt obračunava ugrađeni derivatni instrument odvojeno od osnovnog ugovora.

(a)

Opcija prodaje ugrađena u instrument koji omogućava imatelju da od izdavatelja zatraži otkup instrumenta za određeni iznos novca ili druge imovine, koji se mijenja ovisno o promjeni cijene ili indeksa vlasničkih instrumenata ili roba, nije usko povezana s osnovnim dužničkim instrumentom.

(b)

Opcija ili automatska odredba o produljenju preostalog roka do dospijeća dužničkog instrumenta nije usko povezana s osnovnim dužničkim instrumentom, osim ako postoji istodobno usklađivanje s približnom tekućom tržišnom kamatnom stopom u vrijeme produljenja. Ako subjekt izda dužnički instrument, a imatelj tog dužničkog instrumenta izda opciju kupnje dužničkog instrumenta trećoj strani, izdavatelj smatra tu opciju kupnje produljenjem roka do dospijeća dužničkog instrumenta ako se od izdavatelja može zatražiti da sudjeluje ili da olakša ponovno stavljanje na tržište tog dužničkog instrumenta uslijed korištenja opcije kupnje.

(c)

Plaćanja kamata ili glavnice indeksirana uz vlasnički instrument, ugrađena u osnovni dužnički instrument ili ugovor o osiguranju – čiji se iznos kamata ili glavnice indeksira uz vrijednost vlasničkih instrumenata – nisu usko povezana s osnovnim instrumentom jer se rizici povezani s osnovnim instrumentom razlikuju od rizika povezanih s ugrađenim derivatnim instrumentom.

(d)

Plaćanja kamata ili glavnice indeksirana uz robu, ugrađena u osnovni dužnički instrument ili ugovor o osiguranju – čiji se iznos kamata ili glavnice indeksira uz cijenu robe (kao što je zlato) – nisu usko povezana s osnovnim instrumentom, jer se rizici povezani s osnovnim instrumentom razlikuju od rizika povezanih s ugrađenim derivatnim instrumentom.

(e)

Opcija kupnje, prodaje ili prijevremenog plaćanja ugrađena u osnovni dužnički ugovor ili osnovni ugovor o osiguranju nije usko povezana s osnovnim ugovorom, osim ako je:

i.

cijena izvršenja opcije na svaki datum izvršenja približno jednaka amortiziranom trošku osnovnog dužničkog instrumenta ili knjigovodstvenoj vrijednosti osnovnog ugovora o osiguranju ili

ii.

cijena izvršenja opcije prijevremenog plaćanja naknada zajmodavcu za iznos do najviše približne sadašnje vrijednosti izgubljene kamate za preostalo razdoblje osnovnog ugovora. Izgubljena kamata umnožak je ranije plaćenog iznosa glavnice i kamatnog diferencijala. Kamatni je diferencijal efektivna kamatna stopa u osnovnom ugovoru koja premašuje efektivnu kamatnu stopu koju bi subjekt dobio na datum prijevremenog plaćanja da je unaprijed plaćeni iznos glavnice ponovno uložio u sličan ugovor tijekom preostalog razdoblja osnovnog ugovora.

Potrebno je ocijeniti je li opcija kupnje ili prodaje usko povezana s osnovnim dužničkim ugovorom prije odvajanja elementa kapitala konvertibilnog dužničkog instrumenta u skladu s MRS-om 32.

(f)

Kreditni derivatni instrumenti koji su ugrađeni u osnovnom dužničkom instrumentu i jednoj strani (korisniku) omogućuju da kreditni rizik određene referentne imovine, koja ne mora biti u njegovu vlasništvu, prenese drugoj strani (jamcu), nisu usko povezani s osnovnim dužničkim instrumentom. Takvi kreditni derivatni instrumenti jamcu omogućuju preuzimanje kreditnog rizika povezanog s referentnom imovinom iako ona nije izravno u njegovu vlasništvu.

B.4.3.6.

Primjer je hibridnog ugovora financijski instrument koji imatelju daje pravo da proda financijski instrument natrag izdavatelju u zamjenu za određeni iznos novca ili druge financijske imovine, koji se mijenja ovisno o promjeni indeksa vlasničkih instrumenata i robe koji se može povećati ili smanjiti („instrument koji je moguće prodati”). Osim ako pri početnom priznavanju izdavatelj odredi instrument koji je moguće prodati kao financijsku obvezu po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka, potrebno je odvojiti ugrađeni derivatni instrument (odnosno indeksirano plaćanje glavnice) u skladu s točkom 4.3.3., s obzirom na to da je osnovni ugovor dužnički instrument u skladu s točkom B.4.3.2., a indeksirano plaćanje glavnice nije usko povezano s osnovnim dužničkim instrumentom u skladu s točkom B.4.3.5. podtočkom (a). Budući da se plaćanje glavnice može povećati i smanjiti, ugrađeni derivatni instrument je neopcijski derivat čija je vrijednost indeksirana uz osnovnu varijablu.

B.4.3.7.

U slučaju instrumenta koji je moguće prodati u bilo kojem trenutku za iznos novca jednak razmjernom udjelu u neto vrijednosti imovine subjekta (kao što su jedinice otvorenog uzajamnog fonda ili neki ulagački proizvodi povezani s jedinicama), posljedica odvajanja ugrađenog derivatnog instrumenta i obračunavanja svake pojedine komponente jest mjerenje složenog instrumenta po iznosu otkupa koji je potrebno platiti na kraju izvještajnog razdoblja ako je imatelj iskoristio svoje pravo prodaje instrumenta natrag izdavatelju.

B.4.3.8.

Gospodarska obilježja i rizici ugrađenog derivatnog instrumenta usko su povezani s gospodarskim obilježjima i rizicima osnovnog ugovora u slučajevima navedenima u nastavku. U tim primjerima subjekt ne obračunava ugrađeni derivatni instrument odvojeno od osnovnog ugovora.

(a)

Ugrađeni derivat čija je osnovna varijabla kamatna stopa ili indeks kamatnih stopa koji mogu promijeniti iznos kamata koje bi inače bile plaćene ili primljene za kamatonosni osnovni dužnički ugovor ili ugovor o osiguranju usko je povezan s osnovnim ugovorom, osim ako se hibridni ugovor može podmiriti tako da imatelj ne nadoknadi gotovo čitavo svoje priznato ulaganje ili ako bi ugrađeni derivat mogao barem udvostručiti početnu stopu povrata imatelja od osnovnog ugovora i može uzrokovati stopu povrata barem dvostruko veću od tržišne stope povrata za ugovor s istim uvjetima kao i osnovni ugovor.

(b)

Ugrađena donja ili gornja granica kamatne stope dužničkog ugovora ili ugovora o osiguranju usko je povezan s osnovnim ugovorom ako je gornja granica jednaka ili viša od tržišne kamatne stope te ako je donja granica jednaka ili niža od tržišne kamatne stope pri izdavanju ugovora, a gornja ili donja granica ne djeluju kao poluga u odnosu na osnovni ugovor. Slično tomu, odredbe uključene u ugovor o kupnji ili prodaji imovine (npr. robe) koje utvrđuju gornju i donju granicu cijene koju je potrebno platiti ili primiti za imovinu usko su povezane s osnovnim ugovorom ako i gornja i donja granica pri sklapanju ugovora dovode do znatnog gubitka i ako ne djeluju kao poluga.

(c)

Ugrađeni derivatni instrument u stranoj valuti koji stvara tok plaćanja glavnice ili kamata koja su izražena u stranoj valuti, a koji je ugrađen u osnovni dužnički instrument (npr. obveznica u dvije valute), usko je povezan s osnovnim dužničkim instrumentom. Takav derivatni instrument nije odvojen od osnovnog instrumenta jer se MRS-om 21 Učinci promjena tečaja stranih valuta zahtijeva priznavanje dobiti i gubitka u stranoj valuti od monetarnih stavki u računu dobiti i gubitka.

(d)

Ugrađeni derivatni instrument u stranoj valuti u osnovnom ugovoru koji je ugovor o osiguranju ili nije financijski instrument (kao što je ugovor o kupnji ili prodaji nefinancijske stavke pri čemu je cijena izražena u stranoj valuti) usko je povezan s osnovnim ugovorom ako ne djeluje kao poluga, ne sadržava mogućnost opcije i zahtijeva plaćanje izraženo u jednoj od sljedećih valuta:

i.

u funkcionalnoj valuti bilo koje značajne stranke tog ugovora;

ii.

u valuti u kojoj je obično izražena cijena nabavljene robe ili izvršenih usluga u okviru komercijalnih transakcija u čitavom svijetu (kao što je američki dolar za transakcije koje uključuju sirovu naftu) ili

iii.

u valuti koja se obično upotrebljava u ugovorima o kupnji ili prodaji nefinancijskih stavki u gospodarskom okruženju u kojem se obavlja transakcija (odnosno razmjerno stabilna i likvidna valuta koja se obično primjenjuje u lokalnim poslovnim transakcijama ili vanjskoj trgovini).

(e)

Ugrađena opcija prijevremenog plaćanja u okviru trgovanja samo kamatama ili samo glavnicom vrijednosnih papira usko je povezana s osnovnim ugovorom ako je osnovni ugovor i. na početku posljedica odvajanja prava na primitak ugovornih novčanih tokova financijskog instrumenta koji sam po sebi ne sadržava ugrađeni derivatni instrument i ii. ne sadržava odredbe koje nisu prisutne u izvornom osnovnom dužničkom ugovoru.

(f)

Ugrađeni derivatni instrument u osnovnom ugovoru o najmu usko je povezan s osnovnim ugovorom ako je ugrađeni derivatni instrument i. indeks povezan s inflacijom, kao što je indeks plaćanja najamnine vezan uz indeks potrošačkih cijena (pod uvjetom da najam ne djeluje kao poluga i da je indeks povezan s inflacijom u gospodarskom okruženju subjekta), ii. potencijalna najamnina temeljena na s njome povezanoj prodaji ili iii. potencijalna najamnina temeljena na promjenjivim kamatnim stopama.

(g)

Mogućnost povezivanja jedinica ugrađena u osnovnom financijskom instrumentu ili osnovnom ugovoru o osiguranju usko je povezana s osnovnim instrumentom ili osnovnim ugovorom ako se plaćanja izražena u jedinici mjere u tekućim vrijednostima jedinica koje odražavaju fer vrijednost imovine fonda. Mogućnost povezivanja jedinica je ugovorni uvjet koji zahtijeva plaćanja izražena u jedinicama unutarnjeg ili vanjskog ulagačkog fonda.

(h)

Derivatni instrument ugrađen u ugovoru o osiguranju usko je povezan s osnovnim ugovorom o osiguranju ako su ugrađeni derivatni instrument i osnovni ugovor o osiguranju toliko međuovisni da subjekt nije u stanju odvojeno mjeriti ugrađeni derivatni instrument (odnosno da pritom ne uzima u obzir i osnovni ugovor).

Instrumenti koji sadržavaju ugrađene derivatne instrumente

B.4.3.9

Kako je navedeno u točki B.4.3.1., kada subjekt postane stranka u hibridnom ugovoru koji sadržava osnovni ugovor koji nije imovina obuhvaćena primjenom ovog standarda i koji sadržava jedan ili više ugrađenih derivata, točkom 4.3.3. zahtijeva se od subjekta da utvrdi takve ugrađene derivatne instrumente, procijeni je li ih potrebno odvojiti od osnovnog ugovora i izmjeri derivatne instrumente koje je potrebno odvojiti od osnovnog ugovora po fer vrijednosti pri početnom priznavanju i nakon toga. Ti zahtjevi mogu biti složeniji ili uzrokovati mjerenje koje je manje pouzdano od mjerenja čitavog instrumenta po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka. Stoga se ovim standardom dopušta određivanje čitavog hibridnog ugovora po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka.

B.4.3.10.

Takvo se određivanje može primijeniti bez obzira na to zahtijeva li se ili zabranjuje točkom 4.3.3. odvajanje ugrađenog derivatnog instrumenta od osnovnog ugovora. Međutim, točkom 4.3.5. ne opravdava se određivanje hibridnog ugovora po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka u slučajevima iz točke 4.3.5. podtočaka (a) i (b), s obzirom na to da se time ne bi umanjila složenost niti povećala pouzdanost.

Ponovna procjena ugrađenih derivatnih instrumenata

B.4.3.11

U skladu s točkom 4.3.3., subjekt mora procijeniti je li ugrađeni derivat potrebno odvojiti od osnovnog ugovora i obračunavati ga kao derivatni instrument kad subjekt po prvi put postane stranka ugovora. Zabranjeno je naknadno ponovno procjenjivanje, osim u slučaju promjene uvjeta ugovora kojom se znatno mijenjaju novčani tokovi koji bi se inače zahtijevali temeljem ugovora, u kojem slučaju je ponovno procjenjivanje potrebno. Subjekt utvrđuje je li promjena novčanih tokova znatna tako da razmotri opseg u kojemu su se promijenili očekivani budući novčani tokovi povezani s ugrađenim derivatnim instrumentom, osnovnim ugovorom ili oboje te je li promjena znatna u odnosu na prethodno očekivane novčane tokove temeljem ugovora.

B.4.3.12.

Točka B.4.3.11. ne primjenjuje se na ugrađene derivatne instrumente u ugovorima koji su stečeni u okviru:

(a)

poslovnog spajanja (kako je utvrđeno u MSFI-ju 3 Poslovna spajanja);

(b)

spajanja subjekata ili poslovnih djelatnosti pod zajedničkim nadzorom, kako je opisano u točkama od B1. do B.4. MSFI-ja 3 ili

(c)

udruživanja u zajednički pothvat, kako je utvrđeno u MSFI-ju 11 Zajednički poslovi

ni na njihovu moguću ponovnu procjenu na datum stjecanja. (3)

Reklasifikacija financijske imovine (odjeljak 4.4.)

Reklasifikacija financijske imovine

B.4.4.1.

Točkom 4.4.1. zahtijeva se da subjekt reklasificira financijsku imovinu ako mijenja svoj poslovni model radi upravljanja tom financijskom imovinom. Očekuje se da će takve promjene biti vrlo rijetke. Takve promjene utvrđuje više rukovodstvo subjekta slijedom vanjskih i unutarnjih promjena i one moraju biti značajne za poslovanje subjekta te se moraju moći dokazati vanjskim stranama. Prema tome, do promjene poslovnog modela subjekta dolazi samo ako subjekt započinje ili prestaje s obavljanjem djelatnosti koja je značajna za njegovo poslovanje; na primjer, kada subjekt stekne, proda ili prekine određenu vrstu poslovanja. Primjeri promjene poslovnog modela uključuju sljedeće:

(a)

Subjekt ima portfelj poslovnih zajmova koje drži radi prodaje u kratkom roku. Subjekt stekne društvo koje upravlja poslovnim zajmovima i ima poslovni model u okviru kojeg drži zajmove radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova. Portfelj poslovnih zajmova više nije namijenjen prodaji, nego se njime sada upravlja zajedno sa stečenim poslovnim zajmovima i svi se drže radi prikupljanja ugovornih novčanih tokova.

(b)

Poduzeće koje pruža financijske usluge odluči ugasiti odobravanje stambenih kredita građanstvu. Taj dio poslovanja ne preuzima nove poslove, a poduzeće za pružanje financijskih usluga na tržištu aktivno nudi svoj portfelj hipotekarnih zajmova na prodaju.

B.4.4.2.

Promjena cilja poslovnog modela subjekta mora biti izvršena prije datuma reklasifikacije. Na primjer, ako poduzeće za pružanje financijskih usluga odluku o gašenju odobravanja stambenih kredita građanstvu donese 15. veljače, zbog čega svu financijsku imovinu na koju to utječe mora reklasificirati 1. travnja (odnosno, prvog dana sljedećeg izvještajnog razdoblja subjekta), subjekt nakon 15. veljače ne smije prihvaćati nova odobravanja stambenih kredita građanstvu niti smije na neki drugi način sudjelovati u aktivnostima koje su sukladne s njegovim bivšim poslovnim modelom.

B.4.4.3.

Primjeri navedeni u nastavku ne smatraju se promjenama poslovnog modela:

(a)

promjena namjere u pogledu određene financijske imovine (čak i u okolnostima znatnih promjena tržišnih uvjeta);

(b)

privremeni nestanak određenog tržišta financijske imovine;

(c)

prijenos financijske imovine između dijelova subjekta s različitim poslovnim modelima.

MJERENJE (POGLAVLJE 5.)

Početno mjerenje (odjeljak 5.1.)

B.5.1.1.

Fer vrijednost financijskog instrumenta pri početnom priznavanju obično je cijena transakcije (odnosno fer vrijednost plaćene ili primljene naknade, vidjeti i točku B.5.1.2.A i MSFI 13). Međutim, ako se dio plaćene ili primljene naknade ne odnosi na financijski instrument, nego na nešto drugo, subjekt mjeri fer vrijednost financijskog instrumenta. Na primjer, fer vrijednost dugoročnog zajma ili potraživanja bez kamata može se mjeriti kao sadašnja vrijednost svih budućih primitaka novca koji se diskontiraju primjenom prevladavajućih tržišnih kamatnih stopa za slični instrument (sličan u pogledu valute, vijeka trajanja, vrste kamatne stope i drugih čimbenika) izdavatelja sličnog kreditnog rejtinga. Svaki dodatni posuđeni iznos je rashod ili smanjenje prihoda, osim ako ispunjava uvjete za priznavanje kao neka druga vrsta imovine.

B.5.1.2.

Ako subjekt da zajam s netržišnom kamatnom stopom (npr. pet posto, dok je tržišna kamatna stopa za slične zajmove osam posto) i unaprijed primi naknadu kao kompenzaciju, subjekt priznaje zajam po fer vrijednosti, odnosno bez naknade koju je primio.

B.5.1.2.A

Najbolji je dokaz fer vrijednosti financijskog instrumenta pri početnom priznavanju obično cijena transakcije (odnosno fer vrijednost plaćene ili primljene naknade, vidjeti i MSFI 13). Ako subjekt pri početnom priznavanju utvrdi da se fer vrijednost razlikuje od cijene transakcije, kako je navedeno u točki 5.1.1.A, dužan je taj instrument na taj datum obračunati kako slijedi:

(a)

mjerenjem koje se zahtijeva točkom 5.1.1. ako je dokaz za tu fer vrijednost kotirana cijena na aktivnom tržištu za jednaku imovinu ili obvezu (odnosno ulazni podaci prve razine) ili na temelju metode procjene, pri čemu se upotrebljavaju samo podaci s dostupnih tržišta. Subjekt razliku između fer vrijednosti pri početnom priznavanju i cijene transakcije mora priznati kao dobit ili gubitak;

(b)

u svim ostalim slučajevima mjerenjem koje se zahtijeva točkom 5.1.1., koje se usklađuje radi odgode razlike između fer vrijednosti pri početnom priznavanju i cijene transakcije. Nakon početnog priznavanja, subjekt odgođenu razliku mora priznati kao dobit ili gubitak u mjeri u kojoj je nastala zbog promjene čimbenika (uključujući vrijeme) koji bi sudionici na tržištu uzeli u obzir pri određivanju cijene imovine ili obveze.

Naknadno mjerenje (odjeljci 5.2. i 5.3.)

B.5.2.1.

Ako se financijski instrument koji je prethodno bio priznat kao financijska imovina mjeri po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka, a njegova je fer vrijednost niža od nule, riječ je o financijskoj obvezi koja se mjeri u skladu s točkom 4.2.1. Međutim, hibridni ugovori obuhvaćeni primjenom ovog standarda kojima je osnovni ugovor imovina uvijek se mjere u skladu s točkom 4.3.2.

B.5.2.2.

U sljedećem je primjeru prikazano obračunavanje transakcijskih troškova pri početnom i naknadnom mjerenju financijske imovine koja se mjeri po fer vrijednosti s promjenama kroz ostalu sveobuhvatnu dobit, u skladu s točkom 5.7.5. ili točkom 4.1.2.A. Subjekt je nabavio financijsku imovinu za 100 novčanih jedinica i kupovnu proviziju od dvije novčane jedinice. Početno se imovina priznaje u vrijednosti od 102 novčane jedinice. Izvještajno razdoblje završava dan kasnije, kada je kotirana tržišna cijena imovine 100 novčanih jedinica. Kada bi se imovina prodala, trebalo bi platiti proviziju od tri novčane jedinice. Na taj datum subjekt imovinu mjeri u vrijednosti od 100 novčanih jedinica (ne uzimajući u obzir moguću proviziju od prodaje) i u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti priznaje gubitak od dvije novčane jedinice. Ako se financijska imovina mjeri po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit u skladu s točkom 4.1.2.A, transakcijski se troškovi amortiziraju u računu dobiti ili gubitka primjenom metode efektivne kamatne stope.

B.5.2.2.A

Naknadno mjerenje financijske imovine ili financijske obveze te naknadno priznavanje dobiti i gubitka opisano u točki B.5.1.2.A moraju ispunjavati zahtjeve ovog standarda.

Ulaganja u vlasničke instrumente i ugovori o tim ulaganjima

B.5.2.3.

Sva ulaganja u vlasničke instrumente i ugovori o tim instrumentima moraju se mjeriti po fer vrijednosti. Međutim, u ograničenim okolnostima trošak može biti i odgovarajuća procjena fer vrijednosti. To može biti slučaj ako za mjerenje fer vrijednosti nije dostupno dovoljno novijih podataka ili ako je na raspolaganju širok raspon mogućih mjerenja fer vrijednosti i trošak predstavlja najbolju procjenu fer vrijednosti u okviru tog raspona.

B.5.2.4.

Pokazatelji koji ukazuju na to da trošak možda ne odražava fer vrijednost uključuju:

(a)

znatnu promjenu uspješnosti subjekta u koji se ulaže u usporedbi s proračunima, planovima ili ključnim etapama;

(b)

promjene očekivanja o ostvarenju ključnih etapa u razvoju tehničkog proizvoda primatelja ulaganja;

(c)

znatnu promjenu na tržištu u pogledu vlasničkog kapitala subjekta u koji se ulaže, njegovih proizvoda ili mogućih proizvoda;

(d)

znatnu promjenu u globalnom gospodarstvu ili gospodarskom okruženju u kojem posluje subjekt u koji se ulaže;

(e)

znatnu promjenu uspješnosti usporedivih subjekata ili vrednovanja u okviru ukupnog tržišta;

(f)

unutarnja pitanja primatelja ulaganja, kao što su prijevare, poslovni sporovi, sudski postupak, promjene rukovodstva ili strategije;

(g)

dokaze iz vanjskih transakcija povezanih s vlasničkim kapitalom primatelja ulaganja, samog primatelja ulaganja (kao što je svježe izdanje vlasničkog kapitala) ili prijenosima vlasničkih instrumenata između trećih strana.

B.5.2.5.

Popis iz točke B.5.2.4. nije iscrpan. Subjekt je dužan upotrijebiti sve podatke o uspješnosti i poslovanju primatelja ulaganja koji postanu dostupni nakon datuma početnog priznavanja. Postojanje bilo kojeg od tih važnih čimbenika može ukazivati na to da trošak možda ne odražava fer vrijednost. U takvim slučajevima subjekt mora mjeriti fer vrijednost.

B.5.2.6.

Trošak nikada nije najbolja procjena fer vrijednosti za ulaganja u kotirane vlasničke instrumente (ili ugovore o kotiranim vlasničkim instrumentima).

Mjerenje po amortiziranom trošku (odjeljak 5.4.)

Metoda efektivne kamatne stope

B.5.4.1.

Primjenom metode efektivne kamatne stope subjekt utvrđuje naknade koje su sastavni dio efektivne kamatne stope financijskog instrumenta. Opis naknada za financijske usluge ne mora ukazivati na vrstu i sadržaj pruženih usluga. Naknade koje su sastavni dio efektivne kamatne stope financijskog instrumenta obračunavaju se kao usklađivanje s efektivnom kamatnom stopom, osim ako se financijski instrument mjeri po fer vrijednosti, pri čemu se promjena fer vrijednosti priznaje u računu dobiti ili gubitka. U tim se slučajevima naknade pri početnom priznavanju instrumenta priznaju kao prihod ili rashod.

B.5.4.2.

Naknade koje su sastavni dio efektivne kamatne stope financijskog instrumenta uključuju:

(a)

naknade za izdavanje koje subjekt primi u vezi sa stvaranjem ili stjecanjem financijske imovine. Takve naknade mogu uključivati kompenzaciju za aktivnosti kao što su ocjenjivanje financijskog stanja zajmoprimca, ocjenjivanje i evidentiranje jamstava, osiguranja plaćanja i ostalih jamčevina, pregovaranje o uvjetima instrumenta, pripremanje i obrada dokumentacije te zaključenje transakcije. Te su naknade sastavni dio pokretanja sudjelovanja u iz toga proizišlom financijskom instrumentu;

(b)

naknade za obveze na temelju zajma koje subjekt primi za davanje zajma kada se obveza na temelju zajma ne mjeri u skladu s točkom 4.2.1. podtočkom (a) i kada je vjerojatno da će subjekt sklopiti poseban sporazum o posudbi. Te se naknade smatraju kompenzacijom za stalno sudjelovanje u stjecanju financijskog instrumenta. Ako obveza istekne a da pritom subjekt ne da zajam, naknada se po isteku priznaje kao prihod;

(c)

naknade za izdavanje koje se plaćaju pri izdavanju financijskih obveza koje se mjere po amortiziranom trošku. Te su naknade sastavni dio pokretanja sudjelovanja u financijskoj obvezi. Subjekt razlikuje naknade i troškove koji su sastavni dio efektivne kamatne stope za financijsku obvezu od naknada za izdavanje i transakcijskih troškova koji se odnose na pravo pružanja usluga kao što su usluge upravljanja ulaganjima.

B.5.4.3.

Naknade koje nisu sastavni dio efektivne kamatne stope financijskog instrumenta i koje se obračunavaju u skladu s MSFI-jem 15 uključuju:

(a)

naknade naplaćene za servisiranje zajma;

(b)

naknade za obvezu davanja zajma kada se obveza na temelju zajma ne mjeri u skladu s točkom 4.2.1. podtočkom (a) i kada sklapanje posebnog sporazuma o posudbi nije vjerojatno i

(c)

naknade za sindiciranje zajma koje primi subjekt koji dogovara zajam i za sebe ne zadržava dio paketa zajma (ili zadržava dio iste efektivne kamatne stope za usporedivi rizik kao i ostali sudionici).

B.5.4.4.

Pri primjeni metode efektivne kamatne stope subjekt obično amortizira sve naknade i plaćene ili primljene iznose, transakcijske troškove te ostale premije ili diskonte uključene u izračun efektivne kamatne stope tijekom očekivanog vijeka trajanja financijskog instrumenta. Međutim, primjenjuje se kraće razdoblje ako je to razdoblje na koje se odnose naknade, plaćeni ili primljeni iznosi, transakcijski troškovi te premije ili diskonti. To je slučaj ako se za varijablu na koju se odnose naknade, plaćeni ili primljeni iznosi, transakcijski troškovi te premije ili diskonti kamatna stopa promijeni u skladu s tržišnim kamatnim stopama prije očekivanog dospijeća instrumenta. U tom slučaju primjereno razdoblje amortizacije je razdoblje do datuma sljedeće promjene kamatnih stopa. Na primjer, ako premija ili diskont za instrument s promjenjivom kamatnom stopom odražava kamate obračunane za taj financijski instrument od posljednjeg plaćanja kamate ili promjene tržišnih kamatnih stopa otkada je promjenjiva kamatna stopa usklađena s tržišnim kamatnim stopama, amortizira se do sljedećeg datuma usklađivanja promjenjive kamatne stope s tržišnim kamatnim stopama. Tomu je tako jer se premija ili diskont odnosi na razdoblje do datuma sljedećeg usklađivanja kamata, s obzirom na to da se na taj datum varijabla na koju se odnose premija ili diskont (npr. kamatne stope) usklađuje s tržišnim stopama. Međutim, ako su premija ili diskont posljedica promjene kreditnog raspona koja je veća od promjenjive kamatne stope navedene u financijskom instrumentu ili drugih varijabli koje se ne usklađuju s tržišnim stopama, amortiziraju se tijekom očekivanog vijeka trajanja financijskog instrumenta.

B.5.4.5.

Periodičnom ponovnom procjenom novčanih tokova financijske imovine i financijskih obveza s promjenjivom kamatnom stopom, kako bi se odrazila kretanja tržišnih kamatnih stopa, mijenja se efektivna kamatna stopa. Ako se financijska imovina ili financijska obveza s promjenjivom kamatnom stopom na početku priznaju u iznosu jednakom glavnici koja se potražuje ili koju je potrebno platiti po dospijeću, ponovna procjena budućih plaćanja kamata obično nema znatan učinak na knjigovodstvenu vrijednost imovine ili obveze.

B.5.4.6.

Ako subjekt ispravi svoje procjene plaćanja ili primitaka (isključujući izmjene u skladu s točkom 5.4.3. i promijenjene procjene očekivanih kreditnih gubitaka), mora uskladiti bruto knjigovodstvenu vrijednost financijske imovine ili amortizirani trošak financijske obveze (ili skupine financijskih instrumenata) kako bi odražavala stvarne i ispravljene ugovorne novčane tokove. Subjekt ponovno računa bruto knjigovodstvenu vrijednost financijske imovine ili amortiziranog troška financijske obveze kao sadašnju vrijednost procijenjenih budućih ugovornih novčanih tokova diskontiranih po izvornoj efektivnoj kamatnoj stopi financijskog instrumenta (odnosno za kupljenu ili stvorenu financijsku imovinu umanjenu za kreditne gubitke, po efektivnoj kamatnoj stopi usklađenoj za kreditni rizik) ili prema potrebi po ispravljenoj efektivnoj kamatnoj stopi koja se računa u skladu s točkom 6.5.10. Usklađivanje se priznaje kao prihod ili rashod u računu dobiti ili gubitka.

B.5.4.7.

U nekim se slučajevima pri početnom priznavanju smatra da je financijska imovina umanjena za kreditne gubitke jer je kreditni rizik vrlo visok, a u slučaju kupnje financijska je imovina nabavljena s velikim diskontom. Subjekt je dužan početne očekivane kreditne gubitke uključiti u procijenjene novčane tokove pri izračunu efektivne kamatne stope usklađene za kreditni rizik za financijsku imovinu za koju se pri početnom priznavanju smatra da će biti kupljena ili stvorena financijska imovina umanjena za kreditne gubitke. To međutim ne znači da je efektivnu kamatnu stopu usklađenu za kreditni rizik potrebno primijeniti samo zbog toga što pri početnom priznavanju financijska imovina ima visoki kreditni rizik.

Transakcijski troškovi

B.5.4.8.

Transakcijski troškovi uključuju naknade i honorare plaćene agentima (uključujući zaposlenike u ulozi agenata prodaje), savjetnicima, brokerima i posrednicima, pristojbe u korist regulatornih agencija i komisija za vrijednosne papire te porez i druga davanja za prijenos. Transakcijski troškovi ne uključuju dužničke premije ili diskonte, troškove financiranja ili unutarnje administrativne ili opće troškove.

Otpis

B.5.4.9.

Otpis se može odnositi na financijsku imovinu u cijelosti ili na njezin dio. Na primjer, subjekt planira provesti osiguranje plaćanja na financijskoj imovini te očekuje da će na temelju osiguranja plaćanja nadoknaditi najviše 30 posto vrijednosti financijske imovine. Ako subjekt razumno ne očekuje buduće novčane tokove od financijske imovine, trebao bi otpisati preostalih 70 posto vrijednosti financijske imovine.

Umanjenje vrijednosti (odjeljak 5.5.)

Pojedinačna i skupna procjena

B.5.5.1.

Radi ispunjenja cilja priznavanja očekivanih kreditnih gubitaka tijekom vijeka trajanja zbog znatnih povećanja kreditnog rizika nakon početnog priznavanja, može biti nužno izvršiti skupnu procjenu znatnih povećanja kreditnog rizika uzimajući u obzir podatke koji ukazuju na znatna povećanja kreditnog rizika, primjerice u skupini ili podskupini financijskih instrumenata. Time se osigurava da će subjekt u slučaju znatnih povećanja kreditnog rizika ispuniti cilj priznavanja očekivanih kreditnih gubitaka tijekom vijeka trajanja, čak i ako dokaz takvih znatnih povećanja kreditnog rizika još uvijek nije dostupan na razini pojedinog instrumenta.

B.5.5.2.

Priznavanje očekivanih kreditnih gubitaka tijekom vijeka trajanja obično se očekuje prije prekoračenja dospijeća instrumenta. Obično se kreditni rizik znatno poveća prije prekoračenja dospijeća financijskog instrumenta ili uslijed drugih čimbenika koji se odnose na kašnjenje najmoprimca (npr. izmjena ili restrukturiranje). Prema tome, kada su razumni i pouzdani podaci o budućim događajima, a ne samo o prošlim prekoračenjima dospijeća, dostupni bez nepotrebnih troškova i napora, moraju se upotrijebiti za procjenu promjene kreditnog rizika.

B.5.5.3.

Međutim, ovisno o vrsti financijskog instrumenta i dostupnim podacima o kreditnim rizicima za određenu skupinu financijskih instrumenata, subjekt možda neće biti u stanju utvrditi znatne promjene kreditnog rizika za pojedine financijske instrumente prije prekoračenja dospijeća financijskog instrumenta. To može biti slučaj s financijskim instrumentima kao što su zajmovi građanstvu, kod kojih se malo ili nimalo podataka o kreditnom riziku rutinski prikuplja i prati po pojedinom instrumentu sve dok klijent ne prekrši ugovorne uvjete. Ako se promjene kreditnog rizika za pojedine financijske instrumente ne uoče prije prekoračenja njihova dospijeća, rezervacije za umanjenje vrijednosti koje bi se temeljile samo na podacima o kreditnom riziku za pojedini instrument ne bi vjerno odražavale promjene kreditnog rizika nakon početnog priznavanja.

B.5.5.4.

U nekim okolnostima subjekt bez nepotrebnih troškova i napora ne može doći do razumnih i pouzdanih podataka za mjerenje očekivanih kreditnih gubitaka tijekom vijeka trajanja po pojedinim instrumentima. U tom se slučaju očekivani kreditni gubici tijekom vijeka trajanja priznaju na skupnoj osnovi, uzimajući u obzir opsežne podatke o kreditnim rizicima. Ovi opsežni podaci o kreditnim rizicima moraju sadržavati ne samo podatke o prekoračenju dospijeća, nego i sve važne podatke o kreditnim rizicima, uključujući makroekonomske podatke o budućim događajima, s ciljem približnog određivanja ishoda priznavanja očekivanih kreditnih gubitaka tijekom vijeka trajanja u slučaju znatnog povećanja kreditnog rizika nakon početnog priznavanja na razini pojedinog instrumenta.

B.5.5.5.

Za potrebe određivanja znatnih povećanja kreditnog rizika i priznavanja rezervacija za umanjenje vrijednosti na skupnoj osnovi, subjekt financijske instrumente može svrstati u skupine, i to na temelju zajedničkih obilježja kreditnog rizika, kako bi se omogućila lakša provedba analize radi pravovremenog utvrđivanja znatnih povećanja kreditnog rizika. Subjekt ne smije prikriti navedene podatke svrstavanjem financijskih instrumenata s različitim obilježjima kreditnog rizika u istu skupinu. Primjeri zajedničkih obilježja kreditnog rizika mogu uključivati, ali nisu ograničeni na, sljedeće:

(a)

vrstu instrumenta;

(b)

ocjene kreditnih rizika;

(c)

vrstu osiguranja plaćanja;

(d)

datum početnog priznavanja;

(e)

preostali rok do dospijeća;

(f)

djelatnost;

(g)

zemljopisni položaj zajmoprimca i

(h)

vrijednost osiguranja plaćanja u odnosu na financijsku imovinu ako ono utječe na vjerojatnost neispunjavanja obveza (npr. u nekim zakonodavstvima zajmovi koji se ne mogu podmiriti ijednom drugom imovinom ili omjeri najma i vrijednosti imovine).

B.5.5.6.

Točkom 5.5.4. zahtijeva se priznavanje očekivanih kreditnih gubitaka tijekom vijeka trajanja svih financijskih instrumenata čiji je kreditni rizik znatno povećan nakon početnog priznavanja. Kako bi ostvario taj cilj, subjekt bi tijekom vijeka trajanja trebao priznati očekivane kreditne gubitke od dijela financijske imovine čiji se kreditni rizik smatra znatno povećanim nakon početnog priznavanja, ako nije u mogućnosti financijske instrumente čiji se kreditni rizik smatra znatno povećanim nakon početnog priznavanja svrstati u skupine na temelju zajedničkih obilježja kreditnih rizika. Objedinjavanje financijskih instrumenata radi procjene mogućih promjena kreditnog rizika na skupnoj osnovi može se mijenjati tijekom vremena, s dostupnošću novih podataka o skupinama financijskih instrumenata ili o pojedinim financijskim instrumentima.

Vrijeme priznavanja očekivanih kreditnih gubitaka tijekom vijeka trajanja

B.5.5.7.

Ocjena je li potrebno priznati očekivane kreditne gubitke tijekom vijeka trajanja temelji se na znatnim povećanjima vjerojatnosti ili rizika od neispunjavanja obveza nakon početnog priznavanja (bez obzira na to je li cijena financijskog instrumenta ispravljena kako bi odražavala povećanje kreditnog rizika), a ne na dokazima o umanjenju financijske imovine za kreditne gubitke na datum izvještavanja ili o stvarnom neispunjavanju obveza. Obično se znatno povećanje kreditnog rizika događa prije umanjenja financijske imovine za kreditne gubitke ili stvarnog neispunjenja obveza.

B.5.5.8.

Kada je riječ o obvezama na temelju zajma, subjekt u obzir uzima promjene rizika od neispunjenja obveza na temelju zajma na koji se obveze odnose. Kada je riječ o ugovorima o financijskom jamstvu, subjekt u obzir uzima promjene rizika da određeni dužnik neće ispuniti obveze na temelju ugovora.

B.5.5.9.

Značaj promjene kreditnog rizika nakon početnog priznavanja ovisi o riziku od neispunjenja obveza pri početnom priznavanju. Stoga je određena promjena rizika od neispunjenja obveza, u apsolutnim iznosima, značajnija za financijski instrument s manjim početnim rizikom od neispunjenja obveza, nego za financijski instrument s većim početnim rizikom neispunjenja obveza.

B.5.5.10.

Rizik od neispunjenja obveza na temelju financijskih instrumenata koji su izloženi usporedivom kreditnom riziku tim je veći što je dulji očekivani vijek trajanja instrumenta; na primjer rizik od neispunjenja obveza na temelju obveznice koja ima status AAA i očekivani vijek trajanja deset godina veći je nego u slučaju obveznice koja ima status AAA i očekivani vijek trajanja pet godina.

B.5.5.11.

Zbog odnosa između očekivanog vijeka trajanja instrumenta i rizika od neispunjenja obveza, promjenu kreditnog rizika nije moguće procijeniti jednostavnom usporedbom promjene apsolutnog rizika od neispunjenja obveza tijekom vremena. Na primjer, ako je rizik neispunjenja obveza na temelju financijskog instrumenta čiji je očekivani vijek trajanja pri početnom priznavanju deset godina jednak riziku neispunjenja obveza na temelju istoga financijskog instrumenta čiji je očekivani vijek trajanja u sljedećem razdoblju samo pet godina, to može ukazivati na povećanje kreditnog rizika. Razlog je tomu činjenica da se rizik od neispunjenja obveza tijekom očekivanog vijeka trajanja instrumenta obično smanjuje s protokom vremena ako se kreditni rizik ne mijenja i ako se bliži rok dospijeća financijskog instrumenta. Međutim, kada je riječ o financijskim instrumentima na temelju kojih znatne obveze plaćanja nastaju neposredno prije roka dospijeća financijskog instrumenta, rizik od neispunjenja obveza ne mora se nužno smanjivati s protokom vremena. U tom bi slučaju subjekt trebao uzeti u obzir i ostale kvalitativne čimbenike kojima bi se moglo dokazati znatno povećanje kreditnog rizika nakon početnog priznavanja.

B.5.5.12.

Subjekt može primijeniti razne pristupe pri procjenjivanju mogućeg znatnog povećanja kreditnog rizika financijskog instrumenta nakon početnog priznavanja ili pri mjerenju očekivanih kreditnih gubitaka. Subjekt može primijeniti različite pristupe za različite financijske instrumente. Pristup kojim nije obuhvaćena izričita vjerojatnost neispunjenja obveza kao ulazni podatak per se, kao što je pristup na temelju stope kreditnog gubitka, može biti sukladan zahtjevima iz ovog standarda pod uvjetom da je subjekt u stanju odvojiti promjene rizika od neispunjenja obveza od promjena ostalih čimbenika očekivanih kreditnih gubitaka, kao što je osiguranje plaćanja, te ako pri procjeni u obzir uzme sljedeće:

(a)

promjenu rizika od neispunjenja obveza nakon početnog priznavanja;

(b)

očekivani vijek trajanja financijskog instrumenta te

(c)

razumne i pouzdane podatke, dostupne bez nepotrebnih troškova i napora koji mogu utjecati na kreditni rizik.

B.5.5.13.

Pri primjeni metoda za određivanje mogućeg znatnog povećanja kreditnog rizika financijskog instrumenta nakon početnog priznavanja potrebno je uzeti u obzir obilježja financijskog instrumenta (ili skupine financijskih instrumenata), kao i obrasce neispunjenja obveza na temelju usporedivih financijskih instrumenata u prošlim razdobljima. Bez obzira na zahtjev iz točke 5.5.9., kada je riječ o financijskim instrumentima kod kojih obrasci neispunjenja obveza nisu usredotočeni na određeni trenutak tijekom očekivanog vijeka trajanja financijskog instrumenta, promjene rizika od neispunjenja obveza u sljedećih dvanaest mjeseci mogu poslužiti kao razumna približna vrijednost promjena rizika od neispunjenja obveza tijekom vijeka trajanja. U takvim slučajevima subjekt za određivanje mogućeg znatnog povećanja kreditnog rizika nakon početnog priznavanja može upotrijebiti promjene rizika od neispunjenja obveza u sljedećih dvanaest mjeseci, osim ako okolnosti ukazuju na to da je potrebno izvršiti procjenu vijeka trajanja.

B.5.5.14.

Međutim, za neke financijske instrumente, ili u nekim okolnostima, za određivanje je li potrebno priznati očekivane kreditne gubitke tijekom vijeka trajanja možda neće biti primjereno upotrijebiti promjene rizika neispunjenja obveza u sljedećih dvanaest mjeseci. Na primjer, promjena rizika neispunjenja obveza u sljedećih dvanaest mjeseci nije primjerena osnova za određivanje mogućeg povećanja kreditnog rizika financijskog instrumenta s rokom dospijeća duljim od dvanaest mjeseci kada:

(a)

znatne obveze plaćanja na temelju financijskog instrumenta nastupaju tek nakon isteka sljedećih dvanaest mjeseci;

(b)

nastupe promjene važnih makroekonomskih ili ostalih čimbenika povezanih s kreditnim rizicima koje se primjereno ne odražavaju u riziku od neispunjenja obveza tijekom sljedećih dvanaest mjeseci ili

(c)

promjene čimbenika povezanih s kreditnim rizicima utječu samo na kreditni rizik financijskog instrumenta (ili imaju izraženiji učinak) po isteku dvanaestomjesečnog razdoblja.

Određivanje mogućeg znatnog povećanja kreditnog rizika nakon početnog priznavanja

B.5.5.15.

Kada određuje je li potrebno priznati očekivane kreditne gubitke tijekom vijeka trajanja, subjekt uzima u obzir razumne i pouzdane podatke koji su dostupni bez nepotrebnih troškova i truda i koji mogu utjecati na kreditni rizik financijskog instrumenta u skladu s točkom 5.5.17. podtočkom (c). Subjekt ne mora poduzimati iscrpnu potragu za podacima radi utvrđivanja mogućeg znatnog povećanja kreditnog rizika nakon početnog priznavanja.

B.5.5.16.

Analiza kreditnog rizika sveobuhvatna je i temelji se na višestrukim čimbenicima; je li određeni čimbenik važan te može li se njegova važnost usporediti s ostalim čimbenicima ovisi o vrsti proizvoda, obilježjima financijskih instrumenata i zajmoprimcu, kao i o zemljopisnom području. Subjekt uzima u obzir razumne i pouzdane podatke dostupne bez nepotrebnih troškova i truda, korisne za određeni financijski instrument koji se procjenjuje. Međutim, neki se čimbenici ili pokazatelji neće moći utvrditi na razini pojedinih instrumenata. U tom je slučaju potrebno procijeniti čimbenike ili pokazatelje za odgovarajuće portfelje, skupine portfelja ili dijelove portfelja financijskih instrumenata kako bi se utvrdilo je li ispunjen zahtjev iz točke 5.5.3. o priznavanju očekivanih kreditnih gubitaka tijekom vijeka trajanja.

B.5.5.17.

Okvirni popis informacija naveden u nastavku može biti važan pri procjeni promjena kreditnog rizika:

(a)

znatne promjene pokazatelja unutarnje cijene kreditnog rizika kao posljedica promjene kreditnog rizika od izdavanja, uključujući, ali ne ograničavajući se na, kreditni raspon koji bi bio posljedica novog izdavanja na datum izvještavanja određenog financijskog instrumenta ili sličnog financijskog instrumenta s istim uvjetima i istom drugom ugovornom strankom;

(b)

ostale promjene stopa ili uvjeta postojećeg financijskog instrumenta koji bi bili znatno drukčiji u slučaju novog izdavanja instrumenta na datum izvještavanja (kao što su preciznije obveze, povećani iznosi osiguranja plaćanja ili jamstava ili veća pokrivenost prihoda) zbog promjena kreditnog rizika financijskog instrumenta nakon početnog priznavanja;

(c)

znatne promjene vanjskih tržišnih pokazatelja kreditnog rizika za određeni financijski instrument ili sličan financijski instrument s istim očekivanim vijekom trajanja. Promjene tržišnih pokazatelja kreditnog rizika uključuju, ali se ne ograničavaju na:

i.

kreditni raspon;

ii.

maržu pojedinih izdavatelja za ugovor o zamjeni neispunjenja kreditnih obveza;;

iii.

vremensko razdoblje ili stupanj u kojima je fer vrijednost financijske imovine bila manja od njezina amortiziranog troška i

iv.

ostale tržišne podatke o zajmoprimcu, kao što su promjene cijene dužničkih i vlasničkih instrumenata zajmoprimca;

(d)

znatna promjena vanjskog kreditnog rejtinga financijskog instrumenta, stvarna ili očekivana;

(e)

pad internog kreditnog rejtinga zajmoprimca ili smanjenje ocjene ponašanja koja je upotrijebljena za internu procjenu kreditnog rizika, stvarni ili očekivani. Interni kreditni rejtinzi i unutarnja ocjena ponašanja pouzdaniji su kada su raspoređeni prema vanjskim rejtinzima ili poduprti studijama o statusu neispunjavanju obveza;

(f)

nepovoljne promjene poslovanja, financijskih ili ekonomskih uvjeta, postojeće ili prognozirane, koje bi očekivano mogle uzrokovati znatne promjene sposobnosti zajmoprimca za pokriće njegovih dugovanja, kao što je stvarno ili očekivano povećanje kamatnih stopa ili stvarno ili očekivano znatno povećanje stope nezaposlenosti;

(g)

znatna promjena poslovnih rezultata zajmoprimca, stvarna ili očekivana. Primjeri uključuju stvarni ili očekivani pad prihoda ili marži, povećanje operativnih rizika, nedostatak radnog kapitala, smanjenje kvalitete imovine, povećan stupanj bilančne poluge, likvidnost, upravljačke probleme ili promjene opsega poslovanja ili organizacijske strukture (kao što je prestanak segmenta poslovanja), koji uzrokuju znatnu promjenu sposobnosti najmoprimca za pokriće njegovih dugovanja;

(h)

znatno povećanje kreditnog rizika ostalih financijskih instrumenata istog zajmoprimca;

i.

znatna nepovoljna promjena u regulatornom, gospodarskom ili tehnološkom okruženju zajmoprimca, stvarna ili očekivana, koja uzrokuje znatnu promjenu sposobnosti najmoprimca za pokriće njegovih dugovanja, kao što je pad potražnje za proizvodima koje zajmoprimac prodaje slijedom tehnoloških promjena;

(j)

znatne promjene vrijednosti osiguranja plaćanja koje se primjenjuje na određenu obvezu, ili kvalitete jamstava treće strane, ili kreditno poboljšanje, koji očekivano umanjuju gospodarski poticaj zajmoprimcu na izvršavanje ugovornih plaćanja prema rasporedu ili na drugi način utječu na vjerojatnost neispunjavanja obveza. Na primjer, pad vrijednosti osiguranja plaćanja uslijed pada cijena nekretnina poticaj je zajmoprimcima u nekim zakonodavstvima na neispunjenje obveza na temelju stambenog kredita;

(k)

znatna promjena kvalitete jamstva koju je osigurao dioničar (ili roditelji fizičke osobe) ako dioničar (ili roditelji) ima poticaj i financijsku mogućnost za sprječavanje neispunjavanja obveza injekcijama kapitala ili novca;

(l)

znatne promjene, npr., smanjenje financijske potpore matičnog ili povezanog društva ili stvarna ili očekivana znatna promjena kvalitete kreditnog poboljšanja, koje očekivano umanjuju gospodarski poticaj zajmoprimcu na izvršavanje ugovornih plaćanja prema rasporedu. Poboljšanja kreditne kvalitete ili potpora uključuju razmatranje financijskog stanja jamca i/ili, za kamate odobrene u sekuritizaciji, očekuje li se da će podređeni udjeli moći apsorbirati očekivane kreditne gubitke (npr. od zajmova povezanih s jamstvom);

(m)

očekivane promjene dokumentiranja zajma, uključujući očekivano kršenje ugovora koje može dovesti do izmjena ili odricanja od odredaba, mirovanje plaćanja kamata, povećanje kamatne stope, zahtijevanje dodatnih osiguranja plaćanja ili jamstava, ili ostale promjene ugovornog okvira instrumenta;

(n)

znatne promjene očekivane uspješnosti i ponašanja zajmoprimca, uključujući promjene platežnog stanja zajmoprimaca u skupini (npr. povećan očekivani broj ili razmjer zakašnjelih ugovornih plaćanja ili znatno povećan očekivani broj zajmoprimaca s kreditnom karticom koji su dosegli ili premašili kreditno ograničenje i od kojih se očekuje da plaćaju najmanji mjesečni iznos),

(o)

promjene pristupa subjekta upravljanju kreditiranjem u vezi s financijskim instrumentom; odnosno na temelju novih pokazatelja promjena kreditnog rizika financijskog instrumenta očekuje se aktivnije upravljanje kreditnim rizicima subjekta ili usmjerenje na upravljanje instrumentom, uključujući detaljnije praćenje ili nadzor nad instrumentom, ili određenu intervenciju subjekta u odnosu na najmoprimca;

(p)

podaci o prekoračenju dospijeća, uključujući oborivu pretpostavku iz točke 5.5.11.

B.5.5.18.

U nekim slučajevima kvalitativne i nestatističke kvantitativne informacije mogu biti dovoljne kako bi se odredilo da financijski instrument ispunjava mjerilo za priznavanje rezervacija za umanjenje vrijednosti u iznosu koji je jednak kreditnim gubicima tijekom očekivanog vijeka trajanja. Drugim riječima, informacije nije nužno obraditi u nekom statističkom modelu ili postupku određivanja kreditnog rejtinga kako bi se odredilo je li bilo znatnog povećanja kreditnog rizika financijskog instrumenta. U ostalim slučajevima subjekt mora uzeti u obzir druge informacije, uključujući informacije iz svojih statističkih modela ili postupaka određivanja kreditnog rejtinga. Nadalje, subjektu temelj za procjenu mogu biti obje vrste informacija, ako su relevantne, odnosno kvalitativni čimbenici koji nisu obuhvaćeni postupkom internog određivanja rejtinga i posebnom kategorijom internog rejtinga na datum izvještavanja, uzimajući u obzir obilježja kreditnog rizika pri početnom priznavanju.

Oboriva pretpostavka o prekoračenju dospijeća duljem od 30 dana

B.5.5.19.

Oboriva pretpostavka iz točke 5.5.11. nije apsolutni pokazatelj da bi trebalo priznati očekivane kreditne gubitke tijekom vijeka trajanja, no smatra se krajnjim trenutkom za priznavanje očekivanih kreditnih gubitaka tijekom vijeka trajanja, čak i na temelju podataka o budućim događajima (uključujući makroekonomske čimbenike na razini portfelja).

B.5.5.20.

Subjekt može oboriti tu pretpostavku. Međutim, to je moguće samo kada subjekt raspolaže razumnim i pouzdanim podacima kojima se dokazuje da čak ni prekoračenje dospijeća ugovornih plaćanja dulje od 30 dana ne predstavlja znatno povećanje kreditnog rizika financijskog instrumenta. Na primjer, kada plaćanje nije izvršeno zbog administrativne greške, a ne zbog financijskih poteškoća zajmoprimca, ili kada subjekt ima pristup povijesnim dokazima kojima se dokazuje da nema povezanosti između znatnog povećanja rizika neispunjavanja obveza i financijske imovine s prekoračenjem dospijeća duljim od 30 dana, ali kada se na temelju istih dokaza utvrđuje takva povezanost kada je prekoračenje dospijeća plaćanja dulje od 60 dana.

B.5.5.21.

Subjekt ne može uskladiti vrijeme nastanka znatnih povećanja kreditnog rizika i priznavanje očekivanih kreditnih gubitaka tijekom vijeka trajanja s trenutkom u kojem se financijska imovina smatra umanjenom za kreditne gubitke ni sa svojom unutarnjom definicijom neispunjavanja obveza.

Financijski instrumenti niskog kreditnog rizika na datum izvještavanja

B.5.5.22.

Za potrebe točke 5.5.10., kreditni rizik financijskog instrumenta smatra se niskim ako je nizak rizik neispunjenja obveza na temelju financijskog instrumenta, ako je subjekt sasvim sposoban u kratkom roku ispuniti svoje ugovorne obveze u pogledu novčanih tokova te ako nepovoljne promjene gospodarskih i poslovnih uvjeta dugoročno mogu, no ne moraju nužno umanjiti sposobnost zajmoprimca da ispuni svoje ugovorne obveze u pogledu novčanih tokova. Financijski se instrumenti ne smatraju instrumentima niskog kreditnog rizika kada se rizik od gubitka na temelju tih instrumenata smatra niskim samo zbog vrijednosti osiguranja plaćanja i financijski se instrument bez takvog osiguranja plaćanja ne smatra instrumentom niskog kreditnog rizika. Isto se tako ne smatra da financijski instrumenti imaju nizak kreditni rizik samo zbog činjenice da je rizik od neispunjenja obveza na temelju tih instrumenata niži u usporedbi s ostalim financijskim instrumentima subjekta ili s kreditnim rizikom zakonodavstva u okviru kojeg subjekt posluje.

B.5.5.23.

Kako bi utvrdio je li kreditni rizik financijskog instrumenta nizak, subjekt može upotrijebiti svoje interne ocjene kreditnog rizika ili druge metodologije koje su usklađene s globalnom definicijom niskog kreditnog rizika i kojima se u obzir uzimaju vrste financijskih instrumenata koji se procjenjuju. Financijski instrument s vanjskim rejtingom „ulagačkog stupnja” primjer je financijskog instrumenta koji se može smatrati instrumentom niskog kreditnog rizika. Međutim, financijski instrumenti ne moraju dobiti vanjsku ocjenu da bi se smatrali instrumentima niskog kreditnog rizika. No moraju se smatrati instrumentima niskog kreditnog rizika sa stajališta tržišnog sudionika uzimajući u obzir sve uvjete financijskog instrumenta.

B.5.5.24.

Očekivani kreditni gubici tijekom vijeka trajanja financijskog instrumenta ne priznaju se samo zato što se u prethodnom razdoblju smatralo da je kreditni rizik instrumenta nizak i što se na datum izvještavanja ne smatra da ima nizak kreditni rizik. U tom slučaju subjekt mora odrediti je li od početnog priznavanja došlo do znatnog povećanja kreditnog rizika te je li potrebno priznati očekivane kreditne gubitke tijekom vijeka trajanja u skladu s točkom 5.5.3.

Izmjene

B.5.5.25.

U nekim okolnostima ponovno ugovaranje ili izmjena ugovornih novčanih tokova financijske imovine može uzrokovati prestanak priznavanja postojeće financijske imovine u skladu s ovim standardom. Kada je posljedica izmjene financijske imovine prestanak priznavanja postojeće financijske imovine te naknadno priznavanje izmijenjene financijske imovine, izmijenjena se imovina za potrebe ovog standarda smatra „novom” financijskom imovinom.

B.5.5.26.

Prema tome, kada se zahtjevi o umanjenju vrijednosti primjenjuju na izmijenjenu financijsku imovinu, datum izmjene smatra se datumom početnog priznavanja te financijske imovine. To obično znači mjerenje rezervacija za umanjenje vrijednosti u iznosu koji je jednak očekivanim kreditnim gubicima u dvanaestomjesečnom razdoblju dok se ne ispune zahtjevi o priznavanju očekivanih kreditnih gubitaka tijekom vijeka trajanja iz točke 5.5.3. Međutim, u nekim neuobičajenim okolnostima nakon izmjene koja za posljedicu ima prestanak priznavanja izvorne financijske imovine može postojati dokaz da je izmijenjena financijska imovina pri početnom priznavanju umanjena za kreditne gubitke te bi stoga financijsku imovinu trebalo priznati kao stvorenu financijsku imovinu umanjenu za kreditne gubitke. Na primjer, to se može dogoditi u slučaju znatne izmjene imovine umanjene vrijednosti koja dovodi do prestanka priznavanja izvorne financijske imovine. Moguće je da će u tom slučaju posljedica izmjene biti nova financijska imovina umanjene vrijednosti za kreditne gubitke pri početnom priznavanju.

B.5.5.27.

Ako su ugovorni novčani tokovi financijske imovine ponovno ugovoreni ili na drugi način izmijenjeni, ali bez prestanka priznavanja financijske imovine, to ne znači da se financijska imovina automatski smatra imovinom manjeg kreditnog rizika. Subjekt procjenjuje moguće znatno povećanje kreditnog rizika nakon početnog priznavanja na temelju svih razumnih i pouzdanih podataka koji su dostupni bez nepotrebnih troškova i napora. To uključuje podatke o prošlim i budućim događajima te procjenu kreditnog rizika tijekom očekivanog vijeka trajanja financijske imovine, što uključuje podatke o okolnostima koje su dovele do izmjene. Dokazi da mjerila o priznavanju očekivanih kreditnih gubitaka tijekom vijeka trajanja nisu više ispunjena mogu uključivati podatke iz prošlih razdoblja o ažurnim i pravovremenim plaćanjima u odnosu na izmijenjene ugovorne uvjete. Klijent bi obično morao dokazati dosljedno uredno plaćanje u određenom razdoblju prije nego bi se moglo smatrati da je kreditni rizik smanjen. Na primjer, povijest neplaćanja ili nepotpunih plaćanja obično se ne bi brisala samo zbog jednog pravovremenog plaćanja nakon izmjene ugovornih uvjeta.

Mjerenje očekivanih kreditnih gubitaka

Očekivani kreditni gubici

B.5.5.28.

Očekivani kreditni gubici predstavljaju procjenu kreditnih gubitaka na temelju vjerojatnosti (odnosno sadašnja vrijednost svih manjkova novca) tijekom očekivanog vijeka trajanja financijskog instrumenta. Novčani je manjak razlika između novčanih tokova koji subjektu dospijevaju u skladu s ugovorom i novčanih tokova čiji primitak subjekt očekuje. Budući da se pri određivanju očekivanih kreditnih gubitaka u obzir uzimaju i iznos i vrijeme plaćanja, kreditni gubitak nastaje čak i ako subjekt očekuje plaćanje u cijelosti, ali nakon ugovorenog dospijeća.

B.5.5.29.

Kreditni gubitak financijske imovine sadašnja je vrijednost razlike između:

(a)

ugovornih novčanih tokova koji subjektu dospijevaju na temelju ugovora i

(b)

novčanih tokova čiji primitak subjekt očekuje.

B.5.5.30.

Kreditni je gubitak neiskorištene obveze na temelju zajma sadašnja vrijednost razlike između:

(a)

ugovornih novčanih tokova koji subjektu dospijevaju ako imatelj obveze na temelju zajma povuče zajam i

(b)

novčanih tokova čiji primitak subjekt očekuje ako se zajam povuče.

B.5.5.31.

Subjektova je procjena očekivanih kreditnih gubitaka od obveza na temelju zajma u skladu s njegovim očekivanjima u pogledu plaćanja obveze na temelju zajma, odnosno subjekt pri procjeni očekivanih kreditnih gubitaka u dvanaestomjesečnom razdoblju u obzir uzima očekivani dio obveze na temelju zajma koji će biti plaćen u roku dvanaest mjeseci od datuma izvještavanja, a pri procjeni očekivanih kreditnih gubitaka tijekom vijeka trajanja u obzir uzima očekivani dio obveze na temelju zajma koji će biti plaćen tijekom očekivanog vijeka trajanja obveze na temelju zajma.

B.5.5.32.

Za ugovore o financijskom jamstvu subjekt je dužan izvršiti plaćanja samo u slučaju neispunjavanja obveza dužnika u skladu s uvjetima instrumenta na koji se jamstvo odnosi. Prema tome, novčani su manjkovi očekivana plaćanja kojima se imatelju nadoknađuje nastali kreditni gubitak, umanjena za iznose koje subjekt očekuje da će primiti od imatelja, dužnika ili neke druge strane. Ako je imovina potpuno zajamčena, procjena novčanih manjkova za ugovor o financijskom jamstvu bila bi sukladna procjenama novčanih manjkova za imovinu na koju se jamstvo odnosi.

B.5.5.33.

Za imovinu koja je na izvještajni datum umanjena za kreditne gubitke, no koja nije kupljena ili stvorena financijska imovina umanjena za kreditne gubitke, subjekt očekivane kreditne gubitke mjeri kao razliku između bruto knjigovodstvene vrijednosti imovine i sadašnje vrijednosti procijenjenih novčanih tokova budućih razdoblja diskontirane po izvornoj efektivnoj kamatnoj stopi financijske imovine. Usklađivanje se priznaje kao dobit ili gubitak od umanjenja vrijednosti u računu dobiti i gubitka.

B.5.5.34.

Pri mjerenju rezervacija za umanjenje vrijednosti za potraživanja na osnovi najma novčani bi tokovi upotrijebljeni za određivanje očekivanih kreditnih gubitaka trebali biti sukladni novčanim tokovima upotrijebljenima za mjerenje potraživanja na osnovi najma u skladu s MSR-om 17 Najmovi.

B.5.5.35.

Subjekt pri mjerenju očekivanih kreditnih gubitaka može primijeniti praktična rješenja ako su usklađena s načelima iz točke 5.5.17. Primjer je praktičnog rješenja obračun očekivanih kreditnih gubitaka od potraživanja od kupaca primjenom matrice za određivanje rezerviranja. Za potraživanja od kupaca subjekt primjenjuje svoje korisno iskustvo o kreditnim gubicima iz ranijih razdoblja (prema potrebi usklađeno u skladu s točkama od B.5.5.51. do B.5.5.52.) kako bi procijenio očekivane kreditne gubitke u dvanaestomjesečnom razdoblju ili očekivane kreditne gubitke tijekom vijeka trajanja financijske imovine. U matrici za određivanje rezerviranja moguće je, na primjer, navesti fiksne stope rezerviranja, ovisno o broju dana prekoračenja dospijeća potraživanja od kupaca (npr. jedan posto ako dospijeće nije prekoračeno, dva posto ako je dospijeće prekoračeno za manje od 30 dana, tri posto ako je prekoračenje dospijeća od 30 do 90 dana, 20 posto ako je prekoračenje dospijeća od 90 do 180 dana itd.). Subjekt kupce svrstava u odgovarajuće skupine, ovisno o njihovoj raznolikosti, ako njegovo iskustvo iz ranijih razdoblja o kreditnim gubicima ukazuje na znatno različite obrasce gubitaka u različitim segmentima kupaca. Primjeri mjerila koje je moguće primijeniti za svrstavanje imovine u skupine uključuju zemljopisno područje, vrstu proizvoda, ocjenu kupca, osiguranje plaćanja ili osiguranje trgovačkog kredita te vrstu kupca (npr. veleprodajni ili maloprodajni).

Definicija neispunjavanja obveza

B.5.5.36.

U točki 5.5.9. zahtijeva se da subjekt pri određivanju mogućeg znatnog povećanja kreditnog rizika financijskog instrumenta u obzir uzme promjenu rizika neispunjenja obveza nakon početnog priznavanja.

B.5.5.37.

Pri utvrđivanju neispunjenja obveza za potrebe određivanja rizika od neispunjenja obveza subjekt primjenjuje definiciju neispunjenja obveza koja je usklađena s definicijom kojom se koristi za potrebe unutarnjeg upravljanja kreditnim rizicima za odnosne financijske instrumente te po potrebi razmatra kvalitativne pokazatelje (npr. financijske uvjete). Međutim, postoji oboriva pretpostavka da neispunjenje obveza ne nastupa nakon prekoračenja dospijeća financijske imovine od 90 dana, osim ako subjekt raspolaže razumnim i pouzdanim podacima kojima se dokazuje da je primjerenije mjerilo za dulje neispunjenja obveza. Definicija neispunjenja obveza u tu se svrhu dosljedno primjenjuje na sve financijske instrumente, osim ako postanu dostupni podaci koji dokazuju da je za određeni financijski instrument primjerenija neka druga definicija neispunjenja obveza.

Razdoblje za procjenu očekivanih kreditnih gubitaka

B.5.5.38.

U skladu s točkom 5.5.19., najdulje razdoblje tijekom kojeg se mjere očekivani kreditni gubici najdulje je ugovorno razdoblje tijekom kojeg je subjekt izložen kreditnom riziku. Za obveze na temelju zajma i ugovore o financijskom jamstvu to je najdulje ugovorno razdoblje tijekom kojeg subjekt ima sadašnju ugovornu obvezu produljenja kredita.

B.5.5.39.

Međutim, u skladu s točkom 5.5.20., neki financijski instrumenti uključuju komponentu zajma i komponentu neiskorištene obveze, a zbog činjenice da subjekt na temelju ugovora može zatražiti podmirenje i opozvati neiskorištenu obvezu njegova izloženost kreditnim gubicima nije ograničena na razdoblje otkaza ugovora. Na primjer, vjerovnik na temelju ugovora može povući revolving kreditne linije, kao što su kreditne kartice i prekoračenja po računu, uz otkazni rok od samo jednog dana. Međutim, u praksi vjerovnici nastavljaju produljivati kredit na dulje razdoblje i mogu povući liniju tek nakon povećanja kreditnog rizika zajmoprimca, što bi moglo biti prekasno za sprječavanje nekih ili svih očekivanih kreditnih gubitaka. Ti financijski instrumenti obično imaju obilježja navedena u nastavku, što je posljedica prirode financijskog instrumenta, načina upravljanja financijskim instrumentom, kao i prirode dostupnih podataka o znatnom povećanju kreditnog rizika:

(a)

financijski instrumenti nemaju fiksni rok ili strukturu otplate i obično imaju kratki otkazni rok ugovora (npr. jedan dan);

(b)

ugovorna mogućnost otkazivanja ugovora ne provodi se u okviru uobičajenog svakodnevnog upravljanja financijskim instrumentom pa se ugovor može otkazati samo nakon što subjekt utvrdi povećanje kreditnog rizika na razini kreditne linije i