Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32016R0445

Uredba Europske središnje banke (EU) 2016/445 od 14. ožujka 2016. o uporabi mogućnosti i diskrecijskih prava koja su dostupna prema pravu Unije (ESB/2016/4)

SL L 78, 24.3.2016, p. 60–73 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

Legal status of the document In force: This act has been changed. Current consolidated version: 04/04/2022

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2016/445/oj

24.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 78/60


UREDBA EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE (EU) 2016/445

od 14. ožujka 2016.

o uporabi mogućnosti i diskrecijskih prava koja su dostupna prema pravu Unije (ESB/2016/4)

UPRAVNO VIJEĆE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (1), a posebno njezin članak 4. stavak 3., članak 6. i članak 9. stavak 1. i 2.,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (2), a posebno njezin članak 89. stavak 3., članak 178. stavak 1., članak 282. stavak 6., članak 327. stavak 2., članak 380., članak 395. stavak 1., članak 400. stavak 2., članak 415. stavak 3., članak 420. stavak 2., članak 467. stavak 3., članak 468. stavak 3., članak 471. stavak 1., članak 473. stavak 1., članak 478. stavak 3., članak 479. stavke 1. i 4., članak 480. stavak 3., članak 481. stavke 1. i 5., članak 486. stavak 6. i članak 495. stavak 1.,

uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 650/2014 od 4. lipnja 2014. o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda u pogledu formata, strukture, popisa sadržaja i datuma godišnjeg objavljivanja informacija koje objavljuju nadležna tijela u skladu s Direktivom 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3), a posebno njezin članak 2. i Prilog II.

uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (EU) 2015/61 od 10. listopada 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija (4), a posebno njezin članak 12. stavak 3., članak 23. stavak 2. i članak 24. stavke 4. i 5.,

uzimajući u obzir javno savjetovanje i analizu provedenu u skladu s člankom 4. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1024/2013,

uzimajući u obzir prijedlog Nadzornog odbora, odobren u skladu s člankom 26. stavkom 7. Uredbe (EU) br. 1024/2013,

budući da:

(1)

Europska središnja banka je ovlaštena donositi uredbe u skladu s člankom 132. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Pored toga, članak 132. Ugovora i članak 34. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (dalje u tekstu: „Statut ESSB-a”), pozivanjem na članak 25. stavak 2. Statuta ESSB-a povjeravaju ESB-u regulatorne ovlasti u mjeri u kojoj je potrebno za provedbu posebnih zadaća koje se odnose na politike povezane s bonitetnim nadzorom kreditnih institucija.

(2)

U odnosu na bonitetne zahtjeve za kreditne institucije, pravo Unije propisuje mogućnosti i diskrecijska prava koje nadležna tijela mogu upotrebljavati.

(3)

ESB je nadležno tijelo u državama članicama sudionicama kako je utvrđeno mjerodavnim pravom Unije u svrhu provođenja njezinih mikrobonitetnih zadaća unutar jedinstvenog nadzornog mehanizma (SSM) na temelju Uredbe (EU) br. 1024/2013 u pogledu kreditnih institucija koje su razvrstane kao značajne u skladu s člankom 6. stavkom 4. te Uredbe i dijelom IV. i člankom 147. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 468/2014 Europske središnje banke (ESB/2014/17) (5). Stoga ima sve ovlasti i obveze koje imaju nadležna tijela na temelju mjerodavnog prava Unije. Posebice, ESB ima ovlast upotrebljavati mogućnosti i diskrecijska prava koja su dostupna u pravu Unije.

(4)

ESB izvršava nadzorne zadaće unutar SSM-a koji bi trebao osigurati da se politika Unije koja se odnosi na bonitetni nadzor kreditnih institucija provodi na dosljedan i učinkovit način, da se jedinstvena pravila za financijske usluge primjenjuju na jednak način na sve kreditne institucije u svim odgovarajućim državama članicama i da se nad tim kreditnim institucijama provodi nadzor najviše kvalitete. Kod izvršavanja svojih nadzornih zadaća unutar SSM-a, ESB bi trebao u potpunosti voditi računa o raznolikosti kreditnih institucija i njihovoj veličini i poslovnom modelu, kao i o sistemskim koristima koje potječu od raznolikosti bankovnog sektora Unije.

(5)

Kako bi se osigurala postupna konvergencija razine regulatornog kapitala i bonitetnih usklađenja koja se primjenjuju na definiciju regulatornog kapitala diljem Unije i na definiciju regulatornog kapitala utvrđenu pravom Unije u prijelaznom razdoblju, kapitalne zahtjeve trebalo bi postupno uvoditi.

(6)

Dosljedna primjena bonitetnih zahtjeva za kreditne institucije u državama članicama koje sudjeluju u SSM-u poseban je cilj Uredbe (EU) br. 1024/2013 i Uredbe (EU) br. 468/2014 (ESB/2014/17) i povjeren je ESB-u.

(7)

U skladu s Uredbom (EU) br. 1024/2013 ESB primjenjuje mjerodavno pravo Unije, a kada se ono sastoji od direktiva, primjenjuje nacionalno pravo kojim su prenesene te direktive. Kada se mjerodavno pravo Unije sastoji od uredaba i kada te uredbe izričito dopuštaju više različitih mogućnosti državama članicama, ESB bi trebao primijeniti i nacionalno pravo za uporabu tih mogućnosti i diskrecijskih prava. To nacionalno pravo ne bi trebalo utjecati na nesmetano funkcioniranje SSM-a za koje je ESB odgovoran.

(8)

Te mogućnosti i diskrecijska prava ne uključuju mogućnosti i diskrecijska prava koja su dostupna samo nadležnim tijelima i koja je ESB isključivo nadležan upotrebljavati i koje bi, prema potrebi, trebao upotrebljavati.

(9)

Prilikom uporabe mogućnosti i diskrecijskih prava, ESB bi kao nadležno tijelo trebao voditi računa o općim načelima prava Unije, a osobito o jednakom postupanju, proporcionalnosti i opravdanim očekivanjima nadziranih kreditnih institucija.

(10)

U pogledu opravdanih očekivanja nadziranih kreditnih institucija, ESB priznaje da postoji potreba za prijelaznim razdobljima kada njegova uporaba mogućnosti i diskrecijskih prava značajno odstupa od pristupa koji su zauzela nacionalna nadležna tijela prije stupanja na snagu ove Uredbe. Posebno, kada ESB upotrebljava svoje mogućnosti i diskrecijska prava u pogledu prijelaznih odredbi utvrđenih Uredbom (EU) br. 575/2013, ovom bi se Uredbom trebala utvrditi odgovarajuća prijelazna razdoblja.

(11)

Člankom 143. stavkom 1. točkom (b) Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (6) zahtijeva se od nadležnih tijela da objavljuju način uporabe mogućnosti i diskrecijskih prava koja su dostupna prema pravu Unije,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet i područje primjene

Ovom se Uredbom utvrđuju neke od mogućnosti i diskrecijskih prava koja su dana nadležnim tijelima na temelju prava Unije u vezi s bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije koje ESB upotrebljava. Ona se primjenjuje isključivo u odnosu na one kreditne institucije koje su razvrstane kao značajne u skladu s člankom 6. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1024/2013 te dijelom IV. i člankom 147. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 468/2014 (ESB/2014/17).

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije sadržane u članku 4. Uredbe (EU) br. 575/2013, članku 2. Uredbe (EU) br. 1024/2013, članku 2. Uredbe (EU) br. 468/2014 (ESB/2014/17) i članku 3. Delegirane uredbe (EU) 2015/61.

POGLAVLJE I.

REGULATORNI KAPITAL

Članak 3.

Članak 89. stavak 3. Uredbe (EU) br. 575/2013: Ponderiranje rizikom i zabrana kvalificiranih udjela izvan financijskog sektora

Ne dovodeći u pitanje članak 90. Uredbe (EU) br. 575/2013 te za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva u skladu s dijelom trećim Uredbe (EU) br. 575/2013, kreditne institucije primjenjuju ponder rizika od 1 250 % na veći od sljedećih iznosa:

(a)

iznos kvalificiranih udjela u društvima iz članka 89. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 koji prelazi 15 % priznatog kapitala kreditne institucije;

(b)

ukupni iznos kvalificiranih udjela u društvima iz članka 89. stavka 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 koji prelazi 60 % priznatog kapitala kreditne institucije.

POGLAVLJE II.

KAPITALNI ZAHTJEVI

Članak 4.

Članak 178. stavak 1. Uredbe (EU) br. 575/2013: Stupanje dužnika u status neispunjavanja obveza

Neovisno o nacionalnom postupanju prije stupanja na snagu ove Uredbe, kreditne institucije primjenjuju standard „neispunjavanja dospjele obveze više od 90 dana” za kategorije izloženosti utvrđene u članku 178. stavku 1. točki (b) Uredbe (EU) br. 575/2013.

Članak 5.

Članak 282. stavak 6. Uredbe (EU) br. 575/2013: Skupovi za zaštitu

Za transakcije navedene u članku 282. stavku 6. Uredbe (EU) br. 575/2013 kreditne institucije upotrebljavaju metodu tržišne vrijednosti utvrđenu u članku 274. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Članak 6.

Članak 327. stavak 2. Uredbe (EU) br. 575/2013: Netiranje

1.   Kreditne institucije mogu upotrebljavati netiranje zamjenjivih pozicija i suprotnih pozicija u odnosnom instrumentu kako je navedeno u članku 327. stavku 2. Uredbe (EU) br. 575/2013, ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)

prije 4. studenog 2014. nacionalno nadležno tijelo usvojilo je pristup u skladu s kojim je uzeta u obzir vjerojatnost da će upravo pojedini zamjenjivi instrument biti zamijenjen; ili

(b)

prije 4. studenog 2014. nacionalno nadležno tijelo zahtijevalo je da kapitalni zahtjev obuhvati svaki gubitak koji može nastati zbog zamjene.

2.   Pristupi iz stavka 1. koje nacionalna nadležna tijela usvoje nastavljaju se upotrebljavati dok ESB ne usvoji svoj vlastiti pristup u skladu s člankom 327. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Članak 7.

Članak 380. Uredbe (EU) br. 575/2013: Odustajanje

U slučaju sistemskog pada sustava u smislu članka 380. Uredbe (EU) br. 575/2013 koji ESB potvrđuje davanjem javne izjave, primjenjuje se sljedeće dok ESB ne da javnu izjavu da je situacija iz tog članka ispravljena:

(a)

kreditne institucije nisu dužne postupati u skladu s kapitalnim zahtjevima utvrđenim u člancima 378. i 379. Uredbe (EU) br. 575/2013; i

(b)

nepodmirena transakcija druge ugovorne strane ne smatra se nastankom statusa neispunjavanja obveza u smislu kreditnog rizika.

POGLAVLJE III.

VELIKE IZLOŽENOSTI

Članak 8.

Članak 395. stavak 1. Uredbe (EU) br. 575/2013: Ograničenje velikih izloženosti

Neovisno o nacionalnom postupanju prije stupanja na snagu ove Uredbe, ograničenje velikih izloženosti u smislu članka 395. stavka 1. Uredbe br. (EU) 575/2013 ne smije biti niže od 150 milijuna eura.

Članak 9.

Članak 400. stavak 2. Uredbe (EU) br. 575/2013: Izuzeća

1.   Izloženosti navedene u članku 400. stavku 2. točki (a) Uredbe (EU) br. 575/2013 izuzete su od primjene članka 395. stavka 1. te Uredbe za 80 % nominalne vrijednosti pokrivenih obveznica, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 400. stavka 3. te Uredbe.

2.   Izloženosti navedene u članku 400. stavku 2. točki (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 izuzete su od primjene članka 395. stavka 1. te Uredbe za 80 % svoje vrijednosti izloženosti, ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni člankom 400. stavkom 3. te Uredbe.

3.   Izloženosti kreditne institucije navedene u članku 400. stavku 2. točki (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 prema društvima navedenim u toj odredbi, u potpunosti su izuzete od primjene članka 395. stavka 1. te Uredbe, ako su ispunjeni uvjeti koji su utvrđeni člankom 400. stavkom 3. te Uredbe i dalje razrađeni u Prilogu I. ovoj Uredbi, te ako su ta društva obuhvaćena istim nadzorom na konsolidiranoj osnovi u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013, Direktivom 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7) ili istovjetnim standardima koji su na snazi u trećoj zemlji, kako je dalje utvrđeno u Prilogu I. ovoj Uredbi.

4.   Izloženosti navedene u članku 400. stavku 2. točki (d) Uredbe (EU) br. 575/2013 u potpunosti su izuzete od primjene članka 395. stavka 1. te Uredbe, ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni člankom 400. stavkom 3. te Uredbe, kako je dalje utvrđeno u Prilogu II. ovoj Uredbi.

5.   Izloženosti navedene u članku 400. stavku 2. točkama od (e) do (k) Uredbe (EU) br. 575/2013 u potpunosti su izuzete, ili u slučaju članka 400. stavka 2. točke (i), izuzete su do najviše dozvoljenog iznosa od primjene članka 395. stavka 1. te Uredbe, ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni člankom 400. stavkom 3. te Uredbe.

6.   Kreditne institucije ocjenjuju, jesu li ispunjeni uvjeti utvrđeni u članku 400. stavku 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 i u odgovarajućem prilogu toj Uredbi, koji se primjenjuju na određenu izloženost. ESB može provjeriti tu ocjenu u svako doba i zahtijevati od kreditnih institucija da u tu svrhu dostave dokumentaciju navedenu u odgovarajućem prilogu.

7.   Ovaj se članak primjenjuje samo ako odgovarajuća država članica nije upotrijebila mogućnost u skladu s člankom 493. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 kako bi dodijelila potpuno ili djelomično izuzeće za određenu izloženost.

POGLAVLJE IV.

LIKVIDNOST

Članak 10.

Članak 415. stavak 3. Uredbe (EU) br. 575/2013: Obveze izvješćivanja

Ne dovodeći u pitanje druge izvještajne zahtjeve, kreditne institucije izvješćuju ESB u skladu s člankom 415. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 o informacijama koje su na temelju nacionalnog prava potrebne u svrhu praćenja usklađenosti s nacionalnim likvidnosnim standardima, ako te informacije nisu već dostavljene nacionalnim nadležnim tijelima.

Članak 11.

Članak 420. stavak 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 i članak 23. stavak 2. Delegirane uredbe (EU) 2015/61: Likvidnosni odljevi

Kod procjene likvidnosnih odljeva koji potječu iz izvanbilančnih stavki s osnove financiranja trgovine, kako je navedeno u članku 420. stavku 2. i Prilogu I. Uredbi (EU) br. 575/2013 i sve dok ESB ne utvrdi posebne stope odljeva u skladu s člankom 23. Stavkom 2. Delegirane uredbe (EU) 2015/61, kreditne institucije preuzimaju stopu odljeva od 5 %, kako je navedeno u članku 420. stavku 2. te Uredbe i članku 23. stavku 2. Delegirane uredbe (EU) 2015/61. Odgovarajući odljevi dostavljaju se u skladu Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 680/2014 (8).

Članak 12.

Članak 12. stavak 3. Delegirane uredbe (EU) 2015/61: Imovina 2.B stupnja

1.   Kreditne institucije koje u skladu sa svojim statutom nisu u mogućnosti iz vjerskih razloga držati kamatonosnu imovinu, mogu uključiti dužničke vrijednosne papire trgovačkih društava kao imovinu 2.B stupnja u skladu sa svim uvjetima utvrđenim u članku 12. stavku 1. točki (b), uključujući podtočke ii. i iii. Delegirane uredbe (EU) 2015/61.

2.   Za kreditne institucije navedene u stavku 1. ESB može periodično provjeravati zahtjev naveden u tom stavku i dopustiti izuzeće od članka 12. stavka 1. točke (b) podtočaka ii. i iii. Delegirane uredbe (EU) 2015/61, ako su ispunjeni uvjeti navedeni u članku 12. stavku 3. te Delegirane uredbe.

Članak 13.

Članak 24. stavci 4. i 5. Delegirane uredbe (EU) 2015/61: Odljevi iz stabilnih depozita stanovništva

Kreditne institucije obvezne su pomnožiti s 3 % iznos stabilnih depozita stanovništva obuhvaćenih sustavom osiguranja depozita kako je navedeno u članku 24. stavku 4. Delegirane uredbe (EU) 2015/61, ako je Komisija dala svoje prethodno odobrenje u skladu s člankom 24. stavkom 5. te Delegirane uredbe kojim se potvrđuje da su ispunjeni svi uvjeti iz članka 24. stavka 4.

POGLAVLJE V.

PRIJELAZNE ODREDBE UREDBE (EU) BR. 575/2013

Članak 14.

Članak 467. stavak 3. Uredbe (EU) br. 575/2013: Nerealizirani gubici mjereni po fer vrijednosti

1.   Tijekom razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2017. kreditne institucije uključuju u izračun svojih stavki redovnog osnovnog kapitala samo primjenjiv postotak nerealiziranih dobitaka u smislu članka 467. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 uključujući i gubitke na osnovi izloženosti prema središnjim državama koji su raspoređeni u kategoriju „raspoloživo za prodaju”.

2.   Za potrebe stavka 1. primjenjivi postotak je:

(a)

60 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016.; i

(b)

80 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017.

3.   Ovim se člankom ne dovodi u pitanje nacionalno pravo koje je na snazi prije stupanja na snagu ove Uredbe ako se tim pravom određuju primjenjivi postotci koji su viši od onih utvrđenih stavkom 2.

Članak 15.

Članak 468. stavak 3. Uredbe (EU) br. 575/2013: Nerealizirani dobici mjereni po fer vrijednosti

1.   Tijekom razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2017. kreditne institucije iz svojeg izračuna stavaka redovnog osnovnog kapitala uklanjaju primjenjiv postotak nerealiziranih dobitaka u smislu članka 468. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 i uključujući dobitke na osnovi izloženosti prema središnjim državama koje su raspoređene u kategoriju „raspoloživo za prodaju”.

2.   Za potrebe stavka 1. primjenjivi postotak iznosi:

(a)

40 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016.; i

(b)

20 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017.

3.   Ovim se člankom ne dovodi u pitanje nacionalno pravo koje je na snazi prije stupanja na snagu ove Uredbe ako se tim pravom određuju primjenjivi postotci koji su viši od onih utvrđenih stavkom 2.

Članak 16.

Članak 471. stavak 1. Uredbe (EU) br. 575/2013: Izuzeće od odbitka ulaganja u kapital društava za osiguranje od stavki redovnoga osnovnoga kapitala

1.   Tijekom razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2018. kreditne institucije ne smiju ulaganja u kapital društava za osiguranje, društava za reosiguranje i osigurateljnih holdinga odbiti od stavki redovnog osnovnog kapitala u skladu s postupanjem utvrđenim nacionalnim propisima, ako su ispunjeni uvjeti navedeni u članku 471. stavku 1. Uredbe (EU) br. 575/2013.

2.   Od 1. siječnja 2019. kreditne institucije su obvezne odbijati ulaganja u kapital društava za osiguranje, društava za reosiguranje i osigurateljnih holdinga od stavki redovnog osnovnog kapitala.

3.   Primjena ovog članka bez utjecaja je na odluke koje je nadležno tijelo donijelo sukladno članku 49. stavku 1. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Članak 17.

Članak 473. stavak 1. Uredbe (EU) br. 575/2013: Uvođenje izmjena međunarodnog računovodstvenog standarda 19

1.   Tijekom razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2018. kreditne institucije mogu dodati svom redovnom osnovnom kapitalu iznos naveden u članku 473. stavku 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 pomnožen s primjenjivim faktorom koji iznosi:

(a)

0,6 tijekom razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016.;

(b)

0,4 tijekom razdoblja od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017.;

(c)

0,2 tijekom razdoblja od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018.

2.   Ovaj članak je bez utjecaja na ranije odluke nacionalnih nadležnih tijela ili nacionalno pravo koje je na snazi prije stupanja na snagu ove Uredbe ako te odluke ili nacionalno pravo ne dozvoljavaju institucijama da svom redovnom osnovnom kapitalu dodaju iznos naveden u stavku 1.

Članak 18.

Članak 478. stavak 3. točke (a), (c) i (d) Uredbe (EU) br. 575/2013: Primjenjivi postoci za odbitak od stavki redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala

1.   Za potrebe članka 478. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 primjenjivi postotak iznosi:

(a)

60 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016.;

(b)

80 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017.;

(c)

100 % od 1. siječnja 2018.

2.   Ovaj članak se ne primjenjuje na odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti.

3.   Ovaj članak je bez utjecaja na nacionalno pravo koje je na snazi prije stupanja na snagu ove Uredbe ako se tim pravom određuju postotci koji su viši od onih utvrđenih stavkom 1.

Članak 19.

Članak 478. stavak 3. točke (a) i (b) Uredbe (EU) br. 575/2013: Primjenjivi postoci za odbitak od redovnog osnovnog kapitala značajnih ulaganja u subjekte financijskog sektora i odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti

1.   Za potrebe članka 478. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, primjenjivi postotak za potrebe članka 469. stavka 1. točaka (a) i (c) te Uredbe iznose:

(a)

60 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016.;

(b)

80 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017.;

(c)

100 % od 1. siječnja 2018.

2.   Za potrebe članka 478. stavka 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 primjenjivi postotak iznosi:

(a)

60 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016.;

(b)

80 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017.;

(c)

100 % od 1. siječnja 2018.

3.   Odstupajući od stavka 2. i ako je, sukladno članku 478. stavku 2. Uredbe (EU) br. 575/2013, nacionalnim pravom propisan desetogodišnji rok za postupno isključivanje, primjenjivi postotak iznosi:

(a)

40 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016.;

(b)

60 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017.;

(c)

80 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018.;

(d)

100 % od 1. siječnja 2019.

4.   Stavci 2. i 3. ne primjenjuju se na kreditne institucije na koje se na dan stupanja na snagu ove Uredbe primjenjuju planovi restrukturiranja koje je odobrila Komisija.

5.   Ako tijekom provođenja plana restrukturiranja druga kreditna institucija preuzme ili pripoji kreditnu instituciju obuhvaćenu područjem primjene stavka 4. ili se s njom spoji, iznimka iz stavka 4. primjenjuje se na kreditnu instituciju preuzimateljicu, novu kreditnu instituciju koja nastaje spajanjem ili kreditnu instituciju koja pripoji izvornu kreditnu instituciju, u istoj mjeri u kojoj se primjenjivala na preuzetu, spojenu ili pripojenu kreditnu instituciju.

6.   ESB može provjeriti primjenu stavaka 4. i 5. u 2020. na temelju nadgledanja situacije u tim kreditnim institucijama.

7.   U slučaju da se utjecaj odbitaka propisanih stavcima 2. i 3. nepredviđeno poveća, te da ESB utvrdi da je taj utjecaj bitan, kreditnim institucijama je dopušteno da ne primijene stavak 2. ili 3.

8.   Kada se stavci 2. i 3. ne primjenjuju, kreditne institucije mogu primjenjivati odredbe nacionalnog prava.

9.   Ovaj članak je bez utjecaja na nacionalno pravo koje je na snazi prije stupanja na snagu ove Uredbe ako se tim pravom određuju postotci koji su viši od onih utvrđenih stavcima 1., 2. i 3.

Članak 20.

Članak 479. stavci 1. i 4. Uredbe (EU) br. 575/2013: Priznavanje instrumenata i stavki u konsolidiranom redovnom osnovnom kapitalu koji ne ispunjavaju uvjete za manjinske udjele

1.   Tijekom razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2017. primjenjivi postotak stavki navedenih u članku 479. stavku 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 koje bi ispunjavale uvjete za konsolidirane rezerve u skladu s nacionalnim mjerama za prijenos članka 65. Direktive 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9) ispunjava uvjete za konsolidirani redovni osnovni kapital prema postocima koji su dolje utvrđeni.

2.   Za potrebe stavka 1. primjenjivi postotak iznosi:

(a)

40 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016.; i

(b)

20 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017.

3.   Ovaj članak je bez utjecaja na nacionalno pravo koje je na snazi prije stupanja na snagu ove Uredbe ako se tim pravom određuju postotci koji su niži od onih utvrđenih stavkom 2.

Članak 21.

Članak 480. stavak 3. Uredbe (EU) br. 575/2013: Priznavanje u konsolidiranom regulatornom kapitalu manjinskih udjela i kvalificiranog dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala

1.   Tijekom razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2017., kako je navedeno u članku 480. stavku 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 vrijednost primjenjivog faktora na temelju članka 480. stavka 1. te Uredbe iznosi:

(a)

0,6 tijekom razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016.; i

(b)

0,8 tijekom razdoblja od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017.

2.   Ovaj članak je bez utjecaja na nacionalno pravo koje je na snazi prije stupanja na snagu ove Uredbe ako se tim pravom određuju faktori koji su viši od onih utvrđenih stavkom 1.

Članak 22.

Članak 481. stavci 1. i 5. Uredbe (EU) br. 575/2013: Dodatni filtri i odbici

1.   Tijekom razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2017., a radi primjene filtara ili odbitaka zahtijevanih u skladu s nacionalnim mjerama za prenošenje te navedenih u članku 481. stavku 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, te pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz članka 481. stavka 1., primjenjivi postotci iznose:

(a)

40 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016.; i

(b)

20 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017.

2.   Tijekom razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2017. kreditne institucije primjenjuju postupanje propisano nacionalnim pravom na iznos koji preostane nakon primjene filtra ili odbitka u skladu sa stavkom 1.

3.   Ovaj članak ne dovodi u pitanje nacionalno pravo koje je na snazi prije stupanja na snagu ove Uredbe kada to pravo određuje strože zahtjeve od onih utvrđenih u stavku 1.

Članak 23.

Članak 486. stavak 6. Uredbe (EU) br. 575/2013: Ograničenja nastavka priznavanja za stavke redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala

1.   Za potrebe članka 468. Uredbe (EU) br. 575/2013 primjenjivi postotci iznose:

(a)

60 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016.;

(b)

50 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017.;

(c)

40 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018.;

(d)

30 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019.;

(e)

20 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020.;

(f)

10 % tijekom razdoblja od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021.

2.   Ovaj članak je bez utjecaja na nacionalno pravo koje je na snazi prije stupanja na snagu ove Uredbe ako se tim pravom određuju postotci koji su niži od onih utvrđenih stavkom 1.

Članak 24.

Članak 495. stavak 1. Uredbe (EU) br. 575/2013: Tretman izloženosti po vlasničkim ulaganjima u skladu s pristupom zasnovanom na internim rejting-sustavima (IRB)

Kategorije izloženosti po vlasničkim ulaganjima, koje se mogu izuzeti od IRB pristupa u skladu s člankom 495. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, uključuju do 31. prosinca 2017. samo kategorije izloženosti po vlasničkim ulaganjima koje su se na dan 31. prosinca 2013. već mogle izuzeti od IRB tretmana u skladu s člankom 2. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/1556 (10).

Članak 25.

Stupanje na snagu

1.   Ova Uredba stupa na snagu 1. listopada 2016.

2.   Članak 4. se primjenjuje od 31. prosinca 2016., a članak 13. se primjenjuje od 1. siječnja 2019.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni, 14. ožujka 2016.

Upravno vijeće ESB-a

Predsjednik ESB-a

Mario DRAGHI


(1)  SL L 287, 29.10.2013., str. 63.

(2)  SL L 176, 27.6.2013., str. 1.

(3)  SL L 185, 25.6.2014., str. 1.

(4)  SL L 11, 17.1.2015., str. 1.

(5)  Uredba (EU) br. 468/2014 Europske središnje banke od 16. travnja 2014. o uspostavljanju okvira za suradnju unutar Jedinstvenog nadzornog mehanizma između Europske središnje banke i nacionalnih nadležnih tijela te s nacionalnim imenovanim tijelima (Okvirna uredba o SSM-u) (ESB/2014/17) (SL L 141, 14.5.2014., str. 1.).

(6)  Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).

(7)  Direktiva 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o dodatnom nadzoru kreditnih institucija, društava za osiguranje i investicijskih društava u financijskom konglomeratu i o izmjeni direktiva Vijeća 73/239/EEZ, 79/267/EEZ, 92/49/EEZ, 92/96/EEZ, 93/6/EEZ i 93/22/EEZ i direktiva 98/78/EZ i 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 35, 11.2.2003., str. 1.).

(8)  Provedbena uredba Komisije (EU) br. 680/2014 od 16. travnja 2014. o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda o nadzornom izvješćivanju institucija u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 191, 28.6.2014., str. 1.).

(9)  Direktiva 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija (SL L 177, 30.6.2006., str. 1.).

(10)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/1556 od 11. lipnja 2015. o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda za prijelazni tretman izloženosti po vlasničkim ulaganjima u skladu s IRB pristupom (SL L 244, 19.9.2015., str. 9.).


PRILOG I.

Uvjeti za ocjenjivanje izuzeća od ograničenja velike izloženosti, u skladu s člankom 400. stavkom 2. točkom (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 i člankom 9. stavkom 3. ove Uredbe.

1.

Ovaj se Prilog primjenjuje u pogledu izuzeća od ograničenja velike izloženosti na temelju članka 9. stavka 3. ove Uredbe. Za potrebe članka 9. stavka 3. treće zemlje navedene u Prilogu I. Provedbenoj odluci Komisije 2014/908/EU (1) smatraju se istovjetnim.

2.

Kreditne institucije moraju uzeti u obzir sljedeće kriterije kada ocjenjuju je li izloženost navedena u članku 400. stavku 2. točki (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 ispunjava uvjete za izuzeće od ograničenja velike izloženosti, u skladu s člankom 400. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(a)

Radi ocjenjivanja uklanja li posebna priroda izloženosti druge ugovorne strane ili odnosa između kreditne institucije i druge ugovorne strane, rizik izloženosti ili ga smanjuje, kako je propisano člankom 400. stavkom 3. točkom (a) Uredbe (EU) br. 575/2013, kreditne institucije moraju uzeti u obzir:

i.

jesu li ispunjeni uvjeti propisani člankom 113. stavkom 6. točkama (b), (c) i (e) Uredbe (EU) br. 575/2013, a osobito odnose li se na drugu ugovornu stranu isti postupci procjene, mjerenja i kontrole rizika kao i kreditna institucija te jesu li informatički sustavi integrirani li barem u potpunosti usklađeni. Osim toga, one moraju uzeti u obzir, postoje li tekuće ili predviđene bitne praktične ili pravne prepreke koje bi spriječile drugu ugovornu stranu da kreditnoj instituciji pravovremeno izvrši otplatu izloženosti, osim u slučaju oporavka i sanacije kada se ograničenja naznačena u Direktivi 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća (2) moraju provesti;

ii.

jesu li predložene izloženosti unutar grupe opravdane strukturom financiranja grupe;

iii.

jesu li postupak na temelju kojeg se donosi odluka o odobrenju izloženosti drugoj ugovornoj strani unutar grupe te postupak praćenja i preispitivanja koji se primjenjuje na te izloženosti, prema potrebi na pojedinačnoj i na konsolidiranoj razini, slični postupcima koji se primjenjuju na pozajmljivanja trećim stranama;

iv.

omogućavaju li joj postupci upravljanja rizicima, informatički sustavi i unutarnje izvješćivanje kreditne institucije, da kontinuirano provjerava i osigurava usklađenost velikih izloženosti prema društvima grupe s njezinom strategijom rizika na razini pravnog subjekta i prema potrebi, na konsolidiranoj razini.

(b)

Za potrebe ocjenjivanja, može li se preostalim koncentracijskim rizikom upravljati drugim jednako učinkovitim sredstvima kao što su aranžmani, procesi i mehanizmi iz članka 81. Direktive 2013/36/EU, a kako je propisano člankom 400. stavkom 3. točkom (b) Uredbe (EU) br. 575/2013, kreditne institucije moraju uzeti u obzir:

i.

ima li kreditna institucija robusne postupke, procedure i kontrole, prema potrebi na pojedinačnoj i konsolidiranoj razini, da osigura da primjena izuzeća ne dovede do toga da koncentracijski rizik koji je izvan njezine strategije rizika i u suprotnosti s načelima odgovarajućeg unutarnjeg upravljanja likvidnošću unutar grupe;

ii.

je li kreditna institucija formalno razmotrila koncentracijski rizik koji potječe od unutargrupnih izloženosti kao dio svojeg okvira za procjenu ukupnog rizika;

iii.

ima li kreditna institucija okvir za kontrolu rizika, prema potrebi na razini pravnog subjekta i na konsolidiranoj razini kojim se prikladno prate predložene izloženosti;

iv.

je li u postupku procjene adekvatnosti internog kapitala (ICAAP) kreditne institucije jasno bio ili će biti utvrđen koncentracijski rizik te hoće li se njim aktivno upravljati. Aranžmani, procesi i mehanizmi za upravljanje koncentracijskim rizikom ocijenit će se u postupku nadzorne provjere i ocjene;

v.

postoje li dokazi da je koncentracijski rizik dosljedan sa planu oporavka grupe.

3.

Radi provjere, jesu li ispunjeni uvjeti utvrđeni u stavcima 1. i 2., Europska središnja banka može od kreditnih institucija zahtijevati da dostave sljedeću dokumentaciju.

(a)

Dopis potpisan od strane zakonskog zastupnika kreditne institucije uz odobrenje upravnog tijela, u kojem se navodi da kreditna institucija ispunjava sve uvjete za izuzeće kako je utvrđeno u članku 400. stavku 2. točki (c) i članku 400. stavku 3. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(b)

Pravno mišljenje koje je dala vanjska neovisna treća strana ili unutarnji pravni odjel i koje je odobrilo upravno tijelo, a iz kojeg je vidljivo da iz mjerodavnih propisa, uključujući porezne propise ili obvezujuće sporazume ne proizlaze zapreke koje bi spriječile da druga ugovorna strana pravovremeno otplati izloženosti kreditnoj instituciji.

(c)

Izjavu koju je potpisao zakonski zastupnik i koju je odobrilo upravno tijelo, a u kojoj se navodi:

i.

da ne postoje praktične prepreke koje bi spriječile drugu ugovornu stranu da kreditnoj instituciji pravovremeno izvrši otplatu izloženosti;

ii.

da su predložene izloženosti unutar grupe opravdane strukturom financiranja grupe;

iii.

da su postupak na temelju kojeg se donosi odluka o odobrenju izloženosti drugoj ugovornoj strani unutar grupe te postupak praćenja i preispitivanja koji se primjenjuje na te izloženosti, na pojedinačnoj i konsolidiranoj osnovi, slični postupcima koji se primjenjuju na pozajmljivanja trećim stranama;

iv.

da se koncentracijski rizik koje potječe od unutargrupnih izloženosti smatra dijelom okvira kreditne institucije za procjenu ukupnog rizika.

(d)

Dokumentacija koju je potpisao zakonski zastupnik i odobrilo upravno tijelo, kojom se potvrđuje da su postupci procjene, mjerenja i kontrole rizika kreditne institucije isti kao i oni druge ugovorne strane, te da postupci upravljanja rizicima, informatički sustavi i unutarnje izvješćivanje kreditne institucije omogućavaju upravnom tijelu da kontinuirano prati razinu velike izloženosti i njezinu usklađenost sa strategijom rizike kreditne institucije, prema potrebi na razini pravnog subjekta i na konsolidiranoj razini, te s načelima odgovarajućeg unutarnjeg upravljanja likvidnošću unutar grupe.

(e)

Dokumentacija iz koje proizlazi da se ICAAP-om jasno utvrđuje koncentracijski rizik koji potječe iz velikih unutargrupnih izloženosti i da se rizikom aktivno upravlja.

(f)

Dokumentacija iz koje je vidljivo da je upravljanje koncentracijskim rizikom dosljedno planu oporavka grupe.


(1)  Provedbena odluka Komisije 2014/908/EU od 12. prosinca 2014. o istovjetnosti nadzornih i regulatornih zahtjeva određenih trećih zemalja i državnih područja za potrebe tretmana izloženosti u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 359, 16.12.2014., str. 155.).

(2)  Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.).


PRILOG II.

Uvjeti za ocjenjivanje izuzeća od ograničenja velike izloženosti, u skladu s člankom 400. stavkom 2. točkom (d) Uredbe (EU) br. 575/2013 i člankom 9. stavkom 4. ove Uredbe

1.

Kreditne institucije moraju uzeti u obzir sljedeće kriterije radi ocjenjivanja ispunjava li izloženost navedena u članku 400. stavku 2. točki (d) Uredbe (EU) br. 575/2013 uvjete za izuzeće od ograničenja velike izloženosti, u skladu s člankom 400. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(a)

Radi ocjene, uklanja li posebna priroda izloženosti, regionalnog ili središnjeg tijela ili odnosa između kreditne institucije i regionalnog ili središnjeg tijela rizik izloženosti ili ga smanjuje, kako je propisano člankom 400. stavkom 3. točkom (a) Uredbe (EU) br. 575/2013, kreditne institucije moraju u obzir uzeti:

i.

postoje li tekuće ili predviđene bitne praktične ili pravne prepreke koje bi spriječile drugu ugovornu stranu da kreditnoj instituciji pravovremeno izvrši otplatu izloženosti, osim u slučaju situacije oporavka i sanacije kada se ograničenja naznačena u Direktivi 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća moraju provesti;

ii.

jesu li predložene izloženosti u skladu s uobičajenim poslovanjem kreditne institucije i njezinim poslovnim modelom ili opravdane strukturom izvora financiranja mreže;

iii.

jesu li postupak na temelju kojeg se donosi odluka o odobrenju izloženosti središnjem tijelu kreditne institucije te postupak praćenja i preispitivanja koji se primjenjuje na te izloženosti, prema potrebi na pojedinačnoj i konsolidiranoj razini, slični postupcima koji se primjenjuju na pozajmljivanja trećim stranama;

iv.

omogućavaju li joj postupci upravljanja rizicima, informatički sustavi i unutarnje izvješćivanje kreditne institucije, da kontinuirano provjerava i osigurava usklađenost velikih izloženosti prema svojem regionalnom ili središnjem tijelu s njezinom strategijom rizika.

(b)

Za potrebe ocjenjivanja, može li se preostalim koncentracijskim rizikom upravljati drugim jednako učinkovitim sredstvima kao što su aranžmani, procesi i mehanizmi iz članka 81. Direktive 2013/36/EU, a kako je propisano člankom 400. stavkom 3. točkom (b) Uredbe (EU) br. 575/2013, kreditne institucije moraju uzeti u obzir:

i.

ima li kreditna institucija robusne postupke, procedure i kontrole da osigura da primjena izuzeća ne dovede do toga da koncentracijski rizik bude izvan njezine strategije rizika;

ii.

je li kreditna institucija formalno razmotrila koncentracijski rizik koji potječe od izloženosti prema svojem regionalnom ili središnjem tijelu kao dio svojeg okvira za procjenu ukupnog rizika;

iii.

ima li kreditna institucija okvir za kontrolu rizika kojim se prikladno prate predložene izloženosti;

iv.

je li u postupku procjene adekvatnosti internog kapitala (ICAAP) kreditne institucije jasno bio ili će biti utvrđen nastali koncentracijski rizik te hoće li se njim aktivno upravljati. Aranžmani, procesi i mehanizmi za upravljanje koncentracijskim rizikom ocijenit će se u postupku nadzorne provjere i ocjene.

2.

Povrh uvjeta utvrđenih u stavku 1. kreditne institucije moraju uzeti u obzir, radi ocjene je li regionalno ili središnje tijelo s kojim je kreditna institucija povezana u mrežu odgovorno za poslove poravnanja gotovinskih transakcija, kako je propisano člankom 400. stavkom 2. točkom (d) Uredbe (EU) br. 575/2013, i sadrže li pravilnici ili društveni ugovori regionalnog ili središnjeg tijela izričito takve odgovornosti, uključujući, ali ne ograničavajući se na sljedeće:

(a)

tržišno financiranje za cijelu mrežu;

(b)

kliring likvidnosti unutar mreže u okviru područja primjene članka 10. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)

osiguravanje likvidnosti povezanim kreditnim institucijama;

(d)

povlačenje viška likvidnosti povezanih kreditnih institucija.

3.

Radi provjere, jesu li ispunjeni uvjeti utvrđeni u stavcima 1. i 2., Europska središnja banka može od kreditnih institucija zahtijevati da dostave sljedeću dokumentaciju.

(a)

Dopis potpisan od strane zakonskog zastupnika kreditne institucije uz odobrenje upravnog tijela, u kojem se navodi da kreditna institucija ispunjava sve uvjete za dodjelu izuzeća utvrđene u članku 400. stavku 2. točki (d) i članku 400. stavku 3 Uredbe (EU) br. 575/2013.

(b)

Pravno mišljenje koje je dala vanjska neovisna treća strana ili unutarnji pravni odjel i koje je odobrilo upravno tijelo, a iz kojeg je vidljivo da iz mjerodavnih propisa, uključujući porezne propise ili obvezujućih sporazuma ne proizlaze zapreke koje bi spriječile da regionalno ili središnje tijelo pravovremeno otplati izloženosti kreditnoj instituciji.

(c)

Izjavu, koju je potpisao zakonski zastupnik i koju je odobrilo upravno tijelo, o sljedećem:

i.

da ne postoje praktične prepreke da regionalno ili središnje tijelo kreditnoj instituciji pravovremeno izvrši otplatu izloženosti;

ii.

da su izloženosti regionalnog ili središnjeg tijela opravdane strukturom izvora financiranja grupe;

iii.

da su postupak na temelju kojeg se donosi odluka o odobrenju izloženosti prema regionalnom ili središnjem tijelu te postupak praćenja i preispitivanja koji se primjenjuje na te izloženosti, na pojedinačnoj i konsolidiranoj razini slični postupcima koji se primjenjuju na pozajmljivanja trećim stranama;

iv.

da se koncentracijski rizik koji potječe od izloženosti prema regionalnom ili središnjem tijelu smatra dijelom okvira kreditne institucije za procjenu ukupnog rizika.

(d)

Dokumentacija koju je potpisao zakonski zastupnik i odobrilo upravno tijelo, kojom se potvrđuje da su postupci procjene, mjerenja i kontrole rizika kreditne institucije isti kao i postupci regionalnog ili središnjeg tijela, te da postupci upravljanja rizicima, informatički sustavi i unutarnje izvješćivanje kreditne institucije omogućavaju upravnom tijelu da kontinuirano prati razinu velike izloženosti i njezinu usklađenost sa strategijom rizika kreditne institucije, prema potrebi na razini pravnog subjekta i na konsolidiranoj razini te s načelima dobrog unutarnjeg upravljanja likvidnošću unutar mreže.

(e)

Dokumentacija iz koje proizlazi da se ICAAP-om jasno utvrđuje koncentracijski rizik koji potječe iz velikih izloženosti prema regionalnim ili središnjem tijelu i da se rizikom aktivno upravlja.

(f)

Dokumentacija iz koje je vidljivo da je upravljanje koncentracijskim rizikom dosljedno planu oporavka mreže.


Top