Accept Refuse

EUR-Lex Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32016R1191

Uredba (EU) 2016/1191 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o promicanju slobodnog kretanja građana pojednostavnjenjem zahtjevâ za predočavanje određenih javnih isprava u Europskoj uniji i o izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012

OJ L 200, 26.7.2016, p. 1–136 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, GA, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

In force

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2016/1191/oj

26.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 200/1


UREDBA (EU) 2016/1191 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 6. srpnja 2016.

o promicanju slobodnog kretanja građana pojednostavnjenjem zahtjevâ za predočavanje određenih javnih isprava u Europskoj uniji i o izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 21. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Unija je postavila za cilj održavanje i razvoj područja slobode, sigurnosti i pravde bez unutarnjih granica, na kojem je osigurano slobodno kretanje osoba. Kako bi se osigurao slobodan optjecaj javnih isprava u Uniji te time promicalo i slobodno kretanje građana Unije, Unija bi trebala donijeti konkretne mjere radi pojednostavnjenja postojećih administrativnih zahtjeva povezanih s predočavanjem u jednoj državi članici određenih javnih isprava koje su izdala tijela druge države članice.

(2)

Sve su države članice ugovorne stranke Haške konvencije od 5. listopada 1961. o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava („Konvencija o apostilu”) kojom je uveden sustav za pojednostavnjeni optjecaj javnih isprava koje su izdale države stranke te Konvencije.

(3)

U skladu s načelom uzajamnog povjerenja te radi promicanja slobodnog kretanja osoba u Uniji ovom bi Uredbom trebalo utvrditi sustav za daljnje pojednostavnjenje administrativnih formalnosti za optjecaj određenih javnih isprava i njihovih ovjerenih preslika kada je te javne isprave i njihove ovjerene preslike izdalo tijelo jedne države članice za predočavanje u drugoj državi članici.

(4)

Sustavom utvrđenim u ovoj Uredbi ne bi trebalo dovoditi u pitanje mogućnost za osobe koje to žele da se nastave koristiti drugim sustavima kojima se javne isprave izuzimaju od legalizacije ili od slične formalnosti i koji se primjenjuju među državama članicama. Ovu bi Uredbu, u odnosu na Konvenciju o apostilu, posebice trebalo smatrati zasebnim i samostalnim instrumentom.

(5)

Trebalo bi očuvati istodobno postojanje sustava utvrđenog u ovoj Uredbi i drugih sustava koji se primjenjuju među državama članicama. U pogledu Konvencije o apostilu, iako tijela država članica ne bi trebala moći zahtijevati apostil kada im osoba predoči javnu ispravu obuhvaćenu ovom Uredbom i izdanu u drugoj državi članici, ovom se Uredbom ne bi trebale države članice sprečavati da izdaju apostil ako ga neka osoba odluči zatražiti. Štoviše, ovom se Uredbom ne bi trebalo sprečavati neku osobu da se u jednoj državi članici i dalje koristi apostilom izdanim u drugoj državi članici. U skladu s time, Konvencija o apostilu mogla bi se, na zahtjev neke osobe, i dalje primjenjivati u odnosima među državama članicama. Kada osoba zatraži apostil za javnu ispravu obuhvaćenu ovom Uredbom, nacionalna tijela koja ga izdaju trebala bi se koristiti odgovarajućim sredstvima kako bi tu osobu obavijestila da u okviru sustava utvrđenog u ovoj Uredbi apostil više nije potreban ako ta osoba namjerava predočiti ispravu u drugoj državi članici. U svakom slučaju, države članice trebale bi tu informaciju učiniti dostupnom putem svih odgovarajućih sredstava.

(6)

Ovom bi Uredbom trebalo obuhvatiti javne isprave koje su izdala tijela države članice u skladu s njezinim nacionalnim pravom te čija je glavna svrha utvrditi jednu od sljedećih činjenica: rođenje, činjenicu da je osoba živa, smrt, ime, sklapanje braka (uključujući sposobnost za sklapanje braka i bračno stanje), razvod, zakonsku rastavu ili poništenje braka, registrirano partnerstvo (uključujući sposobnost za sklapanje registriranog partnerstva i status registriranog partnerstva), razvrgnuće registriranog partnerstva, zakonsku rastavu ili poništenje registriranog partnerstva, roditeljstvo, posvojenje, prebivalište i/ili boravište ili državljanstvo. Ovom bi Uredbom također trebalo obuhvatiti javne isprave koje je osobi izdala država članica čija je ta osoba državljanin kao potvrdu o nepostojanju kaznene evidencije o toj osobi. Nadalje, ovom bi Uredbom trebalo obuhvatiti javne isprave čije se predočavanje može zatražiti od građana Unije koji borave u državi članici čiji nisu državljani kada, u skladu s odgovarajućim zakonodavstvom Unije, žele glasati ili biti birani na izborima za Europski parlament ili na lokalnim izborima u državi članici u kojoj imaju boravište.

(7)

Ovom Uredbom države članice ne bi trebalo obvezati na izdavanje javnih isprava koje ne postoje prema njihovom nacionalnom pravu.

(8)

Ova Uredba trebala bi se primjenjivati i na ovjerene preslike javnih isprava koje je izradilo nadležno tijelo države članice u kojoj je izdan izvornik javne isprave. Međutim, ovom Uredbom ne bi trebalo obuhvatiti preslike ovjerenih preslika.

(9)

Ovom bi Uredbom također trebalo obuhvatiti elektroničke verzije javnih isprava i višejezične standardne obrasce prikladne za elektroničku razmjenu. Međutim, svaka država članica u skladu sa svojim nacionalnim pravom trebala bi odlučiti mogu li se, i pod kojim uvjetima, predočavati javne isprave i višejezični standardni obrasci u elektroničkom formatu.

(10)

Ova Uredba ne bi se trebala primjenjivati ni na putovnice ni na osobne iskaznice izdane u državi članici jer takve isprave ne podliježu legalizaciji ili sličnoj formalnosti kada se predočuju u drugoj državi članici.

(11)

Ova se Uredba, a osobito mehanizam za administrativnu suradnju koji je u njoj utvrđen, ne bi trebala primjenjivati na isprave iz evidencija o osobnom stanju izdane na temelju odgovarajućih konvencija Međunarodne komisije za građanska stanja („CIEC”).

(12)

Javne isprave o promjeni imena trebalo bi također smatrati javnim ispravama čija je glavna svrha utvrditi ime određene osobe.

(13)

Pojam „bračno stanje” trebalo bi tumačiti tako da se odnosi na status osobe koja je oženjena/udana, rastavljena ili neoženjena/neudana, to jest samac, razvedena ili udovac/udovica.

(14)

Pojam „roditeljstvo” trebalo bi tumačiti tako da znači pravni odnos između djeteta i njegovih roditelja.

(15)

Za potrebe ove Uredbe pojmove „prebivalište”, „boravište” i „državljanstvo” trebalo bi tumačiti u skladu s nacionalnim pravom.

(16)

Pojam „kaznena evidencija” trebalo bi tumačiti tako da se odnosi na nacionalnu evidenciju ili nacionalne evidencije u kojima su evidentirane osuđujuće presude u skladu s nacionalnim pravom. „Osuđujuću presudu” trebalo bi razumjeti kao bilo koju pravomoćnu odluku kaznenog suda protiv fizičke osobe za kazneno djelo, u onoj mjeri u kojoj su takve odluke upisane u kaznenu evidenciju države članice u kojoj je izrečena osuđujuća presuda.

(17)

Pojednostavnjenje zahtjeva za predočavanje, u državi članici, javnih isprava koje su izdane u drugoj državi članici trebalo bi građanima Unije donijeti konkretne koristi. Isprave koje su izdale privatne osobe trebalo bi, zbog njihove različite pravne prirode, isključiti iz područja primjene ove Uredbe. Javne isprave koje su izdala tijela trećih zemalja također ne bi trebale biti obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe, između ostalog i onda kada su ih tijela države članice već prihvatila kao vjerodostojne. Isključenjem javnih isprava koje su izdala tijela trećih zemalja trebalo bi obuhvatiti ovjerene preslike, koje su izradila tijela države članice, javnih isprava koje su izdala tijela treće zemlje.

(18)

Cilj ove Uredbe nije izmijeniti materijalno pravo država članica koje se odnosi na rođenje, činjenicu da je osoba živa, smrt, ime, sklapanje braka (uključujući sposobnost za sklapanje braka i bračno stanje), razvod, zakonsku rastavu ili poništenje braka, registrirano partnerstvo (uključujući sposobnost za sklapanje registriranog partnerstva i status registriranog partnerstva), razvrgnuće registriranog partnerstva, zakonsku rastavu ili poništenje registriranog partnerstva, roditeljstvo, posvojenje, prebivalište i/ili boravište, državljanstvo, nepostojanje kaznene evidencije, ili na javne isprave čije predočavanje država članica može zatražiti od kandidata na izborima za Europski parlament ili na lokalnim izborima ili od glasača na takvim izborima koji je državljanin te države članice. Nadalje, ova Uredba ne bi trebala utjecati na priznavanje, u jednoj državi članici, pravnih učinaka koji se odnose na sadržaj javne isprave koja je izdana u drugoj državi članici.

(19)

Radi promicanja slobodnog kretanja građana Unije, javne isprave obuhvaćene ovom Uredbom i njihove ovjerene preslike trebalo bi izuzeti od svih oblika legalizacije i od slične formalnosti.

(20)

Ostale formalnosti, odnosno zahtjev da se svaki put moraju predočavati ovjerene preslike i prijevodi javnih isprava, također bi trebalo pojednostavniti kako bi se dodatno olakšao optjecaj javih isprava među državama članicama.

(21)

Kako bi se prevladale jezične prepreke te time dodatno olakšao optjecaj javnih isprava među državama članicama, trebalo bi uspostaviti višejezične standardne obrasce na svim službenim jezicima institucija Unije za javne isprave koje se odnose na rođenje, činjenicu da je osoba živa, smrt, sklapanje braka (uključujući sposobnost za sklapanje braka i bračno stanje), registrirano partnerstvo (uključujući sposobnost za sklapanje registriranog partnerstva i status registriranog partnerstva), prebivalište i/ili boravište, te nepostojanje kaznene evidencije.

(22)

Jedina namjena višejezičnih standardnih obrazaca trebala bi biti olakšavanje prevođenja javnih isprava kojima su priloženi. U skladu s time, ne bi smjelo biti optjecaja takvih obrazaca kao samostalnih dokumenata među državama članicama. Oni ne bi trebali imati istu namjenu niti težiti istim ciljevima kao izvadci ili doslovni prijepisi iz evidencija o osobnom stanju, višejezični izvadci iz evidencija o osobnom stanju, višejezični i kodirani izvadci iz evidencija o osobnom stanju ili višejezične i kodirane potvrde o osobnom stanju koji su uspostavljeni Konvencijom CIEC-a br. 2 o izdavanju bez naknade i izuzeću od legalizacije preslika isprava iz evidencija o osobnom stanju, Konvencijom CIEC-a br. 16 o izdavanju višejezičnih izvadaka iz evidencija o osobnom stanju te Konvencijom CIEC-a br. 34 o izdavanju višejezičnih i kodiranih izvadaka iz evidencija o osobnom stanju i višejezičnih i kodiranih potvrda o osobnom stanju.

(23)

Višejezični standardni obrasci uspostavljeni ovom Uredbom trebali bi odražavati sadržaj javnih isprava kojima su priloženi te, u mjeri u kojoj je to moguće, ukinuti potrebu za prevođenjem tih javnih isprava. Međutim, za određeni broj javnih isprava čiji se sadržaj ne može odgovarajuće odraziti u višejezičnom standardnom obrascu, kao što su određene kategorije sudskih odluka, cilj ukidanja potrebe za prevođenjem nije realno ostvariv. Države članice trebale bi Komisiji dostaviti javne isprave kojima se mogu priložiti višejezični standardni obrasci kao prikladno pomagalo pri prevođenju. Države članice trebale bi nastojati priložiti višejezični standardni obrazac uz što veći broj javnih isprava obuhvaćenih područjem primjene ove Uredbe.

(24)

Od osobe koja predočuje javnu ispravu kojoj je priložen višejezični standardni obrazac ne bi trebalo zahtijevati da predoči prijevod te javne isprave. Međutim, konačnu odluku o tome jesu li informacije sadržane u višejezičnom standardnom obrascu dostatne u svrhu postupanja s tom javnom ispravom trebalo bi donijeti tijelo kojemu je ta javna isprava predočena.

(25)

Tijelo kojemu je javna isprava predočena iznimno može, kada je to potrebno u svrhu postupanja s tom javnom ispravom, od osobe koja predočuje tu javnu ispravu kojoj je priložen višejezični standardni obrazac zatražiti da predoči i prijevod ili transliteraciju sadržaja višejezičnog standardnog obrasca na službeni jezik svoje države članice ili, ako ta država članica ima nekoliko službenih jezika, na službeni jezik ili jedan od službenih jezika u mjestu u kojem se javna isprava predočuje, koji je ujedno jedan od službenih jezika institucija Unije.

(26)

Višejezične standardne obrasce trebalo bi na zahtjev tih osoba izdavati osobama koje imaju pravo da im se izdaju javne isprave kojima se prilažu višejezični standardni obrasci. Višejezični standardni obrasci Unije ne bi trebali proizvoditi pravne učinke u pogledu priznavanja njihovog sadržaja u državama članicama u kojima su predočeni.

(27)

Prilikom pripremanja višejezičnog standardnog obrasca koji treba priložiti određenoj javnoj ispravi, tijelo koje izdaje taj obrazac trebalo bi iz modela za taj višejezični standardni obrazac moći odabrati samo one rubrike unosa za pojedine zemlje koje su relevantne za dotičnu javnu ispravu, kako bi se osiguralo da višejezični standardni obrazac sadržava samo informacije sadržane u javnoj ispravi kojoj treba priložiti obrazac.

(28)

Trebalo bi biti moguće integriranje elektroničke verzije višejezičnog standardnog obrasca s europskog portala e-pravosuđe na drugoj lokaciji, dostupnoj na nacionalnoj razini, i njezino korištenje s te druge lokacije.

(29)

Države članice trebale bi imati mogućnost izrade elektroničkih verzija višejezičnih standardnih obrazaca s pomoću tehnologije različite od one kojom se koristi europski portal e-pravosuđe pod uvjetom da višejezični standardni obrasci koje izdaju države članice koje se tom različitom tehnologijom koriste sadržavaju informacije koje su potrebne prema ovoj Uredbi.

(30)

Trebalo bi uspostaviti prikladne zaštitne mjere za sprečavanje prijevara u vezi s javnim ispravama i krivotvorenja javnih isprava i njihovih ovjerenih preslika koje su u optjecaju među državama članicama.

(31)

Ovom bi Uredbom trebalo uspostaviti djelotvorni mehanizam za administrativnu suradnju među tijelima koja su odredile države članice kako bi se omogućila brza i sigurna prekogranična razmjena informacija i olakšala uzajamna pomoć. Uporaba tog mehanizma za administrativnu suradnju trebala bi ojačati međusobno povjerenje među državama članicama na unutarnjem tržištu i trebala bi se temeljiti na Informacijskom sustavu unutarnjeg tržišta („sustav IMI”) koji je uspostavljen Uredbom (EU) br. 1024/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (3).

(32)

Uredbu (EU) br. 1024/2012 trebalo bi stoga izmijeniti radi dodavanja pojedinih odredaba ove Uredbe na popis odredaba o administrativnoj suradnji koje su sadržane u aktima Unije i koje se provode putem sustava IMI kako je navedeno u Prilogu Uredbi (EU) br. 1024/2012.

(33)

Kako bi se zajamčila visoka razina sigurnosti i zaštite podataka u kontekstu primjene ove Uredbe i spriječile prijevare, Komisija bi trebala osigurati da sustav IMI jamči sigurnost javnih isprava i pruža sigurno sredstvo za elektronički prijenos tih isprava. Komisija bi u sustavu IMI trebala učiniti dostupnim alat za potvrđivanje informacija koje se putem tog sustava razmjenjuju kada se one iznose izvan sustava. Nadalje, tijela država članica koja razmjenjuju informacije o javnim ispravama trebala bi poduzeti potrebne mjere kako bi osigurala da se, u skladu s Uredbom (EU) br. 1024/2012, javne isprave i osobni podaci koji se razmjenjuju putem sustava IMI prikupljaju, obrađuju i koriste u svrhe koje su u skladu s onim svrhama za koje su oni izvorno podneseni. U Uredbi (EU) br. 1024/2012 predviđene su potrebne odredbe radi osiguranja zaštite osobnih podataka i visoke razine sigurnosti i povjerljivosti za razmjenu informacija u sustavu IMI te utvrđene odgovornosti Komisije u tom pogledu. Uredbom (EU) br. 1024/2012 također se propisuje da sudionici sustava IMI trebaju razmjenjivati i obrađivati osobne podatke samo za svrhe definirane u pravnom aktu Unije na kojem se razmjena temelji i u skladu sa svrhom za koju su oni izvorno podneseni.

(34)

Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) uredit će se obrada osobnih podataka koja se provodi u državama članicama u vezi s primjenom ove Uredbe pod nadzorom javnih neovisnih tijela koja su odredile države članice. Svaka razmjena ili prijenos informacija i isprava od strane tijela država članica trebala bi biti u skladu s Direktivom 95/46/EZ. Nadalje, takva razmjena i prijenos trebali bi služiti specifičnoj svrsi provjere vjerodostojnosti javnih isprava od strane tih tijela putem sustava IMI te bi se takva provjera trebala provoditi samo u okviru odgovarajućih djelokruga tih tijela. To države članice ne bi trebalo sprečavati da primjenjuju svoje zakone i propise o javnom pristupu službenim dokumentima.

(35)

Tijela država članica trebala bi međusobno pružati uzajamnu pomoć kako bi se olakšala primjena ove Uredbe, osobito u pogledu primjene mehanizma za administrativnu suradnju među tijelima koja su odredile države članice u slučajevima kada tijela države članice u kojoj je predočena javna isprava ili njezina ovjerena preslika osnovano sumnjaju u vjerodostojnost te javne isprave ili njezine ovjerene preslike.

(36)

Ako tijela države članice u kojoj je predočena javna isprava ili njezina ovjerena preslika osnovano sumnjaju u vjerodostojnost tih dokumenata, ona bi trebala imati mogućnost provjere modela isprava dostupnih u repozitoriju sustava IMI te, ako sumnja ne bude uklonjena, podnijeti putem sustava IMI zahtjeve za pružanje informacija odgovarajućim tijelima države članice u kojoj su ti dokumenti izdani, bilo izravnim slanjem zahtjeva tijelu koje je izdalo javnu ispravu ili izradilo ovjerenu presliku ili stupanjem u kontakt sa središnjim tijelom te države članice. Tijela kojima je upućen zahtjev trebala bi na takve zahtjeve odgovoriti u najkraćem mogućem roku, a u svakom slučaju u roku od najviše 5 radnih dana ili 10 radnih dana kada se zahtjev obrađuje putem središnjeg tijela. Rok od 10 radnih dana može se osobito primjenjivati u situacijama kada tijela kojima je upućen zahtjev još nisu registrirana u sustavu IMI. Ako navedene rokove nije moguće poštovati, tijelo kojemu je upućen zahtjev i tijelo koje je uputilo zahtjev trebali bi se dogovoriti o produljenju roka.

(37)

Za potrebe izračuna rokova predviđenih u ovoj Uredbi trebalo bi primjenjivati Uredbu (EEZ, Euratom) br. 1182/71 Vijeća (5).

(38)

Moguće je da, u iznimnim okolnostima, tijela država članica ne bi mogla provjeriti vjerodostojnost javne isprave. Do toga bi smjelo doći samo onda kada zbog okolnosti kao što su, na primjer, fizičko uništenje ili gubitak preslikâ nacionalnih isprava zbog, na primjer, uništenja arhiva određenog matičnog ureda ili suda ili nepostojanja registra, ta provjera nije moguća. Stoga bi u sustavu IMI trebala postojati opcija odgovora kojom se odražava ta mogućnost.

(39)

Ako odgovorom tijela kojemu je upućen zahtjev ne bude potvrđena vjerodostojnost javne isprave ili njezine ovjerene preslike ili ako od tog tijela ne bude primljen nikakav odgovor, tijelo koje je uputilo zahtjev ne bi trebalo biti dužno postupiti s tom javnom ispravom ili ovjerenom preslikom. Nadalje, u takvim slučajevima, tijelo koje je uputilo zahtjev ili osoba koja je predočila javnu ispravu ili ovjerenu presliku trebali bi se moći koristiti svim dostupnim sredstvima za provjeru ili dokazivanje vjerodostojnosti javne isprave ili njezine ovjerene preslike. Kako bi se osigurala djelotvornost ove Uredbe, situacije kada se putem sustava IMI ne primi odgovor trebale bi ostati iznimka.

(40)

Kada je to potrebno, koordinator sustava IMI ili odgovarajuća središnja tijela mogu pomoći u pronalaženju rješenja za poteškoće na koje tijela država članica mogu naići pri korištenju sustava IMI, između ostalog u slučajevima kada nije primljen odgovor na zahtjev za pružanje informacija ili kada nije moguće dogovoriti se o produljenju roka za odgovor.

(41)

Tijela država članica trebala bi se koristiti dostupnim funkcijama sustava IMI, uključujući potporu višejezičnog sustava za komunikacije i uporabu unaprijed prevedenih i standardnih pitanja i odgovora, kao i repozitorijem modela javnih isprava koje se koriste na unutarnjem tržištu.

(42)

Središnja tijela država članica trebala bi pružati pomoć u vezi sa zahtjevima za pružanje informacija i trebala bi, osobito, takve zahtjeve zaprimati, prenositi te, kada je to potrebno, na njih odgovarati i dostavljati potrebne informacije u pogledu tih zahtjeva, osobito u situacijama u kojima ni tijelo koje je uputilo zahtjev ni tijelo kojemu je upućen zahtjev nije registrirano u sustavu IMI.

(43)

Za potrebe ove Uredbe središnja tijela država članica trebala bi međusobno komunicirati i obavljati svoje funkcije koristeći se sustavom IMI. Komunikacija među tijelima iste države članice trebala bi se odvijati u skladu s nacionalnim postupcima.

(44)

Trebalo bi pojasniti odnos između ove Uredbe i postojećeg prava Unije. U tom pogledu ovom Uredbom ne bi trebalo dovoditi u pitanje primjenu prava Unije koje sadržava odredbe o legalizaciji ili sličnoj formalnosti ili ostalim formalnostima, kao što je Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 (6). Ovom Uredbom također ne bi trebalo dovoditi u pitanje primjenu prava Unije o elektroničkim potpisima i elektroničkoj identifikaciji. Ako su odredbe ove Uredbe protivne odredbi drugog akta Unije kojim se uređuju specifični aspekti pojednostavnjenja zahtjevâ za predočavanje javnih isprava i kojim se dodatno pojednostavnjuju takvi zahtjevi, kao što su Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7), Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8) te Uredba (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (9), odredba akta Unije kojim se predviđa dodatno pojednostavnjenje trebala bi imati prednost.

(45)

Štoviše, ovom se Uredbom ne bi trebala dovoditi u pitanje uporaba drugih sustava administrativne suradnje uspostavljenih pravom Unije kojima se osigurava razmjena informacija među državama članicama u specifičnim područjima, kao što su Direktiva Vijeća 93/109/EZ (10) ili Uredba (EZ) br. 987/2009. Ova Uredba trebala bi se primjenjivati u sinergiji s takvim specifičnim sustavima.

(46)

Radi sukladnosti s njezinim općim ciljevima, ova Uredba trebala bi, u odnosima između dvije ili više država članica, u pogledu pitanja na koja se primjenjuje i u mjeri u kojoj je u njoj predviđeno, imati prednost u odnosu na bilateralne ili multilateralne sporazume ili aranžmane čije su države članice stranke te koji se odnose na pitanja obuhvaćena ovom Uredbom.

(47)

Nadalje, države članice trebale bi moći zadržati ili sklopiti aranžmane između dviju ili više država članica o pitanjima koja nisu obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe kao što su dokazna snaga javnih isprava, višejezični standardni obrasci s pravnom snagom, izuzimanje takvih obrazaca od legalizacije i izuzimanje javnih isprava od legalizacije u područjima koja nisu obuhvaćena ovom Uredbom. Države članice trebale bi također moći zadržati ili sklopiti aranžmane s ciljem daljnjeg pojednostavnjenja optjecaja javnih isprava obuhvaćenih ovom Uredbom među državama članicama.

(48)

Javne isprave koje su izdala tijela trećih zemalja nisu obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe. Štoviše, sporazumi i aranžmani u pogledu legalizacije ili slične formalnosti u vezi s javnim ispravama o pitanjima obuhvaćenima ovom Uredbom, koje su izdala tijela država članica ili trećih zemalja i koje su namijenjene korištenju u odnosima između država članica i dotičnih trećih zemalja ne smiju utjecati na primjenu ove Uredbe. Stoga, ovom Uredbom države članice ne bi trebalo sprečavati da sklapaju bilateralne ili multilateralne međunarodne sporazume s trećim zemljama u pogledu legalizacije ili slične formalnosti u vezi s javnim ispravama koji se odnose na pitanja obuhvaćena ovom Uredbom, koje su izdala tijela država članica ili trećih zemalja i koje su namijenjene korištenju u odnosima između država članica i dotičnih trećih zemalja. Države članice također ne bi trebale biti spriječene, u slučaju da država članica ili više njih odluči postati strankom takvog sporazuma ili aranžmana, da odlučuju o prihvaćanju pristupa novih ugovornih stranaka, osobito kada je riječ o pravu na stavljanje prigovora na nove pristupe i obavještavanje o tim prigovorima kako je navedeno u članku 12. drugom stavku Konvencije o apostilu, a niti biti spriječene u primjeni, mijenjanju ili odlučivanju o pristupima novih ugovornih stranaka Europskoj konvenciji iz 1968. o ukidanju legalizacije isprava koje su sastavili diplomatski ili konzularni predstavnici.

(49)

S obzirom na to da višejezični standardni obrasci iz ove Uredbe nemaju pravnu snagu i ne preklapaju se s višejezičnim standardnim obrascima predviđenima u konvencijama CIEC-a br. 16, br. 33 i br. 34 niti s potvrdama o činjenici da je osoba živa predviđenima u Konvenciji CIEC-a br. 27, ova Uredba ne bi trebala utjecati na primjenu tih konvencija među državama članicama ili između države članice i treće zemlje.

(50)

Trebalo bi osnovati ad hoc odbor sastavljen od predstavnika Komisije i država članica, kojim će predsjedavati predstavnik Komisije, s ciljem poduzimanja svih mjera potrebnih za olakšanje primjene ove Uredbe, a osobito razmjenom najbolje prakse u pogledu primjene Uredbe među državama članicama, sprečavanja prijevara u vezi s javnim ispravama te njihovim ovjerenim preslikama i ovjerenim prijevodima, uporabe elektroničkih verzija javnih isprava te uporabe višejezičnih standardnih obrazaca i u pogledu otkrivenih krivotvorenih isprava.

(51)

Radi olakšanja primjene ove Uredbe, države članice trebale bi, s ciljem da informacije učine dostupnima javnosti putem svih odgovarajućih sredstava te osobito putem europskog portala e-pravosuđe, Komisiji putem sustava IMI dostaviti podatke za kontakt svojih središnjih tijela, modele najčešće korištenih javnih isprava prema svojem nacionalnom pravu ili, ako takav model za neku ispravu ne postoji, informacije o posebnim obilježjima te isprave.

(52)

Države članice također bi putem sustava IMI trebale dostavljati anonimizirane verzije otkrivenih krivotvorenih isprava, koje bi mogle poslužiti kao korisni i tipični primjeri za otkrivanje mogućih krivotvorina. Dostavu takvih krivotvorenih isprava trebalo bi ograničiti na one krivotvorene isprave čije je otkrivanje dopušteno prema nacionalnom pravu te njome ne bi trebalo dovoditi u pitanje pravila država članica o otkrivanju dokaza prikupljenih tijekom kaznenog postupka. Informacije koje su države članice dostavile u vezi s krivotvorenim ispravama ne bi trebalo objavljivati.

(53)

Radi olakšanja primjene ove Uredbe, države članice bi, s ciljem da informacije učine dostupnima javnosti putem europskog portala e-pravosuđe, Komisiji trebale dostaviti sljedeće: informaciju o jeziku ili jezicima koje mogu prihvatiti za predočavanje javnih isprava koje su izdala tijela druge države članice; indikativni popis javnih isprava obuhvaćenih područjem primjene ove Uredbe; popis javnih isprava kojima se mogu priložiti višejezični standardni obrasci kao prikladno pomagalo pri prevođenju; popise osoba koje su u skladu s nacionalnim pravom kvalificirane za izradu ovjerenih prijevoda ako takvi popisi postoje; indikativni popis vrsta tijela koja su nacionalnim pravom ovlaštena za izradu ovjerenih preslika; informacije koje se odnose na sredstva s pomoću koji se mogu identificirati ovjereni prijevodi i ovjerene preslike; te informacije o posebnim obilježjima ovjerenih preslika.

(54)

Informacije o modelima najčešće korištenih javnih isprava ili posebnim obilježjima takvih isprava ili njihovih ovjerenih preslika trebale bi biti javno dostupne samo u onoj mjeri u kojoj su te informacije već javno dostupne prema pravu države članice čija su tijela izdala javnu ispravu ili izradila ovjerenu presliku. U tu svrhu države članice trebale bi Komisiju obavijestiti o tome koje su isprave javno dostupne prema njihovom nacionalnom pravu. Međutim, za potrebe ove Uredbe, informacije o posebnim obilježjima javnih isprava ili njihovih ovjerenih preslika o kojima bi države članice trebale obavijestiti Komisiju ne bi trebale obuhvaćati informacije o posebnim sigurnosnim obilježjima koje nisu javno dostupne prema pravu države članice čija su tijela izdala javnu ispravu ili izradila ovjerenu presliku.

(55)

Obaviješću države članice Komisiji o jeziku ili jezicima, koji je (su) različit(i) od njezina vlastitog, koji(-e) država članica može prihvatiti za predočavanje javnih isprava koje su izdala tijela druge države članice, ne bi se smjelo dovoditi u pitanje da njezina tijela mogu, u skladu s nacionalnim pravom ili ako to dotična država članica dopušta, prihvatiti bilo koji dodatni jezik ili jezike kada im je predočena javna isprava koju su izdala tijela druge države članice.

(56)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, posebno pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, pravo na zaštitu osobnih podataka, pravo na stupanje u brak i pravo na osnivanje obitelji te sloboda kretanja i boravka. Ovu Uredbu trebalo bi primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima.

(57)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, odnosno promicanje slobodnog kretanja građana Unije olakšavanjem slobodnog optjecaja određenih javnih isprava u Uniji, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njezina opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet

1.   Ovom se Uredbom, u pogledu određenih javnih isprava koje su izdala tijela jedne države članice, koje se moraju predočiti tijelima druge države članice, predviđa sustav:

(a)

izuzeća od legalizacije ili od slične formalnosti; i

(b)

pojednostavnjenja ostalih formalnosti.

Ne dovodeći u pitanje prvi podstavak, ova Uredba ne sprečava osobu da se koristi drugim sustavima koji se primjenjuju u državi članici u pogledu legalizacije ili slične formalnosti.

2.   Ovom se Uredbom također uspostavljaju višejezični standardni obrasci kojima se koristi kao pomagalima pri prevođenju i koji se prilažu javnim ispravama koje se odnose na rođenje, činjenicu da je osoba živa, smrt, sklapanje braka (uključujući sposobnost za sklapanje braka i bračno stanje), registrirano partnerstvo (uključujući sposobnost za sklapanje registriranog partnerstva i status registriranog partnerstva), prebivalište i/ili boravište te nepostojanje kaznene evidencije.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ova se Uredba primjenjuje na javne isprave koje su izdala tijela jedne države članice u skladu s njezinim nacionalnim pravom, koje se moraju predočiti tijelima druge države članice, i čija je glavna svrha utvrditi jednu ili više sljedećih činjenica:

(a)

rođenje;

(b)

činjenicu da je osoba živa;

(c)

smrt;

(d)

ime;

(e)

sklapanje braka, uključujući sposobnost za sklapanje braka i bračno stanje;

(f)

razvod, zakonsku rastavu ili poništenje braka;

(g)

registrirano partnerstvo, uključujući sposobnost za sklapanje registriranog partnerstva i status registriranog partnerstva;

(h)

razvrgnuće registriranog partnerstva, zakonsku rastavu ili poništenje registriranog partnerstva;

(i)

roditeljstvo;

(j)

posvojenje;

(k)

prebivalište i/ili boravište;

(l)

državljanstvo;

(m)

nepostojanje kaznene evidencije, pod uvjetom da su javne isprave koje se odnose na tu činjenicu građaninu Unije izdala tijela države članice čiji je taj građanin državljanin.

2.   Ova se Uredba također primjenjuje na javne isprave čije se predočavanje može zahtijevati od građana Unije koji borave u državi članici čiji nisu državljani ako ti građani žele glasati ili biti birani na izborima za Europski parlament ili na lokalnim izborima u državi članici u kojoj imaju boravište, pod uvjetima utvrđenima u Direktivi 93/109/EZ odnosno Direktivi Vijeća 94/80/EZ (11).

3.   Ova se Uredba ne primjenjuje na:

(a)

javne isprave koje su izdala tijela trećih zemalja; ni

(b)

ovjerene preslike isprava iz točke (a) koje su izradila tijela države članice.

4.   Ova Uredba ne primjenjuje se na priznavanje, u jednoj državi članici, pravnih učinaka koji se odnose na sadržaj javnih isprava koje su izdala tijela druge države članice.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe:

1.

„javne isprave” znači:

(a)

isprave koje je izdalo tijelo ili službenik suda države članice, uključujući one koje je izdalo državno odvjetništvo, upravitelj sudske pisarnice ili sudski ovršitelj (huissier de justice);

(b)

upravne isprave;

(c)

javnobilježničke isprave;

(d)

službene potvrde koje su stavljene na isprave koje su osobe potpisale u privatnom svojstvu, kao što su službene potvrde upisa određene isprave ili činjenice da je ona postojala na određeni datum te službene i javnobilježničke ovjere potpisa;

(e)

isprave koje su u službenom svojstvu sastavili diplomatski ili konzularni predstavnici države članice koji djeluju na državnom području bilo koje države, ako se te isprave moraju predočiti na državnom području druge države članice ili diplomatskim ili konzularnim predstavnicima druge države članice koji djeluju na državnom području treće države.

2.

„tijelo” znači tijelo javne vlasti države članice ili subjekt, koje djeluje u službenom svojstvu i ovlašteno je na temelju nacionalnog prava za izdavanje ili primanje javne isprave obuhvaćene ovom Uredbom ili njezine ovjerene preslike;

3.

„legalizacija” znači formalnost za potvrđivanje vjerodostojnosti potpisa nositelja javne službe, svojstva u kojem je djelovao potpisnik isprave te, prema potrebi, identiteta žiga ili pečata koji ta isprava sadrži;

4.

„slična formalnost” znači dodavanje apostila predviđenoga Konvencijom o apostilu;

5.

„ostale formalnosti” znači zahtjev za predočavanje ovjerenih preslika i prijevoda javnih isprava;

6.

„središnje tijelo” znači tijelo ili tijela koja su države članice odredile u skladu s člankom 15. za obavljanje funkcija povezanih s primjenom ove Uredbe;

7.

„ovjerena preslika” znači preslika izvornika javne isprave koju je potpisalo te kao točnu i cjelovitu reprodukciju izvornika te javne isprave ovjerilo tijelo iste države članice koja je prvotno izdala javnu ispravu, koje je za to ovlašteno prema nacionalnom pravu.

POGLAVLJE II.

IZUZEĆE OD LEGALIZACIJE I OD SLIČNE FORMALNOSTI TE POJEDNOSTAVNJENJE OSTALIH FORMALNOSTI POVEZANIH S OVJERENIM PRESLIKAMA

Članak 4.

Izuzeće od legalizacije i od slične formalnosti

Javne isprave obuhvaćene ovom Uredbom i njihove ovjerene preslike izuzete su od svih oblika legalizacije i od slične formalnosti.

Članak 5.

Pojednostavnjenje ostalih formalnosti povezanih s ovjerenim preslikama

1.   Ako država članica zahtijeva predočavanje izvornika javne isprave koju su izdala tijela druge države članice, tijela države članice u kojoj se javna isprava predočuje ne zahtijevaju i predočavanje njezine ovjerene preslike.

2.   Ako država članica dozvoljava predočavanje ovjerene preslike javne isprave, tijela te države članice prihvaćaju ovjerenu presliku izrađenu u drugoj državi članici.

POGLAVLJE III.

POJEDNOSTAVNJENJE OSTALIH FORMALNOSTI POVEZANIH S PRIJEVODIMA I VIŠEJEZIČNIM STANDARDNIM OBRASCIMA

Članak 6.

Pojednostavnjenje ostalih formalnosti povezanih s prijevodima

1.   Prijevod nije potreban:

(a)

kada je javna isprava sastavljena na službenom jeziku države članice u kojoj se isprava predočuje ili, ako ta država članica ima nekoliko službenih jezika, na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika mjesta u kojemu se isprava predočuje ili na bilo kojem drugom jeziku koji je ta država članica izričito prihvatila; ili

(b)

kada je javnoj ispravi koja se odnosi na rođenje, činjenicu da je osoba živa, smrt, sklapanje braka (uključujući sposobnost za sklapanje braka i bračno stanje), registrirano partnerstvo (uključujući sposobnost za sklapanje registriranog partnerstva i status registriranog partnerstva), prebivalište i/ili boravište, ili nepostojanje kaznene evidencije, u skladu s uvjetima utvrđenima u ovoj Uredbi, priložen višejezični standardni obrazac, ako tijelo kojemu se javna isprava predočuje smatra da su informacije sadržane u višejezičnom standardnom obrascu dostatne za postupanje s javnom ispravom.

2.   Ovjereni prijevod koji je izradila osoba koja je prema pravu određene države članice za to kvalificirana prihvaća se u svim državama članicama.

Članak 7.

Višejezični standardni obrasci

1.   Javnim ispravama koje se odnose na rođenje, činjenicu da je osoba živa, smrt, sklapanje braka (uključujući sposobnost za sklapanje braka i bračno stanje), registrirano partnerstvo (uključujući sposobnost za sklapanje registriranog partnerstva i status registriranog partnerstva), prebivalište i/ili boravište te nepostojanje kaznene evidencije, koje su dostavile države članice u skladu s člankom 24. stavkom 1. točkom (c), na zahtjev osobe koja ima pravo da joj se izda javna isprava prilaže se višejezični standardni obrazac uspostavljen u skladu s ovom Uredbom.

2.   Višejezične standardne obrasce iz stavka 1. izdaje tijelo i na njima se navode datum izdavanja i potpis te, kada je to primjenjivo, žig ili pečat tijela koje ga je izdalo.

Članak 8.

Korištenje višejezičnih standardnih obrazaca

1.   Višejezični standardni obrasci iz članka 7. stavka 1. prilažu se javnim ispravama iz tog stavka, koriste se kao pomagalo pri prevođenju i nemaju samostalnu pravnu snagu.

2.   Višejezični standardni obrasci nisu:

(a)

izvadci iz evidencija o osobnom stanju;

(b)

doslovni prijepisi iz evidencija o osobnom stanju;

(c)

višejezični izvadci iz evidencija o osobnom stanju;

(d)

višejezični i kodirani izvadci iz evidencija o osobnom stanju niti

(e)

višejezične i kodirane potvrde o osobnom stanju.

3.   Višejezični standardni obrasci smiju se koristiti samo u državi članici koja nije država članica u kojoj su izdani.

Članak 9.

Sadržaj višejezičnih standardnih obrazaca

1.   Svaki višejezični standardni obrazac sadrži standardni dio koji se sastoji od sljedećih elemenata:

(a)

naslov višejezičnog standardnog obrasca;

(b)

pravna osnova za izdavanje višejezičnog standardnog obrasca;

(c)

upućivanje na državu članicu u kojoj je višejezični standardni obrazac izdan;

(d)

polje „Važna obavijest”;

(e)

polje „Napomena za tijelo koje izdaje obrazac”;

(f)

određeni broj standardnih rubrika unosa i njihovi kodni brojevi; te

(g)

polje za potpis.

2.   Standardni dijelovi koje moraju sadržavati višejezični standardni obrasci koji se odnose se na rođenje, činjenicu da je osoba živa, smrt, sklapanje braka (uključujući sposobnost za sklapanje braka i bračno stanje), registrirano partnerstvo (uključujući sposobnost za sklapanje registriranog partnerstva i status registriranog partnerstva), prebivalište i/ili boravište te nepostojanje kaznene evidencije, kao i višejezični glosari za standardne rubrike unosa, navedeni su u odgovarajućim prilozima od I. do XI.

3.   Svaki višejezični standardni obrazac također sadržava, kada je to primjenjivo, nestandardni dio koji se sastoji od rubrika unosa za pojedine zemlje osmišljenih tako da odražavaju sadržaj javne isprave kojoj se višejezični standardni obrazac prilaže te kodne brojeve tih rubrika unosa.

4.   Rubrike unosa za pojedine zemlje iz stavka 3. ovog članka države članice dostavljaju Komisiji u skladu s člankom 24. stavkom 2.

5.   Svaki višejezični standardni obrazac također sadržava višejezični glosar i standardnih rubrika unosa i rubrika unosa za pojedine zemlje na svim službenim jezicima institucija Unije.

Članak 10.

Jezici na kojima se izdaju višejezični standardni obrasci

1.   Višejezične standardne obrasce popunjavaju tijela koja ih izdaju na službenom jeziku svoje države članice ili, ako ta država članica ima nekoliko službenih jezika, na službenom jeziku ili jednome od službenih jezika mjesta u kojem se višejezični standardni obrazac izdaje.

2.   Standardni dio i rubrike unosa za pojedine zemlje u višejezičnim standardnim obrascima navode se na oba sljedeća jezika:

(a)

na službenom jeziku države članice u kojoj se višejezični standardni obrazac izdaje ili, ako ta država ima nekoliko službenih jezika, na službenom jeziku ili jednome od službenih jezika mjesta u kojem se višejezični standardni obrazac izdaje, koji je ujedno jedan od službenih jezika institucija Unije; i

(b)

na službenom jeziku države članice u kojoj se mora predočiti javna isprava kojoj se višejezični standardni obrazac prilaže ili, ako ta država ima nekoliko službenih jezika, na službenom jeziku ili jednome od službenih jezika mjesta u kojem se mora predočiti javna isprava kojoj se višejezični standardni obrazac prilaže, koji je ujedno jedan od službenih jezika institucija Unije.

3.   Standardni dio i rubrike unosa za pojedine zemlje navedeni na dva jezika iz stavka 2. ovog članka i višejezični glosar iz članka 9. stavka 5. sadržani su u jedinstvenom višejezičnom standardnom obrascu.

Članak 11.

Naknada za pribavljanje višejezičnog standardnog obrasca

Kako bi se dodatno olakšao slobodni optjecaj javnih isprava u Uniji, države članice osiguravaju da naknada za pribavljanje višejezičnog standardnog obrasca ne bude viša od troška izrade višejezičnog standardnog obrasca ili javne isprave kojoj se obrazac prilaže, ovisno o tome koji je trošak niži.

Članak 12.

Elektroničke verzije višejezičnih standardnih obrazaca

Europski portal e-pravosuđe sadrži, za svaku državu članicu, model višejezičnih standardnih obrazaca koji se odnose na rođenje, činjenicu da je osoba živa, smrt, sklapanje braka (uključujući sposobnost za sklapanje braka i bračno stanje) te, kada je to primjenjivo, registrirano partnerstvo (uključujući sposobnost za sklapanje registriranog partnerstva i status registriranog partnerstva), prebivalište i/ili boravište te nepostojanje kaznene evidencije, koji su uspostavljeni u skladu s ovom Uredbom na svim službenim jezicima institucija Unije i koji sadržavaju:

(a)

standardne dijelove navedene u prilozima od I. do XI.; i

(b)

rubrike unosa za pojedine zemlje koje su države članice dostavile Komisiji u skladu s člankom 24. stavkom 2.

POGLAVLJE IV.

ZAHTJEVI ZA PRUŽANJE INFORMACIJA I ADMINISTRATIVNA SURADNJA

Članak 13.

Informacijski sustav unutarnjeg tržišta

Informacijski sustav unutarnjeg tržišta („sustav IMI”) uspostavljen Uredbom (EU) br. 1024/2012 upotrebljava se za potrebe članaka 14. i 16. te članka 22. stavaka 1. i 2. ove Uredbe.

Članak 14.

Zahtjevi za pružanje informacija u slučajevima osnovane sumnje

1.   Ako tijela države članice u kojoj je javna isprava ili njezina ovjerena preslika predočena osnovano sumnjaju u vjerodostojnost te javne isprave ili njezine ovjerene preslike, ona poduzimaju sljedeće korake kako bi otklonila sumnju:

(a)

provjeravaju dostupne modele isprava u repozitoriju sustava IMI kako je navedeno u članku 22.;

(b)

ako sumnja i dalje postoji, podnose zahtjev za pružanje informacija putem sustava IMI:

i.

tijelu koje je izdalo javnu ispravu i/ili, kada je to primjenjivo, tijelu koje je izradilo ovjerenu presliku; ili

ii.

odgovarajućem središnjem tijelu.

2.   Osnovana sumnja u pogledu vjerodostojnosti javne isprave ili njezine ovjerene preslike kako je navedeno u stavku 1. posebno se može odnositi na:

(a)

vjerodostojnost potpisa;

(b)

svojstvo u kojem je djelovao potpisnik isprave;

(c)

identitet žiga ili pečata;

(d)

to da je isprava krivotvorena ili izmijenjena.

3.   U zahtjevima za pružanje informacija podnesenima na temelju ovog članka moraju se navesti razlozi na kojima se oni temelje.

4.   Zahtjevima za pružanje informacija podnesenima na temelju ovog članka prilaže se preslika dotične javne isprave ili njezina ovjerena preslika, koja se prenosi elektronički putem sustava IMI. Takvi zahtjevi i odgovori na te zahtjeve ne podliježu porezima, carinama niti pristojbama.

5.   Tijela bi na zahtjeve za pružanje informacija podnesene na temelju ovog članka trebala odgovoriti u najkraćem mogućem roku, a u svakom slučaju u roku od najviše pet radnih dana ili 10 radnih dana kada se zahtjev obrađuje putem središnjeg tijela.

U iznimnim slučajevima, ako rokove iz prvog podstavka nije moguće poštovati, tijelo kojemu je upućen zahtjev i tijelo koje je uputilo zahtjev dogovaraju produljenje roka.

6.   Ako vjerodostojnost javne isprave ili njezine ovjerene preslike nije potvrđena, tijelo koje je uputilo zahtjev nije dužno postupiti s tom ispravom ili njezinom preslikom.

Članak 15.

Određivanje središnjih tijela

1.   Za potrebe ove Uredbe svaka država članica određuje najmanje jedno središnje tijelo.

2.   Ako je država članica odredila više od jednog središnjeg tijela, ona određuje središnje tijelo kojem se mogu upućivati komunikacije radi njihovog prijenosa odgovarajućem tijelu u toj državi članici.

Članak 16.

Funkcije središnjih tijela

Središnja tijela pružaju pomoć u vezi sa zahtjevima za pružanje informacija u skladu s člankom 14. te posebice:

(a)

prenose takve zahtjeve, zaprimaju ih i, kada je to potrebno, odgovaraju na njih; i

(b)

pružaju informacije koje su potrebne u odnosu na te zahtjeve.

POGLAVLJE V.

ODNOS PREMA DRUGIM ODREDBAMA PRAVA UNIJE I OSTALIM INSTRUMENTIMA

Članak 17.

Odnos prema drugim odredbama prava Unije

1.   Ovom se Uredbom ne dovodi u pitanje primjena drugih odredaba prava Unije o legalizaciji, sličnoj formalnosti ili ostalim formalnostima, te se njome takve odredbe dopunjuju.

2.   Ovom se Uredbom ne dovodi u pitanje primjena prava Unije o elektroničkim potpisima i elektroničkoj identifikaciji.

3.   Ovom se Uredbom ne dovodi u pitanje korištenje drugih sustava administrativne suradnje uspostavljenih pravom Unije koji osiguravaju razmjenu informacija među državama članicama u specifičnim područjima.

Članak 18.

Izmjene Uredbe (EU) br. 1024/2012

U Prilogu Uredbi (EU) br. 1024/2012 dodaje se sljedeća točka:

„9.

Uredba (EU) 2016/1191 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o promicanju slobodnog kretanja građana pojednostavnjenjem zahtjevâ za predočavanje određenih javnih isprava u Europskoj uniji i o izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 (*): članci 14. i 16. te članak 22. stavci 1. i 2.

Članak 19.

Odnos prema međunarodnim konvencijama, sporazumima i aranžmanima

1.   Ovom se Uredbom ne dovodi u pitanje primjena međunarodnih konvencija čije su stranke u trenutku donošenja ove Uredbe jedna ili više država članica i koje se odnose na pitanja obuhvaćena ovom Uredbom.

2.   Neovisno o stavku 1., ova Uredba, u pogledu pitanja na koja se primjenjuje i u mjeri u kojoj je u njoj predviđeno, ima prednost pred drugim odredbama sadržanima u bilateralnim ili multilateralnim sporazumima ili aranžmanima koje su sklopile države članice u odnosima između država članica koje su njihove stranke.

3.   Ovim se člankom ne dovodi u pitanje članak 1. stavak 1. drugi podstavak.

4.   Ovom se Uredbom države članice ne sprečava da s trećim zemljama u pregovorima dogovore međunarodne sporazume i aranžmane u pogledu legalizacije ili slične formalnosti povezane s javnim ispravama o pitanjima obuhvaćenima ovom Uredbom, i koje su izdala tijela država članica ili trećih zemalja kako bi se koristile u odnosima između država članica i dotičnih trećih zemalja, niti u tome da sklapaju, mijenjaju ili primjenjuju te međunarodne sporazume i aranžmane odnosno da im pristupaju. Ovom se Uredbom države članice ne sprečava da odlučuju o prihvaćanju pristupa novih ugovornih stranaka takvim sporazumima i aranžmanima čija je stranka jedna ili više država članica ili čijom strankom jedna ili više država članica može odlučiti postati.

POGLAVLJE VI.

OPĆE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 20.

Ograničenje svrhe

1.   Jedina je namjena razmjene i prijenosa informacija i isprava od strane država članica na temelju ove Uredbe ta da nadležna tijela provjere vjerodostojnost javnih isprava putem sustava IMI.

2.   Ovom se Uredbom ne dovodi u pitanje primjena zakona i propisa država članica u pogledu javnog pristupa javnim ispravama.

Članak 21.

Informacije o sadržaju ove Uredbe

Komisija i države članice osiguravaju dostupnost informacija o sadržaju ove Uredbe putem odgovarajućih sredstava, između ostalog putem europskog portala e-pravosuđe i putem internetskih stranica tijela država članica.

Članak 22.

Informacije o središnjim tijelima i podaci za kontakt

1.   Do 16. kolovoza 2018. države članice koriste sustav IMI za dostavljanje sljedećega:

(a)

naziva središnjeg tijela ili središnjih tijela određenih na temelju članka 15. stavka 1., zajedno s njihovim podacima za kontakt i, prema potrebi, naziv tijela određenoga na temelju članka 15. stavka 2.;

(b)

modelâ najčešće korištenih javnih isprava prema njihovu nacionalnom pravu ili, kada ne postoji model, informacija o posebnim obilježjima dotične javne isprave; i

(c)

anoninimizirane verzije krivotvorenih isprava koje su otkrivene.

2.   Države članice koriste se sustavom IMI za dostavljanje svih naknadnih promjena informacija iz stavka 1.

3.   Komisija, putem svih odgovarajućih sredstava, čini javno dostupnima:

(a)

informacije iz stavka 1. točke (a);

(b)

informacije iz stavka 1. točke (b) koje su javno dostupne prema pravu države članice čija su tijela izdala javnu ispravu.

Članak 23.

Razmjena najbolje prakse

1.   Osniva se ad hoc odbor sastavljen od predstavnika Komisije i država članica kojim predsjeda predstavnik Komisije.

2.   Ad hoc odbor iz stavka 1. poduzima sve mjere potrebne kako bi se olakšala primjena ove Uredbe, a posebno olakšavanjem razmjene i ažuriranjem najbolje prakse o:

(a)

primjeni ove Uredbe među državama članicama;

(b)

sprečavanju prijevara u vezi s javnim ispravama, ovjerenim preslikama i ovjerenim prijevodima;

(c)

korištenju elektroničkih verzija javnih isprava;

(d)

korištenju višejezičnih standardnih obrazaca;

(e)

otkrivenim krivotvorenim ispravama.

Članak 24.

Informacije koje dostavljaju države članice

1.   Do 16. kolovoza 2018. države članice Komisiji dostavljaju:

(a)

informaciju o jezicima koje će prihvatiti za javne isprave koje treba predočiti njihovim tijelima na temelju članka 6. stavka 1. točke (a);

(b)

indikativni popis javnih isprava obuhvaćenih područjem primjene ove Uredbe;

(c)

popis javnih isprava kojima se mogu priložiti višejezični standardni obrasci kao prikladno pomagalo pri prevođenju;

(d)

popise osoba koje su u skladu s nacionalnim pravom kvalificirane za izradu ovjerenih prijevoda ako takvi popisi postoje;

(e)

indikativni popis vrsta tijela koja su nacionalnim pravom ovlaštena za izradu ovjerenih preslika;

(f)

informacije koje se odnose na sredstva s pomoću kojih se mogu identificirati ovjereni prijevodi i ovjerene preslike; i

(g)

informacije o posebnim obilježjima ovjerenih preslika.

2.   Do 16. veljače 2017. svaka država članica Komisiji dostavlja, na svojem službenom jeziku ili jezicima, koji su ujedno jedan od službenih jezika institucija Unije, rubrike unosa za pojedine zemlje koji se moraju uvrstiti u višejezične obrasce koji se odnose na rođenje, činjenicu da je osoba živa, smrt, sklapanje braka (uključujući sposobnost za sklapanje braka i bračno stanje) te, kada je to primjenjivo, registrirano partnerstvo (uključujući sposobnost za sklapanje registriranog partnerstva i status registriranog partnerstva), prebivalište i/ili boravište te nepostojanje kaznene evidencije.

3.   Do 16. veljače 2018. Komisija u Službenom listu Europske unije i na europskom portalu e-pravosuđe na svim službenim jezicima institucija Unije objavljuje popise rubrika unosa za pojedine zemlje koje je primila na temelju stavka 2.

4.   Države članice Komisiji dostavljaju sve naknadne promjene informacija iz stavaka 1. i 2.

5.   Komisija na europskom portalu e-pravosuđe čini javno dostupnima:

(a)

informacije iz stavka 1. točaka od (a) do (f); i

(b)

informacije iz stavka 1. točke (g) koje su javno dostupne prema pravu države članice čija su tijela izradila ovjerenu presliku.

Članak 25.

Izmjena rubrika unosa za pojedine zemlje u višejezičnim standardnim obrascima

1.   Države članice obavješćuju Komisiju o svakoj izmjeni rubrika unosa za pojedine zemlje iz članka 24. stavka 2.

2.   Komisija u Službenom listu Europske unije objavljuje izmjene rubrika unosa za pojedine zemlje, kako je navedeno u stavku 1.

3.   Komisija čini izmjene rubrika unosa za pojedine zemlje, kako je navedeno u stavku 1., javno dostupnima na europskom portalu e-pravosuđe i u skladu s time mijenja model višejezičnih standardnih obrazaca za svaku državu članicu.

Članak 26.

Preispitivanje

1.   Do 16. veljače 2024., a nakon tog datuma najkasnije svake tri godine Komisija Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru podnosi izvješće o primjeni ove Uredbe, uključujući evaluaciju svih praktičnih iskustava relevantnih za suradnju među središnjim tijelima. To izvješće također sadrži ocjenu prikladnosti:

(a)

proširenja područja primjene ove Uredbe na javne isprave koje se odnose na pitanja koja nisu pitanja iz članka 2. i iz stavka 2. točke (a) ovog članka;

(b)

u slučaju proširenja područja primjene kako je navedeno u točki (a) ovog stavka uspostave višejezičnih standardnih obrazaca za javne isprave koje se odnose na pitanja navedena u točki (a) ovog stavka na koja se područje primjene ove Uredbe može proširiti; te

(c)

uporabe elektroničkih sustava za izravan prijenos javnih isprava i razmjenu informacija među tijelima država članica radi isključenja bilo kakve mogućnosti prijevara u pogledu pitanja obuhvaćenih ovom Uredbom.

2.   Do 16. veljače 2021. Komisija podnosi Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru izvješće o ocjeni prikladnosti:

(a)

proširenja područja primjene ove Uredbe na:

i.

javne isprave koje se odnose na pravni status i zastupanje trgovačkih društava ili drugih poduzeća;

ii.

diplome, svjedodžbe i ostale dokaze o formalnim kvalifikacijama; te

iii.

javne isprave kojima se potvrđuje službeno priznana invalidnost;

(b)

uspostave višejezičnih standardnih obrazaca koji se odnose na:

i.

javne isprave iz članka 2. stavka 1. za koje višejezični standardni obrasci nisu uspostavljeni ovom Uredbom; te

ii.

javne isprave koje se odnose na pitanja navedena u točki (a) ovog stavka na koja se područje primjene ove Uredbe može proširiti;

(c)

uporabe elektroničkih sustava za izravan prijenos javnih isprava i razmjenu informacija među tijelima država članica radi isključenja bilo kakve mogućnosti prijevare u pogledu pitanja obuhvaćenih ovom Uredbom.

3.   Izvješćima iz stavaka 1. i 2. prilažu se, prema potrebi, prijedlozi za prilagodbe, osobito u pogledu proširenja područja primjene ove Uredbe na javne isprave koje se odnose na nova pitanja, kako je navedeno u stavku 1. točki (a) i stavku 2. točki (a), uspostavu novih višejezičnih standardnih obrazaca, kako je navedeno u stavku 1. točki (b) i stavku 2. točki (b), te uporabu elektroničkih sustava za izravan prijenos javnih isprava i razmjenu informacija među tijelima država članica, kako je navedeno u stavku 1. točki (c) i stavku 2. točki (c).

Članak 27.

Stupanje na snagu

1.   Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2.   Primjenjuje se od 16. veljače 2019. uz sljedeće iznimke:

(a)

članak 24. stavak 2. primjenjuje se od 16. veljače 2017.;

(b)

članak 12. i članak 24. stavak 3. primjenjuju se od 16. veljače 2018. i

(c)

članak 22. i članak 24. stavak 1. primjenjuju se od 16. kolovoza 2018.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 6. srpnja 2016.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

I. KORČOK


(1)  SL C 327, 12.11.2013., str. 52.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 4. veljače 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Stajalište Vijeća u prvom čitanju od 10. ožujka 2016. (još nije objavljeno u Službenom listu). Stajalište Europskog parlamenta od 10. svibnja 2016.

(3)  Uredba (EU) br. 1024/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2008/49/EZ („Uredba IMI”) (SL L 316, 14.11.2012., str. 1.).

(4)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(5)  Uredba (EEZ, Euratom) br. 1182/71 Vijeća od 3. lipnja 1971. o utvrđivanju pravila koja se primjenjuju na razdoblja, datume i rokove (SL L 124, 8.6.1971., str. 1.).

(6)  Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 (SL L 338, 23.12.2003. str.1.).

(7)  Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (SL L 255, 30.9.2005., str. 22.).

(8)  Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006., str. 36.).

(9)  Uredba (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL L 284, 30.10.2009., str. 1.).

(10)  Direktiva Vijeća 93/109/EZ od 6. prosinca 1993. o utvrđivanju detaljnih aranžmana za ostvarivanje aktivnog i pasivnog biračkog prava na izborima za Europski parlament za građane Unije koji borave u državi članici čiji nisu državljani (SL L 329, 30.12.1993., str. 34.).

(11)  Direktiva Vijeća 94/80/EZ od 19. prosinca 1994. o utvrđivanju detaljnih aranžmana za ostvarivanje aktivnog i pasivnog biračkog prava na lokalnim izborima za građane Unije koji borave u državi članici čiji nisu državljani (SL L 368, 31.12.1994., str. 38.).


PRILOG I.

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

PRILOG II.

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

PRILOG III.

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

PRILOG IV.

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

PRILOG V.

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

PRILOG VI.

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

PRILOG VII.

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

PRILOG VIII.

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

PRILOG IX.

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

PRILOG X.

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

PRILOG XI.

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike