12/Sv. 5

HR

Službeni list Europske unije

228

L 115/39

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Europsko vijeće se 26. ožujka 2010. složilo s prijedlogom Komisije o pokretanju nove strategije „Europa 2020.” Jedan od prioriteta strategije Europa 2020. je postići održivi rast promicanjem resursno učinkovitijeg, održivijeg i konkurentnijega gospodarstva. Tom se strategijom stavljaju energetske infrastrukture u vodeći položaj kao dio inicijative predvodnice „Resursno učinkovita Europa”, naglašavajući nužnost hitne dogradnje europskih mreža, međusobno ih povezujući na kontinentalnoj razini, posebno s ciljem uključivanja obnovljivih izvora energije.

(2)

Cilj dogovoren u zaključcima Europskog vijeća iz Barcelone u ožujku 2002. o razini električnih interkonekcija za države članice istovjetnoj najmanje 10 % od njihovog instaliranog kapaciteta proizvodnje nije još postignut.

(3)

U Komunikaciji Komisije pod nazivom „Prioriteti energetske infrastrukture za 2020. i dalje - Nacrt za integriranu europsku energetsku mrežu”, nakon koje su uslijedili zaključci Vijeća od 28. veljače 2011. i rezolucija Europskog parlamenta (4), pozvano je na donošenje nove politike o energetskoj infrastrukturi radi optimiziranja razvoja mreže na europskoj razini za razdoblje do 2020. i dalje, kako bi se omogućilo Uniji da postigne svoje ključne ciljeve energetske politike o konkurentnosti, održivosti i sigurnosti opskrbe.

(4)

Europsko vijeće je 4. veljače 2011. istaknulo potrebu modernizacije i proširenja europske energetske infrastrukture te prekograničnog međusobnog povezivanja mreža s ciljem djelotvornosti solidarnosti između država članica, osiguravanja alternativnih pravaca opskrbe ili tranzita i izvora energije te razvoja obnovljivih izvora energije kao konkurencije tradicionalnim izvorima. Inzistiralo je da niti jedna država članica ne bi smjela ostati izolirana od europskih plinskih i elektroenergetskih mreža nakon 2015. niti bi njihova energetska sigurnost smjela biti ugrožena nedostatkom odgovarajućih povezanosti.

(5)

Odlukom br. 1364/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) utvrđuju se smjernice za transeuropske energetske mreže (TEN-E). Ciljevi tih smjernica su poduprijeti uspostavu unutarnjeg energetskog tržišta Unije poticanjem racionalnije proizvodnje, prijevoza, distribucije i korištenja energetskih resursa, smanjiti izoliranost područja s otežanim uvjetima gospodarenja i otočnih područja, osigurati i diversificirati energetske opskrbe, izvore i pravce Unije, uključujući i suradnju s trećim zemljama, te doprinijeti održivom razvoju i zaštiti okoliša.

(6)

Evaluacija sadašnjeg okvira TEN-E jasno je pokazala da ovom okviru, unatoč stvaranja pozitivnog doprinosa odabranim projektima koji su postali politički prepoznatljivi, nedostaje vizija, usredotočenost i fleksibilnost za ispunjavanje utvrđenih praznina u pogledu infrastrukture. Unija bi stoga trebala povećati svoje napore kako bi udovoljila budućim izazovima u tom području i odgovarajuća bi se pažnja trebala posvetiti utvrđivanju potencijalnih budućih raskoraka između energetske potražnje i ponude.

(7)

Ubrzavanje obnove postojeće energetske infrastrukture i uvođenje nove energetske infrastrukture ključno je za postizanje ciljeva energetske i klimatske politike Unije, koji se sastoje od uspostave unutarnjeg energetskog tržišta, jamstva sigurnosti opskrbe, posebno plinom i naftom, smanjenja emisija stakleničkih plinova za 20 % (30 % pod pravim uvjetima), povećanja udjela obnovljive energije u konačnoj potrošnji energije na 20 % (6) i postizanja 20 %-tnog povećanja energetske učinkovitosti do 2020. pri čemu veća energetska učinkovitost može doprinijeti smanjenju potrebe za izgradnjom novih infrastruktura. Istodobno, Unija treba pripremiti svoju infrastrukturu za daljnju dugoročnu dekarbonizaciju svojeg energetskog sustava do 2050. Ova bi Uredba stoga trebala moći prihvatiti moguće buduće ciljeve Unije u području energetske i klimatske politike.

(8)

Unatoč činjenici da se Direktivom 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije (7) i Direktivom 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina (8) predviđa unutarnje energetsko tržište, tržište ostaje rascjepkano zbog nedovoljne međusobne povezanosti između nacionalnih energetskih mreža i ne posve optimalnog korištenja postojeće energetske infrastrukture. Međutim, integrirane mreže u čitavoj Uniji i uvođenje pametnih mreža ključni su za osiguranje konkurentnog i ispravno funkcionirajućeg integriranog tržišta, postizanje optimalnog korištenja energetske infrastrukture, veću energetsku učinkovitost i uključivanje distribuiranih obnovljivih izvora energije te promicanje rasta, zapošljavanja i održivog razvoja.

(9)

Energetsku infrastrukturu Unije trebalo bi stoga dograditi kako bi se spriječili tehnički kvarovi i povećala njezina otpornost na takve kvarove, prirodne nepogode ili nesreće izazvane ljudskim djelovanjem, negativne učinke klimatskih promjena i prijetnje njezinoj sigurnosti, posebno u vezi s europskom kritičnom infrastrukturom kako je navedeno u Direktivi Vijeća 2008/114/EZ od 8. prosinca 2008. o utvrđivanju i označivanju europske kritične infrastrukture i procjeni potrebe poboljšanja njezine zaštite (9).

(10)

Transport nafte kopnenim naftovodima radije nego vodenim putem može znatno doprinijeti smanjenju rizika za okoliš povezanog s transportom nafte.

(11)

Važnost pametnih mreža u postizanju ciljeva energetske politike Unije priznata je u komunikaciji Komisije od 12. travnja 2011. pod nazivom „Pametne mreže: od inovacije do uvođenja”.

(12)

Energetski skladišni prostori i objekti za prihvat, skladištenje i uplinjavanje ili dekompresiju ukapljenog prirodnog plina (LNG) i komprimiranog prirodnog plina (CNG) imaju sve značajniju ulogu u europskoj energetskoj infrastrukturi. Proširenje takvih energetskih infrastrukturnih objekata čini važan sastavni dio dobro funkcionirajuće mrežne infrastrukture.

(13)

U komunikaciji Komisije od 7. rujna 2011. pod nazivom „Energetska politika EU-a: povezivanje s partnerima izvan naših granica” istaknuta je potreba da Unija u svoje vanjske odnose uključi promicanje razvoja energetske infrastrukture s ciljem podupiranja socijalno-gospodarskog razvoja izvan granica Unije. Unija bi trebala olakšati infrastrukturne projekte povezujući energetske mreže Unije s mrežama trećih zemalja, posebno sa susjednim zemljama i sa zemljama s kojima je Unija uspostavila posebnu energetsku suradnju.

(14)

S ciljem osiguranja stabilnosti napona i frekvencije, posebna bi se pozornost trebala usmjeriti na stabilnost europske elektroenergetske mreže u promjenjivim uvjetima uzrokovanim rastućim dotokom energije iz obnovljivih izvora koji su po prirodi promjenjivi.

(15)

Ulaganje potrebno do 2020. u infrastrukture za prijenos električne energije i plina od europskog značaja procijenjeno je na oko 200 milijardi EUR. Značajno povećanje u opsegu ulaganja u odnosu na prijašnje trendove i hitnost provedbe prioriteta energetske infrastrukture zahtijeva novi pristup u načinu uređenja i financiranja energetskih infrastruktura, a posebno onih prekograničnih.

(16)

U radnom dokumentu osoblja Komisije za Vijeće od 10. lipnja 2011. pod nazivom „Potrebe ulaganja u energetsku infrastrukturu i zahtjevi financiranja” ističe se da za otprilike polovicu ukupnih ulaganja potrebnih za desetljeće do 2020. postoji rizik da ne budu uopće provedena ili ne budu provedena na vrijeme zbog prepreka povezanih s izdavanjem dozvola, regulatornim pitanjima i financiranjem.

(17)

Ovom se Uredbom utvrđuju pravila za pravovremeni razvoj i interoperabilnost transeuropskih energetskih mreža kako bi se postigli ciljevi energetske politike Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) o osiguravanju funkcioniranja unutarnjeg energetskog tržišta i sigurnosti opskrbe u Uniji, promicanju energetske učinkovitosti i ušteda energije te razvoja novih i obnovljivih oblika energije, kao i o promicanju međusobnog povezivanja energetskih mreža. S tim ciljevima ova Uredba doprinosi pametnom, održivom i uključivom rastu i donosi koristi čitavoj Uniji u smislu konkurentnosti te gospodarske, društvene i teritorijalne kohezije.

(18)

Za razvoj transeuropskih mreža i njihovu učinkovitu interoperabilnost bitno je osigurati operativnu koordinaciju između operatora prijenosnih sustava (TSO) električne energije. Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu odgovarajućih odredaba Uredbe (EZ) br. 714/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uvjetima za pristup mreži za prekograničnu razmjenu električne energije (10) u tom smislu, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (11). Postupak ispitivanja trebao bi se koristiti za usvajanje smjernica o provedbi operativne koordinacije između operatora prijenosnih sustava (TSO) električne energije na razini Unije, s obzirom na to da će se te smjernice u pravilu primjenjivati na sve operatore prijenosnih sustava (TSO).

(19)

Agenciji za suradnju energetskih regulatora („Agencija”) uspostavljenoj Uredbom (EZ) br. 713/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (12) dodijeljeni su važni dodatni zadaci na temelju ove Uredbe i trebalo bi joj dati pravo zaračunavanja naknada za neke od tih dodatnih zadataka.

(20)

Nakon bliskog savjetovanja sa svim državama članicama i dionicima, Komisija je utvrdila 12 strateških prioriteta transeuropske energetske infrastrukture, čija je provedba do 2020. bitna za postizanje ciljeva energetske i klimatske politike Unije. Ti prioriteti obuhvaćaju različita zemljopisna područja ili tematska područja u vezi s prijenosom i skladištenjem električne energije, prijenosom plina, skladištenjem i infrastrukturom za ukapljeni ili komprimirani prirodni plin, pametnim mrežama, elektroenergetskim autocestama, prijevozom ugljikovog dioksida i naftnom infrastrukturom.

(21)

Projekti od zajedničkog interesa trebali bi udovoljavati zajedničkim, transparentnim i objektivnim kriterijima u pogledu njihovog doprinosa ciljevima energetske politike. Kad se radi o električnoj energiji i plinu, kako bi bili prihvatljivi za uključenje u drugi i naredne popise Unije, projekti bi trebali biti dijelom najnovijeg raspoloživog 10-godišnjeg plana razvoja mreže. Taj plan trebao bi posebno uzeti u obzir zaključke Europskog vijeća od 4. veljače 2011. u vezi s potrebom integriranja perifernih energetskih tržišta.

(22)

Trebalo bi osnovati regionalne skupine za predlaganje i preispitivanje projekata od zajedničkog interesa, što bi dovelo do uspostave regionalnih popisa projekata od zajedničkog interesa. S ciljem osiguranja širokog konsenzusa, te bi regionalne skupine trebale osigurati blisku suradnju između država članica, nacionalnih regulatornih tijela, promotora projekta i relevantnih dionika. Suradnja bi se trebala što je više moguće oslanjati na postojeće strukture regionalne suradnje nacionalnih regulatornih tijela i operatora prijenosnih sustava (TSO) i druge strukture koje su uspostavile države članice i Komisija. U kontekstu te suradnje, nacionalna regulatorna tijela bi se trebala, kad je to potrebno, savjetovati s regionalnim skupinama, između ostalog, o izvedivosti regulatornih aspekata predloženih projekata i o izvedivosti predloženog roka za regulatorno odobrenje.

(23)

Kako bi se osiguralo da popis projekata od zajedničkog interesa na razini Unije („popis Unije”) bude ograničen na projekte koji najviše doprinose provedbi prioritetnih koridora i područja strateške energetske infrastrukture, ovlasti usvajanja i preispitivanja popisa Unije trebalo bi dodijeliti Komisiji u skladu s člankom 290. UFEU-a, poštujući istodobno pravo država članica na odobravanje projekata od zajedničkog interesa povezanih s njihovim državnim područjem. U skladu s analizom provedenom u okviru procjene utjecaja koji se prilaže prijedlogu, a koji je doveo do ove Uredbe, broj takvih projekata procjenjuje se na nekih 100 u području električne energije, odnosno 50 u području plina. Uzimajući u obzir tu procjenu i potrebu osiguranja postizanja ciljeva ove Uredbe, ukupan broj projekata od zajedničkog interesa trebao bi ostati savladiv te stoga ne bi smio značajno prelaziti brojku od 220. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(24)

Novi bi popis Unije trebalo sastavljati svake dvije godine. Projekti od zajedničkog interesa koji su dovršeni ili više ne ispunjavaju relevantne kriterije i zahtjeve navedene u ovoj Uredbi ne bi se smjeli pojavljivati na sljedećem popisu Unije. Iz tog razloga, postojeći projekti od zajedničkog interesa koji trebaju biti uvršteni u sljedeći popis Unije trebali bi podlijegati istom postupku odabira za uspostavu regionalnih popisa i uspostavu popisa Unije kao predloženi projekti; međutim, trebalo bi voditi računa o smanjenju, što je više moguće, proizašlog administrativnog opterećenja, na primjer korištenjem u najvećoj mogućoj mjeri prethodno dostavljenih podataka i uzimanjem u obzir godišnjih izvješća promotora projekta.

(25)

Projekte od zajedničkog interesa trebalo bi provesti čim prije te detaljno pratiti i evaluirati, uz minimalno administrativno opterećenje za promotore projekta. Komisija bi trebala imenovati europske koordinatore za projekte koji se suočavaju s posebnim teškoćama.

(26)

Postupci izdavanja dozvola ne bi smjeli dovesti do administrativnih opterećenja koji su nerazmjerni veličini ili složenosti projekta niti stvoriti prepreke razvoju transeuropskih mreža i pristupa tržištu. U zaključcima Vijeća od 19. veljače 2009. istaknuta je potreba utvrđivanja i uklanjanja prepreka ulaganju, također putem racionalizacije postupaka planiranja i savjetovanja. Ti su zaključci također potkrijepljeni zaključcima Europskog vijeća od 4. veljače 2011. koji ponovno ističu važnost pojednostavljenja i poboljšanja postupaka izdavanja dozvola poštujući nacionalne ovlasti.

(27)

Planiranje i provedbu projekata Unije od zajedničkog interesa u područjima energetske, prometne i telekomunikacijske infrastrukture trebalo bi uskladiti kako bi se stvorile sinergije kada god to ima smisla s cjelokupnoga gospodarskog, tehničkog, okolišnog ili stajališta prostornog planiranja te vodeći računa o relevantnim sigurnosnim aspektima. Tako bi prilikom planiranja raznih europskih mreža prednost mogla biti dana integriranim prometnim, komunikacijskim i energetskim mrežama, kako bi se osiguralo minimalno zauzimanje zemljišta, osiguravajući pri tom, kadgod je moguće, ponovno korištenje postojećih ili napuštenih trasa, s ciljem smanjenja na najmanju mjeru svakog negativnog društvenog, gospodarskog i financijskog utjecaja te utjecaja na okoliš.

(28)

Projekti od zajedničkog interesa trebali bi dobiti „prioritetni status” na nacionalnoj razini radi osiguranja brze administrativne obrade. Nadležna bi tijela trebala smatrati projekte od zajedničkog interesa projektima od javnog interesa. Projekti s negativnim utjecajem na okoliš, zbog prevladavajućeg javnog interesa, trebali bi dobiti odobrenje kada su zadovoljeni svi uvjeti na temelju Direktive Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (13) i Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (14).

(29)

Uspostava nadležnog tijela ili nadležnih tijela koja objedinjuju ili usklađuju sve postupke izdavanja dozvola („sve na jednom mjestu”) trebala bi smanjiti složenost, povećati učinkovitost i transparentnost te pomoći jačanju suradnje među državama članicama. Nakon njihovog određivanja, nadležna bi tijela trebala čim prije početi s radom.

(30)

Unatoč postojanju utvrđenih standarda za sudjelovanje javnosti u postupcima donošenja odluka u vezi s okolišom, potrebne su dodatne mjere s ciljem osiguranja najviših mogućih standarda transparentnosti i sudjelovanja javnosti za sva relevantna pitanja u postupku izdavanja dozvola za projekte od zajedničkog interesa.

(31)

Ispravna i usklađena provedba Direktive 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (15), prema potrebi Direktive 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2001. o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš (16), Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, potpisane u Aarhusu 25. lipnja 1998. (17) („Aarhuška konvencija”) i Konvencije iz Espooa o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica („Konvencija iz Espooa”) trebala bi osigurati usklađenost glavnih načela procjene učinaka na okoliš, uključujući i u prekograničnom kontekstu. Države članice trebale bi uskladiti svoje procjene projekata od zajedničkog interesa i, prema potrebi, provesti zajedničke procjene. Države bi članice trebalo poticati da razmijene najbolje prakse i ojačaju administrativne sposobnosti za postupke izdavanja dozvola.

(32)

Važno je pojednostavniti i poboljšati postupke izdavanja dozvola, poštujući - u mjeri u kojoj je to moguće i uzimajući u obzir načelo supsidijarnosti - nacionalne ovlasti i postupke za izgradnju nove infrastrukture. S obzirom na hitnost razvoja energetskih infrastruktura, pojednostavnjenje postupka izdavanja dozvola trebalo bi biti popraćeno jasnim rokom u kojem odgovarajuća tijela donose odluku u vezi izgradnje projekta. Taj bi rok trebao potaknuti učinkovitije definiranje i obradu postupaka i ni u kojem slučaju ne bi smio ugroziti visoke standarde zaštite okoliša i sudjelovanja javnosti. U vezi s maksimalnim rokovima utvrđenima ovom Uredbom, države članice mogle bi unatoč tome težiti njihovom skraćenju ako je izvedivo. Nadležna bi tijela trebala osigurati usklađenost s rokovima, a države bi članice trebale nastojati osigurati najučinkovitiju moguću obradu žalbi koje osporavaju materijalnu ili postupovnu zakonitost sveobuhvatne odluke.

(33)

Kada države članice to smatraju primjerenim, u sveobuhvatnu odluku mogu uvrstiti odluke donesene u kontekstu: pregovora s pojedinačnim vlasnicima zemljišta o odobravanju pristupa, vlasništva ili prava na uporabu zemljišta; prostornih planova koji određuju opću namjenu zemljišta određene regije, obuhvaćaju druge razvoje kao što su autoceste, željeznica, zgrade i prirodna zaštićena područja i koji nisu izrađeni za posebnu svrhu planiranog projekta; izdavanja uporabnih dozvola. U kontekstu postupaka izdavanja dozvola, projekt od zajedničkog interesa mogao bi uključivati povezanu infrastrukturu u mjeri u kojoj je to bitno za izgradnju ili funkcioniranje projekta.

(34)

Ova Uredba, a posebno odredbe o izdavanju dozvola, sudjelovanju javnosti i provedbi projekata od zajedničkog interesa, trebala bi se primjenjivati ne dovodeći u pitanje međunarodno pravo i pravo Unije, uključujući odredbe o zaštiti okoliša i zdravlja ljudi te odredbe usvojene na temelju zajedničke ribarske i pomorske politike.

(35)

Troškove razvoja, izgradnje, djelovanja i održavanja projekata od zajedničkog interesa trebali bi u pravilu u potpunosti snositi korisnici infrastrukture. Projekti od zajedničkog interesa trebali bi biti prihvatljivi za prekograničnu raspodjelu troškova kada procjena potražnje na tržištu ili očekivanih učinaka na tarife ukazuje da se ne može očekivati da troškovi budu nadoknađeni tarifama koje plaćaju korisnici infrastrukture.

(36)

Osnova za raspravu o odgovarajućoj raspodjeli troškova trebala bi biti analiza troškova i koristi infrastrukturnog projekta na temelju usklađene metodologije analize energetskog sustava, u okviru 10-godišnjih planova razvoja mreže koje je izradila Europska mreža operatora prijenosnih sustava na temelju Uredbe (EZ) br. 714/2009 i Uredbe (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uvjetima za pristup mrežama za transport prirodnog plina (18) i koje je preispitala Agencija. Ta bi analiza mogla uzeti u obzir pokazatelje i odgovarajuće referentne vrijednosti za usporedbu jediničnih troškova ulaganja.

(37)

Na sve više integriranom unutarnjem energetskom tržištu, jasna i transparentna pravila prekogranične raspodjele troškova nužna su s ciljem ubrzavanja ulaganja u prekograničnu infrastrukturu. Europsko vijeće je 4. veljače 2011. podsjetilo na važnost promicanja regulatornog okvira privlačnog ulaganju u mreže, uz određivanje tarifa na razinama sukladnima potrebama financiranja i odgovarajućoj raspodjeli troškova za prekogranična ulaganja, povećavajući tržišno natjecanje i konkurentnost i uzimajući u obzir utjecaj na potrošače. Prilikom odlučivanja o prekograničnoj raspodjeli troškova, nacionalna regulatorna tijela trebala bi osigurati da njezin utjecaj na nacionalne tarife ne predstavlja nerazmjerno opterećenje za potrošače. Nacionalna regulatorna tijela trebala bi također izbjegavati dvostruku potporu projektima uzimajući u obzir stvarne ili procijenjene pristojbe i prihode. Te bi pristojbe i prihode trebalo uzeti u obzir samo u mjeri u kojoj su namijenjeni pokrivanju dotičnih troškova i što je moguće više povezani s projektima. Kada zahtjev za ulaganje uzima u obzir koristi izvan granica dotične države članice, nacionalna bi se regulatorna tijela trebala savjetovati s dotičnim operatorima prijenosnih sustava (TSO) o analizi troškova i koristi za određeni projekt.

(38)

Postojećim pravom unutarnjeg energetskog tržišta zahtijeva se da tarife za pristup plinskim i elektroenergetskim mrežama daju odgovarajuće poticaje za ulaganje. Prilikom primjene prava unutarnjeg energetskog tržišta, nacionalna bi regulatorna tijela trebala osigurati stabilan i predvidiv regulatorni okvir s poticajima za projekte od zajedničkog interesa, uključujući dugoročne poticaje, koji su razmjerni razini specifičnog rizika projekta. To se posebno odnosi na inovativne tehnologije prijenosa električne energije omogućujući integraciju velikih razmjera obnovljive energije, distribuiranih izvora energije ili odgovora na potražnju u međusobno povezanim mrežama te na infrastrukturu za prijenos plina koja bi ponudila veći kapacitet ili dodatnu fleksibilnost tržištu kako bi se omogućilo kratkoročno trgovanje ili rezervna opskrba u slučaju poremećaja u opskrbi.

(39)

Ova se Uredba primjenjuje samo na izdavanje dozvola, sudjelovanje javnosti i regulatornu obradu projekata od zajedničkog interesa u smislu navedenom u ovoj Uredbi. Države članice mogu unatoč tome primijeniti, na temelju njihovog nacionalnog prava, ista ili slična pravila na druge projekte koji nemaju status projekata od zajedničkog interesa unutar područja primjene ove Uredbe. U pogledu regulatornih poticaja države članice mogu primijeniti, na temelju njihovog nacionalnog prava, ista ili slična pravila na projekte od zajedničkog interesa koji pripadaju kategoriji skladištenja električne energije.

(40)

Države članice koje trenutačno ne predviđaju pravni status najvećeg nacionalnog značaja koji je moguće pripisati energetskim infrastrukturnim projektima u kontekstu postupaka izdavanja dozvola trebale bi razmotriti uvođenje takvog statusa, posebno evaluirajući bi li to ubrzalo postupke izdavanja dozvola.

(41)

Europski energetski program za oporavak (EEPR), uspostavljen Uredbom (EZ) br. 663/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (19) pokazao je dodatnu vrijednost privatnog financiranja financijskom polugom putem značajne financijske pomoći Unije s ciljem omogućivanja provedbe projekata od europskog značaja. Europsko vijeće je 4. veljače 2011. priznalo da neki energetski infrastrukturni projekti mogu zahtijevati ograničeno javno financiranje za pridobivanje privatnog financiranja. U svjetlu gospodarske i financijske krize i proračunskih ograničenja, unutar sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira trebalo bi razviti ciljanu potporu, u obliku bespovratnih sredstava i financijskih instrumenata, koja će privući nove ulagatelje u prioritetne koridore i područja energetske infrastrukture, uz minimalni proračunski doprinos Unije. Relevantne mjere trebale bi se temeljiti na iskustvu stečenom tijekom pilot faze nakon koje bi uslijedilo uvođenje obveznica projekta za financiranje infrastrukturnih projekata.

(42)

Projekti od zajedničkog interesa u području električne energije, plina i ugljikovog dioksida trebali bi biti prihvatljivi za dobivanje financijske pomoći Unije za studije i, u određenim uvjetima, za radove čim takvo financiranje postane raspoloživo na temelju odgovarajuće uredbe o instrumentu za povezivanje Europe u obliku bespovratnih sredstava ili inovativnih financijskih instrumenata. Time će se osigurati da potporu po mjeri mogu dobiti oni projekti od zajedničkog interesa koji nisu održivi unutar postojećeg regulatornog okvira i u tržišnim uvjetima. Važno je izbjeći svako narušavanje tržišnog natjecanja, posebno između projekata koji doprinose postizanju istog prioritetnog koridora Unije. Takva financijska pomoć trebala bi osigurati potrebne sinergije sa Strukturnim fondovima, iz kojih će se financirati pametne energetske distribucijske mreže od lokalnog ili regionalnog značaja. Postupak u tri koraka primjenjuje se na ulaganja u projekte od zajedničkog interesa. Prvo, tržište bi trebalo imati prednost kod ulaganja. Drugo, ako ulaganja nisu učinjena putem tržišta, trebalo bi pronaći regulatorna rješenja, prilagoditi odgovarajući regulatorni okvir ako je potrebno te osigurati ispravnu primjenu odgovarajućeg regulatornog okvira. Treće, ako prva dva koraka nisu dovoljna za dobivanje nužnih ulaganja u projekte od zajedničkog interesa, financijska pomoć Unije mogla bi se odobriti ako projekt od zajedničkog interesa udovoljava primjenjivim kriterijima prihvatljivosti.

(43)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest razvoj i interoperabilnost transeuropskih energetskih mreža i povezivanje s takvim mrežama, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(44)

Uredbe (EZ) br. 713/2009, (EZ) br. 714/2009 i (EZ) br. 715/2009 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(45)

Odluku br. 1364/2006/EZ trebalo bi stoga staviti izvan snage,

(a)

pristupa utvrđivanju projekata od zajedničkog interesa nužnih za provedbu prioritetnih koridora i područja koji pripadaju kategorijama energetske infrastrukture u području električne energije, plina, nafte i ugljikovog dioksida navedenih u Prilogu II. („kategorije energetske infrastrukture”);

(b)

olakšava pravovremena provedba projekata od zajedničkog interesa pojednostavnjenjem, bliskijom koordinacijom i ubrzavanjem postupaka izdavanja dozvola te većim sudjelovanjem javnosti;

(c)

predviđaju pravila i smjernice za prekograničnu raspodjelu troškova i poticaje povezane s rizikom za projekte od zajedničkog interesa;

(d)

utvrđuju uvjeti prihvatljivosti projekata od zajedničkog interesa za financijsku pomoć Unije.

(1)

„energetska infrastruktura” znači svaka fizička oprema ili objekt koji pripadaju kategorijama energetske infrastrukture, a nalazi se unutar Unije ili povezuje Uniju s jednom ili više trećih zemalja;

(2)

„sveobuhvatna odluka” znači odluka ili niz odluka koje donosi tijelo ili tijela države članice, ne uključujući sudove, koje određuje može li ili ne promotor projekta dobiti odobrenje za izgradnju energetske infrastrukture za realizaciju projekta ne dovodeći u pitanje niti jednu odluku donesenu u kontekstu upravnog žalbenog postupka;

(3)

„projekt” znači jedan ili više vodova, cjevovoda, objekata, opreme ili instalacija koji pripadaju kategorijama energetske infrastrukture;

(4)

„projekt od zajedničkog interesa” znači projekt nužan za provedbu prioritetnih koridora i područja energetske infrastrukture navedenih u Prilogu I. i koji se nalazi na popisu Unije projekata od zajedničkog interesa iz članka 3.;

(5)

„usko grlo energetske infrastrukture” znači ograničenje fizičkih protoka u energetskom sustavu zbog nedostatnog kapaciteta prijenosa, što uključuje, između ostalog, nedostatak infrastrukture;

(6)

„promotor projekta” znači jedno od sljedećeg:

(7)

„pametna mreža” znači elektroenergetska mreža koja na isplativ način može objediniti ponašanje i djelovanje svih korisnika koji su na nju spojeni, uključujući proizvođače, potrošače i one koje proizvode i troše, s ciljem osiguranja ekonomski učinkovitog i održivog elektroenergetskog sustava s malim gubicima i visokom razinom kvalitete, sigurnosti opskrbe i zaštite;

(8)

„radovi” znači kupnja, nabava i uporaba sastavnih dijelova, sustava i usluga, uključujući softver, izradu nacrta i izvođenje građevinskih radova i montažu u vezi s projektom, prihvaćanje tehničkih uvjeta montaže i početak provedbe projekta;

(9)

„studije” znači aktivnosti potrebne za pripremu provedbe projekta, uključujući pripremne studije, studije izvedivosti, evaluacijske studije, studije ispitivanja i validacijske studije, uključujući softver, i sve ostale mjere tehničke podrške, uključujući prethodne aktivnosti utvrđivanja i razvoja projekta te odlučivanja o njegovu financiranju, kao što su izviđanje dotičnih lokacija i priprema financijskog paketa;

(10)

„nacionalno regulatorno tijelo” znači nacionalno regulatorno tijelo određeno u skladu s člankom 35. stavkom 1. Direktive 2009/72/EZ ili člankom 39. stavkom 1. Direktive 2009/73/EZ;

(11)

„puštanje u rad” znači postupak puštanja projekta u rad nakon njegove izgradnje.

(a)

za svaki pojedinačni prijedlog projekta od zajedničkog interesa traži odobrenje država članica, na čije se državno područje projekt odnosi; ako država članica donese odluku o nedavanju svojeg odobrenja, dotičnoj skupini navodi opravdane razloge takve odluke;

(b)

uzima u obzir savjet Komisije čiji je cilj imati savladiv ukupan broj projekata od zajedničkog interesa.

(a)

osigurava uvrštavanje samo onih projekata koji zadovoljavaju kriterije iz članka 4.;

(b)

osigurava dosljednost između regija, uzimajući u obzir mišljenje Agencije iz Priloga III.2. točke (12);

(c)

uzima u obzir svako mišljenje država članica kako je navedeno u Prilogu III.2. točki (9); i

(d)

teži savladivom ukupnom broju projekata od zajedničkog interesa na popisu Unije.

(a)

projekt je nužan za barem jedan od prioritetnih koridora i područja energetske infrastrukture;

(b)

potencijalne cjelokupne koristi projekta, procijenjene u skladu s odgovarajućim posebnim kriterijima iz stavka 2., dugoročno nadilaze njegove troškove, i

(c)

projekt zadovoljava bilo koji od sljedećih kriterija:

(a)

za projekte prijenosa i skladištenja električne energije koji pripadaju kategorijama energetske infrastrukture navedenim u Prilogu II.1. točkama od (a) do (d), projekt značajno doprinosi barem jednom od sljedećih posebnih kriterija:

(b)

za plinske projekte koji pripadaju kategorijama energetske infrastrukture navedene u Prilogu II.2., projekt značajno doprinosi barem jednom od sljedećih posebnih kriterija:

(c)

za projekte električne pametne mreže koji pripadaju kategoriji energetske infrastrukture navedenoj u Prilogu II.1. točki (e), projekt značajno doprinosi barem jednom od sljedećih posebnih kriterija:

(d)

za projekte transporta nafte koji pripadaju kategorijama energetske infrastrukture navedenim u Prilogu II.3., projekt značajno doprinosi barem jednom od sljedećih posebnih kriterija:

(e)

za projekte transporta ugljikovog dioksida koji pripadaju kategorijama energetske infrastrukture navedenim u Prilogu II.4., projekt značajno doprinosi barem jednom od sljedećih posebnih kriterija:

(a)

hitnost svakog predloženog projekta kako bi se udovoljilo ciljevima energetske politike Unije o integraciji tržišta, između ostalog, ukidanjem izolacije najmanje jedne države članice i tržišnog natjecanja, održivosti i sigurnosti opskrbe;

(b)

broj država članica na koje svaki projekt utječe, osiguravajući jednake mogućnosti za projekte koji uključuju rubne države članice;

(c)

doprinos svakog projekta teritorijalnoj koheziji; i

(d)

komplementarnost u vezi s drugim predloženim projektima.

(a)

studije izvedivosti i projektne studije;

(b)

odobrenje nacionalnog regulatornog tijela ili nekog drugog dotičnog tijela;

(c)

izgradnju i puštanje u rad;

(d)

izdavanje dozvola iz članka 10. stavka 4. točke (b).

(a)

napredak postignut na razvoju, izgradnji i puštanju projekta u rad, posebno u pogledu postupaka izdavanja dozvola i savjetovanja;

(b)

prema potrebi, kašnjenja u odnosu na plan provedbe, razlozi takvih kašnjenja i drugih teškoća na koje se naišlo;

(c)

prema potrebi, revidirani plan čiji je cilj prevladavanje kašnjenja.

(a)

u mjeri u kojoj se mjere iz članka 22. stavka 7. točke (a), (b) ili (c) direktiva 2009/72/EZ i 2009/73/EZ primjenjuju u skladu s odnosnim nacionalnim pravom, nacionalna regulatorna tijela osiguravaju provedbu ulaganja;

(b)

ako se mjere nacionalnih regulatornih tijela u skladu s točkom (a) ne primjenjuju, promotor projekta odabire treću stranu za financiranje ili izgradnju čitavog ili dijela projekta. Promotor projekta to čini prije nego što kašnjenje u odnosu na datum puštanja u rad iz plana provedbe premaši dvije godine;

(c)

ako treća strana nije odabrana u skladu s točkom (b), država članica ili, kada je država članica to predvidjela, nacionalno regulatorno tijelo mogu, u roku od dva mjeseca od isteka razdoblja iz točke (b), odrediti treću stranu za financiranje ili izgradnju projekta koju promotor projekta prihvaća;

(d)

ako kašnjenje u odnosu na datum puštanja u rad iz plana provedbe premaši dvije godine i dva mjeseca, Komisija, podložno sporazumu i uz punu suradnju dotičnih država članica, može pokrenuti poziv na podnošenje prijedloga otvoren svakoj trećoj strani sposobnoj da postane promotor projekta za izgradnju projekta u skladu s dogovorenim rasporedom;

(e)

u slučaju primjene točke (c) ili (d), operator sustava u čijem se području ulaganje nalazi daje operatorima zaduženima za provedbu ili ulagateljima ili trećoj strani sve informacije nužne za realizaciju ulaganja, povezuje nova sredstva s prijenosnom mrežom te općenito ulaže najveće napore s ciljem olakšavanja provedbe ulaganja i sigurnog, pouzdanog i učinkovitog rada i održavanja projekta od zajedničkog interesa.

(a)

promiče projekte za koje je određen europskim koordinatorom i prekogranični dijalog između promotora projekta i svih dotičnih dionika;

(b)

prema potrebi pomaže svim stranama u savjetovanju s dotičnim dionicima i ishođenju potrebnih dozvola za projekte;

(c)

prema potrebi, savjetuje promotore projekta o financiranju projekta;

(d)

osigurava da dotične države članice dobiju odgovarajuću podršku i strateško usmjerenje za pripremu i provedbu projekata;

(e)

podnosi Komisiji svake godine i, prema potrebi, nakon završetka svojeg mandata, izvješće o napretku projekata i o svim teškoćama i preprekama koje će vjerojatno uzrokovati značajno kašnjenje u pogledu datuma puštanja projekta u rad. Komisija prosljeđuje izvješće Europskom parlamentu i dotičnim skupinama.

(a)

nadležno tijelo obavijesti Komisiju o takvoj dodjeli i da nadležno tijelo ili promotor projekta objavi te informacije na internetskoj stranici kako je navedeno u članku 9. stavku 7.;

(b)

je samo jedno tijelo odgovorno za pojedini projekt od zajedničkog interesa, da je jedini kontakt za promotora projekta u postupku donošenja sveobuhvatne odluke za određeni projekt od zajedničkog interesa i da koordinira dostavu svih relevantnih dokumenata i informacija.

(a)

postupka prije podnošenja zahtjeva, koji pokriva razdoblje između početka postupka izdavanja dozvola i prihvaćanja podnesenog zahtjeva za prijavu od strane nadležnog tijela, a provodi se unutar okvirnog roka od dvije godine.

Taj postupak uključuje pripremu svih izvještaja o utjecaju na okoliš koje će izraditi promotori projekta.

Za potrebe utvrđivanja početka postupka izdavanja dozvola, promotori projekta obavješćuju u pisanom obliku nadležno tijelo dotičnih država članica o projektu, uz podnošenje detaljnog nacrta projekta. Najkasnije tri mjeseca nakon primitka obavijesti, nadležno tijelo, također i u ime ostalih dotičnih tijela, prihvaća ili, ako smatra da projekt još nije dovoljno sazrio da uđe u postupak izdavanja dozvola, odbija obavijest u pisanom obliku. U slučaju odbijanja, nadležno tijelo opravdava svoju odluku, također i u ime drugih dotičnih tijela. Kao početak postupka izdavanja dozvola smatra se datum kada je nadležno tijelo potpisalo primitak obavijesti. Kada su uključene dvije ili više država članica, datum kada je dotično nadležno tijelo prihvatilo posljednju obavijest služi kao datum početka postupka izdavanja dozvola;

(b)

zakonskog postupka izdavanja dozvola, koji obuhvaća razdoblje od datuma prihvaćanja dostavljenog zahtjeva za prijavu do donošenja sveobuhvatne odluke, koji ne smije trajati dulje od godinu dana i šest mjeseci. Države članice mogu utvrditi raniji rok, ako to smatraju primjerenim.

(a)

po primitku obavijesti sukladno stavku 1. točki (a), nadležno tijelo utvrđuje, u bliskoj suradnji s drugim dotičnim tijelima i prema potrebi na temelju prijedloga promotora projekta, opseg gradiva i podrobnost informacija koje promotor projekta mora dostaviti, kao dio zahtjeva za prijavu, za dobivanje sveobuhvatne odluke. Kontrolna lista iz Priloga VI.1. točke (e) služi kao osnova za ovo utvrđivanje;

(b)

nadležno tijelo izrađuje, u bliskoj suradnji s promotorom projekta i drugim dotičnim tijelima te uzimajući u obzir rezultate aktivnosti provedenih na temelju točke (a), detaljni raspored za postupak izdavanja dozvola u skladu sa smjernicama iz Priloga VI.2.

Za projekte koji prelaze granicu između dvije ili više država članica, nadležna tijela dotičnih država članica izrađuju zajednički raspored u kojem nastoje uskladiti svoje rasporede;

(c)

po primitku nacrta zahtjeva, nadležno tijelo, prema potrebi, i uključujući u ime drugih dotičnih nadležnih tijela, traži od promotora projekta da dostavi podatke koji nedostaju, a koji se mogu odnositi samo na teme utvrđene pod točkom (a). U roku od tri mjeseca od podnošenja informacija koje nedostaju, nadležno tijelo prihvaća ispitivanje zahtjeva u pisanom obliku. Dodatne informacije mogu se zatražiti samo ako je to opravdano novim okolnostima.

(a)

analiza troškova i koristi specifična za projekt sukladno metodologiji izrađenoj u skladu s člankom 11. i uzimajući u obzir troškove izvan granica dotične države članice;

(b)

plan poslovanja s evaluacijom financijske održivosti projekta, uključujući odabrano rješenje financiranja i za projekt od zajedničkog interesa koji pripada kategoriji iz Priloga II.2., rezultate ispitivanja tržišta; i

(c)

utemeljeni prijedlog za prekograničnu raspodjelu troškova ako se promotori projekta s tim suglase.

—

naknade za zagušenje ili druge pristojbe,

—

prihode koji proizlaze iz mehanizma međusobne naknade operatora prijenosnih sustava, utvrđenog na temelju članka 13. Uredbe (EZ) br. 714/2009.

(a)

evaluacije utvrđenih učinaka, uključujući dotične tarife za mrežu, na svaku od dotičnih država članica;

(b)

evaluacije plana poslovanja iz stavka 3. točke (b);

(c)

pozitivnih vanjskih učinaka na regionalnoj razini ili na razini Unije koje bi projekt mogao proizvesti;

(d)

rezultata savjetovanja s dotičnim promotorima projekta.

(a)

iz članaka 32., 33., 34. i članka 41. stavaka 6., 8. i 10. Direktive 2009/73/EZ sukladno članku 36. Direktive 2009/73/EZ;

(b)

iz članka 16. stavka 6. Uredbe (EZ) br. 714/2009 ili iz članka 32. i članka 37. stavaka 6. i 10. Direktive 2009/72/EZ u skladu s člankom 17. Uredbe (EZ) br. 714/2009;

(c)

na temelju članka 22. Direktive 2003/55/EZ (20); ili

(d)

na temelju članka 7. Uredbe (EZ) br. 1228/2003 (21).

(a)

iz članaka 32., 33., 34. i članka 41. stavaka 6., 8. i 10. Direktive 2009/73/EZ sukladno članku 36. Direktive 2009/73/EZ;

(b)

iz članka 16. stavka 6. Uredbe (EZ) br. 714/2009 ili iz članka 32. i članka 37. stavaka 6. i 10. Direktive 2009/72/EZ u skladu s člankom 17. Uredbe (EZ) br. 714/2009;

(c)

na temelju članka 22. Direktive 2003/55/EZ; ili

(d)

na temelju članka 7. Uredbe (EZ) br. 1228/2003.

(a)

pravila o prethodnom ulaganju; ili

(b)

pravila o priznavanju učinkovito nastalih troškova prije puštanja projekta u rad; ili

(c)

pravila o osiguranju dodatnog povrata na uloženi kapital za projekt; ili

(d)

druge mjere koje se smatraju potrebnima i primjerenima.

(a)

poticajima iz stavka 1. na osnovi uspoređivanja s najboljim praksama nacionalnih regulatornih tijela;

(b)

zajedničkom metodologijom evaluacije nastalih većih rizika ulaganja u infrastrukturne projekte u području električne energije i plina.

(a)

analiza troškova i koristi određenog projekta u skladu s člankom 12. stavkom 3. točkom (a) daje dokaze o postojanju značajnih pozitivnih vanjskih učinaka, kao što je sigurnost opskrbe, solidarnost ili inovativnost;

(b)

za projekt je donesena odluka o prekograničnoj raspodjeli troškova sukladno članku 12.; ili, kada je riječ o projektima od zajedničkog interesa koji pripadaju kategoriji navedenoj u Prilogu II.1. točki (c) i za koje stoga odluka o prekograničnoj raspodjeli troškova nije donesena, cilj projekta je pružiti usluge preko granica, donijeti tehnološku inovaciju i osigurati zaštitu rada prekogranične mreže;

(c)

projekt nije poslovno održiv u skladu s planom poslovanja i drugim procjenama, koje su posebno proveli mogući ulagatelji ili davatelji kredita ili nacionalno regulatorno tijelo. Odluka o poticajima i njezino opravdanje iz članka 13. stavka 2. uzimaju se u obzir prilikom ocjenjivanja komercijalne održivosti projekta.

(a)

napretka postignutog u planiranju, razvoju, izgradnji i puštanju u rad projekata od zajedničkog interesa odabranih u skladu s člankom 3. i, prema potrebi, kašnjenja u provedbi i drugih teškoća koje su se pojavile;

(b)

sredstava koje je Unija rezervirala i isplatila za projekte od zajedničkog interesa u odnosu na ukupnu vrijednost financiranih projekata od zajedničkog interesa;

(c)

u sektorima električne energije i plina, razvoja međusobne povezanosti između država članica, odgovarajućeg razvoja cijena energije, kao i broja kvarova mrežnog sustava, njihovih uzroka i povezanih gospodarskih troškova;

(d)

izdavanja dozvola i sudjelovanja javnosti, posebno:

(e)

regulatorne obrade, posebno:

(f)

učinkovitosti ove Uredbe u doprinosu ciljevima integracije tržišta do 2014. i 2015., klimatskim i energetskim ciljevima za 2020. i dugoročno približavanju gospodarstvu s niskim udjelom ugljika do 2050.

(a)

opće, ažurirane informacije, uključujući geografske informacije, za svaki projekt od zajedničkog interesa;

(b)

plan provedbe kako je navedeno u članku 5. stavku 1. za svaki projekt od zajedničkog interesa;

(c)

glavne rezultate analize troškova i koristi na temelju metodologije izrađene sukladno članku 11. za dotične projekte od zajedničkog interesa, osim poslovno osjetljivih informacija;

(d)

popis Unije;

(e)

sredstva koje je Unija raspodijelila i isplatila za svaki projekt od zajedničkog interesa.

1.

Članak 8. mijenja se kako slijedi:

2.

Članak 11. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 11.

Troškovi

Troškove povezane s aktivnostima ENTSO-a za električnu energiju iz članaka od 4. do 12. ove Uredbe i članka 11. Uredbe (EU) br. 347/2013 snose operatori prijenosnih sustava i uzimaju se u obzir pri izračunu tarifa. Regulatorna tijela odobravaju te troškove samo ako su opravdani i proporcionalni.”

3.

U članku 18. umeće se sljedeći stavak:

„4.a   Komisija može donijeti smjernice o provedbi operativne koordinacije između operatora prijenosnih sustava na razini Unije. Navedene smjernice sukladne su i temelje se na kodovima mreže iz članka 6. ove Uredbe, kao i na usvojenim specifikacijama i mišljenju Agencije iz članka 8. stavka 3. točke (a) ove Uredbe. Prilikom donošenja tih smjernica, Komisija uzima u obzir različite regionalne i nacionalne operativne zahtjeve.

Navedene se smjernice donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 23. stavka 3.”

4.

U članku 23. umeće se sljedeći stavak:

„3.   Prilikom upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (26).

(26)  SL L 55, 28.2.2011., str. 13.”"

1.

U članku 8. stavku 10. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

(27)  SL L 115, 25.4.2013., str. 39.”"

2.

Članak 11. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 11.

Troškovi

Troškove povezane s aktivnostima ENTSO-a za plin iz članaka od 4. do 12. ove Uredbe i članka 11. Uredbe (EU) br. 347/2013 snose operatori prijenosnih sustava i uzimaju se u obzir pri izračunu tarifa. Regulatorna tijela odobravaju te troškove samo ako su opravdani i proporcionalni.”

(1)

Mreža Sjevernih mora („NSOG”): razvoj integrirane elektroenergetske mreže na moru i povezani interkonektori u Sjevernom moru, Irskom moru, Engleskom kanalu, Baltičkom moru i susjednim vodama za prijenos električne energije iz obnovljivih izvora energije na moru do centara potrošnje i skladišta te s ciljem povećanja prekogranične razmjene električne energije.

Dotične države članice: Belgija, Danska, Francuska, Njemačka, Irska, Luksemburg, Nizozemska, Švedska i Ujedinjena Kraljevina.

(2)

Elektroenergetske interkonekcije između sjevera i juga u zapadnoj Europi („NSI Zapad – elektroenergetika”): međusobna povezivanja između država članica regije i s područjem Mediterana, uključujući Iberski poluotok, posebno radi integracije električne energije iz obnovljivih izvora energije i jačanja unutarnjih infrastruktura mreže s ciljem poticanja integracije tržišta u regiji.

Dotične države članice: Austrija, Belgija, Francuska, Njemačka, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Malta, Portugal, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina.

(3)

Elektroenergetske interkonekcije između sjevera i juga u srednjoistočnoj i jugoistočnoj Europi („NSI Istok – elektroenergetika”): međusobna povezivanja i unutarnji dalekovodi u smjeru sjever-jug i istok-zapad s ciljem uspostave unutarnjeg tržišta i integracije proizvodnje iz obnovljivih izvora energije.

Dotične države članice: Austrija, Bugarska, Hrvatska (1), Češka, Cipar, Njemačka, Grčka, Mađarska, Italija, Poljska, Rumunjska, Slovačka i Slovenija.

(4)

Plan međusobnog povezivanja baltičkog energetskog tržišta u području električne energije („BEMIP Elektroenergetika”): međusobna povezivanja između država članica u baltičkoj regiji i sukladno tome jačanja unutarnjih mrežnih infrastruktura s ciljem okončanja izolacije baltičkih država i poticanja integracije tržišta između ostalog radeći na integraciji obnovljive energije u regiji.

Dotične države članice: Danska, Estonija, Finska, Njemačka, Latvija, Litva, Poljska i Švedska.

(5)

Plinske interkonekcije između sjevera i juga u zapadnoj Europi („NSI Zapad – plin”): plinska infrastruktura za protoke plina između sjevera i juga u zapadnoj Europi s ciljem daljnje diversifikacije pravaca opskrbe i povećanja kratkoročnih isporuka plina.

Dotične države članice: Belgija, Danska, Francuska, Njemačka, Irska, Italija, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Portugal, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina.

(6)

Plinske interkonekcije između sjevera i juga u srednjoistočnoj i jugoistočnoj Europi („NSI Istok – plin”): plinska infrastruktura za regionalna povezivanja između i unutar regije Baltičkog mora, Jadranskog i Egejskog mora, Istočnog Mediteranskog mora i Crnog mora i za poboljšanje diversifikacije i sigurnosti opskrbe plinom.

Dotične države članice: Austrija, Bugarska, Hrvatska (1), Cipar, Češka, Njemačka, Grčka, Mađarska, Italija, Poljska, Rumunjska, Slovačka i Slovenija.

(7)

Južni plinski koridor („SGC”): infrastruktura za prijenos plina iz Kaspijskog bazena, Središnje Azije, Bliskog istoka i Istočnog Mediteranskog bazena do Unije s ciljem povećanja diversifikacije opskrbe plinom.

Dotične države članice: Austrija, Bugarska, Hrvatska (2), Češka, Cipar, Francuska, Njemačka, Mađarska, Grčka, Italija, Poljska, Rumunjska, Slovačka i Slovenija.

(8)

Plan međusobnog povezivanja baltičkog energetskog tržišta u području plina („BEMIP Plin”): plinska infrastruktura za okončanje izolacije triju baltičkih država i Finske te njihove ovisnosti o jednom dobavljaču, jačanje unutarnjih mrežnih infrastruktura sukladno tome i povećanje diversifikacija i sigurnosti opskrbe u regiji Baltičkog mora.

Dotične države članice: Danska, Estonija, Finska, Njemačka, Latvija, Litva, Poljska i Švedska.

(9)

Povezivanja u području opskrbe naftom u srednjoistočnoj Europi („OSC”): interoperabilnost naftovodne mreže u srednjoistočnoj Europi radi povećanja sigurnosti opskrbe i smanjenja rizika za okoliš.

Dotične države članice: Austrija, Hrvatska (2), Češka, Njemačka, Mađarska, Poljska i Slovačka.

(10)

Uvođenje pametnih mreža: usvajanje tehnologija pametnih mreža u Uniji s ciljem učinkovite integracije ponašanja i djelovanja svih korisnika povezanih s elektroenergetskom mrežom, posebno proizvodnje velikih količina električne energije iz obnovljivih ili distribuiranih izvora energije i odgovora potrošača na potražnju.

Dotične države članice: sve.

(11)

Elektroenergetske autoceste: prve elektroenergetske autoceste do 2020. s ciljem izgradnje sustava elektroenergetskih autocesta u čitavoj Uniji koji je u mogućnosti:

Dotične države članice: sve.

(12)

Prekogranična mreža ugljikovog dioksida: razvoj infrastrukture za transport ugljikovog dioksida između država članica i sa susjednim trećim zemljama s ciljem uvođenja hvatanja i skladištenja ugljikovog dioksida.

Dotične države članice: sve.

(1)

za električnu energiju:

(2)

za plin:

(3)

za naftu:

(4)

za ugljikov dioksid:

(1)

Kada se radi o projektima u području električne energije koji pripadaju kategorijama navedenima u Prilogu II.1., svaka skupina sastavljena je od predstavnika država članica, nacionalnih regulatornih tijela, operatora prijenosnih sustava (TSO), kao i Komisije, Agencije i ENTSO-a za električnu energiju.

Kada se radi o projektima u području plina koji pripadaju kategorijama navedenima u Prilogu II.2., svaka skupina sastavljena je od predstavnika država članica, nacionalnih regulatornih tijela, operatora prijenosnih sustava (TSO), kao i Komisije, Agencije i ENTSO-a za plin.

Kada se radi o projektima u području transporta nafte i ugljikovog dioksida koji pripadaju kategorijama navedenima u Prilogu II.3. i 4., svaka skupina sastavljena je od predstavnika država članica, promotora projekta zainteresiranih za svaki od relevantnih prioriteta utvrđenih u Prilogu I., i Komisije.

(2)

Tijela odlučivanja iz skupina mogu se spojiti. Sve skupine ili tijela odlučivanja sastaju se prema potrebi kako bi raspravili o pitanjima zajedničkim svim skupinama; takva pitanja mogu uključivati pitanja u vezi dosljednosti između regija ili broja predloženih projekata uvrštenih u nacrt regionalnih popisa kod kojih postoji rizik da postanu nesavladivi.

(3)

Svaka skupina organizira svoj rad u skladu s naporima regionalne suradnje sukladno članku 6. Direktive 2009/72/EZ, članku 7. Direktive 2009/73/EZ, članku 12. Uredbe (EZ) br. 714/2009 i članku 12. Uredbe (EZ) br. 715/2009 te drugim postojećim strukturama regionalne suradnje.

(4)

Svaka skupina poziva, prema potrebi s ciljem provedbe određenog prioriteta utvrđenog u Prilogu I., promotore projekta potencijalno prihvatljivog za odabir kao projekt od zajedničkog interesa, kao i predstavnike nacionalnih uprava, regulatornih tijela te operatore prijenosnih sustava (TSO) iz zemalja kandidatkinja i potencijalnih kandidata za pristup EU-u, države članice Europskoga gospodarskog prostora i Europskog udruženja za slobodnu trgovinu, predstavnike iz institucija i tijela iz energetske zajednice, zemlje u okviru europske politike susjedstva i zemlje s kojima je Unija uspostavila posebnu suradnju u području energetike. Odluka o pozivanju predstavnika trećih zemalja temelji se na konsenzusu.

(5)

Svaka skupina savjetuje se s organizacijama koje zastupaju relevantne dionike - i, prema potrebi, izravno s dionicima - uključujući proizvođače, operatore distribucijskih sustava, dobavljače, potrošače i organizacije za zaštitu okoliša. Skupina može organizirati rasprave ili savjetovanja, kada je to potrebno za provedbu njezinih zadaća.

(6)

Komisija objavljuje na platformi za transparentnost iz članka 18. unutarnja pravila, ažurirani popis organizacija članica, redovito ažurirane informacije o napretku rada, dnevnom redu sastanaka, kao i konačne zaključke i odluke svake skupine.

(7)

Komisija, Agencija i skupine teže ka dosljednosti između različitih skupina. Stoga Komisija i Agencija osiguravaju, prema potrebi, razmjenu informacija između dotičnih skupina o svakom radu od međuregionalnog interesa.

Sudjelovanje nacionalnih regulatornih tijela i Agencije u skupinama ne smije ugroziti izvršenje njihovih ciljeva i dužnosti na temelju ove Uredbe ili članaka 36. i 37. Direktive 2009/72/EZ i članaka 40. i 41. Direktive 2009/73/EZ ili na temelju Uredbe (EZ) br. 713/2009.

(1)

Promotori projekta potencijalno prihvatljivog za odabir kao projekta od zajedničkog interesa koji želi dobiti status projekata od zajedničkog interesa dostavljaju skupini zahtjev za odabir kao projekta od zajedničkog interesa, koji uključuje:

(2)

Svi primatelji čuvaju povjerljivost poslovno osjetljivih informacija.

(3)

Nakon usvajanja prvog popisa Unije, za sve naredne usvojene popise Unije, predloženi projekti prijenosa i skladištenja električne energije koji pripadaju kategorijama navedenima u Prilogu II.1. točkama (a), (b) i (c), dio su najnovijeg raspoloživog 10-godišnjeg plana razvoja mreže za električnu energiju koji je izradio ENTSO za električnu energiju u skladu s člankom 8. Uredbe (EZ) br. 714/2009.

(4)

Nakon usvajanja prvog popisa Unije, za sve naredne usvojene popise Unije, predloženi plinski infrastrukturni projekti koji pripadaju kategorijama navedenima u Prilogu II.2. dio su najnovijeg raspoloživog 10-godišnjeg plana razvoja mreže za plin koji je izradio ENTSO za plin u skladu s člankom 8. Uredbe (EZ) br. 715/2009.

(5)

Podnesene prijedloge projekata koji se odnose na uvrštenje u prvi popis Unije, a nisu prethodno evaluirani u skladu s člankom 8. Uredbe (EZ) br. 714/2009, procjenjuje na razini Unije:

Do 16. siječnja 2014., Komisija izdaje smjernice o kriterijima koje trebaju primjenjivati ENTSO za električnu energiju i ENTSO za plin prilikom izrade svojih 10-godišnjih planova razvoja mreže iz točaka (3) i (4), kako bi osigurali jednaku obradu i transparentnost postupka.

(6)

Predloženi projekti za transport ugljikovog dioksida koji pripadaju kategoriji iz Priloga II.4. predstavljaju se kao dio plana, koji izrađuju najmanje dvije države članice, za razvoj prekogranične infrastrukture za transport i skladištenje ugljikovog dioksida, a koji dotične države članice ili subjekti koji su te države članice odredile predstavljaju Komisiji.

(7)

Kad se radi o projektima koji pripadaju kategorijama navedenima u Prilogu II.1. i 2., nacionalna regulatorna tijela i, prema potrebi, Agencija, kada je to moguće u kontekstu regionalne suradnje (članak 6. Direktive 2009/72/EZ, članak 7. Direktive 2009/73/EZ), provjeravaju dosljednu primjenu kriterija/metodologije analize troškova i koristi te evaluiraju njihov prekogranični značaj. Svoju procjenu predstavljaju skupini.

(8)

Za predložene projekte transporta nafte i ugljikovog dioksida koji pripadaju kategorijama navedenima u Prilogu II.3. i 4., Komisija evaluira primjenu kriterija iz članka 4. Za predložene projekte u pogledu ugljikovog dioksida koji pripadaju kategoriji navedenoj u Prilogu II.4., Komisija također uzima u obzir moguće buduće proširenje kako bi se uključile dodatne države članice. Komisija svoju procjenu predstavlja skupini.

(9)

Svaka država članica na čije se državno područje predloženi projekt ne odnosi, ali na koje predloženi projekt može imati mogući neto pozitivan učinak ili mogući značajni učinak, na primjer na okoliš ili na rad energetske infrastrukture na njezinom državnom području, može iznijeti svoje mišljenje skupini navodeći svoje zabrinutosti.

(10)

Tijelo odlučivanja skupine ispituje, na zahtjev države članice iz te skupine, utemeljene razloge koje je država članica iznijela sukladno članku 3. stavku 3., za neodobravanje projekta od zajedničkog interesa na njezinom državnom području.

(11)

Skupina se sastaje kako bi razmotrila i razvrstala predložene projekte uzimajući u obzir procjenu regulatora ili procjenu Komisije za projekte transporta nafte i ugljikovog dioksida.

(12)

Nacrte regionalnih popisa predloženih projekata iz kategorija navedenih u Prilogu II.1. i 2. koje su sastavile skupine, zajedno sa svim mišljenjima iz točke (9), dostavlja se Agenciji šest mjeseci prije datuma usvajanja popisa Unije. Agencija procjenjuje nacrt regionalnih popisa i pripadajuća mišljenja u roku od tri mjeseca od datuma primitka. Agencija daje mišljenje o nacrtu regionalnih popisa, posebno o dosljednoj primjeni kriterija i analize troškova i koristi po regijama. Mišljenje Agencije donosi se u skladu s postupkom iz članka 15. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 713/2009.

(13)

U roku od mjesec dana od datuma primitka mišljenja Agencije, tijelo odlučivanja svake skupine usvaja konačni regionalni popis, poštujući odredbe iz članka 3. stavka 3., na temelju prijedloga skupina i uzimajući u obzir mišljenje Agencije i procjenu nacionalnih regulatornih tijela dostavljenu u skladu s točkom (7) ili procjenu Komisije za projekte transporta nafte i ugljikovog dioksida predložene u skladu s točkom (8). Skupine dostavljaju konačne regionalne popise Komisiji, zajedno sa svim mišljenjima kako je navedeno u točki (9).

(14)

Ako bi, na temelju primljenih regionalnih popisa i uzevši u obzir mišljenje Agencije, ukupan broj predloženih projekata od zajedničkog interesa na popisu Unije premašio savladivu brojku, Komisija razmatra, nakon savjetovanja sa svakom dotičnom skupinom, neuvrštavanje na popis Unije projekata koje je dotična skupina razvrstala najniže u skladu s razvrstavanjem utvrđenim sukladno članku 4. stavku 4.

(1)

Projekt sa značajnim prekograničnim učinkom je projekt na državnom području države članice koji ispunjava sljedeće uvjete:

(2)

U pogledu projekata koji pripadaju kategorijama navedenima u Prilogu II.1. točkama od (a) do (d), kriteriji iz članka 4. evaluiraju se na sljedeći način:

(3)

U pogledu projekata koji pripadaju kategorijama navedenima u Prilogu II.2, kriteriji iz članka 4. evaluiraju se na sljedeći način:

(4)

U pogledu projekata koji pripadaju kategorijama navedenima u Prilogu II.1. točki (e), svaka funkcija navedena u članku 4. evaluira se prema sljedećim kriterijima:

(a)   razina održivosti: ovaj kriterij mjeri se procjenom smanjenja emisija stakleničkih plinova i utjecaja na okoliš elektroenergetske mrežne infrastrukture;

(b)   kapacitet prijenosnih i distribucijskih mreža za povezivanje i prijenos električne energije od korisnika i do njih: ovaj se kriterij mjeri ocjenom instaliranog kapaciteta distribuiranih izvora energije u distribucijskim mrežama, najvećeg dozvoljenog unosa električne energije bez rizika zagušenja u prijenosnim mrežama i energije koja nije uključena u obnovljive izvore energije zbog rizika zagušenja ili sigurnosnih rizika;

(c)   povezanost mreže i pristup svim kategorijama korisnika mreže: ovaj kriterij mjeri se procjenom metoda usvojenih za izračun pristojba i tarifa, kao i njihove strukture, za proizvođače, potrošače i one koji i proizvode i troše, te operativne fleksibilnosti za dinamičko uravnoteženje električne energije u mreži;

(d)   sigurnost i kvaliteta opskrbe: ovaj kriterij mjeri se procjenom omjera između pouzdanog raspoloživog kapaciteta proizvodnje i vršne potrošnje, udjela električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora, stabilnosti elektroenergetskog sustava, trajanja i učestalosti prekida po potrošaču, uključujući poremećaje povezane s klimatskim uvjetima i učinkovitost s obzirom na kvalitetu napona;

(e)   učinkovitost i kvaliteta usluge u opskrbi električnom energijom i radu mreže: ovaj kriterij mjeri se procjenom razine gubitaka u prijenosnoj i distribucijskoj mreži, omjera između najmanje i najveće potražnje električne energije u određenom vremenskom razdoblju, sudjelovanja na strani potražnje na tržištima električne energije i u mjerama energetske učinkovitosti, postotka iskorištenosti (tj. prosječnog opterećenja) sastavnih dijelova elektroenergetske mreže, raspoloživosti sastavnih dijelova mreže (u vezi s planiranim i neplaniranim održavanjem) i njenog utjecaja na učinkovitost rada mreže te stvarne raspoloživosti kapaciteta mreže s obzirom na standardnu vrijednost;

(f)   doprinos prekograničnim tržištima električne energije putem nadzora protoka opterećenja radi umanjenja protoka petlje i povećanja kapaciteta interkonekcije: ovaj kriterij ocjenjuje se procjenom omjera između kapaciteta interkonekcije države članice i njezine potražnje električne energije, iskorištenja kapaciteta interkonekcije i naknada za zagušenje u interkonekcijama.

(5)

U pogledu projekata transporta nafte koji pripadaju kategorijama navedenima u Prilogu II.3., kriteriji iz članka 4. evaluiraju se na sljedeći način:

(1)

Metodologija se temelji na zajedničkom skupu ulaznih podataka koji predstavljaju elektroenergetske i plinske sustave Unije u godinama n + 5, n + 10, n + 15, i n + 20, gdje je n godina kada je analiza provedena. Ovaj skup podataka obuhvaća najmanje:

(a)   u području električne energije: scenarije za potražnju, kapacitete proizvodnje prema vrsti goriva (biomasa, geotermalna energija, hidroenergija, plin, nuklearna energija, kruta goriva, energija vjetra, solarna fotovoltaična energija, koncentrirana solarna energija, druge obnovljive tehnologije) i njihovom geografskom položaju, cijene goriva (uključujući biomasu, ugljen, plin i naftu), cijene ugljikovog dioksida, sastav prijenosne i, prema potrebi, distribucijske mreže i njezin razvoj, uzimajući u obzir sve nove značajne projekte proizvodnje (uključujući kapacitet opremljen za hvatanje ugljikovog dioksida), skladištenja i prijenosa za koje je donesena konačna odluka o ulaganju i čiji je rok puštanja u rad do kraja godine n + 5;

(b)   u području plina: scenariji za potražnju, uvoz, cijene goriva (uključujući ugljen, plin i naftu), cijene ugljikovog dioksida, sastav prijenosne mreže i njezin razvoj, uzimajući u obzir sve nove značajne projekte za koje je donesena konačna odluka o ulaganju i čiji je rok puštanja u rad do kraja godine n + 5.

(2)

Skup podataka u skladu je s pravom Unije i nacionalnim pravom na snazi na datum analize. Skupovi podataka koji se koriste za električnu energiju, odnosno plin sukladni su, posebno s obzirom na pretpostavke o cijenama i količinama na svakom tržištu. Skup podataka razrađuje se nakon formalnog savjetovanja s državama članicama i organizacijama koje zastupaju sve relevantne dionike. Komisija i Agencija osiguravaju, prema potrebi, pristup potrebnim komercijalnim podacima od trećih strana.

(3)

Metodologija daje smjernice za razvoj i primjenu modela mreže i tržišta potrebnih za analizu troškova i koristi.

(4)

Analiza troškova i koristi temelji se na usklađenoj evaluaciji troškova i koristi za različite kategorije analiziranih projekata i pokriva najmanje vremensko razdoblje iz točke (1).

(5)

Analiza troškova i koristi u obzir uzima najmanje sljedeće troškove: kapitalne izdatke, operativne izdatke i izdatke održavanja tijekom tehničkog vijeka trajanja projekta i, prema potrebi, troškove prestanka rada i gospodarenja otpadom. Metodologija također daje smjernice o diskontnim stopama koje se koriste za izračune.

(6)

U području prijenosa i skladištenja električne energije, analiza troškova i koristi uzima najmanje u obzir učinak i nadoknade koji proizlaze iz primjene članka 13. Uredbe (EZ) br. 714/2009, učinke i pokazatelje definirane u Prilogu IV., kao i sljedeće učinke:

(7)

U području plina, analiza troškova i koristi uzima u obzir barem rezultate ispitivanja tržišta, učinke na pokazatelje iz Priloga IV. i sljedeće učinke:

(8)

U području pametnih mreža, analiza troškova i koristi uzima u obzir učinke na pokazatelje iz Priloga IV.

(9)

Detaljna metoda koja se koristi za uzimanje u obzir pokazatelja iz točaka od 6. do 8. razrađuje se nakon formalnog savjetovanja s državama članicama i organizacijama koje zastupaju sve relevantne dionike.

(10)

Metodologijom se određuje analiza koja će se provesti, na temelju relevantnog skupa ulaznih podataka, utvrđivanjem učinaka realizacije i nerealizacije svakog projekta. Područje za analizu pojedinačnog projekta uključuje sve države članice i treće zemlje, na čijem se državnom području projekt gradi, sve izravne susjedne države članice i sve druge države članice na koje projekt ima značajan učinak.

(11)

Analizom se utvrđuju države članice na koje projekt ima neto pozitivne učinke (korisnici) i one države članice na koje projekt ima neto negativan učinak (nositelji troškova). Svaka analiza troškova i koristi uključuje analize osjetljivosti u vezi skupa ulaznih podataka, datuma puštanja u rad različitih projekata u istom području analize i druge bitne parametre.

(12)

Operatori prijenosnih sustava, sustava skladištenja i terminala za komprimirani i ukapljeni prirodni plin te operatori distribucijskih sustava razmjenjuju informacije nužne za izradu metodologije, uključujući odgovarajuće modele mreže i tržišta. Svaki operator prijenosnog ili distribucijskog sustava koji prikuplja informacije u ime drugih operatora prijenosnih ili distribucijskih sustava, daje povratnu informaciju o rezultatima prikupljanja podataka sudjelujućim operatorima prijenosnih i distribucijskih sustava.

(13)

Za zajednički model tržišta i mreže za električnu energiju i plin naveden u članku 11. stavku 8., skup ulaznih podataka iz točke (1) obuhvaća godine n + 10, n + 20 i n + 30, pri čemu model omogućuje potpunu procjenu gospodarskih i socijalnih te učinaka na okoliš, posebno uključujući vanjske troškove poput onih povezanih s emisijama stakleničkih plinova i konvencionalnih onečišćivača zraka ili sigurnosti opskrbe.

(1)

U priručniku o postupanju iz članka 9. stavka 1. utvrđuje se najmanje sljedeće:

(2)

U detaljnom rasporedu iz članka 10. stavka 4. točke (b) utvrđuje se najmanje sljedeće:

(3)

S ciljem povećanja sudjelovanja javnosti u postupku izdavanja dozvola i osiguranja prethodne obaviještenosti i dijaloga s javnosti, primjenjuju se sljedeća načela:

(4)

Koncept sudjelovanja javnosti uključuje informacije o:

(5)

U kontekstu javnog savjetovanja koje se provodi prije podnošenja zahtjeva za prijavu, dotične strane najmanje:

(6)

Na internetskoj stranici projekta objavljuje se najmanje sljedeće: