Accept Refuse

EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32014R0404

Delegirana uredba Komisije (EU) br. 404/2014 оd 17. veljače 2014. o izmjeni Priloga II. Uredbi (EU) br. 510/2011 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu praćenja emisija CO 2 iz novih lakih gospodarskih vozila homologiranih višestupanjskim postupkom Tekst značajan za EGP

OJ L 121, 24.4.2014, p. 1–7 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

In force

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg_del/2014/404/oj

24.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 121/1


DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 404/2014

оd 17. veljače 2014.

o izmjeni Priloga II. Uredbi (EU) br. 510/2011 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu praćenja emisija CO2 iz novih lakih gospodarskih vozila homologiranih višestupanjskim postupkom

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 510/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2011. o utvrđivanju standardnih vrijednosti emisija za nova laka gospodarska vozila kao dio integriranog pristupa Unije s ciljem smanjivanja emisija CO2 iz osobnih i lakih gospodarskih vozila (1), a posebno njezin članak 8. stavak 9. drugi podstavak,

budući da:

(1)

Prilogom XII. Uredbi Komisije (EZ) br. 692/2008 (2) utvrđuje se nova metoda za određivanje emisija CO2 i potrošnje goriva vozila kategorije N1 homologiranih višestupanjskim postupkom (dalje u tekstu „višestupanjska vozila”). Nova će se metoda primjenjivati od 1. siječnja 2014., no već se od 1. siječnja 2013. može primjenjivati na dobrovoljnoj osnovi.

(2)

U dijelu B točki 7. Priloga II. Uredbi (EU) br. 510/2011 određeno je da se specifične emisije CO2 dovršenih vozila dodjeljuju proizvođaču osnovnog vozila. To zahtijeva da se dovršeno višestupanjsko vozilo može prepoznati u postupku praćenja i da se proizvođač osnovnog vozila može identificirati. Zahtijeva i da se određeni podaci koji se odnose na osnovno vozilo odrede u skladu s metodologijom određenom Prilogom XII. Uredbi (EZ) br. 692/2008.

(3)

Proizvođači osnovnog vozila imaju, u skladu s člankom 8. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 510/2011, pravo provjeriti podatke koji se odnose na višestupanjsko vozilo, a na temelju kojih se izračunavaju njihove ciljne vrijednosti specifičnih emisija CO2. Zato je prikladno navesti odgovarajuće podatkovne parametre čime se osigurava da se takva provjera može učinkoviti provesti.

(4)

Metodologija utvrđena u Prilogu XII. Uredbi (EZ) br. 692/2008 primjenjuje se u vezi s nepotpunim i dovršenim vozilima. Međutim, ako se potpuno vozilo dodatno preinačuje prije prve registracije, treba pojasniti da se kao osnovno vozilo koje treba biti praćeno i uzeto u obzir za izračun specifičnih ciljnih vrijednosti emisija upotrebljava masa u voznom stanju i emisije CO2 potpunog vozila.

(5)

Potrebno je još podrobnije navesti podatke koje treba dostaviti kako bi se vrijednosti emisija CO2 višestupanjskih vozila mogle prikladno i učinkoviti pratiti i provjeravati.

(6)

Vozilo se identificira prema identifikacijskom broju vozila (dalje u tekstu „VIN”), tj. alfanumeričkom kodu koji je vozilu dodijelio proizvođač u skladu s Uredbom Komisije (EU) br. 19/2011 (3). Direktivom 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) određeno je, u odjeljku 4. Priloga XVII., da se identifikacijski broj osnovnog vozila, kao osnovno pravilo, zadržava tijekom svih stupnjeva homologacijskog postupka kako bi se osigurala sljedivost postupka. Stoga VIN-om treba biti moguće povezati dovršeno vozilo s osnovnim vozilom i tako odrediti proizvođača osnovnog vozila odgovornog za emisije CO2. Povrh toga, VIN treba omogućiti proizvođaču osnovnog vozila da provjeri odgovarajuće podatke u vezi s osnovnim vozilom. Budući da nema drugih parametara kojima se može uspostaviti takva veza, prikladno je od država članica zahtijevati da sustavom prikupljanja podataka Europske agencije za okoliš prate i Komisiji prijavljuju VIN-ove novoregistriranih vozila kategorije N1.

(7)

Kako bi se izračunale ciljne vrijednosti specifičnih emisija, potrebno je, u skladu s dijelom B točkom 7. Priloga II. Uredbi (EU) br. 510/2011, uzeti u obzir standardnu dodanu masu određenu u skladu s točkom 5.3. Priloga XII. Uredbi (EZ) br. 692/2008. To će zahtijevati praćenje i prijavljivanje mase osnovnog vozila u voznom stanju i tehnički dopuštene najveće mase opterećenog vozila koji omogućuju određivanje standardne dodane mase ili, alternativno, praćenje i prijavljivanje same standardne dodane mase. Nadalje, radi određivanja ulazi li višestupanjsko vozilo u područje primjene Uredbe (EU) br. 510/2011, potrebno je provjeriti prelazi li referentna masa dovršenog vozila granice iz članka 2. stavka 1. te Uredbe.

(8)

Ako države članice ne mogu dostaviti sve zahtijevane parametre u skladu s Prilogom II. Uredbi (EU) br. 510/2011 zbog ustroja svojeg sustava za unošenje podataka o novim lakim gospodarskim vozilima, te parametre mogu dostaviti predmetni proizvođači u obavijesti iz članka 8. stavka 5. Uredbe (EU) br. 510/2011.

(9)

Zbog istog razloga proizvođači mogu, u skladu s Provedbenom odlukom Komisije (EU) br. 293/2012 (5), dostaviti Komisiji i EEA-u VIN-ove koje su dodijelili vozilima prodanima u prethodnoj kalendarskoj godini ili za koje je te godine izdano jamstvo.

(10)

VIN-ove se može, nakon registracije vozila radi puštanja u cestovni promet, povezati sa skupovima podataka koji omogućuju identifikaciju vlasnika vozila. Međutim, sam VIN nije nositelj osobnih podataka te obrada podataka za potrebe Uredbe (EU) br. 510/2011 ne zahtijeva pristup ili obradu bilo kakvih povezanih osobnih podataka. Stoga se praćenje i prijavljivanje VIN-ova ne smatra obradom podataka koja spada u područje primjene Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) ili Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (7). Ipak, poznato je da se VIN-ovi mogu smatrati osjetljivim podacima, između ostalog, s obzirom na sprječavanje krađe vozila i stoga je prikladno osigurati da se VIN-ovi prijavljeni Komisiji i EEA-u ne objavljuju javno.

(11)

Usporedbom VIN-ova koje prijave države članice s onima koje su dali proizvođači, Komisija bi trebala, uz potporu EEA-a, identificirati predmetne proizvođače i vozila te pripremiti privremeni skup podataka u skladu s člankom 10. točkom (b) Provedbene uredbe (EU) br. 293/2012.

(12)

Kako bi se osigurala potpuna usklađenost zahtjeva za praćenje prema Uredbi (EU) br. 510/2011 s onima primjenjivima na osobne automobile prema Uredbi (EZ) br. 443/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (8), prikladno je prilagoditi zahtjeve u Prilogu II. Uredbi (EU) br. 510/2011 o dostavljanju zbirnih podataka i metodologiji za određivanje podataka za praćenje CO2 za laka gospodarska vozila.

(13)

Prilog II. Uredbi (EU) br. 510/2011 treba stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Prilog II. Uredbi (EU) br. 510/2011 mijenja se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. veljače 2014.

Za Komisiju

Predsjednik

José Manuel BARROSO


(1)  SL L 145, 31.5.2011., str. 1.

(2)  Uredba Komisije (EZ) br. 692/2008 od 18. srpnja 2008. o provedbi i izmjeni Uredbe (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća o homologaciji motornih vozila s obzirom na emisije iz lakih osobnih i teretnih vozila (Euro 5 i Euro 6) i dostupnosti podataka za popravke i održavanje vozila (SL L 199, 28.7.2008., str. 1.).

(3)  Uredba Komisije (EU) br. 19/2011 od 11. siječnja 2011. o zahtjevima za homologaciju tipa za propisanu proizvođačevu pločicu i za identifikacijski broj vozila motornih vozila i njihovih prikolica i provedbi Uredbe (EZ) br. 661/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o zahtjevima za homologaciju tipa za opću sigurnost motornih vozila, njihovih prikolica i sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih njima (SL L 8, 12.1.2011., str. 1.).

(4)  Direktiva 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (SL L 263, 9.10.2007., str. 1.).

(5)  Provedbena uredba Komisije (EU) br. 293/2012 od 3. travnja 2012. o praćenju i prijavi podataka o registraciji novih lakih gospodarskih vozila prema Uredbi (EU) br. 510/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 98, 4.4.2012., str. 1.).

(6)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(7)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(8)  Uredba (EZ) br. 443/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o utvrđivanju standardnih vrijednosti emisija za nove osobne automobile u okviru integriranog pristupa Zajednice smanjenju emisija CO2 iz lakih vozila (SL L 140, 5.6.2009., str. 1.).


PRILOG

Prilog II. Uredbi (EU) br. 510/2011 mijenja se kako slijedi:

1.

Dio A mijenja se kako slijedi:

(a)

točka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Detaljni podaci

1.1.   Potpuna vozila registrirana kao kategorija N1

Za EZ homologirane tipove potpunih vozila registriranih kao kategorija N1 države članice za svaku kalendarsku godinu bilježe sljedeće detaljne podatke za svako novo lako gospodarsko vozilo prvi put kad ga registriraju na svojem državnom području:

(a)

proizvođača;

(b)

homologacijski broj s proširenjem;

(c)

tip, varijantu i izvedbu;

(d)

marku;

(e)

kategoriju homologiranog vozila;

(f)

kategoriju registriranog vozila;

(g)

specifične emisije CO2;

(h)

masu u voznom stanju;

(i)

najveću tehnički dopuštenu masu opterećenog vozila;

(j)

otisak: međuosovinski razmak, razmak između kotača na upravljačkoj osovini i razmak između kotača na drugoj osovini;

(k)

vrstu goriva i režim goriva;

(l)

radni obujam motora;

(m)

potrošnju električne energije;

(n)

šifru inovativne tehnologije ili skupine inovativnih tehnologija i smanjenje emisija CO2 zahvaljujući toj tehnologiji;

(o)

identifikacijski broj vozila.

Upotrebljava se oblik utvrđen u dijelu C odjeljku 2.

1.2.   Vozila homologirana u višestupanjskom postupku i registrirana kao vozila kategorije N1

Za višestupanjska vozila koja su registrirana kao vozila kategorije N1 države članice za svaku kalendarsku godinu bilježe sljedeće detaljne podatke koji se odnose na:

(a)

osnovno (nepotpuno) vozilo: podatke navedene u točki 1.1. podtočkama (a), (b), (c), (d), (e), (g), (h), (i), (n) i (o) ili, umjesto podataka navedenih u podtočkama (h) i (i), standardnu dodanu masu dostavljenu kao dio homologacijskih podataka navedenih u točki 2.17.2. Priloga I. Direktivi 2007/46/EZ;

(b)

osnovno (potpuno) vozilo: podatke navedene u točki 1.1. podtočkama (a), (b), (c), (d), (e), (g), (h), (i), (n) i (o);

(c)

dovršeno vozilo: podatke navedene u točki 1.1. podtočkama (a), (f), (g), (h), (j), (k), (l), (m) i (o).

Ako se bilo koji podatak za osnovno vozilo iz podtočaka (a) i (b) ove točke ne može dostaviti, država članica umjesto toga dostavlja podatke koji se odnose na dovršeno vozilo.

Za dovršena se vozila kategorije N1 upotrebljava oblik utvrđen u dijelu C odjeljku 2.

Identifikacijski broj vozila iz točke 1.1. podtočke (o) ne objavljuje se.”;

(b)

točka 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.

Države članice za svaku kalendarsku godinu određuju:

(a)

izvore upotrijebljene za prikupljanje detaljnih podataka iz točke 1.;

(b)

ukupan broj novih registracija novih lakih gospodarskih vozila koja podliježu EZ homologaciji tipa;

(c)

ukupan broj novih registracija novih lakih gospodarskih vozila koja podliježu EZ homologaciji tipa, ako je dostupno;

(d)

ukupan broj novih registracija novih pojedinačno homologiranih lakih gospodarskih vozila;

(e)

ukupan broj novih registracija novih lakih gospodarskih vozila s nacionalnom homologacijom za male serije.”

2.

Dio B mijenja se kako slijedi:

(a)

uvodni dio i točka 1. mijenjaju se kako slijedi:

„B.   Metodologija za određivanje podataka za praćenje CO2 za nova laka gospodarska vozila

Podaci za praćenje koje su države članice dužne odrediti u skladu s točkama 1. i 3. dijela A ovog Priloga određuju se u skladu s metodologijom u ovom dijelu.

1.   Broj registriranih novih lakih gospodarskih vozila

Države članice utvrđuju broj novih lakih gospodarskih vozila registriranih na njihovom državnom području u godini na koju se praćenje odnosi podijeljenih na vozila koja podliježu EZ homologaciji tipa, pojedinačno homologirana vozila i vozila s nacionalnom homologacijom za male serije te, prema potrebi, broj višestupanjskih vozila.”;

(b)

točka 4. briše se;

(c)

točki 7. dodaje se sljedeći podstavak:

„Unatoč tome što se standardna dodana masa uzima za dio C ovog Priloga, ako se ta vrijednost mase ne može utvrditi, za okvirni se izračun privremene ciljne vrijednosti specifičnih emisija iz članka 8. stavka 4. može upotrijebiti masa u voznom stanju dovršenog vozila.

Ako je osnovno vozilo potpuno vozilo, za izračun ciljne vrijednosti specifičnih emisija upotrebljava se masa u voznom stanju tog vozila. Međutim, ako se ta vrijednost mase ne može odrediti, za izračun privremene ciljne vrijednosti specifičnih emisija može se upotrijebiti masa u voznom stanju tog vozila.”

3.

Dio C zamjenjuje se sljedećim:

„C.   Oblici za prijenos podataka

Za svaku godinu države članice dostavljaju podatke navedene u točkama 1. i 3. dijela A u sljedećem obliku:

Odjeljak 1. – Zbirni podaci o praćenju

Država članica  (1)

 

Godina

 

Izvor podataka

 

Ukupan broj novih registracija novih lakih gospodarskih vozila koja podliježu EZ homologaciji tipa

 

Ukupan broj novih registracija novih pojedinačno homologiranih lakih gospodarskih vozila

 

Ukupan broj novih registracija novih lakih gospodarskih vozila s homologacijom kao nacionalne male serije

 

Ukupan broj novih registracija novih lakih gospodarskih vozila koja podliježu višestupanjskoj homologaciji tipa (ako je dostupno)

 


Odjeljak 2. – Detaljni podaci o praćenju – obrazac za jedno vozilo

Upućivanje na odjeljak 1.1. dijela A

Detaljni podaci po registriranom vozilu (2)

(a)

Naziv proizvođača – standardni naziv u EU-u (3)

Naziv proizvođača na OEM deklaraciji

POTPUNO VOZILO/OSNOVNO VOZILO (4)

Naziv proizvođača na OEM deklaraciji

DOVRŠENO VOZILO (4)

Naziv proizvođača u registru države članice (3)

(b)

Homologacijski broj sa svojim proširenjem

(c)

Tip

Varijanta

Izvedba

(d)

Marka

(e)

Kategorija homologiranog vozila

(f)

Kategorija registriranog vozila

(g)

Specifične emisije CO2

(h)

Masa u voznom stanju

OSNOVNO VOZILO

Masa u voznom stanju

DOVRŠENO VOZILO/POTPUNO VOZILO

(i) (5)

Najveća tehnički dopuštena masa opterećenog vozila

(j)

Međuosovinski razmak

Razmak između kotača na upravljačkoj osovini (1. osovini)

Razmak između kotača na drugoj osovini (2. osovini)

(k)

Vrsta goriva

Režim goriva

(l)

Radni obujam motora (cm3)

(m)

Potrošnja električne energije (Wh/km)

(n)

Šifra inovativne tehnologije ili skupine inovativnih tehnologija

Smanjenje emisija inovativnim tehnologijama

(o)

Identifikacijski broj vozila

Točka 2.17.2. Priloga I. Direktivi 2007/46/EZ (6)

Standardna dodana masa (prema potrebi za višestupanjska vozila)


(1)  Kodovi ISO 3166 alpha-2 uz iznimku Grčke i Ujedinjene Kraljevine čiji su kodovi ‚EL’ odnosno ‚UK’.

(2)  Ako se za višestupanjska vozila ne mogu dostaviti podaci za osnovno vozilo, država članica kao minimum dostavlja podatke navedene u ovom obliku za dovršeno vozilo. Ako se ne može dostaviti identifikacijski broj vozila, svi se detaljni podaci moraju dostaviti za potpuno vozilo, dovršeno vozilo te osnovno vozilo u skladu s dijelom A točkom 1.2. podtočkama (a), (b) i (c) ovog Priloga.

(3)  U slučaju nacionalnih homologacija malih serija (NSS) ili pojedinačnih homologacija (IVA), naziv proizvođača navodi se u stupcu ‚Naziv proizvođača u registru države članice’, a u stupcu ‚Naziv proizvođača – standardni naziv u EU-u’ naznačuje se jedno od sljedećega: ‚AA-NSS’ ili ‚AA-IVA’, ovisno o slučaju.

(4)  Za višestupanjska vozila navesti proizvođača osnovnog (nepotpunog/potpunog) vozila. Ako proizvođač osnovnog vozila nije raspoloživ, navesti samo proizvođača dovršenog vozila.

(5)  Za višestupanjska vozila navesti najveću tehnički dopuštenu masu opterećenoga osnovnog vozila.

(6)  Za višestupanjska se vozila masu u voznom stanju i najveću tehnički dopuštenu masu opterećenog vozila može zamijeniti standardnom dodanom masom navedenom u homologacijskim podacima u skladu s točkom 2.17.2. Priloga I. Direktivi 2007/46/EZ.”


Top