Accept Refuse

EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32014L0091

Direktiva 2014/91/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o izmjeni Direktive 2009/65/EZ o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) u pogledu poslova depozitara, politika nagrađivanja i sankcija Tekst značajan za EGP

OJ L 257, 28.8.2014, p. 186–213 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

In force

ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2014/91/oj

28.8.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 257/186


DIREKTIVA 2014/91/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 23. srpnja 2014.

o izmjeni Direktive 2009/65/EZ o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) u pogledu poslova depozitara, politika nagrađivanja i sankcija

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 53. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Trebalo bi izmijeniti Direktivu 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) kako bi se uzeo u obzir tržišni razvoj te dosad prikupljena iskustva sudionika na tržištu i nadzornih tijela, posebno kako bi se riješile razlike među nacionalnim odredbama u pogledu dužnosti i odgovornosti depozitara, politike nagrađivanja i sankcija.

(2)

Kako bi se riješio moguće štetan učinak slabo koncipiranih struktura nagrađivanja na razumno upravljanje rizicima i na nadzor nad ponašanjem pojedinaca povezanim s preuzimanjem rizika, trebala bi postojati izričita obveza za društva za upravljanje subjektima za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) da, za one kategorije osoblja čije poslovne djelatnosti imaju značajan utjecaj na profile rizičnosti UCITS-a kojima upravljaju, uspostave i održavaju politike i prakse nagrađivanja koje dosljedno odražavaju razumno i učinkovito upravljanje rizicima. Te bi kategorije osoblja trebale uključivati sve zaposlenike i druge članove osoblja na razini fonda ili podfonda koji donose odluke, upravljaju fondovima, osobe koje donose ozbiljne odluke o ulaganjima, osobe koje mogu utjecati na te zaposlenike ili članove osoblja, uključujući investicijske savjetnike i analitičare, više rukovodstvo i sve zaposlenike koji imaju ukupna primanja na temelju kojih se nalaze u istom razredu primanja kao i više rukovodstvo i donositelji odluka. Ta bi se pravila trebala odnositi i na društva za investicije koja nisu odabrala društvo za upravljanje koje ima odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2009/65/EZ. Te politike i prakse nagrađivanja trebale bi se na proporcionalan način primjenjivati na svaku treću osobu koja donosi odluke o ulaganju koje utječu na profil rizičnosti UCITS-a zbog funkcija koje su delegirane u skladu s člankom 13. Direktive 2009/65/EZ.

(3)

Pod uvjetom da društva za upravljanje UCITS-om i društva za investicije primjenjuju sva načela koja uređuju politike nagrađivanja, ona bi trebala moći primjenjivati te politike na različite načine s obzirom na njihovu veličinu, na veličinu UCITS-a kojim upravljaju, njihovu unutarnju organizaciju te vrstu, djelokrug i složenost njihovih djelatnosti.

(4)

Dok neke radnje treba poduzimati upravljačko tijelo, trebalo bi osigurati da se, u slučajevima gdje prema nacionalnom pravu društvo za upravljanje ili društvo za investicije ima uspostavljena različita tijela s posebnim funkcijama koje su im dodijeljene, zahtjevi usmjereni na upravljačko tijelo ili na upravljačko tijelo u okviru svoje nadzorne funkcije primjenjuju i na ta tijela, ili samo na njih, poput glavne skupštine.

(5)

Prilikom primjene načela u pogledu razumnih politika i praksi nagrađivanja uspostavljenih ovom Direktivom, države članice trebale bi uzeti u obzir načela navedena u Preporuci Komisije 2009/384/EZ (4), rad Odbora za financijsku stabilnost i obveze skupine G20 za smanjenje rizika u sektoru financijskih usluga.

(6)

Zajamčeno varijabilno nagrađivanje trebalo bi biti iznimka jer nije u skladu s razumnim upravljanjem rizicima ili načelom „plati za učinak” te bi trebalo biti ograničeno na prvu godinu zaposlenja.

(7)

Načela u pogledu razumnih politika nagrađivanja također bi se trebala primjenjivati na plaćanja UCITS-a društvima za upravljanje ili društvima za investicije.

(8)

Poziva se Komisiju da analizira koji su opći troškovi i izdaci za investicijske proizvode namijenjene malim ulagateljima u državama članicama i je li potrebno daljnje usklađivanje tih troškova i izdataka te da dostavi svoje nalaze Europskom parlamentu i Vijeću.

(9)

Kako bi se promicala konvergencija nadzora u procjeni politika i praksi nagrađivanja, europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) („ESMA”) osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (5) trebalo bi osigurati smjernice za razumne politike i prakse nagrađivanja u sektoru upravljanja imovinom. Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) („EBA”) osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (6) trebalo bi pomoći ESMA-i u izradi takvih smjernica. Kako bi se spriječilo izbjegavanje odredaba o nagrađivanju, te bi smjernice također trebale omogućiti daljnje usmjeravanje u vezi s osobama na koje se politike i prakse nagrađivanja primjenjuju te u vezi s prilagodbom načelâ naknade na veličinu društva za upravljanje ili društva za investicije, veličinu UCITS-a kojim upravljaju, njihovu unutarnju organizaciju i vrstu, djelokrug i složenost njihovih djelatnosti. Smjernice ESMA-e u vezi s politikama i praksama nagrađivanja trebale bi, po potrebi, biti što je više moguće u skladu s onima za fondove koji su regulirani Direktivom 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(10)

Odredbe o nagrađivanju ne bi smjele dovesti u pitanje cjelokupno ostvarivanje temeljnih prava zajamčenih Ugovorom o Europskoj uniji (UEU), Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima (Povelja), opća načela nacionalnog ugovornog i radnog prava, važećeg zakonodavstva koje se odnosi na prava i uključenost dioničara te opću odgovornost upravnih i nadzornih tijela dotičnih društava, kao i, prema potrebi, pravo socijalnih partnera da sklope i provode kolektivne ugovore u skladu s nacionalnim pravom i praksom.

(11)

Kako bi se osigurala potrebna razina usklađenosti važnih regulatornih zahtjeva u različitim državama članicama, trebalo bi donijeti dodatna pravila kojima se utvrđuju zadaće i dužnosti depozitara, određuju pravni subjekti koji mogu biti imenovani depozitarima i objašnjava odgovornost depozitara u slučajevima imovine UCITS-a koja je izgubljena na skrbništvu ili u slučaju kada depozitari nepravilno izvršavaju svoje nadzorne dužnosti. Takvo nepravilno izvršavanje dužnosti može rezultirati gubitkom imovine, ali i gubitkom vrijednosti imovine ako, primjerice, depozitar ne reagira na ulaganja koja nisu u skladu s pravilima fonda.

(12)

Potrebno je pojasniti da bi UCITS trebao imenovati jednog depozitara s općim nadzorom nad imovinom UCITS-a. Zahtjev za postojanjem jednog depozitara trebao bi osigurati da depozitar ima pregled nad cjelokupnom imovinom UCITS-a te da upravitelji fondova i ulagatelji imaju jedinstvenu referentnu točku u slučaju da se pojave problemi povezani s pohranom imovine ili provođenjem poslova nadzora. Pohrana imovine uključuje pohranu imovine na skrbništvo ili, kada je priroda imovine takva da se ne može pohraniti na skrbništvo, provjeru vlasništva nad tom imovinom, kao i vođenje evidencije za tu imovinu.

(13)

U izvršavanju svojih zadaća depozitar bi trebao postupati pošteno, pravedno, profesionalno, neovisno i u interesu UCITS-a te ulagatelja UCITS-a.

(14)

Da bi se osigurao ujednačeni pristup izvršavanju dužnosti depozitara u svim državama članicama neovisno o pravnom obliku UCITS-a, potrebno je uvesti ujednačen popis dužnosti nadzora koje su obvezujuće za depozitare u odnosu na UCITS u korporativnom obliku (društvo za investicije) i UCITS u ugovornom obliku.

(15)

Depozitar bi trebao biti odgovoran za primjereno praćenje novčanih tokova UCITS-a, a posebno za osiguranje da su novčana sredstva ulagatelja i gotovina koji pripadaju UCITS-u pravilno proknjiženi na računima otvorenima na ime UCITS-a, na ime društva za upravljanje koje djeluje u ime UCITS-a ili na ime depozitara koji djeluje u ime UCITS-a, u subjektu navedenom u članku 18. stavku 1. točki (a), (b) ili (c) Direktive Komisije 2006/73/EZ (8). Stoga bi trebalo donijeti detaljne odredbe o praćenju novčanih tokova kako bi se osigurale učinkovite i ujednačene razine zaštite ulagatelja. Prilikom osiguranja da se novčana sredstva ulagatelja knjiže na gotovinskim računima, depozitar bi trebao voditi računa o načelima navedenima u članku 16. te Direktive.

(16)

Da bi se spriječili lažni prijenosi novca, nijedan gotovinski račun povezan s transakcijama UCITS-a ne bi se trebao otvoriti bez znanja depozitara.

(17)

Trebalo bi razlikovati svu imovinu pohranjenu na skrbništvo za UCITS od vlastite imovine depozitara te bi ona u svako doba trebala biti označena kao vlasništvo tog UCITS-a. Takav zahtjev trebao bi omogućiti dodatnu razinu zaštite ulagateljima u slučaju neispunjavanja obveze depozitara.

(18)

Uz postojeću dužnost pohranjivanja imovine u vlasništvu UCITS-a, trebalo bi razlikovati imovinu koja može biti pohranjena na skrbništvo od one koja to ne može biti, na koju se umjesto toga primjenjuju zahtjevi vođenja evidencije i provjere vlasništva. Skupinu imovine koja može biti pohranjena na skrbništvo trebalo bi jasno razlikovati jer bi se dužnost vraćanja izgubljene imovine trebala primjenjivati samo na tu posebnu kategoriju imovine.

(19)

Imovinu pohranjenu na skrbništvo depozitara ne bi smjeli ponovno koristiti za vlastiti račun ni depozitar ni treća osoba kojoj je delegiran posao skrbništva. Na ponovno korištenje imovine za račun UCITS-a trebali bi se primjenjivati određeni uvjeti.

(20)

Potrebno je utvrditi uvjete za delegiranje depozitarovih dužnosti pohrane trećoj osobi. Delegiranje i daljnje delegiranje trebali bi biti objektivno opravdani i podlijegati strogim zahtjevima povezanima s prikladnošću treće osobe kojoj je povjeren delegirani posao, kao i povezanima s pažnjom dobrog stručnjaka, koje bi depozitar trebao primijeniti kako bi odabrao, imenovao i preispitao navedenu treću osobu. U svrhu postizanja jedinstvenih tržišnih uvjeta i jednako visoke razine zaštite ulagatelja, takvi bi uvjeti trebali biti usklađeni s onima koji vrijede u skladu s Direktivom 2011/61/EU. Trebalo bi donijeti odredbe kojima se osigurava da treće osobe kojima su delegirani poslovi pohrane imaju potrebna sredstva kako bi obavljale svoje dužnosti te da odvajaju imovinu UCITS-a.

(21)

Kada središnji depozitorij vrijednosnih papira (CSD), kako je definiran u članku 2. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (9), ili CSD treće zemlje pruža usluge vođenja sustava za namiru vrijednosnih papira, kao i barem početnog evidentiranja vrijednosnih papira u sustav nematerijaliziranih vrijednosnih papira putem početnog knjiženja u korist računa ili otvaranja i vođenja računa vrijednosnih papira na najvišoj razini, kako je određeno u odjeljku A Priloga toj Uredbi, pružanje tih usluga od strane tog CSD-a u odnosu na vrijednosne papire UCITS-a koji su početno evidentirani u sustavu nematerijaliziranih vrijednosnih papira putem početnog knjiženja u korist računa od strane tog CSD-a ne bi se trebalo smatrati delegiranjem poslova skrbništva. Međutim, povjeravanje skrbništva nad vrijednosnim papirima UCITS-a bilo kojem CSD-u ili bilo kojem CSD-u treće zemlje trebalo bi se smatrati delegiranjem poslova skrbništva.

(22)

Trećoj osobi kojoj je delegirana pohrana imovine trebalo bi biti omogućeno da vodi zbirni račun kao zajednički odvojeni račun za više UCITS-a.

(23)

Kada je skrbništvo delegirano trećoj osobi, potrebno je i osigurati da treća osoba podliježe specifičnim zahtjevima za učinkovitu bonitetnu regulativu i nadzor. Nadalje, kako bi se osiguralo da treća osoba kojoj je skrbništvo delegirano posjeduje financijske instrumente, trebalo bi provoditi povremene vanjske revizije.

(24)

Da bi se osigurale stalno visoke razine zaštite ulagatelja, trebalo bi donijeti odredbe o ponašanju i upravljanju sukobima interesa te bi se one trebale primjenjivati u svim situacijama, uključujući slučaj delegiranja dužnosti pohrane. Ta bi pravila posebno trebala osigurati jasno razdvajanje zadaća i poslova između depozitara, UCITS-a i društva za upravljanje ili društva za investicije.

(25)

Da bi se osigurala visoka razina zaštite ulagatelja i jamčila primjerena razina bonitetne regulative i stalnog nadzora, potrebno je utvrditi iscrpan popis subjekata koji mogu djelovati kao depozitari. Ti bi subjekti trebali biti ograničeni na nacionalne središnje banke, kreditne institucije i druge pravne subjekte koji su u skladu s pravom država članica ovlašteni obavljati depozitarne djelatnosti prema ovoj Direktivi, a koji podliježu bonitetnom nadzoru i zahtjevima adekvatnosti kapitala koji nisu niži od zahtjeva izračunanih ovisno o izabranom pristupu u skladu s člankom 315. ili 317. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (10), imaju regulatorni kapital koji nije niži od iznosa temeljnog kapitala iz članka 28. stavka 2. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (11) te imaju svoje registrirano sjedište ili podružnicu u matičnoj državi članici UCITS-a.

(26)

Potrebno je odrediti i pojasniti odgovornost depozitara UCITS-a u slučaju gubitka financijskog instrumenta pohranjenog na skrbništvo. U slučaju gubitka financijskog instrumenta pohranjenog na skrbništvo, depozitar bi trebao biti odgovoran za vraćanje financijskog instrumenta iste vrste ili odgovarajućeg iznosa UCITS-u. Ne bi trebalo predviđati nikakvo oslobođenje od odgovornosti u slučaju gubitka imovine, osim ako depozitar može dokazati da je taj gubitak rezultat vanjskog događaja izvan njegove razumne kontrole, čije bi posljedice bile neizbježne unatoč svim razumnim nastojanjima da se one izbjegnu. U tom kontekstu, depozitar se ne bi trebao moći osloniti na unutarnje situacije kao što je čin prijevare koji počini zaposlenik kako bi se razriješio vlastite odgovornosti.

(27)

U slučaju kad depozitar delegira zadaće skrbništva, a financijski se instrumenti pohranjeni na skrbništvo kod treće osobe izgube, depozitar bi trebao snositi odgovornost. U slučaju gubitka instrumenta pohranjenog na skrbništvo, depozitar bi trebao vratiti financijski instrument iste vrste ili odgovarajućeg iznosa, čak i ako se gubitak dogodio trećoj osobi kojoj je delegirano skrbništvo. Depozitar bi se trebao osloboditi od te odgovornosti samo u slučaju kada može dokazati da je taj gubitak rezultat vanjskog događaja izvan njegove razumne kontrole, čije bi posljedice bile neizbježne unatoč svim razumnim nastojanjima da se one izbjegnu. U tom kontekstu, depozitar se ne bi trebao moći osloniti na unutarnje situacije kao što je čin prijevare koji počini zaposlenik kako bi se razriješio vlastite odgovornosti. U slučaju kad se gubitak imovine dogodi depozitaru ili trećoj osobi kojoj je delegirano skrbništvo, ne bi smjelo biti moguće ni regulatorno ni ugovorno oslobođenje od odgovornosti.

(28)

Svaki ulagatelj u UCITS trebao bi se moći pozvati na tražbine povezane s odgovornošću njegova depozitara, izravno ili neizravno, preko društva za upravljanje ili društva za investicije. Pravna zaštita protiv depozitara ne bi trebala ovisiti o pravnom obliku UCITS-a (korporativni ili ugovorni oblik) niti o pravnoj prirodi odnosa između depozitara, društva za upravljanje i imatelja udjela. Pravo imatelja udjela na pozivanje na odgovornost depozitara ne bi trebalo dovesti do dvostruke pravne zaštite niti do nejednakog postupanja s imateljima udjela.

(29)

Ne dovodeći u pitanje ovu Direktivu, depozitara se ne bi smjelo spriječiti u izradi aranžmana za pokrivanje štete i gubitaka UCITS-u ili imateljima udjela UCITS-a. Posebno takvi aranžmani ne bi smjeli predstavljati oslobađanje odgovornosti depozitara, rezultirati prenošenjem ili bilo kakvom promjenom odgovornosti depozitara niti bi smjeli narušavati prava ulagatelja, uključujući prava na pravni lijek.

(30)

Komisija je 12. srpnja 2010. predložila izmjene Direktive 97/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12) s ciljem pružanja visoke razine zaštite za ulagatelje UCITS-a kada depozitar ne može ispuniti svoje obveze. Taj je prijedlog dopunjen objašnjenjem obveza i opsega odgovornosti depozitara i treće osobe kojoj su delegirani poslovi pohrane u ovoj Direktivi.

(31)

Komisiju se poziva da analizira u kojim bi slučajevima neuspjeh depozitara UCITS-a ili treće osobe kojoj su delegirani poslovi pohrane mogao dovesti do gubitaka imatelja udjela UCITS-a čiji se povrat ne može ostvariti u okviru ove Direktive, da dalje analizira kakve bi mjere mogle biti adekvatne da se osigura visoka razina zaštite ulagatelja, bez obzira na lanac posredovanja između ulagatelja i prenosivih vrijednosnih papira na koje je utjecao neuspjeh, te da dostavi svoje nalaze Europskom parlamentu i Vijeću.

(32)

Potrebno je osigurati da se na depozitare primjenjuju jednaki zahtjevi neovisno o pravnom obliku UCITS-a. Dosljednost zahtjeva trebala bi potaknuti pravnu sigurnost, povećati zaštitu ulagatelja i doprinijeti stvaranju jedinstvenih tržišnih uvjeta. Komisija nije primila nikakvu obavijest o tome da je društvo za investicije iskoristilo odstupanje od opće obveze povjeravanja imovine depozitaru. Stoga bi zahtjeve utvrđene u Direktivi 2009/65/EZ o depozitaru društva za investicije trebalo smatrati suvišnima.

(33)

Iako se ovom Direktivom utvrđuju minimalne ovlasti koje bi nadležna tijela trebala imati, te ovlasti trebaju se izvršavati u okviru cjelokupnog sustava nacionalnog prava koje jamči poštovanje temeljnih prava, uključujući pravo na privatnost. Za izvršavanje tih ovlasti zbog kojih može doći do ozbiljnog ometanja uživanja prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i komunikacija, države članice trebale bi uspostaviti prikladne i učinkovite zaštitne mjere protiv svih vrsta zlouporabe, uključujući, prema potrebi, prethodno odobrenje pravosudnih tijela dotične države članice. Države članice trebale bi omogućiti nadležnim tijelima provođenje takvih nametljivih ovlasti u mjeri u kojoj je to nužno za pravilnu istragu ozbiljnih slučajeva kada nema jednakih sredstava za učinkovito dobivanje istog ishoda.

(34)

Postojeće snimke telefonskih razgovora i evidencije o prometu podataka koje vode UCITS, društva za upravljanje, društva za investicije, depozitari ili bilo koji drugi subjekti regulirani ovom Direktivom, kao i postojeće telefonske evidencije i evidencije o prometu podataka od telekomunikacijskih operatera, čine ključan, a ponekad i jedini dokaz za otkrivanje i dokazivanje slučajeva kršenja nacionalnog prava kojim se prenosi ova Direktiva te za provjeru usklađenosti od strane UCITS-a, društava za upravljanje, društava za investicije, depozitara ili bilo kojih drugih subjekata reguliranih ovom Direktivom sa zahtjevima zaštite ulagatelja i drugim zahtjevima utvrđenima u ovoj Direktivi i provedbenim mjerama donesenima u skladu s njom. Stoga bi nadležna tijela trebala moći zahtijevati postojeće snimke telefonskih razgovora, elektroničkih komunikacija i evidencije o prometu podataka koje vode UCITS, društva za upravljanje, društva za investicije, depozitari ili bilo koji drugi subjekti regulirani ovom Direktivom.

Pristup telefonskim evidencijama i podacima potreban je za otkrivanje i izricanje sankcija za kršenja zahtjeva iz ove Direktive ili njezinih provedbenih mjera. S ciljem uvođenja jednakih uvjeta u Uniji u odnosu na pristup evidencijama telefonskih razgovora i postojećim evidencijama o prometu podataka koje vodi telekomunikacijski operater ili postojećim snimkama telefonskih razgovora i evidencijama o prometu podataka koje vode UCITS, društva za upravljanje, društva za investicije, depozitari ili bilo koji drugi subjekti regulirani ovom Direktivom, nadležna bi tijela, u skladu s nacionalnim pravom, trebala moći zahtijevati postojeće telefonske evidencije i postojeće evidencije o prometu podataka koje vodi telekomunikacijski operater, u mjeri u kojoj je to dopušteno nacionalnim pravom, te postojeće evidencije telefonskih razgovora, kao i prometa podataka koje vode UCITS, društva za upravljanje, društva za investicije, depozitari ili bilo koji drugi subjekti regulirani ovom Direktivom, u onim slučajevima kada postoji razumna sumnja da bi takve evidencije povezane s predmetom inspekcije ili istrage mogle biti relevantne u dokazivanju kršenja zahtjeva utvrđenih u ovoj Direktivi ili njezinim provedbenim mjerama. Pristup telefonskim i evidencijama prometa podataka koje vodi telekomunikacijski operator ne bi trebao uključivati sadržaj glasovne komunikacije telefonom.

(35)

Dobar bonitetni okvir i okvir za vođenje poslova u financijskom sektoru trebao bi se oslanjati na snažne sustave nadziranja, istraživanja i sankcioniranja. U tu svrhu nadležna bi tijela trebala biti opremljena dovoljnim ovlastima djelovanja i trebala bi se moći oslanjati na jednake, snažne i odvraćajuće sustave sankcioniranja kršenja ove Direktive. Preispitivanje postojećih ovlasti za izricanje sankcija i njihove praktične primjene s ciljem promicanja usklađenosti sankcija u cijelom rasponu nadzornih aktivnosti izvršeno je u Komunikaciji Komisije od 8. prosinca 2010. o jačanju sustava sankcioniranja u sektoru financijskih usluga. Nadležna tijela trebala bi biti ovlaštena izricati novčane kazne koje su dovoljno visoke da bi bile učinkovite, odvraćajuće i proporcionalne kako bi se njima poništile očekivane koristi od ponašanja kojim se krše zahtjevi ove Direktive.

(36)

Iako ništa ne sprečava države članice u donošenju pravila o upravnim i kaznenim sankcijama za ista kršenja, od država članica ne bi se trebalo zahtijevati donošenje pravila o upravnim sankcijama za kršenja ove Direktive ako ona podliježu nacionalnom kaznenom pravu. U skladu s nacionalnim pravom, države članice ne bi trebale imati obvezu izricanja i upravnih i kaznenih sankcija za isto kažnjivo djelo, ali bi to mogle učiniti ako to dozvoljava njihovo nacionalno pravo. Međutim, zadržavanje kaznenih umjesto upravnih sankcija za kršenja ove Direktive ne bi trebalo smanjiti niti na drugi način utjecati na sposobnost nadležnih tijela, za potrebe ove Direktive, za suradnju s nadležnim tijelima u drugim državama članicama ili za pravodoban pristup informacijama ili njihovu pravodobnu razmjenu s tim nadležnim tijelima, uključujući nakon svakog upućivanja relevantnih slučajeva kršenja nadležnim pravosudnim tijelima za kazneni progon. Države članice trebale bi moći odlučiti da neće utvrditi pravila za upravne sankcije u slučaju kršenja koja podliježu nacionalnom kaznenom pravu. Mogućnost za države članice da izriču kaznene sankcije umjesto upravnih sankcija ili uz upravne sankcije ne bi se smjela koristiti s ciljem zaobilaženja sustava sankcioniranja iz ove Direktive.

(37)

Kako bi se širom država članica osigurala dosljedna primjena, od država bi članica prilikom utvrđivanja vrste upravnih sankcija ili mjera i razine upravnih novčanih kazni trebalo zahtijevati osiguranje da njihova nadležna tijela uzmu u obzir sve važne okolnosti.

(38)

Sankcije bi, osim u određenim, jasno definiranim okolnostima, trebalo objaviti kako bi se pojačao odvraćajući učinak na cjelokupnu javnost i kako bi javnost bila obaviještena o kršenjima koja mogu biti štetna za zaštitu ulagatelja. Kako bi se osigurala usklađenost s načelom proporcionalnosti, u slučajevima kada bi objavljivanje uzrokovalo nerazmjernu štetu uključenim stranama, sankcije bi trebalo objaviti u anonimnom obliku.

(39)

Kako bi se ESMA-i omogućilo daljnje jačanje dosljednosti u rezultatima nadzora u skladu s Uredbom (EU) br. 1095/2010, o svim objavljenim sankcijama trebala bi se istodobno obavijestiti ESMA, koja bi također trebala objaviti godišnje izvješće o svim izrečenim sankcijama.

(40)

Nadležnim bi tijelima trebalo dodijeliti potrebne istražne ovlasti te bi trebalo uspostaviti učinkovite mehanizme za poticanje izvješćivanja o potencijalnim ili stvarnim kršenjima. Informacije o potencijalnim i stvarnim kršenjima također bi trebale doprinositi učinkovitom izvršenju zadaća ESMA-e u skladu s Uredbom (EU) br. 1095/2010. Stoga bi komunikacijske kanale za izvješćivanje o tim potencijalnim i stvarnim kršenjima također trebala uspostaviti ESMA. Informacije o potencijalnim i stvarnim kršenjima koje su proslijeđene ESMA-i trebale bi se koristiti samo za izvršenje zadaća ESMA-e u skladu s Uredbom (EU) br. 1095/2010.

(41)

Ova Direktiva poštuje temeljna prava i pridržava se načela priznatih u Povelji sadržanih u UFEU-u.

(42)

Kako bi se osiguralo ispunjenje ciljeva ove Direktive, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a. Komisija bi posebno trebala biti ovlaštena za donošenje delegiranih akata kako bi odredila podatke koje je potrebno uključiti u standardni sporazum između depozitara i društva za upravljanje ili društva za investicije, uvjete za obavljanje poslova depozitara, uključujući vrste financijskih instrumenata koje bi trebalo uključiti u djelokrug poslova skrbništva depozitara, uvjete pod kojima depozitar može obavljati svoje dužnosti skrbništva nad financijskim instrumentima koji su evidentirani kod središnjeg depozitara i uvjete pod kojima bi depozitar trebao pohraniti financijske instrumente izdane u nominalnom obliku i evidentirane kod izdavatelja ili voditelja registra, odnosno dužnu pažnju depozitara, obveze odvajanja, uvjete i okolnosti u kojima bi se financijski instrumenti koji su pohranjeni na skrbništvo trebali smatrati izgubljenima i ono što bi trebalo podrazumijevati pod vanjskim događajima izvan razumne kontrole čije bi posljedice bile neizbježne unatoč svim razumnim nastojanjima da se one izbjegnu. Ti delegirani akti trebali bi predvidjeti razinu zaštite ulagatelja koja je barem jednaka razini predviđenoj delegiranim aktima donesenima na temelju Direktive 2011/61/EU. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(43)

Kao dio svojeg cjelokupnog preispitivanja funkcioniranja Direktive 2009/65/EZ, Komisija će, uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (13), preispitati ograničenja izloženosti druge ugovorne strane koja se primjenjuju na transakcije izvedenicama, uzimajući u obzir potrebu za uspostavom odgovarajućih kategorizacija za takva ograničenja tako da se izvedenice sa sličnim karakteristikama rizičnosti tretira na isti način.

(44)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom od 28. rujna 2011. država članica i Komisije o dokumentima s objašnjenjima (14), države članice obvezale su se u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama prenošenja priložiti jedan ili više dokumenata kojima objašnjavaju vezu između sastavnica direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive zakonodavac prenošenje takvih dokumenata smatra opravdanim.

(45)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, to jest povećati povjerenje ulagatelja u UCITS povećanjem zahtjeva s obzirom na obveze i odgovornosti depozitara, politikama nagrađivanja društva za upravljanje i društava za investicije te uvođenjem zajedničkih standarda za sankcije koje se primjenjuju na glavna kršenja ove Direktive, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njihovog opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(46)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (15) te je on dao mišljenje 23. studenoga 2012. (16).

(47)

Direktivu 2009/65/EZ stoga bi trebalo izmijeniti na odgovarajući način,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Direktiva 2009/65/EZ mijenja se kako slijedi:

(1)

u članku 2. stavku 1. dodaju se sljedeće točke:

„(s)

‚upravljačko tijelo’ znači tijelo s konačnom ovlasti odlučivanja u društvu za upravljanje, društvu za investicije ili kod depozitara koje obuhvaća nadzorne i upravljačke poslove, ili samo upravljačke poslove ako su te dvije vrste poslova odvojene. Kada društvo za upravljanje, društvo za investicije ili depozitar u skladu s nacionalnim pravom ima različita tijela za posebne poslove, zahtjevi utvrđeni u ovoj Direktivi upućeni upravljačkom tijelu ili upravljačkom tijelu u njegovoj nadzornoj funkciji primjenjuju se i na one članove drugih tijela društva za upravljanje, društva za investicije ili depozitara kojima važeće nacionalno pravo povjerava tu odgovornost, ili samo na njih;

(t)

‚financijski instrument’ znači financijski instrument naveden u odjeljku C. Priloga I. Direktivi 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (17).

(17)  Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištima financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.).”;"

(2)

umeću se sljedeći članci:

„Članak 14.a

1.   Države članice zahtijevaju od društava za upravljanje da uspostave i primjenjuju politike i prakse nagrađivanja koje dosljedno odražavaju i promiču razumno i učinkovito upravljanje rizicima te koje ne potiču preuzimanje rizika koje nije u skladu s profilima rizičnosti, pravilima ili osnivačkim aktima UCITS-a kojim upravljaju niti narušavaju poštovanje dužnosti društva za upravljanje da djeluje u najboljem interesu UCITS-a.

2.   Politike i prakse nagrađivanja uključuju fiksne i varijabilne komponente plaća i diskrecijske mirovinske povlastice.

3.   Politike i prakse nagrađivanja primjenjuju se na one kategorije osoblja, uključujući više rukovodstvo, preuzimatelje rizika, poslove kontrole i svakog zaposlenika koji prima ukupan iznos nagrađivanja u platnom razredu višeg rukovodstva i preuzimatelja rizika, čije poslovne djelatnosti imaju značajan utjecaj na profile rizičnosti društava za upravljanje ili UCITS-a kojim upravljaju.

4.   U skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1095/2010 ESMA izdaje smjernice upućene nadležnim tijelima ili sudionicima na financijskom tržištu o osobama navedenima u stavku 3. ovog članka i o primjeni načela navedenih u članku 14.b. Te smjernice vode računa o načelima koja se odnose na razumne politike nagrađivanja navedenima u Preporuci Komisije 2009/384/EZ (18), o veličini društva za upravljanje i veličini UCITS-a kojim upravljaju, njihovoj unutarnjoj organizaciji i vrsti, opsegu i složenosti njihovih djelatnosti. U postupku razvijanja tih smjernica ESMA blisko surađuje s europskim nadzornim tijelom (Europskim nadzornim tijelo za bankarstvo) („EBA”) uspostavljenim Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (19), kako bi osigurala dosljednost sa zahtjevima razvijenima za druge sektore financijskih usluga, posebno kreditne institucije i investicijska društva.

Članak 14.b

1.   Prilikom utvrđivanja i primjenjivanja politika nagrađivanja navedenih u članku 14.a, društva za upravljanje postupaju u skladu sa sljedećim načelima, na način i u mjeri koji su primjereni s obzirom na njihovu veličinu, unutarnju organizaciju te vrstu, djelokrug i složenost njihovih djelatnosti:

(a)

politika nagrađivanja dosljedno odražava i promiče razumno i učinkovito upravljanje rizicima i ne potiče preuzimanje rizika koje nije u skladu s profilima rizičnosti, pravilima ili osnivačkim aktima UCITS-a kojim društvo za upravljanje upravlja;

(b)

politika nagrađivanja u skladu je s poslovnom strategijom, ciljevima, vrijednostima i interesima društva za upravljanje i UCITS-a kojim upravlja i ulagateljâ u takav UCITS te uključuje mjere za izbjegavanje sukoba interesa;

(c)

politiku nagrađivanja donosi upravljačko tijelo društva za upravljanje u okviru svoje nadzorne funkcije te to tijelo donosi i najmanje jednom godišnje preispituje opća načela politike nagrađivanja i odgovorno je za njihovo provođenje te nadzire njihovo provođenje; zadaće navedene u ovoj točki izvršavaju samo članovi upravljačkog tijela koji nemaju nikakve izvršne funkcije u dotičnom društvu za upravljanje i koji su stručni u području upravljanja rizikom i nagrađivanja;

(d)

provođenje politike nagrađivanja najmanje jednom godišnje podliježe središnjoj i nezavisnoj unutarnjoj reviziji u pogledu usklađenosti s politikama i postupcima nagrađivanja koje je donijelo upravljačko tijelo u okviru svoje nadzorne funkcije;

(e)

osoblje zaposleno na poslovima kontrole nagrađuje se u skladu s ostvarenjem ciljeva koji su povezani s njihovim poslovima, neovisno o rezultatima poslovnih područja koja kontroliraju;

(f)

nagrađivanje visokopozicioniranih zaposlenika na poslovima upravljanja rizicima i praćenja usklađenosti neposredno nadzire odbor za nagrađivanje ako takav odbor postoji;

(g)

ako je nagrađivanje povezano s rezultatima, ukupan iznos nagrađivanja temelji se na kombinaciji ocjene rezultata pojedinca i dotične poslovne jedinice ili dotičnog UCITS-a i njihovih rizika te ukupnih rezultata društva za upravljanje prilikom ocjene rezultata pojedinca, uzimajući u obzir financijske i nefinancijske kriterije;

(h)

ocjena rezultata utvrđena je unutar višegodišnjeg okvira koji je primjeren razdoblju držanja preporučenog ulagateljima UCITS-a kojim upravlja društvo za upravljanje kako bi se osiguralo da se postupak ocjenjivanja temelji na dugoročnijim rezultatima UCITS-a i njegovim rizicima ulaganja i da je stvarno plaćanje komponenti nagrađivanja koje se temelje na rezultatima raspoređeno tijekom istog tog razdoblja;

(i)

zajamčeno varijabilno nagrađivanje iznimno je i pojavljuje se samo prilikom zapošljavanja novog osoblja te je ograničeno na prvu godinu zaposlenja;

(j)

fiksne i varijabilne komponente ukupnog nagrađivanja primjereno su uravnotežene, a fiksna komponenta predstavlja dovoljno visok udio cjelokupnog nagrađivanja da omogući primjenu potpuno fleksibilne politike o varijabilnim komponentama nagrađivanja, uključujući mogućnost neisplaćivanja varijabilne komponente nagrađivanja;

(k)

plaćanja koja se odnose na prijevremeni raskid ugovora odražavaju rezultate ostvarene tijekom vremena i koncipirana su na način da se ne nagrađuje neuspjeh;

(l)

mjerenje rezultata, koje se koristi za izračun varijabilnih komponenti nagrađivanja ili skupove varijabilnih komponenti nagrađivanja, uključuje cjelovit mehanizam prilagodbi kako bi se povezale sve relevantne vrste sadašnjih i budućih rizika;

(m)

podložno pravnoj strukturi UCITS-a i njegovim pravilima fonda ili osnivačkim aktima, znatan udio, a u svakom slučaju najmanje 50 % bilo koje varijabilne komponente nagrađivanja, sastoji se od udjela dotičnog UCITS-a, jednakovrijednih vlasničkih udjela ili instrumenata povezanih s dionicama ili jednakovrijednih nenovčanih instrumenata s jednako djelotvornim poticajima kao i bilo koji od instrumenata navedenih u ovoj točki, osim ako na upravljanje UCITS-om otpada manje od 50 % ukupnog portfelja kojim upravlja društvo za upravljanje, u kojem slučaju se ne primjenjuje minimalna vrijednost od 50 %.

Instrumenti navedeni u ovoj točki podliježu odgovarajućoj politici zadržavanja koja je namijenjena tome da uskladi poticaje s interesima društva za upravljanje i UCITS-a kojim upravlja i ulagatelja takva UCITS-a. Države članice ili njihova nadležna tijela mogu ograničiti vrste i oblike tih instrumenata ili, prema potrebi, zabraniti određene instrumente. Ova se točka primjenjuje na udio varijabilne komponente nagrađivanja odgođen u skladu s točkom (n) i udio varijabilne komponente nagrađivanja koji nije odgođen;

(n)

znatan udio, a u svakom slučaju najmanje 40 % varijabilne komponente nagrađivanja, odgađa se tijekom razdoblja koje je odgovarajuće s obzirom na razdoblje držanja preporučeno ulagateljima dotičnog UCITS-a, a točno je usklađen s vrstom rizika dotičnog UCITS-a.

Razdoblje navedeno u ovoj točki traje najmanje tri godine; nagrađivanje isplativo u okviru mehanizama odgađanja ne dodjeljuje se brže nego na proporcionalnoj osnovi; u slučaju komponente varijabilnog nagrađivanja u posebno visokom iznosu, odgađa se najmanje 60 % iznosa;

(o)

varijabilno nagrađivanje, uključujući odgođeni udio, isplaćuje se ili dodjeljuje samo ako je održivo s obzirom na financijsku situaciju cjelokupnog društva za upravljanje i opravdano u odnosu na rezultate poslovne jedinice, UCITS-a i dotičnog pojedinca.

Ukupno varijabilno nagrađivanje općenito se u znatnoj mjeri umanjuje kada su financijski rezultati društva za upravljanje ili dotičnog UCITS-a manji od očekivanih ili negativni, uzimajući u obzir trenutačne naknade i smanjenja isplata prethodno zarađenih iznosa, uključujući i odredbe o malusu ili o povratu sredstava;

(p)

mirovinska politika u skladu je s poslovnom strategijom, ciljevima, vrijednostima i dugoročnim interesima društva za upravljanje i UCITS-a kojim upravlja.

Ako zaposlenik napusti društvo za upravljanje prije umirovljenja, društvo za upravljanje zadržava diskrecijske mirovinske povlastice tijekom razdoblja od pet godina u obliku instrumenata iz točke (m). U slučaju zaposlenika koji je stekao uvjete za mirovinu, diskrecijske mirovinske povlastice isplaćuju se u obliku instrumenata iz točke (m), podložno petogodišnjem razdoblju zadržavanja;

(q)

od osoblja se zahtijeva da se obveže da neće koristiti strategije osobne zaštite od rizika ili osiguranje povezano s nagrađivanjem i odgovornošću koji su usmjereni prema slabljenju učinaka usklađenosti s rizikom koji su ugrađeni u njihovim mehanizmima nagrađivanja;

(r)

varijabilno nagrađivanje ne isplaćuje se instrumentima ili metodama koje olakšavaju izbjegavanje zahtjeva utvrđenih u ovoj Direktivi.

2.   U skladu s člankom 35. Uredbe (EU) br. 1095/2010, ESMA može zatražiti informacije od nadležnih tijela o politikama i praksama nagrađivanja navedenima u članku 14.a ove Direktive.

ESMA, u bliskoj suradnji s EBA-om, u svojim smjernicama o politikama nagrađivanja uključuje odredbe o tome kako se trebaju primjenjivati različita sektorska načela nagrađivanja, kao što su ona utvrđena Direktivom 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća (20) i Direktivom 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (21), u slučajevima gdje zaposlenici ili ostale kategorije osoblja obavljaju usluge koje podliježu različitim sektorskim načelima nagrađivanja.

3.   Načela navedena u stavku 1. primjenjuju se na bilo kakvu naknadu bilo koje vrste koju isplati društvo za upravljanje, na bilo koji iznos koji izravno isplati sam UCITS, uključujući naknade za uspješnost, i na sve prijenose udjela ili dionica UCITS-a koji idu u korist tih kategorija osoblja, uključujući više rukovodstvo, preuzimatelje rizika, poslove kontrole i svakog zaposlenika koji prima ukupan iznos nagrađivanja u platnom razredu višeg rukovodstva i preuzimatelja rizika, a čije poslovne djelatnosti imaju značajan utjecaj na njihov profil rizičnosti ili profil rizičnosti UCITS-a kojim upravljaju.

4.   Društva za upravljanje koja su značajna zbog svoje veličine ili veličine UCITS-a kojim upravljaju, svoje unutarnje organizacije i vrste, djelokruga i složenosti djelatnosti, osnivaju odbor za nagrađivanje. Odbor za nagrađivanje osniva se na način koji mu omogućuje da iskaže kompetentno i neovisno mišljenje o politikama i praksama nagrađivanja te o poticajima uspostavljenima za upravljanje rizicima.

Odbor za nagrađivanje prema potrebi osnovan u skladu sa smjernicama ESMA-e iz članka 14.a stavka 4. odgovoran je za pripremu odluka povezanih s nagrađivanjem, uključujući one koje imaju utjecaj na rizike i upravljanje rizicima dotičnog društva za upravljanje ili UCITS-a, a koje bi trebalo donijeti upravljačko tijelo u okviru svoje nadzorne funkcije. Odborom za nagrađivanje predsjedava član upravljačkog tijela koji ne obnaša nikakvu izvršnu funkciju u dotičnom društvu za upravljanje. Članovi odbora za nagrađivanje članovi su upravljačkog tijela koji ne obnašaju nikakve izvršne funkcije u dotičnom društvu za upravljanje.

Ako nacionalno pravo predviđa zastupljenost zaposlenika u upravljačkom tijelu, odbor za nagrađivanje uključuje jednog ili više predstavnika zaposlenika. Pri sastavljanju svojih odluka odbor za nagrađivanje uzima u obzir dugoročne interese ulagatelja i ostalih dionika te javni interes.

(18)  Preporuka Komisije 2009/384/EZ od 30. travnja 2009. o politici naknada u sektoru financijskih usluga (SL L 120, 15.5.2009., str. 22.)."

(19)  Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.)."

(20)  Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (SL L 174, 1.7.2011., str. 1.)."

(21)  Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).”;"

(3)

u članku 20. stavku 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

pisani ugovor s depozitarom naveden u članku 22. stavku 2.;”;

(4)

članak 22. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 22.

1.   Društvo za investicije i, za svaki od zajedničkih fondova kojim upravlja, društvo za upravljanje, osiguravaju imenovanje jednog depozitara u skladu s ovim poglavljem.

2.   Imenovanje depozitara dokazuje se pisanim ugovorom.

Tim ugovorom uređuje se, između ostalog, protok informacija koje se smatraju potrebnima kako bi depozitar mogao obavljati svoje poslove za UCITS za koji je imenovan depozitarom, kako je to utvrđeno u ovoj Direktivi i drugim mjerodavnim zakonima i drugim propisima.

3.   Depozitar:

(a)

osigurava da se prodaja, izdavanje, povratna kupnja, isplata i poništavanje udjela UCITS-a provode u skladu s važećim nacionalnim pravom i pravilima ili osnivačkim aktima fonda;

(b)

osigurava da se vrijednost udjela UCITS-a izračunava u skladu s važećim nacionalnim pravom i pravilima ili osnivačkim aktima fonda;

(c)

izvršava upute društva za upravljanje ili društva za investicije, osim ako su one u suprotnosti s važećim nacionalnim pravom ili pravilima ili osnivačkim aktima fonda;

(d)

osigurava da u transakcijama koje uključuju imovinu UCITS-a svaka naknada bude doznačena UCITS-u u uobičajenom roku;

(e)

osigurava da se prihod UCITS-a upotrebljava u skladu s važećim nacionalnim pravom i pravilima ili osnivačkim aktima fonda.

4.   Depozitar osigurava da se novčani tokovi UCITS-a prate na odgovarajući način, a posebno da su sva plaćanja ulagatelja ili u ime ulagatelja s osnove upisa udjela UCITS-a zaprimljena i da su sva novčana sredstva UCITS-a proknjižena na novčanim računima:

(a)

koji su otvoreni na ime UCITS-a, društva za upravljanje koje djeluje u ime UCITS-a, ili depozitara koji djeluje u ime UCITS-a;

(b)

koji su otvoreni kod subjekta iz članka 18. stavka 1. točaka (a), (b) i (c) Direktive Komisije 2006/73/EZ (22); i

(c)

koji se održavaju u skladu s načelima navedenima u članku 16. Direktive 2006/73/EZ.

Kada su novčani računi otvoreni na ime depozitara koji djeluje u ime UCITS-a, nikakva novčana sredstva subjekta iz prvog podstavka točke (b) i nikakva vlastita novčana sredstva depozitara ne smiju se knjižiti na tim računima.

5.   Imovina UCITS-a povjerava se depozitaru na pohranu kako slijedi:

(a)

za financijske instrumente koji se mogu pohraniti na skrbništvo, depozitar:

i.

pohranjuje na skrbništvo sve financijske instrumente koji se mogu evidentirati na računu financijskih instrumenata otvorenom u knjigama depozitara i sve financijske instrumente koji se fizički mogu isporučiti depozitaru;

ii.

osigurava da su svi financijski instrumenti koji se mogu evidentirati na računu financijskih instrumenata otvorenom u knjigama depozitara, evidentirani u knjigama depozitara na odvojenim računima u skladu s načelima navedenima u članku 16. Direktive 2006/73/EZ, koji su otvoreni u ime UCITS-a ili društva za upravljanje koje djeluje u ime UCITS-a, tako da se u svakom trenutku može jasno utvrditi da pripadaju UCITS-u u skladu s važećim zakonodavstvom;

(b)

za drugu imovinu, depozitar:

i.

provjerava vlasništvo takve imovine UCITS-a ili društva za upravljanje koje djeluje u ime UCITS-a, procjenjujući imaju li UCITS ili društvo za upravljanje koje djeluje u ime UCITS-a vlasništvo na temelju informacija ili dokumenata koje dostavljaju UCITS ili društvo za upravljanje i, ako postoje, vanjskih dokaza;

ii.

vodi evidenciju o onoj imovini za koju je utvrđeno da UCITS ili društvo za upravljanje koje djeluje u ime UCITS-a imaju vlasništvo i ažurira je.

6.   Depozitar društvu za upravljanje ili društvu za investicije redovito podnosi sveobuhvatan popis cjelokupne imovine UCITS-a.

7.   Imovinu pohranjenu na skrbništvo depozitara ne koriste ponovno za vlastiti račun ni depozitar ni bilo koja treća osoba kojoj je delegiran posao skrbništva. Ponovno korištenje obuhvaća svaku transakciju imovine pohranjene na skrbništvo uključujući, ali ne ograničavajući se na, prenošenje, davanje u zalog, prodaju ili davanje zajmova.

Imovina pohranjena na skrbništvo depozitara može se ponovno koristiti samo ako:

(a)

ponovno korištenje imovine provodi se za račun UCITS-a;

(b)

depozitar izvršava upute društva za upravljanje u ime UCITS-a;

(c)

ponovno korištenje je na korist UCITS-a i u interesu imateljâ udjela; i

(d)

transakcija je osigurana visokokvalitenim i likvidnim kolateralom koji je primio UCITS na temelju aranžmana o prijenosu prava vlasništva.

Tržišna vrijednost kolaterala u svakom trenutku dostiže barem tržišnu vrijednost ponovo korištene imovine uvećano za premiju.

8.   Države članice osiguravaju da u slučaju insolventnosti depozitara i/ili bilo koje treće osobe koja se nalazi u Uniji, a kojoj je delegirano skrbništvo nad imovinom UCITS-a, imovina UCITS-a na skrbništvu ne bude dostupna za distribuciju između ili realizaciju u korist vjerovnika takvog depozitara i/ili takve treće osobe.

(22)  Direktiva Komisije 2006/73/EZ od 10. kolovoza 2006. o provedbi Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u odnosu na organizacijske zahtjeve i uvjete poslovanja investicijskih društava i izraze definirane za potrebe te Direktive (SL L 241, 2.9.2006., str. 26.).”;"

(5)

umeće se sljedeći članak:

„Članak 22.a

1.   Depozitar ne delegira na treće strane poslove navedene u članku 22. stavcima 3. i 4.

2.   Depozitar može delegirati na treće strane poslove navedene u članku 22. stavku 5. samo kada:

(a)

zadaće nisu delegirane s namjerom izbjegavanja zahtjeva ove Direktive;

(b)

depozitar može dokazati postojanje objektivnog razloga za delegiranje;

(c)

depozitar je postupio s pažnjom dobrog stručnjaka prilikom odabira i imenovanja treće osobe kojoj namjerava delegirati dio svojih zadaća te nastavlja postupati s pažnjom dobrog stručnjaka prilikom povremenih preispitivanja i stalnog praćenja bilo koje treće osobe kojoj je delegirao dio svojih zadaća, kao i postupaka treće osobe u vezi s predmetima koji su joj delegirani.

3.   Poslove iz članka 22. stavka 5. depozitar može delegirati trećoj osobi samo kada ta treća osoba u svakom trenutku za vrijeme obavljanja zadaća koje su joj delegirane:

(a)

ima strukture i stručno znanje koji su odgovarajući i razmjerni vrsti i složenosti imovine UCITS-a ili društva za upravljanje koje djeluje u ime UCITS-a koja mu je povjerena;

(b)

za poslove skrbništva iz članka 22. stavka 5. točke (a) podliježe:

i.

učinkovitim bonitetnim propisima, uključujući minimalne kapitalne zahtjeve, i nadzoru u okviru dotične nadležnosti;

ii.

povremenoj vanjskoj reviziji radi osiguranja da su ti financijski instrumenti u njezinu posjedu;

(c)

ima odvojenu imovinu klijenata depozitara od vlastite imovine i imovine depozitara na takav način da u svakom trenutku može biti jasno utvrđeno da ona pripada klijentima pojedinog depozitara;

(d)

poduzima sve potrebne korake kako bi osigurala da u slučaju insolventnosti treće osobe imovina UCITS-a koju treća osoba ima na skrbništvu nije dostupna za distribuciju između ili za realizaciju u korist vjerovnika treće osobe; i

(e)

postupa u skladu s općim obvezama i zabranama utvrđenima u članku 22. stavcima 2., 5. i 7. te članku 25.

Neovisno o prvom podstavku točki (b) podtočki i., ako pravo treće zemlje zahtijeva da se određeni financijski instrumenti pohranjuju na skrbništvo kod lokalnog subjekta, a ne postoje lokalni subjekti koji ispunjavaju uvjete za delegiranje utvrđene u toj točki, depozitar može delegirati svoje poslove takvom lokalnom subjektu samo u mjeri u kojoj se to zahtijeva na temelju prava te treće zemlje, samo dok ne postoje lokalni subjekti koji ispunjavaju uvjete za delegiranje te samo kada:

(a)

ulagatelji relevantnog UCITS-a prije ulaganja uredno su obaviješteni o tome da se takvo delegiranje zahtijeva zbog pravnih ograničenja prava treće zemlje, o okolnostima koje opravdavaju delegiranje i o rizicima povezanima s takvim delegiranjem;

(b)

društvo za investicije ili društvo za upravljanje u ime UCITS-a uputilo je depozitara da delegira skrbništvo nad takvim financijskim instrumentima na takav lokalni subjekt.

Treća osoba može zatim dalje delegirati te poslove ako su ispunjeni jednaki uvjeti. U takvu slučaju članak 24. stavak 2 primjenjuje se mutatis mutandis na dotične strane.

4.   Za potrebe ovog članka, usluge određene Direktivom 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (23) koje pružaju sustavi za namiru vrijednosnih papira, kako su određeni za potrebe te direktive, ili slične usluge koje pružaju sustavi za namiru vrijednosnih papira trećih zemalja, ne smatraju se delegiranjem poslova skrbništva.

(23)  Direktiva 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira (SL L 166, 11.6.1998., str. 45.).”;"

(6)

članak 23. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavci od 2. do 4. zamjenjuju se sljedećim:

„2.   Depozitar je:

(a)

nacionalna središnja banka;

(b)

kreditna institucija koja je dobila odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2013/36/EU; ili

(c)

drugi pravni subjekt koji u skladu s pravom države članice ima odobrenje nadležnog tijela za obavljanje djelatnosti depozitara prema ovoj Direktivi, koji podliježe zahtjevima adekvatnosti kapitala koji nisu niži od zahtjeva izračunanih ovisno o odabranom pristupu u skladu s člankom 315. ili 317. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (24) te koji ima regulatorni kapital koji nije niži od iznosa temeljnog kapitala iz članka 28. stavka 2. Direktive 2013/36/EU.

Pravni subjekt naveden u prvom podstavku točki (c) podliježe bonitetnim propisima i stalnom nadzoru te zadovoljava sljedeće minimalne zahtjeve:

(a)

ima potrebnu infrastrukturu za pohranu na skrbništvo financijskih instrumenata koji se mogu uknjižiti na račun financijskih instrumenata otvoren u knjigama depozitara;

(b)

uspostavlja odgovarajuće politike i postupke dovoljne za osiguranje usklađenosti subjekta, uključujući njegove rukovoditelje i zaposlenike, s njegovim obvezama u okviru ove Direktive;

(c)

ima dobre administrativne i računovodstvene postupke, mehanizme unutarnje kontrole, djelotvorne postupke procjene rizika te djelotvorne mehanizme nadzora i zaštite sustava za obradu podataka;

(d)

održava i provodi djelotvorne organizacijske i upravne aranžmane s ciljem poduzimanja svih razumnih mjera usmjerenih na sprečavanje sukoba interesa;

(e)

osigurava vođenje evidencije za sve usluge, djelatnosti i transakcije koje obavlja, a koja je dovoljna da omogući nadležnom tijelu ispunjavanje zadaća nadzora i provođenje izvršnih mjera predviđenih ovom Direktivom;

(f)

poduzima razumne mjere za osiguranje kontinuiteta i pravilnosti u obavljanju svojih poslova depozitara upotrebom primjerenih i proporcionalnih sustava, sredstava i postupaka, uključujući i za obavljanje svojih djelatnosti depozitara;

(g)

svi članovi njegova upravljačkog tijela i više rukovodstvo u svako doba uživaju dovoljno dobar ugled te posjeduju dovoljno znanja, vještina i iskustva;

(h)

njegovo upravljačko tijelo posjeduje adekvatno zajedničko znanje, vještine i iskustvo kako bi bilo u mogućnosti razumjeti djelatnosti depozitara, uključujući glavne rizike;

(i)

svaki član njegova upravljačkog tijela i višeg rukovodstva postupa s poštenjem i integritetom.

3.   Države članice određuju koja od kategorija institucija iz stavka 2. prvog podstavka može biti depozitar.

4.   Društva za investicije ili društva za upravljanje koja djeluju u ime UCITS-a kojim upravljaju, koja su prije 18. ožujka 2016. za depozitara imenovala instituciju koja ne udovoljava zahtjevima utvrđenima u stavku 2., imenuju depozitara koji udovoljava tim zahtjevima prije 18. ožujka 2018.

(24)  Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).”;"

(b)

stavci 5. i 6. brišu se;

(7)

članak 24. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 24.

1.   Države članice osiguravaju da je depozitar odgovoran UCITS-u i imateljima udjela u UCITS-u za gubitak koji je prouzrokovao depozitar ili treća osoba kojoj je delegirano skrbništvo nad financijskim instrumentima koji su pohranjeni na skrbništvo u skladu s člankom 22. stavkom 5. točkom (a).

U slučaju takva gubitka financijskog instrumenta koji je pohranjen na skrbništvo, države članice osiguravaju da depozitar bez odgode vrati financijski instrument iste vrste ili odgovarajući iznos UCITS-u ili društvu za upravljanje koje djeluje u ime UCITS-a. Depozitar nije odgovoran ako može dokazati da je gubitak nastao kao rezultat vanjskog događaja izvan njegove razumne kontrole, čije bi posljedice bile neizbježne unatoč svim razumnim nastojanjima da se one izbjegnu.

Države članice također osiguravaju da je depozitar odgovoran UCITS-u i ulagateljima UCITS-a i za sve ostale gubitke koje oni pretrpe zbog depozitarova nemarnog ili namjernog propusta da pravilno izvrši svoje obveze u skladu s ovom Direktivom.

2.   Delegiranje iz članka 22.a nema utjecaja na odgovornost depozitara navedenu u stavku 1.

3.   Odgovornost depozitara navedena u stavku 1. ne isključuje se niti se ograničuje sporazumom.

4.   Svaki sporazum koji je u suprotnosti sa stavkom 3. smatra se ništavim.

5.   Imatelji udjela u UCITS-u mogu depozitara pozvati na odgovornost izravno ili neizravno preko društva za upravljanje ili društva za investicije pod uvjetom da to ne dovodi do dvostruke pravne zaštite ili do neravnopravnog postupanja s imateljima udjela.”;

(8)

članak 25. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 25.

1.   Niti jedno društvo ne smije djelovati i kao društvo za upravljanje i kao depozitar. Niti jedno društvo ne smije djelovati i kao društvo za investicije i kao depozitar.

2.   Društvo za upravljanje i depozitar u obavljanju svojih funkcija djeluju pošteno, pravedno, profesionalno, neovisno i isključivo u interesu UCITS-a i ulagatelja UCITS-a. Društvo za investicije i depozitar u obavljanju svojih funkcija djeluju pošteno, pravedno, profesionalno, neovisno i isključivo u interesu ulagatelja UCITS-a.

Depozitar ne obavlja djelatnosti povezane s UCITS-om ili društvom za upravljanje u ime UCITS-a koje mogu prouzročiti sukobe interesa između UCITS-a, ulagatelja UCITS-a, društva za upravljanje i samog depozitara, osim ako je depozitar funkcionalno i hijerarhijski odvojio obavljanje svojih zadaća depozitara od svojih ostalih zadaća koje bi mogle prouzročiti sukobe, a mogući sukobi interesa primjereno se utvrđuju, njima se primjereno upravlja, prate se i otkrivaju ulagateljima UCITS-a.”;

(9)

članak 26. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 26.

1.   Zakonom ili pravilima zajedničkog fonda utvrđuju se uvjeti promjene društva za upravljanje i depozitara, kao i pravila za osiguravanje zaštite imatelja udjela u slučaju takve promjene.

2.   Zakonom ili osnivačkim aktima društva za investicije utvrđuju se uvjeti promjene društva za upravljanje i depozitara, kao i pravila za osiguravanje zaštite imatelja udjela u slučaju takve promjene.”;

(10)

umeću se sljedeći članci:

„Članak 26.a

Depozitar svojim nadležnim tijelima na zahtjev daje na raspolaganje sve informacije koje je dobio prilikom izvršavanja svojih dužnosti i koje bi mogle biti potrebne njegovim nadležnim tijelima ili nadležnim tijelima UCITS-a ili društva za upravljanje.

Ako su nadležna tijela UCITS-a ili društva za upravljanje različita od nadležnih tijela depozitara, nadležna tijela depozitara bez odgode dijele primljene informacije s nadležnim tijelima UCITS-a i društva za upravljanje.

Članak 26.b

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 112.a kojima se utvrđuje sljedeće:

(a)

podaci koje je potrebno uključiti u pisani ugovor iz članka 22. stavka 2.;

(b)

uvjeti za obavljanje poslova depozitara u skladu s člankom 22. stavcima 3., 4. i 5., uključujući:

i.

vrste financijskih instrumenata koje je potrebno uključiti u djelokrug dužnosti skrbništva depozitara u skladu s člankom 22. stavkom 5. točkom (a);

ii.

uvjete pod kojima depozitar može obavljati svoje dužnosti skrbništva nad financijskim instrumentima koji su evidentirani kod središnjeg depozitara;

iii.

uvjete pod kojima depozitar treba pohraniti financijske instrumente izdane u nominalnom obliku i evidentirane kod izdavatelja ili voditelja registra, u skladu s člankom 22. stavkom 5. točkom (b);

(c)

obveze postupanja pažnjom dobrog stručnjaka depozitara u skladu s člankom 22.a stavkom 2. točkom (c);

(d)

obveza odvajanja u skladu s člankom 22.a stavkom 3. točkom (c);

(e)

aktivnosti koje treba poduzeti treća osoba u skladu s člankom 22.a stavkom 3. točkom (d);

(f)

uvjeti pod kojima i okolnosti u kojima se financijski instrumenti, koji su pohranjeni na skrbništvo, smatraju izgubljenima za potrebe članka 24.;

(g)

ono što se treba podrazumijevati pod vanjskim događajima izvan razumne kontrole, čije bi posljedice bile neizbježne unatoč svim razumnim nastojanjima da se one izbjegnu, u skladu s člankom 24. stavkom 1.;

(h)

uvjeti za ispunjavanje zahtjeva za neovisnost, navedenog u članku 25. stavku 2.”;

(11)

u članku 30. prvi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Članci od 13. do 14.b primjenjuju se mutatis mutandis na društva za investicije koja nisu odabrala društvo za upravljanje koje ima odobrenje za rad u skladu s ovom Direktivom.”;

(12)

odjeljak 3. poglavlja V. briše se;

(13)

članak 69. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:

„Prospekt uključuje:

(a)

pojedinosti ažurirane politike nagrađivanja, uključujući, no ne ograničavajući se na, opis načina izračunavanja nagrada i naknada, identitet osoba odgovornih za dodjelu nagrada i naknada, kao i sastav odbora za nagrađivanje, ako takav odbor postoji; ili

(b)

sažetak politike nagrađivanja i izjavu da su pojedinosti ažurirane politike nagrađivanja, uključujući, no ne ograničavajući se na, opis načina izračunavanja nagrada i naknada, identitet osoba odgovornih za dodjelu nagrada i naknada, kao i sastav odbora za nagrađivanje, ako takav odbor postoji, dostupne na internetskoj stranici – uključujući upućivanje na tu internetsku stranicu – te da će se primjerak u papirnatom obliku na zahtjev besplatno staviti na raspolaganje.”;

(b)

u stavku 3. dodaje se sljedeći podstavak:

„Godišnje izvješće također uključuje:

(a)

ukupan iznos nagrađivanja u poslovnoj godini, podijeljen na fiksno i varijabilno nagrađivanje, koji su društvo za upravljanje i društvo za investicije isplatili svojem osoblju te broj korisnika i, ako je to relevantno, svaki iznos koji je izravno isplatio sam UCITS, uključujući svaku naknadu za uspješnost poslovanja;

(b)

zbirni iznos nagrađivanja raščlanjen prema kategorijama zaposlenika ili drugih članova osoblja, kako je navedeno u članku 14.a stavku 3.;

(c)

opis načina izračunavanja nagrada i naknada;

(d)

ishod preispitivanja iz članka 14.b stavka 1. točaka (c) i (d), uključujući sve nepravilnosti koje su se pojavile;

(e)

značajne promjene u usvojenoj politici nagrađivanja.”;

(14)

članak 78. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 3. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

identifikacija UCITS-a i nadležnog tijela UCITS-a;”;

(b)

u stavku 4. dodaje se sljedeći podstavak:

„Ključne informacije za ulagatelje također sadrže izjavu da su pojedinosti ažurirane politike nagrađivanja, uključujući, no ne ograničavajući se na, opis načina izračunavanja nagrada i naknada, identitet osoba odgovornih za dodjelu nagrada i naknada, kao i sastav odbora za nagrađivanje, ako takav odbor postoji, dostupne na internetskoj stranici – uključujući upućivanje na tu internetsku stranicu – te da će se primjerak u papirnatom obliku na zahtjev besplatno staviti na raspolaganje.”;

(15)

u članku 98. stavku 2. točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

„(d)

tražiti:

i.

u mjeri u kojoj je to dopušteno nacionalnim pravom, postojeće evidencije o prometu podataka koje vodi telekomunikacijski operater, ako postoji razumna sumnja u kršenje te ako takvi zapisi mogu biti značajni za istragu kršenja ove Direktive;

ii.

postojeće snimke telefonskih razgovora ili elektroničkih komunikacija ili druge evidencije o prometu podataka koje vode UCITS, društva za upravljanje, društva za investicije, depozitari ili bilo koji drugi subjekti regulirani ovom Direktivom;”;

(16)

članak 99. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 99.

1.   Ne dovodeći u pitanje nadzorne ovlasti nadležnih tijela iz članka 98. i pravo država članica na predviđanje i izricanje kaznenih sankcija, države članice utvrđuju pravila o upravnim sankcijama i drugim upravnim mjerama koje se izriču za trgovačka društva i osobe s obzirom na kršenja nacionalnih odredaba kojima se prenosi ova Direktiva te poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale njihovu provedbu.

Kada države članice odluče da neće utvrditi pravila o upravnim sankcijama za kršenja koja podliježu nacionalnom kaznenom pravu, one dostavljaju Komisiji relevantne odredbe kaznenog prava.

Upravne sankcije i druge upravne mjere učinkovite su, proporcionalne i odvraćajuće.

Države članice do 18. ožujka 2016. priopćuju Komisiji i ESMA-i zakone i druge propise kojima se prenosi ovaj članak, uključujući sve relevantne odredbe kaznenog prava. Države članice obavješćuju Komisiju i ESMA-u bez nepotrebne odgode o svim njihovim naknadnim izmjenama.

2.   Ako su se države članice, u skladu sa stavkom 1., odlučile za utvrđivanje kaznenih sankcija za kršenje odredaba iz tog stavka, one osiguravaju postojanje odgovarajućih mjera tako da nadležna tijela imaju sve potrebne ovlasti za povezivanje s pravosudnim tijelima u okviru njihove nadležnosti kako bi primila određene informacije u vezi s kaznenim istragama ili postupcima pokrenutima zbog mogućih kršenja ove Direktive te kako bi iste dostavila drugim nadležnim tijelima i ESMA-i s ciljem ispunjenja svoje obveze međusobne suradnje i suradnje s ESMA-om za potrebe ove Direktive.

Nadležna tijela također mogu surađivati s nadležnim tijelima drugih država članica u pogledu olakšavanja naplate novčanih kazni.

3.   Kao dio svojeg cjelokupnog preispitivanja funkcioniranja ove Direktive, Komisija preispituje, najkasnije 18. rujna 2017., primjenu upravnih i kaznenih sankcija, a posebno potrebu za daljnjim usklađivanjem upravnih sankcija utvrđenih za kršenja zahtjeva utvrđenih u ovoj Direktivi.

4.   Nadležno tijelo može odbiti djelovati na zahtjev za informacijama ili zahtjev za suradnju s istragom samo u sljedećim iznimnim okolnostima:

(a)

ako bi priopćivanje relevantnih informacija moglo negativno utjecati na sigurnost države članice kojoj je zahtjev upućen, posebno u borbi protiv terorizma i drugih teških kaznenih djela;

(b)

ako bi udovoljavanje zahtjevu vjerojatno negativno utjecalo na njegovu vlastitu istragu, izvršne mjere, ili, ako je to primjenjivo, na kaznenu istragu;

(c)

ako je već pokrenut sudski postupak u vezi s istim radnjama i protiv istih osoba pred tijelima države članice kojoj je zahtjev upućen; ili

(d)

ako je tim osobama već izrečena pravomoćna presuda za ista djela u državi članici kojoj je zahtjev upućen.

5.   Kada se obveze primjenjuju na UCITS, društva za upravljanje, društva za investicije ili depozitare, države članice osiguravaju da se u slučaju kršenja nacionalnih odredaba kojima se prenosi ova Direktiva upravne sankcije ili druge upravne mjere mogu primijeniti, u skladu s nacionalnim pravom, na članove upravljačkog tijela i na druge fizičke osobe koje su prema nacionalnom pravu odgovorne za kršenje.

6.   U skladu s nacionalnim pravom, države članice osiguravaju da, u svim slučajevima iz stavka 1., upravne sankcije i druge upravne mjere koje je moguće primijeniti uključuju barem sljedeće:

(a)

javnu izjavu u kojoj se utvrđuje odgovorna osoba i vrsta kršenja;

(b)

nalog kojim se zahtijeva da odgovorna osoba prestane s takvim postupanjem i da odustane od ponavljanja takvog postupanja;

(c)

u slučaju UCITS-a ili društva za upravljanje, suspenziju odobrenja za rad ili oduzimanje odobrenja za rad UCITS-a ili društva za upravljanje;

(d)

privremenu zabranu ili, za ponovljena teška kršenja, trajnu zabranu protiv člana upravljačkog tijela društva za upravljanje ili društva za investicije ili protiv bilo koje druge fizičke osobe koja se smatra odgovornom, kojom se zabranjuje izvršavanje upravljačkih funkcija u tim ili u sličnim takvim društvima;

(e)

u slučaju pravne osobe, najviše upravne novčane kazne u visini od najmanje 5 000 000 EUR ili, u državama članicama čija valuta nije euro, odgovarajuće vrijednosti u nacionalnoj valuti na 17. rujna 2014., ili 10 % ukupnog godišnjeg prometa pravne osobe prema posljednjim dostupnim računima koje je odobrilo upravljačko tijelo; ako je pravna osoba matično društvo ili društvo kći matičnog društva koje mora sastavljati konsolidirane financijske izvještaje u skladu s Direktivom 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (25), relevantni ukupni godišnji promet jest ukupni godišnji promet ili odgovarajuća vrsta prihoda u skladu s relevantnim pravom Unije u području računovodstva prema posljednjim dostupnim konsolidiranim financijskim izvještajima koje je odobrilo upravljačko tijelo krajnjeg matičnog društva;

(f)

u slučaju fizičke osobe, najviše upravne novčane kazne u visini od najmanje 5 000 000 EUR ili, u državama članicama čija valuta nije euro, odgovarajuće vrijednosti u nacionalnoj valuti na 17. rujna 2014.;

(g)

kao alternativu točkama (e) i (f), najviše upravne novčane kazne u visini od najmanje dvostrukog iznosa koristi ostvarene kršenjem, kada je tu korist moguće utvrditi, čak i ako ona prelazi najviše iznose iz točaka (e) i (f).

7.   Države članice mogu ovlastiti nadležna tijela, prema nacionalnom pravu, za izricanje dodatnih vrsta sankcija pored onih navedenih u stavku 6. ili za izricanje novčanih kazni koje su više od iznosa iz stavka 6. točaka (e), (f) i (g).

(25)  Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i vezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.).”;"

(17)

umeću se sljedeći članci:

„Članak 99.a

Države članice osiguravaju da njihovi zakoni i drugi propisi kojima se ova Direktiva prenosi predviđaju sankcije, posebno kada:

(a)

se djelatnosti UCITS-a obavljaju, a da nije dobiveno odobrenje, kršeći time članak 5.;

(b)

se poslovanje društva za upravljanje obavlja, a da prethodno nije dobiveno odobrenje, kršeći time članak 6.;

(c)

se poslovanje društva za investicije obavlja, a da prethodno nije dobiveno odobrenje, kršeći time članak 27.;

(d)

se izravno ili neizravno stekne kvalificirani udjel u društvu za upravljanje ili kada se takav kvalificirani udjel u društvu za upravljanje dodatno poveća tako da bi time udio glasačkih prava ili kapitala u vlasništvu dosegnuo ili premašio 20 %, 30 % ili 50 %, ili tako da bi time društvo za upravljanje postalo njegovo društvo kći („namjeravano stjecanje”), a da se o tome pismeno ne obavijeste nadležna tijela društva za upravljanje u kojem stjecatelj želi steći ili povećati kvalificirani udio, kršeći time članak 11. stavak 1.;

(e)

se kvalificirani udjel u društvu za upravljanje izravno ili neizravno proda ili ako se smanji tako da bi time udio glasačkih prava ili kapitala u vlasništvu pao ispod 20 %, 30 % ili 50 %, ili tako da bi društvo za upravljanje prestalo biti društvo kći, a da se o tome pismeno ne obavijeste nadležna tijela, kršeći time članak 11. stavak 1.;

(f)

društvo za upravljanje dobije odobrenje na temelju lažnih izjava ili bilo kojim drugim neregularnim sredstvom, kršeći time članak 7. stavak 5. točku (b);

(g)

društvo za investicije dobije odobrenje lažnim izjavama ili bilo kojim drugim neregularnim sredstvom, kršeći time članak 29. stavak 4. točku (b);

(h)

društvo za upravljanje, nakon što sazna za bilo koje stjecanje ili prodaju udjela u svojem kapitalu koje dovodi do toga da udjeli premašuju jedan od pragova iz članka 11. stavku 1. Direktive 2014/65/EU ili dovodi do pada udjela ispod jednog od tih pragova, ne obavijesti nadležna tijela o tim stjecanjima ili prodajama, kršeći time članak 11. stavak 1. ove Direktive;

(i)

društvo za upravljanje ne obavijesti nadležno tijelo barem jednom godišnje o imenima dioničara i članova koji posjeduju kvalificirane udjele te o veličinama tih udjela, kršeći time članak 11. stavak 1.;

(j)

društvo za upravljanje ne poštuje postupke i dogovore određene u skladu s nacionalnim odredbama kojima se prenosi članak 12. stavak 1. točka (a);

(k)

društvo za upravljanje ne poštuje strukturne i organizacijske zahtjeve određene u skladu s nacionalnim odredbama kojima se prenosi članak 12. stavak 1. točka (b);

(l)

društvo za investicije ne poštuje postupke i dogovore određene u skladu s nacionalnim odredbama kojima se prenosi članak 31.;

(m)

društvo za upravljanje ili društvo za investicije ne poštuje zahtjeve povezane s delegiranjem svojih poslova trećim stranama određene u skladu s nacionalnim odredbama kojima se prenose članci 13. i 30.;

(n)

društvo za upravljanje ili društvo za investicije ne poštuje pravila ponašanja određena u skladu s nacionalnim odredbama kojima se prenose članci 14. i 30.;

(o)

depozitar ne izvršava svoje zadaće u skladu s nacionalnim odredbama kojima se prenosi članak 22. stavci od 3. do 7.;

(p)

društvo za investicije ili, za svaki od zajedničkih fondova kojima upravlja, društvo za upravljanje opetovano ne poštuje obveze koje se odnose na politike ulaganja UCITS-a utvrđene u nacionalnim odredbama kojima se prenosi poglavlje VII.;

(q)

društvo za upravljanje ili društvo za investicije ne koristi proces za upravljanje rizikom ili proces za točnu i neovisnu procjenu vrijednosti OTC izvedenica, kako je utvrđeno u nacionalnim odredbama kojima se prenosi članak 51. stavak 1.;

(r)

društvo za investicije ili, za svaki od zajedničkih fondova kojima upravlja, društvo za upravljanje opetovano ne poštuje obveze koje se odnose na informacije koje treba pružiti ulagateljima određene u skladu s nacionalnim odredbama kojima se prenose članci od 68. do 82.;

(s)

društvo za upravljanje ili društvo za investicije koje trguje udjelima UCITS-a kojim upravlja u državi članici koja nije matična država članica UCITS-a ne poštuje zahtjev za obavješćivanje utvrđen u članku 93. stavku 1.

Članak 99.b

1.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela na svojim službenim internetskim stranicama bez odgode objavljuju svaku odluku protiv koje nije moguće uložiti žalbu, a kojom se izriče upravna sankcija ili mjera za kršenja nacionalnih odredaba kojima se prenosi ova Direktiva, nakon što je osoba kojoj je sankcija ili mjera izrečena obaviještena o toj odluci. Objava sadržava barem informacije o vrsti i prirodi kršenja i identitetu odgovornih osoba. Ta obveza ne primjenjuje se odluke o izricanju mjera istražne naravi.

Međutim, ako nadležno tijelo smatra objavljivanje identiteta pravnih osoba ili osobnih podataka fizičkih osoba nerazmjernim, prema procjeni od slučaja do slučaja provedenoj o razmjernosti objavljivanja takvih podataka, ili ako bi objavljivanje ugrozilo stabilnost financijskih tržišta ili istragu u tijeku, države članice osiguravaju da nadležna tijela poduzmu jedno od sljedećeg:

(a)

odgode objavu odluke o izricanju sankcije ili mjere dok razlozi za neobjavljivanje ne prestanu postojati;

(b)

objave odluku o izricanju sankcije ili mjere na anonimnoj osnovi na način koji je u skladu s nacionalnim pravom ako se takvom anonimnom objavom osigurava djelotvorna zaštita dotičnih osobnih podataka; ili

(c)

ne objavljuju odluku o izricanju sankcije ili mjere ako smatraju da mogućnosti utvrđene u točkama (a) i (b) nisu dostatne kako bi se osiguralo sljedeće:

i.

neugrožavanje stabilnosti financijskih tržišta;

ii.

razmjernost objave takvih odluka u odnosu na mjere koje se smatraju mjerama blaže naravi.

U slučaju odluke o objavi sankcije ili mjere na anonimnoj osnovi, objava relevantnih podataka može se odgoditi za razumno razdoblje ako se predviđa da će razlozi za anonimnu objavu prestati postojati tijekom tog razdoblja.

2.   Nadležna tijela obavješćuju ESMA-u o svim izrečenim upravnim sankcijama koje nisu objavljene u skladu sa stavkom 1. drugim podstavkom točkom (c), uključujući svaku žalbu koja je s tim povezana te ishod takve žalbe. Države članice osiguravaju da nadležna tijela dobiju informacije i pravomoćnu presudu u vezi sa svakom izrečenom kaznenom sankcijom te je podnose ESMA-i. ESMA održava središnju bazu podataka o sankcijama o kojima je obaviještena isključivo za potrebe razmjene informacija između nadležnih tijela. Toj bazi podataka mogu pristupiti samo nadležna tijela i ona se ažurira na temelju informacija koje su pružila nadležna tijela.

3.   U slučaju da je odluka o izricanju sankcije ili mjere predmet žalbe odgovarajućim pravosudnim ili drugim tijelima, nadležna tijela na svojim službenim internetskim stranicama odmah objavljuju i tu informaciju te sve naknadne informacije o ishodu te žalbe. Objavljuje se i svaka odluka kojom se ukida prethodna odluka o izricanju sankcije ili mjere.

4.   Nadležna tijela osiguravaju da sadržaj objavljen u skladu s ovim člankom bude dostupan na njihovim službenim internetskim stranicama najmanje pet godina od trenutka objave. Osobni podaci sadržani u objavi pohranjuju se na službenim internetskim stranicama nadležnog tijela samo u trajanju koje je potrebno u skladu s važećim pravilima o zaštiti podataka.

Članak 99.c

1.   Države članice osiguravaju da pri određivanju vrste upravnih sankcija ili mjera i razine upravnih novčanih kazni nadležna tijela osiguravaju da su one učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće te uzimaju u obzir sve relevantne okolnosti, uključujući, prema potrebi:

(a)

težinu i trajanje kršenja;

(b)

stupanj odgovornosti osobe odgovorne za kršenje;

(c)

financijsku snagu osobe odgovorne za kršenje, kao što to primjerice pokazuje njezin ukupni promet ako se radi o pravnoj osobi ili godišnji prihod ako se radi o fizičkoj osobi;

(d)

značaj ostvarene dobiti ili izbjegnutih gubitaka osobe odgovorne za kršenje, štetu nastalu drugim osobama i, ovisno o slučaju, štetu za funkcioniranje tržištâ ili širega gospodarstva, u mjeri u kojoj se mogu odrediti;

(e)

stupanj suradnje osobe odgovorne za kršenje s nadležnim tijelom;

(f)

prethodna kršenja koja je počinila osoba odgovorna za kršenje;

(g)

mjere koje je osoba odgovorna za kršenje poduzela nakon kršenja kako bi spriječila ponovljeno kršenje.

2.   Pri izvršavanju ovlasti izricanja sankcija iz članka 99. nadležna tijela blisko surađuju kako bi osigurala da nadzorne i istražne ovlasti te upravne sankcije proizvedu učinke koji se žele postići ovom Direktivom. Nadležna tijela također usklađuju svoje djelovanje kako bi izbjegla moguće dvostruko obavljanje i preklapanje poslova u primjeni nadzornih i istražnih ovlasti te upravnih sankcija i mjera na prekogranične slučajeve u skladu s člankom 101.

Članak 99.d

1.   Države članice uspostavljaju učinkovite i pouzdane mehanizme za poticanje prijavljivanja nadležnim tijelima mogućih ili stvarnih kršenja nacionalnih odredaba kojima se prenosi ova Direktiva, uključujući sigurne komunikacijske kanale za prijavljivanje takvih kršenja.

2.   Mehanizmi navedeni u stavku 1. obuhvaćaju najmanje:

(a)

posebne postupke za primanje prijava o kršenjima te daljnje aktivnosti u vezi s tim prijavama;

(b)

primjerenu zaštitu zaposlenika društava za investicije, društava za upravljanje i depozitara koji prijavljuju kršenja počinjena unutar tih društava, barem od osvete, diskriminacije i drugih vrsta nepoštenog postupanja;

(c)

zaštitu osobnih podataka koji se tiču i osobe koja prijavljuje kršenja i fizičke osobe koja je navodno odgovorna za kršenje, u skladu s Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (26);

(d)

jasna pravila kojima se osigurava jamstvo povjerljivosti u svim slučajevima u odnosu na osobu koja prijavljuje kršenje, osim ako se otkrivanje zahtijeva prema nacionalnom pravu u kontekstu daljnje istrage ili naknadnog sudskog postupka.

3.   ESMA osigurava jedan ili više sigurnih komunikacijskih kanala za prijavljivanje kršenja nacionalnih odredaba kojima se provodi ova Direktiva. ESMA osigurava da ti komunikacijski kanali budu usklađeni sa stavkom 2. točkama od (a) do (d).

4.   Države članice osiguravaju da se prijavljivanje od strane zaposlenika društava za investicije, društava za upravljanje i depozitara iz stavaka 1. i 3. ne smatra kršenjem bilo kakvih ograničenja otkrivanja informacija koja su određena ugovorom ili bilo kojim zakonom ili drugim propisom te da tim prijavljivanjem osoba koja prijavljuje ne bude ni na koji način odgovorna što se tiče te prijave.

5.   Države članice zahtijevaju da društva za upravljanje, društva za investicije i depozitari uvedu primjerene postupke za svoje zaposlenike kako bi posebnim, neovisnim i samostalnim kanalom interno mogli prijaviti kršenja.

Članak 99.e

1.   Nadležna tijela ESMA-i godišnje dostavljaju zbirne informacije o svim sankcijama i mjerama izrečenima u skladu s člankom 99. ESMA te informacije objavljuje u svojem godišnjem izvješću.

2.   Kada nadležno tijelo otkrije javnosti upravne sankcije ili mjere, istodobno o tim upravnim sankcijama ili mjerama obavješćuje ESMA-u. Kada se objavljena sankcija ili mjera odnosi na društvo za upravljanje ili društvo za investicije, ESMA na popis društava za upravljanje objavljen na temelju članka 6. stavka 1. dodaje upućivanje na objavljenu sankciju ili mjeru.

3.   ESMA izrađuje nacrte provedbenih tehničkih standarda za određivanje postupaka i obrazaca za podnošenje informacija, kako je navedeno u ovom članku.

ESMA Komisiji podnosi nacrte tih provedbenih tehničkih standarda do 18. rujna 2015.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

(26)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).”;"

(18)

umeće se sljedeći članak:

„Članak 104.a

1.   Države članice primjenjuju Direktivu 95/46/EZ na obradu osobnih podataka koja se provodi u državama članicama u skladu s ovom Direktivom.

2.   Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (27) primjenjuje se na obradu osobnih podataka koju provodi ESMA u skladu s ovom Direktivom.

(27)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).”;"

(19)

u članku 12. stavku 3., članku 14. stavku 2., članku 43. stavku 5., članku 51. stavku 4., članku 60. stavku 6., članku 61. stavku 3., članku 62. stavku 4., članku 64. stavku 4., članku 75. stavku 4., članku 78. stavku 7., članku 81. stavku 2., članku 95. stavku 1. i članku 111. riječi: „u skladu s člankom 112. stavcima 2., 3. i 4., i uz ispunjavanje uvjeta iz članaka 112.a i 112.b” zamjenjuju se riječima: „u skladu s člankom 112.a”;

(20)

u članku 50.a riječi „u skladu s člankom 112.a i uz ispunjavanje uvjeta iz članaka 112.b i 112.c” zamjenjuju se riječima: „u skladu s člankom 112.a”;

(21)

u članku 52. stavku 4. trećem podstavku riječi „članka 112. stavka 1.” zamjenjuju se riječima „članka 112.”;

(22)

članak 112. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 112.

Komisiji pomaže Europski odbor za vrijednosne papire osnovan Odlukom Komisije 2001/528/EZ (28).

(28)  Odluka Komisije 2001/528/EZ od 6. lipnja 2001. o osnivanju Europskog odbora za vrijednosne papire (SL L 191, 13.7.2001., str. 45.).”;"

(23)

članak 112.a zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 112.a

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članaka 12., 14., 43., 60., 61., 62., 64., 75., 78., 81., 95. i 111. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od četiri godine počevši od 4. siječnja 2011.

Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 26.b dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od četiri godine počevši od 17. rujna 2014.

Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 50.a dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od četiri godine počevši od 21. srpnja 2011.

Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 51. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od četiri godine počevši od 20. lipnja 2013.

Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije šest mjeseci prije kraja razdoblja od četiri godine. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članaka 12., 14., 26.b, 43., 50.a, 51., 60., 61., 62., 64., 75., 78., 81., 95. i 111. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članaka 12., 14., 26.b, 43., 50.a, 51., 60., 61., 62., 64., 75., 78., 81., 95. i 111. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od tri mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za tri mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”;

(24)

članak 112.b briše se;

(25)

u Prilogu I. Dodatku A. točka 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.

Podaci o depozitaru:

2.1.

Identitet depozitara UCITS-a i opis njegovih poslova i sukoba interesa koji se mogu pojaviti;

2.2.

Opis svih poslova pohrane koje je delegirao depozitar, popis osoba kojima su ti poslovi delegirani i onih kojima su te osobe dalje delegirale poslove te svih sukoba interesa koji mogu nastati iz takvog delegiranja;

2.3.

Izjava da će ažurirane informacije u vezi s točkama 2.1. i 2.2. na zahtjev biti dostupne ulagateljima.”.

Članak 2.

1.   Države članice do 18. ožujka 2016. donose i objavljuju zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih mjera.

One primjenjuju zakone i druge propise iz prvog podstavka od 18. ožujka 2016. Kada države članice donose te mjere, one sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se prilikom njihove službene objave uz njih navodi takva uputa. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 3.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 4.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 23. srpnja 2014.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

S. GOZI


(1)  SL C 96, 4.4.2013., str. 18.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 23. srpnja 2014.

(3)  Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.).

(4)  Preporuka Komisije 2009/384/EZ od 30. travnja 2009. o politici naknada u sektoru financijskih usluga (SL L 120, 15.5.2009., str. 22.).

(5)  Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.).

(6)  Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.).

(7)  Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (SL L 174, 1.7.2011., str. 1.).

(8)  Direktiva Komisije 2006/73/EZ od 10. kolovoza 2006. o provedbi Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u odnosu na organizacijske zahtjeve i uvjete poslovanja investicijskih društava i izraze definirane za potrebe te Direktive (SL L 241, 2.9.2006., str. 26.).

(9)  Uredba (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012 (vidjeti stranicu 1 ovoga Službenog lista).

(10)  Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).

(11)  Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).

(12)  Direktiva 97/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. ožujka 1997. o sustavima naknada štete za investitore (SL L 84, 26.3.1997., str. 22.).

(13)  Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (SL L 201, 27.7.2012., str. 1.).

(14)  SL C 369, 17.12.2011., str. 14.

(15)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(16)  SL C 100, 6.4.2013., str. 12.


Top