Accept Refuse

EUR-Lex Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32014L0087

Direktiva Vijeća 2014/87/Euratom od 8. srpnja 2014. o izmjeni Direktive 2009/71/Euratom o uspostavi okvira Zajednice za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja

OJ L 219, 25.7.2014, p. 42–52 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

In force

ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2014/87/oj

25.7.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 219/42


DIREKTIVA VIJEĆA 2014/87/EURATOM

od 8. srpnja 2014.

o izmjeni Direktive 2009/71/Euratom o uspostavi okvira Zajednice za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegove članke 31. i 32.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije sastavljen nakon dobivanja mišljenja skupine osoba koje je među znanstvenim stručnjacima država članica imenovao Znanstveni i tehnički odbor,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

budući da:

(1)

Direktivom Vijeća 2013/59/Euratom (3) uspostavljaju se jednoobrazni osnovni sigurnosni standardi za zaštitu zdravlja pojedinaca koji su izloženi profesionalnim, zdravstvenim i javnim opasnostima od ionizirajućeg zračenja.

(2)

Direktivom Vijeća 2009/71/Euratom (4) za države članice uvodi se obveza uspostave i održavanja nacionalnog okvira za nuklearnu sigurnost. Ta Direktiva odražava odredbe temeljnih međunarodnih instrumenata u području nuklearne sigurnosti, a to su Konvencija o nuklearnoj sigurnosti (5), kao i Temeljna pitanja sigurnosti (6) koje je utvrdila Međunarodna agencija za atomsku energiju („IAEA”).

(3)

Direktivom Vijeća 2011/70/Euratom (7) za države članice uvodi se obveza uspostave i održavanja nacionalnog okvira za upravljanje istrošenim gorivom i radioaktivnim otpadom.

(4)

U zaključcima Vijeća od 8. svibnja 2007. o nuklearnoj sigurnosti i sigurnom upravljanju istrošenim gorivom i radioaktivnim otpadom naglašeno je da je „nuklearna sigurnost odgovornost države koja se prema potrebi provodi unutar okvira EU-a. Odluke o sigurnosnim djelovanjima i nadzoru nuklearnih postrojenja i dalje su isključivo na operaterima i nacionalnim tijelima”.

(5)

Zbog nuklearne nesreće u Fukushimi u Japanu 2011. pozornost je širom svijeta ponovno usmjerena na mjere koje su potrebne za smanjivanje rizika na najmanju moguću mjeru i osiguravanje najstrože razine nuklearne sigurnosti. Na temelju zaključaka Europskog vijeća od 24. i 25. ožujka 2011., nadležna nacionalna regulatorna tijela zajedno s Komisijom, u okviru Skupine europskih regulatora za nuklearnu sigurnost (ENSREG) koja je osnovana Odlukom Komisije 2007/530/Euratom (8), provela su procjene rizika i sigurnosti nuklearnih elektrana („ispitivanja na opterećenje”) širom Zajednice. Rezultati su pokazali niz poboljšanja koja bi se mogla primijeniti u pristupu nuklearnoj sigurnosti i industrijskoj praksi zemalja sudionica.

Osim toga, Europsko vijeće također je pozvalo Komisiju da prema potrebi preispita postojeći pravni i regulatorni okvir za sigurnost nuklearnih postrojenja i predloži sva potrebna poboljšanja. Europsko vijeće također je naglasilo da bi se u Uniji trebale provoditi i kontinuirano poboljšavati najviše norme nuklearne sigurnosti.

(6)

Snažno nadležno regulatorno tijelo koje je stvarno neovisno u regulatornom odlučivanju temeljni je uvjet regulatornog okvira za nuklearnu sigurnost Zajednice. Od iznimne je važnosti da nadležno regulatorno tijelo ima mogućnost izvršavati svoje ovlasti nepristrano, transparentno i bez neprimjerenog utjecaja na njegovo regulatorno odlučivanje kako bi se osigurala visoka razina nuklearne sigurnosti. Regulatorne odluke i provedbena djelovanja u području nuklearne sigurnosti trebali bi se temeljiti na objektivnim tehničkim razmatranjima u pogledu sigurnosti i trebali bi biti uspostavljeni bez ikakvog neprimjerenog vanjskog utjecaja koji bi mogao ugroziti sigurnost, poput neprimjerenog utjecaja povezanog s političkim, gospodarskim ili društvenim uvjetima koji se mijenjaju.

Odredbe Direktive 2009/71/Euratom o funkcionalnom odvajanju nadležnih regulatornih tijela trebalo bi ojačati kako bi se osigurala stvarna neovisnost regulatornih tijela od neprimjerenog utjecaja pri regulatornom odlučivanju te kako bi se zajamčilo da su im osigurana primjerena sredstva i nadležnosti za pravilno obavljanje zadaća koje su im dodijeljene. Regulatorno bi tijelo posebno trebalo imati dostatne pravne ovlasti, dostatan broj osoblja i dostatna financijskih sredstava za pravilno obavljanje zadaća koje su mu dodijeljene.

Međutim, pooštreni zahtjevi ne bi trebali dovoditi u pitanje blisku suradnju, prema potrebi, s drugim mjerodavnim nacionalnim tijelima ili opće smjernice politike koje su izdale države članice.

(7)

Postupak regulatornog odlučivanja trebao bi u obzir uzeti sposobnosti i stručnost koje mogu pružiti organizacije za tehničku podršku. Ta bi se stručnost trebala temeljiti na najsuvremenijem znanstvenom i tehničkom znanju, uključujući znanje stečeno iz praktičnih iskustava i istraživanja u pogledu sigurnosti, na upravljanju znanjem i na odgovarajućim tehničkim resursima.

(8)

U skladu s dijelom 1. Općih sigurnosnih zahtjeva IAEA-e, trebalo bi poštovati kako ulogu država članica u uspostavi okvira za nuklearnu sigurnost tako i ulogu regulatora u provedbi tog okvira.

(9)

S obzirom na posebnosti nuklearne industrije i ograničenu dostupnost osoblja s potrebnom stručnošću i sposobnostima, a zbog čega može doći do rotacije osoblja s izvršnom odgovornošću između nuklearne industrije i regulatora, posebnu pozornost trebalo bi posvetiti izbjegavanju sukoba interesa. Osim toga, trebalo bi uspostaviti mehanizme kako bi se osiguralo da organizacije koje nadležnom regulatornom tijelu daju savjete ili pružaju usluge ne budu u sukobu interesa.

(10)

Budući da posljedice nuklearnih nesreća mogu prelaziti državne granice, trebalo bi poticati blisku suradnju, koordinaciju i razmjenu informacija između nadležnih regulatornih tijela država članica u blizini nuklearnog postrojenja, neovisno o tome imaju li te države članice nuklearna postrojenja ili ne. U tom pogledu države bi članice trebale osigurati primjerene mehanizme kako bi se olakšala takva suradnja u pitanjima nuklearne sigurnosti s prekograničnim utjecajem.

(11)

Kako bi se osiguralo stjecanje odgovarajućih vještina i postizanje te održavanje dovoljnih razina sposobnosti, sve bi strane trebale osigurati da cjelokupno osoblje koje ima odgovornosti povezane s nuklearnom sigurnošću nuklearnih postrojenja i s mehanizmima pripravnosti za izvanredni događaje na lokaciji i odgovora na izvanredni događaj na lokaciji prolazi kroz postupak kontinuiranog učenja. To se može postići uspostavom programa i planova osposobljavanja, postupcima periodičnog preispitivanja i ažuriranjem programa osposobljavanja te odgovarajućim proračunskim sredstvima za osposobljavanje.

(12)

Druga ključna pouka iz nuklearne nesreće u Fukushimi odnosi se na važnost jačanja transparentnosti u pitanjima nuklearne sigurnosti. Transparentnost je također važno sredstvo promicanja neovisnosti u regulatornom odlučivanju. Stoga bi trenutačne odredbe Direktive 2009/71/Euratom o informiranju šire javnosti trebale biti podrobnije kada je riječ o vrsti informacije koju treba pružiti. Pored toga, šira javnost trebala bi imati mogućnost sudjelovati u odgovarajućim fazama postupka odlučivanja o nuklearnim postrojenjima u skladu s nacionalnim okvirom za nuklearnu sigurnost, uzimajući u obzir različite nacionalne sustave. Za odluke o izdavanju dozvola i dalje su odgovorna nacionalna nadležna tijela.

(13)

Zahtjevima ove Direktive o transparentnosti dopunjuju se zahtjevi iz postojećeg zakonodavstva Euratoma. Odlukom Vijeća 87/600/Euratom (9) se za države članice uvodi obveza obavješćivanja i informiranja Komisije i drugih država članica u slučaju radiološke opasnosti na njihovom državnom području, dok Direktiva 2013/59/Euratom sadrži zahtjeve državama članicama da informiraju javnost o mjerama zdravstvene zaštite koje treba primijeniti i koracima koje treba poduzeti u slučaju radiološke opasnosti te da stanovništvu koje bi vjerojatno moglo biti zahvaćeno u slučaju takve opasnosti u redovitim razmacima pružaju ažurirane informacije.

(14)

Tijekom 6. preglednog sastanka, ugovorne stranke Konvencije o nuklearnoj sigurnosti ponovile su svoju predanost spoznajama 2. izvanrednog sastanka koji se održao nakon nesreće u Fukushimi. Posebno su naglasile da bi „nuklearne elektrane trebalo projektirati, graditi i rabiti s ciljem sprečavanja nesreća, a u slučaju nesreće, s ciljem ublažavanja njezinih posljedica i izbjegavanja zagađenja izvan lokacije” te da bi „regulatorna tijela trebala osigurati da se navedeni ciljevi primjenjuju kako bi se utvrdila i provela primjerena poboljšanja sigurnosti u postojećim postrojenjima”.

(15)

S obzirom na tehnički napredak koji je ostvaren odredbama IAEA-e i Udruženja zapadnoeuropskih nuklearnih regulatora („WENRA”) te odgovarajući na pouke izvučene iz ispitivanja na opterećenje i istraga nuklearne nesreće u Fukushimi, Direktivu 2009/71/Euratom trebalo bi izmijeniti kako bi se uključio cilj visoke nuklearne sigurnosti Zajednice kojim su obuhvaćene sve faze životnog ciklusa nuklearnih postrojenja (smještaj, projektiranje, izgradnja, stavljanje u pogon, uporaba, stavljanje izvan pogona). Taj cilj posebno poziva na značajna poboljšanja sigurnosti pri projektiranju novih reaktora za koje bi trebalo upotrijebiti najsuvremenija znanja i tehnologiju, uzimajući u obzir najnovije međunarodne sigurnosne zahtjeve.

(16)

Taj bi cilj prije svega trebalo ostvariti putem procjena nuklearne sigurnosti koje ulaze u područje primjene ove Direktive. Njih bi, pod nadzorom nadležnog nacionalnog regulatornog tijela, trebali provoditi nositelji dozvole, a mogu se upotrebljavati za procjenu rizika od teške nesreće u skladu s Direktivom 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća (10), pod uvjetom da su ispunjeni zahtjevi ove Direktive.

(17)

Koncept dubinske obrane ključan je za sigurnost nuklearnih postrojenja i temelj je za provedbu ciljeva visoke razine nuklearne sigurnosti. Primjena načela dubinske obrane, kako ih priznaju međunarodne norme i smjernice te WENRA, osigurava da sigurnosne aktivnosti podliježu, koliko god je to razumno provedivo, odredbama neovisnih razina tako da bi u slučaju kvara on bio otkriven, nadomješten ili ispravljen primjerenim mjerama. Djelotvornost svake od različitih razina temeljni je element dubinske obrane radi sprečavanja nesreća i ublažavanja posljedica ako bi do njih došlo. Dubinska obrana općenito je strukturirana u pet razina. Ako zakaže jedna razina, aktivira se sljedeća razina. Cilj je prve razine zaštite sprečavanje neuobičajenog rada i kvarova sustava. Ako zakaže prva razina, druga razina zaštite kontrolira neuobičajeni rad ili otkriva kvarove. Ako zakaže druga razina, treća razina sigurnosti, aktiviranjem posebnih sigurnosnih sustava i drugih sigurnosnih svojstava, osigurava daljnje obavljanje sigurnosnih funkcija. Ako zakaže treća razina, četvrta razina ograničava razvoj nesreće putem upravljanje nesrećama tako da spriječi ili ublaži uvjete teške nesreće s vanjskim ispuštanjima radioaktivnog materijala. Posljednji cilj (peta razina zaštite) je ublažavanje radioloških posljedica značajnih vanjskih ispuštanja putem odgovora na izvanredni događaj izvan lokacije.

(18)

Zajedno s dubinskom obranom, djelotvorna kultura nuklearne sigurnosti smatra se temeljnim čimbenikom u postizanju visoke razine nuklearne sigurnosti i njezinog neprekidnog poboljšavanja. Pokazatelji djelotvorne kulture nuklearne sigurnosti obuhvaćaju, poglavito: posvećenost osoblja i uprave na svim razinama unutar organizacije nuklearnoj sigurnosti i njezinom neprekidnom poboljšavanju; promicanje sposobnosti osoblja na svim razinama da propituje provedbu relevantnih sigurnosnih načela i prakse s ciljem neprekidnog poboljšanja nuklearne sigurnosti; sposobnost osoblja da pravovremeno izvješćuje o sigurnosnim problemima; utvrđivanje pouka naučenih iz praktičnog iskustva; i sustavno izvješćivanje o svakom odstupanju od normalnih uvjeta rada ili mehanizama relevantnih za upravljanje nesrećama koje bi moglo utjecati na nuklearnu sigurnost. Važni elementi koji pomažu pri ostvarivanju snažne kulture nuklearne sigurnosti uključuju, poglavito, djelotvorne sustave upravljanja, primjereno obrazovanje i osposobljavanje te mehanizme nositelja dozvole za registriranje, evaluaciju i dokumentiranje praktičnog iskustva značajnog za unutarnju i vanjsku sigurnost te djelotvorno rješavanje pitanja koja su se pojavila.

(19)

Kada se u ovoj Direktivi koristi izraz „razumno provedivo”, trebalo bi ga primjenjivati u skladu s postojećim definicijama, posebno definicijama WENRA-e i IAEA-e.

(20)

Nakon nuklearnih nesreća u Three Mile Islandu i Černobilu, nesrećom u Fukushimi još je jednom istaknuta presudna važnost funkcije zaštitne zgrade koja je posljednja prepreke koja štiti ljude i okoliš od ispuštanja radioaktivnih tvari uslijed nesreće. Podnositelj zahtjeva za dozvolu za izgradnju nove nuklearne elektrane ili istraživačkog reaktora stoga bi trebao dokazati da projekt ograničava učinke oštećenja jezgre reaktora na unutrašnjost zaštitne zgrade, tj. podnositelj zahtjeva trebao bi dokazati da je obilno ili nedopušteno ispuštanje radioaktivnih tvari izvan zaštitne zgrade iznimno malo vjerojatno i treba bi moći, uz visok stupanj pouzdanosti, dokazati da do takvog ispuštanja neće doći.

(21)

Trebalo bi zahtijevati da se specifičniji mehanizmi za upravljanje nesrećama i odgovor na izvanredni događaj na lokaciji bave sprečavanjem i ublažavanjem nesreća. Oni bi trebali biti u skladu s relevantnim odredbama Direktive 2013/59/Euratom te ih ne bi trebali dovoditi u pitanje. Nositelj dozvole trebao bi osigurati postupke, smjernice i mehanizme u slučaju nesreća uključujući teške nesreće do kojih bi moglo doći pri svim načinima rada, uključujući stanje punog pogona, gašenja i prijelazna stanja, uz osiguravanje dosljednosti i kontinuiteta između svih takvih postupaka i mehanizama kao i osiguravajući da se oni provode, preispituju i ažuriraju. Tim bi mehanizmima također trebalo predvidjeti dostatan broj osoblja, opreme i drugih potrebnih sredstava. Trebalo bi osigurati organizacijsku strukturu s jasnom raspodjelom odgovornosti kao i usklađenost između tijela koja odgovaraju na nesreću.

(22)

Ispitivanja na opterećenje pokazala su da ključnu ulogu imaju pojačani mehanizmi suradnje i usklađivanja između svih strana koje su odgovorne za nuklearnu sigurnost. Stručni pregledi (peer reviews) pokazali su se kao dobar način izgradnje povjerenja, u cilju razvoja i razmjene iskustava i osiguravanja zajedničke primjene visokih normi nuklearne sigurnosti.

(23)

Suradnja među državama članicama u području nuklearne sigurnosti čvrsto je uspostavljena i može dati dodanu vrijednost u smislu nuklearne sigurnosti, transparentnosti i otvorenosti prema dionicima na europskoj i međunarodnoj razini.

Države članice bi, putem svojih nadležnih regulatornih tijela, na relevantan način koristeći ENSREG i nadovezujući se na iskustvo WENRA-e, trebale svakih šest godina utvrditi metodologiju, mandat i vremenski okvir stručnih pregleda zajedničkog posebnog tehničkog pitanja povezanog s nuklearnom sigurnošću njihovih nuklearnih postrojenja. Zajedničko posebno tehničko pitanje koje se treba razmotriti trebalo bi utvrditi među referentnim razinama sigurnosti WENRA-e ili na temelju povratnih informacija iz praktičnog iskustva, nezgoda i nesreća te tehnološkog i znanstvenog razvoja. Države članice trebale bi provesti nacionalnu samoprocjenu i organizirati mehanizme za provedbu zajedničkih stručnih pregleda njihove nacionalne samoprocjene od strane nadležnih regulatornih tijela drugih država članica.

Trebalo bi izraditi izvješća o rezultatima tih stručnih pregleda. Države članice trebale bi utvrditi nacionalne akcijske planove za bavljenje svim relevantnim otkrićima i vlastite nacionalne procjene, uzimajući u obzir rezultate navedenih izvješća o stručnim pregledima. Izvješća o stručnim pregledima također bi trebala biti temelj svakog sažetog izvješća o rezultatu provedbe tematskog stručnog pregleda širom Unije koje su zajednički pripremila nadležna regulatorna tijela država članica. Sažeto izvješće ne bi trebalo za cilj imati izradu popisa redoslijeda nuklearnih postrojenja, nego bi trebalo biti usredotočeno na postupak i tehničke nalaze tematskog stručnog pregleda tako da se znanje stečeno njegovom provedbom može podijeliti.

U stručnim bi pregledima trebalo prevladavati uzajamno povjerenje te bi stoga bilo primjereno da Komisija, kad god je to provedivo, obavijesti države članice ako namjerava upotrijebiti rezultate izvješća o stručnim pregledima u svojim dokumentima o politikama.

(24)

Obveze država članica da izvješćuju o provedbi ove Direktive i obveza Komisije da izradi izvješće na temelju nacionalnih izvješća trebale bi pružiti mogućnost razmatranja i evaluacije raznih aspekata provedbe ove Direktive, kao i njezine djelotvornosti. Na međunarodnoj razini postoji niz relevantnih obveza izvješćivanja, poput izvješća Konvencije o nuklearnoj sigurnosti, čije bi se rezultate moglo upotrijebiti za evaluaciju provedbe ove Direktive. Nadalje, u okviru ove Direktive trebalo bi utvrditi dodatne zahtjeve za izvješćivanje u vezi s nalazima stručnih pregleda nuklearnih postrojenja. Slijedom toga, radi pojednostavljenja zakonodavstva i smanjenja administrativnog opterećenja, obveza izvješćivanja za države članice trebala bi biti manje zahtjevna kako s obzirom na učestalost izvješćivanja tako i s obzirom sadržaj izvješćâ.

(25)

U skladu s postupnim pristupom, provedba odredaba ove Direktive ovisi o vrsti nuklearnih postrojenja na državnom području države članice. Stoga bi države članice prilikom provedbe tih odredaba u nacionalnom pravu trebale voditi računa o mogućoj veličini i prirodi rizika koje predstavljaju nuklearna postrojenja koja su u planu ili u pogonu. Postupni pristup bi se posebno trebao odnositi na one države članice koje imaju tek manju količinu nuklearnih i radioaktivnih materijala, npr. povezanu s radom manjih istraživačkih reaktora, koji u slučaju teške nesreće ne bi izazvao posljedice usporedive s onima koje izazivaju nuklearne elektrane.

(26)

Odredbe ove Direktive koje su neraskidivo povezane s postojanjem nuklearnih postrojenja, odnosno odredbe koje se odnose na obveze nositelja dozvole, novi posebni zahtjevi za nuklearna postrojenja i odredbe koje se odnose na pripravnost za izvanredni događaj na lokaciji i odgovor na izvanredni događaj na lokaciji ne bi se trebale primjenjivati na države članice koje nemaju nuklearna postrojenja. Odredbe ove Direktive trebalo bi prenijeti i primjenjivati na proporcionalan način, u skladu s nacionalnim okolnostima i vodeći računa o činjenici da te države članice nemaju nuklearna postrojenja, osiguravajući pritom da vlada ili nadležna tijela posvete primjerenu pozornost nuklearnoj sigurnosti.

(27)

U skladu s Direktivom 2009/71/Euratom, države članice moraju uspostaviti i održavati nacionalni zakonodavni, regulatorni i organizacijski okvir za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja. Odluka o načinu donošenja odredaba nacionalnog okvira i instrumentu putem kojeg se one primjenjuju u nadležnosti je država članica.

(28)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s obrazloženjem, države članice obvezale su se, u opravdanim slučajevima, uz obavijesti o svojim mjerama prenošenja priložiti jedan ili više dokumenata kojima se obrazlaže odnos između odredaba direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata prijenosa. U pogledu ove Direktive zakonodavac smatra da je slanje takvih dokumenata opravdano.

(29)

Direktivu 2009/71/Euratom trebalo bi stoga u skladu s time izmijeniti,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Direktiva 2009/71/Euratom mijenja se kako slijedi:

(1)

Naslov poglavlja 1. zamjenjuje se sljedećim:

„CILJEVI, PODRUČJE I DEFINICIJE”.

(2)

Članak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Ova se Direktiva primjenjuje na svako civilno nuklearno postrojenje koje podliježe dozvoli.”;

(b)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Ovom se Direktivom dopunjuju osnovne norme iz članka 30. Ugovora u pogledu nuklearne sigurnosti nuklearnih postrojenja i njom se ne dovodi u pitanje postojeće zakonodavstvo Zajednice o zaštiti zdravlja radnika i šire javnosti od opasnosti koje proizlaze iz ionizirajućeg zračenja, a posebno Direktiva Vijeća 2013/59/Euratom (11).

(11)  Direktiva Vijeća 2013/59/Euratom od 5. prosinca 2013. o osnovnim sigurnosnim standardima za zaštitu od opasnosti koje potječu od izloženosti ionizirajućem zračenju, i o stavljanju izvan snage direktiva 89/618/Euratom, 90/641/Euratom, 96/29/Euratom, 97/43/Euratom i 2003/122/Euratom (SL L 13, 17.1.2014., str. 1.).”."

(3)

Članak 3. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

nuklearna elektrana, postrojenje za obogaćivanje, postrojenje za proizvodnju nuklearnog goriva, postrojenje za preradu, istraživački reaktor, skladište istrošenog goriva; i”;

(b)

dodaju se sljedeći stavci od 6. do 11.:

„6.

‚nesreća’ znači svaki nenamjerni događaj čije su posljedice ili moguće posljedice značajne sa stajališta zaštite od zračenja ili nuklearne sigurnosti;

7.

‚nezgoda’ znači svaki nenamjerni događaj čije posljedice ili moguće posljedice nisu zanemarive sa stajališta zaštite od zračenja ili nuklearne sigurnosti;

8.

‚neuobičajeni rad’ znači operativni postupak koji odstupa od normalnog rada za koji se očekuje da će se pojaviti najmanje jednom tijekom radnog vijeka postrojenja, ali koji, s obzirom na odgovarajuće mjere projektiranja, ne uzrokuje nikakvu znatnu štetu za stavke bitne za sigurnost ili ne dovodi do uvjeta nesreće;

9.

‚projektna osnova’ znači niz uvjeta i događaja koji se izričito uzimaju u obzir pri projektiranju nuklearnog postrojenja, uključujući njegove nadogradnje, u skladu s utvrđenim kriterijima, a koje postrojenje može izdržati uz planirani rad sigurnosnih sustava, bez prekoračivanja dozvoljenih granica;

10.

‚projektnom osnovom predviđena nesreća’ znači uvjeti nesreće u odnosu na koje je nuklearno postrojenje projektirano u skladu s utvrđenim projektnim kriterijima i pri kojoj oštećenje goriva, kada je to primjenjivo, te ispuštanje radioaktivnog materijala ostaju unutar dozvoljenih granica;

11.

‚teški uvjeti’ znači uvjeti koji su teži od uvjeta pri projektom osnovom predviđenoj nesreći; takvi uvjeti mogu biti prouzročeni višestrukim kvarovima poput potpunog zakazivanja svih razina sigurnosnog sustava ili iznimno malo vjerojatnog slučaja.”.

(4)

U poglavlju 2. umeće se sljedeći naslov nakon naslova „OBVEZE”:

„ODJELJAK 1.

Opće obveze”.

(5)

Članak 4. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Države članice uspostavljaju i održavaju nacionalni zakonodavni, regulatorni i organizacijski okvir (‚nacionalni okvir’) za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja. Nacionalnim okvirom posebno se predviđaju:

(a)

dodjela odgovornosti i koordinacija između relevantnih državnih tijela;

(b)

nacionalni zahtjevi u pogledu nuklearne sigurnosti koji obuhvaćaju sve faze životnog ciklusa nuklearnih postrojenja;

(c)

sustav izdavanja dozvola i zabranjivanja rada nuklearnih postrojenja bez dozvole;

(d)

sustav regulatorne kontrole nuklearne sigurnosti koju obavlja nadležno regulatorno tijelo;

(e)

djelotvorna i proporcionalna provedbena djelovanja, uključujući, prema potrebi, korektivno djelovanje ili obustavu rada i izmjenu ili izmjenu odnosno poništenje dozvole.

Određivanje načina na koji se donose nacionalni zahtjevi u pogledu nuklearne sigurnosti iz točke (b) i instrumenta putem kojeg se oni primjenjuju ostaje u nadležnosti država članica;”.

(6)

U članku 5. stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

„2.   Države članice osiguravaju stvarnu neovisnost nadležnih regulatornih tijela od neprimjerenog utjecaja pri njihovom regulatornom odlučivanju. U tu svrhu države članice osiguravaju da se nacionalnim okvirom zahtijeva da nadležno regulatorno tijelo:

(a)

bude funkcionalno odvojeno od bilo kojeg drugog tijela ili organizacije koji se bave promicanjem ili upotrebom nuklearne energije, i ne traži niti prima naputke od bilo kojeg takvog tijela ili organizacije pri provođenju svojih regulatornih zadaća;

(b)

donosi regulatorne odluke na temelju pouzdanih i transparentnih zahtjeva u pogledu nuklearne sigurnosti;

(c)

dobiva namjenska i odgovarajuća proračunska sredstva kako bi se omogućilo obavljanje njegovih regulatornih zadaća kako su utvrđene u nacionalnom okviru te je odgovorno za provedbu dodijeljenih proračunskih sredstava;

(d)

zapošljava odgovarajući broj članova osoblja s kvalifikacijama, iskustvom i stručnošću potrebnima za ispunjavanje njegovih obveza. Ono se može služiti vanjskim znanstvenim i tehničkim resursima i stručnošću kao podrškom njegovim regulatornim funkcijama;

(e)

utvrđuje postupke za sprječavanje i rješavanje svih sukoba interesa;

(f)

pruža informacije u pogledu nuklearne sigurnosti bez odobrenja bilo kojeg tijela ili organizacije pod uvjetom da se time ne ugrožavaju drugi nadređeni interesi kao što je sigurnost, priznati u odgovarajućem zakonodavstvu ili međunarodnim instrumentima.

3.   Države članice osiguravaju da nadležno regulatorno tijelo dobije pravne ovlasti koje su mu potrebne za ispunjavanje obveza u vezi s nacionalnim okvirom opisanim u članku 4. stavku 1. U tu svrhu države članice osiguravaju da nacionalni okvir nadležnim regulatornim tijelima povjeri sljedeće glavne regulatorne zadaće:

(a)

predlaganje i definiranje nacionalnih zahtjeva u pogledu nuklearne sigurnosti ili sudjelovanje u njihovom utvrđivanju;

(b)

zahtijevanje od nositelja dozvole da poštuje i dokaže da poštuje nacionalne zahtjeve u pogledu nuklearne sigurnosti i uvjete pod kojima je izdana odgovarajuća dozvola;

(c)

provjera takvog poštovanja zahtjeva putem regulatornih procjena i inspekcija;

(d)

predlaganje ili provedba djelotvornih i proporcionalnih provedbenih djelovanja.”.

(7)

Članci 6., 7. i 8. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 6.

Nositelji dozvole

Države članice osiguravaju da nacionalni okvir zahtijeva da:

(a)

primarna odgovornost za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja ostaje na nositelju dozvole. Ta se odgovornost ne može delegirati, a uključuje odgovornost za aktivnosti izvoditelja i podizvoditelja čije bi aktivnosti mogle utjecati na nuklearnu sigurnost nuklearnog postrojenja;

(b)

podnositelj zahtjeva pri podnošenju zahtjeva za dozvolu mora podnijeti dokaz nuklearne sigurnosti. Opseg i razina detalja dokaza moraju biti prilagođeni potencijalnoj veličini i prirodi opasnosti po nuklearno postrojenje i njegovu lokaciju;

(c)

nositelji dozvole moraju redovito procjenjivati, provjeravati i stalno poboljšavati, koliko god je to razumno provedivo, nuklearnu sigurnost njihovih nuklearnih postrojenja na sustavan i provjerljiv način. Navedeno uključuje provjeru postojanja mjera za sprečavanje nesreća i ublažavanje posljedica nesreća, uključujući provjeru primjene odredbi dubinske obrane;

(d)

nositelji dozvole uvode i primjenjuju sustave upravljanja koji daju odgovarajući prioritet nuklearnoj sigurnosti;

(e)

nositelji dozvole predviđaju odgovarajuće postupke i mehanizme u slučaju izvanrednog događaja na lokaciji, uključujući smjernice za upravljanje teškim nesrećama ili jednakovrijedne mehanizme, radi djelotvornog odgovaranja na nesreće kako bi se spriječile ili ublažile njihove posljedice. Oni posebno moraju:

i.

biti u skladu s ostalim operativnim postupcima i provoditi se u pravilnim vremenskim razmacima kako bi se provjerila njihova provedivost;

ii.

obuhvaćati nesreće i teške nesreće do kojih bi moglo doći pri svim načinima rada i one koje istodobno pogađaju više jedinica ili utječu na njih;

iii.

omogućiti mehanizme primanja vanjske pomoći;

iv.

biti periodično preispitivani i redovito ažurirani, uzimajući u obzir iskustva iz vježbi i pouke stečene iz nesreća;

(f)

nositelji dozvole osiguravaju i održavaju financijske i ljudske resurse s odgovarajućim kvalifikacijama i sposobnostima potrebnima za ispunjavanje svojih obveza u pogledu nuklearne sigurnosti nuklearnih postrojenja. Nositelji dozvole također osiguravaju da izvoditelji i podizvoditelji koji su pod njihovom odgovornošću i čije bi aktivnosti mogle utjecati na nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja imaju potrebne ljudske resurse s odgovarajućim kvalifikacijama i sposobnostima za ispunjavanje njihovih obveza.

Članak 7.

Stručnost i vještine u području nuklearne sigurnosti

Države članice osiguravaju da se nacionalnim okvirom od svih strana zahtijeva da osiguraju mehanizme za obrazovanje i osposobljavanje svojeg osoblja koje ima odgovornosti povezane s nuklearnom sigurnošću nuklearnih postrojenja tako da bi to osoblje steklo, održavalo i dalje razvijalo stručnost i vještine u području nuklearne sigurnosti i pripravnosti za izvanredni događaj na lokaciji.

Članak 8.

Transparentnost

1.   Države članice osiguravaju da radnicima i široj javnosti budu dostupne potrebne informacije povezane s nuklearnom sigurnošću nuklearnih postrojenja kao i njezinom regulacijom, pri čemu posebno trebaju obratiti pozornost na lokalne vlasti, stanovništvo i dionike u blizini nuklearnog postrojenja. Navedena obveza uključuje i osiguravanje da nadležno regulatorno tijelo i nositelji dozvole, svaki u području svoje odgovornosti, u okviru svoje komunikacijske politike pružaju:

(a)

informacije o normalnim uvjetima rada nuklearnih postrojenja radnicima i široj javnosti; i

(b)

hitne informacije u slučaju nezgoda i nesreća radnicima i široj javnosti te nadležnim regulatornim tijelima drugih država članica u blizini nuklearnog postrojenja.

2.   Informacije se stavljaju na raspolaganje javnosti u skladu s mjerodavnim zakonodavstvom i međunarodnim instrumentima, pod uvjetom da se time ne ugrožavaju drugi nadređeni interesi, kao što je sigurnost, priznati u odgovarajućem zakonodavstvu ili međunarodnim instrumentima.

3.   Države članice ne dovodeći u pitanje članak 5. stavak 2., osiguravaju da nadležno regulatorno tijelo sudjeluje, prema potrebi, u aktivnostima suradnje u području nuklearne sigurnosti nuklearnih postrojenja s nadležnim regulatornim tijelima drugih država članica, u blizini nuklearnog postrojenja, između ostalog, putem razmjene informacija i/ili zajedničkog korištenja informacija.

4.   Države članice osiguravaju da šira javnost dobije primjerene mogućnosti za djelotvorno sudjelovanje u postupku odlučivanja o izdavanju dozvola nuklearnim postrojenjima, u skladu s odgovarajućim zakonodavstvom i međunarodnim instrumentima.”.

(8)

Nakon članka 8. umeće se sljedeći odjeljak:

„ODJELJAK 2.

Posebne obveze

Članak 8.a

Cilj nuklearne sigurnosti za nuklearna postrojenja

1.   Države članice osiguravaju da se nacionalnim okvirom za nuklearnu sigurnost zahtijeva da se nuklearna postrojenja projektiraju, smještaju, grade, stavljaju u pogon, upotrebljavaju i stavljaju izvan pogona s ciljem sprečavanja nesreća, a u slučaju nesreće, ublažavanja njezinih posljedica te izbjegavanja:

(a)

ranog radioaktivnog ispuštanja koje bi zahtijevalo mjere u slučaju izvanrednog događaja izvan lokacije, ali uz nedostatno vrijeme za njihovu provedbu;

(b)

velikog radioaktivnog ispuštanja koje bi zahtijevalo zaštitne mjere koje se ne bi mogle prostorno ili vremenski ograničiti.

2.   Države članice osiguravaju da se nacionalnim okvirom zahtijeva da se cilj iz stavka 1.:

a)

primjenjuje na nuklearna postrojenja za čiju je izgradnju dozvola izdana prvi put nakon 14. kolovoza 2014.;

b)

upotrebljava kao referenca za pravovremenu provedbu razumno provedivih poboljšanja sigurnosti postojećih nuklearnih postrojenja, uključujući u okviru periodičnih sigurnosnih pregleda kako je utvrđeno u članku 8.c točki (b).

Članak 8.b

Provedba cilja nuklearne sigurnosti za nuklearna postrojenja

1.   Kako bi se ostvario cilj nuklearne sigurnosti za nuklearna postrojenja koji je određen u članku 8.a, države članice osiguravaju da se nacionalnim okvirom zahtijeva da se, kada se primjenjuje dubinska obrana, ona primjenjuje kako bi osigurala da:

(a)

se utjecaj ekstremnih vanjskih prirodnih opasnosti i opasnosti nenamjerno uzrokovanih ljudskim faktorom svede na najmanju moguću mjeru;

(b)

se spriječe neuobičajeni rad i kvarove;

(c)

se pod kontrolu stavi neuobičajeni rad te da se otkriju kvarovi;

(d)

se pod kontrolu stave nesreće u okviru projektnom osnovom predviđenih nesreća;

(e)

se pod kontrolu stave teški uvjeti, uključujući sprečavanje daljnjeg razvoja nesreća i ublažavanje posljedica teških nesreća;

(f)

budu uspostavljene organizacijske strukture u skladu s člankom 8.d stavkom 1.

2.   Kako bi se ostvario cilj nuklearne sigurnosti određen u članku 8.a, države članice osiguravaju da nacionalni okvir zahtijeva da nadležno regulatorno tijelo i nositelj dozvole poduzimaju mjere za promicanje i jačanje djelotvorne kulture nuklearne sigurnosti. Te mjere posebno uključuju:

(a)

sustave upravljanja koje daju odgovarajući prioritet nuklearnoj sigurnosti i promiču, na svim razinama osoblja i uprave, sposobnost preispitivanja djelotvorne provedbe odgovarajućih sigurnosnih načela i prakse te pravovremenog izvješćivanja o sigurnosnim pitanjima, u skladu s člankom 6. stavkom (d);

(b)

mehanizme nositelja dozvole za registriranje, evaluaciju i dokumentiranje radnog iskustva značajnog za unutarnju i vanjsku sigurnost;

(c)

obvezu nositelja dozvole da nadležnom regulatornom tijelu prijavi događaje koji bi mogli utjecati na nuklearnu sigurnost; i,

(d)

mehanizme za obrazovanje i osposobljavanje, u skladu s člankom 7.

Članak 8.c

Prva procjena i periodični sigurnosni pregledi

Države članice osiguravaju da nacionalni okvir zahtijeva da:

(a)

se svaka dodjela dozvole za izgradnju nuklearnog postrojenja ili rad nuklearnog postrojenja, temelji na primjerenoj procjeni specifičnoj za lokaciju i postrojenje, koja obuhvaća dokaz nuklearne sigurnosti u odnosu na nacionalne zahtjeve u pogledu nuklearne sigurnosti utemeljene na cilju određenom u članku 8.a;

(b)

nositelj dozvole pod regulatornim nadzorom nadležnih regulatornih tijela, sustavno i redovito procjenjuje, najmanje svakih deset godina, sigurnost nuklearnog postrojenja, kako je utvrđeno u članku 6. stavku (c). Tom se ponovnom procjenom sigurnosti želi osigurati poštovanje trenutačne projektne osnove i utvrditi daljnja sigurnosna poboljšanja uzimajući u obzir pitanja starenja, praktično iskustvo, najnovije rezultate istraživanja i razvoj u području međunarodnih normi, koristeći se ciljem određenim u članku 8.a kao referencom.

Članak 8.d

Pripravnost za izvanredni događaj na lokaciji i odgovor na izvanredni događaj na lokaciji

1.   Ne dovodeći u pitanje odredbe Direktive 2013/59/Euratom, države članice osiguravaju da nacionalni okvir zahtijeva da je uspostavljena organizacijska struktura za pripravnost za izvanredni događaj na lokaciji i odgovor na izvanredni događaj na lokaciji uz jasnu podjelu odgovornosti i koordinaciju između nositelja dozvole i nadležnih tijela i organizacija, uzimajući u obzir sve faze izvanrednog događaja.

2.   Države članice osiguravaju dosljednost i kontinuitet između mehanizama za pripravnost za izvanredni događaj na lokaciji i odgovor na izvanredni događaj na lokaciji koje zahtijeva nacionalni okvir i drugih mehanizama za pripravnost za izvanredni događaj i odgovor na izvanredni događaj koji se zahtijevaju prema Direktivi 2013/59/Euratom.”.

(9)

Sljedeće poglavlje se umeće nakon članka 8.d:

„POGLAVLJE 2.a

STRUČNI PREGLEDI I IZVJEŠĆIVANJE

Članak 8.e

Stručni pregledi

1.   Države članice najmanje svakih deset godina organiziraju periodične samoprocjene svojeg nacionalnog okvira i nadležnih regulatornih tijela te pozivaju na međunarodni stručni pregled relevantnih segmenata svojeg nacionalnog okvira i nadležnih regulatornih tijela u cilju kontinuiranog unapređivanja nuklearne sigurnosti. O rezultatima takvih stručnih pregleda, kada su dostupni, izvješćuju se države članice i Komisija.

2.   Države članice osiguravaju da se na koordiniranoj osnovi:

(a)

provodi nacionalna procjena, na temelju specifičnih tema povezanih s nuklearnom sigurnošću odgovarajućih nuklearnih postrojenja na njihovom državnom području;

(b)

pozovu sve druge države članice i Komisija kao promatrač na stručni pregled nacionalne procjene iz stavka (a);

(c)

poduzmu odgovarajuće daljnje mjere relevantnih rezultata stručnog pregleda;

(d)

objave odgovarajuća izvješća o gore navedenom postupku i njegovom glavnom rezultatu kada su rezultati dostupni.

3.   Države članice osiguravaju da su uspostavljeni mehanizmi koji omogućuju da prvi tematski stručni pregled započne 2017. i da se nakon toga daljnji tematski stručni pregledi provode najmanje svakih šest godina.

4.   U slučaju nesreće koja je dovela do situacije koja bi zahtijevala mjere u slučaju izvanrednog događaja izvan lokacije ili zaštitne mjere izvan lokacije za širu javnost, dotična država članica osigurava da se bez nepotrebnog odgađanja pozove međunarodni stručni pregled.”.

(10)

Članak 9. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Države članice Komisiji podnose izvješće o provedbi ove Direktive prvi put do 22. srpnja 2014., a zatim do 22. srpnja 2020.”;

(b)

stavak 3. briše se.

(11)

U članku 10. nakon stavka 1. umeće se sljedeći stavak:

„1.a.   Obveze prenošenja i provedbe članaka 6., 8.a, 8.b, 8.c i 8.d ne primjenjuju se na države članice koje nemaju nuklearna postrojenja osim ako one odluče pokrenuti aktivnosti povezane s nuklearnim postrojenjima koja podliježu dozvoli za rad prema njihovoj jurisdikciji.”.

Članak 2.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 15. kolovoza 2017. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se prilikom njihove službene objave na nju upućuje. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredbi nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva i svih naknadnih izmjena tih odredbi.

Članak 3.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 4.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 8. srpnja 2014.

Za Vijeće

Predsjednik

P. C. PADOAN


(1)  Mišljenje od 2. travnja 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  SL C 341, 21.11.2013., str. 92.

(3)  Direktiva Vijeća 2013/59/Euratom od 5. prosinca 2013. o osnovnim sigurnosnim standardima za zaštitu od opasnosti koje potječu od izloženosti ionizirajućem zračenju i stavljanju izvan snage direktiva 89/618/Euratom, 90/641/Euratom, 96/29/Euratom, 97/43/Euratom i 2003/122/Euratom (SL L 13, 17.1.2014., str. 1.).

(4)  Direktiva Vijeća 2009/71/Euratom od 25. lipnja 2009.o uspostavi okvira Zajednice za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja (SL L 172, 2.7.2009., str. 18.).

(5)  Odluka Komisije 1999/819/Euratom od 16. studenoga 1999. o pristupanju Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom) Konvenciji o nuklearnoj sigurnosti iz 1994. (SL L 318, 11.12.1999., str. 20.).

(6)  Temeljna pitanja sigurnosti IAEA-e: Temeljna načela sigurnosti, IAEA Serija sigurnosnih normi br. SF-1 (2006.).

(7)  Direktiva Vijeća 2011/70/Euratom od 19. srpnja 2011.o uspostavi okvira Zajednice za odgovorno i sigurno zbrinjavanje istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada (SL L 199, 2.8.2011., str. 48.).

(8)  Odluka Komisije 2007/530/Euratom od 17. srpnja 2007.o osnivanju Europske skupine na visokoj razini za nuklearnu sigurnost i gospodarenje otpadom (SL L 195, 27.7.2007., str. 44.).

(9)  Odluka Vijeća 87/600/Euratom od 14. prosinca 1987. o aranžmanima Zajednice o ranoj razmjeni informacija u slučaju radiološke opasnosti (SL L 371, 30.12.1987., str. 76.).

(10)  Direktiva 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011.o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (SL L 26, 28.1.2012., str. 1.).


Top