EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32015R0063

Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/63 оd 21. listopada 2014. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s ex ante doprinosima aranžmanima financiranja sanacije

OJ L 11, 17.1.2015, p. 44–64 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

In force: This act has been changed. Current consolidated version: 17/01/2015

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg_del/2015/63/oj

17.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 11/44


DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2015/63

оd 21. listopada 2014.

o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s ex ante doprinosima aranžmanima financiranja sanacije

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Direktivu 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (1), a posebno njezin članak 103. stavke 7. i 8.,

budući da:

(1)

Direktivom 2014/59/EU od država članica se zahtijeva da uspostave aranžmane financiranja sanacije kako bi se osiguralo da sanacijsko tijelo učinkovito primjenjuje instrumente sanacije i sanacijske ovlasti. Ti aranžmani financiranja sanacije trebali bi imati prikladna financijska sredstva kako bi se omogućilo učinkovito funkcioniranje okvira za sanaciju te stoga imaju ovlasti prikupljanja ex ante doprinosa od institucija s odobrenjem za rad na njihovu državnom području uključujući podružnice u Uniji (institucije).

(2)

Države članice dužne su prikupljati ex ante doprinose aranžmanima financiranja sanacije ne samo od institucija, već i od podružnica u Uniji u skladu s člankom 103. stavkom 1. te Direktive. Podružnice u Uniji obuhvaćene su i ovlaštenjima Komisije za donošenje akata u skladu s člankom 103. stavcima 7. i 8. te Direktive. Međutim s obzirom na činjenicu da su, na temelju članka 47. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (2), bonitetni zahtjevi i nadzorni tretman podružnica u Uniji u nadležnosti država članica, mnogi parametri za prilagodbu riziku utvrđeni u ovoj Delegiranoj uredbi nisu prikladni za izravnu primjenu na podružnice u Uniji. Stoga iako podružnice u Uniji nisu obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe, mogu podlijegati posebnom režimu koji će Komisija izraditi u budućem delegiranom aktu.

(3)

U skladu s člancima 6., 15., 16., 95. i 96. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3), određena investicijska društva koja imaju odobrenje samo za pružanje ograničenih usluga i djelatnosti ne podliježu određenim likvidnosnim i kapitalnim zahtjevima ili mogu iz njih biti izuzeti. U skladu s time, na njih se ne bi primjenjivali mnogi parametri za prilagodbu riziku koji bi se trebali utvrditi. Dok države članice podliježu obvezi prikupljanja ex ante doprinosa od tih investicijskih društava u skladu s člankom 103. stavkom 1. Direktive 2014/59/EU, primjereno je državama članicama ostaviti ovlasti za prilagodbu riziku kako ta društva ne bi bila nerazmjerno opterećena. Stoga ta investicijska društva ne bi trebala biti obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe.

(4)

U skladu s člankom 102. stavkom 1. Direktive 2014/59/EU, države članice trebale bi osigurati da u razdoblju od stupanja na snagu Direktive do 31. prosinca 2024. dostupna financijska sredstva njihovih aranžmana financiranja dosegnu najmanje 1 % iznosa osiguranih depozita svih institucija s odobrenjem za rad na njihovu državnom području. Tijekom tog razdoblja doprinosi aranžmanima financiranja trebali bi se vremenski raspodijeliti što je moguće ravnomjernije dok se ne postigne ciljna razina, uzimajući u obzir fazu poslovnog ciklusa i utjecaj koji prociklički doprinosi mogu imati na financijski položaj institucija koje daju doprinos.

(5)

Člankom 103. stavkom 1. Direktive 2014/59/EU zahtijeva se da se doprinosi prikupljaju najmanje na godišnjoj razini kako bi se ostvarila ciljna razina navedena u članku 102. te Direktive. U skladu s člankom 103. stavkom 2. Direktive 2014/59/EU, godišnji doprinos trebao bi odražavati veličinu institucije s obzirom na to da bi se doprinos trebao temeljiti na fiksnom iznosu utvrđenom na temelju obveza institucije (osnovni godišnji doprinos); uz to, njime se odražava razina rizika relevantnih djelatnosti institucije s obzirom na to da bi se osnovni godišnji doprinos trebao prilagođavati razmjerno profilu rizičnosti institucije (dodatna prilagodba riziku). Veličina institucije prvi je pokazatelj rizika koji institucija predstavlja. Što je institucija veća, veća je vjerojatnost da bi, u slučaju poteškoća, sanacijsko tijelo smatralo da je saniranje te institucije u javnom interesu i da bi koristilo aranžman financiranja sanacije kako bi se osigurala učinkovita primjena instrumenata sanacije.

(6)

Da bi se pojasnilo kako bi sanacijska tijela trebala prilagođavati doprinose razmjerno profilu rizičnosti institucija, potrebno je odrediti stupove i pokazatelje rizika koje bi trebalo koristiti za utvrđivanje profila rizičnosti institucija, mehanizam prilagodbe osnovnog godišnjeg doprinosa riziku te osnovni godišnji doprinos kao polazišnu točku za prilagodbu riziku. Ti elementi kojima bi se dopunili kriteriji rizika predviđeni člankom 103. stavkom 7. Direktive 2014/59/EU trebali bi se utvrditi tako da se očuvaju jednaki uvjeti tržišnog natjecanja među državama članicama te jako unutarnje tržište izbjegavanjem razlika u pristupu država članica izračunu doprinosa njihovim predmetnim aranžmanima financiranja sanacije. Time se omogućuje da doprinosi koje institucije plaćaju aranžmanima financiranja sanacije budu usporedivi i predvidljivi za različite vrste banaka, što je važan čimbenik jednakih uvjeta na unutarnjem tržištu.

(7)

Člankom 5. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (4) predviđeno je da se Jedinstveni sanacijski odbor (Odbor) osnovan člankom 42. stavkom 1. Uredbe smatra, za potrebe primjene te Uredbe i Direktive 2014/59/EU, relevantnim nacionalnim sanacijskim tijelom kada obavlja zadaće i izvršava ovlasti koje u skladu s tom Direktivom treba obavljati ili izvršavati nacionalno sanacijsko tijelo. S obzirom na to da se člankom 70. stavkom 7. Uredbe (EU) br. 806/2014 Odbor ovlašćuje za izračun doprinosa institucija Jedinstvenom fondu za sanaciju koji bi zamijenio aranžmane financiranja država članica koje sudjeluju u Jedinstvenom sanacijskom mehanizmu od 1. siječnja 2016. primjenom ove Uredbe na temelju članka 103. stavka 7. Direktive 2014/59/EU, pojam sanacijskog tijela u skladu s ovom Uredbom trebao bi uključivati i Odbor.

(8)

Izračun doprinosa na pojedinačnoj razini doveo bi, u slučaju grupa, do dvostrukog uračunavanja određenih obveza pri utvrđivanju osnovnog godišnjeg doprinosa različitih subjekata grupe, s obzirom na to da bi obveze povezane sa sporazumima koje subjekti iste grupe sklapaju međusobno bile dio ukupnih obveza koje se trebaju uzeti u obzir za utvrđivanje osnovnog godišnjeg doprinosa svakog subjekta grupe. Stoga bi utvrđivanje osnovnog godišnjeg doprinosa trebalo detaljnije odrediti, u slučaju grupa kako bi se uzela u obzirmeđusobna povezanost subjekata grupe i izbjeglo dvostruko uračunavanje unutargrupnih izloženosti. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti tržišnog natjecanja između subjekata koji su dio grupe i institucija koje su članovi istog institucionalnog sustava zaštite ili su trajno povezane s istim središnjim tijelom, s potonjima bi se trebalo postupati na isti način.

(9)

Za potrebe izračuna osnovnog godišnjeg doprinosa subjekta grupe, ukupne obveze koje se trebaju uzeti u obzir ne bi trebale uključivati obveze koje proizlaze iz bilo kojeg ugovora koji je taj subjekt grupe sklopio s bilo kojim drugim subjektom koji je dio iste grupe. Međutim takvo bi isključenje trebalo biti moguće samo ako svaki subjekt grupe ima poslovni nastan u Uniji, u cijelosti je obuhvaćen istom konsolidacijom, podliježe odgovarajućim centraliziranim postupcima procjene, mjerenja i kontrole rizika i ako ne postoji tekuća ili predvidiva značajna praktična ili pravna prepreka za promptnu otplatu dospjelih obveza. Time bi se trebalo spriječiti isključivanje obveza iz osnovice za izračun doprinosa ako ne postoji jamstvo da bi unutargrupne kreditne izloženosti bile pokrivene ako se financijsko zdravlje grupe pogorša. Osim toga, kako bi se izbjeglo da se isključivanjem unutargrupnih obveza prednost daje subjektima grupe koji koriste to izuzeće, takvo isključenje ne bi trebalo predmetnim institucijama omogućiti ostvarivanje koristi od pojednostavnjenog sustava za male institucije, ako bi, nakon isključenja unutargrupnih obveza, institucija ispunjavala uvjete za pojednostavnjeni sustav. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti tržišnog natjecanja između subjekata koji su dio grupacije i institucija koje su članovi istog institucionalnog sustava zaštite ili su trajno povezane s istim središnjim tijelom, s potonjima bi se trebalo postupati na isti način.

(10)

Odstupajući od pravila da bi se doprinosi trebali izračunavati na pojedinačnoj razini, u slučaju središnjeg tijela s povezanim kreditnim institucijama koje su u potpunosti ili djelomično izuzete od primjene bonitetnih zahtjeva u nacionalnom pravu u skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, pravila o ex ante doprinosima trebala bi se primjenjivati samo na središnje tijelo i povezane kreditne institucije kao cjeline na konsolidiranoj osnovi jer se solventnost i likvidnost središnjeg tijela i svih povezanih institucija prate kao cjelina na temelju konsolidiranih izvještaja tih institucija.

(11)

Utvrđivanje osnovnog godišnjeg doprinosa trebalo bi detaljnije odrediti i u slučaju infrastruktura financijskog tržišta. Neke infrastrukture financijskog tržišta kao što su središnje druge ugovorne strane ili središnji depozitoriji vrijednosnih papira također imaju odobrenje za rad kao kreditne institucije. Osobito neki središnji depozitoriji vrijednosnih papira pružaju pomoćne bankarske usluge uz svoje djelatnosti tržišnih infrastruktura. Za razliku od kreditnih institucija središnji depozitoriji vrijednosnih papira ne drže osigurane depozite, već uglavnom unutardnevna ili prekonoćna salda koja potječu od namire transakcija vrijednosnim papirima koje obavljaju za financijske institucije ili središnje banke. Ona općenito ne rezultiraju gotovinskim iznosima koji bi se mogli izjednačiti sa sredstvima prikupljenima za obavljanje bankarskih djelatnosti. Budući da su to pomoćne bankarske usluge koje infrastrukture financijskog tržišta pružaju uz svoje glavne djelatnosti poravnanja ili namire za koje ti subjekti podliježu strogim bonitetnim zahtjevima u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012 (5) i Uredbom (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (6) te relevantnim odredbama Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU i budući da poslovni model infrastruktura financijskog tržišta ne sadržava rizike usporedive s onima kreditne institucije, trebalo bi pri utvrđivanju iznosa njihovih ukupnih obveza za potrebe izračuna njihova osnovnog godišnjeg doprinosa uzeti u obzir samo obveze povezane s bankarskim djelatnostima tih subjekata.

(12)

Računovodstvo izvedenica u Uniji u pogledu pojedinačnih računa nije usklađeno te bi stoga moglo utjecati na iznos obveza koje se trebaju uzeti u obzir za izračun doprinosa svake banke. Metodologija za izračun omjera financijske poluge iz članka 429. stavka 6. i članka 429. stavka 7. Uredbe (EU) br. 575/2013 primjenjuje se na sve banke i njome se osigurava da se isti ugovor o izvedenicama, a osobito netiranje ugovora o izvedenicama, razmatra na isti način neovisno o računovodstvenom okviru kojem banka podliježe. Stoga kako bi se osiguralo usklađeno postupanje s izvedenicama pri utvrđivanju osnovnog godišnjeg doprinosa kojim se omogućuje usporedivost njihova vrednovanja među institucijama i jednaki uvjeti tržišnog natjecanja u cijeloj Uniji, izvedenice bi se trebale vrednovati u skladu s člankom 429. stavkom 6. i člankom 429. stavkom 7. Uredbe (EU) br. 575/2013. Međutim kako bi se osigurala predvidljivost vrednovanja izvedenica u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013, trebalo bi predvidjeti da takvo vrednovanje ne smije dovesti do vrijednosti manje od 75 % vrijednosti predmetnih izvedenica u skladu s relevantnim računovodstvenim okvirom.

(13)

Neke kreditne institucije su banke koje odobravaju promotivne kredite čija je svrha promicanje ciljeva javne politike središnje države ili regionalne samouprave države članice ili lokalnog nadležnog tijela pretežno dodjelom promotivnih kredita pod nekonkurentnim i neprofitnim uvjetima. Za kredite koje odobravaju takve institucije izravno ili neizravno djelomično jamči središnja država ili regionalna samouprava ili lokalno tijelo. Promotivni krediti odobravaju se pod nekonkurentnim i neprofitnim uvjetima s ciljem promoviranja ciljeva javne politike Unije ili središnje države ili regionalne samouprave države članice. Promotivni krediti se ponekad odobravaju preko druge institucije koja djeluje kao posrednik (prolazni krediti). U tim slučajevima posrednička kreditna institucija prima promotivne kredite od multilateralne razvojne banke ili subjekta javnog sektora i odobrava ih drugim kreditnim institucijama koje ih dodjeljuju krajnjim korisnicima. Budući da posredničke kreditne institucije prosljeđuju likvidnost tih kredita od početne banke koja odobrava promotivne kredite instituciji kreditoru ili drugoj posredničkoj instituciji, takve obveze ne bi trebalo uključiti u ukupne obveze koje se uzimaju u obzir za izračun osnovnog godišnjeg doprinosa.

(14)

Člankom 103. stavkom 1. Direktive 2014/59/EU od svih se institucija zahtijeva da pridonose aranžmanima financiranja sanacije. Međutim potrebno je pronaći razmjernu i pravednu ravnotežu između obveze svake institucije da pridonese aranžmanu financiranja sanacije i njezine veličine, profila rizičnosti, opsega i složenosti njezinih djelatnosti, njezine međusobne povezanosti s drugim institucijama ili s financijskim sustavom općenito, utjecaja njezina propadanja na financijska tržišta, na druge institucije, uvjete financiranja ili šire gospodarstvo, te stoga i vjerojatnosti da će institucija krenuti u sanaciju i koristiti aranžman financiranja. Takve elemente u obzir uzimaju sanacijska tijela u skladu s člankom 4. Direktive 2014/59/EU kada odlučuju bi li određene institucije trebale imati pogodnost pojednostavnjenih obveza u pogledu zahtjeva za izradu planova oporavka i sanacije. Osim toga, pri procjeni prave ravnoteže između usklađivanja sa zahtjevima utvrđenima u Direktivi 2014/59/EU i posebnosti različitih institucija koje podliježu toj Direktivi trebalo bi uzeti u obzir administrativno opterećenje koje određene institucije i sanacijska tijela imaju zbog izračuna godišnjih doprinosa.

(15)

Male institucije općenito nemaju visokorizični profil, često imaju manju sistemsku rizičnost u usporedbi s velikim institucijama te je učinak njihova propadanja na šire gospodarstvo u mnogim slučajevima manji od onog velikih institucija. Istodobno ne može se isključiti potencijalni učinak propadanja malih institucija na financijsku stabilnost jer čak i male institucije mogu stvoriti sistemski rizik zbog svoje uloge u širem bankarskom sustavu, kumulativnih učinaka njihovih mreža ili učinka širenja do kojeg može doći uslijed gubitka povjerenja u bankarski sustav.

(16)

S obzirom na to da male institucije u većini slučajeva ne predstavljaju sistemski rizik i manja je vjerojatnost da će ući u postupak sanacije, čime se smanjuje vjerojatnost da će koristiti aranžmane financiranja sanacije, u usporedbi s velikim institucijama, trebalo bi pojednostavniti metodologiju za izračun njihovih godišnjih doprinosa aranžmanima financiranja sanacije. Godišnji doprinosi malih institucija trebali bi se sastojati od paušalnih iznosa samo na temelju njihova osnovnog godišnjeg doprinosa razmjerno njihovoj veličini. Takva metodologija trebala bi omogućiti proporcionalni sustav godišnjih doprinosa s obzirom na to da pri utvrđivanju godišnjeg doprinosa svake institucije sanacijsko tijelo mora poštovati godišnju ciljnu razinu aranžmana financiranja. Stoga paušalni iznos održava činjenicu da su u mnogim slučajevima male institucije manje rizične i omogućuje šire prilagođavanje doprinosa većih institucija koje su općenito više sistemske razmjerno njihovu profilu rizičnosti.

(17)

Kako bi se utvrdilo koje se institucije smatraju malima, trebalo bi koristiti dvostruki prag pri čemu bi prvi prag na temelju ukupnih obveza (isključujući regulatorni kapital) umanjen za osigurane depozite trebao biti jednak ili manji od 300 milijuna EUR, a drugi prag na temelju ukupne imovine ne bi trebao prelaziti 1 milijardu EUR. Potonji bi trebao spriječiti veće institucije koje ispunjavaju prvi prag povezan s iznosom obveza da koriste pojednostavnjeni sustav.

(18)

Unutar kategorije malih institucija trebalo bi napraviti razliku jer su mnoge vrlo male, dok su druge blizu maksimalnih pragova koji im omogućuju korištenje pojednostavnjenog sustava. U okviru sustava jedinstvenog paušalnog iznosa, godišnji doprinosi vrlo malih institucija bili bi nerazmjerno veći od doprinosa malih institucija koje su blizu dosezanja maksimalnih pragova. Istodobno, trebalo bi izbjeći da pojednostavnjeni sustav dovede do nerazmjerne razlike u smislu godišnjih doprinosa između najvećih među malim institucijama i institucija koje ne ispunjavaju uvjete za pojednostavnjeni sustav jer su iznad pragova. Kako bi se izbjegli takvi neželjeni učinci, primjereno je predvidjeti sustav od nekoliko kategorija malih institucija čiji bi se godišnji doprinosi trebali sastojati od različitih paušalnih iznosa. Time bi se trebala omogućiti progresija doprinosa unutar pojednostavnjenog sustava te između najvišeg paušalnog iznosa i najnižeg doprinosa u skladu s metodom kojom se osnovni godišnji doprinos prilagođava prema profilu rizičnosti institucije.

(19)

Ako sanacijsko tijelo utvrdi da mala institucija ima izrazito visokorizičan profil, sanacijsko tijelo trebalo bi imati mogućnost odlučivanja da predmetna institucija ne bi više trebala koristiti pojednostavnjeni sustav i da bi se umjesto toga njezin doprinos trebao izračunavati u skladu s metodom prilagodbe osnovnog godišnjeg doprinosa prema drugim čimbenicima rizika osim prema veličini institucije.

(20)

Institucije iz članka 45. stavka 3. Direktive 2014/59/EU neće se rekapitalizirati korištenjem aranžmana financiranja sanacije u skladu s člancima 44. i 101. Direktive 2014/59/EU jer će se likvidirati nacionalnim postupcima u slučaju insolventnosti ili drugim vrstama postupaka koji se provode u skladu s člancima 38., 40. ili 42. Direktive 2014/59/EU i obustavit će svoje djelatnosti. Takvim će se postupcima osigurati da vjerovnici tih institucija, uključujući po potrebi vlasnike osiguranih obveznica, snose gubitke na takav način kojim se ispunjavaju ciljevi sanacije. Stoga bi njihovi doprinosi aranžmanima financiranja sanacije trebali odražavati te posebnosti. Međutim aranžmani financiranja sanacije mogli bi se koristiti za druge potrebe iz članka 101. Direktive 2014/59/EU. U slučaju da bilo koja takva institucija koristi aranžman financiranja sanacije za bilo koju od tih potreba, sanacijsko tijelo trebalo bi imati mogućnost usporedbe profila rizičnosti svih ostalih institucija obuhvaćenih člankom 45. stavkom 3. Direktive 2014/59/EU s onim koji ima institucija koja je koristila aranžman financiranja sanacije te primijeniti metodologiju utvrđenu u ovom Delegiranom aktu na institucije koje imaju profil rizičnosti sličan ili veći od onog koji imaju institucije koje su koristile aranžman financiranja sanacije. Također je primjereno utvrditi popis elemenata koje bi sanacijsko tijelo trebalo uzeti u obzir kada uspoređuje profile rizičnosti.

(21)

Kako bi se sanacijskim tijelima država članica omogućilo usklađeno tumačenje kriterija utvrđenih u članku 103. stavku 7. Direktive 2014/59/EU tako da se utvrđivanje pokazatelja rizika institucija za potrebe izračuna pojedinačnih doprinosa aranžmanima financiranja sanacije provodi na sličan način u cijeloj Uniji, potrebno je predvidjeti niz stupova rizika i odgovarajuće pokazatelje rizika za svaki od tih stupova rizika koje sanacijska tijela trebaju uzeti u obzir kada procjenjuju profil rizičnosti institucija. Kako bi se osigurala dosljednost s nadzornim praksama, pokazatelji rizika trebali bi se sastojati od trenutačnih regulatornih referentnih vrijednosti koje su već dostupne ili je njihovo utvrđivanje u tijeku.

(22)

Ako su relevantnim zakonodavstvom predviđena izuzeća kojima se institucije izuzimaju od utvrđivanja određenih pokazatelja rizika na razini institucije i pod uvjetom, ako je primjenjivo, da nadležna tijela odobre primjenu tih izuzeća, sanacijska tijela trebala bi procijeniti relevantne pokazatelje na konsolidiranoj ili potkonsolidiranoj razini, kako je primjenjivo, kako bi bili u skladu s nadzornim praksama i kako bi se osiguralo da se grupe koje koriste ta izuzeća ne sankcioniraju neopravdano.

(23)

Kako bi se sanacijskim tijelima omogućio dosljedan pristup u pogledu važnosti stupova i pokazatelja rizika koje bi trebala uzeti u obzir za potrebe utvrđivanja profila rizičnosti institucija, ovom bi se Uredbom također trebao utvrditi relativni ponder svakog stupa i pokazatelja rizika. Međutim važno je da se sanacijskim tijelima omogući dovoljno fleksibilnosti pri procjeni profila rizičnosti institucija tako da imaju mogućnost prilagođavati primjenu stupova i pokazatelja rizika u skladu s posebnostima svake institucije. Budući da se to ne može postići isključivo osiguravanjem raspona za procjenu profila rizičnosti, već se zahtijeva i određeni stupanj slobode pri odlučivanju o važnosti određenih pokazatelja rizika od slučaja do slučaja, ponder nekih pokazatelja rizika trebao bi biti samo indikativan, ili bi njihov raspon trebalo utvrditi tako da omogućuje sanacijskim tijelima da odlučuju o važnosti tih pokazatelja u danom slučaju.

(24)

Kada se utvrđuje važnost različitih pokazatelja koji odgovaraju određenom stupu, potrebno je agregiranje unutar stupova s pomoću aritmetičkog ponderiranog prosjeka pojedinačnih pokazatelja. U pogledu izračuna konačnog kompozitnog pokazatelja rizika za svaku instituciju, kako bi se izbjegli kompenzacijski učinci između stupova, čime bi se instituciji koja ima osrednje rezultate u nekoliko kategorija stupova i vrlo slabe u drugim kategorijama općenito davala srednja ocjena u skladu s aritmetičkim prosjekom različitih stupova, taj bi se izračun trebao temeljiti na geometrijskom ponderiranom prosjeku pojedinačnih stupova.

(25)

Raspon za procjenu stupnja rizika koji institucija predstavlja trebao bi biti takav da omogućuje dovoljno prilagodbe profila rizičnosti institucija prema različitim stupovima i pokazateljima rizika utvrđenima u ovoj Uredbi, dok bi istodobno trebao davati dovoljno sigurnosti i predvidljivosti u pogledu godišnjih iznosa koje bi institucije trebale pridonijeti u skladu s Direktivom 2014/59/EU i ovom Uredbom.

(26)

Kako bi se osiguralo da se doprinosi stvarno plaćaju, potrebno je odrediti uvjete i sredstva plaćanja. Osobito je za doprinose koji se ne plaćaju u gotovini, već neopozivim obvezama plaćanja u skladu s člankom 103. Direktive 2014/59/EU potrebno odrediti udio neopozivih obveza plaćanja koji svaka institucija može koristiti i vrstu kolaterala koji se prihvaća za osiguranje tih neopozivih obveza plaćanja kako bi se sanacijskom tijelu omogućilo da osigura stvarno plaćanje kada izvršava neopozive obveze plaćanja ako sanacijsko tijelo naiđe na poteškoće pri izvršavanju neopozivih obveza plaćanja. Kako bi se osiguralo da se godišnji doprinosi stvarno plaćaju, potrebno je sanacijskim tijelima dati posebne ovlasti za izricanje administrativnih sankcija i drugih administrativnih mjera institucijama koje krše zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi za izračun i prilagodbu doprinosa primjerice nepoštovanjem obveze pružanja informacija koje zatraži sanacijsko tijelo. Sanacijsko tijelo trebalo bi također imati ovlasti izricanja dnevne novčane kazne instituciji ako predmetna institucija plaća dospjeli godišnji doprinos samo djelomično ili ako ga ne plaća, ili ako institucija ne poštuje zahtjeve navedene u obavijesti sanacijskog tijela. Uz to, potrebno je utvrditi posebne obveze razmjene informacija među nadležnim tijelima i sanacijskim tijelima.

(27)

Kako bi se osiguralo da prilagodba riziku i dalje odražava kretanja u bankarskom sektoru i stalno ispunjava zahtjeve Direktive 2014/59/EU, Komisija će na temelju iskustva s njezinom primjenom preispitati prilagodbu riziku pri izračunu godišnjih doprinosa, a osobito prikladnost multiplikatora za prilagodbu riziku utvrđenog u ovoj Uredbi te potrebu za mogućim povećanjem gornje granice multiplikatora za prilagodbu riziku prije 1. lipnja 2016.

(28)

Budući da se u skladu s člankom 130. stavkom 1. Direktive 2014/59/EU obveza država članica da prikupljaju godišnje doprinose od institucija s odobrenjem za rad na njihovu državnom području primjenjuje od 1. siječnja 2015., ova bi se Uredba također trebala primjenjivati od 1. siječnja 2015.

DONIJELA JE OVU UREDBU:

ODJELJAK 1.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom propisuju pravila kojima se određuje:

(a)

metodologija za izračun doprinosa koje institucije trebaju platiti aranžmanima financiranja sanacije i prilagođavanje profilu rizičnosti institucija;

(b)

obveze institucija u pogledu pružanja informacija za potrebe izračuna doprinosa i u pogledu plaćanja doprinosa aranžmanima financiranja sanacije;

(c)

mjere kojima se osigurava provjera od strane sanacijskih tijela jesu li doprinosi ispravno plaćeni.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ova se Uredba primjenjuje na institucije iz članka 103. stavka 1. Direktive 2014/59/EU kako su definirane u članku 2. stavku 1. točki 23. Također se primjenjuje na središnje tijelo i njegove povezane institucije na konsolidiranoj osnovi, ako su povezane institucije u potpunosti ili djelomično izuzete od primjene bonitetnih zahtjeva u nacionalnom pravu u skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 575/2013.

2.   Svako upućivanje na grupu trebalo bi uključivati središnje tijelo i sve kreditne institucije trajno povezane sa središnjim tijelom iz članka 10. Uredbe (EU) br. 575/2013 i njihova društva kćeri.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije utvrđene u Direktivi 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7) i Direktivi 2014/59/EU. Za potrebe ove Uredbe također se primjenjuju sljedeće definicije:

(1)

„institucije” znači kreditne institucije u smislu članka 2. stavka 1. točke 2. Direktive 2014/59/EU, ili investicijska društva u smislu točke 2. ovog članka te središnje tijelo i sve kreditne institucije trajno povezane sa središnjim tijelom iz članka 10. Uredbe (EU) br. 575/2013 kao cjelina na konsolidiranoj osnovi ako su ispunjeni uvjeti predviđeni u članku 2. stavku 1.;

(2)

„investicijska društva” znači investicijska društva u smislu članka 2. stavka 1. točke 3. Direktive 2014/59/EU, isključujući investicijska društva koja su obuhvaćena definicijom iz članka 96. stavka 1. točaka (a) ili (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 ili investicijska društva koja obavljaju djelatnost 8 iz Priloga I. odjeljka A Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8), ali ne obavljaju djelatnosti 3 ili 6 Priloga I. odjeljka A te Direktive;

(3)

„godišnja ciljna razina” znači ukupni iznos godišnjih doprinosa koje je sanacijsko tijelo utvrdilo za svako razdoblje doprinosa kako bi se dosegla ciljna razina iz članka 102. stavka 1. Direktive 2014/59/EU;

(4)

„aranžman financiranja” znači aranžman u svrhu osiguravanja učinkovite primjene instrumenata sanacije i sanacijskih ovlasti od strane sanacijskog tijela kako je navedeno u članku 100. stavku 1. Direktive 2014/59/EU;

(5)

„godišnji doprinos” znači iznos iz članka 103. Direktive 2014/59/EU koji sanacijsko tijelo prikuplja za nacionalni aranžman financiranja tijekom razdoblja doprinosa od svake institucije iz članka 2. ove Uredbe;

(6)

„razdoblje doprinosa” znači kalendarska godina;

(7)

„sanacijsko tijelo” znači tijelo iz članka 2. stavka 1. točke 18. Direktive 2014/59/EU ili svako drugo relevantno tijelo koje su države članice imenovale za potrebe članka 100. stavaka 2. i 6. Direktive 2014/59/EU;

(8)

„nadležno tijelo” znači nadležno tijelo u smislu članka 4. stavka 1. točke 40. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(9)

„sustavi osiguranja depozita” znači sustavi iz članka 1. stavka 2. točaka (a), (b) ili (c) Direktive 2014/49/EU;

(10)

„osigurani depoziti” znači depoziti iz članka 6. stavka 1. Direktive 2014/49/EU, isključujući privremena visoka salda u smislu članka 6. stavka 2. te Direktive;

(11)

„ukupne obveze” znači ukupne obveze kako je definirano u odjeljku 3. Direktive Vijeća 86/635/EEZ (9) ili kako je definirano u skladu s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja iz Uredbe (EZ) br. 1606/2002 (10);

(12)

„ukupna imovina” znači ukupna imovina kako je definirano u odjeljku 3. Direktive 86/635/EEZ ili kako je definirano u skladu s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja iz Uredbe (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća;

(13)

„ukupni iznos izloženosti riziku” (TRE) znači ukupni iznos izloženosti riziku u smislu članka 92. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(14)

„stopa redovnog osnovnog kapitala” znači stopa redovnog osnovnog kapitala iz članka 92. stavka 2. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(15)

„MREL” znači minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze u smislu članka 45. stavka 1. Direktive 2014/59/EU;

(16)

„regulatorni kapital” znači regulatorni kapital u smislu članka 4. stavka 1. točke 118. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(17)

„prihvatljive obveze” znači obveze i instrumenti kapitala u smislu članka 2. stavka 1. točke 71. Direktive 2014/59/EU;

(18)

„omjer financijske poluge” znači omjer financijske poluge u smislu članka 429. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(19)

„koeficijent likvidnosne pokrivenosti” znači koeficijent likvidnosne pokrivenosti kako je definirano u članku 412. Uredbe (EU) br. 575/2013 i detaljnije određeno u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2015/61 (11);

(20)

„omjer neto stabilnih izvora financiranja” znači omjer neto stabilnih izvora financiranja u smislu članka 415. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(21)

„središnja druga ugovorna strana” znači pravna osoba u smislu članka 2. stavka 1. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(22)

„izvedenice” znači izvedenice u skladu s Prilogom II. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(23)

„središnji depozitorij vrijednosnih papira” znači pravna osoba u smislu članka 2. stavka 1. točke 1. i članka 54. Uredbe (EU) 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (12);

(24)

„namira” znači dovršenje transakcija vrijednosnim papirima u smislu članka 2. stavka 1. točke 2. Uredbe (EU) 909/2014;

(25)

„poravnanje” znači postupak uspostavljanja pozicija u smislu članka 2. stavka 3. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(26)

„infrastruktura financijskog tržišta” znači, za potrebe ove Uredbe, središnja druga ugovorna strana iz točke 21. ovog članka ili središnji depozitorij vrijednosnih papira iz točke 23. ovog članka s odobrenjem za rad kao institucije u skladu s člankom 8. Direktive 2013/36/EU;

(27)

„banka koja odobrava promotivne kredite” znači svaki poduzetnik ili subjekt koji je osnovala država članica, središnja država ili regionalna samouprava, koji odobrava promotivne kredite pod nekonkurentnim i neprofitnim uvjetima s ciljem promoviranja ciljeva javne politike te države, pod uvjetom da ta država ima obvezu štititi ekonomsku osnovu poduzetnika ili subjekta i štititi njegovo redovno poslovanje tijekom njezinog životnog vijeka, ili da za najmanje 90 % njegova početnog financiranja ili promotivnog kredita koji odobrava izravno ili neizravno jamči središnja država ili regionalna samouprava države članice;

(28)

„promotivni kredit” znači kredit koji odobrava banka koja odobrava promotivne kredite ili posrednička banka pod nekonkurentnim i neprofitnim uvjetima s ciljem promoviranja ciljeva javne politike središnje države ili regionalne samouprave države članice;

(29)

„posrednička institucija” znači kreditna institucija koja posreduje pri dodjeli promotivnih kredita pod uvjetom da ih ne dodjeljuje kao kredit krajnjem korisniku.

ODJELJAK 2.

METODOLOGIJA

Članak 4.

Utvrđivanje godišnjih doprinosa

1.   Sanacijska tijela utvrđuju godišnji doprinos svake institucije razmjerno njezinu profilu rizičnosti na temelju informacija koje je institucija dostavila u skladu s člankom 14. te primjenom metodologije iz ovog odjeljka.

2.   Sanacijsko tijelo utvrđuje godišnji doprinos iz stavka 1. na temelju godišnje ciljne razine aranžmana financiranja sanacije, uzimajući u obzir ciljnu razinu koju je potrebno dosegnuti do 31. prosinca 2024. u skladu s člankom 102. stavkom 1. Direktive 2014/59/EU, te na temelju prosječnog iznosa osiguranih depozita u prethodnoj godini, koji se izračunava tromjesečno, za sve institucije s odobrenjem za rad na njegovu državnom području.

Članak 5.

Prilagodba osnovnog godišnjeg doprinosa riziku

1.   Doprinos iz članka 103. stavka 2. Direktive 2014/59/EU izračunava se isključenjem sljedećih obveza:

(a)

unutargrupne obveze koje proizlaze iz transakcija koje institucija sklapa s drugom institucijom koja pripada istoj grupi, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

i.

obje institucije imaju poslovni nastan u Uniji;

ii.

obje institucije u cijelosti su obuhvaćene istim konsolidiranim nadzorom u skladu s člancima 6. do 17. Uredbe (EU) br. 575/2013 te podliježu odgovarajućim centraliziranim postupcima procjene, mjerenja i kontrole rizika; i

iii.

ne postoji tekuća ili predvidiva značajna praktična ili pravna prepreka za promptnu otplatu dospjele obveze;

(b)

obveze institucije koja je članica institucionalnog sustava zaštite iz članka 2. stavka 1. točke 8. Direktive 2014/59/EU i kojoj je nadležno tijelo dopustilo primjenu članka 113. stavka 7. Uredbe (EU) br. 575/2013, na temelju sporazuma sklopljenog s drugom institucijom koja je članica istog institucionalnog sustava zaštite;

(c)

u slučaju središnje druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u državi članici koja je iskoristila mogućnost iz članka 14. stavka 5. Uredbe (EU) br. 648/2012, obveze povezane s aktivnostima poravnanja prema definiciji iz članka 2. točke 3. te Uredbe, uključujući one koje proizlaze iz mjera koje središnja druga ugovorna strana poduzima radi ispunjenja zahtjeva za iznos naknade, uspostave jamstvenog fonda i održavanja dostatnih unaprijed financiranih financijskih sredstava za pokriće mogućih gubitaka u okviru redoslijeda pokrića nepodmirenih obveza u skladu s tom Uredbom te ulaganja financijskih sredstava u skladu s člankom 47. te Uredbe;

(d)

u slučaju središnjeg depozitorija vrijednosnih papira, obveze povezane s aktivnostima središnjeg depozitorija vrijednosnih papira, uključujući obveze prema sudionicima ili pružateljima usluga središnjeg depozitorija vrijednosnih papira s rokom dospijeća kraćim od sedam dana koje proizlaze iz aktivnosti za koje je dobio odobrenje za pružanje pomoćnih bankarskih usluga u skladu s glavom IV. Uredbe (EU) br. 909/2014, ali isključujući druge obveze koje proizlaze iz takvih bankarskih aktivnosti;

(e)

u slučaju investicijskih društava, obveze nastale držanjem imovine ili novca klijenata, uključujući imovinu i novac klijenata koji se drže u ime subjekta za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) prema definiciji iz članka 1. stavka 2. Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (13), ili alternativnih investicijskih fondova (AIF) prema definiciji iz članka 4. stavka 1. točke (a) Direktive 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća (14), pod uvjetom da je taj klijent zaštićen na temelju primjenjivog prava za slučaj insolventnosti;

(f)

u slučaju institucija koje posluju u području promotivnih kredita, obveze institucije posrednika prema početnoj ili drugoj banci koja odobrava promotivne kredite ili drugoj instituciji posredniku i obveze izvorne banke koja odobrava promotivne kredite prema njezinim partnerima koji sudjeluju u financiranju, u mjeri u kojoj iznos tih obveza odgovara iznosu promotivnih kredita te institucije.

2.   Obveze iz stavka 1. točaka (a) i (b) ravnomjerno se odbijaju pri svakoj transakciji od iznosa ukupnih obveza institucija koje su stranke u transakcijama ili sporazumima iz stavka 1. točaka (a) i (b).

3.   Za potrebe ovog odjeljka prosječni godišnji iznos, izračunan na tromjesečnoj osnovi, obveza iz stavka 1. koje proizlaze iz ugovora o izvedenicama vrednuje se u skladu s člankom 429. stavcima 6. i 7. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Međutim, vrijednost pripisana obvezama koje proizlaze iz ugovora o izvedenicama ne smije biti manja od 75 % vrijednosti tih obveza dobivene primjenom računovodstvenih odredaba koje se na tu instituciju primjenjuju za potrebe financijskog izvješćivanja.

Ako za određene izvedene financijske instrumente u skladu s nacionalnim računovodstvenim standardima koji se primjenjuju na instituciju nema računovodstvene mjere izloženosti jer se oni drže izvanbilančno, institucija sanacijsko tijelo izvješćuje o zbroju pozitivnih fer vrijednosti tih izvedenica kao zamjenskom trošku i dodaje ih svojim bilančnim računovodstvenim vrijednostima.

4.   Za potrebe ovog odjeljka ukupne obveze iz stavka 1. ne uključuju računovodstvenu vrijednost obveza koje proizlaze iz ugovora o izvedenicama, a uključuju odgovarajuću vrijednost određenu u skladu sa stavkom 3.

5.   Kako bi provjerilo jesu li ispunjeni svi uvjeti i zahtjevi iz stavaka 1. do 4., sanacijsko tijelo kao temelj uzima mjerodavne procjene nadležnih tijela koje su stavljene na raspolaganje u skladu s člankom 90. Direktive 2014/59/EU.

Članak 6.

Stupovi i pokazatelji rizika

1.   Sanacijsko tijelo procjenjuje profil rizičnosti institucija na temelju sljedeća četiri stupa rizika:

(a)

izloženost riziku;

(b)

stabilnost i raznolikost izvora financiranja;

(c)

važnost institucije za stabilnost financijskog sustava ili gospodarstva;

(d)

dodatni pokazatelji rizika koje određuje sanacijsko tijelo.

2.   Stup „izloženost riziku” sastoji se od sljedećih pokazatelja rizika:

(a)

regulatorni kapital i prihvatljive obveze koje institucija drži iznad minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL);

(b)

omjer financijske poluge;

(c)

stopa redovnog osnovnog kapitala;

(d)

omjer ukupne izloženosti riziku i ukupne imovine.

3.   Stup „stabilnost i i raznolikost izvora financiranja” sastoji se od sljedećih pokazatelja rizika:

(a)

omjer neto stabilnih izvora financiranja;

(b)

LCR.

4.   Stup „važnost institucije za stabilnost financijskog sustava ili gospodarstva” sastoji se od pokazatelja „udio međubankovnih kredita i depozita u Europskoj uniji” i odražava važnost institucije za godpodarstvo države članice u kojoj institucija ima poslovni nastan.

5.   Stup „dodatni pokazatelji rizika koje određuje sanacijsko tijelo” sastoji se od sljedećih pokazatelja:

(a)

aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije;

(b)

članstvo u institucionalnom sustavu zaštite;

(c)

razina prethodnih izvanrednih javnih financijskih potpora.

Pri utvrđivanju raznih pokazatelja rizika u stupu „dodatni pokazatelji rizika koje određuje sanacijsko tijelo” sanacijsko tijelo uzima u obzir važnost tih pokazatelja s obzirom na vjerojatnost da dotična institucija uđe u postupak sanacije te, kao posljedica toga, vjerojatnost korištenja aranžmana financiranja sanacije u slučaju sanacije.

6.   Pri utvrđivanju pokazatelja „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije” iz članka 5. točke (a) sanacijsko tijelo uzima u obzir sljedeće elemente:

(a)

povećanje profila rizičnosti institucije zbog:

i.

važnosti aktivnosti trgovanja s obzirom na veličinu bilance, razinu regulatornog kapitala, rizičnost izloženosti i cjelokupni poslovni model;

ii.

važnost izvanbilančnih izloženosti s obzirom na veličinu bilance, razinu regulatornog kapitala i rizičnost izloženosti;

iii.

važnost iznosa izvedenica u odnosu na veličinu bilance, razinu regulatornog kapitala, rizičnost izloženosti i cjelokupni poslovni model;

iv.

mjere u kojoj se poslovni model i organizacijska struktura institucije smatraju složenima, u skladu s glavom II. poglavljem II. Direktive 2014/59/EU;

(b)

smanjenje profila rizičnosti institucije zbog:

i.

relativnog iznosa izvedenica poravnanih preko središnje druge ugovorne strane;

ii.

mjere u kojoj se institucija može sanirati brzo i bez pravnih prepreka, u skladu s glavom II. poglavljem II. Direktive 2014/59/EU.

7.   Pri utvrđivanju pokazatelja iz stavka 5. točke (b) sanacijsko tijelo uzima u obzir sljedeće elemente:

(a)

je li iznos sredstava koja su odmah raspoloživa za potrebe rekapitalizacije i financiranja likvidnosti, u cilju potpore pogođenoj instituciji u slučaju problema, dostatan da se osigura vjerodostojna i djelotvorna potpora toj instituciji;

(b)

stupanj pravne ili ugovorne sigurnosti da će se sredstava iz točke (a) u cijelosti iskoristiti prije traženja izvanredne javne potpore.

8.   Pokazateljem rizika iz stavka 5. točke (c) uzima se u obzir najviša vrijednost u rasponu iz Priloga I. koraka 3.:

(a)

u slučaju svih institucija koje pripadaju grupi koja podliježe restrukturiranju nakon primitka državnih ili istovjetnih sredstava, npr. u okviru aranžmana financiranja sanacije, i koja je još uvijek u fazi restrukutiranja ili zatvaranja, osim u posljednje dvije godine provedbe plana restrukturiranja;

(b)

u slučaju svih institucija koje su u likvidaciji, do kraja plana likvidacije (u mjeri u kojoj su još uvijek obvezne plaćati doprinos).

U slučaju svih ostalih institucija uzima se u obzir najniža vrijednost u rasponu iz Priloga I. koraka 3.

9.   Za potrebe stavaka 6., 7. i 8. sanacijsko tijelo kao temelj uzima procjene nadležnih tijela ako su one dostupne.

Članak 7.

Relativni ponder svakog stupa i pokazatelja rizika

1.   Pri procjeni profila rizičnosti pojedine institucije sanacijsko tijelo na stupove rizika primjenjuje sljedeće pondere:

(a)

izloženost riziku: 50 %;

(b)

stabilnost i raznolikost izvora financiranja: 20 %;

(c)

važnost institucije za stabilnost financijskog sustava ili gospodarstva: 10 %;

(d)

dodatni pokazatelji rizika koje određuje sanacijsko tijelo: 20 %.

2.   Relativni ponder pokazatelja rizika koje sanacijska tijela procjenjuju za utvrđivanje stupa „izloženost riziku” iznosi kako slijedi:

(a)

regulatorni kapital i prihvatljive obveze koje institucija drži iznad minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL): 25 %;

(b)

omjer financijske poluge: 25 %;

(c)

stopa redovnog osnovnog kapitala: 25 %;

(d)

omjer ukupne izloženosti riziku i ukupne imovine: 25 %;

3.   Svi pokazatelji rizika u stupu „stabilnost i raznolikost izvora financiranja” imaju isti ponder.

4.   Relativni ponder pokazatelja koje sanacijska tijela procjenjuju za utvrđivanje stupa „izloženost riziku” iznosi kako slijedi:

(a)

aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije: 45 %;

(b)

članstvo u institucionalnom sustavu zaštite: 45 %;

(c)

razina prethodnih izvanrednih javnih financijskih potpora: 10 %;

Pri primjeni pokazatelja iz točke (b) sanacijsko tijelo uzima u obzir relativni ponder pokazatelja iz točke (a).

Članak 8.

Primjena pokazatelja rizika u posebnim slučajevima

1.   Ako je nadležno tijelo instituciji odobrilo izuzeće u skladu s člancima 8. i 21. Uredbe (EU) br. 575/2013, pokazatelj iz članka 6. stavka 3. točke (b) ove Uredbe sanacijsko tijelo primjenjuje na razini likvidnosne podgrupe. Ocjena dobivena na temelju tog pokazatelja na razini likvidnosne podgrupe pripisuje se svakoj instituciji koja pripada toj likvidnosnoj podgrupi za potrebe izračunavanja pokazatelja rizika institucije.

2.   Ako je nadležno tijelo instituciju na pojedinačnoj razini u cijelosti izuzelo od primjene kapitalnih zahtjeva u skladu s člankom 7. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 i ako je sanacijsko tijelo tu istu instituciju na pojedinačnoj razini u cijelosti izuzelo od primjene minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL) u skladu s člankom 45. stavkom 12. Direktive 2014/59/EU, pokazatelj iz članka 6. stavka 2. točke (a) ove Uredbe može se izračunati na konsolidiranoj osnovi. Ocjena dobivena na temelju tog pokazatelja na konsolidiranoj razini pripisuje se svakoj instituciji koja pripada grupi za potrebe izračunavanja pokazatelja rizika institucije.

3.   Ako je nadležno tijelo instituciji odobrilo izuzeće u drugim okolnostima definiranima u Uredbi (EU) br. 575/2013, odgovarajući se pokazatelji mogu izračunati na konsolidiranoj razini. Ocjena dobivena na temelju tih pokazatelja na konsolidiranoj razini pripisuje se svakoj instituciji koja pripada grupi za potrebe izračunavanja pokazatelja rizika institucije.

Članak 9.

Primjena prilagodbe osnovnog godišnjeg doprinosa riziku

1.   Sanacijsko tijelo za svaku instituciju utvrđuje dodatni multiplikator za prilagodbu riziku kombiniranjem pokazatelja rizika iz članka 6. u skladu s formulom i postupcima iz Priloga I.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 10., godišnji doprinos svake institucije za pojedino razdoblje doprinosa sanacijsko tijelo utvrđuje množenjem osnovnog godišnjeg doprinosa dodatnim multiplikatorom za prilagodbu riziku u skladu s formulom i postupcima iz Priloga I.

3.   Multiplikator za prilagodbu riziku iznosi od 0,8 do 1,5.

Članak 10.

Godišnji doprinosi malih institucija

1.   Institucije čije su ukupne obveze po odbitku regulatornog kapitala i osiguranih depozita jednake ili manje od 50 000 000 EUR i čija je ukupna imovina manja od 1 000 000 000 EUR plaćaju paušalni iznos od 1 000 EUR kao godišnji doprinos za svako razdoblje doprinosa.

2.   Institucije čije su ukupne obveze po odbitku regulatornog kapitala i osiguranih depozita više od 50 000 000 EUR, ali nisu više od 100 000 000 EUR i čija je ukupna imovina manja od 1 000 000 000 EUR plaćaju paušalni iznos od 2 000 EUR kao godišnji doprinos za svako razdoblje doprinosa.

3.   Institucije čije su ukupne obveze po odbitku regulatornog kapitala i osiguranih depozita više od 100 000 000 EUR, ali nisu više od 150 000 000 EUR i čija je ukupna imovina manja od 1 000 000 000 EUR plaćaju paušalni iznos od 7 000 EUR kao godišnji doprinos za svako razdoblje doprinosa.

4.   Institucije čije su ukupne obveze po odbitku regulatornog kapitala i osiguranih depozita više od 150 000 000 EUR, ali nisu više od 200 000 000 EUR i čija je ukupna imovina manja od 1 000 000 000 EUR plaćaju paušalni iznos od 15 000 EUR kao godišnji doprinos za svako razdoblje doprinosa.

5.   Institucije čije su ukupne obveze po odbitku regulatornog kapitala i osiguranih depozita više od 200 000 000 EUR, ali nisu više od 250 000 000 EUR i čija je ukupna imovina manja od 1 000 000 000 EUR plaćaju paušalni iznos od 26 000 EUR kao godišnji doprinos za svako razdoblje doprinosa.

6.   Institucije čije su ukupne obveze po odbitku regulatornog kapitala i osiguranih depozita više od 250 000 000 EUR, ali nisu više od 300 000 000 EUR i čija je ukupna imovina manja od 1 000 000 000 EUR plaćaju paušalni iznos od 50 000 EUR kao godišnji doprinos za svako razdoblje doprinosa.

7.   Ne dovodeći u pitanje stavak 8., ako institucija pruži dostatne dokaze da je paušalni iznos iz stavaka 1. do 6. viši od doprinosa izračunanog u skladu s člankom 5., sanacijsko tijelo primjenjuje niži iznos.

8.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1. do 6., sanacijsko tijelo može donijeti obrazloženu odluku kojom se utvrđuje da je profil rizičnosti institucije nerazmjeran njezinoj maloj veličini i na tu instituciju primijeniti članke 5., 6., 7., 8. i 9. Ta se odluka temelji na sljedećim kriterijima:

(a)

poslovni model institucije;

(b)

informacije koje je institucija dostavila u skladu s člankom 14.;

(c)

stupovi i pokazatelji rizika iz članka 6.;

(d)

procjena nadležnog tijela u pogledu profila rizičnosti institucije.

9.   Stavci 1. do 8. ne primjenjuju se na institucije čije ukupne obveze po odbitku regulatornog kapitala i osiguranih depozita ne prelaze 300 000 000 EUR nakon isključenja obveza iz članka 5. stavka 1.

10.   Isključenja iz članka 5. stavka 1. ne uzimaju se u obzir pri primjeni stavaka 1. do 9. na institucije čije ukupne obveze po odbitku regulatornog kapitala i osiguranih depozita ne prelaze 300 000 000 EUR prije isključenja obveza iz članka 5. stavka 1.

Članak 11.

Godišnji doprinosi institucija obuhvaćenih člankom 45. stavkom 3. Direktive 2014/59/EU

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 10., godišnji doprinosi institucija iz članka 45. stavka 3. Direktive 2014/59/EU izračunavaju se u skladu s člankom 9. primjenom 50 % njihova osnovnog doprinosa.

2.   Ako se aranžman financiranja sanacije koristi u odnosu na instituciju iz članka 45. stavka 3. Direktive 2014/59/EU u državi članici za potrebe u skladu s člankom 101. Direktive 2014/59/EU, sanacijsko tijelo može donijeti obrazloženu odluku kojom se utvrđuje da se članci 5., 6., 7., 8. i 9. primjenjuju na institucije čiji je profil rizičnosti sličan ili viši od profila rizičnosti institucije koja je koristila aranžman financiranja sanacije za potrebe u skladu s člankom 101. Direktive 2014/59/EU. Pri utvrđivanju sličnosti profila rizičnosti za potrebe obrazložene odluke sanacijsko tijelo uzima u obzir sve sljedeće elemente:

(a)

poslovni model institucije;

(b)

informacije koje je institucija dostavila u skladu s člankom 14.;

(c)

stupove i pokazatelje rizika iz članka 6.;

(d)

procjenu nadležnog tijela u pogledu profila rizičnosti institucije.

Članak 12.

Nove institucije pod nadzorom ili promjena statusa

1.   Ako je institucija nova institucija pod nadzorom samo u jednom dijelu razdoblja doprinosa, djelomični doprinos utvrđuje se primjenom metodologije iz odjeljka 3. na iznos njezina godišnjeg doprinosa izračunan tijekom sljedećeg razdoblja doprinosa uzimajući u obzir broj punih mjeseci razdoblja doprinosa tijekom kojih je institucija pod nadzorom.

2.   Promjena statusa institucije, uključujući male institucije, tijekom razdoblja doprinosa ne utječe na godišnji doprinos koji se plaća za tu godinu.

Članak 13.

Postupak prikupljanja godišnjih doprinosa

1.   Sanacijsko tijelo najkasnije do 1. svibnja svake godine obavješćuje sve institucije iz članka 2. o odluci o utvrđivanju godišnjeg doprinosa svake od njih.

2.   Sanacijsko tijelo o toj odluci obavješćuje na sljedeće načine:

(a)

elektroničkim ili sličnim komunikacijskim sredstvima s mogućnošću potvrde primitka;

(b)

preporučenom poštom s potvrdom o primitku.

3.   Odlukom se utvrđuju uvjet i sredstva plaćanja godišnjeg doprinosa te udio neopozivih obveza plaćanja iz članka 103. Direktive 2014/59/EU koji svaka institucija može koristiti. Sanacijsko tijelo prihvaća kolateral samo ako vrsta kolaterala i njegovi uvjeti omogućuju brzu realizaciju, uključujući u slučaju odluke o sanaciji tijekom vikenda. Kolateral treba vrednovati konzervativno kako bi se uzeli u obzir značajno pogoršani tržišni uvjeti.

4.   Ne dovodeći u pitanje druge pravne lijekove dostupne sanacijskom tijelu, institucija je u slučaju djelomičnog plaćanja, neplaćanja ili neispunjenja zahtjeva iz ove odluke podložna dnevnoj novčanoj kazni na nepodmireni iznos doprinosa.

Dnevne zatezne kamate obračunavaju se dnevno na dospjeli iznos primjenom kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje glavne operacije refinanciranja, kako je objavljeno u seriji C Službenog lista Europske unije na snazi prvog kalednarskog dana u mjesecu dospijeća, uvećano za 8 postotnih bodova od datuma dospijeća iznosa.

5.   Ako je institucija nova institucija pod nadzorom samo u jednom dijelu razdoblja doprinosa, djelomični godišnji doprinos naplaćuje se zajedno s godišnjim doprinosom za sljedeće razdoblje doprinosa.

ODJELJAK 3.

ADMINISTRATIVNI ASPEKTI I SANKCIJE

Članak 14.

Obveze izvješćivanja institucija

1.   Institucije dostavljaju sanacijskom tijelu posljednje odobrene financijske izvještaje dostupne prije 31. prosinca godine koja prethodi razdoblju doprinosa, zajedno s mišljenjem ovlaštenog revizora ili revizorskog društva, u skladu s člankom 32. Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (15).

2.   Institucije sanacijskom tijelu dostavljaju barem informacije iz Priloga II. na razini pojedinačnih subjekata.

3.   Informacije iz Priloga II. koje su obuhvaćene zahtjevima za nadzorno izvješćivanje utvrđenima Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 680/2014 (16) ili, ako je primjenjivo, drugim zahtjevom za nadzorno izvješćivanje koji se na instituciju primjenjuje u skladu s nacionalnim zakonodavstvom dostavljaju se sanacijskom tijelu kako ih je institucija navela u posljednjem mjerodavnom nadzornom izvješću dostavljenom nadležnom tijelu u odnosu na referentnu godinu godišnjeg financijskog izvještaja iz stavka 1.

4.   Informacije iz stavaka 1., 2. i 3. dostavljaju se najkasnije do 31. siječnja svake godine u odnosu na godinu koja je završila 31. prosinca prethodne godine ili primjenjivu relevantnu financijsku godinu. Ako 31. siječnja nije radni dan, informacije se dostavljaju sljedeći radni dan.

5.   Ako je informacije ili podatke dostavljene sanacijskim tijelima potrebno ažurirati ili ispraviti, ažurirane informacije odnosno ispravci dostavljaju se sanacijskim tijelima bez nepotrebnog odlaganja.

6.   Institucije dostavljaju informacije iz Priloga II. u skladu s formatima i načinima prikazivanja podataka koje odredi sanacijsko tijelo.

7.   Informacije koje se dostavljaju u skladu sa stavcima 2. i 3. podliježu zahtjevima o povjerljivosti i profesionalnoj tajni iz članka 84. Direktive 2014/59/EU.

Članak 15.

Obveze sanacijskih tijela u pogledu razmjene informacija

1.   Za potrebe izračunavanja nazivnika predviđenog u stupu rizika iz članka 7. stavka 1. točke (c) sanacijska tijela svake godine do 15. siječnja Europskom nadležnom tijelu za bankarstvo (EBA-i) dostavljaju informacije koje su primila od svih institucija s poslovnim nastanom na njihovu državnom području koje se odnose na međubankovne obveze i depozite iz Priloga I. na agregatnoj razini.

2.   EBA do 1. ožujka svake godine svakom sanacijskom tijelu priopćuje vrijednost nazivnika stupa rizika iz članka 7. stavka 1. točke (c).

Članak 16.

Obveze izvješćivanja sustava osiguranja depozita

1.   Sustavi osiguranja depozita do 31. siječnja svake godine dostavljaju sanacijskim tijelima izračun prosječnog iznosa osiguranih depozita u prethodnoj godini, koji se izračunava tromjesečno, za sve kreditne institucije koje su njihovi članovi.

2.   Te se informacije dostavljaju i na pojedinačnoj i na agregatnoj razini dotičnih kreditnih institucija kako bi se sanacijskim tijelima omogućilo da utvrde godišnju ciljnu razinu aranžmana financiranja sanacije u skladu s člankom 4. stavkom 2. i da utvrde osnovni godišnji doprinos svake institucije u skladu s člankom 5.

Članak 17.

Osiguravanje provedbe

1.   Ako institucije ne dostave sve informacije iz članka 14. u roku predviđenom u tom članku, sanacijska tijela pri izračunu godišnjeg doprinosa dotične institucije koriste procjene ili vlastite pretpostavke.

2.   Ako se informacije ne dostave do 31. siječnja svake godine, sanacijsko tijelo dotičnoj instituciji može pripisati najviši multiplikator za prilagodbu riziku, kako je navedeno u članku 9.

3.   Ako je informacije koje su institucije dostavile sanacijskom tijelu potrebno prepraviti ili revidirati, sanacijsko će tijelo prilagoditi godišnji doprinos u skladu s ažuriranim informacijama pri izračunu godišnjeg doprinosa institucije za sljedeće razdoblje doprinosa.

4.   Razlika između godišnjeg doprinosa izračunanog i plaćenog na temelju informacija koje je bilo potrebno prepraviti ili revidirati i godišnjeg doprinosa koji je potrebno platiti nakon prilagodbe godišnjeg doprinosa namiruje se u iznosu godišnjeg doprinosa za sljedeće razdoblje doprinosa. Prilagodba se vrši smanjenjem ili povećanjem doprinosa za sljedeće razdoblje doprinosa.

Članak 18.

Administrativne sankcije i druge administrativne mjere

Osobama ili subjektima odgovornima za povrede ove Uredbe sanacijska tijela mogu izreći administrativne sankcije i druge administrativne mjere u skladu s člankom 110. Direktive 2014/59/EU.

ODJELJAK 4.

DOGOVORI O SURADNJI

Članak 19.

Dogovori o suradnji

1.   Nadležna tijela pomažu sanacijskim tijelima, na zahtjev, pri obavljanju zadaća iz ove Uredbe kako bi se osiguralo stvarno plaćanje doprinosa.

2.   Nadležna tijela dostavljaju sanacijskim tijelima, na zahtjev, podatke za kontakt institucija kojima se priopćuju odluke iz članka 13. stavka 1. najkasnije do 1. travnja svake godine, ili sljedeći radni dan ako je 1. travnja neradni dan. Ti podaci za kontakt upućuju na ime pravne osobe, ime fizičke osobe koja zastupa pravnu osobu, adresu, adresu elektroničke pošte, broj telefona, broj telefaksa ili druge informacije koje omogućuju identifikaciju institucije.

3.   Nadležna tijela sanacijskim tijelima dostavljaju sve informacije koje sanacijskim tijelima omogućuju izračunavanje godišnjih doprinosa, a posebno sve informacije povezane s dodatnom prilagodbom riziku te relevantnim izuzećima koja su nadležna tijela odobrila institucijama na temelju Direktive 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 575/2013.

ODJELJAK 5.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 20.

Prijelazne odredbe

1.   Ako informacije potrebne za određeni pokazatelj iz Priloga II. nisu uključene u primjenjivi zahtjev za nadzorno izvješćivanje iz članka 14. za referentnu godinu, taj se pokazatelj rizika ne primjenjuje dok zahtjev za nadzorno izvješćivanje ne postane primjenjiv. Ponder ostalih dostupnih pokazatelja rizika razvrstava se razmjerno njihovu ponderu, kako je predviđeno u članku 7., tako da zbroj njihovih pondera bude 1. Ako u 2015. neka od informacija koje se zahtijevaju u članku 16. sustavu osiguranja depozita nije dostupna do 31. siječnja za potrebe izračunavanja godišnje ciljne razine iz članka 4. stavka 2. ili osnovnog godišnjeg doprinosa pojedine institucije iz članka 5., odgovarajuće će kreditne institucije, nakon obavijesti sustava osiguranja depozita, sanacijskim tijelima tu informaciju dostaviti do tog datuma. Odstupajući od članka 13. stavka 1., kada je riječ o doprinosima koji se plaćaju u 2015., sanacijska tijela obavješćuju svaku instituciju iz članka 2. o odluci o utvrđivanju njihova godišnjeg doprinosa najkasnije do 30. studenoga 2015.

2.   Odstupajući od članka 13. stavka 4., kada je riječ o doprinosima koji se plaćaju u 2015., iznos plativ na temelju odluke iz članka 13. stavka 3. plaća se do 31. prosinca 2015.

3.   Odstupajući od članka 14. stavka 4., kada je riječ o informacijama koje se sanacijskom tijelu dostavljaju u 2015., informacije iz tog stavka dostavljaju se najkasnije do 1. rujna 2015.

4.   Odstupajući od članka 16. stavka 1., sustavi osiguranja depozita sanacijskom tijelu dostavljaju informacije o iznosu osiguranih dopozita na dan 31. srpnja 2015. do 1. rujna 2015.

5.   Do kraja početnog razdoblja iz članka 69. stavka 1. Uredbe (EU) br. 806/2014 države članice mogu institucijama čije su ukupne obveze po odbitku regulatornog kapitala i osiguranih depozita više od 300 000 000 EUR i čija je ukupna imovina jednaka ili manja od 3 000 000 EUR omogućiti da plate paušalni iznos od 50 000 EUR za prvih 300 000 000 EUR ukupnih obveza po odbitku vlastitog kapitala i osiguranih depozita. Za ukupne obveze po odbitku regulatornog kapitala i osiguranih depozita iznad 300 000 000 EUR te institucije plaćaju doprinos u skladu s člancima 4. do 9. ove Uredbe.

Članak 21.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ona se primjenjuje od 1. siječnja 2015.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 21. listopada 2014.

Za Komisiju

Predsjednik

José Manuel BARROSO


(1)  SL L 173, 12.6.2014., str. 190.

(2)  Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ Tekst značajan za EGP (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).

(3)  Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).

(4)  Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 225, 30.7.2014., str. 1.).

(5)  Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (SL L 201, 27.7.2012., str. 1.).

(6)  Uredba (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012 (SL L 257, 28.8.2014., str. 1.).

(7)  Direktiva 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita (SL L 173, 12.6.2014., str. 149.).

(8)  Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ (SL L 145, 30.4.2004., str. 1.).

(9)  Direktiva Vijeća 86/635/EEZ od 8. prosinca 1986. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima banaka i drugih financijskih institucija (SL L 372, 31.12.1986., str. 1.).

(10)  Uredba (EZ) br. 1606/2002 Europskog Parlamenta i Vijeća od 19. srpnja 2002. o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda (SL L 243, 11.9.2002., str. 1.).

(11)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/61 оd 10. listopada 2014. o dopuni Uredbe (EU) 575/2013 u pogledu zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija (vidjeti stranicu 1. ovog Službenog lista).

(12)  Uredba (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012 (SL L 257, 28.8.2014., str. 1.).

(13)  Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.).

(14)  Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (SL L 174, 1.7.2011., str. 1.).

(15)  Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.).

(16)  Provedbena uredba Komisije (EU) br. 680/2014 оd 16. travnja 2014. o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda o nadzornom izvješćivanju institucija u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 191, 28.6.2014., str. 1.).


PRILOG I.

POSTUPAK ZA IZRAČUNAVANJE GODIŠNJIH DOPRINOSA INSTITUCIJA

KORAK 1.

Izračunavanje sirovih pokazatelja

Sanacijsko tijelo izračunava sljedeće pokazatelje primjenom sljedećih mjera:

Stup

Pokazatelj

Mjere

Izloženost riziku

Regulatorni kapital i prihvatljive obveze koje institucija drži iznad minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL)

Formula

Gdje za potrebe ovog pokazatelja:

 

Regulatorni kapital znači zbroj osnovnog kapitala i dopunskog kapitala u skladu s definicijom iz članka 4. stavka 1. točke 118. Uredbe (EU) br. 575/2013.

 

Prihvatljive obveze zbroj su obveza iz članka 2. stavka 1. točke 71. Direktive 2104/59/EU.

 

Ukupne obveze kako su definirane u članku 3. stavku 11. ove Uredbe. Obveze iz izvedenica uključuju se u ukupne obveze na osnovi potpunog priznavanja prava na netiranje druge ugovorne strane.

 

MREL znači minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze kako je definiran u članku 45. stavku 1. Direktive 2014/59/EU.

Izloženost riziku

Omjer financijske poluge

Omjer financijske poluge kako je definiran u članku 429. Uredbe (EU) br. 575/2013 i iskazan u okviru izvješćivanja u skladu s Prilogom X. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 680/2014.

Izloženost riziku

Stopa redovnog osnovnog kapitala

Stopa redovnog osnovnog kapitala kako je definirana u članku 92. Uredbe (EU) br. 575/2013 i iskazana u okviru izvješćivanja u skladu s Prilogom I. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 680/2014.

Izloženost riziku

TRE/Ukupna imovina

Formula

Gdje:

 

TRE znači ukupni iznos izloženosti riziku kako je definiran u članku 92. stavku 3. Uredbe (EU) br. 575/2013.

 

Ukupna imovina definirana je u članku 3. stavku 12. ove Uredbe.

Stabilnost i raznolikost izvora financiranja

Omjer neto stabilnih izvora financiranja

Omjer neto stabilnih izvora financiranja iskazan u skladu s člankom 415. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Stabilnost i raznolikost izvora financiranja

Omjer likvidnosne pokrivenosti

Omjer likvidnosne pokrivenosti iskazan u skladu s člankom 415. Uredbe (EU) br. 575/2013 i Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2015/61.

Važnost institucije za stabilnost financijskog sustava ili gospodarstva

Udio međubankovnih kredita i depozita u EU-u

Formula

Gdje:

 

Međubankovni krediti definiraju se kao zbroj knjigovodstvenih iznosa kredita i predujmova kreditnim institucijama i drugim financijskim društvima kako je utvrđeno za potrebe obrazaca broj 4.1., 4.2., 4.3. i 4.4. iz Priloga III. Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 680/2014.

 

Međubankovni depoziti definiraju se kao knjigovodstveni iznos depozita kreditnih institucija i drugih financijskih društava kako je utvrđeno za potrebe obrasca broj 8.1. iz Priloga III. Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 680/2014.

 

Ukupni međubankovni krediti i depoziti u EU-u zbroj su ukupnih međubankovnih kredita i depozita koje institucije drže u svakoj državi članici, izračnano u skladu s člankom 15.

KORAK 2.

Diskretizacija pokazatelja

1.

U sljedećoj formuli n je indeks institucija, i indeks pokazatelja unutar stupova i j indeks stupova.

2.

Za svaki sirovi pokazatelj koji proizlazi iz koraka 1., xi,j , osim pokazatelja „razina prethodnih izvanrednih javnih financijskih potpora”, sanacijsko tijelo izračunava broj skupova, ki,j , kao najbliži cijeli broj:

Formula,

gdje je:

N broj institucija koje pridonose aranžmanu financiranja sanacije za koje se izračunava pokazatelj;

Formula;

Formula;

Formula.

3.

Za svaki pokazatelj, osim pokazatelja „razina prethodnih izvanrednih javnih financijskih potpora”, sanacijsko tijelo svakom skupu pripisuje isti broj institucija, počevši tako da institucije s najmanjim vrijednostima sirovog pokazatelja pripisuje prvom skupu. U slučaju da se broj institucija ne može točno podijeliti s brojem skupova, svakom od prvih r skupova, počevši od skupa koji sadržava institucije s najmanjom vrijednosti sirovog pokazatelja, gdje je r ostatak dijeljenja broja institucija, N, s brojem skupova, ki,j , pripisuje se još po jedna institucija.

4.

Za svaki pokazatelj, osim pokazatelja „razina prethodnih izvanrednih javnih financijskih potpora”, sanacijsko tijelo svim institucijama koje pripadaju određenom skupu pripisuje vrijednost reda skupa, računajući slijeva na desno, tako da se vrijednost diskretiziranog pokazatelja definira kao Iij,n = 1,…, ki,j .

5.

Ovaj se korak primjenjuje na pokazatelje iz članka 6. stavka 5. točaka (a) i (b) samo ako ih sanacijsko tijelo utvrdi kao kontinuirane varijable.

KORAK 3.

Razvrstavanje pokazatelja

Sanacijsko tijelo razvrstava svaki pokazatelj koji proizlazi iz koraka 2., Ii,j , unutar raspona 1 – 1 000 primjenom sljedeće formule:

Image,

gdje su argumenti minimalne i maksimalne funkcije vrijednosti svih institucija koje pridonose aranžmanu financiranja sanacije za koje se izračunava pokazatelj.

KORAK 4.

Uključivanje pripisanog predznaka

1.

Sanacijsko tijelo na pokazatelje primjenjuje sljedeće predznake:

Stup

Pokazatelj

Predznak

Izloženost riziku

Regulatorni kapital i prihvatljive obveze koje institucija drži iznad minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze

Izloženost riziku

Omjer financijske poluge

Izloženost riziku

Stopa redovnog osnovnog kapitala

Izloženost riziku

TRE/Ukupna imovina

+

Stabilnost i raznolikost izvora financiranja

Omjer neto stabilnih izvora financiranja

Stabilnost i raznolikost izvora financiranja

Omjer likvidnosne pokrivenosti

Važnost institucije za stabilnost financijskog sustava ili gospodarstva

Udio međubankovnih kredita i depozita u EU-u

+

Dodatni pokazatelji rizika koje određuje sanacijsko tijelo

Članstvo u institucionalnom sustavu zaštite

Dodatni pokazatelji rizika koje određuje sanacijsko tijelo

Razina prethodnih izvanrednih javnih financijskih potpora

+

U slučaju pokazatelja s pozitivnim predznakom, više vrijednosti odgovaraju većoj rizičnosti institucije. U slučaju pokazatelja s negativnim predznakom, više vrijednosti odgovaraju manjoj rizičnosti institucije.

Sanacijsko tijelo utvrđuje pokazatelje aktivnosti trgovanja, izvanbilančnih izloženosti, izvedenica, složenosti i mogućnosti sanacije i određuje odgovarajući predznak.

2.

Sanacijsko tijelo primjenjuje sljedeću pretvorbu na svaki razvrstani pokazatelj koji proizlazi iz koraka 3., RIij,n , u svrhu uključenja njegova predznaka:

TRIij,n =

RIij,n

if sign = „–”

1 001 – RIij,n

if sign = „+”

KORAK 5.

Izračunavanje kompozitnog pokazatelja

1.

Sanacijsko tijelo agregira pokazatelje i unutar svakog stupa j putem ponderiranog aritmetičkog prosjeka primjenom sljedeće formule:

Formula,

gdje je:

 

wij ponder pokazatelja i u stupu j kako je definirano u članku 7.;

 

Nj broj pokazatelja unutar stupa j.

2.

Za potrebe izračunavanja kompozitnog pokazatelja sanacijsko tijelo agregira stupove j putem ponderiranog aritmetičkog prosjeka primjenom sljedeće formule:

Formula,

gdje je:

 

Wj ponder stupa kako je definirano u članku 7.;

 

J broj stupova.

3.

Sanacijsko tijelo primjenjuje sljedeću pretvorbu kako bi u konačnom kompozitnom pokazatelju bile sadržane više vrijednosti za institucije s višim profilom rizičnosti:

Formula.

KORAK 6.

Izračunavanje godišnjih doprinosa

1.

Sanacijsko tijelo razvrstava konačni kompozitni pokazatelj koji proizlazi iz koraka 5., FCIn , unutar raspona utvrđenog u članku 9. primjenom sljedeće formule:

Image,

gdje su argumenti minimalne i maksimalne funkcije vrijednosti svih institucija koje pridonose aranžmanu financiranja sanacije za koje se izračunava konačni kompozitni pokazatelj.

2.

Sanacijsko tijelo izračunava godišnji doprinos svake institucije n, osim institucija koje podliježu članku 10. i osim paušalnog dijela doprinosa institucija na koje države članice primjenjuju članak 20. stavak 5., kao:

Image,

gdje je:

 

p, q indeks institucija;

 

Target godišnji cilj kako ga je odredilo sanacijsko tijelo u skladu s člankom 4. stavkom 2., umanjen za zbroj doprinosa izračunanih u skladu s člankom 10. i umanjeno za zbroj mogućih paušalnih iznosa u skladu s člankom 20. stavkom 5.;

 

Bn iznos obveza (isključujući regulatorni kapital) po odbitku osiguranih depozita institucije n, prilagođen u skladu s člankom 5. i ne dovodeći u pitanje članak 20. stavak 5.


PRILOG II.

PODACI KOJI SE DOSTAVLJAJU SANACIJSKIM TIJELIMA

Ukupna imovina prema definiciji iz članka 3. stavka 12.

Ukupne obveze prema definiciji iz članka 3. stavka 11.

Obveze obuhvaćene člankom 5. stavkom 1. točkama (a), (b), (c), (d), (e) i (f)

Obveze koje proizlaze iz ugovora o izvedenicama

Obveze koje proizlaze iz ugovora o izvedenicama vrednovane u skladu s člankom 5. stavkom 3.

Osigurani depoziti

Ukupna izloženost riziku

Regulatorni kaptial

Stopa redovnog osnovnog kapitala

Prihvatljive obveze

Omjer financijske poluge

Omjer likvidnosne pokrivenosti

Omjer neto stabilnih izvora financiranja

Međubankovni krediti

Međubankovni depoziti


Top