Accept Refuse

EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32014D0617(02)

Odluka Komisije оd 10. lipnja 2014. o obavješćivanju treće zemlje za koju Komisija smatra da bi mogla biti utvrđena kao nekooperativna treća zemlja u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1005/2008 o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova

OJ C 185, 17.6.2014, p. 17–31 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

In force

17.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 185/17


ODLUKA KOMISIJE

оd 10. lipnja 2014.

o obavješćivanju treće zemlje za koju Komisija smatra da bi mogla biti utvrđena kao nekooperativna treća zemlja u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1005/2008 o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova

(2014/C 185/03)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1005/2008 od 29. rujna 2008. o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, o izmjeni uredaba (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1936/2001 i (EZ) br. 601/2004 i o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 1093/94 i (EZ) br. 1447/1999 (1), a posebno njezin članak 32.,

budući da:

1.   UVOD

(1)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 1005/2008 (Uredba o ribolovu NNN) uspostavljen je sustav Unije za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog (NNN) ribolova.

(2)

U poglavlju VI. Uredbe o ribolovu NNN utvrđuje se postupak utvrđivanja nekooperativnih trećih zemalja, demarševi u vezi s državama koje su uvrštene u kategoriju nekooperativnih trećih zemalja, uspostavljanje popisa nekooperativnih trećih zemalja, brisanje s popisa nekooperativnih trećih zemalja, objavljivanje popisa nekooperativnih trećih zemalja i sve hitne mjere.

(3)

U skladu s člankom 32. Uredbe o ribolovu NNN, Komisija bi morala obavijestiti treće zemlje o mogućnosti da budu uvrštene u kategoriju nekooperativnih zemalja. Takva je obavijest preliminarne prirode. Obavijest trećih zemalja o mogućnosti da budu uvrštene u kategoriju nekooperativnih zemalja temelji se na kriterijima iz članka 31. Uredbe o ribolovu NNN. Komisija bi trebala također poduzeti sve demarševe iz članka 32. u odnosu na te zemlje. Komisija bi u obavijest trebala uključiti podatke o bitnim činjenicama i razmatranjima na kojima se temelji to uvrštavanje, mogućnost tih zemalja da dostave svoj odgovor i dokaze kojima se opovrgava navedeno uvrštavanje ili, prema potrebi, plan djelovanja za poboljšanje stanja i poduzete mjere za ispravljanje stanja. Komisija bi dotičnim trećim zemljama trebala dati dovoljno vremena da odgovore na obavijest i razumno vrijeme da isprave stanje.

(4)

U skladu s člankom 31. Uredbe o ribolovu NNN, Komisija može utvrditi treće zemlje za koje smatra da ne surađuju u suzbijanju ribolova NNN. Treća se zemlja može svrstati u kategoriju nekooperativnih trećih zemalja ako ne ispunjava obveze u pogledu poduzimanja mjera za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje ribolova NNN koje je u skladu s međunarodnim pravom obvezna ispunjavati kao država zastave, država luke, obalna država ili država trgovine.

(5)

Utvrđivanje nekooperativnih trećih zemalja temeljit će se na preispitivanju svih podataka iz članka 31. stavka 2. Uredbe o ribolovu NNN.

(6)

U skladu s člankom 33. Uredbe o ribolovu NNN, Vijeće može uspostaviti popis nekooperativnih trećih zemalja. Na te se zemlje, između ostalog, primjenjuju mjere utvrđene u članku 38. Uredbe o ribolovu NNN.

(7)

U skladu s člankom 20. stavkom 1. Uredbe o ribolovu NNN, treće države zastave moraju Komisiju obavijestiti o svojim mehanizmima za provedbu, nadzor i izvršavanje zakona, propisa i mjera za očuvanje i upravljanje kojima njihova ribarska plovila moraju udovoljavati.

(8)

U skladu s člankom 20. stavkom 4. Uredbe o ribolovu NNN, Komisija administrativno surađuje s trećim zemljama u područjima koja se odnose na provedbu te Uredbe.

2.   POSTUPAK U ODNOSU NA REPUBLIKU FILIPINE

(9)

Obavijest Republike Filipina (Filipini) kao države zastave Komisija je prihvatila 15. siječnja 2010. u skladu s člankom 20. Uredbe o ribolovu NNN.

(10)

Od 23. do 27. siječnja 2012., Komisija je, uz potporu Europske agencije za nadzor ribarstva (EFCA), poslala misiju u Filipine u kontekstu administrativne suradnje predviđene u članku 20. stavku 4. Uredbe o ribolovu NNN.

(11)

Cilj misije bio je provjeriti podatke o mehanizmima koje su Filipini uspostavili za provedbu, nadzor i izvršavanje zakona, propisa i mjera za očuvanje i upravljanje kojima moraju udovoljavati ribarska plovila te zemlje, mjerama koje su Filipini poduzeli za provedbu tih obveza u suzbijanju ribolova NNN i za ispunjavanje zahtjeva i aspekata povezanih s provedbom sheme certifikata Unije o ulovu.

(12)

Filipini su dostavili dodatne podatke 3. veljače 2012.

(13)

Završno izvješće o misiji dostavljeno je Filipinima 21. veljače 2012.

(14)

Komentari Filipina na završno izvješće o misiji zaprimljeni su 24. ožujka 2012.

(15)

Sljedeća misija Komisije u Filipine u svrhu praćenja aktivnosti poduzetih nakon prve misije provedena je od 25. do 27. lipnja 2012.

(16)

Komisija je 28. lipnja 2012. Filipinima dostavila pisane primjedbe na plan Filipina za rješavanje pitanja ribolova NNN.

(17)

Filipini su dostavili dodatne podatke 4. listopada 2012., 12. prosinca 2012. i 14. veljače 2013.

(18)

Videokonferencija između Filipina i službi Komisije održana je 8. veljače 2013.

(19)

Filipini su 22. travnja 2013. dostavili dodatne podatke.

(20)

Tehnički sastanak održan je u Bruxellesu 25. travnja 2013., na kojem su Filipini dostavili dodatne podatke.

(21)

Još jedan sastanak između Filipina i službi Komisije održan je 11. lipnja 2013. u Bruxellesu.

(22)

Filipini su 14. lipnja 2013. dostavili dodatne podatke. Tom dostavom filipinska tijela su Komisiju upoznala s napretkom učinjenim u pogledu njihovog plana djelovanja za rješavanje pitanja ribolova NNN i dostavili su nacrt Nacionalnog plana djelovanja u pogledu ribolova NNN i početne nacrte zakonskih prijedloga za reviziju Zakona o ribarstvu.

(23)

Komisija je, uz potporu Europske agencije za nadzor ribarstva (EFCA) i na zahtjev filipinskih tijela, od 22. do 26. srpnja 2013. u Manili organizirala radionicu za izgradnju kapaciteta usmjerenu na mjere države luke i analizu rizika.

(24)

Filipini su 11. studenog 2013. dostavili dodatne podatke.

(25)

Sastanak između Filipina i službi Komisije održan je 22. studenog 2013. u Bruxellesu.

(26)

Komisija je u prosincu 2013. zaprimila podatke od filipinskih tijela da su potpisala izvršnu naredbu o donošenju Nacionalnog plana djelovanja za ribolov NNN. Tijela su osim toga Komisiji dostavila Memorandum o razumijevanju potpisan 9. prosinca 2013. o osnivanju Zajedničkog odbora za suradnju u ribarstvu između tijela Filipina i Papue Nove Gvineje.

(27)

Komisija je u veljači 2014. zaprimila podnesak koji je posebno sadržavao Nacionalni plan djelovanja za ribolov NNN, novi nacrt za reviziju Zakona o ribarstvu i nacrt uredbe o sljedivosti. Nacrt Zakona o ribarstvu predložen je za raspravu u Senatu i u filipinskom Zastupničkom domu.

(28)

Sastanak između Filipina i službi Komisije održan je 5. ožujka 2014. u Bruxellesu. Filipini su dodatne informacije dostavili 25. ožujka 2014., 3. svibnja 2014. i 15. svibnja 2014.

(29)

Tijekom cijele prethodno opisane razmjene, Filipini su zauzeli konstruktivan pristup u suradnji s Komisijom. Zaista je učinjen značajan napredak u rješavanju glavnih izazova utvrđenih tijekom misija na terenu. Usprkos tome, i dalje postoji niz nedostataka koji još nisu u potpunosti riješeni.

(30)

Filipini su član Komisije za ribarstvo u zapadnom i središnjem Pacifiku (WCPFC), Međunarodne komisije za zaštitu atlantskih tuna (ICCAT) i Komisije za tune u Indijskom oceanu (IOTC). Filipini su također i nečlanica koja surađuje u radu Komisije za očuvanje južne plavoperajne tune (CCSBT). Filipini su potvrdili Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) iz 1982.

(31)

Kako bi mogla ocijeniti ispunjavaju li Filipini svoje međunarodne obveze kao država zastave, država luke, obalna država ili država trgovine koje su utvrđene u međunarodnim sporazumima iz uvodne izjave 30. i koje su utvrdile mjerodavne regionalne organizacije za upravljanje u ribarstvu (RFMO-i) navedene u uvodnoj izjavi 30., Komisija je tražila i analizirala sve podatke koje je smatrala potrebnim u tu svrhu.

(32)

Komisija je upotrijebila podatke dobivene iz dostupnih podataka koje objavljuju mjerodavni RFMO-vi, kao i javno dostupne podatke.

3.   MOGUĆNOST DA FILIPINI BUDU UTVRĐENI KAO NEKOOPERATIVNA TREĆA ZEMLJA

(33)

U skladu s člankom 31. stavkom 3. Uredbe o ribolovu NNN, Komisija je analizirala dužnosti Filipina kao države zastave, države luke, obalne države ili države trgovine. Za potrebe ovog preispitivanja, Komisija je uzela u obzir parametre navedene u članku 31. stavcima 4. do 7. Uredbe o ribolovu NNN.

3.1.   Ponavljanje plovila NNN i trgovinskih tokova NNN (članak 31. stavak 4. Uredbe o ribolovu NNN)

(34)

U odnosu na plovila koja plove pod zastavom Filipina, na temelju podataka iz popisa plovila RFMO-a, nema plovila na privremenim ili konačnim popisima ribolova NNN i nema dokaza o prethodnim slučajevima plovila pod zastavom Filipina na temelju kojih bi Komisija mogla analizirati aktivnosti Filipina u odnosu na ponavljanje aktivnosti ribolova NNN u skladu s člankom 31. stavkom 4. točkom (a).

(35)

U skladu s člankom 31. stavkom 4. točkom (b) Komisija je preispitala i mjere koje su Filipini poduzeli u pogledu pristupa proizvoda ribarstva koji potječu iz ribolova NNN njezinu tržištu.

(36)

Komisija smatra, na temelju procjene svih podataka koji su joj na raspolaganju, da Filipini ne mogu osigurati da proizvodi ribarstva koji ulaze u Filipine ili u pogone za preradu smještene u Filipinima ne potječu iz ribolova NNN. To je posljedica sustavnih problema koja tijelima Filipina onemogućavaju praćenje ulova zbog nedostatka dostupnih službenih podataka o iskrcanoj, uvezenoj i/ili prerađenoj ribi. Glavni elementi na temelju kojih je donesena procjena Komisije sažeti su u daljnjem tekstu.

(37)

Filipini imaju veliku ribarsku flotu koja lovi ribu u vodama pod svojom nadležnošću kao i na otvorenom moru i u vodama pod nadležnošću drugih država. Prema podacima dostavljenim tijekom prve misije Komisije 2012. i prema javno dostupnim podacima, flota je brojala oko 9 300 komercijalnih ribarskih plovila i oko 470 000„banca” (mala plovila za tradicionalni ribolov) (2). Mali ribari ne djeluju u vodama izvan nacionalne nadležnosti i njihovi ulovi se barem djelomično izvoze u EU. Filipini imaju veliku flotu za daleku plovidbu, koja od ožujka 2014. uključuje 68 plovila namijenjenih za ulov tune („plovila za tune”) prijavljenih na popisu ovlaštenih ribarskih plovila IOTC‐a i 18 plovila za tune prijavljenih na popisu ovlaštenih ribarskih plovila ICCAT‐a. Prema podacima koje su Filipini dostavili WCPFC‐u u svojim godišnjim izvješćima o ribarstvu za 2012. i 2013., Filipini su imali 622 ribarska plovila (uključujući prijevozna i transportna plovila) prijavljena 1. srpnja 2012. i 722 ribarska plovila prijavljena 11. lipnja 2013. kod te RFMO (3). Filipinska plovila uglavnom su namijenjena ulovu tune. Godišnji podaci o ulovu tune koje su dostavili Filipini uključuju sav ulov tune koji se istovaruje u filipinskim lukama, bez obzira na to gdje su ulovljene i ne razlikuje te ulove prema njihovom podrijetlu niti prema zastavi plovila koje je izvršilo ulov. To stvara sumnje o kapacitetu učinkovitog praćenja tih ulova, kako će detaljnije biti objašnjeno u uvodnim izjavama 46. do 55.

(38)

Na temelju podataka filipinskog Ureda za ribarstvo i vodna bogatstva (BFAR), uobičajena međunarodna područja ribolova za filipinska plovila uključuju: Celebeško more, indonezijske vode, malezijske vode, palauške vode, Papuu Novu Gvineju, zapadni Pacifik i područja ICCAT-a i IOTC-a. Filipini su sklopili sporazume o ribarstvu s Papuom Novom Gvinejom, Kiribatijem i Salomonskim Otocima. Prema podacima dostavljenim tijekom sastanka 5. ožujka 2014., većina ribarskih plovila (s okružujućim mrežama plivaricama) djeluju u vodama Papue Nove Gvineje (46) i džepovima otvorenog mora WCPFC-a (33). Za sada samo dva ribarska plovila djeluju na Solomonskim Otocima. Ulovi iskrcani u Papui Novoj Gvineji također opskrbljuju tržište EU-a (konzervirana tuna). Štoviše, od ožujka 2014. šest aktivnih filipinskih plovila djeluju u području IOTC-a i osam u području ICCAT-a. Jedina strana ribarska plovila u zakupu su ribarski transporteri i oni samo djeluju u području WCPFC-a. Stranim ribarskim plovilima trenutačno nije dopušteno loviti u filipinskom isključivom gospodarskom pojasu.

(39)

Sastav filipinske flote, u kombinaciji s različitim izvorima proizvoda ribarstva koji ulaze u lanac opskrbe te uz nedovoljan sustav sljedivosti, predstavlja jasan rizik pristupa proizvoda ribolova NNN na filipinsko tržište.

(40)

U pogledu prerađivačke industrije tune u Filipinima, Komisija je analizirala stanje u vezi s djelatnostima te industrije i utjecajem koje njezino poslovanje može imati u odnosu na pristup proizvoda ribarstva koji potječu iz ribolova NNN na njezino tržište.

(41)

Međunarodni plan djelovanja za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova daje smjernice o međunarodno dogovorenim mjerama povezanim s tržištem koje podupiru smanjenje ili zaustavljanje trgovanja ribom i proizvodima od ribe dobivenih ribolovom NNN te u točki 71. predlaže da bi države trebale poduzeti korake za poboljšanje transparentnosti svojih tržišta kako bi omogućile sljedivost ribe i proizvoda od ribe. Jednako tako, točke Kodeksa odgovornog ribarstva FAO-a, posebno u članku 11., bave se dobrim praksama poslije izlova i odgovornom međunarodnom trgovinom. Člankom 11.1.11. od država se zahtijeva da osiguraju da međunarodna i domaća trgovina ribom i proizvodima ribarstva odgovara ispravnim postupcima očuvanja i gospodarenja, kroz poboljšanje utvrđivanja podrijetla ribe i proizvoda ribarstva kojima se trguje.

(42)

Prerađivački pogoni preuzimaju sirovinu od plovila pod filipinskom zastavom koja djeluju u vodama pod nacionalnom nadležnosti Filipina, na otvorenom moru i u vodama pod nadležnosti trećih država, kao i od plovila koja plove pod stranom zastavom koja iskrcavaju ribu u Filipinima i iz uvoza.

(43)

Neka od plovila koja iskrcavaju ribu u Filipinima plove pod zastavama Koreje i Papue Nove Gvineje. U tom pogledu podsjeća se da je 26. studenog 2013. (4) Komisija obavijestila Koreju da se smatra mogućim da ju se uvrsti u kategoriju nekooperativnih trećih zemalja prema Odluci Vijeća (EZ) br. 1005/2008 o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, dok je Komisija obavijestila i Papuu Novu Gvineju (PNG) istoga dana kada i Filipine. Riba dolazi i od filipinskih ribarskih trgovačkih društava koja djeluju u Papui Novoj Gvineji (5).

(44)

Riba uvezena i prerađena u Filipinima osim toga može biti podrijetlom iz trećih zemalja, uključujući iz zemalja koje Komisija nije obavijestila, poput Vanuatua, Kiribatija i Federalnih Država Mikronezije (6). U tom pogledu, podsjeća se da Vanuatu, Kiribati i Federalne Države Mikronezije ne mogu izvoziti proizvode ribarstva u Europsku uniju jer Komisija nije prihvatila njihove obavijesti koje dostavlja država zastave u skladu s člankom 20. Uredbe o ribarstvu NNN.

(45)

U skladu s osnovnim načelima članka 11.1.11. Kodeksa odgovornog ribarstva FAO-a, Filipini bi trebali moći nadzirati podrijetlo ribe i proizvoda ribarstva te posljedično jamčiti da se riba koja je nesukladna s EU-om ne izvozi u EU. Međutim, Filipini ne provode program sljedivosti koji bi bio potreban kako bi se izbjegao uvoz i ponovni izvoz sirovine i ribljih proizvoda iz neobaviještenih zemalja i zemalja koje su određene kao nekooperativne zemlje u EU. Funkcionalan sustav sljedivosti zaista bi bio potreban od faze iskrcaja do faze izvoza ili od faze uvoza do sljedećeg izvoza. Međutim, takav sustav u Filipinima nije uspostavljen, a nedostatak kontrole i nadzora djelatnosti ribarstva, posebno iskrcaja, rijetke inspekcije na moru i u luci, nedostatak provjera u očevidnicima, podrazumijevaju da proizvodi ribarstva NNN mogu imati lak pristup Filipinima i tržištu EU-a. Osim toga, uobičajena je poslovna praksa da se riba koja potječe s plovila pod filipinskom zastavom lovi u vodama trećih zemalja te se nakon toga iskrcava u trećim zemljama radi daljnje prerade ili se prekrcava u vodama trećih zemalja i zatim šalje na daljnju preradu u neku drugu zemlju. Zbog toga se mnoge rizične transakcije odvijaju izvan voda Filipina. Od Filipinskih tijela očekuje se puna odgovornost nad svojim plovilima u skladu s člankom 94. UNCLOS-a. Međutim, Filipini ne provode mjere potrebne za osiguranje nadzora tijela nad istinitosti podataka i sljedivosti transakcija koje se odnose na djelatnosti njihovih plovila.

(46)

Filipini su donijeli Administrativnu naredbu o ribarstvu br. 241 o provedbi Sustava nadzora i praćenja plovila na otvorenom moru. Usprkos tome, Filipini nemaju operativni pristup potrebnim podacima o položaju ili djelovanjima nekih od svojih plovila koja djeluju u vodama trećih zemalja, kao u Papui Novoj Gvineji. Time se umanjuje sposobnost Filipina da preuzmu potpunu odgovornost kao država zastave u pogledu ispravnog izdavanja certifikata o ulovu. Detaljnija analiza problema povezanih s praćenjem, kontrolom i nadzorom provedena je u odjeljku 3.2.

(47)

Dok su iskrcajne deklaracije bitne za sljedivost kako bi jamčile kontrolu te time da se ne izgubi trag ulaza i izlaza trgovačkih društava, ne primjenjuju se za sve ulove iskrcane u Filipinima. Neovisno tijelo mora kontrolirati i potvrditi sadržaj takvoga dokumenta (u smislu količina ulovljene ribe i vrsta) kako bi bio u potpunosti pouzdan. Oslanjanje na podatke koje je dostavilo trgovačko društvo, kako to Filipini čine u mnogim prilikama, nije dovoljno. Također, u svrhu učinkovitog nadzora djelatnosti ribolova, popunjavanje iskrcajnih deklaracija trebalo bi biti zahtjev za ribarska plovila, neovisno o tome gdje iskrcaju svoj ulov, dok je to trenutačno zahtjev samo za iskrcaje u Filipinima. Filipinska tijela nisu provela usklađen niz mjera o dokumentacijskim provjerama za iskrcaje ili prekrcaje koji se odvijaju u trećim zemljama. U pogledu ulova podrijetlom iz PNG-a, Komisija je tijekom svoje prve misije u Filipinima 2012. utvrdila da tijela nisu uvijek bila upoznata s time je li riba iskrcana u PNG-u ili prekrcana u vodama PNG-a prije no što je poslana u Filipine.

(48)

Filipini su u svoje zakonodavstvo uveli shemu certifikata o ulovu. Odjeljkom 13. Administrativne naredbe o ribarstvu br. 238 o pravilima i propisima kojima se uređuje provedba Uredbe Vijeća (EZ) br. 1005/2008 o shemi certifikata o ulovu utvrđen je „certifikat o vrednovanju ulova” (CVC), Administrativnom naredbom o ribarstvu br. 238-1 preimenovan u „deklaraciju o podrijetlu iskrcaja ulova” (COLD). Upotreba COLD-a, kao vrste deklaracije o iskrcaju, obvezna je samo za plovila koja iskrcavaju u određenoj luci u Filipinima, što isključuje primjenu Naredbe br. 238-1 na plovila pod filipinskom zastavom koja iskrcavaju ulov u ostalim zemljama, što je redovita pojava.

(49)

Za komercijalna ribarska plovila, certifikat o iskrcaju ribe popunjava se prilikom iskrcaja i potpisuju ga inspektori BFAR-a. Problem je u tome što certifikat o iskrcaju uključuje podatke o plovilima ulova čak i kada ulov istovare transporteri. Tako inspektori mogu certificirati iskrcaje ribarskih plovila koja su još na moru bez podataka o ribolovnim djelovanjima. Također, postojeći sustav certifikata o iskrcaju ribe ne osigurava dovoljnu sljedivost jer ne povezuje međusobno sve dostupne i važne podatke, poput plovila koje obavlja iskrcaj i pogona za preradu kojem su ulovi namijenjeni.

(50)

U slučaju malog ribolova, gotovo da nema kontrola na moru ili na mjestima iskrcaja; lokalna tijela ne potpisuju izvješća o ulovu ribe, već ih ovjeravaju pogoni za preradu pri primitku sirovine. Tijela su objasnila da je zbog nedostatka resursa vrlo rijetko da predstavnik države iz mjerodavnog tijela bude nazočan tijekom iskrcaja. Tako se zbog izostanka službenog predstavnika tijela u vrijeme popunjavanja izvješća o ulovu ribe može deklarirati nekoliko iskrcaja za jedno ribarsko plovilo, čime se miješaju ulovi iz prijavljenih plovila i plovila s dozvolom s ulovima tradicionalnih plovila koja nemaju dozvolu i koja nisu prijavljena. To predstavlja problem jer su takva izvješća jedan od glavnih dokumenata koji se rabe za izdavanje pojednostavnjenih certifikata o ulovu.

(51)

BFAR se oslanja na podatke koje dostavljaju operatori ili pogoni za preradu, umjesto provjere i vrednovanja podataka u certifikatima o ulovu utemeljenima na njihovoj procjeni. Filipini nisu razvili usklađen sustav kontrole za preispitivanje postupaka sljedivosti trgovačkih društava. Primjerice, unatoč velikom broju dokumenata koji se zahtijevaju prije vrednovanja certifikata o ulovu (redovni i pojednostavnjeni), BFAR ne može provjeriti je li težina navedena u certifikatu o ulovu ispravna jer ne provodi kontrole unutar tvornica. Stoga se vrednovanje certifikata o ulovu može kvalificirati kao „slijepo” te se ostvaruje rizik da se ulovi ribarstva NNN usmjere u izvozne tokove.

(52)

Prva misija Komisije 2012. utvrdila je pojave nedostatka kontrole nad prerađenim količinama, gdje su količine dobivene nakon prerade bile uglavnom iste kao i one prije prerade. U slučaju konzervirane tune, to je nemoguće jer je neke dijelove tijela ribe potrebno baciti, što može ukazati na moguće uvođenje proizvoda ribarstva NNN u proizvodnju i izvozne tokove.

(53)

Tijekom prve misije Komisije 2012. također je utvrđeno da su trgovačka društva koja traže certifikat o ulovu neslužbeno ovlaštena izdati broj certifikata o ulovu, koji se mora sastojati od niza posebnih oznaka kako to propisuje BFAR (kako bi se omogućila identifikacija, npr. izvoznika ili regije) i biti uzastopni serijski broj. Bez baze podataka ili elektroničkog sustava nema kontrole nad tim brojevima, što predstavlja određeni rizik od zlouporabe istog broja za različite pošiljke.

(54)

Problem sljedivosti naglašavaju prakse nekontroliranog prekrcaja na moru. Pristup proizvoda ribarstva na filipinsko tržište zaista je moguć putem plovila transportera te, u pogledu nedostataka u kontroli i sljedivosti iskrcaja objašnjenih u uvodnoj izjavi 49., postoji rizik od uvoza ribe koja potječe iz ribolova NNN u Filipine. Prekrcaj je opće raširen jer većinu operacija ribolova komercijalne flote, uz izuzetak velikih brodova za daleka odredišta koji djeluju u području IOTC-a, podupiru brodovi transporteri koji ribu utovaruju s ribarskih plovila poznatih kao koče i dovoze ju do luke ili objekata za preradu.

(55)

U tom pogledu neophodno je podsjetiti da nedostatak kontrole prilikom prekrcaja narušava sposobnost tijela da kontroliraju ulove okružujućim mrežama plivaricama te stoga stvara rizik od nedovoljnog prijavljivanja manjih ulova. Ograničena nazočnost plovila za ophodnju, ograničena pokrivenost promatračima na palubi (osim tijekom razdoblja zatvaranja uređaja za zbrajanje ribe (FAD), odnosno ljeti) i postojeći loš operativni status VMS-a također mogu pogodovati aktivnostima ribolova NNN. Slabosti se javljaju i u kontroli malog ribolova, poput ograničene kontrole prilikom iskrcaja i ograničenog nadzora na moru. Nadalje, sustav izdavanja dozvola još nije proveden u svim općinama.

(56)

Filipinska tijela u različitim su podnescima prepoznala nedostatke svojih sustava u pogledu sljedivosti. U svojem podnesku od 25. veljače, Filipini su predstavili uredbu o sljedivosti. No, Komisija do sada nije uočila opipljiv napredak u pogledu sljedivosti.

(57)

Stoga, kako je prethodno vidljivo u uvodnim izjavama 46. do 54., nedostatak kontrola nad certifikatima o ulovu o uvozu i nad pogonima za preradu, kao i broj kanala kroz koje se riba može dobavljati poticaji su za flotu za daleka odredišta da izvozi proizvode ribarstva NNN zajedno sa zakonitom ribom, bilo domaćih ili stranih ulova. Ograničena kontrola nad aktivnostima na moru (ribolov i pretovar) dodatno naglašavaju problem, o čemu će biti riječi u uvodnim izjavama 67. do 75. u odjeljku 3.2.

(58)

U Kodeksu odgovornog ribarstva Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) (Kodeks ponašanja FAO-a) preporučuje se transparentnost u zakonima o ribarstvu i njihovoj pripremi kao i u povezanim procesima donošenja politika i odluka te upravljanja njima (stavak 6.13. odnosno stavak 7.1.9.). Kodeks donosi načela i norme koji su primjenjivi na zaštitu, upravljanje i razvoj svih vrsta ribarstva i također obuhvaća, između ostalog, ulov, preradu i trgovinu ribom i proizvodima ribarstva, ribolovne aktivnosti i istraživanja u području ribarstva. U Kodeksu ponašanja FAO-a, u stavcima 11.2. i 11.3. utvrđuje se nadalje da međunarodna trgovina ribom i proizvodima ribarstva ne bi trebala ugroziti održivi razvoj ribarstva, da bi se trebala temeljiti na transparentnim mjerama kao i na transparentnim, jednostavnim i sveobuhvatnim zakonima i drugim propisima.

(59)

Premda je cilj Filipina uspostaviti zajednički sustav registracije ribarskih plovila, trenutačno postoji sustav za registraciju plovila pri tijelu za registraciju (Tijelo za pomorsku industriju (MARINA)) i sustav izdavanja dozvola za ribolov. Kako je procijenjeno tijekom prve misije Komisije 2012., postoje značajni nedostaci u sustavu registracije plovila. Postoji problem nedosljednosti u broju plovila koji su evidentirali MARINA i dva tijela za izdavanje dozvola (Ministarstvo poljoprivrede (BFAR)/jedinice lokalne uprave (JLU)), kao i nedostatak strukturirane suradnje između tih tijela. Nakon misija Komisije, BFAR i MARINA su zaključili Memorandum o razumijevanju o svojoj suradnji. Nadalje, nadležne JLU ne registriraju velik broj malih plovila koja ribare u općinskim vodama (taj se broj čak procjenjuje i do 50 %) što otežava njihovu kontrolu. Komisija je nadalje, tijekom svojih misija, utvrdila da postoje i nedostaci u upravljanju dozvolama za ribolov jer su brojevi na izdanim dozvolama i podaci koje su zabilježila tijela nepotpuni.

(60)

Uvjeti za registraciju plovila bi se trebali povezati s dozvolama za ribolov, kako je utvrđeno u članku 40. Međunarodnog akcijskog plana za suzbijanje ribolova NNN, a trebali bi biti jasni, transparentni i javno dostupni. Međutim, u Filipinima je uočena velika razlika između brojeva registriranih komercijalnih ribarskih brodova i onih kojima je izdana dozvola u toj zemlji. Zaista, prema MARINA-i, 2010. je registrirano samo 3 700 ribarskih plovila, uključujući male brodice, premda je gotovo 8 000 komercijalnih ribarskih plovila dobilo dozvolu 2011. Stoga baza podataka kojom upravlja MARINA nije ažurirana jer postoji više ribarskih plovila s dozvolom nego što ih je registrirano, što je zapravo nemoguće. Uključivanje tradicionalnih i komercijalnih brodova u istu bazu podataka nije primjereno s obzirom na to da JLU-i ne šalju redovno točne podatke. Zbog toga su ukupni podaci netočni. Iz toga se može zaključiti da registar nije ažuriran.

(61)

Različite vrste ribarskih plovila (koja djeluju u općinskim ribarstvima i komercijalnim ribarstvima, dodatno podijeljena na mala, srednja i velika plovila) kao i dozvolâ za ribolov (koje izdaje BFAR za komercijalna ribarska plovila i koje samostalno izdaju JLU-i za tradicionalna ribarska plovila) i posljedična složenost sustava izdavanja dozvola narušava mogućnost praćenja djelatnosti ribolova i nastojanja praćenja, kontrole i nadzora. Nedostatak pouzdanih i potpunih informacija o registraciji i dozvolama za plovila izravno utječe na mogućnost izdavanja ispravnih certifikata o ulovu.

(62)

S utvrđenim nedostatkom sljedivosti i nedostatkom informacija dostupnih filipinskim tijelima o iskrcanoj ribi, ovi potonji ne mogu osigurati da proizvodi ribarstva koji ulaze u Filipine ili pogone za preradu smještene u Filipinima ne potječu iz ribolova NNN, kako je navedeno u uvodnim izjavama 43. do 56.

(63)

S obzirom na stanje objašnjeno u ovom odjeljku Odluke i na temelju svih činjenica koje je prikupila Komisija kao i izjava te zemlje, moglo bi se utvrditi, prema članku 31. stavku 3. i članku 31. stavku 4. točki (b) Uredbe o ribolovu NNN, da Filipini nisu ispunili svoje dužnosti u skladu s međunarodnim pravom koje su obvezni ispunjavati kao obalna država i država trgovine za sprečavanje pristupa proizvodima ribarstva koji potječu iz ribolova NNN na njezino tržište.

3.2.   Nekooperativnost i neprimjenjivanje (članak 31. stavak 5. točke (a), (b), (c) i (d) Uredbe o ribolovu NNN)

(64)

Komisija je prvo analizirala surađuju li filipinska tijela učinkovito s Komisijom odgovaranjem na zahtjeve Komisije za istraživanje, davanje povratnih informacija ili poduzimanje mjera za ribolov NNN i povezane aktivnosti.

(65)

Filipinska tijela uključena u provedbu sheme za izdavanje certifikata o ulovu Uredbe o ribolovu NNN EU-a općenito surađuju u odgovaranju i davanju povratnih informacija na zahtjeve za informacijama ili provjere. Na pouzdanost njihovih odgovora utječe nedostatak transparentnosti i male ili nikakve mogućnosti za osiguranje sljedivosti proizvoda ribarstva, kako je utvrđeno u odjeljku 3.1. Odluke.

(66)

Drugo, u okviru opće procjene ispunjavaju li Filipini dužnosti za ispunjavanje svojih obveza kao država zastave, država luke i obalna država, Komisija je također analizirala surađuju li Filipini s ostalim državama zastave u borbi protiv ribolova NNN.

(67)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 46., Filipini nemaju pristup potrebnim podacima o položaju ili djelovanjima svojih vlastitih plovila koja djeluju u vodama trećih zemalja, poput PNG-a. Iako je suradnja neodgovarajuća, Filipini i dalje dopuštaju plovilima koja plove pod njihovom zastavom ribolov u vodama trećih zemalja te tako ne mogu preuzeti punu odgovornost kao država zastave u pogledu operacija vlastitih plovila izvan svojih voda i istinitosti podataka prilikom utvrđivanja valjanosti certifikata o ulovu.

(68)

Treće, dužnost države zastave uključuje obvezu učinkovitog izvršavanja njezine nadležnosti i kontrole u administrativnim, tehničkim i društvenim pitanjima nad brodovima koji plove pod njezinom zastavom, kako je predviđeno u članku 94. UNCLOS-a i pravilima Međunarodnog akcijskog plana za suzbijanje ribolova NNN. Točkom 24. Međunarodnog akcijskog plana za suzbijanje ribolova NNN savjetuje se državama zastave da osiguraju sveobuhvatno i učinkovito praćenje, kontrolu i nadzor ribolova putem mjesta iskrcaja, do krajnjeg odredišta, uključujući provedbom sustava nadzora plovila (VMS) u skladu s važećim nacionalnim, regionalnim i međunarodnim normama. To uključuje zahtjev da plovila pod njezinom nadležnošću moraju biti opremljena VMS-om. To također uključuje obvezu dostavljanja redovnih informacija iz očevidnika o ulovima, što je prva misija Komisije u siječnju 2012. utvrdila da se u Filipinima odvija samo u vrijeme obnavljanja dozvola, do čega dolazi svake 3 godine. Kako je raspravljeno dalje u tekstu, Filipini nisu poštovali obvezu prema UNCLOS-u niti su uzeli u obzir preporuku uključenu u Međunarodni akcijski plan za suzbijanje ribolova NNN, posebno u pogledu njihove kontrole nad vlastitom flotom te donesenim i provedenim mjerama praćenja, kontrole i nadzora.

(69)

Problemi Filipina u kontroliranju vlastite flote djelomično su uzrokovani nedostatkom administrativnog kapaciteta jer veličina njihove ribolovne flote premašuje njihovu sposobnost kontrole plovila. Zaista, Komisija je primijetila značajnu neravnotežu između administrativnih kapaciteta Filipina za praćenje i kontrolu ribarskih djelatnosti plovila koja djeluju u njihovim vodama i broja registriranih plovila/izdanih dozvola za ribolov (kojih je oko 9 300 komercijalnih ribarskih plovila i oko 470 000„banca”). To stanje potvrđuje da, u usporedbi s veličinom djelatnosti ribolova koja se odvija u vodama pod njihovom nadležnosti, Filipini nemaju dovoljnu sposobnost izvršenja, usprkos povećanju ljudskih i proračunskih resursa predviđenih u 2014. Komisija smatra da ovaj nedostatak sredstava za intervenciju na moru ugrožava svako nastojanje na izvršenju.

(70)

Filipini su 2012. donijeli „Administrativnu naredbu o ribarstvu br. 241 o propisima i provedbi sustava praćenja plovila na otvorenom moru”. Naredbom se zahtijeva da se VMS primijeni na sva komercijalna plovila za ribolov s dozvolom pod filipinskom zastavom koja je ovlastio BFAR za djelovanje na otvorenom moru, kao i na ona plovila za ribolov koja uživaju prava pristupa ribi u isključivim gospodarskim pojasevima ostalih zemalja. Kako je utvrđeno Naredbom, zahtjev za VMS-om prvo se primjenjuje na sva plovila pod filipinskom zastavom koja su ovlaštena obavljati izlov tune na otvorenom moru ili s pravima pristupa ribi u isključivim gospodarskim pojasevima ostalih zemalja. Slijedom toga, raspored primjene sustava VMS-a na ostala ribarska plovila/ribolovnu opremu koji djeluju u svim ostalim ribolovnim područjima utvrđuje se u budućim savjetovanjima s dionicima, osim ako to drukčije ne zahtijevaju ostali zakoni i postojeće administrativne naredbe za ribarstvo. Sve do sada, utvrđene činjenice pokazuju da su, usprkos postojećim pravilima, Filipini samo djelomično proveli obveze VMS-a.

(71)

Prema opisu Filipina u Međunarodnom akcijskom planu za suzbijanje ribolova NNN dostavljenom Komisiji, VMS obuhvaća ribarska plovila pod filipinskom zastavom koja djeluju u Džepu otvorenog mora broj 1 i područjima ribolova pod nadležnosti ostalih RFMO-a. Kroz Administrativnu naredbu o ribarstvu br. 241, od svih ribarskih plovila pod filipinskom zastavom koja djeluju na otvorenom moru zahtijeva se postavljanje transpondera VMS-a. Međutim, Filipini nisu Komisiji dostavili podatke o svojim namjerama i planu proširenja obuhvata VMS-a u fazama kako bi uključili ribarska plovila koja djeluju u isključivom gospodarskom pojasu Filipina, kako bi se to zahtijevalo člankom 94. UNCLOS-a i člankom 24. Međunarodnog akcijskog plana za suzbijanje ribolova NNN u pogledu osiguranja sveobuhvatnog i učinkovitog praćenja, kontrole i nadzora ribolova.

(72)

Tijekom prve misije Komisije provedene u Filipinima 2012., Komisija je uočila da je Centar za praćenje ribolova (FMC) bio tek u razvojnoj/probnoj fazi. Također, operativni podaci VMS-a nisu bili dostupni filipinskom Centru za praćenje ribolova, posebno u slučajevima plovila pod filipinskom zastavom koja djeluju u vodama Papue Nove Gvineje. Štoviše, za brojna plovila opremanje VMS-om nije bilo obvezno. Broj plovila koja su stvarno dostavljala podatke filipinskim tijelima bio je beznačajan. Prema informacijama prikupljenima tijekom misije 2012., za samo 53 od 613 plovila pod filipinskom zastavom registriranih u to vrijeme u WCPFC-u, filipinska tijela imala su pristup VMS-u „samo na uvid”. To pravo pristupa „samo na uvid” u praksi je bila slika s informacijama o plovilima koja ulaze u međunarodne vode/izlaze iz međunarodnih voda prema području Konvencije WCPFC-a, a ne o stvarnom položaju plovila. Problemi su prijavljeni i u pogledu pokrivanja VMS-om ribarskih plovila koja djeluju u područjima ICCAT-a i IOTC-a. U svojem podnesku od 15. svibnja 2014., Filipini su izvijestili da nadležna tijela od PNG-a sada primaju VMS položaj samo nekih koča. Nadalje, u skladu s informacijama koje su dostavili Filipini, ne primaju VMS informacije o transporterima koji zajedno s kočama djeluju u vodama PNG-a.

(73)

Nadalje, filipinska tijela nisu imala potpuni pregled svojih plovila ili plovila trećih zemalja koja možda djeluju u njihovom isključivom gospodarskom pojasu.

(74)

Uz to, nadležna tijela nemaju informacije o djelovanju filipinskih plovila u ribarstvu u vodama PNG-a.

(75)

U vezi sa svim prethodno navedenim, Filipini nisu poštovali odredbe članka 94. UNCLOS-a. Takvi operativni nedostaci nadalje nisu u skladu s točkom 24. Međunarodnog akcijskog plana za suzbijanje ribolova NNN.

(76)

Četvrto, u pogledu učinkovitih mjera izvršenja, točkom 21. Međunarodnog plana djelovanja za suzbijanje ribolova NNN savjetuje se državama da osiguraju da su sankcije za ribolov NNN dovoljno stroge da učinkovito sprečavaju, suzbijaju i zaustavljaju ribolov NNN te počinitelje lišavaju koristi od takvog ribolova. Kako je dalje u tekstu istraženo, Filipini nemaju pravni okvir ni kontrolu nad vlastitom flotom i vodama potrebne za odgovarajuće kažnjavanje počinitelja.

(77)

Na temelju podataka dobivenih tijekom misija Komisije, utvrđeno je također da postoji nedovoljan sustav sankcija protiv aktivnosti ribolova NNN koje nisu učinkovite u osiguranju usklađenosti i ne odvraćaju od kršenja, gdje god do njih došlo, niti lišavaju počinitelje koristi stečene nezakonitim aktivnostima.

(78)

U pogledu mjera izvršenja koje su Filipini uveli, misije koje je provela Komisija su utvrdile da postoji potreba za preispitivanjem važećih sankcija u pogledu povreda, kako je predviđeno u Republičkom aktu 8550 ili Filipinskom kodeksu o ribarstvu iz 1998. (RA 8550), što je glavno zakonodavstvo o ribarstvu koje je trenutačno na snazi u toj zemlji.

(79)

Filipinska tijela su u svojim podnescima priznala da nemaju uveden program sankcija za odvraćanje. Postojeća razina sankcija je zastarjela i nije razmjerna težini mogućih povreda, mogućem učinku povreda na resurse i mogućim koristima koje bi počinitelji mogli imati od počinjenja takvih nezakonitih radnji. Kao primjer, u pogledu uništavanja koraljnog grebena na obali Cotabato, čija se vrijednost procjenjuje na 11,5 milijardi EUR, počinitelj bi samo bio kažnjen kaznom od 2 000 PhP (približno 32 EUR) do 20 000 PhP (približno 320 EUR).

(80)

Slijedom misija Komisije 2012., filipinska tijela su dostavila nacrt o izmjenama i dopunama Filipinskog kodeksa o ribarstvu iz 1998. Predložene kazne, premda više od onih utvrđenih trenutačnim obvezujućim zakonom, i dalje se čine nedovoljnima u smislu težine da bi učinkovito počinitelje lišile koristi ostvarene ribolovom NNN. Na primjer, u skladu s nacrtom, kazna predviđena za opremu kojom se uništavaju koraljni grebeni i ostalo morsko stanište, koja je jedna od najviših predviđenih ovim nacrtom, iznosi do tri puta vrijednosti ribe ulovljene u ribolovu, ili dva milijuna PhP (približno 35 000 EUR), što god bilo više. To jasno nije dovoljno zbog visoke gospodarske vrijednosti koraljnih grebena, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 79. Uz to, nacrt je predstavljen Senatu i Zastupničkom domu, ali još nije donesen te stoga nije ni zakonski obvezujući. Filipinska tijela nisu dostavila jasan raspored za uvođenje i provedbu ovog nacrta.

(81)

Nadalje, postojeće zakonodavstvo ne uključuje definiciju ribolova NNN, odredbe o teškim povredama ili posebne sankcije za ponavljače djela. Novim nacrtom predviđena je definicija ribolova NNN i rješava se ponavljanje djela. Međutim, ne uključuju se administrativne popratne mjere na sustavan način. Štoviše, dok nacrt koji su dostavili Filipini proširuje područje primjene Kodeksa o ribarstvu iz 1998. na djela počinjena na otvorenom moru ili u vodama trećih zemalja, postojeći zakon koji je na snazi primjenjuje se na vode u nadležnosti Filipina. Stoga, kako glasi, ne postoji zakonski temelj za filipinska tijela da uvedu sankcije za aktivnosti ribolova NNN plovila koja plove pod filipinskom zastavom i koja djeluju izvan nacionalne nadležnosti.

(82)

Tako kazne u trenutačnom obliku nisu sveobuhvatne i dovoljno stroge da bi postigle funkciju odvraćanja počinjenja. Doista, visina kazni nije odgovarajuća da bi osigurala poštovanje, odvratila od povreda kad god do njih dođe i počinitelje lišila koristi stečenih nezakonitim aktivnostima, kako se to zahtijeva člankom 25. stavkom 7. Konvencije WCPFC-a. Nadalje, mogućnost kažnjavanja i učinkovitog praćenja povreda dodatno je narušena nedostatkom jasnoće i transparentnosti zakona i postupaka, posebno u vezi s registracijom plovila i izdavanjem dozvola, sljedivosti i pouzdanosti informacija i podataka povezanih s iskrcajima i ulovom (kako je prikazano u uvodnim izjavama 45. do 62.), kao i u vezi s očuvanjem i gospodarenjem resursima (kako će biti opisano u uvodnim izjavama 100. do 102.). Ovo stanje znatno otežava djelotvorno izvršavanje i utvrđivanje povreda ribolova NNN. Uspješnost Filipina u pogledu učinkovitih mjera izvršenja nije u skladu s njihovim obvezama prema članku 94. UNCLOS-a ni u skladu s preporukama u točki 21. Međunarodnog plana djelovanja za suzbijanje ribolova NNN.

(83)

U skladu s člancima 63. i 64. UNCLOS-a, obalne države i države zastave surađuju u pogledu raspršenih i visoko migratornih ribljih vrsta. Uz to, člankom 7.1.3. Kodeksa ponašanja FAO-a preporučuje se da dotične države u iskorištavanju raspršenih i transgraničnih ribljih stokova ustanove bilateralni sporazum o organizacijskom mehanizmu kako bi jamčile učinkovitu suradnju u svrhu osiguranja učinkovitog očuvanja i gospodarenja resursima. To se dodatno spominje u točkama 28. i 51. Međunarodnog plana djelovanja za suzbijanje ribolova NNN, u kojima su utvrđene detaljne prakse za izravnu suradnju između država, uključujući razmjenu podataka ili informacija dostupnih obalnim državama. Nerazmjenjivanjem informacija između Filipina i PNG-a, čime se omogućuje unakrsna provjera informacija potrebnih za utvrđivanje vrijednosti certifikata o ulovu, narušava se primjena ovih odredaba.

(84)

U tom pogledu, člankom 25. stavkom 10. Konvencije WCPFC-a (7) utvrđuje se da svaki član te Komisije, gdje postoje razumne osnove za vjerovanje da je ribarsko plovilo koje plovi pod zastavom druge države uključeno u djelovanje koje narušava učinkovitost mjera očuvanja i gospodarenja donesene za područje Konvencije, upozorava na to dotičnu državu zastave. Međutim, PNG i Filipini međusobno ne surađuju u razmjeni informacija o VMS-u koje se smatraju od najveće važnosti za poštovanje mjera očuvanja i gospodarenja plovilima. To utječe na provedbu ove odredbe.

(85)

U pogledu ponavljanja, prirode, okolnosti, opsega i težine razmatranih oblika ribolova NNN, mogućnost procjene tih aspekata jednako narušava opisani nedostatak jasnoće i transparentnosti. Kao posljedica takvih nedostataka, nije moguće pouzdano utvrditi moguću dimenziju aktivnosti povezanih s ribolovom NNN. Međutim, poznata je činjenica da nedostatak transparentnosti zajedno s nemogućnosti učinkovitih kontrola potiče nezakonito ponašanje.

(86)

U odnosu na postojeću sposobnost filipinskih tijela, trebalo bi napomenuti da se prema Indeksu ljudskog razvoja Ujedinjenih naroda (8) Filipini smatraju srednje razvijenom zemljom u odnosu na ljudski razvoj (114. od 186 zemalja 2012.). To je potvrđeno i u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 1905/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o uspostavljanju instrumenta financiranja za razvojnu suradnju (9), gdje su Filipini svrstani u kategoriju zemalja i područja sa srednje niskim dohotkom, kao i prema informacijama dobivenima od OECD-a/DAC-a 1. siječnja 2013. za izvješćivanje o 2012. (10). U tom pogledu, ograničenja financijskog i administrativnog kapaciteta nadležnih tijela mogu se smatrati jednim čimbenikom koji narušava sposobnost Filipina da ispune svoje dužnosti suradnje i izvršenja.

(87)

Ipak bi trebalo uzeti u obzir da je administrativni kapacitet Filipina stalno jačan financijskom i tehničkom pomoći Unije. Konkretno, Unija je već financirala posebno djelovanje tehničke pomoći u Filipinima za borbu protiv ribolova NNN 2011. (11). Uz to, Komisija je, uz pomoć Europske agencije za nadzor ribarstva i na zahtjev filipinskih tijela, od 22. do 26. srpnja 2013. u Manili organizirala radionicu za izgradnju kapaciteta usmjerenu na mjere države luke i analizu rizika.

(88)

Neovisno o analizi u uvodnim izjavama 86. i 87., primjećuje se također da se na temelju informacija dobivenih od misija provedenih 2012., ne može smatrati da financijskim tijelima nedostaju financijska sredstva, već potrebno pravno i administrativno okruženje i osiguranje djelotvornog i učinkovitog obavljanja njihovih dužnosti.

(89)

S obzirom na stanje objašnjeno u ovom odjeljku Odluke i na temelju svih činjenica koje je prikupila Komisija te izjava predmetne države, može se utvrditi, u skladu s člankom 31. stavkom 3. i člankom 31. stavkom 5. točkama (a), (b), (c) i (d) Uredbe o ribolovu NNN, da Filipini nisu ispunili svoje dužnosti u skladu s međunarodnim pravom kao država zastave u odnosu na aktivnosti suradnje i izvršenja.

3.3.   Neprimjenjivanje međunarodnih pravila (članak 31. stavak 6. Uredbe o ribolovu NNN)

(90)

Filipini su potvrdili UNCLOS. Ugovorna su stranka ICCAT-u, IOTC-u i WCPFC-u, kao i kooperativna nečlanica CCSBT-a.

(91)

Komisija je prvo analizirala sve informacije koje je smatrala važnima u odnosu na položaj Filipina kao ugovorne članice IOTC-a i WCPFC-a.

(92)

U Izvješću o usklađenosti IOTC-a za Filipine, koje je na sastanku 2012. (12) objavio Odbor za usklađenost (CoC), uočeno je da Filipini nisu ugradili odredbe IOTC-a o mjerama očuvanja i gospodarenja o morskim kornjačama i morskim psima lisicama u domaće zakonodavstvo (Rezolucija 10/6 i 10/12 o morskim pticama i morskim psima lisicama). Nadalje, uočeno je da Filipini ne poštuju u potpunosti zahtjeve za izvješćivanjem o podacima IOTC-a, posebno podacima o učestalosti veličina koji su samo djelomično izvješćivani. Odbor je potaknuo Filipine da uvedu dodatna poboljšanja u prikupljanju podataka i njihovom izvješćivanju (Rezolucija 10/02 o najmanjim zahtjevima za izvješćivanje). Filipini nisu prijavili svoj popis aktivnih plovila za 2011. (Rezolucija 10/08 o popisu aktivnih plovila). Nisu ni dostavili izvješća promatrača (Rezolucija 11/04 o Regionalnom programu promatrača). Pitanja zabrinutosti Odbora o razini usklađenosti Filipina toj je zemlji prenio predsjedavajući IOTC-a u dopisu od 22. ožujka 2011. u pogledu razine provedbe Mjera očuvanja i gospodarenja IOTC-a koje je utvrdio CoC na svojem 8. sastanku 2011.

(93)

U skladu s informacijama dobivenima iz Izvješća o usklađenosti IOTC-a predstavljenog 10. ožujka 2012. (13), Filipini nisu poštovali obveze izvješćivanja, odnosno: Rezoluciju 09/02 o planu razvoja flote – nije dostavljena; Rezoluciju 07/02 o popisu ovlaštenih plovila ukupne dužine 24 metra ili više – neke obvezne informacije nedostaju ili nisu prema normama IOTC-a. U pogledu VMS-a, Filipini nisu poštovali Rezoluciju 10/01 i Rezoluciju 06/03 jer u Izvješću o provedbi nisu dostavljene informacije o sažetku evidencije VMS-a ni izvješće o VMS-u o napretku i provedbi. Filipini osim toga nisu poštovali Rezoluciju 10/12 o zabrani o morskim psima lisicama svih vrsta obitelji Alopiidae i Rezoluciju 10/06 o izvješću o morskim pticama i provedbu mjera ublažavanja južno od 25° Jug jer nisu dostavili potrebne informacije. U pogledu promatrača, Filipini nisu poštovali Rezoluciju 11/04: nisu dostavili informacije o razini pokrivenosti kao ni izvješća promatrača. Filipini također nisu poštovali Rezoluciju 01/06 o programu statističkih dokumenata jer nisu dostavili godišnje izvješće.

(94)

U Izvješću o usklađenosti IOTC-a za Filipine predstavljenom 2. travnja 2013. (14), Odbor za usklađenost izjavio je da je predsjedavajući Komisije, u dopisu od 26. travnja 2012., Filipinima prenio zabrinutost u pogledu usklađenosti Filipina utvrđenu u Izvješću o usklađenosti iz 2012. Nakon pregleda Izvješća o usklađenosti za Filipine za 2013., Odbor za usklađenost utvrdio je značajna pitanja neusklađenosti. Filipini nisu prenijeli zabranu za mreže potegače velikog razmjera u svoje domaće zakonodavstvo u skladu s Rezolucijom 12/11. Nisu proveli promatrački program kako se to zahtijeva Rezolucijom 11/04. Nisu dostavili obvezno izvješće o prekrcajima koji se obavljaju na moru, kako se to zahtijeva Rezolucijom 12/05. Nadalje, Filipini nisu dostavili obvezno izvješće o VMS-u o napretku i provedbi, kako se to zahtijeva Rezolucijom 06/03. Nisu dostavili ni obvezno izvješće o usporedbi izvoza i uvoza, kako se to zahtijeva Rezolucijom 01/06.

(95)

Uz to, u skladu s informacijama preuzetima iz Izvješća o usklađenosti IOTC-a predstavljenom 2. travnja 2013., Filipini nisu poštovali ili su samo djelomično poštovali Rezoluciju 10/08 o popisu aktivnih plovila i Rezoluciju 07/02 o popisu ovlaštenih plovila ukupne dužine 24 metra zbog izostanka obveznih informacija poput: vlasnika, ciljanih vrsta, bruto tonaže, ovlaštenog razdoblja, operativne luke. U pogledu VMS-a, slično kao prethodne godine, Filipini nisu poštovali Rezoluciju 06/03 i Rezoluciju 12/13 jer u Izvješću o provedbi nisu dostavljene informacije o sažetku evidencije i provedbi VMS-a. Filipini su samo djelomično poštovali obvezne statističke zahtjeve koji proizlaze iz Rezolucije 10/02. Filipini također nisu poštovali Rezoluciju 12/05 o prekrcajima na moru jer nisu dostavili obvezne potrebne informacije. U pogledu promatrača, Filipini nisu poštovali ili su djelomično poštovali Rezoluciju 11/04; posebno nisu osigurali pokrivenost promatračima kako je bilo zahtijevano zbog činjenice da je Indijski ocean područje visokog rizika i nisu dostavili obvezna promatračka izvješća kao ni godišnje izvješće.

(96)

Neki od prethodno navedenih problema, uz to što predstavljaju povrede pravila RFMO-a, također krše i opće obveze prema UNCLOS-u, kako je prikazano dalje u tekstu.

(97)

Neprenošenje zabrane za mreže potegače velikog razmjera u domaće zakonodavstvo u skladu je s Rezolucijom 12/11 IOTC-a, kako je opisano u uvodnoj izjavi 94., narušava sposobnost Filipina da ispune svoje obveze prema članku 118. UNCLOS-a, kojim se utvrđuje dužnost suradnje među državama na očuvanju i gospodarenju živim resursima u područjima otvorenog mora.

(98)

Također, kako je opisano u uvodnim izjavama 93. do 97., Filipini nisu poštovali zahtjeve bilježenja i pravovremenog izvješćivanja, oboje prema IOTC-u. Posebno, nisu IOTC-u dostavili informacije o statistici, planu razvoja flote, izvješćivanju o VMS-u i njegovom evidentiranju, izvješća promatrača i izvješća o prekrcajima. Takvi nedostaci nisu u skladu s člankom 119. stavkom 2. UNCLOS-a, kojim se utvrđuje da se dostupne znanstvene informacije, statistički podaci o ulovu i ribolovu i ostali podaci važni za očuvanje ribljeg stoka redovno doprinose i razmjenjuju putem nadležnih međunarodnih organizacija, bilo podregionalnih, regionalnih ili globalnih.

(99)

Osim toga, neizvješćivanje IOTC-a o sažetku evidencije VMS-a i izvješću o VMS-u kao i opće poteškoće filipinskih tijela da prime signal VMS-a plovila pod filipinskom zastavom kada djeluju u vodama trećih zemalja nije u skladu s člankom 62. stavkom 4. točkom (e) UNCLOS-a u pogledu zahtjeva da se od ribarskih plovila zatraži izvješće o položaju VMS-a. Takav nedostatak osim toga nije u skladu s točkom 24.3. Međunarodnog akcijskog plana o ribolovu NNN kojim se propisuje da bi države trebale poduzeti sveobuhvatno i učinkovito praćenje, kontrolu i nadzor ribolova od početka preko mjesta iskrcaja do krajnjeg odredišta, uključujući provedbu VMS-a u skladu s mjerodavnim nacionalnim, regionalnim ili međunarodnim normama, uključujući zahtjev da plovila pod njihovom nadležnosti moraju biti opremljena sustavom VMS.

(100)

Uz to, prema članku 62. stavku 1. UNCLOS-a i određenim pravilima u Konvenciji WCPFC-a (posebno člancima 2., 5., 7., 8.) jasna je obveza obalne države da donese mjere koje su usklađene s onima koje se primjenjuju u regiji i na otvorenom moru kako bi se osigurala dugoročna održivost raspršenih i visoko migratornih ribljih stokova i promicao cilj njihova optimalnog iskorištavanja. Filipinski pravni okvir samo omogućuje ograničene mjere očuvanja i gospodarenja za sve vode u nacionalnoj nadležnosti te zemlje. Te mjere nisu usklađene s filipinskim obvezama prema međunarodnom pravu i pravilima RFMO-a.

(101)

Posebno, vode u nadležnosti Filipina spominju se kao teritorijalne, arhipelaške i kao isključivi gospodarski pojas. U skladu s člankom 3. Konvencije WCPFC-a, područje nadležnosti WCPFC-a u načelu obuhvaća sve vode Tihog oceana (na jugu i na istoku ograničene utvrđenim granicama), uključujući i vode u nadležnosti Filipina. S obzirom da Filipini smatraju da se pravila WCPFC-a u potpunosti ne primjenjuju na vode u njihovoj nadležnosti, nije u potpunosti jasno koji se podaci prikupljaju i izvješćuju WCPFC-u, što ne obuhvaća procjene svih ribarskih voda Filipina. Time što smatraju da su arhipelaške vode te zemlje izvan područja primjene mjera WCPFC-a, Filipini krše te mjere.

(102)

Nadalje, kako je utvrđeno tijekom prve misije Komisije 2012., postoji tek nekoliko mjera očuvanja i većina od njih imaju vrlo ograničene učinke. Uloga lokalnih uprava u uvođenju mjera očuvanja u općinskim vodama također ostaje nejasna. Postoji 915 lokalnih uprava, a čini se kako djeluju neovisno od BFAR-a, koji im ne može diktirati politike i pravila u pitanjima koja se odnose na njihove nadležnosti, odnosno općinske vode.

(103)

To stanje vodi do nedostatka jasnoće i transparentnosti što, uz nedostatak transparentnosti filipinskih zakona i postupaka u vezi s registracijom ribarskih plovila i izdavanjem dozvola ribarskim plovilima, kako je objašnjeno u odjeljcima 3.1. i 3.2. Odluke, narušava i šteti mogućnosti za učinkovitu provedbu djelotvornog očuvanja i gospodarenja ribarskim resursima Filipina.

(104)

Provedba međunarodnih instrumenata u Filipinima nije u skladu s preporukama iz točke 10. Međunarodnog akcijskog plana za suzbijanje ribolova NNN u kojem se savjetuje državama da odmah potvrde, prihvate ili pristupe UNFSA-u. Komisija smatra da je ta preporuka od posebne važnosti u slučaju Filipina koji imaju značajnu flotu ribarskih plovila uključenih u ribolovne operacije koje se odnose na vrlo migratorne vrste (uglavnom tune u području ICCAT-a, IOTC-a i WCPFC-a).

(105)

S obzirom na stanje objašnjeno u ovom odjeljku Odluke i na temelju svih činjenica koje je prikupila Komisija te izjava predmetne države, može se utvrditi, u skladu s člankom 31. stavcima 3. i 6. Uredbe o ribolovu NNN, da Filipini nisu ispunili svoje dužnosti u skladu s međunarodnim pravom u odnosu na međunarodna pravila, propise i mjere očuvanja i gospodarenja.

3.4.   Posebna ograničenja zemalja u razvoju

(106)

Podsjećamo da se, prema Indeksu Ujedinjenih naroda o ljudskom razvoju (15), Filipini smatraju zemljom sa srednjim stupnjem ljudskog razvoja (114. od 186 zemalja 2012.). To potvrđuje i Prilog II. Uredbi (EZ) br. 1905/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o uspostavljanju instrumenta financiranja za razvojnu suradnju gdje su Filipini navedeni u kategoriji zemalja i područja sa srednje niskim dohotkom, kao i prema informacijama dobivenim od OECD-a/DAC-a od 1. siječnja 2013. za izvješćivanje o 2012. (16).

(107)

Treba napomenuti da je Komisija prihvatila obavješćivanje Filipina kao države zastave, u skladu s člankom 20. Uredbe o ribolovu NNN na dan 15. siječnja 2010. Filipini su potvrdili, kako se to zahtijeva člankom 20. stavkom 1. Uredbe o ribolovu NNN, da njihova ribarska plovila moraju poštovati uspostavljene nacionalne mjere za provedbu, kontrolu i izvršavanje zakona i propisa te mjere očuvanja i upravljanja.

(108)

Komisija je Filipine obavijestila o različitim nedostacima koje je utvrdila tijekom svoje prve misije provedene u siječnju 2012. Nekoliko mjeseci kasnije, tijekom njezine druge misije u lipnju 2012., Komisija je utvrdila da se stanje nije promijenilo. Komisija je nastojala ostvariti suradnju s filipinskim tijelima i napredak u aktivnostima ispravljanja uočenih nedostataka. Filipini nisu poduzeli dovoljne korektivne radnje niti ostvarili pozitivne rezultate u ispravljanju utvrđenih nedostataka.

(109)

Isto tako je važno napomenuti da je Unija već financirala posebno djelovanje tehničke pomoći u Filipinima za borbu protiv ribolova NNN 2011. (17).

(110)

Uz to, Komisija je, uz potporu Europske agencije za nadzor ribarstva i na zahtjev filipinskih tijela, od 22. do 26. srpnja 2013. u Manili organizirala radionicu izgradnje kapaciteta usmjerenu na mjere države luke i analizu rizika.

(111)

Komisija je uzela u obzir razvojna ograničenja Filipina i ponudila im odgovarajuće vrijeme za provedbu mjera radi ispravljanja nepoštovanja obveza prema međunarodnom pravu na usklađen, učinkovit i neštetan način od 2012.

(112)

S obzirom na stanje objašnjeno u ovom odjeljku Odluke i na temelju svih činjenica koje je prikupila Komisija te izjava predmetne države, može se utvrditi, u skladu s člankom 31. stavkom 7. Uredbe o ribolovu NNN, da razina općeg razvoja te zemlje može utjecati na stupanj razvoja upravljanja ribarstvom Filipina. Međutim, uzimajući u obzir prirodu utvrđenih nedostataka Filipina, pomoć koju je pružila Unija i mjere poduzete za ispravljanje stanja, nisu se mogli utvrditi dokazi koji bi ukazali na to da je neizvršavanje dužnosti Filipina koje su im dodijeljene prema međunarodnom pravu posljedica nedostatka razvoja. Stupanj razvoja Filipina ne može poslužiti kao izlika ni opravdati opću uspješnost Filipina kao države zastave i obalne države u pogledu ribarstva ni nedostatnost njihovog djelovanja na sprečavanju, suzbijanju i zaustavljanju ribolova NNN i osiguranju odnosnog učinkovitog praćenja, kontrole i nadzora djelatnosti ribolova u vodama u nadležnosti te zemlje.

(113)

S obzirom na stanje objašnjeno u ovom odjeljku Odluke i na temelju svih činjenica koje je prikupila Komisija te izjava predmetne države, može se utvrditi, u skladu s člankom 31. stavkom 7. Uredbe o ribolovu NNN, da stupanj razvoja ne utječe na razvojni status i opću uspješnost Filipina u pogledu ribarstva.

4.   ZAKLJUČAK O MOGUĆNOSTI UTVRĐIVANJA NEKOOPERATIVNIH TREĆIH ZEMALJA

(114)

U svjetlu prethodno donesenih zaključaka u pogledu neuspjeha Filipina da izvrše dužnosti koje imaju u skladu s međunarodnim pravom kao država zastave, država luke, obalna država ili država trgovine te da poduzmu mjere za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje ribolova NNN, potrebno je obavijestiti tu zemlju, u skladu s člankom 32. Uredbe o ribolovu NNN, o mogućnosti da budu utvrđena kao zemlja za koju Komisija smatra da je nekooperativna treća zemlja u borbi protiv ribolova NNN.

(115)

U skladu s člankom 32. stavkom 1. Uredbe o ribolovu NNN, Komisija bi trebala obavijestiti Filipine o mogućnosti da bude utvrđena kao nekooperativna zemlja. Komisija bi trebala u odnosu na Filipine pokrenuti sve demarševe iz članka 32. Uredbe o ribolovu NNN. U svrhu stabilnog upravljanja potrebno je odrediti razdoblje u okviru kojeg te države mogu pisanim putem odgovoriti na obavijest i ispraviti stanje.

(116)

Nadalje, obavijest Filipinima o mogućnosti da će biti utvrđeni kao zemlja koju Komisija smatra nekooperativnom u svrhe ove Odluke ne isključuje niti automatski podrazumijeva poduzimanje naknadnih koraka Komisije ili Vijeća u svrhu utvrđivanja ili uspostavljanja popisa nekooperativnih zemalja,

ODLUČILA JE KAKO SLIJEDI:

Jedini članak

Republika Filipini ovim se putem obavješćuje o mogućnosti da će biti utvrđena kao treća zemlja koju Komisija smatra nekooperativnom trećom zemljom u borbi protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova.

Sastavljeno u Bruxellesu 10. lipnja 2014.

Za Komisiju

Maria DAMANAKI

Članica Komisije


(1)  SL L 286, 29.10.2008., str. 1.

(2)  Kako navodi Ministarstvo poljoprivrede – Ured za ribarstvo i vodna bogatstva, Profil filipinskog ribarstva 2011., http://www.bfar.da.gov.ph/pages/AboutUs/maintabs/publications/pdf%20files/2011%20Fisheries%20Profile%20(Final)%20(4).pdf.

(3)  http://www.wcpfc.int/system/files/AR-CCM-19-Philippines-Rev-2.pdf

http://www.wcpfc.int/system/files/AR-CCM-19-Philippines-Part-1.pdf

(4)  SL C 346, 27.11.2013., str. 26.

(5)  Vidjeti bilješku 2.

(6)  Vidjeti bilješku 2.

(7)  Konvencija o očuvanju i gospodarenju visoko migratornih ribljih stokova u zapadnom i središnjem Tihom oceanu, u Honoluluu, 5. rujna 2000. (http://www.wcpfc.int/doc/convention-conservation-and-management-highly-migratory-fish-stocks-western-and-central-pacific).

(8)  Podaci preuzeti od http://hdr.undp.org/en/statistics

(9)  SL L 378, 27.12.2006., str. 41.

(10)  Popis DAC-a o primateljima ODA (http://www.oecd.org/dac/stats/daclistofodarecipients.htm)

(11)  Prati zemlje u razvoju u provedbi Uredbe (EZ) br. 1005/2008 o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom (NNN) ribolovu, EuropeAid/129609/C/SER/Multi.

(12)  Izvješće o usklađenosti IOTC-a za Filipine Odbora za usklađenost, 9. sastanak CoC-a, Izvješće predstavljeno 10. ožujka 2012., IOTC-2012-CoC09-CR22; CoC09-IR22.

(13)  Izvješće IOTC-a o usklađenosti od 10.3.2012., IOTC-2013-CoC09-CR22_Rev2[E].

(14)  Izvješće IOTC-a o usklađenosti od 2.4.2013., IOTC-2013-CoC10-CR22[E].

(15)  Vidjeti bilješku 8.

(16)  Vidjeti bilješku 10.

(17)  Vidjeti bilješku11.


Top