20.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 148/17

(1)

Primjena napredne metode za utvrđivanje kapitalnih zahtjeva za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju (CVA) može uključivati druge ugovorne strane za koje kreditna marža na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza na ugovore o razmjeni (CDS) nije raspoloživa. U takvom slučaju institucije trebaju primijeniti maržu koja je primjerena uzimajući u obzir rejting, sektor i regiju druge ugovorne strane („zamjenska marža”) u skladu s člankom 383. stavkom 1. trećim podstavkom Uredbe (EU) br. 575/2013.

(2)

Pravilima o utvrđivanju zamjenske marže za CVA rizik treba predvidjeti primjenu širokih kategorija za rejting, sektor i regiju te institucijama osigurati fleksibilnost potrebnu za utvrđivanje najprimjerenije zamjenske marže na temelju njihove stručne procjene.

(3)

Pri detaljnijem utvrđivanju načina na koji institucije pri procjenjivanju primjerene zamjenske marže za utvrđivanje kapitalnih zahtjeva trebaju u obzir uzimati karakteristike rejtinga, sektora i regije pojedinačnog izdavatelja, kako se zahtijeva Uredbom (EU) br. 575/2013, treba uspostaviti pravila za razmatranje tih karakteristika s obzirom na minimalne kategorije svake karakteristike kako bi se osigurala usklađena primjena tih uvjeta.

(4)

Nadalje, u slučaju pojedinačnih izdavatelja, kada primjerice postoji veza između regionalnog ili lokalnog tijela i države, trebalo bi dopustiti procjenu primjerene zamjenske marže na temelju kreditne marže pojedinačnog izdavatelja ako se tako postiže primjerenija procjena.

(5)

Da bi se primjereno izračunali kapitalni zahtjevi za CVA rizik, zamjenska bi se marža trebala utvrditi na temelju podataka zabilježenih na likvidnom tržištu, a pretpostavke u pogledu podataka, primjerice interpolacija i ekstrapolacija podataka u odnosu na različite rokove, trebaju biti konceptualno dobre.

(6)

Da bi se osigurala konvergencija prakse među institucijama i izbjegle nedosljednosti – s obzirom na to da implicirane vjerojatnosti nastanka statusa neispunjivanja obveze (probabilities of default, PD), kreditne marže na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza na ugovore o razmjeni (CDS) i gubitci zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza (LGD) čine jednadžbu s dvjema nepoznanicama, a na tržištu je uobičajeno koristiti fiksnu vrijednost za LGD u cilju izvođenja impliciranog PD-a iz tržišnih marži – institucije bi trebale koristiti vrijednost „LGDMKT” koja je usklađena s fiksnim LGD-om koji sudionici na tržištu primjenjuju za utvrđivanje impliciranih PD-ova iz likvidnih kreditnih raspona kojima se trguje i koji se koriste za utvrđivanje zamjenske kreditne marže za predmetnu ugovornu stranu.

(7)

Da bi se dopustila primjena napredne CVA metode za ograničeni broj manjih portfelja, primjereno je razmotriti portfelj kao skup za netiranje kako je definiran u članku 272. stavku 4. Uredbe (EU) br. 575/2013, broj transakcija metodom internog modela („IMM”) koje podliježu kapitalnim zahtjevima za CVA rizik i veličinu skupova za netiranje koji nisu obuhvaćeni metodom internog modela i koji podliježu kapitalnim zahtjevima za CVA rizik te ih ograničiti u smislu postotka ukupnog broja transakcija koje podliježu kapitalnim zahtjevima za CVA rizik te postotka ukupne veličine svih skupova za netiranje koji podliježu izračunu kapitalnih zahtjeva za CVA rizik, čime bi se u obzir uzele različite dimenzije institucija.

(8)

Da bi se umanjila odstupanja u primjeni napredne CVA metode za ograničeni broj manjih portfelja, napredna CVA metoda trebala bi se prestati primjenjivati samo kad se kvantitativna ograničenja prekrše u dvama uzastopnim tromjesečjima.

(9)

Nadalje, da bi se nadležnim tijelima omogućilo učinkovito obavljanje njihovih nadzornih dužnosti, ona bi trebala znati kad zahtjevi za ograničeni broj manjih portfelja više nisu ispunjeni; stoga institucije moraju o takvim slučajevima obavijestiti nadležna tijela.

(10)

Ova se Uredba temelji na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koji je Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo dostavilo Komisiji.

(11)

Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo provelo je otvoreno javno savjetovanje o nacrtu regulatornih tehničkih standarda na kojima se temelji ova Uredba, analiziralo je moguće povezane troškove i koristi te zatražilo očitovanje Interesne skupine za bankarstvo uspostavljene u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (1),

(a)

zamjenska marža utvrđena je razmatranjem svih karakteristika rejtinga, sektora i regije druge ugovorne strane kako je određeno u točkama (b), (c) i (d);

(b)

karakteristika rejtinga utvrđena je razmatranjem unaprijed utvrđene hijerarhije izvora internog i vanjskog rejtinga. Rejtinzi se raspoređuju u stupnjeve kreditne kvalitete kako je navedeno u članku 384. stavku 2. Uredbe (EU) br. 575/2013. Kad je raspoloživo više vanjskih rejtinga, njihov raspored u stupnjeve kreditne kvalitete orijentira se prema pristupu za više kreditnih procjena kako je uređeno člankom 138. te Uredbe;

(c)

karakteristika sektora utvrđena je razmatranjem barem sljedećih kategorija:

(d)

karakteristika regije utvrđena je razmatranjem barem sljedećih kategorija:

(e)

zamjenska marža reprezentativan je odraz raspoloživih kreditnih marži na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza na ugovore o razmjeni i marži drugih likvidnih instrumenata kreditnog rizika kojima se trguje, odgovara mjerodavnoj kombinaciji primjenjivih kategorija i ispunjuje kriterije o kvaliteti podataka iz stavka 3.;

(f)

primjerenost zamjenske marže ne utvrđuje se u pogledu visine marže, nego u pogledu volatilnosti.

(a)

regionalno ili lokalno tijelo i država imaju jednak rejting;

(b)

ne postoji rejting za regionalno ili lokalno tijelo.

(a)

broj svih transakcija koje nisu obuhvaćene metodom internog modela i koje podliježu kapitalnim zahtjevima za CVA rizik ne premašuje 15 % ukupnog broja transakcija koje podliježu kapitalnim zahtjevima za CVA rizik;

(b)

veličina svakog pojedinačnog skupa za netiranje koji nije obuhvaćen metodom internog modela i koji podliježe kapitalnim zahtjevima za CVA rizik ne premašuje 1 % ukupne veličine svih skupova za netiranje koji podliježu izračunu kapitalnih zahtjeva za CVA rizik;

(c)

ukupna veličina svih pojedinačnih skupova za netiranje koji nisu obuhvaćeni metodom internog modela i koji podliježu kapitalnim zahtjevima za CVA rizik ne premašuje 10 % ukupne veličine svih skupova za netiranje koji podliježu izračunu kapitalnih zahtjeva za CVA rizik.

(a)

broj transakcija koje nisu obuhvaćene metodom internog modela u odnosu na ukupni broj transakcija;

(b)

pojedinačnu veličinu najvećeg skupa za netiranje koji nije obuhvaćen metodom internog modela u odnosu na ukupnu veličinu svih skupova za netiranje i

(c)

ukupnu veličinu svih skupova za netiranje koji nisu obuhvaćeni metodom internog modela u odnosu na ukupnu veličinu svih skupova za netiranje.