EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32014R0235

Uredba (EU) br. 235/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta financiranja za demokraciju i ljudska prava širom svijeta

OJ L 77, 15.3.2014, p. 85–94 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, GA, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

No longer in force, Date of end of validity: 31/12/2020

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2014/235/oj

15.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 77/85


UREDBA (EU) br. 235/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. ožujka 2014.

o uspostavi Instrumenta financiranja za demokraciju i ljudska prava širom svijeta

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 209. i 212.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Ova Uredba predstavlja jedan od instrumenata kojima se pruža izravna podrška vanjskoj politici Unije i zamjenjuje Uredbu (EZ) br. 1889/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (4). Njom se uspostavlja Instrument financiranja za promicanje i podržavanje demokracije i ljudskih prava širom svijeta kojim se omogućava pružanje pomoći neovisno o suglasnosti vlada i tijela javne vlasti trećih zemalja o kojima je riječ.

(2)

Člankom 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) propisano je da se Unija temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, ravnopravnosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina. Te su vrijednosti zajedničke državama članicama u društvu u kojem prevladavaju pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i ravnopravnost žena i muškaraca.

(3)

U skladu s člankom 2. i člankom 3. stavkom 3. UEU-a i člankom 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), ravnopravnost žena i muškaraca temeljna je vrijednost i cilj Unije te Unija treba promicati i uključivati ravnopravnost spolova u sve svoje aktivnosti.

(4)

Na temelju članka 21. UEU-a, vanjsko djelovanje Unije treba se voditi načelima koja su nadahnula njezino stvaranje, to jest demokracijom, vladavinom prava, univerzalnošću i nedjeljivošću ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanjem ljudskog dostojanstva, načelima ravnopravnosti i solidarnosti te poštovanjem načela Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava.

(5)

U okviru načela i ciljeva vanjskog djelovanja Unije, promicanje ljudskih prava, demokracije, vladavine prava i dobrog upravljanja te promicanje uključivog i održivog rasta predstavljaju dva temeljna stupa razvojne politike Unije u okviru načela i ciljeva vanjskog djelovanja Unije. Predanost poštovanju, promicanju i zaštiti ljudskih prava i demokratskih načela bitan je element ugovornih odnosa Unije s trećim zemljama.

(6)

U Zajedničkoj komunikaciji Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Europske komisije od 12. prosinca 2011. pod nazivom „Ljudska prava i demokracija u središtu vanjskog djelovanja EU-a – prema djelotvornijem pristupu” predložene su posebne mjere za povećanje djelotvornosti i dosljednosti u pristupu Unije ljudskim pravima i demokraciji.

(7)

Uspostavljenim Instrumentom namjerava se dati doprinos ispunjavanju ciljeva vanjskog djelovanja Unije, uključujući ciljeve njezine razvojne politike, a posebno one određene u Zajedničkoj izjavi Vijeća i predstavnika Vlada država članica koji su se sastali u okviru Vijeća, Europskog parlamenta i Komisije o razvojnoj politici Europske unije pod nazivom „Europski konsenzus” i u Komunikaciji Komisije od 13. listopada 2011. pod nazivom „Jačanje utjecaja razvojne politike EU-a: plan za promjenu” te onih politika Unije koje utječu na ljudska prava, uključujući ciljeve iznesene u Strateškom okviru EU-a i Akcijskom planu za ljudska prava i demokraciju koje je Vijeće donijelo 25. lipnja 2012.

(8)

U skladu sa Strateškim okvirom EU-a i Akcijskim planom za ljudska prava i demokraciju Unija bi, radi uključivanja načela ljudskih prava u provedbu ove Uredbe, trebala primjenjivati pristup utemeljen na pravima koji obuhvaća sva ljudska prava, bez obzira na to je li riječ o građanskim i političkim, gospodarskim, socijalnim ili kulturnim pravima.

(9)

Doprinos Unije demokraciji i vladavini prava te promicanju i zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda zabilježen je u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima, Međunarodnom paktu o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima te drugim instrumentima o ljudskim pravima donesenima u okviru Ujedinjenih naroda (UN), kao i u relevantnim regionalnim instrumentima o ljudskim pravima.

(10)

Ravnopravnost spolova, prava žena, uključujući osnaživanje žena, te nediskriminacija temeljna su ljudska prava i od ključnog su značaja za socijalnu pravdu kao i za borbu protiv neravnopravnosti. Njihovo promicanje trebalo bi biti sveobuhvatan prioritet ove Uredbe.

(11)

Demokracija i ljudska prava neraskidivo su povezani i uzajamno se podupiru, kako je navedeno u Zaključcima Vijeća od 18. studenog 2009. o podršci demokraciji u vanjskim odnosima EU-a. Temeljne slobode misli, savjesti i vjeroispovijedi ili uvjerenja, izražavanja, okupljanja i udruživanja preduvjeti su političkog pluralizma, demokratskog procesa i otvorenog društva, dok su demokratska kontrola, odgovornost države i dioba vlasti od presudne važnosti za održavanje neovisnog sudstva i vladavine prava koji su s druge strane potrebni za djelotvornu zaštitu ljudskih prava.

(12)

Zadatak izgradnje i održavanja kulture ljudskih prava i pružanja podrške stvaranju neovisnog civilnog društva, uključujući naglašavanjem uloge takvog društva u odgovarajućim zemljama i osiguravanjem da demokracija funkcionira za sve, iako je to posebno žurno i teško u demokracijama u nastajanju, zapravo je trajni izazov koji se ponajprije i ponajviše tiče stanovnika zemlje o kojoj je riječi, ali pritom uopće ne umanjuje angažman međunarodne zajednice. On iziskuje cijeli niz institucija, uključujući nacionalne demokratske parlamente i lokalno izabrane skupštine koji osiguravaju sudjelovanje, predstavljanje, adekvatno reagiranje i odgovornost. U tom kontekstu, posebnu bi pažnju trebalo posvetiti zemljama u tranziciji, kao i nestabilnim situacijama ili situacijama nakon sukoba. U obzir bi trebalo uzeti iskustva koja su stečena i lekcije koje su naučene u procesu tranzicije prema demokraciji u okviru politika proširenja i susjedstva Unije.

(13)

Kako bi se nakon što Uredba (EZ) br. 1889/2006 prestane važiti ta pitanja i rješavala na djelotvoran, transparentan, pravodoban i fleksibilan način, postoji trajna potreba za posebnim financijskim sredstvima i zasebnim instrumentom financiranja koji mogu nastaviti funkcionirati neovisno.

(14)

Pomoć Unije u okviru ove Uredbe trebala bi biti osmišljena na takav način da dopunjava raznovrsne druge alate za provedbu politika Unije u vezi s demokracijom i ljudskim pravima. Spektar tih alata proteže se od političkog dijaloga i diplomatskih demarša do raznovrsnih instrumenata za financijsku i tehničku suradnju, uključujući zemljopisne i tematske programe. Pomoć Unije bi također trebala dopunjavati ona djelovanja u okviru Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru, uspostavljenog Uredbom (EU) br. 230/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (5), koja se više odnose na krize, uključujući hitna djelovanja koja su potrebna tijekom početnih faza tranzicijskog procesa.

(15)

U okviru ove Uredbe Unija treba pružati podršku u rješavanju pitanja koja se odnose na globalna, regionalna, nacionalna i lokalna ljudska prava i pitanja demokratizacije u partnerstvu s civilnim društvom. U tom se pogledu smatra da civilno društvo obuhvaća sve vrste društvenog djelovanja pojedinaca ili skupina koji su neovisni o državi, a čije aktivnosti pomažu u promicanju ljudskih prava i demokracije, uključujući branitelje ljudskih prava kako je definirano u Deklaraciji UN-a o pravima i odgovornostima pojedinaca, skupina i društvenih tijela za promicanje i zaštitu opće priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda („Deklaracija o braniteljima ljudskih prava”). U provedbi ove Uredbe trebalo bi odgovarajuće razmotriti lokalne strategije Unije u području ljudskih prava za pojedinačne zemlje.

(16)

Nadalje, dok se ciljevi demokracije i ljudskih prava moraju pojačano ugrađivati u sve instrumente za financiranje vanjskog djelovanja, pomoć Unije u okviru ove Uredbe trebala bi imati posebnu dopunsku i dodatnu ulogu zbog svoje globalne prirode i svoje neovisnosti djelovanja o pristanku vlada i javnih tijela trećih zemalja o kojima je riječ. Ta bi uloga trebala omogućiti suradnju i partnerstvo s civilnim društvom u osjetljivim pitanjima ljudskih prava i demokracije, uključujući ljudska prava koja uživaju migranti te prava podnositelja zahtjeva za azil i interno raseljenih osoba, omogućujući fleksibilnost i potrebnu brzinu reakcije kako bi se odgovorilo na promijenjene okolnosti ili na potrebe korisnika ili na razdoblja krize. Ovom bi se Uredbom također trebalo omogućiti Uniji da izrazi i podrži posebne ciljeve i mjere na međunarodnoj razini koji nisu povezani niti u zemljopisnom smislu niti u smislu određene krize i koji zahtijevaju transnacionalni pristup ili obuhvaćaju aktivnosti unutar Unije, ali i u nizu trećih zemalja. Štoviše, ova bi Uredba trebala ponuditi potreban okvir za aktivnosti kao što je podrška neovisnim misijama Unije za promatranje izbora (EU EOM), a koje zahtijevaju dosljednost politika, jedinstveni sustav upravljanja i zajedničke operativne standarde.

(17)

Razvoj i učvršćivanje demokracije u okviru ove Uredbe eventualno može uključivati pružanje strateške podrške nacionalnim demokratskim parlamentima i ustavotvornim skupštinama, posebno kako bi se ojačala njihova sposobnost pružanja podrške i unaprjeđenja demokratskih reformskih procesa.

(18)

Unija bi trebala posvetiti posebnu pozornost zemljama i hitnim situacijama u kojima su ljudska prava i temeljne slobode najviše ugrožene te gdje je nepoštovanje tih prava i sloboda posebno izraženo i sustavno. U takvim bi slučajevima politički prioriteti trebali biti promicanje poštovanja mjerodavnih međunarodnih instrumenata, pružanje opipljive pomoći i sredstava djelovanja lokalnom civilnom društvu te doprinošenje njegovom radu koji se provodi u izuzetno teškim okolnostima. U takvim zemljama ili situacijama te kako bi se odgovorilo na hitne potrebe za zaštitom branitelja ljudskih prava i demokratskih aktivista, Unija bi trebala biti u stanju odgovoriti na fleksibilan i pravodoban način, upotrebom bržih i fleksibilnijih administrativnih postupaka te putem niza mehanizama financiranja. To bi posebno trebalo vrijediti u slučajevima kada bi izbor proceduralnih načina mogao izravno utjecati na djelotvornost mjera ili bi korisnike mogao izložiti ozbiljnom zastrašivanju, odmazdi ili drugim vrstama rizika.

(19)

U situacijama sukoba Unija bi se trebala zalagati za to da sve strane u sukobu izvršavaju svoje pravne obveze prema međunarodnom humanitarnom pravu, u skladu s relevantnim smjernicama EU-a. Nadalje, u zemljama u tranziciji pomoć Unije u okviru ove Uredbe trebala bi podržati stvaranje odgovarajućeg okruženja koje je pogodno za pojavljivanje na sceni političkih aktera koji su predani demokratskom pluralističkom višestranačkom sustavu. Ova bi Uredba također trebala biti usmjerena ka promicanju demokratskih struktura, diobe vlasti i državnih institucija koje odgovaraju za svoje postupke.

(20)

Misije Europske unije za promatranje izbora (EU EOM) značajno i uspješno doprinose demokratskim procesima u trećim zemljama. Međutim, promicanje demokracije i podrška demokraciji znatno nadilaze sam izborni proces te bi stoga trebalo uzeti u obzir sve faze izbornog ciklusa. Rashodi za misije za promatranje izbora ne bi stoga trebali biti nerazmjerni u odnosu na ukupna sredstva koja su dostupna u okviru ove Uredbe.

(21)

Trebalo bi naglasiti važnost uspostavljanja položaja posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava (EUSR). EUSR bi trebao doprinijeti jedinstvu, usklađenosti i djelotvornosti djelovanja i politike ljudskih prava Unije te bi trebao pomoći u osiguravanju da svi instrumenti Unije i aktivnosti država članica dosljedno djeluju kako bi se ostvarili ciljevi politike Unije.

(22)

Unija bi trebala tražiti najučinkovitiji način korištenja dostupnih resursa kako bi što je više moguće poboljšala utjecaj svog vanjskog djelovanja. To bi trebalo postići kroz usklađenost između instrumenata Unije za vanjsko djelovanje i njihovu komplementarnost te stvaranjem sinergija između ove Uredbe, drugih instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja i drugih politika Unije. To bi također trebalo dovesti do uzajamnog jačanja programa izrađenih u okviru instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja.

(23)

Unija i države članice trebaju nastojati redovito razmjenjivati informacije te se uzajamno savjetovati u ranoj fazi postupka izrade programa kako bi se promicala komplementarnost njihovih aktivnosti. Unija bi se također trebala savjetovati s drugim donatorima i relevantnim akterima.

(24)

Komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) trebali bi, prema potrebi, redovito i učestalo izmjenjivati stajališta i informacije s Europskim parlamentom. Osim toga, Europskom parlamentu i Vijeću trebalo bi omogućiti pristup dokumentima kako bi oni svoje pravo nadzora na temelju Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (6) mogli ostvarivati na temelju potpunih informacija o stanju stvari. Mjere donesene u okviru ove Uredbe trebale bi odgovarajuće uzimati u obzir stajališta Europskog parlamenta i Vijeća.

(25)

Unija bi, uključujući i putem svojih delegacija, kada je to potrebno, trebala nastojati redovito razmjenjivati informacije te se savjetovati s civilnim društvom na svim razinama, uključujući i u trećim zemljama, što je prije moguće u okviru postupka izrade programa, kako bi se olakšalo ostvarivanje doprinosa civilnih društava i osigurala njihova značajna uloga u tom postupku.

(26)

Kako bi se područje primjene ove Uredbe prilagodilo situaciji u trećim zemljama koja se brzo mijenja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s prioritetima definiranima u prilogu ovoj Uredbi. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(27)

Provedbene ovlasti koje se odnose na izradu programa i financiranje djelovanja kojima se pruža podrška u okviru ove Uredbe trebale bi se izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011. S obzirom na prirodu tih provedbenih akata, a posebno njihovu karakteristiku usmjeravanja politike i njihove financijske implikacije, za njihovo bi se donošenje u načelu trebao koristiti postupak ispitivanja, osim u slučaju tehničkih provedbenih mjera čiji je financijski opseg mali.

(28)

Zajednička pravila i postupci za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja utvrđeni su u Uredbi (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(29)

Ovom se Uredbom za razdoblje njezine primjene trajanja utvrđuje financijska omotnica koja za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka treba predstavljati glavni referentni iznos, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (8).

(30)

Organizacija i funkcioniranje ESVD-a uspostavljeni su u Odluci Vijeća 2010/427/EU (9).

(31)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe,, to jest promicanje demokracije i ljudskih prava širom svijeta, ne mogu dostatno ostvariti države članice nego se zbog njezina opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(32)

Trebalo bi osigurati neometan i neprekinut prijelaz s Uredbe (EZ) br. 1889/2006 na ovu Uredbu te uskladiti razdoblje primjene ove Uredbe s razdobljem primjene Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (10). Ova bi se Uredba stoga trebala primjenjivati od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet i ciljevi

Ovom se Uredbom uspostavlja Europski instrument za demokraciju i ljudska prava (EIDHR) za razdoblje 2014. - 2020. u okviru kojega Unija pruža pomoć razvoju i učvršćivanju demokracije i vladavine prava te poštovanju svih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Takva pomoć posebno ima za cilj:

(a)

podržavanje, razvoj i učvršćivanje demokracije u trećim zemljama, poticanjem direktne i predstavničke demokracije, jačanje cjelokupnog demokratskog ciklusa, posebno osnaživanjem aktivne uloge civilnog društva u okviru tog ciklusa i vladavine prava te poboljšavanjem pouzdanosti izbornih procesa, posebno putem misija EU-a za promatranje izbora (EU EOM);

(b)

poticanje poštovanja i pridržavanja ljudskih prava i temeljnih sloboda, kako su uglavljeni u Općoj deklaraciji UN-a o ljudskim pravima i drugim međunarodnim i regionalnim instrumentima ljudskih prava, te jačanje njihove zaštite, promicanja, provedbe i praćenja, uglavnom putem pružanja potpore relevantnim organizacijama civilnog društva, braniteljima ljudskih prava i žrtvama represije i zlostavljanja;

Članak 2.

Područje primjene

1.   Pomoć Unije se usredotočuje na sljedeće:

(a)

podršku direktnoj i predstavničkoj demokracije i njezino poticanje, u skladu s pristupom cjelokupnom demokratskom ciklusu, uključujući parlamentarnu demokraciju i procese demokratizacije, uglavnom putem organizacija civilnog društva na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini, između ostalog:

i.

promicanjem slobode udruživanja i okupljanja, neometanog kretanja osoba, slobode misli i izražavanja, uključujući političko, umjetničko i kulturno izražavanje, neometanog pristupa informacijama, slobode tiska i neovisnih pluralističkih medija kako onih tradicionalnih tako i onih koji se zasnivaju na informacijskim i komunikacijskim tehnologijama, slobode interneta i mjera za borbu protiv administrativnih zapreka u ostvarivanju tih sloboda, uključujući borbu protiv cenzure, a posebno putem donošenja i provedbe relevantnog zakonodavstva;

ii.

jačanjem vladavine prava, promicanjem neovisnosti sudstva i zakonodavnih tijela, podupiranjem i evaluacijom pravnih i institucionalnih reformi i njihove provedbe, te promicanjem pristupa pravosuđu kao i pružanjem potpore nacionalnim institucijama za ljudska prava;

iii.

promicanjem i jačanjem Međunarodnog kaznenog suda, međunarodnih kaznenih ad hoc sudova i procesa tranzicijskog pravosuđa te mehanizama za utvrđivanje istine i pomirenje;

iv.

pružanjem potpore tranziciji ka demokraciji i reformama radi postizanja djelotvorne i transparentne demokratske odgovornosti te odgovornosti i nadzora u vlastitoj zemlji, uključujući u sektorima sigurnosti i pravosuđa, te jačanjem mjera protiv korupcije;

v.

promicanjem političkog pluralizma i demokratskog političkog predstavljanja te poticanjem političkog sudjelovanja žena i muškaraca, a posebno članova marginaliziranih i ranjivih skupina, kako u svojstvu glasača tako i u svojstvu kandidata, u procesima demokratske reforme na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini;

vi.

jačanjem lokalne demokracije osiguravajući bolju suradnju između organizacija civilnog društva i lokalnih tijela vlasti, na taj način jačajući političko predstavljanje na razini najbližoj građanima;

vii.

promicanjem ravnopravnog sudjelovanja žena i muškaraca u društvenom, gospodarskom i političkom životu i podržavanjem ravnopravnosti spolova te sudjelovanju žena u postupcima donošenja odluka i političkoj zastupljenosti žena, posebno u procesima političke tranzicije, demokratizacije i izgradnje države;

viii.

promicanjem ravnopravnog sudjelovanja osoba s invaliditetom u društvenom, gospodarskom i političkom životu, uključujući mjere za olakšavanje ostvarivanja povezanih sloboda za te osobe, i podržavanjem jednakih mogućnosti, nediskriminacije te političkog predstavljanja;

ix.

pružanjem potpore mjerama za olakšavanje mirnog rješavanja sukoba između različitih segmenata društava, uključujući podršku mjerama za izgradnju povjerenja u vezi s ljudskim pravima i demokratizacijom.

(b)

promicanje i zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kako su uglavljeni u Općoj deklaraciji UN-a o ljudskim pravima i drugim međunarodnim i regionalnim instrumentima u području građanskih, političkih, gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava, uglavnom putem organizacija civilnog društva, između ostalog u vezi s:

i.

ukidanjem smrtne kazne i uspostavom moratorija s ciljem njezinog ukidanja te, u sustavima u kojima smrtna kazna i dalje postoji zagovaranjem njezinog ukidanja i pridržavanja minimalnih međunarodnih standarda;

ii.

prevencijom mučenja, zlostavljanja i drugog okrutnog, nečovječnog i ponižavajućeg postupka ili kazne, kao i nestanaka uslijed prisile, te rehabilitacijom žrtava mučenja;

iii.

podrškom, zaštitom i pomoći braniteljima ljudskih prava, uključujući zadovoljavanje njihovih hitnih potreba za zaštitom, u skladu s člankom 1. Deklaracije UN-a o braniteljima ljudskih prava; te bi ciljeve, uključujući pružanje dugoročne pomoći i pristupa skloništu, mogao obuhvatiti mehanizam za branitelje ljudskih prava;

iv.

borbom protiv rasizma i ksenofobije te diskriminacije na bilo kojoj osnovi, uključujući spol, rasu, boju kože, kastu, etničko ili socijalno podrijetlo, genetski uvjetovane osobine, jezik, vjeroispovijed ili uvjerenje, političko ili bilo kakvo drugo mišljenje, pripadnost nacionalnoj manjini, imovinu, rođenje, invaliditet, dob, spolnu orijentaciju i rodni identitet;

v.

slobodom misli, savjesti i vjeroispovijedi ili uvjerenja, između ostalog pomoću mjera uklanjanja svih oblika mržnje, netolerancije i diskriminacije na osnovi vjeroispovijedi ili uvjerenja te potičući toleranciju i poštovanje vjerske i kulturne raznolikosti u okviru društava i među njima;

vi.

pravima autohtonih naroda kako su uglavljena u Deklaraciji UN-a o pravima autohtonih naroda, između ostalog, naglašavajući važnost njihove uključenosti u razvoj projekata koji ih se tiču i pružajući podršku radi olakšavanja njihove interakcije s međunarodnim mehanizmima i sudjelovanja u njima;

vii.

pravima osoba koja pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičnim manjinama kako su uglavljena u Deklaraciji UN-a o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičnim manjinama;

viii

pravima lezbijki, gej, biseksualnih, transseksualnih i interseksualnih osoba (LGBTI), uključujući mjere dekriminalizacije homoseksualnosti, borbu protiv homofobnog i transfobnog nasilja i progona te promicanje slobode okupljanja, udruživanja i izražavanja LGBTI osoba;

ix.

pravima žena kako su određena u Konvenciji UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena i fakultativnim protokolima uz tu Konvenciju, uključujući mjere borbe protiv svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama, posebno genitalnog sakaćenja žena, prisilnih i dogovorenih brakova, zločina zbog povrede časti, nasilja u obitelji i spolnog nasilja te trgovanja ženama i djevojčicama;

x.

pravima djeteta kako su određena u Konvenciji UN-a o pravima djeteta i fakultativnim protokolima uz tu Konvenciju, uključujući borbu protiv rada djece, trgovanja djecom i dječje prostitucije, novačenja i iskorištavanja djece vojnika te zaštitu djece od diskriminacije bez obzira na njihovu rasu, boju kože, spol, jezik, vjeroispovijed ili uvjerenje, političko ili drugo mišljenje, nacionalno, etničko ili socijalno podrijetlo, imovinu, invaliditet, rođenje ili drugi status;

xi.

pravima osoba s invaliditetom kako su određena o u Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom;

xii.

gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, uključujući pravo na odgovarajući životni standard i temeljne radne standarde;

xiii

korporativnom društvenom odgovornošću, a posebno provedbom općih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima te slobodom poduzetništva kako je određena u članku 16. Povelje o temeljnim pravima Europske unije;

xiv.

obrazovanjem, osposobljavanjem i praćenjem u području ljudskih prava i demokracije;

xv.

potporom lokalnim, regionalnim, nacionalnim ili međunarodnim organizacijama civilnog društva uključenima u zaštitu, promicanje ili obranu ljudskih prava i temeljnih sloboda;

xvi.

promicanjem poboljšanih uvjeta i poštovanja standarda u zatvorima, u skladu s ljudskim dostojanstvom i temeljnim pravima.

(c)

jačanje međunarodnog okvira za zaštitu ljudskih prava, pravde, ravnopravnosti spolova, vladavine prava i demokracije te za promicanje međunarodnog humanitarnog prava, posebno putem:

i.

pružanja potpore za međunarodne i regionalne instrumente i tijela u području ljudskih prava, pravde, vladavine prava i demokracije;

ii.

poticanja suradnje civilnog društva s međunarodnim i regionalnim međuvladinim organizacijama te podržavanja aktivnosti civilnog društva, uključujući izgradnju kapaciteta nevladinih organizacija, kojima je cilj promicanje i praćenje provedbe međunarodnih i regionalnih instrumenata koji se odnose na ljudska prava, pravdu, vladavinu prava i demokraciju;

iii.

osposobljavanja u području međunarodnog humanitarnog prava i širenja informacija o međunarodnom humanitarnom pravu te podrške njegovoj provedbi;

(d)

izgradnja povjerenja u demokratske izborne postupke i institucije te jačanje njihove pouzdanosti i transparentnosti u svim fazama izbornog ciklusa, posebno:

i.

raspoređivanjem misija Europske unije za promatranje izbora (EU EOM) i putem drugih mjera za praćenje izbornih postupaka;

ii.

doprinošenjem razvoju izbornih promatračkih kapaciteta domaćih organizacija civilnog društva na regionalnoj i lokalnoj razini, te podržavanjem njihovih inicijativa za povećanje sudjelovanja u izbornom postupku i aktivnostima nakon izbora;

iii.

pružanjem potpore mjerama čiji je cilj dosljedno uključivanje izbornih postupaka u demokratski ciklus, širenje informacija o preporukama misija Europske unije za promatranje izbora (EU EOM) i provedba tih preporuka, posebno u suradnji s organizacijama civilnog društva te u suradnji s relevantnim tijelima javne vlasti, uključujući parlamente i vlade, u skladu s ovom Uredbom;

iv.

promicanjem mirnog ishoda izbornih postupaka, smanjenjem nasilja povezanog s izborima i prihvaćanjem vjerodostojnih rezultata od strane svih segmenata društva.

2.   Načela nediskriminacije na bilo kojoj osnovi, rodno osviještena politika, sudjelovanje, osnaživanje, odgovornost, otvorenost i transparentnost uzimaju se u obzir kada god je to relevantno za sve mjere iz ove Uredbe.

3.   Mjere iz ove Uredbe provode se na državnom području trećih zemalja ili se izravno povezuju sa situacijama do kojih dolazi u trećim zemljama, ili s globalnim ili regionalnim djelovanjima.

4.   Mjere iz ove Uredbe uzimaju u obzir posebne karakteristike krize ili hitnih situacija, kao i zemlje ili situacije u kojima je ozbiljno izražen nedostatak temeljnih sloboda, gdje je ljudska sigurnost najugroženija ili gdje organizacije za ljudska prava i branitelji djeluju u najtežim uvjetima.

Članak 3.

Koordinacija, usklađenost i komplementarnost pomoći Unije

1.   Pomoć Unije u okviru ove Uredbe mora biti konzistentna s cjelokupnim okvirom vanjskog djelovanja Unije te komplementarna s onom koju pružaju drugi instrumenti ili sporazumi za vanjsku pomoć.

2.   Radi jačanja djelotvornosti, usklađenosti i konzistentnosti vanjskog djelovanja Unije, Unija i države članice nastoje redovito razmjenjivati informacije te se uzajamno savjetovati u ranom stupnju postupka izrade programa kako bi se promicala komplementarnost njihovih aktivnosti i njihova usklađenost kako na razini odlučivanja tako i na terenu. Takva savjetovanja mogu dovesti do zajedničke izrade programa i zajedničkih aktivnosti između Unije i država članica. Unija se također savjetuje s ostalim donatorima i akterima.

3.   Komisija i ESVD, prema potrebi, redovito razmjenjuju stajališta i informacije s Europskim parlamentom.

4.   Unija nastoji redovito razmjenjivati informacije te se savjetovati s civilnim društvom na svim razinama, uključujući u trećim zemljama. Unija posebno pruža, kada god je to moguće i u skladu s odgovarajućim postupcima, tehničko vodstvo i podršku u vezi s postupkom podnošenja prijave.

Članak 4.

Opći okvir za izradu programa i provedbu

1.   Pomoć Unije u okviru ove Uredbe provodi u skladu s Uredbom (EU) br. 236/2014 i putem sljedećih mjera:

(a)

strateških dokumenata iz članka 5. i njihove revizije, ako je potrebno;

(b)

godišnjih programa djelovanja, individualnih mjera i mjera potpore prema člancima 2. i 3. Uredbe (EU) br. 236/2014;

(c)

posebnih mjeraprema članku 2. Uredbe (EU) br. 236/2014.

2.   Pri svakoj izradi programa ili preispitivanju programa koje se provodi nakon objave izvješća o preispitivanju u sredini razdoblja iz članka 17. Uredbe (EU) br. 236/2014 („izvješće o preispitivanju u sredini razdoblja”) uzimaju se u obzir rezultati, nalazi i zaključci tog izvješća.

Članak 5.

Strateški dokumenti

1.   Strateškim dokumentima utvrđuje se strategija Unije za njezinu pomoć u okviru ove Uredbe, na temelju prioriteta Unije te međunarodne situacije i aktivnosti glavnih partnera. Oni moraju biti u skladu s općom svrhom, ciljevima, područjem primjene i načelima ove Uredbe.

2.   Strateškim dokumentima utvrđuju se prioritetna područja odabrana za financiranje od strane Unije tijekom razdoblja valjanosti ove Uredbe, posebni ciljevi, očekivani rezultati i pokazatelji uspješnosti. U njima se također navodi kako ukupna okvirna dodjela sredstava, tako i dodjela sredstava prema prioritetnom području, a prema potrebi u obliku raspona.

3.   Strateški se dokumenti odobravaju u skladu s postupkom ispitivanja utvrđenim u članku 16. stavku 3. Uredbe (EU) br. 236/2014. Kada to zahtijevaju značajne promjene u okolnostima i politikama, strateški se dokumenti ažuriraju u skladu s istim postupkom.

Članak 6.

Tematski prioriteti i delegiranje ovlasti

Posebni ciljevi i prioriteti pomoći Unije u okviru ove Uredbe navedeni su u prilogu.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte radi izmjene tematskih prioriteta utvrđenih u prilogu. Nakon objave izvješća o preispitivanju u sredini razdoblja i na temelju preporuka tog izvješća, Komisija do 31. ožujka 2018. donosi delegirani akt o izmjeni priloga.

Članak 7.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 6. dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 6 dodjeljuje se Komisiji za razdoblje valjanosti ove Uredbe.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 6. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 6. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 8.

Odbor

Komisiji pomaže Odbor za demokraciju i ljudska prava („Odbor”). Taj Odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 9.

Pristup dokumentima

Kako bi se osiguralo da Europski parlament i Vijeće svoje ovlasti nadzora mogu izvršavati na temelju potpunih informacija o stanju stvari, oni imaju pristup svim dokumentima EIDHR-a koji su relevantni za izvršavanje tih ovlasti, u skladu s primjenjivim pravilima.

Članak 10.

Financijska omotnica

Financijska omotnica za provedbu ove Uredbe za razdoblje 2014. – 2020. iznosi 1 332 752 000 EUR.

Godišnja odobrena sredstva odobravaju Europski parlament i Vijeće u granicama višegodišnjeg financijskog okvira.

Članak 11.

Europska služba za vanjsko djelovanje

Ova se Uredba primjenjuje u skladu s Odlukom 2010/427/EU.

Članak 12.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. ožujka 2014.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

D. KOURKOULAS


(1)  SL C 11, 15.1.2013., str. 81.

(2)  SL C 391, 18.12.2012., str. 110.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 11. ožujka 2014.

(4)  Uredba (EZ) br. 1889/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o uspostavi Instrumenta financiranja za promicanje demokracije i ljudskih prava širom svijeta (SL L 386, 29.12.2006., str. 1.).

(5)  Uredba (EU) br. 230/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi instrumenta za doprinos stabilnosti i miru (vidi stranicu 1 ovog Službenog lista).

(6)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.)

(7)  Uredba (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o utvrđivanju zajedničkih pravila i postupaka za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja (vidi stranicu 95 ovog Službenog lista)

(8)  SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

(9)  Odluka Vijeća 2010/427/EU od 26. srpnja 2010. o organizaciji i funkcioniranju Europske službe za vanjsko djelovanje (SL L 201, 3.8.2010., str. 30.).

(10)  Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020. (SL L 347, 20.12.2013., str. 884.).


PRILOG

Posebni ciljevi i prioriteti EIDHR-a

Strateška orijentacija Unije prema ispunjavanju svrhe EIDHR-a temelji se na pet ciljeva opisanih u ovom prilogu.

1.

Cilj 1. – Podrška ljudskim pravima i braniteljima ljudskih prava u situacijama u kojima su najviše ugroženi

Djelovanja u okviru ovog cilja pružat će učinkovitu podršku braniteljima ljudskih prava (HRD-ovima) koji su najugroženiji i u situacijama u kojima su temeljne slobode najviše ugrožene. EIDHR će, između ostalog, doprinijeti zadovoljavanju hitnih potreba branitelja ljudskih prava; taj će instrument također pružiti srednjoročnu i dugoročnu podršku koja će braniteljima i civilnom društvu omogućiti obavljanje njihovog rada. U djelovanjima će se uzeti u obzir trenutačni zabrinjavajući trend smanjenja prostora za civilno društvo.

2.

Cilj 2. – Podrška drugim prioritetima Unije u području ljudskih prava

Djelovanja u okviru ovog cilja usredotočit će se na pružanje podrške aktivnostima u kojima Unija ima dodanu vrijednost ili posebno tematsko opredjeljenje (npr. postojeće i buduće smjernice Unije u području ljudskih prava koje je donijelo Vijeće ili rezolucija koju je donio Europski parlament), u skladu s člankom 2. Djelovanja će biti usklađena s prioritetima određenima u strateškom okviru EU-a i akcijskom planu za ljudska prava i demokraciju.

Djelovanja u okviru ovog cilja pružat će, između ostalog, pružati podršku ljudskom dostojanstvu (posebno borbi protiv smrtne kazne i mučenja te drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupka ili kazne), gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima; borbi protiv nekažnjavanja; borbi protiv diskriminacije u svim njezinim oblicima; pravima žena i ravnopravnosti spolova. Pozornost će se posvetiti i pitanjima koja se upravo pojavljuju u području ljudskih prava.

3.

Cilj 3. – Podrška demokraciji

Djelovanja u okviru ovog cilja pružat će podršku miroljubivim akterima koji su zagovornici demokracije u trećim zemljama, u cilju jačanja direktne i predstavničke demokracije, transparentnosti i odgovornosti. Djelovanja će se usredotočiti na konsolidaciju političkog sudjelovanja i predstavljanja kao i na zagovaranje demokracije.

Obuhvatit će se svi aspekti demokratizacije, uključujući vladavinu prava te promicanje i zaštitu građanskih i političkih prava poput slobode izražavanja na mreži i izvan mreže, slobode okupljanja i udruživanja. To uključuje aktivno sudjelovanje u metodološkoj raspravi koja se razvija u području demokratske podrške.

Kada je to primjenjivo, djelovanja će u obzir uzeti preporuke misija EU-a za promatranje izbora (EU EOM).

4.

Cilj 4. – Misije EU-a za promatranje izbora (EU EOM)

Djelovanja u okviru ovog cilja usredotočit će se na promatranje izbora koje doprinosi povećanju transparentnosti i povjerenja u izborni postupak kao dio šireg promicanja i podrške demokratskim procesima opisanima u 3. cilju.

Sveobuhvatne misije EU-a za promatranje izbora široko su priznate kao najvažniji projekti u području vanjskog djelovanja Unije i ostaju glavni oblik djelovanja u okviru ovog cilja.

One su najprimjerenije kako za pružanje informirane procjene e izbornih postupaka tako i za davanje preporuka za njihovo daljnje unaprjeđenje u kontekstu suradnje i političkog dijaloga Unije s trećim zemljama. Konkretno, pristup koji obuhvaća sve faze izbornog ciklusa, uključujući aktivnosti nakon izbora, dalje će se razvijati uz pomoć usklađenog djelovanja između bilateralne izrade programa i projekata EIDHR-a.

5.

Cilj 5. – Podrška ciljanim ključnim akterima i postupcima, uključujući međunarodne i regionalne instrumente i mehanizme u vezi s ljudskim pravima

Opći cilj jest jačanje međunarodnih i regionalnih okvira za promicanje i zaštitu ljudskih prava, pravde, vladavine prava i demokracije u skladu s prioritetima politike Unije.

Djelovanja u okviru ovog cilja obuhvatit će aktivnosti za potporu doprinosu lokalnog civilnog društva dijalozima EU-a u području ljudskih prava (u skladu s relevantnim smjernicama EU-a) te razvoj i provedbu međunarodnih i regionalnih instrumenata i mehanizama u vezi s ljudskim pravima te međunarodnih instrumenata i mehanizama u vezi s kaznenim pravosuđem, uključujući Međunarodni kazneni sud. Posebna pozornost posvetit će se promicanju i praćenju tih mehanizama od strane civilnog društva.


Izjava Europske komisije o strateškom dijalogu s Europskim parlamentom (1)

Na temelju članka 14. UEU-a, Europska komisija vodit će strateški dijalog s Europskim parlamentom prije izrade programa Uredbe (EU) br. 235/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju instrumenta za financiranje demokracije i ljudskih prava u svijetu i nakon početnog savjetovanja s odgovarajućim korisnicima, prema potrebi. Europska komisija predstavit će Europskom parlamentu relevantne raspoložive programske dokumente i predvidjeti indikativna sredstva po zemlji/regiji te, unutar zemlje/regije prioritete, moguće rezultate i indikativna sredstva predviđena po prioritetu za geografske programe, kao i izbor načina pomoći (2). Europska komisija predstavit će Europskom parlamentu relevantne raspoložive programske dokumente s tematskim prioritetima, mogućim rezultatima, izborom načina pomoći (2) te financijska sredstva za prioritete predviđene tematskim programima. Europska komisija uzet će u obzir stav Europskog parlamenta o tom pitanju.

Europska komisija vodit će strateški dijalog s Europskim parlamentom u okviru priprema za ocjenjivanje u sredini programskog razdoblja i prije svake značajne revizije programskih dokumenata tijekom razdoblja valjanosti ove Uredbe.

Europska komisija, na poziv Europskog parlamenta, objasnit će gdje su primjedbe Europskog parlamenta uzete u obzir u programskim dokumentima i svakom drugom nastavku strateškog dijaloga.


(1)  Europska komisija bit će predstavljena na razini odgovornog člana Komisije

(2)  Gdje je primjenjivo.


Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o misijama za promatranje izbora

Europski parlament, Vijeće Europske unije i Europska komisija naglašavaju važnost doprinosa promatračkih misija EU-a za politiku vanjskih odnosa Unije kojom se podupire demokracija u partnerskim zemljama. Misije EU-a za promatranje izbora pridonose povećanju transparentnosti izbornih procesa i povjerenja u njih te pružaju ocjenu izbora utemeljenu na informacijama, kao i preporuke za daljnje poboljšanje, u kontekstu suradnje i političkog dijaloga Unije s partnerskim zemljama. U tom pogledu, Europski parlament, Vijeće Europske unije i Europska komisija slažu se da se do 25 % proračuna za razdoblje 2014. – 2020. Uredbe (EU) br. 235/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju instrumenta za financiranje demokracije i ljudskih prava u svijetu treba posvetiti financiranju misija EU-a za promatranje izbora, ovisno o godišnjim izbornim prioritetima.


Top