Accept Refuse

EUR-Lex Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32010L0075

Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) (preinačeno) Tekst značajan za EGP

OJ L 334, 17.12.2010, p. 17–119 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
Special edition in Croatian: Chapter 15 Volume 015 P. 159 - 261

In force

ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2010/75/oj

15/Sv. 015

HR

Službeni list Europske unije

159


32010L0075


L 334/17

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

24.11.2010.


DIREKTIVA 2010/75/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 24. studenoga 2010.

o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja)

(preinačeno)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Potrebno je izvršiti brojne značajne izmjene Direktive Vijeća 78/176/EEZ od 20. veljače 1978. o otpadu iz industrije titan-dioksida (4), Direktive Vijeća 82/883/EEZ od 3. prosinca 1982. o postupcima nadzora i praćenja okoliša na koji djeluje otpad iz industrije titan-dioksida (5), Direktive Vijeća 92/112/EEZ od 15. prosinca 1992. o postupcima usklađivanja programa za smanjenje i konačno potpuno uklanjanje onečišćenja uzrokovanog otpadom iz industrije titan-dioksida (6), Direktive Vijeća 1999/13/EZ od 11. ožujka 1999. o ograničenju emisija hlapljivih organskih spojeva koji nastaju pri uporabi organskih otapala u određenim aktivnostima i postrojenjima (7), Direktive 2000/76/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. prosinca 2000. o spaljivanju otpada (8), Direktive 2001/80/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2001. o ograničenju emisija određenih onečišćujućih tvari u zrak iz velikih uređaja za loženje (9) i Direktive 2008/1/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o integriranom sprečavanju i kontroli onečišćenja (10). S ciljem jasnoće, te Direktive trebao bi preurediti.

(2)

Kako bi se spriječilo, smanjilo i što je moguće više uklonilo onečišćenje nastalo zbog industrijskih aktivnosti u skladu s načelom „onečišćivač plaća” i načelom sprečavanja onečišćenja, potrebno je uspostaviti opći okvir za kontrolu glavnih industrijskih aktivnosti dajući prioritet intervenciji na izvoru, osiguravajući razborito upravljanje prirodnim resursima i prema potrebi vodeći računa o gospodarskoj situaciji i specifičnim lokalnim značajkama mjesta na kojem se odvija industrijska aktivnost.

(3)

Različiti pristupi odvojenim kontrolama emisija u zrak, zemlju ili tlo mogu potaknuti prebacivanje onečišćenja iz jednog okolišnog medija u drugi, umjesto postizanja zaštite okoliša kao cjeline. Stoga je prikladno osigurati integrirani pristup u sprečavanju i kontroli emisija u zrak, vodu i tlo, u upravljanju otpadom, u energetskoj učinkovitosti i sprečavanju nezgoda. Takav pristup također će doprinijeti ostvarenju jednakih pravila igre za sve u Uniji usklađivanjem zahtjeva za djelovanjem u zaštiti okoliša industrijskih postrojenja.

(4)

Prikladno je revidirati zakonodavstvo koje se odnosi na industrijska postrojenja, kako bi se pojednostavnile i pojasnile postojeće odredbe, smanjilo nepotrebno administrativno opterećenje i proveli zaključci Priopćenja Komisije od 21. rujna 2005. o Tematskoj strategiji o onečišćenju zraka (dalje u tekstu Tematska strategija o onečišćenju zraka), od 22. rujna 2006. o Tematskoj strategiji za zaštitu tla i od 21. prosinca 2005. o Tematskoj strategiji o sprečavanju i recikliranju otpada, doneseni kao nastavak Odluke br. 1600/2002/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. srpnja 2002. o utvrđivanju Šestog okolišnog akcijskog programa Zajednice za okoliš (11). Tim su priopćenjima utvrđeni ciljevi za zaštitu zdravlja ljudi i okoliša koji se ne mogu postići bez daljnjeg smanjenja emisija nastalih zbog industrijskih aktivnosti.

(5)

Kako bi se osiguralo sprečavanje i kontrola onečišćenja, svako postrojenje trebalo bi raditi samo ako posjeduje dozvolu ili, u slučaju određenih postrojenja i aktivnosti u kojima se koriste organska otapala, samo ako posjeduje dozvolu ili je registrirano.

(6)

Države članice same bi trebale odrediti pristup za utvrđivanje odgovornosti operatera postrojenja, pod uvjetom da je osigurana usklađenost s ovom Direktivom. Države članice mogu birati hoće li dozvolu izdati jednom odgovornom operateru za svako postrojenje ili će podijeliti odgovornost na nekoliko operatera koji upravljaju različitim dijelovima postrojenja. Ako njezin važeći pravni sustav predviđa samo jednog odgovornog operatera za svako postrojenje, država članica može odlučiti da zadrži takav sustav.

(7)

Kako bi olakšale izdavanje dozvola, države članice trebale bi utvrditi zahtjeve za određene kategorije postrojenja u općim obvezujućim pravilima.

(8)

Važno je spriječiti nesreće i nezgode te ograničiti njihove posljedice. Odgovornost vezana za posljedice nesreća i nezgoda na okoliš predmet je odgovarajućeg nacionalnog zakonodavstva i prema potrebi drugog relevantnog zakonodavstva Unije.

(9)

Da bi se izbjeglo dupliciranje propisa, dozvola za postrojenje obuhvaćena Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice (12) ne bi smjela obuhvaćati granične vrijednosti emisije za izravne emisije stakleničkih plinova iz Priloga I. toj Direktivi, osim kada je potrebno osigurati da ne dođe do nikakvog značajnog lokalnog onečišćenja ili kada je postrojenje isključeno iz te sheme.

(10)

U skladu s člankom 193. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), ova Direktiva ne sprečava države članice da zadrže ili uvedu strože zaštitne mjere, kao što su zahtjevi za emisijom stakleničkih plinova, pod uvjetom da su takve mjere usklađene s Ugovorima i da je obaviještena Komisija.

(11)

Operateri bi trebali podnijeti zahtjeve za dozvolu koji sadrže podatke koji su nadležnom tijelu potrebni za utvrđivanje uvjeta dozvole. Operateri bi prilikom podnošenja zahtjeva za dozvolu trebali moći koristiti podatke koji proizlaze iz primjene Direktive Vijeća 85/337/EEZ od 27. lipnja 1985. o procjeni utjecaja određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (13) i Direktive Vijeća 96/82/EZ od 9. prosinca 1996. o kontroli opasnosti od teških nesreća koje uključuju opasne tvari (14).

(12)

Dozvola bi trebala sadržavati sve mjere potrebne kako bi se postigla visoka razina zaštite okoliša u cjelini i kako bi se osiguralo da se postrojenjem upravlja u skladu s općim načelima prema kojima su utvrđene osnovne obveze operatera. Dozvola bi također trebala sadržavati granične vrijednosti emisije za onečišćujuće tvari ili istovjetne parametre ili tehničke mjere, odgovarajuće zahtjeve za zaštitu tla i podzemnih voda i zahtjeve za praćenje stanja. Uvjete dozvole trebalo bi utvrditi na temelju najboljih raspoloživih tehnika.

(13)

Kako bi se odredile najbolje raspoložive tehnike i ograničile nejednakosti u Uniji koje se odnose na razinu emisija iz industrijskih aktivnosti, potrebno je sastaviti referentne dokumente za najbolje raspoložive tehnike (dalje u tekstu „referentni dokumenti o NRT-u”), revidirati ih i prema potrebi ažurirati putem razmjene podataka s dionicima te putem procedure odbora donijeti ključne elemente referentnih dokumenata o NRT-u (dalje u tekstu „zaključci o NRT-u”). S tim u vezi Komisija bi trebala kroz proceduru odbora utvrditi smjernice za prikupljanje podataka, za razradu referentnih dokumenata o NRT-u i za osiguranje njihove kvalitete. Zaključci o NRT-u trebali bi biti referentni za određivanje uvjeta dozvole. Oni mogu biti nadopunjeni drugim izvorima. Komisija bi trebala ažurirati referentne dokumente o NRT-u najkasnije 8 godina nakon objavljivanja prethodne verzije.

(14)

Kako bi osigurala učinkovitu i aktivnu razmjenu podataka koja dovodi do visokokvalitetnih referentnih dokumenata o NRT-u, Komisija bi trebala uspostaviti forum koji radi na transparentan način. Potrebno je uspostaviti praktične dogovore o razmjeni podataka i dostupnosti referentnih dokumenata o NRT-u, posebno kako bi se osiguralo da države članice i dionici dostavljaju podatke zadovoljavajuće kvalitete i količine utemeljene na utvrđenim smjernicama, kako bi se omogućilo određivanje najboljih raspoloživih tehnika i tehnika u nastajanju.

(15)

Važno je nadležnim tijelima omogućiti dovoljnu fleksibilnost u određivanju graničnih vrijednosti emisije koje osiguravaju da u normalnim uvjetima rada emisije ne prelaze razine emisija koje su povezane s najboljim raspoloživim tehnikama. U tu svrhu, nadležno tijelo može odrediti ograničenja emisije koja se razlikuju od razina emisija povezanih s najboljim raspoloživim tehnikama u smislu vrijednosti, vremenskih razdoblja i referentnih uvjeta koji su primijenjeni, sve dotle dok se putem rezultata praćenja emisija može dokazati da emisije nisu prekoračile razine emisija koje su povezane s najboljim raspoloživim tehnikama. Poštovanje graničnih vrijednosti emisija koje su utvrđene u dozvolama rezultira emisijama koje su ispod tih graničnih vrijednosti emisija.

(16)

Kako bi se vodilo računa o određenim posebnim okolnostima u kojima bi primjena razina emisije povezanih s najboljim raspoloživim tehnikama dovela do nerazmjerno visokih troškova u usporedbi s koristima za okoliš, nadležna tijela trebala bi utvrditi granične vrijednosti emisija koje odstupaju od tih razina. Takva odstupanja trebala bi se temeljiti na procjeni, vodeći računa o dobro utvrđenim kriterijima. Granične vrijednosti emisija utvrđene u ovoj Direktivi ne smiju se prekoračiti. Ni u kojem se slučaju ne bi trebalo prouzročiti značajno onečišćenje te bi se trebala postići visoka razina zaštite okoliša u cijelosti.

(17)

Kako bi operaterima omogućilo da testiraju tehnike u nastajanju koje bi mogle pružiti višu opću razinu zaštite okoliša, ili barem istu razinu zaštite okoliša uz veće uštede od postojećih najboljih raspoloživih tehnika, nadležno tijelo trebalo bi imati mogućnost dodjeljivanja privremenih izuzeća od razina emisija povezanih s najboljim raspoloživim tehnikama.

(18)

Promjene u postrojenju mogu dovesti do viših razina onečišćenja. Operateri bi trebali obavijestiti nadležno tijelo o svim planiranim promjenama koje mogu utjecati na okoliš. Značajne promjene u postrojenjima koje mogu imati značajne negativne učinke na zdravlje ljudi ili okoliš ne bi trebalo provoditi bez dozvole koja se izdaje u skladu s ovom Direktivom.

(19)

Rasipanje gnojiva značajno doprinosi emisijama onečišćujućih tvari u zrak i vodu. Radi ispunjavanja ciljeva utvrđenih u Tematskoj strategiji o onečišćenju zraka i u zakonodavstvu Unije o zaštiti vode, nužno je da Komisija preispita potrebu za uspostavljanjem najprikladnijih kontrola ovih emisija putem primjene najboljih raspoloživih tehnika.

(20)

Intenzivan uzgoj peradi i stoke značajno doprinosi emisijama onečišćujućih tvari u zrak i vodu. Radi ispunjavanja ciljeva utvrđenih u Tematskoj strategiji o onečišćenju zraka i u zakonodavstvu Unije o zaštiti vode, nužno je da Komisija preispita potrebu za uspostavljanjem diferenciranih pragova kapaciteta za različite vrste peradi kako bi se definiralo područje primjene ove Direktive i da preispita potrebu za uspostavljanjem najprikladnijih kontrola emisija iz postrojenja za uzgoj stoke.

(21)

Kako bi se vodilo računa o razvoju najboljih raspoloživih tehnika ili ostalim promjenama u postrojenju, potrebno je redovno razmatrati uvjete dozvola i prema potrebi ih ažurirati, posebno kod donošenja novih ili ažuriranih zaključaka o NRT-u.

(22)

U posebnim slučajevima kada se prilikom ponovnog razmatranja i ažuriranja dozvole utvrdi da bi za uvođenje novih najboljih raspoloživih tehnika moglo biti potrebno više od 4 godine nakon objavljivanja odluke o zaključcima o NRT-u, nadležna tijela mogu u uvjetima dozvola odrediti duže vremensko razdoblje ako je to opravdano na temelju kriterija iz ove Direktive.

(23)

Potrebno je osigurati da rad postrojenja ne dovodi do smanjenja kvalitete tla i podzemnih voda. Uvjeti dozvola stoga trebali bi sadržavati odgovarajuće mjere za sprečavanje emisija u tlo i podzemne vode i redovnu kontrolu tih mjera kako bi se izbjegla curenja, rasipanja, nezgode ili nesreće do kojih dolazi tijekom korištenja opreme i skladištenja. Kako bi se moguće onečišćenje tla i podzemnih voda otkrilo u ranoj fazi i stoga poduzele odgovarajuće korektivne mjere prije širenja onečišćenja, također je potrebno pratiti predmetne opasne tvari u tlu i podzemnim vodama. Kod utvrđivanja učestalosti praćenja mogu se uzeti u obzir vrsta preventivnih mjera i opseg i učestalost njihovog nadziranja.

(24)

Kako bi se osiguralo da rad postrojenja ne umanjuje kvalitetu tla i podzemnih voda, potrebno je kroz temeljno izvješće utvrditi stanje onečišćenosti tla i podzemnih voda. Temeljno izvješće trebalo bi biti praktičan alat koji u što većoj mjeri omogućuje kvantificiranu usporedbu između stanja lokacije opisanog u tom izvješću i stanja lokacije nakon konačnog prestanka aktivnosti, kako bi se utvrdilo da li je došlo do značajnog porasta onečišćenja tla i podzemnih voda. Temeljno bi izvješće stoga trebalo sadržavati informacije koje koriste postojeće podatke o mjerenjima tla i podzemnih voda te povijesne podatke vezane za korištenje lokacije u prošlosti.

(25)

U skladu s načelom „onečišćivač plaća”, prilikom procjene razine značaja onečišćenja tla i podzemnih voda koje je uzrokovao operater, a koje bi za sobom povlačilo obvezu vraćanja lokacije u stanje opisano u temeljnom izvješću, države članice trebale bi voditi računa o uvjetima dozvole koji su se primjenjivali tijekom provođenja predmetne aktivnosti, mjerama za sprečavanje onečišćenja koje su donesene za postrojenje i o relativnom porastu onečišćenja u usporedbi s ukupnim onečišćenjem identificiranim u temeljnom izvješću. Odgovornost za onečišćenje koje nije uzrokovao operater predmet je relevantnog nacionalnog zakonodavstva i, gdje je primjenjivo, drugog relevantnog zakonodavstva Unije.

(26)

Kako bi se osigurala učinkovita primjena i provedba ove Direktive, operateri bi trebali redovito izvješćivati nadležno tijelo o ispunjavanju uvjeta dozvole. Države članice trebale bi osigurati da i operater i nadležno tijelo poduzmu potrebne mjere u slučaju nepoštovanja ove Direktive te predvidjeti sustav okolišnih inspekcija. Države članice trebale bi osigurati dovoljan broj djelatnika koji posjeduju vještine i kvalifikacije potrebne za učinkovitu provedbu tih inspekcija.

(27)

U skladu s Aarhuškom konvencijom o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (15), učinkovito sudjelovanje javnosti u odlučivanju nužno je kako bi omogućilo javnosti da izrazi, a donositeljima odluka da uzmu u obzir, mišljenja i zabrinutosti koje mogu biti od važnosti za te odluke, čime se povećava transparentnost procesa donošenja odluka i doprinosi svijesti javnosti o pitanjima okoliša te podupiru donesene odluke. Članovi zainteresirane javnosti trebali bi imati pristup pravosuđu kako bi doprinijeli zaštiti prava na život u okolišu koji je siguran za osobno zdravlje i dobrobit.

(28)

Izgaranje goriva u postrojenjima s ukupnom nazivnom ulaznom toplinskom snagom manjom od 50 MW značajno doprinosi emisijama onečišćujućih tvari u zrak. U svrhu postizanja ciljeva iz Tematske strategije o onečišćenju zraka, Komisija bi trebala preispitati potrebu za uspostavljanjem najprikladnije kontrole emisija iz takvih postrojenja. Ta revizija trebala bi voditi računa o specifičnostima uređaja za loženje koji se koriste u zdravstvenim ustanovama, posebno s obzirom na njihovu iznimnu uporabu u hitnim slučajevima.

(29)

Veliki uređaji za loženje u velikoj mjeri doprinose emisijama onečišćujućih tvari u zrak, što ima značajan utjecaj na zdravlje ljudi i okoliš. Kako bi se smanjio taj utjecaj i kako bi se radilo na ispunjavanju zahtjeva Direktive 2001/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2001. o nacionalnim gornjim granicama emisija određenih onečišćujućih tvari u atmosferi (16) i ispunjavanju ciljeva iz Tematske strategije o onečišćenju zraka, potrebno je utvrditi strože granične vrijednosti emisije na razini Unije za određene kategorije postrojenja za izgaranje i onečišćivača.

(30)

Komisija bi trebala preispitati potrebu za uspostavljanjem graničnih vrijednosti emisije u čitavoj Uniji, i izmijeniti granične vrijednosti emisije utvrđene u Prilogu V. za određene uređaje za loženje vodeći računa o revidiranju i ažuriranju relevantnih referentnih dokumenata o NRT-u. U tom kontekstu Komisija bi trebala uvažiti specifičnosti energetskih sustava rafinerija.

(31)

Zbog karakteristika određenih domaćih krutih goriva prikladno je radije primijeniti minimalne stope odsumporavanja nego granične vrijednosti emisije za sumporni dioksid za uređaje za loženje koji koriste takva goriva. Štoviše, kako je moguće da specifične karakteristike uljnog škriljevca ne dozvole primjenu istih tehnika za smanjivanje sumpora ili postizanje iste učinkovitosti u odsumporavanju kao kod drugih goriva, prikladna je malo niža minimalna stopa odsumporavanja za uređaje koji koriste ovo gorivo.

(32)

U slučaju da zbog ozbiljne nestašice dođe do naglog prekida u opskrbi goriva ili plina s niskim udjelom sumpora, nadležno tijelo trebalo bi dodijeliti privremena izuzeća kako bi omogućilo da emisije iz predmetnih uređaja za izgaranje prekorače granične vrijednosti emisije utvrđene ovom Direktivom.

(33)

Kako bi se ograničili negativni učinci onečišćenja na okoliš, predmetni operater ne bi smio puštati u rad uređaj za loženje duže od 24 sata nakon kvara ili oštećenja opreme za smanjivanje emisija, a rad bez opreme za smanjivanje emisija ne bi smio trajati duže od 120 sati u 12-mjesečnom razdoblju. Ipak, kada postoji važnija potreba za opskrbom energijom ili je potrebno izbjeći ukupno povećanje emisija zbog rada drugog uređaja za loženje, nadležno tijelo trebalo bi imati mogućnost odobravanja izuzeća od tih vremenskih ograničenja.

(34)

Kako bi se osigurala visoka razina zaštite okoliša i zdravstvene zaštite i da bi se izbjegla prekogranična kretanja otpada ka postrojenjima koja rade prema nižim standardima zaštite okoliša, potrebno je utvrditi i zadržati stroge uvjete rada, tehničke zahtjeve i granične vrijednosti emisije za postrojenja koja spaljuju ili suspaljuju otpad unutar Unije.

(35)

Upotreba organskih otapala u određenim aktivnostima i postrojenjima uzrokuje emisije organskih spojeva u zrak, što doprinosi lokalnom i prekograničnom stvaranju fotokemijskih oksidanata koji štete prirodnim resursima i imaju štetne učinke na zdravlje ljudi. Stoga je potrebno poduzeti preventivne radnje protiv uporabe organskih otapala i postaviti zahtjev za poštovanjem graničnih vrijednosti emisije za organska otapala i odgovarajućih uvjeta rada. Operaterima bi trebalo omogućiti da poštuju zahtjeve sheme smanjivanja emisija umjesto da poštuju granične vrijednosti emisije utvrđene ovom Direktivom, gdje ostale mjere, kao što su uporaba proizvoda ili tehnika s malim sadržajem otapala ili bez otapala, omogućuju alternativne načine postizanja istovjetnog smanjenja emisije.

(36)

Postrojenja koja proizvode titan-dioksid mogu dovesti do značajnog onečišćenja zraka i vode. Kako bi se umanjili takvi učinci, potrebno je na razini Unije utvrditi strože granične vrijednosti emisije za određene onečišćujuće tvari.

(37)

S obzirom na uključivanje u opseg nacionalnih zakona i ostalih propisa koji su stupili na snagu kako bi postrojenja za proizvodnju keramičkih proizvoda pečenjem udovoljila zahtjevima ove Direktive, na temelju karakteristika nacionalnog industrijskog sektora te kako bi omogućile jasno tumačenje opsega, države članice trebale bi odlučiti hoće li primjenjivati oba kriterija, proizvodni kapacitet i kapacitet peći, ili samo jedan od tih dvaju kriterija.

(38)

Kako bi pojednostavnila izvješćivanje i smanjila nepotrebno administrativno opterećenje, Komisija bi trebala utvrditi metode za usklađivanje načina stavljanja podataka na raspolaganje u skladu s ovom Direktivom s ostalim zahtjevima zakonodavstva Unije, a posebno s Uredbom (EZ) br. 166/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. siječnja 2006. o osnivanju Europskog registra ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari (17).

(39)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu, Komisiji bi trebalo dati provedbene ovlasti da donese smjernice o prikupljanju podataka, o izradi referentnih dokumenata o NRT-u i o osiguranju njihove kvalitete, uključujući prikladnost njihovog sadržaja i formata, da donese odluke o zaključcima o NRT-u, da uspostavi detaljna pravila za određivanje razdoblja uključivanja i isključivanja i za prijelazne nacionalne planove za velike uređaje za loženje te da ustanovi vrstu, format i učestalost podataka koje države članice trebale bi staviti na raspolaganje Komisiji. U skladu s člankom 291. UFEU-a, pravila i opća načela koja se odnose na mehanizme kontrole izvršavanja provedbenih ovlasti od strane Komisije koju provode države članice trebalo bi donijeti unaprijed putem uredbe donesene u skladu s uobičajenim zakonodavnim postupkom. Do donošenja te nove uredbe i dalje se primjenjuje Odluka Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (18), s iznimkom regulatornog postupka s kontrolom, koji nije primjenjiv.

(40)

Komisija bi trebala imati ovlasti usvojiti akte s prenesenim ovlastima u skladu s člankom 290. UFEU u vezi s određivanjem datuma početka provedbe stalnih mjerenja emisija teških metala i dioksina i furana u zrak, te prilagodbom određenih dijelova priloga V., VI. i VII. znanstvenom i tehničkom napretku. U slučaju postrojenja za spaljivanje otpada i postrojenja za suspaljivanje otpada, to, inter alia, može obuhvaćati uspostavljanje kriterija kojim se odobrava izuzeće od stalnog mjerenja ukupnih emisija krutih čestica. Osobito je važno da Komisija provede odgovarajuća savjetovanja tijekom pripremnog rada, uključujući i stručnu razinu.

(41)

Kako bi riješila značajno onečišćenje okoliša, na primjer teškim metalima i dioksinima i furanima, Komisija bi trebala na temelju procjene primjene najboljih raspoloživih tehnika u određenim aktivnostima ili kroz utjecaj tih aktivnosti na okoliš u cjelini, predstaviti prijedloge minimalnih zahtjeva za granične vrijednosti emisije i za pravila o praćenju i poštovanju za čitavu Uniju.

(42)

Države članice trebale bi propisati pravila o sankcijama za kršenje nacionalnih odredaba donesenih u skladu s ovom Direktivom i osigurati njihovu provedbu. Te sankcije trebale bi biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(43)

Kako bi se postojećim postrojenjima osiguralo dovoljno vremena da se tehnički prilagode novim zahtjevima ove Direktive, neki od novih zahtjeva trebali bi se na ta postrojenja primjenjivati nakon fiksnog razdoblja od datuma primjene ove Direktive. Uređaji za loženje trebaju dovoljno vremena za donošenje potrebnih mjera za smanjivanje emisija kako bi zadovoljili granične vrijednosti emisije iz Priloga V.

(44)

Budući da ciljeve ove Direktive ne mogu dostatno ostvariti države članice, odnosno osiguranje visoke razine zaštite okoliša i poboljšanje kvalitete okoliša, nego ih se zbog prekogranične prirode onečišćenja uzrokovanih industrijskim aktivnostima može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(45)

Ova Direktiva poštuje temeljna prava i načela utvrđena posebno u Povelji o temeljnim pravima Europske unije. Ova Direktiva posebno ima za cilj promicati primjenu članka 37. te Povelje.

(46)

Obveza prijenosa ove Direktive u nacionalno pravo trebala bi biti ograničena na one odredbe koje predstavljaju bitnu promjenu u usporedbi s prethodnim Direktivama. Obveza prijenosa odredaba koje su nepromijenjene proizlazi iz prethodnih Direktiva.

(47)

U skladu sa stavkom 34. Međuinstitucionalnog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva (19), države članice se za sebe i u interesu Unije potiču na sastavljanje i javno objavljivanje vlastitih tablica koje će što bolje prikazati korelaciju između ove Direktive i prenesenih mjera.

(48)

Ova Direktiva ne smije dovoditi u pitanje obveze država članica koje se odnose na rokove za prijenos u nacionalno zakonodavstvo i primjenu Direktiva iz Priloga IX. dijela B,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE 1.

ZAJEDNIČKE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Direktivom propisuju pravila o integriranom sprečavanju i kontroli onečišćenja nastalog zbog industrijskih aktivnosti.

Također se propisuju pravila namijenjena sprečavanju ili, gdje to nije izvedivo, smanjenju emisija u zrak, vodu i zemlju te sprečavanju nastajanja otpada, kako bi se postigla visoka razina zaštite okoliša u cijelosti.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ova se Direktiva primjenjuje na industrijske aktivnosti koje uzrokuju onečišćenje iz Poglavlja II. do VI.

2.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na istraživačke aktivnosti, razvojne aktivnosti ili testiranje novih proizvoda i postupaka.

Članak 3.

Definicije

U smislu ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)

„tvar” znači bilo koji kemijski element i njegovi spojevi, osim sljedećih tvari:

(a)

radioaktivne tvari iz članka 1. Direktive Vijeća 96/29/Euratom od 13. svibnja 1996. o utvrđivanju osnovnih sigurnosnih normi za zaštitu zdravlja radnika i stanovništva od opasnosti od ionizirajućeg zračenja (20);

(b)

genetski modificirani mikroorganizmi iz članka 2. stavka (b) Direktive 2009/41/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o ograničenoj upotrebi genetski modificiranih mikroorganizama (21);

(c)

genetski modificirani organizmi iz točke 2. članka 2. Direktive 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. ožujka 2001. o namjernom uvođenju genetski modificiranih organizama u okoliš (22);

(2)

„onečišćenje” znači izravno ili neizravno, ljudskom djelatnošću izazvano ispuštanje tvari, vibracija, topline ili buke u zrak, vodu ili zemlju, koje može biti štetno za zdravlje ljudi ili kvalitetu okoliša, dovodi do štete po materijalnu imovinu, remeti značajke okoliša ili utječe na druge pravovaljane oblike korištenja okoliša;

(3)

„postrojenje” znači nepokretna tehnička jedinica u kojoj se obavljaju jedna ili više djelatnosti iz Priloga I. ili dijela 1. Priloga VII., kao i bilo koje druge izravno pridružene djelatnosti tehnički povezane s djelatnostima koje se obavljaju na toj lokaciji iz tih priloga i koje bi mogle imati utjecaj na emisije i onečišćenje;

(4)

„emisija” znači izravno ili neizravno ispuštanje tvari, vibracija, topline ili buke iz pojedinačnih ili difuznih izvora u postrojenju u zrak, vodu ili zemlju;

(5)

„granična vrijednost emisije” znači masa izražena u obliku određenih specifičnih parametara, koncentracija i/ili razina emisije koja se ne smije prekoračiti tijekom jednog ili više vremenskih razdoblja;

(6)

„standard kvalitete okoliša” znači skup zahtjeva koje određeni okoliš ili njegova sastavnica moraju ispuniti u određenom roku, kako je utvrđeno u zakonodavstvu Unije;

(7)

„dozvola” znači pisano odobrenje za rad čitavog postrojenja ili jednog njegovog dijela ili uređaja za loženje, postrojenja za spaljivanje otpada ili postrojenja za suspaljivanje otpada;

(8)

„opća obvezujuća pravila” znači granične vrijednosti emisije ili ostali uvjeti, barem na razini sektora, koji su doneseni kako bi se pomoću njih izravno utvrdili uvjeti dozvole;

(9)

„značajna promjena” znači promjena vezana za način funkcioniranja, proširenje postrojenja ili uređaja za loženje, postrojenja za spaljivanje otpada ili suspaljivanje otpada, koje može imati značajne negativne utjecaje na zdravlje ljudi ili na okoliš;

(10)

„najbolje raspoložive tehnike” znači najučinkovitiji i najnapredniji razvojni stupanj u razvoju djelatnosti i njihovih metoda rada koji pokazuje praktičnu pogodnost tehnike za postizanje graničnih vrijednosti emisija i drugih uvjeta okolišne dozvole te koji je razvijen da sprečava, ili tamo gdje to nije izvedivo, smanjuje emisije i utjecaj na okoliš u cjelini:

(a)

„tehnike” znači i tehnologija koja se koristi i način na koji je postrojenje projektirano, izgrađeno, održavano, korišteno i stavljeno izvan uporabe;

(b)

„raspoložive tehnike” znači one tehnike razvijene u rasponu koji dopušta primjenu u odgovarajućem industrijskom sektoru, u gospodarski i tehnički održivim uvjetima, uzimajući u obzir i troškove i prednosti, bez obzira na to da li se navedene tehnike koriste ili proizvode u predmetnoj državi članici, sve dok su one razumno dostupne operateru;

(c)

„najbolje” znači najučinkovitije u postizanju visoke opće razine zaštite okoliša kao cjeline;

(11)

„referentni dokument o NRT-a” znači dokument nastao kao rezultat razmjene podataka koja je organizirana u skladu s člankom 13., sastavljen za utvrđene aktivnosti, koji posebno opisuje primijenjene tehnike, sadašnje razine emisija i potrošnje, tehnike koje su razmatrane kod određivanja najboljih raspoloživih tehnika, kao i zaključke o NRT-u i bilo koje tehnike u nastajanju, vodeći posebno računa o kriterijima iz Priloga III.;

(12)

„zaključci o NRT-u” znači dokument koji sadrži dijelove referentnog dokumenta o NRT-u kojim se propisuju zaključci o najboljim raspoloživim tehnikama, njihov opis, podaci za procjenu njihove primjenjivosti, razine emisije povezane s najboljim raspoloživim tehnikama, povezano praćenje, povezane razine potrošnje i prema potrebi odgovarajuće mjere za oporavak lokacije;

(13)

„razine emisije povezane s najboljim raspoloživim tehnikama” znači razine emisija postignute u normalnim uvjetima rada pri korištenju najbolje raspoložive tehnike ili kombinacije najboljih raspoloživih tehnika, kako je opisano u zaključcima o NRT-u, izraženo kao prosjek tijekom zadanog vremenskog razdoblja, pod posebnim referentnim uvjetima;

(14)

„tehnika u nastajanju” znači nova tehnika za industrijsku aktivnost koja bi, ako se komercijalno razvije, mogla pružiti višu opću razinu zaštite okoliša ili barem jednaku razinu zaštite okoliša, uz veće uštede troškova od postojećih najboljih raspoloživih tehnika;

(15)

„operater” znači svaka fizička i pravna osoba koja upravlja radom ili kontrolira čitavo ili dio postrojenja ili uređaja za loženje, postrojenja za spaljivanje otpada ili postrojenja za suspaljivanje otpada ili, gdje je to predviđeno u nacionalnom zakonodavstvu, osoba na koju je prenesena ovlast donošenja ekonomskih odluka o tehničkom funkcioniranju postrojenja ili uređaja;

(16)

„javnost” znači jedna ili više fizičkih ili pravnih osoba i, u skladu s nacionalnim zakonima ili praksom, njihove skupine, udruge ili organizacije;

(17)

„zainteresirana javnost” znači javnost na koju utječe ili bi moglo utjecati odlučivanje o okolišu, ili ima interes u donošenju odluka o dodjeljivanju ili ažuriranju dozvole ili uvjeta dozvole; u smislu ove definicije, udruge civilnog društva koje djeluju na području zaštite okoliša i ispunjavaju sve uvjete propisane nacionalnim zakonodavstvom smatraju se zainteresiranima;

(18)

„opasne tvari” znači tvari ili pripravci iz članka 3. Uredbe (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa (23);

(19)

„temeljno izvješće” znači podaci o stanju tla i podzemnih voda koje su onečišćene predmetnim opasnim tvarima;

(20)

„podzemne vode” znači podzemne vode iz točke 2. članka 2. Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike voda (24);

(21)

„tlo” znači gornji sloj Zemljine kore, smješten između kamene podloge i površine. Tlo se sastoji od čestica minerala, organske tvari, vode, zraka i živih organizama;

(22)

„inspekcija zaštite okoliša” znači sve aktivnosti, uključujući i posjete lokaciji, praćenje emisija i provjeravanje internih izvješća i prateće dokumentacije, ovjeru samopraćenja, provjeravanje tehnika koje se koriste i prikladnosti upravljanja okolišem postrojenja, koje poduzima nadležno tijelo ili se poduzimaju u njegovo ime, kako bi se provjerila i unaprijedila sukladnost postrojenja s uvjetima njihovih dozvola i kako bi se, prema potrebi, pratio njihov učinak na okoliš;

(23)

„perad” znači perad iz točke 1. članka 2. Direktive Vijeća 90/539/EEZ od 15. listopada 1990. o uvjetima zdravlja životinja kojima se uređuju trgovina unutar Zajednice i uvoz iz trećih zemalja peradi i jaja za valenje (25);

(24)

„gorivo” znači svi kruti, tekući ili plinoviti zapaljivi materijali;

(25)

„uređaj za loženje” znači svaka tehnička naprava u kojoj goriva oksidiraju kako bi se iskoristila na taj način dobivena toplina;

(26)

„dimnjak” znači struktura koja sadrži jednu ili više cijevi kroz koje prolaze otpadni plinovi i ispuštaju se u zrak;

(27)

„radni sati” znači vrijeme, izraženo u satima, tijekom kojeg uređaj za loženje u cijelosti ili djelomično radi i ispušta emisije/onečišćujuće tvari u zrak, osim razdoblja uključivanja i isključivanja;

(28)

„stopa odsumporavanja” znači omjer, tijekom zadanog vremenskog razdoblja, količine sumpora koju uređaj za loženje ne emitira u zrak u odnosu na količinu sumpora koja je sadržana u krutom gorivu koje se unosi u uređaj za loženje i koje je korišteno u postrojenju u istom vremenskom razdoblju;

(29)

„domaće kruto gorivo” znači prirodno nastalo kruto gorivo izvađeno na lokalnom području koje izgara u uređaju za loženje koje je posebno dizajnirano za to gorivo;

(30)

„ograničavajuće gorivo” znači gorivo koje, među svim gorivima koja se koriste u uređaju za loženje koje koristi više vrsta goriva i koje koristi destilacijske i preradbene ostatke od rafiniranja sirove nafte za vlastite potrebe, same ili s drugim gorivima, ima najvišu graničnu vrijednost emisije iz dijela 1. Priloga V. ili, u slučaju kad nekoliko goriva ima istu graničnu vrijednost emisije, gorivo koje ima najveću ulaznu toplinsku snagu među tim gorivima;

(31)

„biomasa” znači bilo što od sljedećeg:

(a)

proizvode koji sadrže bilo kakve biljne tvari iz poljoprivrede ili šumarstva koje se mogu iskoristiti kao gorivo u smislu oporabe njihovog energetskog sadržaja;

(b)

sljedeći otpad:

i.

biljni otpad iz poljoprivrede i šumarstva;

ii.

biljni otpad iz prehrambene industrije, ako se koristi za dobivanje toplinske energije;

iii.

vlaknasti biljni otpad iz proizvodnje primarne celuloze i iz proizvodnje papira iz celuloze, ako je suspaljen na mjestu proizvodnje a i ako se koristi za proizvodnju toplinske energije;

iv.

otpad od pluta;

v.

drveni otpad osim drvenog otpada koji može sadržavati halogenirane organske spojeve ili teške metale kao posljedicu obrade sredstvima za zaštitu drveta ili premazima, što posebno obuhvaća drveni otpad koji potječe iz otpada nastaloga gradnjom ili rušenjem;

(32)

„ložište s mješanim gorivom” znači svako ložište koje može koristiti, istodobno ili kao alternativu, dvije ili više vrsta goriva;

(33)

„plinska turbina” znači svaki rotirajući stroj koji pretvara toplinsku energiju u mehanički rad i koji se sastoji uglavnom od kompresora, toplinskog uređaja u kojem gorivo oksidira kako bi grijalo radnu tekućinu, i turbine;

(34)

„plinski motor” znači motor s unutarnjim izgaranjem koji radi prema Otto ciklusu i za paljenje goriva koristi iskru (svjećicu) ili, u slučaju motora s više vrsta goriva, s paljenjem na kompresiju;

(35)

„dizelski motor” znači motor s unutarnjim izgaranjem koji radi prema dizelskom ciklusu s kompresijskim paljenjem;

(36)

„mali izolirani sustav” znači mali izolirani sustav iz točke 26. članka 2. Direktive 2003/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2003. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije (26);

(37)

„otpad” znači otpad iz točke 1. članka 3. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu (27);

(38)

„opasni otpad” znači opasni otpad iz točke 2. članka 3. Direktive 2008/98/EZ;

(39)

„miješani komunalni otpad” znači otpad iz domaćinstava kao i komercijalni, industrijski i institucionalni otpad koji je zbog svoje prirode i sastava sličan otpadu iz domaćinstava, osim frakcija koje su navedene u poglavlju 20 01 Priloga Odluci 2000/532/EZ (28) koje se prikupljaju odvojeno na izvoru i osim ostalog otpada navedenog u poglavlju 20 02 tog Priloga;

(40)

„postrojenja za spaljivanje otpada” znači sve nepokretne ili pokretne tehničke jedinice i oprema namijenjena termičkoj obradi otpada, s oporabom toplline ili bez nje, proizvedene izgaranjem, putem oksidacijskog spaljivanja otpada kao i ostalim postupcima toplinske obrade kao što su piroliza, uplinjavanje ili plazma postupak, ako se tvari nastale obradom kasnije spaljuju;

(42)

„nazivni kapacitet” znači zbroj kapaciteta spaljivanja peći od kojih se sastoji postrojenje za spaljivanje otpada ili postrojenje za suspaljivanje otpada kako je to naveo proizvođač a potvrdio operater, vodeći računa o kaloričnoj vrijednosti otpada izraženoj u količini spaljenog otpada po satu;

(43)

„dioksini i furani” znači svi poliklorirani dibenzo-p-dioksini i dibenzofurani navedeni u dijelu 2. Priloga VI.;

(44)

„organski spojevi” znači svi spojevi koji sadrže barem ugljik i jedan ili više od sljedećih elemenata: vodik, halogene, kisik, sumpor, fosfor, silicij ili dušik, osim ugljikovih oksida i anorganskih karbonata i bikarbonata;

(45)

„hlapljivi organski spojevi” znači svi organski spojevi kao i frakcije kreozota, koji pri 293,15 K imaju tlak pare od 0,01 kPA ili više, ili imaju odgovarajuću hlapljivost u određenim uvjetima korištenja;

(46)

„organsko otapalo” znači svaki hlapljivi organski spoj koji se koristi za bilo što od sljedećeg:

(a)

sam ili u kombinaciji s drugim tvarima, i bez podvrgavanja kemijskoj promjeni, za otapanje sirovina, proizvoda ili otpadnih materijala;

(b)

kao agens za čišćenje za otapanje onečišćenja;

(c)

kao otapalo;

(d)

za raspršivanje;

(e)

za podešavanje viskoznosti;

(f)

za podešavanje površinske napetosti;

(g)

kao plastifikator;

(h)

kao konzervator;

(47)

„premaz” znači premaz iz točke 8. članka 2. Direktive 2004/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o ograničavanju emisija hlapljivih organskih spojeva nastalih upotrebom organskih otapala u nekim bojama i lakovima i proizvodima za završnu obradu vozila (29).

Članak 4.

Obveza posjedovanja dozvole

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da nijedno postrojenje ili uređaj za loženje, postrojenje za spaljivanje otpada ili postrojenje za suspaljivanje otpada ne radi bez dozvole.

Odstupajući od prvog podstavka, države članice mogu utvrditi postupak registracije postrojenja koja su obuhvaćena samo Poglavljem V.

Postupak registracije utvrđuje se u obvezujućem aktu i obuhvaća najmanje obavijest nadležnom tijelu od operatera o namjeri da upravlja radom postrojenja.

2.   Države članice mogu omogućiti da dozvola obuhvaća dva ili više postrojenja ili dijelova postrojenja kojima upravlja isti operater na istoj lokaciji.

Ako dozvola obuhvaća dva ili više postrojenja, ona sadrži i uvjete kojima se osigurava da svako postrojenje ispunjava zahtjeve ove Direktive.

3.   Države članice mogu omogućiti da dozvola obuhvaća nekoliko dijelova postrojenja kojima upravljaju različiti operateri. U takvim slučajevima u dozvoli su navedene odgovornosti svakog operatera.

Članak 5.

Dodjela dozvole

1.   Ne dovodeći u pitanje ostale zahtjeve iz nacionalnog zakonodavstva ili zakonodavstva Unije, nadležno tijelo dodjeljuje dozvolu ako postrojenje udovolji zahtjevima ove Direktive.

2.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da uvjeti dozvole i postupci za dodjeljivanje dozvole budu u potpunosti koordinirani kada je uključeno više nadležnih tijela ili više operatera ili je izdano više dozvola, kako bi se osigurao učinkoviti integrirani pristup svih tijela nadležnih za ovaj postupak.

3.   U slučaju novog postrojenja ili značajne promjene pri kojima se primjenjuje članak 4. Direktive 85/337/EEZ, svaki dobiveni relevantni podatak ili zaključak koji je stigao u skladu s člancima 5., 6., 7. i 9. te Direktive ispituje se i koristi za dodjeljivanje dozvole.

Članak 6.

Opća obvezujuća pravila

Ne dovodeći u pitanje obvezu posjedovanja dozvole, države članice u opća obvezujuća pravila mogu uključiti zahtjeve za određene kategorije postrojenja, uređaja za loženje, postrojenja za spaljivanje otpada ili postrojenja za suspaljivanje otpada.

Ako su donesena opća obvezujuća pravila, dozvola može jednostavno sadržavati pozivanje na takva pravila.

Članak 7.

Nezgode i nesreće

Ne dovodeći u pitanje Direktivu 2004/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovornosti za okoliš u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu (30), u slučaju bilo kakve nezgode ili nesreće koja značajno utječe na okoliš, države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da:

(a)

operater odmah obavijesti nadležno tijelo;

(b)

operater odmah poduzme mjere za ograničavanje posljedica za okoliš i za sprečavanje mogućih nezgoda i nesreća;

(c)

nadležno tijelo zahtijeva od operatera da poduzme sve odgovarajuće dopunske mjere koje nadležno tijelo smatra potrebnima kako bi se ograničile posljedice za okoliš i spriječile moguće daljnje nezgode ili nesreće.

Članak 8.

Neispunjavanje obveza

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se poštuju uvjeti dozvola.

2.   U slučaju kršenja uvjeta dozvola, države članice osiguravaju da:

(a)

operater odmah obavijesti nadležno tijelo;

(b)

operater odmah poduzme mjere za ograničavanje posljedica za okoliš i za sprečavanje mogućih nezgoda i nesreća;

(c)

nadležno tijelo zahtijeva od operatera da poduzme sve odgovarajuće dopunske mjere koje nadležno tijelo smatra potrebnima kako bi se ponovo postigla sukladnost.

Rad postrojenja, uređaja za loženje, postrojenja za spaljivanje otpada, postrojenja za suspaljivanje otpada ili njihovog odgovarajućeg dijela prekida se ako kršenje uvjeta dozvole predstavlja neposrednu opasnost za zdravlje ljudi ili ako prijeti uzrokovanjem neposrednog značajnog štetnog učinka na okoliš te do ponovnog postizanja sukladnosti prema točkama (b) i (c) prvog podstavka.

Članak 9.

Emisija stakleničkih plinova

1.   Ako su emisije stakleničkog plina iz postrojenja navedene u Prilogu I. Direktivi 2003/87/EZ u vezi s aktivnostima koje se obavljaju u tom postrojenju, dozvola ne uključuje graničnu vrijednost emisije za izravne emisije tog plina, osim ako je to potrebno kako bi se jamčilo da nije došlo do značajnog lokalnog onečišćenja.

2.   Za aktivnosti iz Priloga I. Direktivi 2003/87/EZ, države članice mogu odlučiti da ne postavljaju zahtjeve vezane za energetsku učinkovitost u vezi s jedinicama za izgaranje ili drugim jedinicama koje emitiraju ugljikov dioksid na toj lokaciji.

3.   Ako je potrebno, nadležna tijela na odgovarajući način izmjenjuju dozvolu.

4.   Stavci od 1. do 3. ne primjenjuju se na postrojenja koja su privremeno isključena iz sheme za trgovanje jedinicama emisije stakleničkih plinova unutar Unije u skladu s člankom 27. Direktive 2003/87/EZ.

POGLAVLJE II.

ODREDBE ZA AKTIVNOSTI IZ PRILOGA I.

Članak 10.

Područje primjene

Ovo poglavlje primjenjuje se na aktivnosti koje su utvrđene u Prilogu I. i, gdje je primjenjivo, kojima se dostižu pragovi kapaciteta utvrđeni u tom Prilogu.

Članak 11.

Opća načela kojima se utvrđuju osnovne obveze operatera

Države članice poduzimaju potrebne mjere da bi osigurale da se postrojenjima upravlja u skladu sa sljedećim načelima:

(a)

poduzimaju se sve odgovarajuće mjere za sprečavanje onečišćenja;

(b)

primjenjuju se najbolje raspoložive tehnike;

(c)

ne uzrokuje se značajno onečišćenje;

(d)

sprečava se nastajanje otpada u skladu s Direktivom 2008/98/EZ;

(e)

ako je nastao otpad, on je prema redoslijedu važnosti i u skladu s Direktivom 2008/98/EZ, pripremljen za ponovnu uporabu, recikliran, oporabljen ili, ako je to tehnički i ekonomski neizvedivo, zbrinut na način da se izbjegne ili umanji bilo kakav učinak na okoliš;

(f)

energija se učinkovito koristi;

(g)

poduzimaju se potrebne mjere kako bi se spriječile nesreće i ograničile njihove posljedice;

(h)

nakon konačnog prestanka aktivnosti, poduzete su potrebne mjere kako bi se izbjegao svaki rizik od onečišćenja i kako bi se radna lokacija vratila u zadovoljavajuće stanje definirano u skladu s člankom 22.

Članak 12.

Zahtjevi za dozvole

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere da bi osigurale da zahtjev za dozvolu sadrži opis sljedećeg:

(a)

postrojenja i njegovih aktivnosti;

(b)

sirovina i pomoćnih materijala, ostalih tvari i energije koja se koristi u postrojenju ili je postrojenje proizvodi;

(c)

izvora emisija iz postrojenja;

(d)

stanja lokacije na kojoj se nalazi postrojenje;

(e)

gdje je primjenjivo, temeljnog izvješća u skladu s člankom 22. stavkom 2.;

(f)

prirode i količine predvidivih emisija iz postrojenja u svaki medij, kao i utvrđivanja značajnih učinaka emisija na okoliš;

(g)

predložene tehnologije i ostalih tehnika za sprečavanje ili, ako to nije moguće, smanjenje emisija iz postrojenja;

(h)

mjera za sprečavanje, pripremu za ponovnu uporabu, recikliranje ili oporabu otpada nastalog u postrojenju;

(i)

daljnjih mjera koje su planirane kako bi se zadovoljila opća načela osnovnih obveza operatera iz članka 11.;

(j)

mjera koje su planirane za praćenje emisija u okoliš;

(k)

glavnih alternativa predloženoj tehnologiji, tehnikama i mjerama koje je proučio podnositelj zahtjeva.

Zahtjev za dozvolu također uključuje sažetak, koji nije tehničke prirode, detalja iz prvog podstavka.

2.   Ako podatak koji je dostavljen u skladu sa zahtjevima iz Direktive 85/337/EEZ ili sigurnosnim izvješćem pripremljenim u skladu s Direktivom 96/82/EZ ili drugim podacima koji su sastavljeni kao odgovor na ostalo zakonodavstvo ispunjava bilo koji od zahtjeva iz stavka 1., takav podatak može biti uključen u zahtjev ili priložen zahtjevu.

Članak 13.

Referentni dokumenti o NRT-u i razmjena podataka

1.   Kako bi sastavila, revidirala i prema potrebi ažurirala referentne dokumente o NRT-u, Komisija organizira razmjenu podataka između država članica, predmetnih industrija, nevladinih organizacija koje promiču zaštitu okoliša i Komisije.

2.   Razmjena podataka se posebno odnosi na sljedeće:

(a)

rad postrojenja i tehnika u smislu emisija, prema potrebi izražen u obliku kratkoročnih i dugoročnih prosjeka i povezanih referentnih uvjeta, potrošnje i prirode sirovina, potrošnje vode, korištenja energije i stvaranja otpada;

(b)

tehnike koje su korištene, praćenje koje je povezano s njima, učinke prijenosa onečišćenja s medija na medij, ekonomsku i tehničku održivost i njihov razvoj;

(c)

najbolje raspoložive tehnike i tehnike u nastajanju koje su utvrđene nakon razmatranja pitanja iz točke (a) i točke (b).

3.   Komisija osniva i redovno saziva forum sastavljen od predstavnika država članica, predmetnih industrija i nevladinih organizacija koje promiču zaštitu okoliša.

Komisija od foruma dobiva mišljenje o praktičnim dogovorima o razmjeni podataka i posebno o sljedećem:

(a)

poslovniku foruma;

(b)

programu rada za razmjenu podataka;

(c)

smjernicama za prikupljanje podataka;

(d)

smjernicama za sastavljanje referentnih dokumenata o NRT-u i osiguranje njihove kvalitete, uključujući i prikladnost njihovog sadržaja i formata.

Smjernicama iz točaka (c) i (d) drugog podstavka uzima se u obzir mišljenje foruma i donose se u skladu s regulatornim postupkom iz članka 75. stavka 2.

4.   Komisija od foruma dobiva i stavlja na uvid javnosti mišljenje o predloženom sadržaju referentnih dokumenata o NRT-u i to mišljenje uzima u obzir kod postupaka iz stavka 5.

5.   Odluke o zaključcima o NRT-u donose se u skladu s regulatornim postupkom iz članka 75. stavka 2.

6.   Nakon donošenja odluke u skladu sa stavkom 5., Komisija bez odlaganja stavlja referentni dokument o NRT-u na uvid javnosti i osigurava dostupnost zaključaka o NRT-u na svim službenim jezicima Unije.

7.   Do donošenja odgovarajuće odluke u skladu sa stavkom 5., zaključci o najboljim raspoloživim tehnikama iz referentnih dokumenata o NRT-u koje je Komisija usvojila prije datuma iz članka 83. primjenjuju se kao zaključci o NRT-u u smislu ovog poglavlja, izuzev članka 15. stavaka 3. i 4.

Članak 14.

Uvjeti dozvola

1.   Države članice jamče da dozvola uključuje sve mjere potrebne za ispunjavanje zahtjeva iz članka 11. i članka 18.

Te mjere uključuju barem sljedeće:

(a)

granične vrijednosti emisije za onečišćujuće tvari navedene u Prilogu II. i za ostale onečišćujuće tvari za koje je vjerojatno da će biti emitirane iz predmetnog postrojenja u značajnim količinama, vodeći računa o njihovoj prirodi i njihovom potencijalu za prijenos onečišćenja s jednog medija na drugi;

(b)

odgovarajuće zahtjeve kojima se osigurava zaštita tla i podzemnih voda i mjere koje se odnose na praćenje i upravljanje otpadom nastalim u postrojenju;

(c)

odgovarajuće zahtjeve za praćenjem emisije uz određivanje:

i.

metodologije mjerenja, učestalosti i postupka ocjenjivanja; i

ii.

ako se primjenjuje članak 15. stavak 3. točka (b), da su rezultati praćenja emisije raspoloživi za ista vremenska razdoblja i referentne uvjete kao i za razine emisije povezane s najboljim raspoloživim tehnikama;

(d)

obvezu redovnog ili barem godišnjeg dostavljanja nadležnim vlastima:

i.

podataka na temelju rezultata praćenja emisije iz točke (c) i ostalih potrebnih podataka koji nadležnom tijelu omogućuju provjeru poštovanja uvjeta dozvole; i

ii.

ako se primjenjuje članak 15. stavak 3. točka (b), sažetak rezultata praćenja emisije koji omogućuju usporedbu s razinama emisije koje su povezane s najboljim raspoloživim tehnikama;

(e)

odgovarajuće zahtjeve za redovno održavanje i kontrola mjera koje su poduzete kako bi spriječile emisije u tlo i podzemne vode u skladu s točkom (b) te odgovarajuće zahtjeve koji se odnose na periodično praćenje tla i podzemnih voda u vezi s predmetnim opasnim tvarima za koje je vjerojatno da bi se mogle pronaći na lokaciji, vodeći pritom računa o mogućnosti onečišćenja tla i podzemnih voda na lokaciji postrojenja;

(f)

mjere koje se odnose na uvjete koji nisu normalni uvjeti rada, kao što su radnje uključivanja i isključivanja, curenja, kvarovi, trenutačni prekidi rada i konačni prestanak rada;

(g)

odredbe o smanjenju dalekosežnog ili prekograničnog onečišćenja na najmanju moguću mjeru;

(h)

uvjete za ocjenu poštovanja graničnih vrijednosti emisije ili upućivanje na primjenjive zahtjeve koji su navedeni drugdje.

2.   U smislu stavka 1.(a), granične vrijednosti emisija mogu se dopuniti ili zamijeniti jednakovrijednim parametrima ili tehničkim mjerama, koji osiguravaju jednaku razinu zaštite okoliša.

3.   Zaključci o NRT-u predstavljaju referencu za utvrđivanje uvjeta dozvole.

4.   Ne dovodeći u pitanje članak 18., nadležno tijelo može odrediti strože uvjete dozvole od onih koji su postignuti korištenjem najboljih raspoloživih tehnika, kako je opisano u zaključcima o NRT-u. Države članice mogu uspostaviti pravila unutar kojih nadležno tijelo može odrediti takve strože uvjete.

5.   Ako nadležno tijelo odredi uvjete dozvole na temelju najbolje raspoložive tehnike koja nije opisana ni u jednom od predmetnih zaključaka o NRT-u, ono osigurava:

(a)

da se prilikom utvrđivanja te tehnike posebna pažnja posveti kriterijima iz Priloga III.; i

(b)

da se poštuju zahtjevi iz članka 15.

Ako zaključci o NRT-u iz prvog podstavka ne sadrže razine emisije koje su povezane s najboljim raspoloživim tehnikama, nadležno tijelo jamči da tehnika iz prvog podstavka osigurava razinu zaštite okoliša koja je jednaka najboljim raspoloživim tehnikama opisanima u zaključcima o NRT-u.

6.   Ako aktivnost ili vrsta proizvodnog procesa koji se odvija u postrojenju nije obuhvaćena nijednim od zaključaka o NRT-u ili se ti zaključci ne odnose na sve potencijalne učinke koje aktivnost ili proces imaju na okoliš, nadležno tijelo nakon prethodnih savjetovanja s operaterom utvrđuje uvjete dozvole na temelju najboljih raspoloživih tehnika koje je utvrdilo za predmetne aktivnosti ili procese, posvećujući posebnu pažnju kriterijima iz Priloga III.

7.   Za postrojenja iz točke 6.6. Priloga I. primjenjuju se stavci 1. do 6. ovog članka, ne dovodeći u pitanje zakonodavstvo koje se odnosi na dobrobit životinja.

Članak 15.

Granične vrijednosti emisije, jednakovrijedni parametri i tehničke mjere

1.   Granične vrijednosti emisije za onečišćujuće tvari primjenjuju se na mjestu na kojem emisije napuštaju postrojenje, a prilikom određivanja tih vrijednosti zanemaruje se svako razrjeđivanje prije tog mjesta.

S obzirom na neizravno otpuštanje onečišćujućih tvari u vodu, prilikom određivanja graničnih vrijednosti emisije može se uzeti u obzir učinak postrojenja za pročišćavanje voda, pod uvjetom da je zajamčena jednaka razina zaštite okoliša u cjelini i pod uvjetom da to ne dovodi do većih razina onečišćenja okoliša.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 18., granične vrijednosti emisije i jednakovrijedni parametri i tehničke mjere iz članka 14. stavaka 1. i 2. temelje se na najboljim raspoloživim tehnikama, bez propisivanja uporabe bilo koje tehnike ili posebne tehnologije.

3.   Nadležno tijelo utvrđuje granične vrijednosti emisije koje osiguravaju da u normalnim radnim uvjetima emisije ne prelaze razine emisije povezane s najboljim raspoloživim tehnikama kako je propisano u odlukama o zaključcima o NRT-u iz članka 13. stavka 5. kroz jedno od sljedećeg:

(a)

utvrđivanje graničnih vrijednosti emisije koje ne prelaze razine emisije koje su povezane s najboljim raspoloživim tehnikama. Te su granične vrijednosti emisije izražene za ista ili kraća vremenska razdoblja i pod istim referentnim uvjetima kao razine emisije povezane s najboljim raspoloživim tehnikama; ili

(b)

utvrđivanje različitih graničnih vrijednosti emisije od onih iz točke (a) u smislu vrijednosti, vremenskih razdoblja i referentnih uvjeta.

Ako se primjenjuje točka (b), nadležno tijelo barem jednom godišnje procjenjuje rezultate praćenja emisije kako bi osiguralo da emisije u normalnim uvjetima rada ne prelaze razine emisije koje su povezane s najboljim raspoloživim tehnikama.

4.   Odstupajući od odredaba stavka 3. i ne dovodeći u pitanje članak 18. nadležno tijelo može u posebnim slučajevima odrediti manje stroge granične vrijednosti emisije. Takvo se izuzeće može primijeniti samo ako procjena pokaže da bi postizanje razina emisije koje su povezane s najboljim raspoloživim tehnikama iz zaključaka o NRT-u dovelo do nesrazmjerno visokih troškova u usporedbi s koristima za okoliš, i to zbog:

(a)

geografskog položaja ili lokalnih uvjeta okoliša predmetnog postrojenja; ili

(b)

tehničkih karakteristika predmetnog postrojenja.

Nadležno tijelo u prilogu uvjetima dozvole dokumentira razloge za primjenu prvog podstavka, uključujući i rezultat procjene i opravdanje za nametnute uvjete.

Granične vrijednosti emisije koje su utvrđene u skladu s prvim podstavkom ipak ne prelaze granične vrijednosti emisije utvrđene u prilozima ovoj Direktivi gdje je primjenjivo.

Nadležno tijelo u svakom slučaju osigurava da nije uzrokovano značajno onečišćenje i da je postignuta visoka razina zaštite okoliša u cijelosti.

Na temelju podataka dobivenih od država članica u skladu s člankom 72. stavkom 1., posebno u vezi s primjenom ovog stavka, Komisija može prema potrebi procijeniti i dodatno pojasniti, s pomoću smjernica, kriterije koje je potrebno uzeti u obzir pri primjeni ovog stavka.

Nadležno tijelo ponovno procjenjuje primjenu prvog podstavka kao dio svakog ponovnog razmatranje uvjeta dozvole, u skladu s člankom 21.

5.   Nadležno tijelo može dodijeliti privremena izuzeća od zahtjeva iz stavaka 2. i 3. ovog članka i od zahtjeva iz članka 11. točaka (a) i (b) za ispitivanje i uporabu tehnika u nastajanju za ukupno vremensko razdoblje koje ne prelazi 9 mjeseci, pod uvjetom da se nakon navedenog razdoblja tehnika zaustavlja ako aktivnost nije postigla barem razine emisije koje su povezane s najboljim raspoloživim tehnikama.

Članak 16.

Zahtjevi praćenja

1.   Zahtjevi praćenja iz članka 14. stavka 1. točke (c) se, prema potrebi, temelje na zaključcima o praćenju koji su opisani u zaključcima o NRT-u.

2.   Nadležno tijelo određuje učestalost periodičnog praćenja iz članka 14. stavka 1. točke (e) u dozvoli za svako pojedinačno postrojenje ili u općim obvezujućim pravilima.

Ne dovodeći u pitanje prvi podstavak, periodično praćenje provodi se najmanje svakih 5 godina za podzemne vode i svakih 10 godina za tlo, osim ako se takvo praćenje temelji na sustavnom procjenjivanju rizika od onečišćenja.

Članak 17.

Opća obvezujuća pravila za aktivnosti iz Priloga I.

1.   Kod donošenja općih obvezujućih pravila, država članice osiguravaju integrirani pristup i visoku razinu zaštite okoliša jednaku onoj koja se može postići pomoću uvjeta pojedinačnih dozvola.

2.   Opća obvezujuća pravila temelje se na najboljim raspoloživim tehnikama, bez propisivanja korištenja bilo koje tehnike ili posebne tehnologije, kako bi se osigurala sukladnost s člankom 14. i člankom 15.

3.   Države članice osiguravaju ažuriranje općih obvezujućih pravila kako bi se vodilo računa o razvoju najboljih raspoloživih tehnika i kako bi se osigurala sukladnost s člankom 21.

4.   Opća obvezujuća pravila koja su donesena u skladu sa stavcima 1. do 3. sadrže upućivanje na ovu Direktivu ili se prilikom njihove službene objave uz njih navodi takva uputa.

Članak 18.

Standardi kvalitete okoliša

Ako standard kvalitete okoliša zahtjeva strože uvjete od onih koje se mogu postići korištenjem najboljih raspoloživih tehnika, u dozvolu se uključuju dodatne mjere, ne dirajući u ostale mjere koje se mogu poduzeti kako bi se poštovale norme kvalitete okoliša.

Članak 19.

Razvoj najboljih raspoloživih tehnika

Države članice osiguravaju da nadležno tijelo prati razvoj najboljih raspoloživih tehnika ili da je o njemu obaviješteno, kao i o objavljivanju svih novih ili ažuriranih zaključaka o NRT-u, i da te podatke stavlja na raspolaganje zainteresiranoj javnosti.

Članak 20.

Promjene na postrojenjima od strane operatera

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da operater nadležno tijelo obavijesti o svim planiranim promjenama u prirodi ili funkcioniranju, ili opsegu postrojenja, koje mogu imati posljedice na okoliš. Prema potrebi, nadležno tijelo ažurira dozvolu.

2.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da operater ne provodi nikakve značajne planirane promjene bez dozvole izdane u skladu s ovom Direktivom.

Zahtjev za dozvolu i odluka nadležnog tijela obuhvaćaju one dijelove postrojenja i one detalje iz članka 12. na koje bi mogla utjecati značajna promjena.

3.   Bilo koja promjena u prirodi ili funkcioniranju ili opsegu postrojenja smatra se značajnom ako promjena ili opseg sami po sebi dosegnu pragove kapaciteta utvrđene u Prilogu I.

Članak 21.

Ponovno razmatranje i ažuriranje uvjeta dozvole od strane nadležnog tijela

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da nadležno tijelo periodično razmatra, u skladu sa stavkom 2. do stavka 5., sve uvjete dozvole i kada je to potrebno za osiguranje sukladnosti s ovom Direktivom, ažurira te uvjete.

2.   Na zahtjev nadležnog tijela operater dostavlja sve podatke potrebne za ponovno razmatranje uvjeta dozvole, uključujući posebno rezultate praćenja emisije i ostale podatke koji omogućuju usporedbu rada postrojenja s najboljim raspoloživim tehnikama opisanim u primjenjivim zaključcima o NRT-u i s razinama emisije koje su povezane s najboljim raspoloživim tehnikama.

Kod ponovnog razmatranja uvjeta dozvole, nadležno tijelo koristi sve podatke prikupljene praćenjem ili inspekcijom.

3.   U roku od 4 godine od objavljivanja odluka o zaključcima o NRT-u u skladu s člankom 13. stavkom 5. koji se odnosi na glavne aktivnosti postrojenja nadležno tijelo osigurava:

(a)

da se svi uvjeti dozvole za predmetno postrojenje ponovno razmotre i, prema potrebi, ažuriraju kako bi se osigurala sukladnost s ovom Direktivom, a posebno s člankom 15. stavcima 3. i 4., gdje je primjenjivo;

(b)

usklađenost postrojenja s tim uvjetima dozvole.

Kod ponovnog razmatranja vodi se računa o svim novim ili ažuriranim zaključcima o NRT-u koji su primjenjivi na postrojenje i doneseni u skladu s člankom 13. stavkom 5., od izdavanja dozvole ili posljednjeg razmatranja.

4.   Ako postrojenje nije obuhvaćeno nijednim od zaključaka o NRT-u, uvjeti dozvole ponovno se razmatraju i prema potrebi ažuriraju ako razvoj najboljih raspoloživih tehnika omogućava značajno smanjenje emisija.

5.   Uvjeti dozvole ponovno se razmatraju i prema potrebi ažuriraju barem u sljedećim slučajevima:

(a)

onečišćenje koje je uzrokovalo postrojenje je takvog značaja da je postojeće granične vrijednosti emisije potrebno revidirati ili nove vrijednosti treba uključiti u dozvolu;

(b)

sigurnost rada zahtijeva uporabu drugih tehnika;

(c)

ako je potrebna sukladnost s novim ili revidiranim standardom kvalitete okoliša u skladu s člankom 18.

Članak 22.

Zatvaranje lokacije

1.   Ne dovodeći u pitanje Direktivu 2000/60/EZ, Direktivu 2004/35/EZ ni Direktivu 2006/118/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja i pogoršanja stanja (31) i predmetno zakonodavstvo Unije o zaštiti tla, nadležno tijelo utvrđuje uvjete dozvole kako bi osiguralo sukladnost sa stavcima 3. i 4. ovog članka nakon konačnog prestanka aktivnosti.

2.   Ako aktivnost uključuje uporabu, proizvodnju ili ispuštanje predmetnih opasnih tvari i uzimajući u obzir mogućnost onečišćenja tla i podzemnih voda na lokaciji postrojenja, operater priprema i dostavlja nadležnom tijelu temeljno izvješće prije početka rada postrojenja ili prije prvog ažuriranja dozvole za postrojenje nakon 7. siječnja 2013.

Temeljno izvješće sadrži podatke potrebne za utvrđivanje stanja onečišćenosti tla i podzemnih voda, kako bi se mogla napraviti količinska usporedba sa stanjem nakon konačnog prestanka aktivnosti iz stavka 3.

Temeljno izvješće sadrži barem sljedeće podatke:

(a)

podatke o trenutačnom korištenju i, gdje je dostupno, o prijašnjem korištenju lokacije;

(b)

gdje je dostupno, postojeće podatke o mjerenjima tla i podzemnih voda koji odražavaju stanje u vrijeme izrade izvješća ili, alternativno, podatke o novim mjerenjima tla i podzemnih voda uzimajući u obzir mogućnost onečišćenja tla i podzemnih voda tim opasnim tvarima koje bi predmetno postrojenje trebalo koristiti, proizvesti ili ispustiti.

Ako podatak prikupljen u skladu s drugim nacionalnim zakonodavstvom ili zakonodavstvom Unije ispunjava zahtjeve iz ovog stavka, takav se podatak može uključiti u dostavljeno temeljno izvješće ili se priložiti tome izvješću.

Komisija donosi smjernice o sadržaju temeljnog izvješća.

3.   Nakon konačnog prestanka aktivnosti, operater procjenjuje stanje onečišćenosti tla i podzemnih voda relevantnim opasnim tvarima koje je postrojenje koristilo, proizvelo ili ispustilo. Ako je postrojenje uzrokovalo značajno onečišćenje tla ili podzemnih voda predmetnim opasnim tvarima u usporedbi sa stanjem koje je utvrđeno u temeljnom izvješću iz stavka 2., operater poduzima potrebne mjere za rješavanje tog onečišćenja kako bi vratio lokaciju u to stanje. U tu svrhu, može se voditi računa o tehničkoj izvodivosti takvih mjera.

Ne dovodeći u pitanje prvi podstavak, nakon konačnog prestanka aktivnosti, i ako onečišćenje tla i podzemnih voda predstavlja značajan rizik za zdravlje ljudi ili za okoliš kao rezultat dozvoljenih aktivnosti koje je operater provodio prije nego što je dozvola za postrojenje ažurirana prvi put nakon 7. siječnja 2013. i vodeći računa o uvjetima lokacije postrojenja koji su utvrđeni u skladu s člankom 12. stavkom 1. točkom (d), operater poduzima potrebne radnje s ciljem uklanjanja, kontrole, ograničavanja ili smanjenja predmetnih opasnih tvari, kako lokacija, vodeći računa o njezinoj trenutačnoj ili budućoj odobrenoj uporabi, više ne bi predstavljala takav rizik.

4.   Ako operater nema obvezu pripreme temeljnog izvješća iz stavka 2., operater nakon konačnog prestanka aktivnosti poduzima potrebne radnje s ciljem uklanjanja, kontrole, ograničavanja ili smanjenja predmetnih opasnih tvari, kako lokacija, vodeći računa o njezinoj trenutačnoj ili budućoj odobrenoj uporabi, više ne bi predstavljala takav rizik za zdravlje ljudi ili za okoliš zbog onečišćenja tla i podzemnih voda kao rezultat dozvoljenih aktivnosti i vodeći računa o stanju lokacije postrojenja koja je utvrđena u skladu s člankom 12. stavkom 1. točkom (d).

Članak 23.

Inspekcije zaštite okoliša

1.   Države članice uspostavljaju sustav inspekcija zaštite okoliša za postrojenja kojima se rješava ispitivanje punog opsega učinaka koje na okoliš ima predmetno postrojenje.

Države članice osiguravaju da operateri nadležnim tijelima pružaju svu potrebnu pomoć kako bi im omogućili da izvrše bilo koju posjetu lokaciji, da uzmu uzorke i da prikupe sve podatke potrebne za obavljanje dužnosti u smislu ove Direktive.

2.   Države članice osiguravaju da sva postrojenja budu obuhvaćena planom inspekcije zaštite okoliša na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini te osiguravaju da se taj plan redovno preispituje i prema potrebi ažurira.

3.   Svaki plan inspekcije zaštite okoliša uključuje sljedeće:

(a)

opću procjenu značajnih predmetnih pitanja zaštite okoliša;

(b)

geografsko područje obuhvaćeno planom inspekcije;

(c)

registar postrojenja obuhvaćenih planom;

(d)

postupke za sastavljanje programa rutinske inspekcije zaštite okoliša u skladu sa stavkom 4.;

(e)

postupke za inspekcije zaštite okoliša koje se ne provode rutinski u skladu sa stavkom 5.;

(f)

gdje je potrebno, odredbe o suradnji između različitih inspekcijskih tijela.

4.   Na temelju planova inspekcije, nadležno tijelo redovno sastavlja programe rutinskih inspekcija zaštite okoliša, uključujući i učestalost posjeta lokaciji za različite vrste postrojenja.

Razdoblje između dva posjeta lokaciji temelji se na sustavnoj procjeni rizika koji predmetno postrojenje predstavlja za okoliš i nije duže od 1 godine za postrojenja koja predstavljaju najveći rizik te 3 godine za postrojenja koja predstavljaju najmanji rizik.

Ako je inspekcija identificirala važan slučaj neusklađenosti s uvjetima dozvole, u roku od 6 mjeseci od te inspekcije provodi se dodatna posjeta lokaciji.

Sustavno procjenjivanje rizika za okoliš temelji se barem na sljedećim kriterijima:

(a)

potencijalni i stvarni učinci koje predmetno postrojenje ima na zdravlje ljudi i okoliš, vodeći računa o razinama i vrstama emisija, osjetljivosti lokalnog okoliša i riziku od nesreća;

(b)

podaci o poštovanju uvjeta dozvole;

(c)

sudjelovanje operatera u sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja (EMAS) Unije, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1221/2009 (32).

Komisija može donijeti smjernice o kriterijima za procjenu rizika za okoliš.

5.   Inspekcije zaštite okoliša koje nisu rutinske provode se kako bi se što prije a, gdje je prikladno, prije izdavanja, ponovnog razmatranja ili inoviranja dozvole, ispitale ozbiljne pritužbe vezane za okoliš, ozbiljne nesreće i nezgode vezane za okoliš i pojava nepoštovanja.

6.   Nakon svake posjete lokaciji, nadležno tijelo priprema izvješće koje opisuje odgovarajuća zapažanja vezana za sukladnost postrojenja s uvjetima dozvole i zaključke o tome da li je potrebno poduzimati bilo kakve daljnje radnje.

Izvješće se dostavlja predmetnom operateru u roku od 2 mjeseca od posjete lokaciji. Nadležno tijelo javnosti omogućuje pristup izvješću u skladu s Direktivom 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o pristupu javnosti podacima o okolišu (33) u roku od 4 mjeseca od posjete lokaciji.

Ne dovodeći u pitanje članak 8. stavak 2., nadležno tijelo osigurava da operater u razumnom roku poduzme sve potrebne radnje koje su utvrđene u izvješću.

Članak 24.

Pristup podacima i sudjelovanje javnosti u postupku izdavanja dozvole

1.   Države članice osiguravaju da zainteresirana javnost pravovremeno i učinkovito dobije priliku sudjelovati u sljedećim postupcima:

(a)

izdavanju dozvole za nova postrojenja;

(b)

izdavanju dozvole za sve značajne promjene;

(c)

izdavanju ili ažuriranju dozvole za postrojenje pri kojem se predlaže primjena članka 15. stavka 4.;

(d)

ažuriranju dozvole ili uvjeta dozvole za postrojenje u skladu s člankom 21. stavkom 5. točkom (a).

Na takvo sudjelovanje primjenjuje se postupak iz Priloga IV.

2.   Nakon donošenja odluke o izdavanju, ponovnom razmatranju ili ažuriranju dozvole, nadležno tijelo stavlja na uvid javnosti, uključujući i putem Interneta a u vezi s točkama (a), (b) i (f), sljedeće podatke:

(a)

sadržaj odluke, uključujući i kopiju dozvole i sva naknadna ažuriranja;

(b)

razloge na kojima se temelji odluka;

(c)

rezultate savjetovanja provedenog prije donošenja odluke te objašnjenje kako su ta savjetovanja uzeta u obzir kod donošenja te odluke;

(d)

naslov referentnih dokumenata o NRT-u koji su značajni za predmetno postrojenje ili aktivnost;

(e)

kako su uvjeti dozvole iz članka 14., uključujući i granične vrijednosti emisije, utvrđeni u odnosu na najbolje raspoložive tehnike i razine emisije povezane s najboljim raspoloživim tehnikama;

(f)

ako je odobreno izuzeće u skladu s člankom 15. stavkom 4., posebne razloge za to izuzeće na temelju kriterija iz tog stavka i postavljenih uvjeta.

3.   Nadležno tijelo također stavlja na uvid javnosti, uključujući i putem Interneta, barem u vezi s točkom (a):

(a)

relevantne podatke o mjerama koje je operater poduzeo nakon konačnog prestanka aktivnosti u skladu s člankom 22.;

(b)

rezultate praćenja emisije prema zahtjevima uvjeta dozvole, koje posjeduje nadležno tijelo.

4.   Stavci 1., 2. i 3. ovog članka primjenjuju se podložno ograničenjima iz članka 4. stavaka 1. i 2. Direktive 2003/4/EZ.

Članak 25.

Pristup pravosuđu

1.   Države članice osiguravaju da, u skladu s predmetnim nacionalnim pravnim sustavom, članovi zainteresirane javnosti imaju pristup postupku preispitivanja pred sudom ili drugim zakonski utemeljenim neovisnim i nepristranim tijelom, kako bi osporili materijalnu ili proceduralnu zakonitost neke odluke, čina ili propusta podložno članku 24. ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

(a)

dovoljno su zainteresirani;

(b)

mogu dokazati povredu prava, tamo gdje to upravno-postupovno pravo države članice zahtijeva kao preduvjet.

2.   Države članice utvrđuju u kojoj se fazi odluke, čini ili propusti mogu osporavati.

3.   Države članice određuju što predstavlja dovoljan interes i povredu prava u skladu s ciljem pružanja zainteresiranoj javnosti pristup pravosuđu.

U tu svrhu, interes svake nevladine organizacije koja promiče zaštitu okoliša i ispunjava bilo koji zahtjev u okviru nacionalnog zakonodavstva, smatra se dovoljnim u smislu stavka 1. točke (a).

Također se smatra da takve organizacije imaju prava koja mogu biti povrijeđena u smislu stavka 1. točke (b).

4.   Stavci 1., 2. i 3. ne isključuju mogućnost prethodnog postupka preispitivanja pred upravnim tijelom i ne utječu na uvjet potrebnog iscrpljenja svih administrativne postupaka preispitivanja prije korištenja postupka sudskog preispitivanja ako takav uvjet postoji u domaćem zakonodavstvu.

Svi takvi postupci su pravični, jednakopravni, pravodobni i ne toliko skupi da bi se time sprečavalo njihovo provođenje.

5.   Države članice osiguravaju da praktični podaci budu dostupni javnosti u pristupu postupcima upravnog i sudskog preispitivanja.

Članak 26.

Prekogranični učinci

1.   Ako su države članice svjesne da će rad postrojenja vjerojatno imati značajne negativne učinke na okoliš druge države članice, ili ako to zatraži država članica koja će vjerojatno biti značajno pogođena, država članica na čijem je teritoriju podnesen zahtjev za dozvolu u skladu s člankom 4. ili člankom 20. stavkom 2., prosljeđuje drugoj državi članici sve podatke za koje je zatraženo da se pošalju ili stave na raspolaganje u skladu s Prilogom IV. u isto vrijeme u koje ih stavlja na raspolaganje javnosti.

Takvi podaci služe kao temelj za sva savjetovanja koja su potrebna u okviru dvostranih odnosa između dviju država članica na uzajamnoj i jednakovrijednoj osnovi.

2.   Unutar okvira svojih dvostranih odnosa, države članice osiguravaju da u slučajevima iz stavka 1. jedno odgovarajuće vrijeme zahtjevi također budu dostupni i javnosti države članice koja će vjerojatno biti pogođena, tako da će ih imati pravo komentirati prije nego nadležno tijelo donese svoju odluku.

3.   Rezultati svih savjetovanja u skladu sa stavcima 1. i 2. uzimaju se u obzir kada nadležno tijelo donese odluku o zahtjevu.

4.   Nadležno tijelo obavješćuje državu članicu s kojom je provedeno savjetovanje u skladu sa stavkom 1. o odluci koja je donesena o zahtjevu i upućuje joj podatke iz članka 24. stavka 2. Ta država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da podaci budu na odgovarajući način dostupni zainteresiranoj javnosti na njezinom teritoriju.

Članak 27.

Tehnike u nastajanju

1.   Države članice, prema potrebi, potiču razvoj i primjenu tehnika u nastajanju, osobito onih tehnika u nastajanju koje su navedene u referentnim dokumentima o NRT-u.

2.   Komisija donosi smjernice kako bi državama članicama pomogla u poticanju razvoja i primjene tehnika u nastajanju iz stavka 1.

POGLAVLJE III.

POSEBNE ODREDBE ZA UREĐAJE ZA LOŽENJE

Članak 28.

Područje primjene

Ovo se poglavlje primjenjuje na uređaje za loženje, čija je ukupna ulazna toplinska snaga jednaka ili veća od 50 MW, bez obzira na vrstu goriva kojom se koriste.

Ovo se poglavlje ne primjenjuje na sljedeće uređaje za loženje:

(a)

uređaje u kojima se proizvodi izgaranja koriste za izravno grijanje, sušenje ili bilo koji drugi način obrade objekata ili materijala;

(b)

uređaje za naknadno spaljivanje konstruirane za pročišćavanje otpadnih plinova izgaranjem, koji ne rade kao zasebni uređaj za loženje;

(c)

postrojenja za obnovu katalizatora iz procesa katalitičkog krekiranja;

(d)

postrojenje za pretvaranje vodikovog sulfida u sumpor;

(e)

reaktore koji se koriste u kemijskoj industriji;

(f)

baterijske peći na koks;

(g)

Cowperove peći;

(h)

bilo koji tehnički uređaj koji se koristi za pogon vozila, brodova ili zrakoplova;

(i)

plinske turbine i plinske motore koji se koriste na morskim platformama;

(j)

postrojenja koja kao gorivo koriste bilo koji kruti ili tekući otpad, osim otpada iz točke (b) točke 31. članka 3.

Članak 29.

Pravila akumulacije

1.   Ako se otpadni plinovi iz dvaju ili više odvojenih uređaja za loženje ispuštaju kroz zajednički dimnjak, kombinacija koju stvaraju takva postrojenja smatra se jednim uređajem za loženje, a njihovi kapaciteti se zbrajaju u smislu izračunavanja ukupne nazivne ulazne toplinske snage.

2.   Ako su dva ili više uređaja za loženje, kojima je dozvola prvi put izdana 1. srpnja 1987. ili poslije tog datuma, ili su operateri koji njima upravljaju podnijeli potpuni zahtjev za dozvolu na taj datum ili poslije njega, konstruirana i instalirana tako da bi se prema mišljenju nadležnog tijela i vodeći računa o tehničkim i ekonomskim čimbenicima njihovi otpadni plinovi mogli ispuštati kroz zajednički dimnjak, kombinacija koju stvaraju takva postrojenja smatra se jednim uređajem za loženje, a njihovi kapaciteti se zbrajaju u smislu izračunavanja ukupne ulazne toplinske snage.

3.   Za potrebe izračunavanja ukupne toplinske snage kombinacije uređaja za loženje iz stavaka 1. i 2., pojedinačni uređaji za loženje ukupne toplinske snage manje od 15 MW ne uzimaju se u obzir.

Članak 30.

Granične vrijednosti emisije

1.   Otpadni plinovi iz uređaja za loženje kontrolirano se ispuštaju putem dimnjaka koji sadrže jednu ili više cijevi, čija se visina izračunava tako da se zaštiti zdravlje ljudi i okoliš.

2.   Sve dozvole za postrojenja koja sadrže uređaje za loženje za koje su dozvole izdane prije 7. siječnja 2013., ili su operateri koji njima upravljaju podnijeli potpuni zahtjev za dozvolu prije tog datuma, pod uvjetom da su takvi uređaji pušteni u rad najkasnije 7. siječnja 2014., uključuju uvjete kojima se osigurava da emisije u zrak iz tih uređaja ne prelaze granične vrijednosti emisije iz dijela 1. Priloga V.

Sve dozvole za postrojenja koja sadrže uređaje za loženje kojima je odobreno izuzeće iz članka 4. stavka 4. Direktive 2001/80/EZ i koja su u pogonu nakon 1. siječnja 2016., uključuje uvjete kojima se osigurava da emisije u zrak iz tih uređaja ne prelaze granične vrijednosti emisije iz dijela 2. Priloga V.

3.   Sve dozvole za postrojenja koja sadrže uređaje za loženje koja nisu obuhvaćena stavkom 2. uključuju uvjete kojima se osigurava da emisije u zrak iz tih uređaja ne prelaze granične vrijednosti emisije iz dijela 2. Priloga V.

4.   Granične vrijednosti emisije iz dijela 1. i 2. Priloga V., kao i minimalne stope odsumporavanja iz dijela 5. toga Priloga, primjenjuju se na emisije svakog zajedničkog dimnjaka u odnosu na ukupnu ulaznu toplinsku snagu čitavog uređaja za loženje. Ondje gdje Prilog V. predviđa primjenu graničnih vrijednosti emisije na dio uređaja za loženje s ograničenim brojem radnih sati, te se granične vrijednosti primjenjuju na emisije toga dijela uređaja, ali se utvrđuju u odnosu na ukupnu ulaznu toplinsku snagu čitavog uređaja za loženje.

5.   Nadležno tijelo može odobriti izuzeće, u trajanju od najviše 6 mjeseci, od obveze poštovanja graničnih vrijednosti emisije iz stavaka 2. i 3. za sumporov dioksid, za uređaje za loženje koje u tu svrhu uobičajeno koriste gorivo s niskim udjelom sumpora, u slučajevima kada operater ne može zadovoljiti te granične vrijednosti zbog prekida u opskrbi gorivom s niskim udjelom sumpora zbog ozbiljne nestašice.

Države članice odmah obavješćuju Komisiju o svim izuzećima koja su odobrena na temelju prvog podstavka.

6.   Nadležno tijelo može odobriti izuzeće od obveze poštovanja graničnih vrijednosti emisije iz stavaka 2. i 3. u slučajevima kada uređaj za loženje koji koristi samo plinovito gorivo, zbog naglog prekida u opskrbi plinom iznimno mora pribjeći uporabi drugih goriva i zbog toga mora biti opremljeno uređajem za pročišćavanje otpadnog plina. Ovakvo se izuzeće odobrava za razdoblje ne duže od 10 dana, osim u slučaju kada postoji važnija potreba da se nastavi opskrba energijom.

Operater odmah obavješćuje nadležno tijelo o svakom pojedinom slučaju iz prvog podstavka.

Države članice odmah obavješćuju Komisiju o svim izuzećima koja su odobrena na temelju prvog podstavka.

7.   Ako je uređaj za loženje proširen, granične vrijednosti emisije iz dijela 2. Priloga V. primjenjuju se na prošireni dio uređaja na koji je utjecala promjena i utvrđuju se u odnosu na ulaznu toplinsku snagu čitavog uređaja za loženje. U slučaju promjene na uređaju za loženje, koja može imati posljedice na okoliš i koja utječe na dio uređaja s ukupnom ulaznom toplinskom snagom od 50 MW ili više, granične vrijednosti emisije iz dijela 2. Priloga V. primjenjuju se na dio uređaja koji je promijenjen u odnosu na ukupnu ulaznu toplinsku snagu čitavog uređaja za loženje.

8.   Granične vrijednosti emisije iz dijela 1. i 2. Priloga V. ne primjenjuju se na sljedeće uređaje za loženje:

(a)

dizelske motore;

(b)

kotlove utilizatore unutar postrojenja za proizvodnju celuloze.

9.   Komisija, na temelju najboljih raspoloživih tehnika, preispituje potrebu za uspostavljanjem graničnih vrijednosti emisije u čitavoj Uniji te potrebu za izmjenom graničnih vrijednosti emisije iz Priloga V. za sljedeće uređaje za loženje:

(a)

uređaje za loženje iz stavka 8.;

(b)

uređaje za loženje unutar rafinerija koje, same ili s drugim gorivima, koriste destilacijske i preradbene ostatke iz prerade sirove nafte za vlastitu potrošnju, vodeći računa o specifičnosti energetskog sustava rafinerija;

(c)

uređaje za loženje koji se koriste plinovitim gorivima osim prirodnog plina;

(d)

uređaje za loženje u kemijskim postrojenjima koji se koriste tekućim ostacima proizvodnje kao nekomercijalnim gorivom za vlastitu potrošnju.

Komisija do 31. prosinca 2013. dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o rezultatima tog preispitivanja, prema potrebi popraćeno zakonodavnim prijedlogom.

Članak 31.

Stopa odsumporavanja

1.   Za uređaje za loženje koji koriste domaće kruto gorivo i koji se, zbog karakteristika toga goriva, ne mogu uskladiti s graničnim vrijednostima emisije za sumporov dioksid iz članka 30. stavaka 2. i 3., države članice mogu umjesto toga primijeniti minimalne stope odsumporavanja iz dijela 5. Priloga V., u skladu s pravilima o usklađivanju iz dijela 6. tog Priloga i uz prethodnu potvrdu tehničkog izvješća iz članka 72. stavka 4. točke (a) od strane nadležnog tijela.

2.   Za uređaje za loženje koji koriste domaće kruto gorivo, koji suspaljuju otpad i koji se, zbog karakteristika domaćeg krutoga goriva, ne mogu uskladiti s Cproc vrijednostima za sumporov dioksid iz točke 3.1. ili točke 3.2. dijela 4. Priloga VI., države članice mogu umjesto toga primijeniti minimalne stope odsumporavanja iz dijela 5. Priloga V., u skladu s pravilima o usklađivanju iz dijela 6. tog Priloga. Ako države članice izaberu primjenu ovog stavka, Cotpad iz točke 1. dijela 4. Priloga VI. iznosi 0 mg/Nm3.

3.   Do 31. prosinca 2019. Komisija preispituje mogućnost primjene minimalnih stopa odsumporavanja iz dijela 5. Priloga V., osobito vodeći računa o najboljim raspoloživim tehnikama i koristima od smanjenih emisija sumporovog dioksida.

Članak 32.

Prijelazni nacionalni plan

1.   Tijekom razdoblja od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2020., države članice mogu izraditi i provoditi prijelazni nacionalni plan koji obuhvaća uređaje za loženje koji su prvu dozvolu dobili prije 27. studenoga 2002. ili su operateri koji njima upravljaju podnijeli potpuni zahtjev za dozvolu prije tog datuma, pod uvjetom da je postrojenje pušteno u rad najkasnije 27. studenoga 2003. Za svaki uređaj za loženje koji je obuhvaćen ovim planom, plan obuhvaća emisije jedne ili više sljedećih onečišćujućih tvari: dušikovih oksida, sumporovog dioksida i krutih čestica. Za plinske turbine, planom su obuhvaćene samo emisije dušikovih oksida.

Prijelazni nacionalni plan ne uključuje sljedeće uređaje za loženje:

(a)

one uređaje na koji se primjenjuje članak 33. stavak 1.;

(b)

one uređaje unutar rafinerija koji se koriste, samim ili s drugim gorivima, niskokaloričnim plinovima iz uplinjavanja ostataka iz prerade ili destilacijskim i preradbenim ostacima iz prerade sirove nafte za vlastitu potrošnju;

(c)

one uređaje na koji se primjenjuje članak 35.;

(d)

one uređaje kojima je odobreno izuzeće iz članka 4. stavka 4. Direktive 2001/80/EZ.

2.   Uređaji za loženje obuhvaćeni ovim planom mogu biti izuzeti iz obveze usklađivanja s graničnim vrijednostima emisije iz članka 30. stavka 2. za onečišćujuće tvari koje su predmetom plana ili, gdje je primjenjivo, od obveze usklađivanja sa stopom odsumporavanja iz članka 31.

Granične vrijednosti emisije za sumporov dioksid, dušikove okside i krute čestice iz dozvole za uređaje za loženje koje se primjenjuje do 31. prosinca 2015., posebno u skladu sa zahtjevima direktiva 2001/80/EZ i 2008/1/EZ, moraju se barem održavati.

Uređaje za loženje ukupne ulazne toplinske snage veće od 500 MW koji se koriste krutim gorivima i kojima je prva dozvola izdana nakon 1. srpnja 1987., moraju se uskladiti s graničnim vrijednostima emisije za dušikove okside iz dijela 1. Priloga V.

3.   Za svaku od onečišćujućih tvari koje su njime obuhvaćene, prijelazni nacionalni plan utvrđuje gornje granice koje definiraju maksimalne ukupne godišnje emisije za sve uređaje obuhvaćene planom, na temelju ukupne ulazne toplinske snage svakog od postrojenja na dan 31. prosinca 2010., njegove stvarne godišnje radne sate i njegovo korištenje goriva, izraženo u prosjeku za posljednjih 10 godina rada do uključivo 2010.

Gornja granica emisije za 2016. godinu izračunava se na temelju predmetnih graničnih vrijednosti emisije iz Priloga III. do Priloga VII. Direktivi 2001/80/EZ ili, gdje je primjenjivo, na temelju stopa odsumporavanja iz Priloga III. Direktivi 2001/80/EZ. U slučaju plinskih turbina, koriste se granične vrijednosti emisije za dušikove okside koje su utvrđene za takva postrojenja u dijelu B. Priloga VI. Direktivi 2001/80/EZ. Gornje granice emisije za 2019. i 2020. godinu izračunavaju se na temelju predmetnih graničnih vrijednosti emisije iz dijela 1. Priloga V. ovoj Direktivi ili, gdje je primjenjivo, na temelju relevantnih stopa odsumporavanja iz dijela 5. Priloga V. ovoj Direktivi. Gornje granice emisije za 2017. i 2018. godinu utvrđuju se tako da omogućuju linearno povećanje gornjih granica emisija između 2016. i 2019.

Ako je uređaj koji je uključen u prijelazni nacionalni plan zatvoren ili više nije obuhvaćen Poglavljem III., to neće dovesti do porasta ukupnih godišnjih emisija iz preostalih uređaja koji su obuhvaćeni planom.

4.   Prijelazni nacionalni plan također sadrži odredbe o praćenju i izvješćivanju koje su sukladne provedbenim pravilima koja su uspostavljena u skladu s člankom 41. točkom (b), kao i mjere predviđene za svako od postrojenja kako bi se osiguralo pravodobno poštovanje graničnih vrijednosti emisije koje će se primjenjivati od 1. srpnja 2020.

5.   Države članice Komisiji dostavljaju svoje prijelazne nacionalne planove najkasnije do 1. siječnja 2013.

Komisija ocjenjuje planove i, ako Komisija u roku od 12 mjeseci od primitka plana nema primjedbi, predmetna država članica smatra da je njezin plan prihvaćen.

Ako Komisija smatra da plan nije u skladu s provedbenim pravilima koja su donesena u skladu s člankom 41. točkom (b), obavješćuje predmetnu državu članicu da njezin plan ne može biti prihvaćen. Vezano za ocjenjivanje nove verzije plana koju država članica dostavlja Komisiji, vremensko razdoblje iz drugog podstavka iznosi 6 mjeseci.

6.   Države članice obavješćuju Komisiju o svim naknadnim promjenama plana.

Članak 33.

Izuzeće zbog ograničenog vijeka trajanja

1.   Tijekom razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2023., uređaji za loženje mogu biti izuzeti od obveze poštovanja graničnih vrijednosti emisije iz članka 30. stavka 2. i stopa odsumporavanja iz članka 31. i prema potrebi od uključivanja u prijelazni nacionalni plan iz članka 32., ako su zadovoljeni sljedeći uvjeti:

(a)

pisanom izjavom koja je nadležnom tijelu dostavljena najkasnije do 1. siječnja 2014., operater koji upravlja uređajem obvezuje se da neće upravljati postrojenjem više od 17 500 radnih sati, počevši od 1. siječnja 2016. do najkasnije 31. prosinca 2023.;

(b)

operater svake godine mora nadležnom tijelu dostaviti evidenciju o broju radnih sati od 1. siječnja 2016.;

(c)

granične vrijednosti emisije za sumporov dioksid, dušikove okside i krute čestice koje su utvrđene u dozvoli za uređaj za loženje koja se primjenjuje do 31. prosinca 2015., posebno u skladu sa zahtjevima direktiva 2001/80/EZ i 2008/1/EZ, moraju se barem zadržati tijekom preostalog životnog vijeka trajanja uređaja za loženje. Uređaji za loženje ukupne ulazne toplinske snage veće od 500 MW koji se koriste krutim gorivima i za koje je prva dozvola izdana nakon 1. srpnja 1987., poštuju granične vrijednosti emisije za dušikove okside iz dijela 1. Priloga V.; i

(d)

uređaju za loženje nije odobreno izuzeće iz članka 4. stavka 4. Direktive 2001/80/EZ.

2.   Najkasnije do 1. siječnja 2016. sve države članice Komisiji dostavljaju popis svih uređaja za loženje na koje se primjenjuje stavak 1., uključujući i njihovu ukupnu ulaznu toplinsku snagu, vrstu goriva kojom se koriste i primjenjive granične vrijednosti emisije za sumporov dioksid, dušikove okside i krute čestice. Za uređaje na koje se odnosi stavak 1., države članice Komisiji jednom godišnje dostavljaju evidenciju o broju radnih sati od 1. siječnja 2016.

3.   U slučaju da je 6. siječnja 2011. uređaj za loženje dio malog izoliranog sustava koji na taj datum sudjeluje s najmanje 35 % u opskrbi električnom energijom unutar tog sustava, koji zbog svojih tehničkih karakteristika nije u mogućnosti poštovati granične vrijednosti emisije iz članka 30. stavka 2., broj radnih sati iz stavka 1. točke (a) ovog članka iznosi 18 000, počevši od 1. siječnja 2020. i najkasnije do 31. prosinca 2023., a datum iz stavka 1. točke (b) i stavka 2. ovog članka je 1. siječnja 2020.

4.   U slučaju uređaja za loženje ukupne ulazne toplinske snage veće od 1 500 MW koji je počeo s radom prije 31. prosinca 1986. i koristi se domaćim krutim gorivom neto kalorične vrijednosti manje od 5 800 kJ/kg, maseni sadržaj vlage veći od 45 %, kombinirani maseni sadržaj vlage i pepela veći od 60 % a sadržaj kalcijevog oksida u pepelu veći od 10 %, broj radnih sati iz stavka 1. točke (a) iznosi 32 000.

Članak 34.

Mali izolirani sustavi

1.   Uređaji za loženje koji su 6. siječnja 2011. dio malog izoliranog sustava mogu do 31. prosinca 2019. biti izuzeti od obveze poštovanja graničnih vrijednosti emisije iz članka 30. stavka 2. i stopa odsumporavanja iz članka 31., prema potrebi. Do 31. prosinca 2019. se barem zadržavaju granične vrijednosti emisije iz dozvola za ove uređaje za loženje, osobito u skladu sa zahtjevima Direktive 2001/80/EZ i 2008/1/EZ.

2.   Uređaji za loženje ukupne ulazne toplinske snage veće od 500 MW, koji se koriste krutim gorivima i kojima je prva dozvola izdana nakon 1. srpnja 1987., poštuju granične vrijednosti emisije za dušikove okside iz dijela 1. Priloga V.

3.   Ako na teritoriju države članice postoje uređaji za loženje obuhvaćeni ovim poglavljem koji su dio malog izoliranog sustava, ta država članica prije 7. siječnja 2013. Komisiji dostavlja popis takvih uređaja za loženje, ukupnu godišnju potrošnju energije malog izoliranog sustava i količinu energije dobivenu kroz međusobnu povezanost s ostalim sustavima.

Članak 35.

Postrojenja za daljinsko centralizirano grijanje

1.   Do 31. prosinca 2022., uređaj za loženje može biti izuzet od obveze poštovanja graničnih vrijednosti emisije iz članka 30. stavka 2. i stope odsumporavanja iz članka 31., pod uvjetom da su zadovoljeni sljedeći uvjeti:

(a)

ukupna ulazna toplinska snaga uređaja za loženje ne prelazi 200 MW;

(b)

postrojenju je prva dozvola izdana prije 27. studenoga 2002. ili je operater koji njime upravlja podnio potpun zahtjev za dozvolu prije tog datuma, pod uvjetom da je postrojenje pušteno u rad najkasnije 27. studenoga 2003.;

(c)

najmanje 50 % korisne topline proizvedene u postrojenju, kao pomični prosjek petogodišnje proizvodnje, isporučeno je u obliku pare ili vruće vode javnoj mreži za isporuku toplinske energije; i

(d)

do 31. prosinca 2022. su barem zadržane granične vrijednosti emisije za sumporov dioksid, dušikove okside i krute čestice koje su utvrđene u njegovoj dozvoli koja se primjenjuje do 31. prosinca 2015., posebno u skladu sa zahtjevima direktiva 2001/80/EZ i 2008/1/EZ.

2.   Najkasnije 1. siječnja 2016. svaka država članica Komisiji dostavlja popis svih uređaja za loženje na koje se primjenjuje stavak 1., uključujući i njihovu ukupnu ulaznu toplinsku snagu, vrstu goriva kojim se koriste i primjenjive granične vrijednosti emisije za sumporov dioksid, dušikove okside i krute čestice. Osim toga, države članice za svaki uređaj za loženje na koje se primjenjuje stavak 1. i tijekom razdoblja iz tog stavka godišnje obavješćuju Komisiju o postotku korisne topline koju je proizvelo svako postrojenje, isporučene u obliku pare ili vruće vode javnoj mreži za isporuku toplinske energije, izraženo kao petogodišnji pomični prosjek.

Članak 36.

Geološko skladištenje ugljikovog dioksida

1.   Države članice osiguravaju da operateri svih uređaja za loženje izlazne električne snage 300 ili više megavata, za koje je originalna građevinska dozvola ili, ako ne postoji takav postupak, originalna dozvola za rad, izdana nakon stupanja na snagu Direktive 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o geološkom skladištenju ugljikovog dioksida (34), procijene jesu li zadovoljeni sljedeći uvjeti:

(a)

da postoje odgovarajuće lokacije za skladištenje;

(b)

da je transport tehnički i ekonomski izvediv;

(c)

da je tehnički i ekonomski izvediva modernizacija za prikupljeni ugljikov dioksid.

2.   Ako su zadovoljeni uvjeti iz stavka 1., nadležno tijelo osigurava odgovarajući prostor na lokaciji postrojenja za opremu potrebnu za prikupljanje i komprimiranje ugljikovog dioksida. Nadležno tijelo, na temelju procjene iz stavka 1. i ostalih dostupnih podataka, utvrđuje jesu li zadovoljeni uvjeti, osobito u vezi zaštite okoliša i zdravstvene zaštite.

Članak 37.

Kvar ili oštećenje uređaja za smanjivanje emisija

1.   Države članice osiguravaju da dozvole sadrže odredbu o postupcima vezanim za kvar ili oštećenje uređaja za smanjivanje emisija.

2.   U slučaju kvara uređaja za smanjivanje emisija, nadležno tijelo od operatera zahtijeva da smanji rad ili prestane s radom ako se povratak u normalni rad ne postigne u roku od 24 sata, ili da omogući rad postrojenja uz uporabu goriva s niskom emisijom.

Operater obavješćuje nadležno tijelo u roku od 48 sati nakon kvara opreme za smanjivanje emisija.

Ukupno trajanje rada bez smanjivanja emisija ne prelazi 120 sati u bilo kojem 12-mjesečnom razdoblju.

Nadležno tijelo može odobriti izuzeće od vremenskih ograničenja iz prvog i trećeg podstavka, u jednom od sljedećih slučajeva:

(a)

postoji važnija potreba da se nastavi opskrba energijom;

(b)

uređaj za loženje koji je u kvaru zamijenio bi se, u ograničenom razdoblju, drugim postrojenjem koje bi uzrokovalo opće povećanje emisija.

Članak 38.

Praćenje emisija u zrak

1.   Države članice osiguravaju da se praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak provodi u skladu s dijelom 3. Priloga V.

2.   Ugradnja i rad automatskog mjernog sustava za kontinuirano mjerenje predmet je kontrole i godišnjih kontrolnih testova iz dijela 3. Priloga V.

3.   Nadležno tijelo utvrđuje lokaciju točaka uzorkovanja ili mjerenja koje se koriste za praćenje emisija.

4.   Svi rezultati praćenja se evidentiraju, obrađuju i prikazuju tako da nadležno tijelo može potvrditi poštovanje uvjeta rada i graničnih vrijednosti emisije koji su sadržani u dozvoli.

Članak 39.

Poštovanje graničnih vrijednosti emisije

Smatra se da se granične vrijednosti emisije za zrak poštuju ako su ispunjeni uvjeti iz dijela 4. Priloga V.

Članak 40.

Uređaji za loženje koji koriste više vrsta goriva

1.   U slučaju uređaja za loženje koji koriste više vrsta goriva, uključujući i istodobno korištenje dvaju ili više goriva, nadležno tijelo utvrđuje granične vrijednosti emisije u skladu sa sljedećim koracima:

(a)

uzimanjem granične vrijednost emisije za svako pojedinačno gorivo i onečišćujuću tvar koja odgovara ukupnoj ulaznoj toplinskoj snazi čitavog uređaja za loženje iz dijela 1. i dijela 2. Priloga V.;

(b)

utvrđivanjem masene granične vrijednosti emisija za gorivo koje su dobivene množenjem pojedinačne granične vrijednosti emisije iz točke (a) s ulaznom toplinskom snagom koju daje svako gorivo, i dijeljenjem umnoška zbrojem ulaznih toplinskih snaga koje daju sva goriva;

(c)

zbrajanjem masenih graničnih vrijednosti emisija za gorivo.

2.   U slučaju uređaja za loženje koji se koriste s više vrsta goriva i koji su obuhvaćeni člankom 30. stavkom 2. te se koriste destilacijskim i preradbenim ostacima od rafiniranja sirove nafte za vlastitu potrošnju, samim ili s drugim gorivima, umjesto graničnih vrijednosti emisije iz stavka 1. mogu se primijeniti sljedeće granične vrijednosti emisije:

(a)

ako je tijekom rada uređaja za loženje udio doprinosa određujućega goriva u ulaznoj toplinskoj snazi koju stvaraju sva goriva 50 % ili više, graničnu vrijednost emisije iz dijela 1. Priloga V. za određeno gorivo;

(b)

ako je udio doprinosa određujućega goriva u ulaznoj toplinskoj snazi koju stvaraju sva goriva manji od 50 %, graničnu vrijednost emisije utvrđenu u skladu sa sljedećim koracima:

i.

uzimanjem graničnih vrijednosti emisije iz dijela 1. Priloga V. za svako korišteno gorivo koje odgovaraju ukupnoj ulaznoj toplinskoj snazi uređaja za loženje;

ii.

izračunavanjem granične vrijednosti emisije određujućega goriva tako da se granična vrijednost emisije, određena za to gorivo u skladu s podtočkom i., pomnoži s faktorom dva, te da se od tog umnoška oduzme granična vrijednost emisije korištenoga goriva s najnižom graničnom vrijednosti emisije iz dijela 1. Priloga V. koja odgovara ukupnoj ulaznoj toplinskoj snazi uređaja za loženje;

iii.

utvrđivanjem granične vrijednosti emisije za svako korišteno gorivo, tako da se granična vrijednost emisije utvrđena u skladu s podtočkom i. i podtočkom ii. pomnoži s ulaznom toplinskom snagom predmetnoga goriva te da se taj umnožak podijeli zbrojem ulaznih toplinskih snaga koje proizvode sva goriva;

iv.

zbrajanjem graničnih vrijednosti emisija za gorivo koje su utvrđene u skladu s točkom iii.

3.   U slučaju uređaja za loženje koji se koriste s više vrsta goriva obuhvaćenih člankom 30. stavkom 2., te koji se koriste destilacijskim i preradbenim ostacima od rafiniranja sirove nafte za vlastitu potrošnju, samim ili s drugim gorivima, umjesto graničnih vrijednosti emisije iz stavka 1. ili stavka 2. ovog članka mogu se primijeniti prosječne granične vrijednosti emisije za sumporov dioksid iz dijela 7. Priloga V.

Članak 41.

Provedbena pravila

Provedbena pravila donose se u vezi s:

(a)

utvrđivanjem razdoblja uključivanja i isključivanja iz točke 27. članka 3. i točke 1. dijela 4. Priloga V.; i

(b)

prijelaznim nacionalnim planovima iz članka 32. te osobito određivanja gornjih granica emisije i s tim povezanog praćenja i izvješćivanja.

Ta se provedbena pravila donose u skladu s regulatornim postupkom iz članka 75. stavka 2. Komisija najkasnije do 7. srpnja 2011. daje odgovarajuće prijedloge.

POGLAVLJE IV.

POSEBNE ODREDBE ZA POSTROJENJA ZA SPALJIVANJE OTPADA I POSTROJENJA ZA SUSPALJIVANJE OTPADA

Članak 42.

Područje primjene

1.   Ovo se poglavlje primjenjuje na postrojenja za spaljivanje otpada i postrojenja za suspaljivanje otpada koja spaljuju ili suspaljuju kruti ili tekući otpad.

Ovo se poglavlje ne primjenjuje na postrojenja za uplinjavanje ili pirolizu ako su plinovi koji nastaju kao rezultat te toplinske obrade otpada pročišćeni u toj mjeri da više ne predstavljaju otpad prije spaljivanja te ako emisije koje oni uzrokuju nisu veće od onih koje nastaju kao rezultat spaljivanja prirodnog plina.

U smislu ovog poglavlja, postrojenja za spaljivanje otpada i postrojenja za suspaljivanje otpada obuhvaćaju sve linije za spaljivanje ili linije za suspaljivanje, prihvat otpada, skladištenje, objekte za prethodnu obradu na lokaciji, sustave za dovod otpada, goriva i zraka, kotlove, objekte za obradu otpadnih plinova, objekte za obradu ili skladištenje ostataka i otpadne vode na lokaciji, dimnjake, uređaje i sustave za kontrolu spaljivanja ili suspaljivanja, evidentiranje i praćenje uvjeta spaljivanja i suspaljivanja.

Ako se u toplinskoj obradi otpada primjenjuju postupci kao što su piroliza, uplinjavanje ili plazma postupak, osim oksidacije, postrojenje za spaljivanje otpada ili postrojenje za suspaljivanje otpada obavlja i postupak termičke obrade i postupak spaljivanja nakon toga.

Ako se suspaljivanje otpada vrši tako da osnovna namjena postrojenja nije proizvodnja energije ili proizvodnja materijalnih proizvoda nego toplinska obrada otpada, postrojenje se smatra postrojenjem za spaljivanje otpada.

2.   Ovo se poglavlje ne primjenjuje na sljedeća postrojenja:

(a)

postrojenja koja obrađuju samo sljedeći otpad:

i.

otpad iz točke (b) točke 31. članka 3.;

ii.

radioaktivni otpad;

iii.

otpad životinjskog podrijetla kako je utvrđeno Uredbom (EZ) br. 1774/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 3. listopada 2002. o utvrđivanju zdravstvenih pravila u pogledu nusproizvoda životinjskog podrijetla koji nisu namijenjeni prehrani ljudi (35);

iv.

otpad koji je nastao pri istraživanju i iskorištavanju izvora nafte i plina na postrojenjima na otvorenom moru koji se na tim postrojenjima spaljuje;

(b)

eksperimentalna postrojenja koja se koriste za istraživanje, razvoj i ispitivanje radi unaprjeđenja postupka spaljivanja i koja godišnje obrađuju manje od 50 tona otpada.

Članak 43.

Definicija ostatka

U smislu ovog poglavlja, „ostatak” znači svaki tekući ili kruti otpad koji je proizvelo postrojenje za spaljivanje otpada ili postrojenje za suspaljivanje otpada.

Članak 44.

Zahtjevi za izdavanje dozvole

Zahtjev za izdavanje dozvole za postrojenje za spaljivanje otpada ili postrojenje za suspaljivanje otpada obuhvaća opis mjera koje su predviđene kako bi jamčile ispunjavanje sljedećih zahtjeva:

(a)

postrojenje je projektirano, opremljeno i održavat će se i raditi tako da se ispune zahtjevi iz ovog poglavlja, vodeći računa o kategorijama otpada koji se spaljuje ili suspaljuje;

(b)

toplina stvorena tijekom postupka spaljivanja i suspaljivanja, oporabljuje se, koliko god je to izvedivo, s pomoću proizvodnje topline, pare ili energije,

(c)

ostaci će biti svedeni na najmanju mjeru po količini i štetnosti a, prema potrebi, i reciklirani;

(d)

odlaganje ostataka koji se ne mogu spriječiti, smanjiti ili reciklirati, provodi se u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i zakonodavstvom Unije.

Članak 45.

Uvjeti dozvole

1.   Dozvola obuhvaća sljedeće:

(a)

popis svih vrsta otpada koji se može obrađivati koristeći se barem vrste otpada iz Europskog popisa otpada koji je uspostavljen Odlukom 2000/532/EZ, ako je moguće, i, prema potrebi, sadrži podatke o količini svake vrste otpada;

(b)

ukupni kapacitet postrojenja za spaljivanje ili suspaljivanje otpada;

(c)

granične vrijednosti za emisije u zrak i vodu;

(d)

zahtjeve za pH, temperaturu i protok ispuštanja otpadne vode;

(e)

postupke i učestalost uzorkovanja i mjerenja koje treba koristiti kako bi se poštovali uvjeti postavljeni za praćenje emisije;

(f)

maksimalno dozvoljeno razdoblje svih tehnički neizbježnih prekida rada, poremećaja ili kvarova uređaja za pročišćavanje ili mjernih uređaja, tijekom kojih emisije u zrak i ispuštanje otpadne vode mogu prijeći propisane granične vrijednosti emisije.

2.   Osim zahtjeva iz stavka 1., dozvola koja je izdana postrojenju za spaljivanje otpada ili postrojenju za suspaljivanje otpada koje koristi opasni otpad, sadrži sljedeće:

(a)

popis količina različitih kategorija opasnog otpada koji se može obrađivati;

(b)

minimalne i maksimalne masene protoke tih opasnih otpada, njihove najniže i maksimalne kalorične vrijednosti i njihov maksimalni sadržaj polikloriranih bifenila, pentaklorfenola, klora, fluora, sumpora, teških metala i ostalih onečišćujućih tvari.

3.   Države članice mogu popisati kategorije otpada koji je potrebno uključiti u dozvolu a koji se može suspaljivati u određenim kategorijama postrojenja za suspaljivanje otpada.

4.   Nadležno tijelo periodično ponovno razmatra i prema potrebi ažurira uvjete dozvole.

Članak 46.

Kontrola emisija

1.   Otpadni plinovi iz postrojenja za spaljivanje otpada i postrojenja za suspaljivanje otpada kontrolirano se ispuštaju putem dimnjaka čija je visina izračunana na način da se zaštiti zdravlje ljudi i okoliš.

2.   Emisije u zrak iz postrojenja za spaljivanje otpada i postrojenja za suspaljivanje otpada ne smiju prekoračiti granične vrijednosti emisije koje su utvrđene u dijelu 3. i dijelu 4. Priloga VI. ili su određene u skladu s dijelom 4. tog Priloga.

Ako u postrojenju za suspaljivanje otpada udio toplinskog učinka izgaranja opasnog otpada u ukupnom toplinskom učinku nepokretnog izvora prelazi 40 % ili postrojenje suspaljuje neobrađeni miješani komunalni otpad, primjenjuju se granične vrijednosti emisije iz dijela 3. Priloga VI.

3.   Ispuštanje otpadne vode nastale pročišćavanjem otpadnih plinova u vodeni okoliš ograničava se čim više, a koncentracije onečišćujućih tvari ne smiju prekoračiti granične vrijednosti emisije iz dijela 5. Priloga VI.

4.   Granične se vrijednosti emisije primjenjuju na mjestu gdje se otpadne vode nastale pročišćavanjem otpadnih plinova ispuštaju iz postrojenja za spaljivanje otpada ili postrojenja za suspaljivanje otpada.

Ako se otpadne vode nastale pročišćavanjem otpadnih plinova obrađuju izvan postrojenja za spaljivanje otpada ili postrojenja za suspaljivanje otpada, u postrojenju za obradu koje je namijenjeno samo obradi te vrste otpadne vode, na mjestu gdje otpadne vode napuštaju postrojenje za obradu, primjenjuju se granične vrijednosti emisije iz dijela 5. Priloga VI. Ako se otpadna voda nastala pročišćavanjem otpadnih plinova obrađuje zajedno s ostalim izvorima otpadne vode, bilo na lokaciji ili izvan nje, operater vrši odgovarajuće izračune ravnoteže masa koristeći se rezultatima mjerenja iz točke 3. dijela 6. Priloga VI. kako bi odredio razine emisije u konačnom ispuštanju otpadne vode, koja se može pripisati otpadnoj vodi nastaloj pročišćavanjem otpadnih plinova.

Otpadna se voda ni pod kojim uvjetima se ne smije razrijeđivati u svrhu poštovanja graničnih vrijednosti emisije iz dijela 5. Priloga VI.

5.   Lokacije postrojenja za spaljivanje otpada i lokacije postrojenja za suspaljivanje otpada, uključujući i pripadajuće područje za skladištenje otpada, projektiraju se i koriste tako da se spriječi neovlašteno i slučajno ispuštanje bilo kakvih onečišćujućih tvari u tlo, površinsku vodu i podzemne vode.

Osigurava se skladišni kapacitet za otjecanje onečišćenih oborinskih voda s lokacije postrojenja za spaljivanje otpada ili postrojenja za suspaljivanje otpada ili za zagađenu vodu nastalu izlijevanjem ili pri gašenju vatre. Skladišni je kapacitet dovoljan kako bi osigurao da se takve vode, gdje je to potrebno, mogu ispitati i obraditi prije ispuštanja.

6.   Ne dovodeći u pitanje članak 50. stavak 4. točku (c), ako su prekoračene granične vrijednosti emisije, postrojenje za spaljivanje otpada ili postrojenje za suspaljivanje otpada ili pojedinačne peći koje su dio postrojenja za spaljivanje otpada ili postrojenja za suspaljivanje otpada, ni pod kojim uvjetima smije spaljivati otpad najviše 4 sata neprekidno od trenutka prekoračenja.

Ukupno trajanje rada u takvim uvjetima ne smije prelaziti 60 sati tijekom 1 godine.

Vremensko ograničenje iz drugog podstavka primjenjuje se na one peći koje su povezane s jednim pojedinačnim uređajem za pročišćavanje otpadnih plinova.

Članak 47.

Kvar

U slučaju kvara, operater što prije smanjuje rad ili prestaje s radom, sve do ponovnog uspostavljanja normalnog rada.

Članak 48.

Praćenje emisija

1.   Države članice osiguravaju da se praćenje emisija provodi u skladu s dijelom 6. i dijelom 7. Priloga VI.

2.   Ugradnja i rad automatskih mjernih sustava za kontinuirano mjerenje predmet je kontrole i godišnjih kontrolnih testova iz točke 1. dijela 6. Priloga VI.

3.   Nadležno tijelo utvrđuje lokaciju točaka uzorkovanja ili mjerenja koji se koriste za praćenje emisija.

4.   Svi rezultati praćenja evidentiraju se, obrađuju i prikazuju tako da nadležno tijelo može potvrditi poštovanje uvjeta rada i graničnih vrijednosti emisije koji su sadržani u dozvoli.

5.   Čim odgovarajuće mjerne tehnike budu dostupne unutar Unije, Komisija, pomoću delegiranih akata u skladu s člankom 76. i ovisno o uvjetima iz članaka 77. i 78., utvrđuje datum od kojeg se mora provoditi kontinuirano mjerenje emisija teških metala i dioksina te furana u zrak.

Članak 49.

Poštovanje graničnih vrijednosti emisije

Smatra se da se granične vrijednosti emisije za zrak i vodu poštuju ako su ispunjeni uvjeti iz dijela 8. Priloga VI.

Članak 50.

Uvjeti rada

1.   Postrojenja za spaljivanje otpada moraju postići takav stupanj izgaranja da se u šljaci i pepelu održava maseni sadržaj ukupnog organski vezanog ugljika manji od 3 % ili gubitak žarenjem manji od 5 % računajući na suhu tvar. Ako je potrebno, koriste se tehnike prethodne obrade otpada.

2.   Postrojenja za spaljivanje otpada konstruiraju se, opremaju i funkcioniraju tako da plin nastao spaljivanjem otpada, nakon posljednjeg ubrizgavanja zraka za izgaranje, na kontroliran i homogen način te čak i pod najnepovoljnijim uvjetima mora dostići temperaturu od najmanje 850 °C i na toj temeperaturi provesti najmanje dvije sekunde.

Postrojenja za suspaljivanje otpada konstruiraju se, opremaju, grade i funkcioniraju tako da plin nastao suspaljivanjem otpada na kontroliran i homogen način, te čak i pod najnepovoljnijim uvjetima, mora dostići temperaturu od najmanje 850 °C i na toj temeperaturi provesti najmanje dvije sekunde.

Ako se spaljuje ili suspaljuje opasni otpad s udjelom halogeniranih organskih tvari većim od 1 %, izraženim u obliku klora, temperatura potrebna kako bi se poštovali prvi i drugi podstavak iznosi najmanje 1 100 °C.

U postrojenjima za spaljivanje otpada, temperature iz prvog i trećeg podstavka mjere se uz unutarnju stijenku komore za izgaranje. Nadležno tijelo može odobriti mjerenja na drugom reprezentativnom mjestu komore za izgaranje.

3.   Svaka komora za izgaranje postrojenja za spaljivanje otpada mora biti opremljena najmanje jednim pomoćnim plamenikom. Taj se plamenik automatski uključuje kada temperatura otpadnih plinova nakon zadnjeg dovoda zraka za izgaranje padne ispod temperatura utvrđenih u stavku 2. Također se koristi za vrijeme radnji uključivanja i isključivanja, kako bi se osiguralo zadržavanje tih temperatura čitavo vrijeme tijekom tih radnji te sve dok se u komori za izgaranje nalazi neizgoreni otpad.

Pomoćni plamenik ne napaja se gorivom koje može uzrokovati emisije više od onih koje nastaju izgaranjem plinskog ulja kako je utvrđeno člankom 2. stavkom 2. Direktive Vijeća 1999/32/EZ od 26. travnja 1999. o smanjenju sadržaja sumpora u određenim tekućim gorivima (36), ukapljenom plinu ili prirodnom plinu.

4.   Postrojenja za spaljivanje otpada i postrojenja za suspaljivanje otpada moraju biti opremeljena automatskim sustavom za sprečavanje unosa otpada u ložište u sljedećim situacijama:

(a)

prilikom uključivanja, sve dok se ne postigne temperatura iz stavka 2. ovog članka ili temperatura određena u skladu s člankom 51. stavkom 1.;

(b)

kada temperatura padne ispod temperatura iz stavka 2. ovog članka ili temperatura određena u skladu s člankom 51. stavkom 1.;

(c)

uvijek kada kontinuirana mjerenja pokažu da je bilo koja granična vrijednost emisije prekoračena zbog poremećaja u radu ili kvara u sustavu obrade otpadnih plinova.

5.   Sva toplina koju proizvedu postrojenja za spaljivanje otpada ili postrojenja za suspaljivanje otpada oporablja se koliko god je to moguće.

6.   Infektivni otpad iz zdravstvenih ustanova unosi se direktno u ložište peći bez prethodnog miješanja s drugim kategorijama otpada i direktnog rukovanja njime.

7.   Države članice osiguravaju da postrojenjem za spaljivanje otpada i postrojenjem za suspaljivanje otpada rukovodi i njegov rad nadzire fizička osoba koja je nadležna za upravljanje postrojenjem.

Članak 51.

Odobrenje promjene uvjeta rada

1.   Nadležno tijelo može odobriti uvjete koji se razlikuju od onih iz članka 50. stavaka 1., 2. i 3. i, s obzirom na temperaturu, stavka 4. tog članka i koji su navedeni u dozvoli za određene kategorije otpada ili za određene termičke postupke, pod uvjetom da su ispunjeni ostali zahtjevi ovog Poglavlja. Države članice mogu donijeti pravila kojima se uređuju ova odobrenja.

2.   Za postrojenja za spaljivanje otpada, promjena uvjeta rada ne smije uzrokovati veće ostatke ili ostatke s većim sadržajem organskih onečišćujućih tvari u usporedbi s onim ostacima koji se mogu očekivati u skladu s uvjetima iz članka 50. stavaka 1., 2. i 3.

3.   Emisije ukupnog organskog ugljika i ugljikovog monoksida iz postrojenja za suspaljivanje otpada, ovlaštenih za promjenu uvjeta rada u skladu sa stavkom 1., također moraju poštovati granične vrijednosti emisije iz dijela 3. Priloga VI.

Emisije ukupnog organskog ugljika iz kotlova u sklopu postrojenja za suspaljivanje otpada iz industrije celuloze i papira na mjestu proizvodnje koje je radilo i imalo dozvolu prije 28. prosinca 2002. te koje je ovlašteno za promjenu uvjeta rada u skladu sa stavkom 1., također mora poštovati granične vrijednosti emisije iz dijela 3. Priloga VI.

4.   Države članice Komisiji dostavljaju sve uvjete rada odobrene na temelju stavaka 1., 2. i 3. i rezultata ovjera koje čine dio podataka dostavljenih u skladu sa zahtjevima izvješćivanja iz članka 72.

Članak 52.

Isporuka i prihvat otpada

1.   Operater koji upravlja radom postrojenja za spaljivanje otpada ili postrojenja za suspaljivanje otpada poduzima sve potrebne mjere opreza vezane za isporuku i prihvat otpada, kako bi spriječio ili što je moguće više ograničio onečišćenje zraka, tla, površinskih i podzemnih voda, kao i ostale negativne učinke na okoliš, neugodne mirise i buku, i izravne rizike za zdravlje ljudi.

2.   Operater utvrđuje masu svake vrste otpada, ako je moguće u skladu s Europskim popisom otpada iz Odluke 2000/532/EZ, prije prihvata otpada u postrojenju za spaljivanje otpada ili u postrojenju za suspaljivanje otpada.

3.   Prije prihvata opasnog otpada u postrojenju za spaljivanje otpada ili u postrojenju za suspaljivanje otpada, operater prikuplja potrebne podatke o otpadu u smislu provjere poštovanja uvjeta dozvole iz članka 45. stavka 2.

Ti podaci sadržavaju sljedeće:

(a)

sve administrativne podatke o nastajanju otpada, koji su sadržani u dokumentima iz stavka 4. točke (a);

(b)

fizički i, koliko je god izvedivo, kemijski sastav otpada i sve druge podatke potrebne za procjenu njegove prikladnosti za planirani postupak spaljivanja;

(c)

opasne karakteristike otpada, tvari s kojima se ne smije miješati i mjere opreza koje treba poduzeti prilikom rukovanja otpadom.

4.   Prije prihvata opasnog otpada u postrojenju za spaljivanje otpada ili u postrojenju za suspaljivanje otpada, operater provodi barem sljedeće postupke:

(a)

provjeru dokumenata koje zahtijeva Direktiva 2008/98/EZ i, prema potrebi, onih koje zahtijeva Uredba (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o pošiljkama otpada (37), te zakonodavstvo o prijevozu opasnih roba;

(b)

uzimanje reprezentativnih uzoraka, osim ako to nije neprikladno, po mogućnosti prije istovara kako bi se provođenjem kontrola provjerila usklađenost s podacima iz stavka 3. i omogućilo nadležnim tijelima da utvrde prirodu obrađenog otpada.

Uzorci iz točke (b) čuvaju se najmanje 1 mjesec nakon spaljivanja ili suspaljivanja predmetnog otpada.

5.   Nadležno tijelo može odobriti izuzeća od stavaka 2., 3. i 4. postrojenjima za spaljivanje otpada ili postrojenjima za suspaljivanje otpada, koja su dio postrojenja obuhvaćenog poglavljem II. i spaljuju ili suspaljuju samo otpad koji je nastao unutar tog postrojenja.

Članak 53.

Ostaci

1.   Količina i štetnost ostataka moraju se smanjiti na najmanju moguću mjeru. Ostaci se, prema potrebi, recikliraju izravno u postrojenju ili izvan njega.

2.   Prijevoz i privremeno skladištenje suhih ostataka u obliku krutih čestica obavljaju se tako da se spriječi rasipanje tih ostataka u okoliš.

3.   Prije određivanja ruta za odlaganje ili recikliranje ostataka provode se odgovarajuća ispitivanja kako bi se utvrdile fizičke i kemijske karakteristike i onečišćujući potencijal ostataka. Ta se ispitivanja odnose na ukupni sadržaj vodotopljivih frakcija i frakcija vodotopljivih teških metala.

Članak 54.

Značajna promjena

Promjena rada postrojenja za spaljivanje otpada ili postrojenja za suspaljivanje otpada, koje obrađuje samo neopasni otpad, u postrojenje koje je obuhvaćeno poglavljem II., koje uključuje spaljivanje ili suspaljivanje opasnog otpada, smatra se značajnom promjenom.

Članak 55.

Izvješćivanje i obavješćivanje javnosti o postrojenjima za spaljivanje otpada i postrojenjima za suspaljivanje otpada

1.   Zahtjevi za izdavanjem nove dozvole za postrojenja za spaljivanje otpada ili postrojenja za suspaljivanje otpada dostupni su javnosti na jednoj ili više lokacija u odgovarajućem vremenskom razdoblju, kako bi se javnosti omogućilo stavljanje primjedaba na zahtjeve prije nego što nadležno tijelo donese odluku. Ta odluka, uključujući barem kopiju dozvole, i sva naknadna ažuriranja, također mora biti dostupna javnosti.

2.   Za postrojenja za spaljivanje otpada ili postrojenja za suspaljivanje otpada nazivnog kapaciteta od 2 ili više tona na sat, izvješće iz članka 72. obuhvaća i podatke o radu i praćenju postrojenja i uzima u obzir obavljanje postupka spaljivanja ili suspaljivanja i razinu emisija u zrak i vodu u usporedbi s graničnim vrijednostima emisije. Ti su podaci dostupni javnosti.

3.   Nadležno tijelo sastavlja popis postrojenja za spaljivanje otpada ili postrojenja za suspaljivanje otpada nazivnog kapaciteta manjeg od 2 tone na sat i stavlja ga na uvid javnosti.

POGLAVLJE V.

POSEBNE ODREDBE ZA POSTROJENJA I AKTIVNOSTI KOJI SE KORISTE ORGANSKIM OTAPALIMA

Članak 56.

Područje primjene

Ovo se poglavlje odnosi na aktivnosti koje su navedene u dijelu 1. Priloga VII. i, gdje je primjenjivo, koje dostižu pragove potrošnje iz dijela 2. tog Priloga.

Članak 57.

Definicije

U smislu ovog poglavlja, vrijede sljedeće definicije:

(1)

„postojeće postrojenje” znači postrojenje u pogonu na dan 29. ožujka 1999. ili kojem je odobrena dozvola, ili je registrirano prije 1. travnja 2001., ili je operater koji njime upravlja podnio potpuni zahtjev za dozvolu prije 1. travnja 2001., pod uvjetom da je to postrojenje pušteno u rad najkasnije 1. travnja 2002.;

(2)

„otpadni plinovi” znači konačno plinovito ispuštanje koje sadrži hlapljive organske spojeve ili druge onečišćujuće tvari iz dimnjaka ili opreme za smanjivanje emisije u zrak;

(3)

„fugitivne emisije” znači sve emisije hlapljivih organskih spojeva u zrak, tlo i vodu, koje se ne nalaze u otpadnim plinovima, kao i otapala koja se nalaze u bilo kojem proizvodu, osim ako nije drukčije navedeno u dijelu 2. Priloga VII.;

(4)

„ukupne emisije” znači zbroj fugitivnih emisija i emisija u otpadnim plinovima;

(5)

„pripravak” znači pripravak iz članka 3. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) te osnivanju Europske agencije za kemikalije (38),

(6)

„ljepilo (adheziv)” znači svaki pripravak, uključujući sva organska otapala ili pripravke koji sadrže organska otapala potrebna za njihovo pravilno nanošenje koji se koristi za spajanje pojedinih dijelova proizvoda;

(7)

„tiskarska boja (tinta)” znači pripravak, uključujući sva organska otapala ili pripravke koji sadrže organska otapala potrebna za njihovo pravilno nanošenje koji se koristi u tiskarskoj industriji za preslikavanje teksta ili slika na površinu;

(8)

„lak” znači prozirni premaz;

(9)

„potrošnja” znači ukupni unos organskih otapala u postrojenje u kalendarskoj godini, ili u bilo kojem 12-mjesečnom razdoblju, od kojeg se oduzimaju svi hlapljivi organski spojevi koji se regeneriraju za ponovnu uporabu;

(10)

„unos” znači količina organskih otapala i njihova količina u pripravcima koji se koriste prilikom obavljanja aktivnosti, uključujući i otapala koja su reciklirana unutar i izvan postrojenja te koja se broje svaki put kad se koriste radi obavljanja aktivnosti;

(11)

„ponovna uporaba” znači uporaba organskih otapala oporabljenih iz postrojenja za bilo koju tehničku ili komercijalnu namjenu, uključujući i korištenje kao gorivo, ali isključujući krajnje odlaganje tako oporabljenog organskog otapala kao otpada;

(12)

„kontrolirani uvjeti” znači uvjeti u kojima postrojenje radi tako da se hlapljivi organski spojevi, koji se oslobađaju uslijed aktivnosti, skupljaju i ispuštaju na kontroliran način kroz dimnjak ili opremu za smanjivanje emisija, pa stoga nisu u potpunosti fugitivni;

(13)

„uključivanje i isključivanje” znači postupak kojim se neka aktivnost, oprema ili spremnik pokreće ili zaustavlja, odnosno dovodi u stanje rada ili mirovanja; promjenljivi uvjeti rada u pojedinim fazama rada postrojenja ne smatraju se uključivanjem i isključivanjem.

Članak 58.

Zamjena opasnih tvari

Tvari ili pripravci kojima je zbog sadržaja hlapljivih organskih spojeva svrstanih u kancerogene, mutagene ili toksične za reprodukciju na temelju Uredbe (EZ) br. 1272/2008, dodijeljena ili moraju nositi oznaku upozorenja H340, H350, H350i, H360D ili H360F, zamjenjuju se, u što većoj mjeri i čim prije, manje štetnim tvarima ili pripravcima.

Članak 59.

Kontrola emisija

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da svako postrojenje poštuje jedno od sljedećeg:

(a)

emisija hlapljivih organskih spojeva iz postrojenja ne prelazi granične vrijednosti emisije u otpadnim plinovima i granične vrijednosti fugitivne emisije, ili granične vrijednosti ukupne emisije, i ispunjava ostale zahtjeve iz dijela 2. i 3. Priloga VII.;

(b)

zahtjeve sheme smanjivanja iz dijela 5. Priloga VII., pod uvjetom da je postignuto jednako smanjenje emisije u usporedbi s onim koje je postignuto primjenom graničnih vrijednosti emisije iz točke (a).

Države članice u skladu s člankom 72. stavkom 1. izvješćuju Komisiju o napretku u postizanju jednakog smanjenja emisije iz točke (b).

2.   Odstupajući od odredaba stavka 1. točke (a), ako operater dokaže nadležnom tijelu da za neko postrojenje tehnički i ekonomski nije izvedivo postizanje granične vrijednosti emisije za fugitivne emisije, nadležno tijelo može dozvoliti da emisije pređu tu graničnu vrijednost emisije, pod uvjetom da se ne očekuju značajni rizici za zdravlje ljudi i okoliš te da operater nadležnom tijelu dokaže da su korištene najbolje raspoložive tehnike.

3.   Odstupajući od odredaba stavka 1., za aktivnosti premazivanja obuhvaćene stavkom 8. tablice u dijelu 2. Priloga VII., koje se ne mogu obaviti u kontroliranim uvjetima, nadležno tijelo može dozvoliti da emisije postrojenja ne poštuju zahtjeve iz tog stavka ako operater nadležnom tijelu dokaže da takvo poštovanje nije tehnički i ekonomski izvedivo te da su korištene najbolje raspoložive tehnike.

4.   Države članice izvješćuju Komisiju o izuzećima iz stavaka 2. i 3. ovog članka u skladu s člankom 72. stavkom 2.

5.   Emisije hlapljivih organskih spojeva kojima je dodijeljena ili moraju nositi oznaku upozorenja H340, H350, H350i, H360D ili H360F, ili halogenirani hlapljivi organski spojevi kojima je dodijeljena ili moraju nositi oznaku upozorenja H341 ili H351 nadziru se u kontroliranim uvjetima koliko god je to tehnički i ekonomski izvedivo, kako bi se zaštitilo zdravlje ljudi i okoliš, i ne smiju prekoračiti relevantne granične vrijednosti emisije iz dijela 4. Priloga VII.

6.   Postrojenja u kojima se provode dvije ili više aktivnosti, od kojih svaka prelazi pragove iz dijela 2. Priloga VII.:

(a)

što se tiče tvari iz stavka 5., ispunjavaju zahtjeve tog stavka za svaku aktivnost pojedinačno;

(b)

što se tiče ostalih tvari, ili:

i.

ispunjavaju zahtjeve stavka 1. za svaku aktivnost pojedinačno; ili

ii.

ukupne emisije hlapljivih organskih spojeva ne prelaze one emisije koje bi bile postignute da je primijenjena podtočka i.

7.   Poduzimaju se sve odgovarajuće mjere opreza kako bi se smanjile na minimum emisije hlapljivih organskih spojeva prilikom uključivanja i isključivanja.

Članak 60.

Praćenje emisija

Države članice, bilo navođenjem u uvjetima dozvole ili općim obvezujućim pravilima, osiguravaju da se mjerenja emisija provode u skladu s dijelom 6. Priloga VII.

Članak 61.

Poštovanje graničnih vrijednosti emisije

Smatra se da se granične vrijednosti emisije u otpadnim plinovima poštuju ako su ispunjeni uvjeti iz dijela 8. Priloga VII.

Članak 62.

Izvješćivanje o poštovanju

Operater, na zahtjev, nadležnom tijelu dostavlja podatke koji mu omogućuju provjeru poštovanja jednog od sljedećeg:

(a)

graničnih vrijednosti emisije u otpadnim plinovima, graničnih vrijednosti fugitivnih emisija i graničnih vrijednosti ukupnih emisija;

(b)

zahtjeva sheme smanjivanja iz dijela 5. Priloga VII.;

(c)

odstupanja koja su odobrena u skladu s člankom 59. stavcima 2. i 3.

To može obuhvaćati i plan postupanja s otapalima koji služi za izradu godišnje bilance emisija pripremljen u skladu s dijelom 7. Priloga VII.

Članak 63.

Značajna promjena (rekonstrukcija) postojećih postrojenja

1.   Promjena maksimalnog unosa mase organskih otapala u postrojenje izraženog kao dnevni prosjek ako postrojenje radi projektiranim kapacitetom, osim prilikom uključivanja i isključivanja i održavanja opreme, smatra se značajnom ako dovodi do povećanja emisija hlapljivih organskih spojeva za više od:

(a)

25 % za postrojenja u kojima se obavljaju aktivnosti s pragom potrošnje otapala nižim od aktivnosti 1., 3., 4., 5., 8., 10., 13., 16. ili 17. tablice u dijelu 2. Priloga VII. ili ostale aktivnosti iz dijela 2. Priloga VII. te čija je godišnja potrošnja otapala manja od 10 tona;

(b)

10 % za sva druga postrojenja.

2.   Ako se na postojećem postrojenju provodi značajna promjena ili je obuhvaćeno područjem primjene ove Direktive prvi put nakon značajne promjene, taj dio postrojenja na kojem se provodi značajna promjena smatra se ili novim postrojenjem ili postojećim postrojenjem, pod uvjetom da ukupne emisije čitavog postrojenja ne prelaze one emisije do kojih bi došlo da je značajno promijenjeni dio tretiran kao novo postrojenje.

3.   U slučaju značajne promjene, nadležno tijelo provjerava usklađenost postrojenja sa zahtjevima ove Direktive.

Članak 64.

Razmjena podataka o zamjeni organskih otapala

Komisija organizira razmjenu podataka s državama članicama, predmetnim industrijama i nevladinim organizacijama koje promiču zaštitu okoliša, o korištenju organskih otapala i njihovim potencijalnim zamjenama i tehnikama koje imaju najmanje potencijalne učinke na zrak, vodu, tlo, ekosustave i zdravlje ljudi.

Razmjena podataka organizira se o svim sljedećim stavkama:

(a)

prikladnosti za uporabu;

(b)

potencijalnim učincima na zdravlje ljudi, osobito kod profesionalne izloženosti;

(c)

potencijalnim učincima na okoliš;

(d)

gospodarskim posljedicama, osobito troškovima i koristima dostupnih opcija.

Članak 65.

Pristup podacima

1.   Javnosti se stavlja na raspolaganje odluka nadležnog tijela, uključujući barem kopiju dozvole i sva naknadna ažuriranja.

Javnosti se stavljaju na raspolaganje opća obvezujuća pravila primjenjiva na postrojenja i popis postrojenja na koja se odnosi obveza posjedovanja dozvole i registracije.

2.   Javnosti se stavljaju na raspolaganje rezultati praćenja emisija koji se zahtjevaju u okviru članka 60. i koje posjeduje nadležno tijelo.

3.   Primjenjuju se stavci 1. i 2. ovog članka, podložno ograničenjima iz članka 4. stavaka 1. i 2. Direktive 2003/4/EZ.

POGLAVLJE VI.

POSEBNE ODREDBE ZA POSTROJENJA KOJA PROIZVODE TITAN-DIOKSID

Članak 66.

Područje primjene

Ovo se poglavlje primjenjuje na postrojenja koja proizvode titan-dioksid.

Članak 67.

Zabrana odlaganja otpada

Države članice zabranjuju odlaganja sljedećeg otpada u bilo koju vodu, more ili ocean:

(a)

kruti otpad;

(b)

matične otopine nastale filtracijom nakon hidrolize otopine titanil sulfata iz postrojenja koje primjenjuje sulfatni postupak; uključujući kiseli otpad povezan s takvim otopinama koji sadrži ukupno više od 0,5 % slobodne sumporne kiseline i različitih teških metala te uključujući takve matične otopine koje su razrjeđivane kako bi sadržavale 0,5 % ili manje slobodne sumporne kiseline;

(c)

otpad iz postrojenja koja primjenjuju postupak dobivanja klorida koji sadrži više od 0,5 % slobodne hidrokloridne kiseline i različitih teških metala, uključujući i takav otpad koji je razrjeđivan kako bi sadržavao 0,5 % ili manje slobodne hidrokloridne kiseline;

(d)

filtracijske soli, muljevi i tekući otpad nastali obradom (koncentracijom ili neutralizacijom) otpada iz točaka (b) i (c) te koji sadrže različite teške metale, ali ne uključujući neutralizirani i flitrirani ili procijeđeni otpad koji sadrži samo tragove teških metala i koji, prije bilo kakvog razrjeđivanja, ima pH vrijednost iznad 5,5.

Članak 68.

Kontrola emisija u vodu

Emisije iz postrojenja u vodu ne smiju prekoračiti granične vrijednosti emisije iz dijela 1. Priloga VIII.

Članak 69.

Sprečavanje i kontrola emisija u zrak

1.   Emisije kapljica kiseline iz postrojenja moraju se sprječavati.

2.   Emisije u zrak iz postrojenja ne smiju prekoračiti granične vrijednosti emisije iz dijela 2. Priloga VIII.

Članak 70.

Praćenje emisija

1.   Države članice osiguravaju praćenje emisija u vodu kako bi nadležnom tijelu omogućile provjeru poštovanja uvjeta dozvole i članka 68.

2.   Države članice osiguravaju praćenje emisija u zrak kako bi nadležnom tijelu omogućile provjeru poštovanja uvjeta dozvole i članka 69. Takvo praćenje obuhvaća barem praćenje emisija iz dijela 3. Priloga VIII.

3.   Praćenje se provodi u skladu s normama Europskog odbora za normizaciju (CEN) ili, ako CEN norme nisu dostupne, s ISO, nacionalnim ili drugim međunarodnim normama koje osiguravaju dobivanje podataka jednake znanstvene kvalitete.

POGLAVLJE VII.

ODBOR, PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 71.

Nadležna tijela

Države članice određuju nadležna tijela zadužena za provođenje obveza proizašlih iz ove Direktive.

Članak 72.

Izvješćivanje od strane država članica

1.   Države članice osiguravaju da su Komisiji dostupni svi podaci o provedbi ove Direktive, o reprezentativnim podacima o emisijama i ostalim oblicima onečišćenja, o graničnim vrijednostima emisije, o primjeni najboljih raspoloživih tehnika u skladu s člancima 14. i 15., osobito o odobravanju izuzeća u skladu s člankom 15. stavkom 4., te o napretku ostvarenom u vezi s razvojem i primjenom tehnika u nastajanju u skladu s člankom 27. Države članice osiguravaju dostupnost podataka u elektroničkom obliku.

2.   Vrsta, oblik i učestalost podataka koji trebaju biti dostupni u skladu sa stavkom 1. utvrđuju se u skladu s regulatornim postupkom iz članka 75. stavka 2. To uključuje određivanje posebnih aktivnosti i onečišćujućih tvari za koje su dostupni podaci iz stavka 1.

3.   Za sve uređaje za loženje obuhvaćene poglavljem III. ove Direktive, države članice od 1. siječnja 2016. sastavljaju godišnji inventar sumporovog dioksida, dušikovih oksida i emisija krutih čestica i unosa energije.

Vodeći računa o pravilima akumulacije iz članka 29., nadležno tijelo za svaki uređaj za loženje prikuplja sljedeće podatke:

(a)

ukupna ulazna toplinska snaga (MW) uređaja za loženje;

(b)

vrsta uređaja za loženje: kotao, plinska turbina, plinski motor, dizelski motor, drugo (navesti vrstu);

(c)

datum početka rada uređaja za loženje;

(d)

ukupne godišnje emisije (tone na godinu) sumporovog dioksida, dušikovih oksida i prašine (kao ukupne krute čestice);

(e)

broj radnih sati uređaja za loženje;

(f)

ukupni godišnji unos energije, povezan s neto kaloričnom vrijednosti (TJ godišnje), rastavljen na sljedeće kategorije otpada: ugljen, lignit, biomasa, treset, druga kruta goriva (navesti vrstu), tekuća goriva, prirodni plin, drugi plinovi (navesti vrstu).

Komisiji se na zahtjev stavljaju na raspolaganje godišnji podaci o pojedinačnim postrojenjima koji su sadržani u tim popisima.

Sažetak popisa stavlja se na raspolaganje Komisiji svake 3 godine u roku od 12 mjeseci od završetka predmetnog trogodišnjeg razdoblja. Ovaj sažetak pokazuje odvojene podatke o uređajima za loženje unutar rafinerija.

Komisija stavlja na uvid državama članicama i javnosti sažetak usporedbe i ocjene tih popisa u skladu s Direktivom 2003/4/EZ, u roku od 24 mjeseca od kraja predmetnog trogodišnjeg razdoblja.

4.   Države članice od 1. siječnja 2016. jednom godišnje Komisiji dostavljaju izvješće o sljedećim podacima:

(a)

za uređaje za loženje na koje se primjenjuje članak 31., sadržaj sumpora u korištenom domaćem krutom gorivu i postignutu stopu odsumporavanja izraženo u mjesečnom prosjeku za svaki mjesec. Za prvu godinu u kojoj se primjenjuje članak 31., izvješćuje se i o tehničkoj opravdanosti nemogućnosti poštovanja graničnih vrijednosti emisije iz članka 30. stavaka 2. i 3.; i

(b)

za uređaje za loženje koji ne rade više od 1 500 radnih sati godišnje, izraženo kao petogodišnji pomični prosjek, broj radnih sati godišnje.

Članak 73.

Preispitivanje

1.   Do 7. siječnja 2016. i svake 3 godine nakon toga, Komisija Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja izvješće u kojem preispituje provedbu ove Direktive na temelju podataka iz članka 72.

To izvješće sadrži procjenu potreba za djelovanjem Unije putem donošenja ili ažuriranja, na razini čitave Unije, minimalnih zahtjeva za granične vrijednosti emisije i za pravila o praćenju i poštovanju, za aktivnosti unutar opsega zaključaka o NRT-u koji su usvojeni u prethodnom trogodišnjem razdoblju, na temelju sljedećih kriterija:

(a)

utjecaja predmetnih aktivnosti na okoliš u cjelini; i

(b)

stanja provedbe najboljih raspoloživih tehnika za predmetne aktivnosti.

Ta procjena uzima u obzir mišljenje foruma iz članka 13. stavka 4.

Smatra se da poglavlje III. i Prilog V. ovoj Direktivi predstavljaju minimalne zahtjeve na području cijele Unije kad se radi o velikim uređajima za loženje.

Izvješće je popraćeno zakonodavnim prijedlogom gdje je to primjereno. Ako se procjenom iz drugog podstavka utvrdi da postoji takva potreba, zakonodavni prijedlog uključuje odredbe kojima se utvrđuju ili ažuriraju, na području čitave Unije, minimalni zahtjevi za granične vrijednosti emisije i za pravila o praćenju i procjeni poštovanja za predmetne aktivnosti.

2.   Komisija do 31. prosinca 2012. preispituje potrebu za kontrolom emisija nastalih:

(a)

izgaranjem goriva u postrojenjima ukupne nazivne ulazne toplinske snage ispod 50 MW;

(b)

intenzivnim uzgojem stoke; i

(c)

rasipanjem gnojiva.

Komisija dostavlja izvješće o rezultatima tog preispitivanja Europskom parlamentu i Vijeću, prema potrebi popraćeno zakonodavnim prijedlogom.

3.   Komisija do 31. prosinca 2011. izvješćuje Europski parlament i Vijeće o utvrđivanju, u Prilogu I.:

(a)

različitih pragova kapaciteta za uzgoj različitih vrsta peradi, uključujući i poseban slučaj prepelica;

(b)

pragova kapaciteta za istovremeni uzgoj različitih vrsta životinja unutar istog postrojenja.

Komisija dostavlja izvješće o rezultatima tog preispitivanja Europskom parlamentu i Vijeću, prema potrebi popraćeno zakonodavnim prijedlogom.

Članak 74.

Izmjene priloga

Kako bi omogućila prilagođivanje odredaba ove Direktive znanstvenom i tehničkom napretku na temelju najboljih raspoloživih tehnika, Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 76. te, ovisno o uvjetima iz članaka 77. i 78. s obzirom na prilagodbu dijela 3. i 4. Priloga V., dijela 2., 6., dijela 7. i 8. Priloga VI. i dijela 5., 6., 7. i 8. Priloga VII., takvom znanstvenom i tehničkom napretku.

Članak 75.

Odborski postupak

1.   Komisiji pomaže odbor.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Razdoblje iz članka 5. stavka 6. Odluke 1999/468/EZ iznosi 3 mjeseca.

Članak 76.

Izvršavanje prijenosa ovlasti

1.   Komisija se ovlašćuje za donošenje delegiranih akata iz članka 48. stavka 5. i članka 74. na razdoblje od 5 godina, od 6. siječnja 2011. Komisija sastavlja izvješće s obzirom na delegiranu ovlast, najkasnije 6 mjeseci prije isteka petogodišnjeg razdoblja. Prijenos ovlasti automatski se produžuje na razdoblje jednakog trajanja, osim ako ga Europski parlament ili Vijeće ne opozovu u skladu s člankom 77.

2.   Čim donese delegirani akt, Komisija o tome istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

3.   Komisija se ovlašćuje za donošenje delegiranih akata pod uvjetima iz članaka 77. i 78.

Članak 77.

Opoziv prijenosa ovlasti

1.   Europski parlament ili Vijeće mogu u svako doba opozvati prijenos ovlasti iz članka 48. stavka 5. i članka 74.

2.   Institucija koja je započela interni postupak za odlučivanje hoće li opozvati prijenos ovlasti nastoji u razumnom roku prije donošenja konačne odluke obavijestiti drugu instituciju i Komisiju, navodeći prenesenu ovlast koja bi mogla biti predmetom opoziva te moguće razloge za opoziv.

3.   Odlukom o opozivu ukida se prijenos ovlasti naveden u toj odluci. Odluka stupa na snagu odmah ili na neki kasniji datum naveden u njoj. Ona ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi. Objavljuje se u Službenom listu Europske unije.

Članak 78.

Primjedbe na delegirane akte

1.   Europski parlament i Vijeće mogu u roku od 2 mjeseca od datuma obavješćivanja uputiti primjedbe na delegirani akt.

Na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća, taj se rok produžuje za 2 mjeseca.

2.   Ako po isteku roka iz stavka 1. ni Europski parlament ni Vijeće nisu uputili primjedbe na delegirani akt, on se objavljuje u Službenom listu Europske unije i stupa na snagu na datum koji je u njemu naveden.

Delegirani se akt može objaviti u Službenom listu Europske unije i stupiti na snagu prije isteka tog roka ako su i Europski parlament i Vijeće Komisiju obavijestili o svojoj namjeri da ne upućuju primjedbe.

3.   Ako Europski parlament ili Vijeće upute primjedbe na delegirani akt u roku iz stavka 1., on ne stupa na snagu. Institucija koja je uputila primjedbe navodi razloge za svoje primjedbe na delegirani akt.

Članak 79.

Sankcije

Države članice određuju sankcije koje se primjenjuju na kršenje nacionalnih odredaba donesenih u skladu s ovom Direktivom. Tako određene sankcije su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice Komisiju obavješćuju o tim odredbama do 7. siječnja 2013. te je bez odgađanja obavješćuju i o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

Članak 80.

Prenošenje

1.   Države članice donose zakone i ostale propise potrebne za usklađivanje s člankom 2., člankom 3. točkama (8), (11) do (15), (18) do (23), (26) do (30), (34) do (38) i (41), člankom 4. stavcima 2. i 3., člancima 7., 8. i 10., člankom 11. točkama (e) i (h), člankom 12. stavkom 1. točkama (e) i (h), člankom 13. stavkom 7., člankom 14. stavkom 1. točkom (c) podtočkom ii., člankom 14. stavkom 1. točkama (d), (e), (f) i (h), člankom 14. stavcima 2. do 7., člankom 15. stavcima 2. do 5., člancima 16., 17. i 19., člankom 21. stavcima 2. do 5., člancima 22., 23., 24., 27., 28. i 29., člankom 30. stavcima 1., 2., 3., 4., 7. i 8., člancima 31., 32., 33., 34., 35., 36., 38. i 39., člankom 40. stavcima 2. i 3., člancima 42. i 43., člankom 45. stavkom 1., člankom 58., člankom 59. stavkom 5., člankom 63., člankom 65. stavkom 3., člancima 69., 70., 71., 72. i 79., te s prvim podstavkom i točkama 1.1., 1.4., 2.5.(b), 3.1., 4., 5., 6.1.(c), 6.4.(b), 6.10. i 6.11. Priloga I., Prilogom II., točkom 12. Priloga III., Prilogom V., točkom (b) dijela 1., točkama 2.2., 2.4., 3.1. i 3.2. dijela 4., točkama 2.5. i 2.6. dijela 6. i točkom 1.1.(d) dijela 8. Priloga VI., točkom 2. dijela 4., točkom 1. dijela 5., točkom 3. dijela 7. Priloga VII., točkama 1. i 2.(c) dijela 1., točkama 2. i 3. dijela 2. i dijela 3. Priloga VIII. do 7. siječnja 2013.

Države članice te mjere primjenjuju od istog datuma.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 81.

Stavljanje izvan snage

1.   Direktive 78/176/EEZ, 82/883/EEZ, 92/112/EEZ, 1999/13/EZ, 2000/76/EZ i 2008/1/EZ kako su izmjenjene aktima iz Priloga IX. dijela A., stavljaju se izvan snage s učinkom od 7. siječnja 2014. ne dovodeći u pitanje obveze država članica u vezi s vremenskim ograničenjima za prijenos u nacionalno zakonodavstvo i primjenu direktiva iz Priloga IX. dijela B.

2.   Direktiva 2001/80/EZ kako je izmijenjena aktima iz Priloga IX. dijela A., stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2016. ne dovodeći u pitanje obveze država članica u vezi s vremenskim ograničenjima za prijenos u nacionalno zakonodavstvo i primjenu Direktiva iz Priloga IX. dijela B.

3.   Upućivanje na Direktive stavljene izvan snage tumači se kao upućivanje na ovu Direktivu i čita se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga X.

Članak 82.

Prijelazne odredbe

1.   U vezi s postrojenjima koja obavljaju aktivnosti iz Priloga I. točke 1.1. za aktivnosti ukupne ulazne toplinske snage iznad 50 MW, točaka 1.2. i 1.3, točke 1.4.(a), točaka 2.1. do 2.6, točaka 3.1. do 3.5., točaka 4.1. do 4.6. za aktivnosti koje se odnose na kemijsku obradu, točaka 5.1. i 5.2. za aktivnosti obuhvaćene Direktivom 2008/1/EZ, točke 5.3. (a) i. i ii., točke 5.4., točke 6.1.(a) i (b), točaka 6.2. i 6.3., točke 6.4.(a), točke 6.4.(b) za aktivnosti obuhvaćene Direktivom 2008/1/EZ, točke 6.4.(c) i točaka 6.5. do 6.9., koja su u pogonu i posjeduju dozvolu prije 7. siječnja 2013. ili čiji su operateri podnijeli potpuni zahtjev za dozvolu prije tog datuma, pod uvjetom da su ta postrojenja puštena u rad najkasnije 7. siječnja 2014., države članice primjenjuju zakone i ostale propise donesene u skladu s člankom 80. stavkom 1. od 7. siječnja 2014., osim poglavlja III. i Priloga V.

2.   U vezi s postrojenjima koja obavljaju aktivnosti iz Priloga I. točke 1.1. za aktivnosti ukupne nazivne ulazne toplinske snage 50 MW, točke 1.4.(b), točaka 4.1. do 4.6. za aktivnosti koje se odnose na proizvodnju biološkom obradom, točaka 5.1. i 5.2. za aktivnosti koje nisu obuhvaćene Direktivom 2008/1/EZ, točke 5.3.(a) podtočke od iii. do v., točke 5.3.(b), točaka 5.5. i 5.6., točke 6.1.(c), točke 6.4.(b) za aktivnosti koje nisu obuhvaćene Direktivom 2008/1/EZ i točaka 6.10. i 6.11., koja su u pogonu prije 7. siječnja 2013., države članice primjenjuju zakone i ostale propise donesene u skladu s ovom Direktivom od 7. srpnja 2015., osim poglavlja III. i IV. i Priloga V. i VI.

3.   U vezi s uređajima za loženje iz članka 30. stavka 2., države članice od 1. siječnja 2016. primjenjuju zakone i ostale propise donesene u skladu s člankom 80. stavkom 1., kako bi se uskladile s poglavljem III. i Prilogom V.

4.   U vezi s uređajima za loženje iz članka 30. stavka 3., države članice od 7. siječnja 2013. više ne primjenjuju Direktivu 2001/80/EZ.

5.   U vezi s uređajima za loženje koji suspaljuju otpad, točka 3.1. dijela 4. Priloga VI. primjenjuje se do:

(a)

31. prosinca 2015. za uređaje za loženje iz članka 30. stavka 2.;

(b)

6. siječnja 2013. za uređaje za loženje iz članka 30. stavka 3.

6.   Točka 3.2. dijela 4. Priloga VI. primjenjuje se u vezi s uređajima za loženje koji suspaljuju otpad, od:

(a)

1. siječnja 2016. za uređaje za loženje iz članka 30. stavka 2.;

(b)

7. siječnja 2013. za uređaje za loženje iz članka 30. stavka 3.

7.   Članak 58. primjenjuje se od 1. lipnja 2015. Do tog datuma, tvari ili pripravci kojima su zbog sadržaja hlapljivih organskih spojeva svrstanih u kancerogene, mutagene ili toksične za reprodukciju na temelju Uredbe (EZ) br. 1272/2008, dodijeljene oznake upozorenja H340, H350, H350i, H360D ili H360F ili oznake rizika R45, R46, R49, R60 ili R61, ili ih moraju nositi, zamjenjuju se, u što većoj mjeri i čim prije, s manje štetnim tvarima ili pripravcima.

8.   Članak 59. stavak 5. primjenjuje se od 1. lipnja 2015. Do tog se datuma emisije hlapljivih organskih spojeva kojima su dodijeljene oznake upozorenja H340, H350, H350i, H360D ili H360F ili oznake rizika R45, R46, R49, R60 ili R61, ili ih moraju nositi, ili halogenirani hlapljivi organski spojevi kojima su dodijeljene oznake upozorenja H341 ili H351 ili oznake rizika R40 ili R68, ili ih moraju nositi, nadziru u kontroliranim uvjetima, koliko god je to tehnički i ekonomski izvedivo, kako bi se zaštitili zdravlje ljudi i okoliš, i ne smiju prekoračiti relevantne granične vrijednosti emisije iz dijela 4. Priloga VII.

9.   Točka 2. dijela 4. Priloga VII. primjenjuje se od 1. lipnja 2015. Do tog se datuma za emisije halogeniranih hlapljivih organskih spojeva kojima su dodijeljene oznake upozorenja H340 ili H351 ili oznake rizika R40 ili R68, ili ih moraju nositi, ako je maseni protok zbroja spojeva zbog kojih je potrebna oznaka upozorenja H341 ili H351 ili oznaka R40 ili R68 veći ili jednak 100 g/h, poštuje granična vrijednost emisije od 20 mg/Nm3. Granična vrijednost emisije odnosi se na maseni zbroj pojedinačnih komponenti.

Članak 83.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadasetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 84.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 24. studenoga 2010.

Za Europski parlament

Predsjednik

J. BUZEK

Za Vijeće

Predsjednik

O. CHASTEL


(1)  SL C 182, 4.8.2009., str. 46.

(2)  SL C 325, 19.12.2008., str. 60.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 10. ožujka 2009. (SL C 87 E, 1.4.2010., str. 191.) i stajalište Vijeća pri prvom čitanju od 15. veljače 2010. (SL C 107 E, 27.4.2010., str. 1.). Stajalište Europskog parlamenta od 7. srpnja 2010. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 8. studenoga 2010.

(4)  SL L 54, 25.2.1978., str. 19.

(5)  SL L 378, 31.12.1982., str. 1.

(6)  SL L 409, 31.12.1992., str. 11.

(7)  SL L 85, 29.3.1999., str. 1.

(8)  SL L 332, 28.12.2000., str. 91.

(9)  SL L 309, 27.11.2001., str. 1.

(10)  SL L 24, 29.1.2008., str. 8.

(11)  SL L 242, 10.9.2002., str. 1.

(12)  SL L 275, 25.10.2003., str. 32.

(13)  SL L 175, 5.7.1985., str. 40.

(14)  SL L 10, 14.1.1997., str. 13.

(15)  SL L 124, 17.5.2005., str. 4.

(16)  SL L 309, 27.11.2001., str. 22.

(17)  SL L 33, 4.2.2006., str. 1.

(18)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(19)  SL C 321, 31.12.2003., str. 1.

(20)  SL L 159, 29.6.1996., str. 1.

(21)  SL L 125, 21.5.2009., str. 75.

(22)  SL L 106, 17.4.2001., str. 1.

(23)  SL L 353, 31.12.2008., str. 1.

(24)  SL L 327, 22.12.2000., str. 1.

(25)  SL L 303, 31.10.1990., str. 6.

(26)  SL L 176, 15.7.2003., str. 37.

(27)  SL L 312, 22.11.2008., str. 3.

(28)  Odluka Komisije 2000/532/EZ od 3. svibnja 2000. koja zamjenjuje Odluku 94/3/EZ o popisu otpada u skladu s člankom 1. točkom (a) Direktive Vijeća 75/442/EEZ o otpadu i Odluku Vijeća 94/904/EZ o utvrđivanju popisa opasnog otpada u skladu s člankom 1. stavkom 4. Direktive Vijeća 91/689/EEZ o opasnom otpadu (SL L 226, 6.9.2000., str. 3.).

(29)  SL L 143, 30.4.2004., str. 87.

(30)  SL L 143, 30.4.2004., str. 56.

(31)  SL L 372, 27.12.2006., str. 19.

(32)  Uredba (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Zajednice (EMAS) (SL L 342, 22.12.2009., str. 1.).

(33)  SL L 41, 14.2.2003., str. 26.

(34)  SL L 140, 5.6.2009., str. 114.

(35)  SL L 273, 10.10.2002., str. 1.

(36)  SL L 121, 11.5.1999., str. 13.

(37)  SL L 190, 12.7.2006., str. 1.

(38)  SL L 396, 30.12.2006., str. 1.


PRILOG I.

Kategorije aktivnosti iz članka 10.

Dolje navedene vrijednosti pragova općenito se odnose na proizvodne kapacitete ili proizvode. Ako se nekoliko aktivnosti koje su obuhvaćene istim opisom aktivnosti koji sadrži prag obavlja u istom postrojenju, kapaciteti takvih aktivnosti se zbrajaju. Za aktivnosti gospodarenja otpadom ovaj izračun primjenjuje se na razini aktivnosti 5.1., 5.3.(a) i 5.3.(b).

Komisija donosi smjernice o:

(a)

odnosima između aktivnosti gospodarenja otpadom koje su opisane u ovom Prilogu i onih koje su opisane u prilozima I. i II. Direktivi 2008/98/EZ; i

(b)

tumačenju izraza „industrijski razmjeri” koji se odnosi na opis aktivnosti kemijske industrije opisane u ovom Prilogu.

1.   Energetika

1.1.   Izgaranje goriva u postrojenjima ukupne nazivne ulazne toplinske snage 50 MW ili više

1.2.   Rafiniranje mineralnih ulja i plina

1.3.   Proizvodnja koksa

1.4.   Uplinjavanje ili ukapljivanje:

(a)

ugljena;

(b)

drugih goriva u postrojenjima ukupne nazivne ulazne toplinske snage 20 MW ili više.

2.   Proizvodnja i prerada metala

2.1.   Prženje i sinteriranje metalnih ruda (uključujući sulfidne rude)

2.2.   Proizvodnja sirovog željeza ili čelika (primarno ili sekundarno taljenje), uključujući neprekidno lijevanje, kapaciteta većeg od 2,5 tone na sat

2.3.   Prerada neobojenih metala:

(a)

tople valjaonice kapaciteta većeg od 20 tona sirovog čelika na sat;

(b)

kovačnice s čekićima čija energija prelazi 50 kJ po čekiću, pri čemu primijenjena snaga toplinskog izgaranja prelazi 20 MW;

(c)

nanošenje zaštitnih prevlaka od staljenih metala, ulaznog kapaciteta većeg od 2 tone sirovog čelika na sat.

2.4.   Ljevaonice neobojenih metala, proizvodnog kapaciteta većeg od 20 tona na dan.

2.5.   Prerada obojenih metala:

(a)

proizvodnja sirovih obojenih metala iz ruda, koncentrata ili sekundarnih sirovina primjenom metalurških, kemijskih ili elektrolitskih postupaka;

(b)

taljenje, uključujući i legiranje obojenih metala, uključujući oporabljene proizvode i lijevanje u talionicama obojenih metala, kapaciteta taljenja većeg od 4 tone na dan za olovo i kadmij ili većeg od 20 tona na dan za sve druge metale.

2.6.   Površinska obrada metala ili plastičnih materijala u kojima se primjenjuje elektrolitski ili kemijski postupak, s kadama za obradu zapremine veće od 30 m3

3.   Industrija minerala

3.1.   Proizvodnja cementa, vapna i magnezijevog oksida:

(a)

proizvodnja cementnog klinkera u rotacijskim pećima proizvodnog kapaciteta većeg od 500 tona na dan ili u drugim pećima proizvodnog kapaciteta većeg od 50 tona na dan;

(b)

proizvodnja vapna u pećima proizvodnog kapaciteta većeg od 50 tona na dan;

(c)

proizvodnja magnezijevog oksida u pećima proizvodnog kapaciteta većeg od 50 tona na dan.

3.2.   Proizvodnja azbesta ili izrada proizvoda na bazi azbesta.

3.3.   Proizvodnja stakla, uključujući staklena vlakna, kapaciteta taljenja većeg od 20 tona na dan

3.4.   Taljenje mineralnih tvari, uključujući proizvodnju mineralnih vlakana, kapaciteta taljenja većeg od 20 tona na dan

3.5.   Izrada keramičkih proizvoda pečenjem, posebno crjepova, opeke, vatrostalne opeke, pločica, kamenine ili porculana, proizvodnog kapaciteta većeg od 75 tona na dan i/ili kapaciteta peći većeg od 4 m3 i gustoće stvrdnjavanja veće od 300 kg/m3 po peći

4.   Kemijska industrija

U smislu ovog odjeljka, proizvodnja u smislu kategorija aktivnosti sadržanih u ovom odjeljku znači industrijski razmjeri proizvodnje tvari ili skupina tvari navedenih u točkama od 4.1. do 4.6. putem kemijske ili biološke obrade.

4.1.   Proizvodnja organskih kemikalija, kao što su:

(a)

jednostavni ugljikovodici (linearni ili ciklički, zasićeni ili nezasićeni, alifatski ili aromatski);

(b)

ugljikovodici koji sadrže kisik, kao što su alkohol, aldehidi, ketoni, karboksilne kiseline, esteri i pripravci estera, acetati, eteri, peroksidi, i epoksidne smole;

(c)

ugljikovodici koji sadrže sumpor;

(d)

ugljikovodici koji sadrže dušik, kao što su amini, amidi, dušični spojevi, nitro-spojevi ili spojevi nitrata, nitrili, cijanati, izocijanati;

(e)

ugljikovodici koji sadrže fosfor;

(f)

halogeni ugljikovodici;

(g)

organometalni spojevi;

(h)

plastični materijali (polimeri, sintetska vlakna i vlakna na bazi celuloze);

(i)

sintetske gume;

(j)

boje i pigmenti;

(k)

površinski aktivne tvari i surfaktanti.

4.2.   Proizvodnja anorganskih kemikalija, kao što su:

(a)

plinovi kao što su amonijak, klor ili klorovodik, fluor i fluorovodik, ugljikovi oksidi, sumporni spojevi, dušikovi oksidi, vodik, sumporni dioksid, karbonil klorid;

(b)

kiseline kao što su kromna kiselina, fluorovodična kiselina, fosforna kiselina, dušična kiselina, klorovodična kiselina, sumporna kiselina, oleum, sumporasta kiselina;

(c)

baze kao što su amonijev hidroksid, kalijev hidroksid, natrijev hidroksid;

(d)

soli kao što su amonijev klorid, kalijev klorat, kalijev karbonat, natrijev karbonat, perborat, srebrni nitrat;

(e)

nemetali, metalni oksidi ili drugi anorganski spojevi, kao što su kalcijev karbid, silicij, silicijev karbid.

4.3.   Proizvodnja umjetnih gnojiva na bazi fosfora, dušika ili kalija (jednostavna ili složena umjetna gnojiva)

4.4.   Proizvodnja sredstava za zaštitu bilja ili biocida

4.5.   Proizvodnja farmaceutskih proizvoda, uključujući intermedijarne proizvode

4.6.   Proizvodnja eksploziva

5.   Gospodarenje otpadom

5.1.   Odlaganje ili oporaba opasnog otpada kapaciteta većeg od 10 tona na dan, uključujući jedan ili više sljedećih postupaka:

(a)

biološka obrada;

(b)

fizikalno-kemijska obrada;

(c)

usitnjavanje ili miješanje prije primjene bilo kojeg drugog postupka navedenog u točkama 5.1. i 5.2.;

(d)

prepakiranje prije primjene bilo kojeg drugog postupka navedenog u točkama 5.1. i 5.2.;

(e)

obnavljanje/regeneracija otpadnih otapala;

(f)

recikliranje/obnavljanje otpadnih anorganskih materijala osim metala i spojeva metala;

(g)

regeneracija otpadnih kiselina ili lužina;

(h)

oporaba otpadnih sastojaka koji se koriste za smanjivanje onečišćenja;

(i)

oporaba otpadnih sastojaka iz katalizatora;

(j)

ponovna prerada otpadnih ulja ili drugi načini ponovne uporabe otpadnih ulja;

(k)

iskapanje površinskih bazena.

5.2.   Odlaganje ili oporaba otpada u postrojenjima za spaljivanje otpada ili u postrojenjima za suspaljivanje otpada:

(a)

za neopasni otpad, kapaciteta većeg od 3 tone na sat;

(b)

za opasni otpad, kapaciteta većeg od 10 tona na dan.

(a)

Odlaganje neopasnog otpada kapaciteta većeg od 50 tona na dan uključujući jedan ili više sljedećih postupaka, i isključujući postupke obuhvaćene Direktivom Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (1):

i.

biološka obrada;

ii.

fizikalno-kemijska obrada;

iii.

prethodna obrada otpada za spaljivanje ili suspaljivanje;

iv.

obrada šljake i pepela;

v.

obrada u drobilicama metalnog otpada, uključujući otpadnu električnu i elektronsku opremu i otpadna vozila i njihove dijelove.

(b)

Oporaba, ili spoj oporabe i odlaganja, neopasnog otpada kapaciteta većeg od 75 tona po danu, uključujući jedan ili više sljedećih postupaka, i isključujući postupke obuhvaćene Direktivom Vijeća 91/271/EEZ:

i.

biološka obrada;

ii.

prethodna obrada otpada za spaljivanje ili suspaljivanje;

iii.

obrada šljake i pepela;

iv.

obrada u drobilicama metalnog otpada, uključujući otpadnu električnu i elektronsku opremu i otpadna vozila i njihove dijelove.

Ako je jedini postupak obrade otpada anaerobna razgradnja, prag kapaciteta za ovaj postupak iznosi 100 tona na dan.

5.4.   Odlagališta otpada iz članka 2. točke (g) Direktive Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada (2) na koja se odlaže više od 10 tona otpada na dan ili imaju ukupni kapacitet veći od 25 000 tona, osim odlagališta inertnog otpada

5.5.   Privremeno skladištenje opasnog otpada koji nije obuhvaćen točkom 5.4. i koji čeka na neki od postupaka iz točaka 5.1., 5.2., 5.4. i 5.6., ukupnog kapaciteta većeg od 50 tona, osim privremenog skladištenja, koji čeka sakupljanje, na lokaciji na kojoj je otpad nastao

5.6.   Podzemno skladištenje opasnog otpada ukupnog kapaciteta većeg od 50 tona

6.   Druge aktivnosti

6.1.   Industrijska postrojenja za proizvodnju:

(a)

celuloze od drveta ili drugih vlaknastih materijala;

(b)

papira ili kartona, proizvodnog kapaciteta većeg od 20 tona na dan;

(c)

jednog ili više sljedećih panela na bazi drveta: ploče od uzdužno polagane iverice (OSB ploče), ploče od iverice ili lesonit ploče proizvodnog kapaciteta većeg od 600 m3 na dan.

6.2.   Prethodna obrada (postupci kao što su pranje, bijeljenje, merceriziranje) ili bojenje tekstilnih vlakana ili tekstila, pri čemu je kapacitet obrade veći od 10 tona na dan

6.3.   Štavljenje kože, pri čemu je kapacitet obrade veći od 12 tona gotovih proizvoda na dan

(a)

Klaonice kapaciteta proizvodnje trupala većeg od 50 tona na dan

(b)

Obrada i prerada, osim isključivog pakiranja, sljedećih sirovina namijenjenih proizvodnji hrane, bez obzira na to da li su prethodno obrađene:

i.

samo sirovina životinjskoga podrijetla (osim isključivo iz mlijeka), kapaciteta proizvodnje gotovih proizvoda većeg od 75 tona na dan;

ii.

samo sirovina biljnog podrijetla, kapaciteta proizvodnje gotovih proizvoda većeg od 300 tona na dan ili 600 tona na dan ako postrojenje radi u razdoblju ne dužem od 90 uzastopnih dana u godini;

iii.

sirovina životinjskoga i biljnog podrijetla, i u zajedničkim i odvojenim proizvodima, kapaciteta proizvodnje gotovih proizvoda u tonama po danu većeg od:

75, ako je A jednako 10 ili više; ili,

[300- (22,5 × A)] u svim drugim slučajevima,

pri čemu je „A” udio sirovine životinjskog porijekla (u postotku težine) u kapacitetu proizvodnje gotovih proizvoda.

Ambalaža nije uključena u konačnu težinu proizvoda.

Ovaj pododjeljak ne primjenjuje se ako je sirovina isključivo mlijeko.

Image

(c)

Obrada i prerada samog mlijeka, pri čemu je dnevni ulaz mlijeka veći od 200 tona po danu (prosječna godišnja vrijednost).

6.5.   Odlaganje ili recikliranje životinjskih trupala ili životinjskog otpada, kapaciteta obrade većeg od 10 tona na dan

6.6.   Intenzivan uzgoj peradi ili svinja:

(a)

s više od 40 000 mjesta za perad;

(b)

s više od 2 000 mjesta za proizvodnju svinja (više od 30 kg), ili

(c)

s više od 750 mjesta za krmače.

6.7.   Površinska obrada tvari, predmeta ili proizvoda u kojima se koriste organska otapala, posebno za apretiranje, tiskanje, premazivanje, odmašćivanje, prevlačenje vodonepropusnim slojem, obradu zatvaranja površinskih pora, bojenje, čišćenje ili impregniranje, kapaciteta potrošnje organskih otapala većeg od 150 kg na sat ili više od 200 tona godišnje

6.8.   Proizvodnja ugljika (tvrdo pečenog ugljena) ili elektrografita postupkom spaljivanja ili grafitizacije

6.9.   Hvatanje CO2 iz struje otpadnih plinova iz postrojenja obuhvaćenih ovom Direktivom u svrhu geološkog skladištenja u skladu s Direktivom 2009/31/EZ

6.10.   Zaštita drveta i proizvoda od drveta kemikalijama, kapaciteta proizvodnje većeg od 75 m3 na dan, osim isključive zaštite od modrenja

6.11.   Neovisna obrada otpadnih voda koja nije obuhvaćena Direktivom 91/271/EEZ i koju ispušta postrojenje obuhvaćeno poglavljem II.


(1)  SL L 135, 30.5.1991., str. 40.

(2)  SL L 182, 16.7.1999., str. 1.


PRILOG II.

Popis onečišćujućih tvari

ZRAK

1.   Sumporov dioksid i drugi sumporni spojevi

2.   Dušikovi oksidi i drugi dušikovi spojevi

3.   Ugljikov monoksid

4.   Hlapljivi organski spojevi

5.   Metali i njihovi spojevi

6.   Krute čestice, uključujući praškaste tvari

7.   Azbest (suspendirane čestice, vlakna)

8.   Klor i njegovi spojevi

9.   Fluor i njegovi spojevi

10.   Arsen i njegovi spojevi

11.   Cijanidi

12.   Tvari i pripravci za koje je dokazano da imaju kancerogena ili mutagena svojstva ili svojstva koja putem zraka mogu utjecati na reprodukciju

13.   Poliklorirani dibenzodioksini i poliklorirani dibenzofurani

VODA

1.   Organohalogeni spojevi i tvari koje, u vodenom okružju, mogu tvoriti takve spojeve

2.   Organofosforni spojevi

3.   Organokositreni spojevi

4.   Tvari i pripravci za koje je dokazano da imaju kancerogena ili mutagena svojstva ili svojstva koja putem zraka mogu utjecati na reprodukciju

5.   Postojani ugljikovodici i postojane organske otrovne tvari koje se akumuliraju u živim organizmima

6.   Cijanidi

7.   Metali i njihovi spojevi

8.   Arsen i njegovi spojevi

9.   Biocidi i proizvodi za zaštitu bilja

10.   Suspendirani materijali

11.   Tvari koje doprinose eutrofikaciji (posebno nitrati i fosfati)

12.   Tvari koje negativno utječu na ravnotežu kisika (i mogu se mjeriti pomoću parametara kao što su BPK, KPK itd.)

13.   Tvari iz Priloga X. Direktivi 2000/60/EZ


PRILOG III.

Kriteriji za određivanje najboljih raspoloživih tehnika

1.   korištenje tehnologije koja proizvodi malu količinu otpada;

2.   korištenje manje opasnih tvari;

3.   promicanje oporabe i recikliranja tvari koje nastaju i koje se koriste u postupku, i, ako je prikladno, otpada;

4.   usporedivi postupci, uređaji ili metode rada koje su uspješno iskušane u industrijskim razmjerima;

5.   tehnološki napredak i promjene u znanstvenim spoznajama i shvaćanjima;

6.   priroda, učinci i količina predmetnih emisija;

7.   rokovi za stavljanje u pogon novih ili već postojećih postrojenja;

8.   vrijeme potrebno za uvođenje najboljih raspoloživih tehnika;

9.   potrošnja i svojstva sirovina (uključujući vodu) koje se koriste u postupku, kao i njihova energetska učinkovitost;

10.   potreba da se opći utjecaj emisija na okoliš, kao i njihova opasnost za okoliš, spriječi ili svede na minimum;

11.   potreba da se spriječe nesreće i da se posljedice za okoliš svedu na minimum;

12.   informacije koje objavljuju javne međunarodne organizacije.


PRILOG IV.

Sudjelovanje javnosti u donošenju odluka

1.

Javnost se obavješćuje (javnim priopćenjima ili na druge odgovarajuće načine kao što su elektronički mediji, gdje je dostupno) o sljedećim pitanjima, u ranoj fazi postupka donošenja odluke ili najkasnije čim se podatak bude mogao dostaviti:

(a)

o podnošenju zahtjeva za dozvolu ili, ovisno o slučaju, o prijedlogu za ažuriranje dozvole ili uvjeta dozvole u skladu s člankom 21., uključujući opis elemenata navedenih u članku 12. stavku 1.;

(b)

gdje je primjenjivo, o činjenici da odluka ovisi o procjeni nacionalnog ili prekograničnog učinka na okoliš ili o savjetovanju između država članica u skladu s člankom 26.;

(c)

o nadležnim tijelima koja su odgovorna za donošenje odluka, o onima od kojih se mogu dobiti relevantni podaci, o onima kojima se mogu dostaviti primjedbe ili pitanja, i o vremenskom planu za prenošenje primjedbi ili pitanja;

(d)

o prirodi mogućih odluka ili, ako se radi o jednoj odluci, o nacrtu odluke;

(e)

gdje je primjenjivo, o detaljima koji se odnose na prijedlog za ažuriranje dozvole ili uvjeta dozvole;

(f)

o navođenju vremena i mjesta na kojima će predmetni podaci biti dostupni, ili o načinima na koji će biti dostupni;

(g)

o detaljima dogovora o sudjelovanju i savjetovanju s javnosti, koji su postignuti u skladu s točkom 5.

2.

Države članice osiguravaju da se, u odgovarajućim vremenskim okvirima, sljedeći podaci stave na raspolaganje zainteresiranoj javnosti:

(a)

u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, glavna izvješća i savjeti upućeni nadležnom tijelu ili tijelima, u vrijeme kada je zainteresirana javnost bila obaviještena u skladu s točkom 1.;

(b)

u skladu s Direktivom 2003/4/EZ, podaci osim onih iz točke 1., koji su relevantni za odluku u skladu s člankom 5. ove Direktive i koji postaju dostupni tek nakon što je zainteresirana javnost obaviještena u skladu s točkom 1.

3.

Zainteresirana javnost ima pravo na izražavanje primjedbi i mišljenja nadležnom tijelu, prije donošenja odluke.

4.

Prilikom donošenja odluke moraju se uzeti u obzir rezultati savjetovanja održanih u skladu s ovim Prilogom.

5.

Države članice određuju detaljne načine obavješćivanja javnosti (na primjer, putem plakatiranja u određenom radijusu ili objavljivanjem u lokalnim novinama) i savjetovanja sa zainteresiranom javnosti (na primjer putem pismenih podnesaka ili putem javnih anketa). Utvrđuju se razumni vremenski okviri za različite faze, omogućujući dovoljno vremena kako bi se javnost obavijestila te kako bi se zainteresirana javnost pripremila i učinkovito sudjelovala u donošenju odluka vezanih za okoliš, pod uvjetima iz ovog Priloga.


PRILOG V.

Tehničke odredbe koje se odnose na uređaje za loženje

DIO 1.

Granične vrijednosti emisije za uređaje za loženje iz članka 30. stavka 2.

1.   Sve granične vrijednosti emisije izračunavaju se pri temperaturi od 273,15 K, tlaku od 101,3 kPa i nakon korekcije za sadržaj vodene pare u otpadnim plinovima i pri standardnom sadržaju O2 od 6 % za kruta goriva, 3 % za uređaje za loženje, osim plinskih turbina i plinskih motora koja koriste tekuće i plinovito gorivo, i 15 % za plinske turbine i plinske motore.

2.   Granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za SO2 za uređaje za loženje koji se koriste krutim ili tekućim gorivima, osim plinskih turbina i plinskih motora

Ukupna ulazna toplinska snaga (MW)

Ugljen i lignit te druga kruta goriva

Biomasa

Treset

Tekuća goriva

50-100

400

200

300

350

100-300

250

200

300

250

> 300

200

200

200

200

Na uređaje za loženje koji koriste kruta goriva i za koje je dozvola izdana prije 27. studenoga 2002. ili je operater koji njima upravlja podnio potpuni zahtjev za dozvolu prije tog datuma, pod uvjetom da je uređaj pušten u rad najkasnije 27. studenoga 2003. i da ne radi više od 1 500 radnih sati godišnje izraženo kao petogodišnji pomični prosjek, primjenjuju se granične vrijednosti emisije za SO2 od 800 mg/Nm3.

Na uređaje za loženje koji koriste tekuća goriva i za koje je dozvola izdana prije 27. studenoga 2002. ili je operater koji njima upravlja podnio potpuni zahtjev za dozvolu prije toga datuma, pod uvjetom da je uređaj pušten u rad najkasnije 27. studenoga 2003. i da ne radi više od 1 500 radnih sati godišnje izraženo kao petogodišnji pomični prosjek, primjenjuju se granične vrijednosti emisije za SO2 od 850 mg/Nm3 ako se radi o postrojenjima čija ukupna ulazna toplinska snaga ne prelazi 300 MW, te 400 mg/Nm3 ako se radi o postrojenjima čija je ukupna ulazna toplinska snaga veća od 300 MW.

Na dio uređaja za loženje koji ispušta otpadne plinove kroz jednu ili više odvojenih cijevi unutar zajedničkog dimnjaka, i koji ne radi više od 1 500 radnih sati godišnje izraženo kao petogodišnji pomični prosjek, mogu se primjenjivati granične vrijednosti emisije iz prethodnih dvaju stavaka u vezi s ukupnom ulaznom toplinskom snagom čitavog uređaja za loženje. U takvim slučajevima, emisije kroz svaku od tih cijevi prate se odvojeno.

3.   Granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za SO2 za uređaje za loženje koji se koriste plinovitim gorivima, osim plinskih turbina i plinskih motora

Općenito

35

Ukapljeni plin

5

Niskokalorični plinovi iz koksne peći

400

Niskokalorični plinovi iz visoke peći

200

Na uređaje za loženje koji koriste niskokalorične plinove iz uplinjavanja preradbenih ostataka iz rafinerije za koje je dozvola izdana prije 27. studenoga 2002. ili je operater koji njima upravlja podnio potpuni zahtjev za dozvolu prije toga datuma, pod uvjetom da je uređaj pušten u rad najkasnije 27. studenoga 2003., primjenjuje se granična vrijednost emisije za SO2 od 800 mg/Nm3.

4.   Granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za NOx za uređaje za loženje koji se koriste krutim ili tekućim gorivima, osim plinskih turbina i plinskih motora

Ukupna ulazna toplinska snaga (MW)

Ugljen i lignit te druga kruta goriva

Biomasa i treset

Tekuća goriva

50-100

300

450 u slučaju izgaranja lignita u prahu

300

450

100-300

200

250

200 (1)

> 300

200

200

150 (1)

Na uređaje za loženje u kemijskim postrojenjima koji koriste tekuće ostatke iz proizvodnje kao nekomercijalno gorivo za vlastitu potrošnju, čija ukupna ulazna toplinska snaga ne prelazi 500 MW i za koje je dozvola izdana prije 27. studenoga 2002. ili je operater koji njima upravlja podnio potpuni zahtjev za dozvolu prije tog datuma, pod uvjetom da je uređaj pušten u rad najkasnije 27. studenoga 2003., primjenjuje se granična vrijednost emisije za NOx od 450 mg/Nm3.

Na uređaje za loženje koji se koriste krutim ili tekućim gorivima, čija ukupna ulazna toplinska snaga ne prelazi 500 MW i za koje je dozvola izdana prije 27. studenoga 2002. ili je operater koji njima upravlja podnio potpuni zahtjev za dozvolu prije tog datuma, pod uvjetom da je uređaj pušten u rad najkasnije 27. studenoga 2003., i koji ne radi više od 1 500 radnih sati godišnje izraženo kao petogodišnji pomični prosjek, primjenjuje se granična vrijednost emisije za NOx od 450 mg/Nm3.

Na uređaje za loženje koji koriste kruta goriva, čija je ukupna ulazna toplinska snaga veća od 500 MW i za koje je dozvola izdana prije 1. srpnja 1987. i koji ne rade više od 1 500 radnih sati godišnje izraženo kao petogodišnji pomični prosjek, primjenjuje se granična vrijednost emisije za NOx od 450 mg/Nm3.

Na uređaje za loženje koji koriste tekuća goriva, čija je ukupna ulazna toplinska snaga veća od 500 MW i za koje je dozvola izdana prije 27. studenoga 2002. ili je operater koji njima upravlja podnio potpuni zahtjev za dozvolu prije toga datuma, pod uvjetom da je uređaj pušten u rad najkasnije 27. studenoga 2003., i koji ne radi više od 1 500 radnih sati godišnje izraženo kao petogodišnji pomični prosjek, primjenjuje se granična vrijednost emisije za NOx od 400 mg/Nm3.

Na dio uređaja za loženje koji ispušta otpadne plinove kroz jednu ili više odvojenih cijevi unutar zajedničkog dimnjaka, i koji ne radi više od 1 500 radnih sati godišnje izraženo kao petogodišnji pomični prosjek, mogu se primjenjivati granične vrijednosti emisije iz prethodna tri stavka u vezi s ukupnom ulaznom toplinskom snagom čitavog uređaja za loženje. U takvim slučajevima, emisije kroz svaku od tih cijevi prate se odvojeno.

5.   Na plinske turbine (uključujući plinske turbine s kombiniranim ciklusom (CCGT)) koje koriste lake i srednje destilate kao tekuća goriva, primjenjuje se granična vrijednost emisije za NOx od 90 mg/Nm3 i za CO od 100 mg/Nm3.

Plinske turbine za izvanredne (hitne) slučajeve koje rade manje od 500 radnih sati godišnje, nisu obuhvaćene graničnim vrijednostima emisije iz ove točke. Operater voditi evidenciju o broju sati rada takvog postrojenja.

6.   Granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za NOx i CO za uređaje za loženje koji se koriste plinovitim gorivima

 

NOx

CO

Uređaji za loženje koji se koriste prirodnim plinom, osim plinskih turbina i plinskih motora

100

100

Uređaji za koženje koji se koriste plinom iz visoke peći, plinom iz koksne peći ili niskokaloričnim plinovima iz uplinjavanja preradbenih ostataka iz rafinerije, osim plinskih turbina i plinskih motora

200 (5)

Uređaji za loženje koji se koriste drugim plinovima, osim plinskih turbina i plinskih motora

200 (5)

Plinske turbine (uključujući CCGT), koje se kao gorivom koriste prirodnim plinom (2)

50 (3)  (4)

100

Plinske turbine (uključujući CCGT), koje se kao gorivom koriste drugim plinovima

120

Plinski motori

100

100

Za plinske turbine (uključujući CCGT), granične vrijednosti emisije za NOx i CO iz tablice koja se nalazi u ovoj točki primjenjuju se samo za opterećenja iznad 70 %.

Za plinske turbine (uključujući CCGT) za koje je dozvola izdana prije 27. studenoga 2002. ili je operater koji njima upravlja podnio potpuni zahtjev za dozvolu prije toga datuma, pod uvjetom da je turbina puštena u rad najkasnije 27. studenoga 2003., i koja ne radi više od 1 500 radnih sati godišnje izraženo kao petogodišnji pomični prosjek, granična vrijednost emisije za NOx iznosi 150 mg/Nm3 ako se koristi prirodni plin, i 200 mg/Nm3 ako se koriste drugi plinovi ili tekuća goriva.

Na dio plinske turbine koji ispušta otpadne plinove kroz jednu ili više odvojenih cijevi unutar zajedničkog dimnjaka, i koji ne radi više od 1 500 radnih sati godišnje izraženo kao petogodišnji pomični prosjek, mogu se primjenjivati granične vrijednosti emisije iz prethodnog stavka u vezi s ukupnom nazivnom ulaznom toplinskom snagom čitavog postrojenja. U takvim slučajevima, emisije kroz svaku od tih cijevi prate se odvojeno.

Plinske turbine i plinski motori za izvanredne (hitne) slučajeve koji rade manje od 500 radnih sati godišnje, nisu obuhvaćeni graničnim vrijednostima emisije iz ove točke. Operater takvih postrojenja dužan je evidentirati utrošene radne sate.

7.   Granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za krute čestice za uređaje za loženje koji se koriste krutim ili tekućim gorivima, osim plinskih turbina i plinskih motora

Ukupna ulazna toplinska snaga (MW)

Ugljen i lignit te druga kruta goriva

Biomasa i treset

Tekuća goriva (6)

50-100

30

30

30

100-300

25

20

25

> 300

20

20

20

8.   Granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za krute čestice za uređaje za loženje koji se koriste plinovitim gorivima, osim plinskih turbina i plinskih motora

Općenito

5

Plin iz visoke peći

10

Plinovi proizvedeni u industriji čelika koji se mogu drugdje koristiti

30

DIO 2.

Granične vrijednosti emisije za uređaje za loženje iz članka 30. stavka 3.

1.   Sve granične vrijednosti emisije izračunavaju se pri temperaturi od 273,15 K, tlaku od 101,3 kPa i nakon korekcije za sadržaj vodene pare u otpadnim plinovima i pri standardnom sadržaju O2 od 6 % za kruta goriva, 3 % za uređaje za loženje, osim plinskih turbina i plinskih motora koji se koriste tekućim i plinovitim gorivom, i 15 % za plinske turbine i plinske motore.

U slučaju plinske turbine s kombiniranim ciklusom s dodatnim plamenikom, standardni sadržaj O2 može odrediti nadležno tijelo vodeći računa o posebnim karakteristikama predmetnog postrojenja.

2.   Granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za SO2 za uređaje za loženje koji se koriste krutim ili tekućim gorivima, osim plinskih turbina i plinskih motora

Ukupna ulazna toplinska snaga (MW)

Ugljen i lignit te druga kruta goriva

Biomasa

Treset

Tekuća goriva

50-100

400

200

300

350

100-300

200

200

300

250 u slučaju izgaranja u fluidiziranom sloju

200

> 300

150

200 u slučaju izgaranja u cirkulirajućem fluidiziranom sloju

150

150

200 u slučaju izgaranja u fluidiziranom sloju

150

3.   Granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za SO2 za uređaje za loženje koji se koriste plinovitim gorivima, osim plinskih turbina i plinskih motora

Općenito

35

Ukapljeni plin

5

Niskokalorični plinovi iz koksne peći

400

Niskokalorični plinovi iz visoke peći

200

4.   Granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za NOx za uređaje za loženje koji se koriste krutim ili tekućim gorivima, osim plinskih turbina i plinskih motora

Ukupna ulazna toplinska snaga (MW)

Ugljen i lignit te druga kruta goriva

Biomasa i treset

Tekuća goriva

50-100

300

400 u slučaju izgaranja lignita u prahu

250

300

100-300

200

200

150

> 300

150

200 u slučaju izgaranja lignita u prahu

150

100

5.   Za plinske turbine (uključujući CCGT) koje koriste lake i srednje destilate kao tekuća goriva, primjenjuje se granična vrijednost emisije za NOx od 50 mg/Nm3 i za CO od 100 mg/Nm3.

Plinske turbine za izvanredne (hitne) slučajeve koje rade manje od 500 radnih sati godišnje nisu obuhvaćene graničnim vrijednostima emisije iz ove točke. Operater takvih postrojenja dužan je evidentirati utrošene radne sate.

6.   Granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za NOx i CO za uređaje za loženje koji se koriste plinovitim gorivima

 

NOx

CO

Uređaji za loženje, osim plinskih turbina i plinskih motora

100

100

Plinske turbine (uključujući CCGT)

50 (7)

100

Plinski motori

75

100

Za plinske turbine (uključujući CCGT), granične vrijednosti emisije za NOx i CO iz ove točke primjenjuju se samo za opterećenja iznad 70 %.

Plinske turbine i plinski motori za izvanredne (hitne) slučajeve koji rade manje od 500 radnih sati godišnje, nisu obuhvaćeni graničnim vrijednostima emisije iz ove točke. Operater takvih postrojenja dužan je evidentirati utrošene radne sate.

7.   Granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za krute čestice za uređaje za loženje koji se koriste krutim ili tekućim gorivima, osim plinskih turbina i plinskih motora

Ukupna ulazna toplinska snaga (MW)

 

50-300

20

> 300

10

20 za biomasu i treset

8.   Granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za krute čestice za uređaje za loženje koji se koriste plinovitim gorivima, osim plinskih turbina i plinskih motora

Općenito

5

Plin iz visoke peći

10

Plinovi proizvedeni u industriji čelika koji se mogu drugdje koristiti

30

DIO 3.

Praćenje emisije

1.   Kontinuirano se mjere koncentracije SO2, NOx i krutih čestica u otpadnim plinovima iz svakog uređaja za loženje ukupne ulazne toplinske snage 100 MW ili više.

Kontinuirano se mjeri koncentracija CO u otpadnim plinovima iz svakog uređaja za loženje koji se koristi plinovitim gorivima, ukupne ulazne toplinske snage 100 MW ili više.

2.   Nadležno tijelo može odlučiti da nije potrebno kontinuirano mjerenje iz točke 1. i to u sljedećim slučajevima:

(a)

za uređaje za loženje čiji je životni vijek manji od 10 000 radnih sati;

(b)

za SO2 i krute čestice iz uređaja za loženje koji koriste prirodni plin;

(c)

za SO2 iz uređaja za loženje koji koriste ulje s poznatim udjelom sumpora u slučajevima gdje ne postoji oprema za odsumporavanje;

(d)

za SO2 iz uređaja za loženje koji koriste biomasu ako operater može dokazati da emisije SO2 ni pod kojim uvjetima ne mogu biti više od propisanih graničnih vrijednosti emisije.

3.   Ako nije potrebno kontinuirano mjerenje, zahtijevaju se mjerenja SO2, NOx, krutih čestica, a kod plinskih turbina također i CO, najmanje svakih 6 mjeseci.

4.   Za uređaje za loženje koji se koriste ugljenom ili lignitom, emisije ukupne žive mjere se najmanje jednom godišnje.

5.   Kao alternativa mjerenjima SO2 i NOx iz točke 3., za utvrđivanje emisija SO2 i NOx mogu se koristiti drugi postupci, provjereni i odobreni od nadležnog tijela. Takvi se postupci koriste predmetnim CEN normama ili, ako CEN norme nisu dostupne, koriste se ISO, nacionalnim ili drugim međunarodnim normama koje osiguravaju dobivanje podataka jednake znanstvene kvalitete.

6.   Nadležno tijelo obavješćuje se o značajnim promjenama u vrsti goriva koje se koristi ili u načinu rada postrojenja. Nadležno tijelo odlučuje odgovaraju li i dalje zahtjevi praćenja iz točke 1. do točke 4. ili ih je potrebno prilagoditi.

7.   Kontinuirana mjerenja koja se provode u skladu s točkom 1. uključuju mjerenja volumnog udjela kisika, temperature, tlaka i sadržaja vodene pare u otpadnim plinovima. Ako je uzorak otpadnog plina osušen prije analize emisije, nije potrebno kontinuirano mjerenje sadržaja vodene pare u otpadnim plinovima.

8.   Uzorkovanje i analiza predmetnih onečišćujućih tvari i mjerenje parametara postupka, kao i osiguranje kvalitete automatiziranih mjernih sustava i referentnih metoda mjerenja za kalibriranje tih sustava, provode se u skladu s relevantnim CEN normama. Ako CEN norme nisu dostupne, primjenjuju se ISO, nacionalne ili druge međunarodne norme koje osiguravaju dobivanje podataka jednake znanstvene kvalitete.

Automatizirani mjerni sustavi podložni su kontroli pomoću paralelnih mjerenja referentnim metodama, najmanje jednom godišnje.

Operater obavješćuje nadležno tijelo o rezultatima provjere automatskih mjernih sustava.

9.   Na razini granične vrijednosti emisije, vrijednosti 95 %-tnog intervala pouzdanosti jednog izmjerenog rezultata ne smije prelaziti sljedeće postotke graničnih vrijednosti emisije:

Ugljikov monoksid

10 %

Sumporov dioksid

20 %

Dušikovi oksidi

20 %

Krute čestice

30 %

10.   Provjerene srednje satne i dnevne vrijednosti određuju se tako da se od izmjerenih važećih srednjih satnih vrijednosti oduzme vrijednost intervala pouzdanosti iz točke 9.

Dan u kojem više od tri srednje satne vrijednosti nisu prihvatljive zbog neispravnog funkcioniranja ili održavanja automatskog mjernog sustava proglašava se nevažećim. Ako je tijekom godine više od deset dana proglašeno nevažećim zbog takvih situacija, nadležno tijelo od operatera zahtijeva da poduzme odgovarajuće mjere za poboljšanje pouzdanosti automatiziranog mjernog sustava.

11.   U slučaju uređaja koji moraju poštovati stope odsumporavanja iz članka 31., sadržaj sumpora u gorivu koji se koristi u uređaju za loženje, također se redovito prati. Nadležna tijela obavješćuju se o značajnim promjenama u vrsti goriva koje se koristi.

DIO 4.

Procjena poštovanja graničnih vrijednosti emisije

1.   U slučaju kontinuiranih mjerenja, smatra se da su udovoljene granične vrijednosti emisije iz dijela 1. i 2., ako ocjena rezultata mjerenja pokaže da su za radne sate u jednoj kalendarskoj godini ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

nijedna provjerena mjesečna srednja vrijednost ne prelazi relevantne granične vrijednosti emisije iz dijela 1. i 2.;

(b)

nijedna provjerena srednja dnevna vrijednost ne prelazi 110 % relevantnih graničnih vrijednosti emisije iz dijela 1. i 2.;

(c)

u slučajevima uređaja za loženje koji se sastoje samo od kotlova koji koriste ugljen, ukupne ulazne toplinske snage manje od 50 MW, nijedna provjerena srednja dnevna vrijednost ne prelazi 150 % relevantnih graničnih vrijednosti emisije iz dijela 1. i 2.;

(d)

95 % svih provjerenih srednjih satnih vrijednosti tijekom godine ne prelazi 200 % relevantnih graničnih vrijednosti emisije iz dijela 1. i 2.

Provjerene srednje vrijednosti određuju se kako je utvrđeno u točki 10. dijela 3.

U smislu izračunavanja srednjih vrijednosti emisije, ne uzimaju se u obzir vrijednosti izmjerene tijekom razdoblja iz članka 30. stavaka 5. i 6. i članka 37., kao ni tijekom razdoblja uključivanja u rad i isključivanja postrojenja.

2.   Ako se ne traže kontinuirana mjerenja, smatra se da se poštuju granične vrijednosti emisije iz dijela 1. i 2., ako rezultati svake od serija mjerenja ili drugih postupaka definiranih i utvrđenih u skladu s pravilima koja su donijela nadležna tijela ne prelaze granične vrijednosti emisije.

DIO 5.

Minimalna stopa odsumporavanja

1.   Minimalna stopa odsumporavanja za uređaje za loženje iz članka 30. stavka 2.

Ukupna ulazna toplinska snaga (MW)

Minimalna stopa odsumporavanja

Postrojenja za koje je dozvola izdana prije 27. studenoga 2002. ili je operater koji njima upravlja podnio potpuni zahtjev za dozvolu prije toga datuma, pod uvjetom da je postrojenje pušteno u rad najkasnije 27. studenoga 2003.

Ostala postrojenja

50-100

80 %

92 %

100-300

90 %

92 %

> 300

96 % (8)

96 %

2.   Minimalna stopa odsumporavanja za uređaje za loženje iz članka 30. stavka 3.

Ukupna ulazna toplinska snaga (MW)

Minimalna stopa odsumporavanja

50-100

93 %

100-300

93 %

> 300

97 %

DIO 6.

Poštovanje stope odsumporavanja

Minimalne stope odsumporavanja iz dijela 5. ovog Priloga primjenjuju se kao srednja mjesečna granična vrijednost.

DIO 7.

Srednje granične vrijednosti emisije za uređaje za loženje koji koriste više vrsta goriva unutar rafinerije

Srednje granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) SO2 za uređaje za loženje koji koriste više vrsta goriva unutar rafinerije, osim plinskih turbina i plinskih motora, koji se koriste destilacijskim i preradbenim ostacima od rafiniranja sirove nafte za vlastitu potrošnju, same ili s drugim gorivima:

(a)

za uređaje za loženje za koje je dozvola izdana prije 27. studenoga 2002. ili su operateri koji njima upravljaju podnijeli potpuni zahtjev za dozvolu prije tog datuma, pod uvjetom da je uređaj pušten u rad najkasnije 27. studenoga 2003.: 1 000 mg/Nm3;

(b)

za ostale uređaje za loženje: 600 mg/Nm3.

Te granične vrijednosti emisije izračunavaju se pri temperaturi od 273,15 K, tlaku od 101,3 kPa i nakon korekcije za sadržaj vodene pare u otpadnim plinovima i pri standardnom sadržaju O2 od 6 % za kruta goriva i 3 % za tekuća i plinovita goriva.


(1)  Granična vrijednost emisije iznosi 450 mg/Nm3 za izgaranje destilacijskih i preradbenih ostataka od prerade sirove nafte za vlastitu potrošnju u uređajima za loženje čija ukupna ulazna toplinska snaga ne prelazi 500 MW i za koje je dozvola izdana prije 27. studenoga 2002. ili je operater koji njima upravlja podnio potpuni zahtjev za dozvolu prije toga datuma, pod uvjetom da je uređaj pušten u rad najkasnije 27. studenoga 2003.

(2)  Prirodni plin je metan koji nastaje u prirodnim uvjetima s najviše 20 % (volumni udio) inertnih i drugih sastavnih djelova.

(3)  GVE je 75 mg/Nm3 u sljedećim slučajevima, gdje se stupanj djelovanja plinske turbine utvrđuje u skladu s uvjetima opterećenja prema ISO normama:

i.

kod plinskih turbina koje se koriste u kombiniranim sustavima za proizvodnju toplinske i električne energije i čiji je ukupan učinak veći od 75 %;

ii.

kod plinskih turbina koje se koriste u kombiniranom ciklusu proizvodnje i čiji je ukupni prosječni godišnji električni učinak veći od 55 %;

iii.

kod plinskih turbina za mehaničke pogone.

(4)  kod plinskih turbina s jednim ciklusom, koje nisu obuhvaćene nijednom od kategorija navedenih u okviru napomene (2), ali s učinkom većim od 35 % - utvrđeno u skladu s uvjetima opterećenja prema ISO normama - granična vrijednost emisije za NOx iznosi 50xη/35 pri čemu je η stupanj iskorištenja plinske turbine utvrđen u skladu s uvjetima opterećenja prema ISO normama, izražen kao postotak.

(5)  300 mg/Nm3 za uređaje za loženje čija ukupna ulazna toplinska snaga ne prelazi 500 MW i za koje je dozvola izdana prije 27. studenoga 2002. ili je operater koji njima upravlja podnio potpuni zahtjev za dozvolu prije toga datuma, pod uvjetom da je uređaj pušten u rad najkasnije 27. studenoga 2003.

(6)  Granična vrijednost emisije iznosi 50 mg/Nm3 za izgaranje destilacijskih i preradbenih ostataka od prerade sirove nafte za vlastitu potrošnju u uređajima za loženje za koje je dozvola izdana prije 27. studenoga 2002. ili je operater koji njima upravlja podnio potpuni zahtjev za dozvolu prije toga datuma, pod uvjetom da je uređaj pušten u rad najkasnije 27. studenoga 2003.

(7)  Kod plinskih turbina s jednim ciklusom, učinka većeg od 35 % - utvrđeno u skladu s uvjetima opterećenja prema ISO normama - granična vrijednost emisije za NOx iznosi 50xη/35 pri čemu je η stupanj iskorištenja plinske turbine, utvrđen u skladu s uvjetima opterećenja prema ISO normama, izražen kao postotak

(8)  Za uređaje za loženje koji koriste naftonosni škriljevac, minimalna stopa odsumporavanja iznosi 95 %.


PRILOG VI.

Tehničke odredbe koje se odnose na postrojenja za spaljivanje otpada i postrojenja za suspaljivanje otpada

DIO 1.

Definicije

U smislu ovog Priloga, primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„postojeće postrojenje za spaljivanje otpada” znači jedno od sljedećih postrojenja za spaljivanje otpada:

i.

postrojenje koje je bilo u pogonu i posjedovalo dozvolu u skladu s primjenjivim zakonodavstvom Unije, prije 28. prosinca 2002.;

ii.

postrojenje koje je bilo ovlašteno ili registrirano za spaljivanje otpada i koje je posjedovalo dozvolu izdanu prije 28. prosinca 2002. u skladu s primjenjivim zakonodavstvom Unije, pod uvjetom da je postrojenje pušteno u rad najkasnije 28. prosinca 2003.;

iii.

postrojenje koje je, s obzirom na nadležno tijelo, bilo predmetom potpunog zahtjeva za odobrenje prije 28. prosinca 2002., pod uvjetom da je postrojenje pušteno u rad najkasnije 28. prosinca 2004.;

(b)

„novo postrojenje za spaljivanje otpada” znači sva postrojenja za spaljivanje otpada koja nisu obuhvaćena točkom (a).

DIO 2.

Faktori ekvivalentne toksičnosti za dibenzo-p-dioksine i dibenzofurane

Za određivanje ukupne koncentracije dioksina i furana, masena koncentracija sljedećih dibenzo-p-dioksina i dibenzofurana prije zbrajanja množi se sljedećim faktorima ekvivalentne toksičnosti:

 

Faktori ekvivalentne toksičnosti

2,3,7,8 - Tetraklordibenzodioksin (TCDD)

1

1,2,3,7,8 - Pentaklordibenzodioksin (PeCDD)

0,5

1,2,3,4,7,8 - Heksaklordibenzodioksin (HxCDD)

0,1

1,2,3,6,7,8 - Heksaklordibenzodioksin (HxCDD)

0,1

1,2,3,7,8,9 - Heksaklordibenzodioksin (HxCDD)

0,1

1,2,3,4,6,7,8 - Heptaklordibenzodioksin (HpCDD)

0,01

Oktaklordibenzodioksin (OCDD)

0,001

2,3,7,8 - Tetraklordibenzofuran (TCDF)

0,1

2,3,4,7,8 - Pentaklordibenzofuran (PeCDF)

0,5

1,2,3,7,8 - Pentaklordibenzofuran (PeCDF)

0,05

1,2,3,4,7,8 - Heksaklordibenzofuran (HxCDF)

0,1

1,2,3,6,7,8 - Heksaklordibenzofuran (HxCDF)

0,1

1,2,3,7,8,9 - Heksaklordibenzofuran (HxCDF)

0,1

2,3,4,6,7,8 – Heksaklordibenzofuran (HxCDF)

0,1

1,2,3,4,6,7,8 - Heptaklordibenzofuran (HpCDF)

0,01

1,2,3,4,7,8,9 - Heptaklordibenzofuran (HpCDF)

0,01

Oktaklordibenzofuran (OCDF)

0,001

DIO 3.

Granične vrijednosti emisije u zrak za postrojenja za spaljivanje otpada

1.   Sve granične vrijednosti emisije izračunavaju se pri temperaturi od 273,15 K, tlaku od 101,3 kPa i nakon korekcije za sadržaj vodene pare u otpadnim plinovima.

Standardne vrijednosti su pri 11 % kisika u otpadnim plinovima, osim u slučaju spaljivanja mineralnog otpadnog ulja iz točke 3. članka 3. Direktive 2008/98/EZ, kada je standardna vrijednost pri 3 % kisika, i u slučajevima iz točke 2.7. dijela 6.

1.1.   Srednje dnevne granične vrijednosti emisije za sljedeće onečišćujuće tvari (mg/Nm3)

Ukupne praškaste tvari (krute čestice)

10

Organske tvari u obliku plina i pare, izražene kao ukupni organski ugljik (TOC)

10

Vodikov klorid (HCl)

10

Vodikov fluorid (HF)

1

Sumporov dioksid (SO2)

50

Dušikov monoksid (NO) i dušikov dioksid (NO2), izraženi kao NO2 za postojeća postrojenja za spaljivanje otpada nazivnog kapaciteta većeg od 6 tona na sat, ili za nova postrojenja za spaljivanje otpada

200

Dušikov monoksid (NO) i dušikov dioksid (NO2), izraženi kao NO2 za postojeća postrojenja za spaljivanje otpada nazivnog kapaciteta 6 tona na sat ili manje

400

1.2.   Srednje polusatne granične vrijednosti emisije za sljedeće onečišćujuće tvari (mg/Nm3)

 

(100 %) A

(97 %) B

Ukupne praškaste tvari (krute čestice)

30

10

Organske tvari u obliku plina i pare, izražene kao ukupni organski ugljik (TOC)

20

10

Vodikov klorid (HCl)

60

10

Vodikov fluorid (HF)

4

2

Sumporov dioksid (SO2)

200

50

Dušikov monoksid (NO) i dušikov dioksid (NO2), izraženi kao NO2 za postojeća postrojenja za spaljivanje otpada nazivnog kapaciteta većeg od 6 tona na sat, ili za nova postrojenja za spaljivanje otpada

400

200

1.3.   Srednje granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za sljedeće teške metale tijekom razdoblja uzorkovanja u trajanju od najmanje 30 minuta a najviše 8 sati

Kadmij i njegovi spojevi, izraženo kao kadmij (Cd)

Ukupno: 0,05

Talij i njegovi spojevi, izraženo kao talij (Tl)

Živa i njezini spojevi, izraženo kao živa (Hg)

0,05

Antimon i njegovi spojevi, izraženo kao antimon (Sb)

Ukupno: 0,5

Arsen i njegovi spojevi, izraženo kao arsen (As)

Olovo i njegovi spojevi, izraženo kao olovo (Pb)

Krom i njegovi spojevi, izraženo kao krom (Cr)

Kobalt i njegovi spojevi, izraženo kao kobalt (Co)

Bakar i njegovi spojevi, izraženo kao bakar (Cu)

Mangan i njegovi spojevi, izraženo kao mangan (Mn)

Nikal i njegovi spojevi, izraženo kao nikal (Ni)

Vanadij i njegovi spojevi, izraženo kao vanadij (V)

Ove srednje vrijednosti obuhvaćaju i emisije teških metala, kao i njihovih spojeva u obliku plina i pare.

1.4.   Srednje granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za dioksine i furane tijekom razdoblja uzorkovanja u trajanju od najmanje 6 sati a najviše 8 sati. Granična vrijednost emisije odnosi se na ukupnu koncentraciju dioksina i furana izračunanu u skladu s dijelom 2.

Dioksini i furani

0,1

1.5.   Granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za ugljikov monoksid (CO) u otpadnim plinovima:

(a)

50 kao srednja dnevna vrijednost;

(b)

100 kao srednja polusatna vrijednost;

(c)

150 kao srednja 10-minutna vrijednost.

Nadležno tijelo može odobriti izuzeće od graničnih vrijednosti emisije iz ove točke za postrojenja za spaljivanje otpada koja koriste tehnologiju fluidiziranog sloja, pod uvjetom da dozvola propisuje graničnu vrijednost emisije za ugljikov monoksid (CO) manju od 100 mg/Nm3 kao srednju satnu vrijednost.

2.   Granične vrijednosti emisije primjenjive u uvjetima opisanim u članku 46. stavcima 6. i članku 47.

Ukupna koncentracija praškastih tvari u emisijama u zrak iz postrojenja za spaljivanje otpada ni u kojem slučaju ne smije prelaziti 150 mg/Nm3, izraženo kao polusatni prosjek. Ne smiju se prelaziti granične vrijednosti emisije u zrak za TOC i CO iz točaka 1.2. i 1.5.(b).

3.   Države članice mogu propisati pravila za odobravanje izuzeća predviđenih u ovome dijelu.

DIO 4.

Utvrđivanje graničnih vrijednosti emisije u zrak za postrojenja za suspaljivanje otpada

1.   Sljedeća formula (pravilo miješanja) primjenjuje se uvijek ako specifična granična vrijednost emisije „C” nije utvrđena u tablici u ovom dijelu.

Granična vrijednost emisije za svaku predmetnu onečišćujuću tvar i CO u otpadnom plinu koji je nastao suspaljivanjem otpada izračunava se na sljedeći način:

Formula

Votpad

:

volumen otpadnog plina nastalog spaljivanjem samo otpada, koji je određen prema otpadu koji je u dozvoli za rad postrojenja naveden kao otpad koji ima najmanju kaloričnu vrijednost uz standardne uvjete iz ove Direktive.

Ako se koristi opasni otpad a nastala toplina pri izgaranju takvog otpada iznosi manje od 10 % ukupno oslobođene topline u postrojenju, Votpad se mora izračunati iz one količine otpada koja bi, da se spaljuje, davala 10 % oslobođene topline pri istoj ukupnoj oslobođenoj toplini;

Cotpad

:

granične vrijednosti emisije za postrojenja za spaljivanje otpada, utvrđene u dijelu 3.

Vproc

:

volumen otpadnog plina koji nastaje u procesu rada postrojenja uključujući izgaranje odobrenoga goriva koje se uobičajeno koristi u nepokretnom izvoru (isključujući otpad), određen prema udjelu kisika pri kojem emisija mora biti standardizirana prema zakonodavstvu Unije ili nacionalnom zakonodavstvu. Ako ne postoji zakonodavstvo za ovu vrstu postrojenja, mora se koristiti stvarni udio kisika u otpadnom plinu, bez razrjeđivanja dodatnim zrakom koji nije potreban za odvijanje procesa.

Cproc

:

granične vrijednosti emisije utvrđene u ovom dijelu za određene industrijske aktivnosti ili, ako takve vrijednosti ne postoje, granične vrijednosti emisije postrojenja koje su usklađene s nacionalnim zakonima i ostalim propisima za takva postrojenja kada ona koriste uobičajeno odobreno gorivo (bez otpada). Ako ne postoje takve mjere, primjenjuju se granične vrijednosti emisije iz dozvole. Ako ne postoje takve vrijednosti iz dozvole, primjenjuju se stvarne masene koncentracije.

C

:

ukupna granična vrijednost emisije pri udjelu kisika kakav je utvrđen u ovom dijelu za određene industrijske aktivnosti i određene onečišćujuće tvari ili, ako ne postoje takve vrijednosti, ukupne granične vrijednosti emisije koje zamjenjuju granične vrijednosti emisije koje su utvrđene u posebnim prilozima ovoj Direktivi. Ukupni sadržaj kisika, koji zamjenjuje standardni sadržaj kisika, izračunava se na temelju gornjeg sadržaja uzimajući u obzir parcijalne volumene.

Sve granične vrijednosti emisije izračunavaju se pri temperaturi od 273,15 K, tlaku od 101,3 kPa i nakon i nakon korekcije za sadržaj vodene pare u otpadnim plinovima.

Države članice mogu propisati pravila za odobravanje izuzeća iz ovog dijela.

2.   Posebne odredbe za suspaljivanje otpada kod tehnološkog procesa dobivanja cementa

2.1.   Granične vrijednosti emisije iz točke 2.2. i točke 2.3. primjenjuju se kao srednje dnevne vrijednosti za ukupnu praškastu tvar, HCl, HF, NOx, SO2 i TOC (za kontinuirana mjerenja), kao srednje vrijednosti tijekom razdoblja uzorkovanja u trajanju od najmanje 30 minuta a najviše 8 sati za teške metale, i kao srednje vrijednosti tijekom razdoblja uzorkovanja u trajanju od najmanje 6 sati a najviše 8 sati za dioksine i furane.

Sve vrijednosti su standardne pri 10 % kisika.

Srednje polusatne vrijednosti potrebne su samo u smislu izračunavanja srednjih dnevnih vrijednosti.

2.2.   C - ukupne granične vrijednosti emisije (mg/Nm3 osim za dioksine i furane) za sljedeće - onečišćujuće tvari

Onečišćujuća tvar

C

Ukupna praškasta tvar

30

HCl

10

HF

1

NOx

500 (1)

Cd + Tl

0,05

Hg

0,05

Sb + As + Pb + Cr + Co + Cu + Mn + Ni + V

0,5

Dioksini i furani (mg/Nm3)

0,1

2.3.   C - ukupne granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za SO2 i TOC

Onečišćujuća tvar

C

SO2

50

TOC

10

Nadležno tijelo može odobriti odstupanje od graničnih vrijednosti emisije iz ove točke u slučajevima kada TOC i SO2 nisu nastali suspaljivanjem otpada.

2.4.   C - ukupne granične vrijednosti emisije za CO

Nadležno tijelo može odrediti granične vrijednosti emisije za CO.

3.   Posebne odredbe za uređaje za loženje koji suspaljuju otpad

3.1.   Cproc izražen kao dnevne prosječne vrijednosti (mg/Nm3) na snazi do datuma iz članka 82. stavka 5.

Za određivanje ukupne ulazne toplinske snage uređaja za loženje primjenjuje se pravilo akumulacije iz članka 29. Srednje polusatne vrijednosti potrebne su samo u smislu izračunavanja srednjih dnevnih vrijednosti.

Cproc za kruta goriva, osim biomase (sadržaj O2 iznosi 6 %):

Onečišćujuće tvari

< 50 MWt

50 - 100 MWt

100 do 300 MWt

> 300 MWt

SO2

850

200

200

NOx

400

200

200

Krute čestice

50

50

30

30

Cproc za biomasu (sadržaj O2 iznosi 6 %):

Onečišćujuće tvari

< 50 MWt

50 - 100 MWt

100 do 300 MWt

> 300 MWt

SO2

200

200

200

NOx

350

300

200

Krute čestice

50

50

30

30

Cproc za tekuća goriva (sadržaj O2 iznosi 3 %):

Onečišćujuće tvari

< 50 MWt

50 - 100 MWt

100 do 300 MWt

> 300 MWt

SO2

850

400 do 200

(linearno smanjenje sa 100 na 300 MWt)

200

NOx

400

200

200

Krute čestice

50

50

30

30

3.2.   Cproc izražen kao srednje dnevne vrijednosti (mg/Nm3) na snazi do datuma iz članka 82. stavka 6.

Za određivanje ukupne ulazne toplinske snage uređaja za loženje primjenjuje se pravilo akumulacije iz članka 29. Srednje polusatne vrijednosti potrebne su samo u smislu izračunavanja srednjih dnevnih vrijednosti.

3.2.1.   Cproc za uređaje za loženje iz članka 30. stavka 2., osim plinskih turbina i plinskih motora

Cproc za kruta goriva, osim biomase (sadržaj O2 iznosi 6 %):

Onečišćujuća tvar

< 50 MWt

50 - 100 MWt

100 do 300 MWt

> 300 MWt

SO2

400 za treset: 300

200

200

NOx

300

za lignit u prahu: 400

200

200

Krute čestice

50

30

25

za treset: 20

20

Cproc za biomasu (sadržaj O2 iznosi 6 %):

Onečišćujuća tvar

< 50 MWt

50 do 100 MWt

100 do 300 MWt

> 300 MWt

SO2

200

200

200

NOx

300

250

200

Krute čestice

50

30

20

20

Cproc za tekuća goriva (sadržaj O2 iznosi 3 %):

Onečišćujuća tvar

< 50 MWt

50 do 100 MWt

100 do 300 MWt

> 300 MWt

SO2

350

250

200

NOx

400

200

150

Krute čestice

50

30

25

20

3.2.2.   Cproc za uređaje za loženje iz članka 30. stavka 3., osim plinskih turbina i plinskih motora

Cproc za kruta goriva, osim biomase (sadržaj O2 iznosi 6 %):

Onečišćujuća tvar

< 50 MWt

50 - 100 MWt

100 do 300 MWt

> 300 MWt

SO2

400

za treset: 300

200

za treset: 300, osim u slučaju izgaranja u fluidiziranom sloju: 250

150

za izgaranje u cirkulirajućem ili tlačnom fluidiziranom sloju ili, u slučaju izgaranja treseta, za sva izgaranja u fluidiziranom sloju: 200

NOx

300

za treset: 250

200

150

za izgaranje lignita u prahu: 200

Krute čestice

50

20

20

10

za treset: 20

Cproc za biomasu (sadržaj O2 iznosi 6 %):

Onečišćujuća tvar

< 50 MWt

50 do 100 MWt

100 do 300 MWt

> 300 MWt

SO2

200

200

150

NOx

250

200

150

Krute čestice

50

20

20

20

Cproc za tekuća goriva (sadržaj O2 iznosi 3 %):

Onečišćujuća tvar

< 50 MWt

50 do 100 MWt

100 do 300 MWt

> 300 MWt

SO2

350

200

150

NOx

300

150

100

Krute čestice

50

20

20

10

3.3.   C - ukupne granične vrijednosti emisije za teške metale (mg/Nm3) izražene kao srednje vrijednosti tijekom razdoblja uzorkovanja od najmanje 30 minuta, a najviše 8 sati (sadržaj O2 iznosi 6 % za kruta goriva i 3 % za tekuća goriva)

Onečišćujuće tvari

C

Cd + Tl

0,05

Hg

0,05

Sb + As + Pb + Cr + Co + Cu + Mn + Ni + V

0,5

3.4.   C - ukupna granična vrijednost emisije (mg/Nm3) za dioksine i furane izražena kao srednja vrijednost mjerena tijekom razdoblja uzorkovanja od najmanje 6 sati, a najviše 8 sati (sadržaj O2 iznosi 6 % za kruta goriva i 3 % za tekuća goriva)

Onečišćujuća tvar

C

Dioksini i furani

0,1

4.   Posebne odredbe za postrojenja za suspaljivanje otpada u industrijskim sektorima koja nisu obuhvaćena točkama 2. i 3. ovog dijela

4.1.   C - ukupna granična vrijednost emisije (mg/Nm3) za dioksine i furane izražena kao srednja vrijednost mjerena tijekom razdoblja uzorkovanja od najmanje 6 sati, a najviše 8 sati

Onečišćujuća tvar

C

Dioksini i furani

0,1

4.2.   C - ukupne granične vrijednosti emisije (mg/Nm3) za teške metale izražene kao prosječna vrijednost tijekom razdoblja uzorkovanja od najmanje 30 minuta, a najviše 8 sati:

Onečišćujuće tvari

C

Cd + Tl

0,05

Hg

0,05

DIO 5.

Granične vrijednosti emisije za ispuštanja otpadnih voda nastalih kao rezultat pročišćavanja otpadnih plinova

Onečišćujuće tvari

Granične vrijednosti emisije za nefiltrirane uzorke (mg/l osim za dioksine i furane)

1.

Ukupne suspendirane krute tvari u skladu s definicijom iz Priloga I. Direktivi 91/271/EEZ

(95 %)

30

(100 %)

45

2.

Živa i njezini spojevi, izraženo kao živa (Hg)

0,03

3.

Kadmij i njegovi spojevi, izraženo kao kadmij (Cd)

0,05

4.

Talij i njegovi spojevi, izraženo kao talij (Tl)

0,05

5.

Arsen i njegovi spojevi, izraženo kao arsen (As)

0,15

6.

Olovo i njegovi spojevi, izraženo kao olovo (Pb)

0,2

7.

Krom i njegovi spojevi, izraženo kao krom (Cr)

0,5

8.

Bakar i njegovi spojevi, izraženo kao bakar (Cu)

0,5

9.

Nikal i njegovi spojevi, izraženo kao nikal (Ni)

0,5

10.

Cink i njegovi spojevi, izraženo kao cink (Zn)

1,5

11.

Dioksini i furani

0,3 ng/l

DIO 6.

Praćenje emisija

1.   Tehnike mjerenja

1.1.   Mjerenja za utvrđivanje koncentracija onečišćujućih tvari u zraku i vodi provode se tako da budu reprezentativna.

1.2.   Uzorkovanje i analize svih onečišćujućih tvari, uključujući i dioksine i furane, kao i osiguranje kvalitete automatiziranih mjernih sustava i referentnih metoda mjerenja za umjeravanje tih sustava, provode se u skladu s CEN normama. Ako CEN norme nisu dostupne, primjenjuju se ISO, nacionalne ili druge međunarodne norme koje osiguravaju dobivanje podataka jednake znanstvene kvalitete. Automatizirani mjerni sustavi podložni su kontroli pomoću paralelnih mjerenja referentnim metodama, najmanje jednom godišnje.

1.3.   Na razini dnevne granične vrijednosti emisije, 95 %-tna pouzdanost vrijednosti svakog izmjerenog rezultata ne smije prelaziti sljedeće postotke graničnih vrijednosti emisije:

Ugljikov monoksid:

10 %

Sumporov dioksid:

20 %

Dušikov dioksid:

20 %

Ukupne praškaste tvari:

30 %

Ukupni organski ugljik:

30 %

Vodikov klorid:

40 %

Vodikov fluorid:

40 %.

Povremena mjerenja emisija u zrak i vodu provode se u skladu s točkom 1.1. i točkom 1.2.

2.   Mjerenja koja se odnose na onečišćujuće tvari u zraku

2.1.   Provode se sljedeća mjerenja koja se odnose na onečišćujuće tvari u zraku:

(a)

kontinuirana mjerenja sljedećih tvari: NOx, pod uvjetom da su utvrđene granične vrijednosti emisije, CO, ukupne praškaste tvari, TOC, HCl, HF, SO2;

(b)

kontinuirana mjerenja sljedećih parametara procesa rada: temperatura uz unutarnju stijenku komore za izgaranje ili na nekom drugom reprezentativnom dijelu komore koje je odobrilo nadležno tijelo, koncentracija kisika, tlak, temperatura i sadržaj vodene pare u otpadnom plinu;

(c)

najmanje dva mjerenja teških metala i dioksina i furana godišnje; ipak, u prvih 12 mjeseci rada provodi se barem jedno mjerenje svaka 3 mjeseca.

2.2.   Vrijeme zadržavanja kao i minimalna temperatura i sadržaj kisika u otpadnim plinovima podložni su odgovarajućoj provjeri, a barem jedanput kod početka rada postrojenja za spaljivanje otpada ili postrojenja za suspaljivanje otpada, te u najnepovoljnijim uvjetima rada koji se mogu predvidjeti.

2.3.   Kontinuirana mjerenja HF mogu se izostaviti ako se za HCl primjenjuju faze obrade koje osiguravaju da granična vrijednost emisije za HCl ne bude prekoračena. U tom slučaju, emisije HF podliježu povremenim mjerenjima iz točke 2.1.(c).

2.4.   Ako je uzorak otpadnog plina osušen prije analize emisije, nije potrebno kontinuirano mjerenje sadržaja vodene pare.

2.5.   Nadležno tijelo može odlučiti da nisu potrebna kontinuirana mjerenja za HCl, HF i SO2 u postrojenjima za spaljivanje otpada ili postrojenjima za suspaljivanje otpada te da su potrebna povremena mjerenja iz točke 2.1.(c), ili da nisu potrebna mjerenja, ako operater može dokazati da emisije tih onečišćujućih tvari ni pod kojim uvjetima ne mogu biti više od propisanih graničnih vrijednosti emisije.

Nadležno tijelo može odlučiti da nisu potrebna kontinuirana mjerenja za NOx te da su potrebna povremena mjerenja iz točke 2.1.(c) u postojećim postrojenjima za spaljivanje otpada nazivnog kapaciteta manjeg od 6 tona po satu ili u postojećim postrojenjima za suspaljivanje otpada nazivnog kapaciteta manjeg od 6 tona po satu, ako operater može dokazati, na temelju podataka o kvaliteti predmetnog otpada, korištenoj tehnologiji i rezultatima praćenja emisija, da emisije NOx ni pod kojim uvjetima ne mogu biti više od propisane granične vrijednosti emisije.

2.6.   Nadležno tijelo može zahtijevati jedno mjerenje svake 2 godine za teške metale, i jedno mjerenje godišnje za dioksine i furane, u sljedećim slučajevima:

(a)

emisije nastale spaljivanjem ili suspaljivanjem otpada su u svim okolnostima manje od 50 % graničnih vrijednosti emisije;

(b)

otpad koji treba suspaliti ili spaliti sastoji se samo od određenih razvrstanih zapaljivih frakcija neopasnog otpada koji nije prikladan za recikliranje i koji ima određene karakteristike te koji je dodatno naveden na temelju procjene iz točke (c);

(c)

operater može dokazati, na temelju podataka o kvaliteti predmetnog otpada i podataka o praćenju emisija, da su emisije u svim okolnostima značajno manje od graničnih vrijednosti emisije za teške metale i dioksine i furane.

2.7.   Rezultati mjerenja standardizirani su pomoću standardnih koncentracija kisika iz dijela 3., ili se izračunavaju u skladu s dijelom 4. i pomoću formule iz dijela 7.

Ako se otpad spaljuje ili suspaljuje u atmosferi obogaćenoj kisikom, rezultati mjerenja mogu se standardizirati pri sadržaju kisika koji propisuje nadležno tijelo, odražavajući posebne okolnosti pojedinačnog slučaja.

Ako su emisije onečišćujućih tvari smanjene obradom otpadnog plina u postrojenju za spaljivanje otpada ili u postrojenju za suspaljivanje otpada koja obrađuju opasni otpad, standardizacija, s obzirom na sadržaj kisika iz prvog podstavka, se provodi samo ako sadržaj kisika, mjeren tijekom istoga razdoblja kao za predmetnu onečišćujuću tvar, prelazi predmetni standardni sadržaj kisika.

3.   Mjerenja koja se odnose na onečišćujuće tvari u vodi

3.1.   Na mjestu ispuštanja otpadne vode provode se sljedeća mjerenja:

(a)

kontinuirana mjerenja pH, temperature i protoka;

(b)

dnevna mjerenja uzorka ukupnih suspendiranih krutih tvari ili mjerenja reprezentativnih uzoraka razmjernih protoku tijekom razdoblja od 24 sata;

(c)

barem mjesečna mjerenja reprezentativnih uzoraka razmjernih protoku ispuštanja tijekom razdoblja od 24 sata za Hg, Cd, Tl, As, Pb, Cr, Cu, Ni i Zn;

(d)

barem svakih 6 mjeseci, mjerenja dioksina i furana; ipak, u prvih 12 mjeseci rada provodi se barem jedno mjerenje svaka 3 mjeseca.

3.2.   Ako se otpadna voda, nastala kao rezultat pročišćavanja otpadnih plinova, obrađuje na lokaciji zajedno s ostalim izvorima otpadne vode koji se nalaze na toj lokaciji, operater provodi mjerenja:

(a)

toka otpadne vode nastale kao rezultat procesa čišćenja otpadnog plina, prije ulaska u postrojenje za kolektivnu obradu otpadnih voda;

(b)

drugog toka otpadne vode ili drugih tokova, prije ulaska u postrojenje za kolektivnu obradu otpadnih voda;

(c)

na konačnog točki ispuštanja otpadne vode, nakon obrade, iz postrojenja za spaljivanje otpada ili postrojenja za suspaljivanje otpada.

DIO 7.

Formula za izračunavanje koncentracije emisije (masena koncentracija) pri propisanom volumnom udjelu kisika

Formula

ES

=

izračunana koncentracija emisije (masena koncentracija) s obzirom na volumni udio određujućeg kisika (Vz)

EM

=

izmjerena koncentracija emisije (masena koncentracija)

OS

=

standardna koncentracija kisika (izmjereni volumni udio kisika u % volumena suhog otpadnog plina)

OM

=

izmjerena koncentracija kisika (volumni udio određujućeg kisika u % za određeni nepokretni izvor)

DIO 8.

Procjena poštovanja graničnih vrijednosti emisije

1.   Granične vrijednosti za emisije u zrak

1.1.   Smatra se da se poštuju granične vrijednosti emisije u zrak ako:

(a)

nijedna srednja dnevna vrijednost ne prelazi nijednu od graničnih vrijednosti emisije koje su utvrđene u točki 1.1. dijela 3. ili 4. ili su izračunane u skladu s dijelom 4.;

(b)

nijedna srednja polusatna vrijednost ne prelazi nijednu od graničnih vrijednosti emisije iz stupca A tablice iz točke 1.2. dijela 3. ili, gdje je to bitno, 97 % polusatnih prosječnih vrijednosti tijekom godine ne prelazi nijednu od graničnih vrijednosti emisije iz stupca B tablice iz točke 1.2. dijela 3.;

(c)

nijedna srednja vrijednost tijekom razdoblja uzorkovanja određenog za teške metale i dioksine i furane ne prelazi granične vrijednosti emisije koje su utvrđene u točki 1.3. i točki 1.4. dijela 3. ili u dijelu 4. ili su izračunane u skladu s dijelom 4.;

(d)

za ugljikov monoksid (CO):

i.

u slučaju postrojenja za spaljivanje otpada:

najmanje 97 % srednjih dnevnih vrijednosti tijekom godine ne prelazi graničnu vrijednost emisije iz točke 1.5.(a) dijela 3.; i,

najmanje 95 % svih srednjih 10-minutnih vrijednosti uzetih u bilo kojem 24-satnom razdoblju ili sve srednje polusatne vrijednosti uzete u istom razdoblju ne prelaze granične vrijednosti emisije iz točke 1.5.(b) i (c) dijela 3.; u slučaju postrojenja za spaljivanje otpada u kojima se plin nastao tijekom spaljivanja zagrijava na temperaturu od najmanje 1 100 °C u trajanju od najmanje 2 sekunde, države članice mogu primijeniti razdoblje evaluacije od 7 dana za 10-minutne prosječne vrijednosti;

ii.

u slučaju postrojenja za suspaljivanje otpada: zadovoljene su odredbe dijela 4.

1.2.   Srednje polusatne vrijednosti i 10-minutni prosjeci određuju se unutar stvarnog radnog vremena (bez razdoblja uključivanja i isključivanja ako nije spaljivan otpad) na temelju izmjerenih vrijednosti nakon oduzimanja vrijednosti intervala pouzdanosti iz točke 1.3. dijela 6. Srednje dnevne vrijednosti određuju se na temelju tih provjerenih srednjih vrijednosti.

Da bi se dobila valjana srednja vrijednost, najviše pet polusatnih srednjih vrijednosti u bilo kojem danu odbacuje se zbog kvara ili održavanja sustava za kontinuirano mjerenje. Najviše deset srednjih dnevnih vrijednosti godišnje odbacuje se zbog kvara ili održavanja sustava za kontinuirano mjerenje.

1.3.   Srednje vrijednosti tijekom razdoblja uzorkovanja i srednje vrijednosti u slučaju povremenih mjerenja HF, HCl i SO2, određuju se u skladu sa zahtjevima članka 45. stavka 1. točke (e), članka 48. stavka 3. i točke 1. dijela 6.

2.   Granične vrijednosti emisije u vodu

Smatra se da se poštuju granične vrijednosti emisije za vodu ako:

(a)

za ukupne suspendirane krute tvari 95 % i 100 % izmjerenih vrijednosti ne prelazi predmetne granične vrijednosti emisije iz dijela 5.;

(b)

za teške metale (Hg, Cd, Tl, As, Pb, Cr, Cu, Ni i Zn) najviše jedno mjerenje godišnje prelazi granične vrijednosti emisije iz dijela 5.; ili, ako država članica predviđa više od 20 uzoraka godišnje, najviše 5 % tih uzoraka prelazi granične vrijednosti emisije iz dijela 5.;

(c)

za dioksine i furane, rezultati mjerenja ne prelaze graničnu vrijednost emisije iz dijela 5.


(1)  Do 1. siječnja 2016. nadležno tijelo može odobriti izuzeća od granične vrijednosti za NOx za Lepol peći i duge rotacijske peći, pod uvjetom da granična vrijednost ukupne emisije za NOx, utvrđena u dozvoli, nije veća od 800 mg/Nm3.


PRILOG VII.

Tehničke odredbe koje se odnose na postrojenja i aktivnosti u kojima se koriste organska otapala

DIO 1.

Aktivnosti

1.   U svakoj od sljedećih točaka, aktivnost uključuje čišćenje opreme ali ne i čišćenje proizvoda, osim ako nije drukčije navedeno.

2.   Nanošenje ljepila (adheziva)

Svaki proces u kojem se ljepilo (adheziv) nanosi na površinu, osim prianjajućih premaza i proizvodnje laminata koji su povezani s procesima tiskanja.

3.   Proces premazivanja

Svaka aktivnost u kojoj se jednokratno ili višekratno nanose slojevi premaza na:

(a)

neko od sljedećih vozila:

i.

nova vozila, koja su u Direktivi 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica, te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (1), definirana kao vozila kategorije M1, te kategorije N1 ako se premazuju u istom postrojenju kao i vozila kategorije M1;

ii.

kamionske kabine koje su u Direktivi 2007/46/EZ definirane kao kabine za smještaj vozača, kao i svi cjeloviti smještajni prostori za tehničku opremu vozila kategorija N2 i N3;

iii.

kombije i kamione koji su u Direktivi 2007/46/EZ definirani kao vozila kategorija N1, N2 i N3, ali ne i kamionske kabine;

iv.

autobuse koji su u Direktivi 2007/46/EZ definirani kao kategorije vozila M2 i M3;

v.

prikolice koje su u Direktivi 2007/46/EZ definirane kao kategorije O1, O2, O3 i O4;

(b)

metalne i plastične površine, uključujući površine zrakoplova, brodova, vlakova, i drugo;

(c)

drvene površine;

(d)

tekstil, tkanine, foliju i papirne površine;

(e)

kožu.

Proces premazivanja ne odnosi se na premazivanje metalnih podloga metodom elektroforeze i kemijskog raspršivanja. Ako proces premazivanja uključuje i korak u kojem se na isti predmet bilo kojom tehnikom nanosi tisak, taj korak se smatra dijelom aktivnosti procesa premazivanja. Ipak, postupci tiskanja koji se odvijaju kao posebna aktivnost, nisu uključeni ali mogu biti obuhvaćeni poglavljem V. ove Direktive, ako je aktivnost tiskanja obuhvaćena njezinim opsegom.

4.   Premazivanje zavojnica

Svaki proces u kojem se zavojnice čelika, nehrđajućeg čelika, obloženog čelika, bakrenih legura ili aluminijskih traka neprekidno premazuju opnastim ili slojevitim premazom.

5.   Kemijsko čišćenje

Svaki industrijski ili komercijalni proces u kojem se hlapljivi organski spojevi koriste za čišćenje odjevnih predmeta, namještaja i sličnih potrošnih roba, s izuzetkom ručnog uklanjanja mrlja u tekstilnoj i industriji odjeće;

6.   Proizvodnja obuće

Svaka aktivnost vezana za proizvodnju kompletne obuće ili njezinih dijelova.

7.   Proizvodnja premaza, lakova, boja i ljepila

Proizvodnja gore navedenih gotovih proizvoda, i poluproizvoda ako se proizvode u istom postrojenju, miješanjem pigmenata, guma i prianjajućih materijala s organskim otapalima ili drugim prijenosnicima, uključujući i raspršivanje, predraspršivanje, podešavanje gustoće i boje i pakovanje konačnih proizvoda u spremnike.

8.   Proizvodnja farmaceutskih proizvoda

Kemijska sinteza, fermentacija, ekstrakcija, formulacija i dovršavanje farmaceutskih proizvoda i, tamo gdje se provodi na istoj lokaciji, proizvodnja poluproizvoda.

9.   Tiskanje

Svaki proces reprodukcije teksta i/ili slika u kojem se, putem prijenosnika slike, tinta prenosi na bilo koju površinu. Obuhvaća lakiranje, premazivanje i proizvodnju laminata. Ipak, poglavlje V. odnosi se samo na sljedeće potpostupke:

(a)

fleksografiju - proces tiskanja u kojem se koristi gumeni ili fotopolimerni elastični prijenosnik slike na kojem se područje tiskanja nalazi iznad područja koja ostaju prazna, koristeći tiskarsku boju koja se suši isparavanjem;

(b)

toplinski podešeni otisak - proces tiskanja u kojem prijenosnik slike stavlja područje namijenjeno tiskanju i područje koje ostaje prazno u istu ravninu, pri čemu se materijal na koji će se tiskati u stroj ubacuje putem papirnog valjka, a ne u pojedinačnim listovima. Područje koje ostaje prazno obrađeno je tako da privlači vodu i time odbija tintu. Područje namijenjeno tiskanju obrađeno je tako da prima i prenosi tintu na površinu namijenjenu tiskanju. Isparavanje se odvija u peći pomoću vrućeg zraka kojim se zagrijava materijal s otiskom;

(c)

proizvodnju laminata vezanu za proces tiskanja - prianjanje dvaju ili više savitljivih materijala u slojevima;

(d)

rotogravuru u izdavaštvu - rotogravura koja se koristi u tiskanju papira za časopise, brošure, kataloge ili slične proizvode, pomoću tinta na bazi toluena;

(e)

rotogravuru - proces tiskanja pomoću cilindričkog prijenosnika slike u kojem je područje namijenjeno tiskanju ispod područja koje ostaje prazno, pomoću tekućih tinti koje se suše isparavanjem. Udubljenja se ispunjavaju tintom a višak se čisti s područja koje ostaje prazno prije nego površina namijenjena tiskanju dođe u dodir s cilindrom i pokupi tintu iz udubljenja;

(f)

tiskanje rotacijskim zaslonom - proces tiskanja u kojem se tinta prenosi na površinu protiskivanjem kroz šupljikavi prijenosnik slike, pri čemu je područje namijenjeno tiskanju otvoreno, a područje koje ostaje prazno zapečaćeno je posebnim slojem, pomoću tekućih tinti koje se suše samo isparavanjem. Materijal na koji će se tiskati u stroj ubacuje se putem papirnog valjka, a ne u pojedinačnim listovima;

(g)

lakiranje - proces kojim se lak ili prianjajući premaz nanosi na savitljivi materijal u svrhu naknadnog zatvaranja ambalažnog materijala.

10.   Proizvodnja gumenih smjesa i proizvoda od gume

Svaki proces miješanja, gnječenja, spajanja, valjanja, protiskivanja i vulkanizacije prirodne ili sintetičke gume te svi dodatni procesi obrade prirodne ili sintetičke gume radi dobivanja krajnjeg proizvoda.

11.   Površinsko čišćenje

Svaki proces, osim kemijskog čišćenja, u kojem se koriste organska otapala za uklanjanje onečišćenja s površine materijala, uključujući odmašćivanje. Svaki proces čišćenja koji se sastoji od više koraka prije ili nakon bilo koje druge aktivnosti, smatra se jednim procesom čišćenja. Proces se odnosi na čišćenje površine proizvoda, a ne na čišćenje opreme.

12.   Ekstrakcija biljnog ulja i životinjske masti i rafinacija biljnog ulja

Svaka aktivnost ekstrakcije biljnog ulja iz sjemenki i drugih biljnih tvari, obrada suhih ostataka za dobivanje životinjske krme, pročišćavanje masti i biljnih ulja dobivenih iz sjemenki, biljne i/ili životinjske tvari.

13.   Završna obrada vozila (lakiranje)

Svako industrijsko ili komercijalno premazivanje i srodni poslovi odmašćivanja kroz koje se obavlja jedno od sljedećeg:

(a)

originalno, odnosno prvobitno premazivanje cestovnih vozila, kako je definirano Direktivom 2007/46/EZ, ili njihovih dijelova pomoću materijala za završnu obradu, kada se taj postupak obavlja izvan prvobitne proizvodne linije; ili

(b)

premazivanje prikolica (uključujući poluprikolice) (kategorija O u Direktivi 2007/46/EZ).

14.   Površinska zaštita (premazivanje) žičanih navoja

Svaka aktivnost premazivanja metalnih provodnika koji se koriste za namotavanje transformatora i motora itd.

15.   Impregnacija drvenih površina

Svaki proces zaštite drveta zaštitnim sredstvima.

16.   Proizvodnja drvenih i plastičnih laminata

Svaki/proces koji se provodi kako bi se postiglo prianjanje drveta i/ili plastike s ciljem proizvodnje laminata.

DIO 2.

Pragovi/donje vrijednosti potrošnje otapala i granične vrijednosti emisije

Granične vrijednosti emisije u otpadnim plinovima izračunavaju se pri temperaturi od 273,15 K i tlaku od 101,3 kPa.

 

Aktivnost (prag potrošnje otapala u tonama/godišnje)

Prag/donja vrijednost potrošnje otapala (prag potrošnje otapala u tonama/godišnje)

Granične vrijednosti emisije u otpadnim plinovima (mg C/Nm3)

Granične vrijednosti fugitivne emisije (postotak unosa otapala)

Ukupne granične vrijednosti emisije

Posebne odredbe

Nova postrojenja

Postojeća postrojenja

Nova postrojenja

Postojeća postrojenja

1

Toplinski podešeni otisak

(> 15)

15-25

> 25

100

20

30 (2)

30 (2)

 

2

Rotogravura u izdavaštvu (> 25)

 

75

10

15

 

 

3

Ostala rotogravura, fleksografija, tiskanje rotacijskim zaslonom, jedinice za proizvodnju laminata ili lakiranje (> 15) tiskanje rotacijskim zaslonom na tekstil/karton (> 30)

15-25

> 25

> 30 (3)

100

100

100

25

20

20

 

4

Površinsko čišćenje pomoću tvari iz članka 59. stavka 5.

(> 1)

1-5

> 5

20 (4)

20 (4)

15

10

 

5

Ostalo površinsko čišćenje (površinsko čišćenje uporabom ostalih tvari)

(> 2)

2-10

> 10

75 (5)

75 (5)

20 (5)

15 (5)

 

6

Premazivanje vozila (< 15) i završna obrada vozila (lakiranje)

> 0,5

50 (6)

25

 

7

Premazivanje zavojnica

(> 25)

 

50 (7)

5

10

 

8

Ostalo premazivanje, uključujući premazivanje metala, plastike, tekstila (12), tkanine, folije i papira

(> 5)

5-15

> 15

100 (8)  (11)

50/75 (9)  (10)  (11)

25 (11)

20 (11)

 

9

Površinska zaštite (premazivanje) žičanih navoja

(> 5)

 

 

 

10 g/kg (13)

5 g/kg (14)

10

Premazivanje drvenih površina

(> 15)

15-25

> 25

100 (15)

50/75 (16)

25

20

 

11

Kemijsko čišćenje

 

 

 

20 g/kg (17)  (18)

12

Impregnacija drvenih površina

(> 25)

 

100 (19)

45

11 kg/m3

13

Premazivanje kože

(> 10)

10-25

> 25

> 10 (20)

 

 

85 g/m2

75 g/m2

150 g/m2

Granične vrijednosti emisije izražene su u gramima otapala ispuštenog po m2 proizvedenog proizvoda.

14

Proizvodnja obuće

(> 5)

 

 

 

25 g po paru

Ukupna granična vrijednost emisije izražena je u gramima otapala ispuštenog po paru kompletne proizvedene obuće.

15

Proizvodnja drvenih i plastičnih laminata

(> 5)

 

 

 

30 g/m2

 

16

Nanošenje ljepila (adheziva)

(> 5)

5-15

> 15

50 (21)

50 (21)

25

20

 

17

Proizvodnja premaza, lakova, boja i ljepila

(> 100)

100-1 000

> 1 000

150

150

5

3

5 % unosa otapala

3 % unosa otapala

Granična vrijednost fugitivne emisije ne uključuje otapalo koje je pakirano (prodano) kao dio premaza u zapečaćenom spremniku.

18

Proizvodnja gumenih smjesa i proizvoda od gume

(> 15)

 

20 (22)

25 (23)

25 % unosa otapala

19

Ekstrakcija biljnog ulja i životinjske masti i rafinacija biljnog ulja

(> 10)

 

 

 

Životinjska mast: 1,5 kg/tona

Ricinus: 3 kg/tona

Sjeme uljane repice: 1 kg/tona

Sjeme suncokreta: 1 kg/tona

Zrna soje (krupno mljevena): 0,8 kg/tona

Zrna soje (listići): 1,2 kg/tona

Ostale uljarice i ostale biljne tvari: 3 kg/tona (24) 1,5 kg/tona (25) 4 kg/tona (26)

20

Proizvodnja farmaceutskih proizvoda

(> 50)

 

20 (27)

5 (28)

15 (28)

5 % unosa otapala

15 % unosa otapala

DIO 3.

Granične vrijednosti emisije za postrojenja u industriji premazivanja vozila (procesi premazivanja s ciljem površinske zaštite u automibilskoj industriji)

1.   Ukupne granične vrijednosti emisije izražene su u gramima organskog otapala koje se ispušta u odnosu na površinu proizvoda u kvadratnim metrima i u kilogramima organskog otapala koje se ispušta u odnosu na karoseriju automobila.

2.   Površina bilo kojeg proizvoda iz donje tablice 3. definira se kao površina izračunana iz ukupne površine elektroforetski premazanog područja te kao površina svih dijelova koji bi mogli biti dodani u naknadnim fazama procesa premazivanja, koji je premazan istim premazom kao i predmetni proizvod, ili kao ukupna površina proizvoda koji je premazan u postrojenju.

Površina elektroforetski premazanog podrčja izračunava se pomoću sljedeće formule:

Formula

Ova se metoda primjenjuje i na ostale premazane dijelove izrađene od metala.

Računalno potpomognuti dizajn ili druga jednakovrijedna metoda koriste se za izračunavanje površine ostalih dodanih dijelova ili ukupne površine koja je premazana u postrojenju.

3.   Ukupne granične vrijednosti emisije u donjoj tablici odnose se na sve faze procesa koji se provodi u istom postrojenju, od premazivanja elektroforezom, ili bilo kojeg drugog postupka premazivanja, sve do konačnog premazivanja voskom i poliranja gornjeg površinskog sloja, kao i na otapalo koje je korišteno u čišćenju procesne opreme, uključujući i kabine za raspršivanje i ostalu fiksnu opremu, kako tijekom proizvodnog procesa, tako i nakon njega.

Aktivnost

(prag potrošnje otapala u tonama/godišnje)

Prag proizvodnje

(odnosi se na godišnju proizvodnju predmeta koji se premazuju)

Ukupna granična vrijednost emisije

Nova postrojenja

Postojeća postrojenja

Premazivanje novih automobila (> 15)

> 5 000

45 g/m2

ili 1,3 kg/karoseriji automobila

+ 33 g/m2

60 g/m2

ili 1,9 kg/karoseriji automobila

+ 41 g/m2

≤ 5 000 jedno(mono)volumenskih okvira

ili > 3 500 sa šasijom

90 g/m2

ili 1,5 kg/karoseriji automobila

+ 70 g/m2

90 g/m2

ili 1,5 kg/karoseriji automobila

+ 70 g/m2

 

 

Ukupna granična vrijednost emisije (g/m2)

Premazivanje novih kamionskih kabina (> 15)

≤ 5 000

65

85

> 5 000

55

75

Premazivanje novih kombija i kamiona (> 15)

≤ 2 500

90

120

> 2 500

70

90

Premazivanje novih autobusa (> 15)

≤ 2 000

210

290

> 2 000

150

225

4.   Postrojenja za premazivanje vozila koja se nalaze ispod pragova potrošnje otapala iz tablice pod točkom 3. ispunjavaju uvjete za sektor završne obrade (lakiranja) vozila iz dijela 2.

DIO 4.

Granične vrijednosti emisije koje se odnose na hlapljive organske spojeve s posebnim oznakama upozorenja

1.   Za emisije hlapljivih organskih spojeva iz članka 58., pri čemu je maseni protok zbroja spojeva zbog kojih je dobivena oznaka iz tog članka veći ili jednak 10 g/h, mora se poštovati granična vrijednost emisije od 2 mg/Nm3. Granična vrijednost emisije odnosi se na maseni zbroj pojedinačnih komponenti.

2.   Za emisije halogeniranih hlapljivih organskih spojeva kojima su dodijeljene oznake upozorenja H34 ili H351, ili ih moraju nositi, ako je maseni protok zbroja spojeva zbog kojih su dobivene oznake H341 ili H351 veći ili jednak 100 g/h, mora se poštovati granična vrijednost emisije od 20 mg/Nm3. Granična vrijednost emisije odnosi se na maseni zbroj pojedinačnih spojeva.

DIO 5.

Shema smanjivanja emisija

1.   Operater može koristiti bilo koju shemu za smanjivanje emisija, posebno osmišljenu i izrađenu za njegovo postrojenje.

2.   U slučaju nanošenja premaza, lakova, ljepila ili tiskarskih boja, može se koristiti sljedeća shema. Ako sljedeća metoda nije prikladna, nadležno tijelo može operateru dozvoliti primjenu alternativne sheme kojom se postižu jednaka smanjenja emisije kao i da su primijenjene granične vrijednosti emisije iz dijela 2. i 3. Prilikom izrade ove sheme vodi se računa o sljedećim činjenicama:

(a)

ako su zamjenski proizvodi koji sadrže malu količinu ili ne sadrži otapala još uvijek u fazi razvoja, operateru se odobrava produljenje roka za provedbu njegovih planova za smanjenje emisija;

(b)

referentna točka za smanjenje emisije što više odgovara emisijama do kojih bi došlo da nisu poduzete nikakve aktivnosti smanjenja emisija.

3.   Za postrojenja u kojima se koriste proizvodi za koje se može pretpostaviti da imaju stalni sadržaj krute tvari, primjenjuje se sljedeća shema:

(a)

Godišnja referentna emisija izračunava se na sljedeći način:

i.

Utvrdi se ukupna masa krutih tvari u količini premaza i/ili tiskarske boje, laka ili ljepila koji se potroše u jednoj godini. Krute tvari su sve tvari u premazima, tiskarskim bojama, lakovima i ljepilima koje se skrutnjavaju nakon što ispare voda ili hlapljivi organski spojevi.

ii.

Godišnje referentne emisije izračunavaju se množenjem mase određene u podtočki i. s odgovarajućim faktorom navedenim u donjoj tablici. Nadležna tijela mogu prilagoditi te faktore pojedinačnim postrojenjima, kako bi se pokazao dokumentirani porast učinkovitosti u korištenju čvrstih tvari.

Aktivnost

Faktor množenja koji se koristi u stavci (a) ii.

Tiskanje (rotogravura; fleksografija; proizvodnja laminata vezana za proces tiskanja; lakiranje kao dio tiskarske aktivnosti); premazivanje drvenih površina; premazivanje tekstila, tkanine, filma ili papira; nanošenje ljepila (adheziva)

4

Premazivanje zavojnica, završna obrada vozila (lakiranje)

3

Premazivanje površina koje dolaze u dodir s hranom, premazivanje (površinska zaštita) u zrakoplovnoj industriji

2,33

Ostala premazivanja i tiskanje rotacijskim zaslonom

1,5

(b)

Ciljna emisija jednaka je umnošku godišnje referentne emisije i postotka koji je jednak:

i.

(granična vrijednost fugitivne emisije + 15) za postrojenja koja su obuhvaćena stavkom 6. i niži prag stavki 8. i 10. dijela 2.;

ii.

(granična vrijednost fugitivne emisije + 5) za sva druga postrojenja.

(c)

Sukladnost je postignuta ako je stvarna emisija otapala, utvrđena u planu postupanja s otapalima, manja od ciljne emisije ili joj je jednaka.

DIO 6.

Praćenje emisije

1.   Kanali na koje je spojena oprema za smanjivanje emisija i koji u završnoj točki ispusta ispuštaju više od prosjeka od 10 kg/h ukupnog organskog ugljika, kontinuirano se prate kako bi se utvrdila njihova sukladnost.

2.   U ostalim slučajevima, države članice osiguravaju provođenje kontinuiranih ili povremenih mjerenja. Za povremena mjerenja, tijekom svakog mjerenja dobivaju se najmanje tri mjerne vrijednosti.

3.   Mjerenja nisu potrebna u slučaju kada nije nužna oprema za smanjivanje emisija na kraju procesa da bi se udovoljilo odredbama ove Direktive.

DIO 7.

Plan postupanja s otapalima (postupak za izradu godišnje bilance organskih otapala)

1.   Načela

Plan postupanja s otapalima služi za:

(a)

provjeru ispunjavanja zahtjeva iz članka 62.;

(b)

utvrđivanje mogućnosti smanjivanja emisija u budućnosti;

(c)

omogućavanje obavješćivanja javnosti o potrošnji otapala, emisijama otapala i poštovanju zahtjeva iz poglavlja V.

2.   Definicije

Sljedeće definicije daju okvir za utvrđivanje masene bilance.

Unosi organskih otpala (I):

I1.

Količina organskih otapala ili njihova količina u kupljenim pripravcima koji se koriste kao sirovina u procesu u vremenskom okviru za koji se izračunava masena bilanca.

I2.

Količina organskih otapala ili njihova količina u pripravcima koji su regenerirani i ponovno se koriste kao sirovina u procesu. Reciklirano otapalo obračunava se svaki put kada se koristi za obavljanje neke aktivnosti.

Izlazi organskih otapala (O):

O1.

Emisije u otpadnim plinovima.

O2.

Organska otapala izgubljena u vodi, pri čemu se prilikom izračunavanja O5. uzima u obzir pročišćavanje otpadnih voda.

O3.

Količina organskih otapala koji u proizvodima ostaju kao nečistoća ili talog.

O4.

Emisije u zrak organskih otapala koje se ne zadržavaju. To uključuje prozračivanje prostorija, kada se zrak oslobađa u vanjski okoliš kroz prozore, vrata, ventilacijske i slične otvore.

O5.

Organska otapala i/ili organski spojevi izgubljeni zbog kemijskih ili fizikalnih reakcija (uključujući one koji se uništavaju, spaljivanjem ili drugim postupcima pročišćavanja otpadnih plinova ili otpadnih voda, ili se zadržavaju, ako ne spadaju pod O6., O7. ili O8.).

O6.

Organska otapala u prikupljenom otpadu.

O7.

Organska otapala, ili organska otapala u pripravcima, koja se prodaju ili su namijenjena prodaji kao komercijalni proizvodi.

O8.

Organska otapala sadržana u pripravcima regenerirana za ponovnu uporabu, ali ne kao sirovina u procesu, ako ne spadaju pod O7.

O9.

Organska otapala ispuštena na druge načine.

3.   Korištenje plana postupanja s otapalima za provjeru poštovanja zahtjeva.

Plan postupanja s otapalima određuje se ovisno o pojedinačnim zahtjevima koje treba provjeriti, na sljedeći način:

(a)

provjera poštovanja zahtjeva iz sheme smanjivanja emisija utvrđenih u dijelu 5., pri čemu je granična vrijednost ukupne emisije izražena u emisijama otapala po jedinici proizvoda, ili na drugačiji način naveden u dijelu 2. i 3.

i.

za sve aktivnosti koje koriste shemu smanjivanja emisija iz dijela 5., plan postupanja s otapalima sastavlja se jednom godišnje kako bi se utvrdila potrošnja (C). Potrošnja se izračunava pomoću sljedeće formule:

C = I1 – O8

Potrebno je istodobno pokrenuti utvrđivanje krutih tvari u premazima kako bi se izvela referentna godišnja emisija i ciljna emisija za svaku godinu.

ii.

za procjenu ispunjavanja zahtjeva za ukupnu graničnu vrijednost emisije izraženu pomoću emisija otapala po jedinici proizvoda ili na drugačiji način navedeno u dijelu 2. i 3., plan postupanja s otapalima sastavlja se godišnje kako bi se utvrdile emisije (E). Emisije se izračunavaju pomoću sljedeće formule:

E = F + O1

pri čemu je F fugitivna emisija iz točke (b) podtočke i.. Iznos emisije zatim se dijeli s odgovarajućim parametrom proizvoda.

iii.

za procjenu poštovanja zahtjeva iz točke (b) podtočke ii. članka 59. stavka 6., plan postupanja s otapalima sastavlja se jednom godišnje kako bi se utvrdile ukupne e misije iz svih predmetnih aktivnosti, a taj iznos se zatim uspoređuje s ukupnim emisijama koje bi se postigle da je svaka pojedinačna aktivnost poštovala zahtjeve iz dijela 2., 3. i 5.

(b)

Utvrđivanje fugitivnih emisija koje se uspoređuju s graničnim vrijednostima fugitivne emisije iz dijela 2.:

i.

Fugitivne emisije izračunavaju se pomoću jedne od sljedećih formula:

F = I1 – O1 – O5 – O6 – O7 – O8

ili

F = O2 + O3 + O4 + O9

F se utvrđuje izravnim mjerenjem količina ili ekvivalentnom metodom ili izračunom, primjerice pomoću efikasnosti zadržavanja emisija u procesu.

Granična vrijednost fugitivne emisije izražena je kao dio unosa, koji se izračunava pomoću sljedeće jednadžbe:

I = I1 + I2

ii.

Fugitivne emisije utvrđuju se kratkim, ali sveobuhvatnim nizom mjerenja i taj postupak nije potrebno ponavljati dok ne dođe do promjene opreme.

DIO 8.

Procjena poštovanja zahtjeva graničnih vrijednosti emisije u otpadnim plinovima

1.   U slučaju kontinuiranih mjerenja, smatra se da je udovoljeno graničnim vrijednostima emisije ako:

(a)

nijedna izračunana srednja vrijednost svih važećih mjerenja tijekom bilo kojeg 24-satnog vremena rada postrojenja ili aktivnosti, osim uključivanja i isključivanja i održavanja opreme, ne prelazi granične vrijednosti emisije;

(b)

nijedna srednja satna vrijednost ne prelazi granične vrijednosti emisije za faktor veći od 1,5.

2.   U slučaju povremenih mjerenja, smatra se da je udovoljeno graničnim vrijednostima emisije ako u jednom praćenju:

(a)

prosjek svih izmjerenih vrijednosti ne prelazi granične vrijednosti emisije;

(b)

nijedna srednja satna vrijednost ne prelazi graničnu vrijednost emisije za faktor veći od 1,5.

3.   Poštovanje zahtjeva iz dijela 4. provjerava se na temelju zbroja masenih koncentracija pojedinačnih predmetnih hlapljivih organskih spojeva. U svim drugim slučajevima, poštovanje zahtjeva provjerava se na temelju ukupne ispuštene mase organskog ugljika ako nije drukčije navedeno u dijelu 2.

4.   Volumeni plinova mogu se dodati otpadnom plinu koji služi za hlađenje ili razrjeđivanje ako je to tehnički opravdano, ali se ne uzimaju u obzir pri utvrđivanju masene koncentracije onečišćivača u otpadnom plinu.


(1)  SL L 263, 9.10.2007., str. 1.

(2)  Ostatak otapala u gotovom proizvodu ne smatra se dijelom fugitivnih emisija.

(3)  Prag za tiskanje rotacijskim zaslonom na tekstil i na karton.

(4)  Granična vrijednost odnosi se na masu spojeva u mg/Nm3, a ne na ukupni ugljik.

(5)  Postrojenja koja nadležnom tijelu dokažu da prosječni sadržaj organskog otapala svih upotrijebljenih sredstava za čišćenje ne prelazi 30 % težine, izuzeta su od primjene ovih vrijednosti.

(6)  Sukladnost u skladu s točkom 2. dijela 8. dokazuje se na temelju mjerenja 15-minutnog prosjeka.

(7)  Za postrojenja koja koriste tehnike koje omogućuju ponovnu uporabu oporabljenih otapala, granična vrijednost emisije iznosi 150.

(8)  Granična vrijednost emisije primjenjuje se na postupke nanošenja i sušenja premaza koji se provode u kontroliranim uvjetima.

(9)  Prva granična vrijednost emisije primjenjuje se na postupak sušenja, a druga na postupak nanošenja premaza.

(10)  Za postrojenja za premazivanje tekstila koja koriste tehnike koje omogućuju ponovnu uporabu oporabljenih otapala, granična vrijednost emisije koja se primjenjuje na nanošenje premaza i sušenje zajedno iznosi 150.

(11)  Procesi premazivanja koji se ne mogu provoditi u kontroliranim uvjetima (kao što su izgradnja brodova, premazivanje zrakoplova) mogu biti izuzeti iz ovih vrijednosti, u skladu s člankom 59. stavkom 3.

(12)  Tiskanje rotacijskim zaslonom na tekstil obuhvaćeno je aktivnošću br. 3.

(13)  Primjenjuje se na postrojenja kod kojih je srednji promjer žice ≤ 0,1 mm.

(14)  Primjenjuje se na sva ostala postrojenja.

(15)  Granična vrijednost emisije primjenjuje se na postupke nanošenja premaza i sušenje koji se provode u kontroliranim uvjetima.

(16)  Prva vrijednost primjenjuje se na postupak sušenja, a druga na postupak nanošenja premaza.

(17)  Izraženo kao masa otapala ispuštenog po kilogramu očišćenog i osušenog proizvoda.

(18)  Granična vrijednost emisije iz točke 2. dijela 4. ne primjenjuje se na ovu aktivnost.

(19)  Granična vrijednost emisije ne primjenjuje se na impregnaciju kreozotom.

(20)  Za aktivnosti premazivanja kože u proizvodnji namještaja, a posebno kožnih proizvoda koji se koriste kao sitna potrošačka roba kao što su torbice, pojasevi, novčanici i drugo.

(21)  Ako se koriste tehnike koje omogućuju ponovnu uporabu oporabljenog otapala, granična vrijednost emisije u otpadnim plinovima iznosi 150.

(22)  Ako se koriste tehnike koje omogućuju ponovnu uporabu oporabljenog otapala, granična vrijednost emisije u otpadnim plinovima iznosi 150.

(23)  Granična vrijednost fugitivne emisije ne uključuje otapalo koje je prodano kao dio proizvoda ili pripravka u zapečaćenom spremniku.

(24)  Ukupne granične vrijednosti emisije za postrojenja koja prerađuju pojedinačne šarže sjemena i druge biljne tvari treba odrediti nadležno tijelo, od slučaja do slučaja, primjenjujući najbolje raspoložive tehnike.

(25)  Primjenjuje se na sve procese prakcioniranja osim uklanjanja smole iz ulja.

(26)  Primjenjuje se na sve procese frakcioniranja s uklanjanjem smole iz ulja

(27)  Ako se koriste tehnike koje omogućuju ponovnu uporabu oporabljenog otapala, granična vrijednost emisije u otpadnim plinovima iznosi 150.

(28)  Granična vrijednost fugitivne emisije ne uključuje otapalo koje je (pakirano) prodano kao dio proizvoda ili pripravka u zapečaćenom spremniku.


PRILOG VIII.

Tehničke odredbe koje se odnose na postrojenja za proizvodnju titan-dioksida

DIO 1.

Granične vrijednosti emisije za emisije u vodu

1.   U slučaju postrojenja koja koriste sulfatni postupak (kao godišnji prosjek):

550 kg sulfata po toni proizvedenog titan-dioksida.

2.   U slučaju postrojenja koja koriste kloridni postupak (kao godišnji prosjek):

(a)

130 kg klorida po toni titan-dioksida proizvedenog pomoću neutralnog rutila;

(b)

228 kg klorida po toni titan-dioksida proizvedenog pomoću sintetičkog rutila;

(c)

330 kg klorida po toni titan-dioksida proizvedenog pomoću šljake. Postrojenja koja ispuštaju u slanu vodu (ušće, obalno, otvoreno more) mogu podlijegati graničnoj vrijednosti emisije od 450 kg klorida po toni titan-dioksida proizvedenog pomoću šljake.

3.   Za postrojenja koja koriste kloridni postupak i više vrsta ruda, granične vrijednosti emisije iz točke 2. primjenjuju se razmjerno količini upotrijebljenih ruda.

DIO 2.

Granične vrijednosti emisije u zrak

1.   Granične vrijednosti emisije izražene kao koncentracija u masi po kubičnom metru (Nm3) izračunavaju se pri temperaturi od 273,15 K i tlaku od 101,3 kPa.

2.   Za praškaste tvari: 50 mg/Nm3 kao satni prosjek iz velikih izvora, i 150 mg/Nm3 kao satni prosjek iz bilo kojeg drugog izvora.

3.   Za plinoviti sumporov dioksid i trioksid ispušten iz procesa digestacije i ovapnjivanja, uključujući kapljice kiseline izračunane kao ekvivalent SO2:

(a)

6 kg po toni proizvedenog titan-dioksida, kao godišnji prosjek;

(b)

500 mg/Nm3 kao satni prosjek za postrojenja za koncentraciju otpadne kiseline.

4.   Za klor, kada se radi o postrojenjima koja koriste kloridni postupak:

(a)

5 mg/Nm3 kao dnevni prosjek;

(b)

40 mg/Nm3 u bilo kojem razdoblju.

DIO 3.

Praćenje emisije

Praćenje emisije u zrak obuhvaća barem kontinuirano praćenje:

(a)

plinovitog sumporovog dioksida i trioksida ispuštenih iz procesa digestacije i ovapnjivanja iz postrojenja za koncentraciju otpadne kiseline u postrojenjima za koncentraciju otpadne kiseline koja koriste sulfatni postupak;

(b)

klora iz velikih izvora unutar postrojenja koja koriste kloridni postupak;

(c)

praškastih tvari iz velikih izvora.


PRILOG IX.

DIO A.

Direktive stavljene izvan snage zajedno s njihovim naknadnim izmjenama

(iz članka 81.)

Direktiva Vijeća 78/176/EEZ

(SL L 54, 25.2.1978., str. 19.).

 

Direktiva Vijeća 83/29/EEZ

(SL L 32, 3.2.1983., str. 28.).

 

Direktiva Vijeća 91/692/EEZ

(SL L 377, 31.12.1991., str. 48.).

samo Prilog I. točka (b)

Direktiva Vijeća 82/883/EEZ

(SL L 378, 31.12.1982., str. 1.).

 

Akt o pristupanju iz 1985.

samo Prilog I. točka X.1(o)

Akt o pristupanju iz 1994.

samo Prilog I. točka VIII.A.6.

Uredba Vijeća (EZ) br. 807/2003

(SL L 122, 16.5.2003., str. 36.).

samo Prilog III. točka 34.

Uredba (EZ) br. 219/2009 Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 87, 31.3.2009., str. 109.).

samo Prilog točka 3.1.

Direktiva Vijeća 92/112/EEZ

(SL L 409, 31.12.1992., str. 11.).

 

Direktiva Vijeća 1999/13/EZ

(SL L 85, 29.3.1999., str. 1.).

 

Uredba (EZ) br. 1882/2003 Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 284, 31.10.2003., str. 1.).

samo Prilog I. točka 17.

Direktiva 2004/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 143, 30.4.2004., str. 87.).

samo članak 13. stavak 1.

Direktiva 2008/112/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 345, 23.12.2008., str. 68.).

samo članak 3.

Direktiva 2000/76/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 332, 28.12.2000., str. 91.).

 

Uredba (EZ) br. 1137/2008 Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 311, 21.11.2008., str. 1.).

samo Prilog točka 4.8.

Direktiva 2001/80/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 309, 27.11.2001., str. 1.).

 

Direktiva Vijeća 2006/105/EZ

(SL L 363, 20.12.2006., str. 368.).

samo Prilog, dio B. točka 2.

Direktiva 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 140, 5.6.2009., str. 114.).

samo članak 33.

Direktiva 2008/1/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 24, 29.1.2008., str. 8.).

 

Direktiva 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 140, 5.6.2009., str. 114.).

samo članak 37.

DIO B.

Popis rokova za prijenos u nacionalno zakonodavstvo i primjenu

(iz članka 81.)

Direktiva

Rok za prijenos

Rok za primjenu

78/176/EEZ

25. veljače 1979.

 

82/883/EEZ

31. prosinca 1984.

 

92/112/EEZ

15. lipnja 1993.

 

1999/13/EZ

1. travnja 2001.

 

2000/76/EZ

28. prosinca 2000.

28. prosinca 2002.

 

 

28. prosinca 2005.

2001/80/EZ

27. studenoga 2002.

27. studenoga 2004.

2003/35/EZ

25. lipnja 2005.

 

2003/87/EZ

31. prosinca 2003.

 

2008/1/EZ

30. listopada 1999. (1)

30. listopada 1999.

 

 

30. listopada 2007.


(1)  Direktiva 2008/1/EZ je kodificirana verzija Direktive Vijeća 96/61/EZ od 24. rujna 1996. o integriranom sprečavanju i kontroli onečišćenja (SL L 257, 10.10.1996., str. 26.) i rokovi za prijenos i primjenu ostaju na snazi.


PRILOG X.

Korelacijska tablica

Direktiva 78/176/EEZ

Direktiva 82/883/EEZ

Direktiva 92/112/EEZ

Direktiva 2008/1/EZ

Direktiva 1999/13/EZ

Direktiva 2000/76/EZ

Direktiva 2001/80/EZ

Ova Direktiva

Članak 1. stavak 1.

Članak 1.

Članak 1.

 

 

 

 

Članak 66.

Članak 2.

Članak 1. stavak 2. točka (a)

 

 

Članak 2. stavak 2.

 

 

 

Članak 3. stavak 2.

Članak 1. stavak 2. točka (b)

 

 

 

 

Članak 3. stavak 1.

 

Članak 3. stavak 37.

Članak 1. stavak 2. točke (c), (d) i (e)

 

 

 

 

 

 

Članak 66.

Članak 2.

 

 

 

 

 

 

Članak 67.

Članak 3.

 

 

 

 

 

 

Članak 11. točke (d) i (e)

Članak 4.

 

 

Članak 4.

Članak 3., uvodni dio i stavak 1.

Članak 4. stavak 1.

 

Članak 4. stavak 1. prvi podstavak

Članak 5.

 

 

 

 

 

 

Članak 11. točke (d) i (e)

Članak 6.

 

 

 

 

 

 

Članak 11. točke (d) i (e)

Članak 7. stavak 1.

 

Članak 10.

 

 

 

 

Članak 70. stavak 1. i članak 70. stavak 2. prva rečenica

Članak 7. stavci 2. i 3.

 

 

 

 

 

 

Članak 70. stavak 2. druga rečenica i članak 70. stavak 3.

Članak 8. stavak 1.

 

 

 

 

 

 

Članak 8. stavak 2.

 

 

 

 

 

 

Članak 26. stavak 1. drugi podstavak

Članak 9.

 

 

 

 

 

 

Članak 10.

 

 

 

 

 

 

Članak 11.

 

 

 

 

 

 

Članak 12.

Članak 12.

 

 

 

 

 

 

Članak 13. stavak 1.

 

 

Članak 17. stavak 1. prvi podstavak i članak 17. stavak 3. prvi podstavak, prva rečenica

Članak 11. stavak 1., prva rečenica i članak 11. stavak 2.

 

 

Članak 72. stavak 1., prva rečenica

Članak 72. stavak 1., druga rečenica

Članak 13. stavci 2., 3. i 4.

 

 

 

 

 

 

Članak 14.

 

 

 

 

 

 

Članak 15.

Članak 14.

Članak 12.

Članak 21.

Članak 15.

Članak 21.

Članak 18. stavci 1. i 3.

Članak 80.

Članak 16.

Članak 15.

Članak 13.

Članak 23.

Članak 17.

Članak 23.

Članak 20.

Članak 84.

Prilog I.

 

 

 

 

 

 

Prilog II. odjeljak A. uvodni dio i točka 1.

 

 

 

 

 

 

Prilog II. odjeljak A. točka 2.

 

 

 

 

 

 

Prilog II. odjeljak B.

 

 

 

 

 

 

 

Članak 2.

 

 

 

 

 

 

Članak 3.

 

 

 

 

 

 

Članak 4. stavak 1. i Članak 4. stavak 2. prvi podstavak

 

 

 

 

 

 

Članak 4. stavak 2. drugi podstavak

 

 

 

 

 

 

Članak 4. stavci 3. i 4.

 

 

 

 

 

 

Članak 5.

 

 

 

 

 

 

Članak 6.

 

 

 

 

 

 

Članak 7.

 

 

 

 

 

 

Članak 8.

 

 

 

 

 

 

Članak 9.

 

 

 

 

 

 

Članak 10.

 

 

 

 

 

 

Članak 11. stavak 1.

 

 

Članak 13. stavak 1.

Članak 17. stavak 1.

 

Članak 75. stavak 1.

Članak 75. stavak 2.

 

Članak 11. stavak 2.

 

 

 

Članak 17. stavak 2.

 

 

Članak 11. stavak 3.

 

 

 

 

 

 

Članak 12.

 

 

 

 

 

 

Članak 13.

 

 

 

 

 

 

Prilog I.

 

 

 

 

 

 

Prilog II.

 

 

 

 

 

 

Prilog III.

 

 

 

 

 

 

Prilog IV.

 

 

 

 

 

 

Prilog V.

 

 

 

 

 

 

 

Članak 2. stavak 1., uvodni dio

 

 

 

 

 

 

Članak 2. stavak 1. točka (a), uvodni dio

 

 

 

 

 

 

Članak 2. stavak 1. točka (a) prva alineja

 

 

 

 

Članak 67. točka (a)

 

 

Članak 2. stavak 1. točka (a) druga alineja

 

 

 

 

Članak 67. točka (b)

 

 

Članak 2. stavak 1. točka (a) treća alineja i članak 2. stavak 1. točka (b) treća alineja

 

 

 

 

Članak 67. točka (d)

 

 

Članak 2. stavak 1. točka (a) četvrta, peta, šesta i sedma alineja

 

 

 

 

 

 

Članak 2. stavak 1. točka (b), uvodni dio i prva, četvrta, peta, šesta i sedma alineja

 

 

 

 

 

 

Članak 2. stavak 1. točka (b) druga alineja

 

 

 

 

Članak 67. točka (c)

 

 

Članak 2. stavak 1. točka (c)

 

 

 

 

 

 

Članak 2. stavak 2.

 

 

 

 

 

 

Članak 3.

 

 

 

 

Članak 67.

 

 

Članak 4.

 

 

 

 

Članak 67.

 

 

Članak 5.

 

 

 

 

 

 

Članak 6., prvi stavak, uvodni dio

 

 

 

 

Članak 68.

 

 

Članak 6. prvi stavak točka (a)

 

 

 

 

Prilog VIII. dio 1. točka 1.

 

 

Članak 6. prvi stavak točka (b)

 

 

 

 

Prilog VIII. dio 1. točka 2.

 

 

Članak 6. drugi stavak

 

 

 

 

Prilog VIII. dio 1. točka 3.

 

 

Članak 7.

 

 

 

 

 

 

Članak 8.

 

 

 

 

 

 

Članak 9. stavak 1., uvodni dio

 

 

 

 

Članak 69. stavak 2.

 

 

Članak 9. stavak 1. točka (a), uvodni dio

 

 

 

 

 

 

Članak 9. stavak 1. točka (a) podtočka i.

 

 

 

 

Prilog VIII. dio 2. točka 2.

 

 

Članak 9. stavak 1. točka (a) podtočka ii.

 

 

 

 

Prilog VIII. dio 2. točka 3., uvod i točka 3.(a)

 

 

Članak 9. stavak 1. točka (a) podtočka iii.

 

 

 

 

Članak 69. stavak 1.

 

 

Članak 9. stavak 1. točka (a) podtočka iv.

 

 

 

 

Prilog VIII. dio 2. točka 3(b)

 

 

Članak 9. stavak 1. točka (a)(v)

 

 

 

 

 

 

Članak 9. stavak 1. točka (b)

 

 

 

 

Prilog VIII. dio 2. točka 4.

 

 

Članak 9. stavak 2. i stavak 3.

 

 

 

 

 

 

Članak 11.

 

 

 

 

Članak 11. točka (d) i točka (e)

 

 

Prilog

 

 

 

 

 

 

 

Članak 1.

 

 

 

Članak 1.

 

 

 

Članak 2., uvodni dio

 

 

 

Članak 3., uvodni dio

 

 

 

Članak 2. stavak 1.

Članak 2. stavak 14.

 

 

Članak 3. stavak 1.

 

 

 

Članak 2. stavak 3.

Članak 2. stavak 1.

 

 

Članak 3. stavak 3.

 

 

 

Članak 2. stavak 4.

 

 

 

 

 

 

Članak 2. stavak 5.

Članak 2. stavak 9.

Članak 3. stavak 8.

Članak 2. stavak 1.

Članak 3. stavak 4.

 

 

 

Članak 2. stavak 6., prva rečenica

Članak 2. stavak 13.

Članak 3. stavak 9.

Članak 2. stavak 3., prvi dio

Članak 3. stavak 5.

 

 

 

Članak 2. stavak 6., druga rečenica

 

 

 

Članak 15. stavak 1.

 

 

 

Članak 2. stavak 7.

 

 

 

Članak 3. stavak 6.

 

 

 

Članak 2. stavak 8.

Članak 2. stavak 5.

 

 

Članak 71.

 

 

 

Članak 2. stavak 9., prva rečenica

Članak 2. stavak 7.

Članak 3. stavak 12.

 

Članak 3. stavak 7.

 

 

 

Članak 2. stavak 9., druga rečenica

 

 

 

Članak 4. stavak 2. prvi podstavak

Članak 4. stavak 2. drugi podstavak

Članak 4. stavak 3.

 

 

 

Članak 2. stavak 10.

 

 

 

Članak 3. stavak 8.

 

 

 

Članak 2. stavak 11., prva rečenica

 

 

 

Članak 3. stavak 9.

 

 

 

Članak 2. stavak 11., druga rečenica

 

 

 

Članak 20. stavak 3.

 

 

 

Članak 2. stavak 12. prvi podstavak i Prilog IV., uvodni dio

 

 

 

Članak 3. stavak 10.

 

 

 

Članak 2. stavak 12. drugi podstavak

 

 

 

Članak 14. stavak 5. točka (a) i članak 14. stavak 6.

 

 

 

Članak 2. stavak 13.

Članak 2. stavak 6.

Članak 3. stavak 11.

Članak 2. stavak 5.

Članak 3. stavak 15.

 

 

 

Članak 2. stavak 14.

 

 

 

Članak 3. stavak 16.

 

 

 

Članak 2. stavak 15.

 

 

 

Članak 3. stavak 17.

Članak 3. stavci od 11. do 14., stavci 18. do 23., stavci od 26. do 30. te stavci od 34. do 36.

 

 

 

Članak 3. stavak 1., uvodni dio

 

 

 

Članak 11., uvod

 

 

 

Članak 3. stavak 1. točka (a)

 

 

 

Članak 11. točka (a) i točka (b)

 

 

 

Članak 3. stavak 1. točka (b)

 

 

 

Članak 11. točka (c)

 

 

 

Članak 3. stavak 1. točka (c)

 

 

 

Članak 11. točka (d) i točka (e)

 

 

 

Članak 3. stavak 1. točka (d)

 

 

 

Članak 11. točka (f)

 

 

 

Članak 3. stavak 1. točka (e)

 

 

 

Članak 11. točka (g)

 

 

 

Članak 3. stavak 1. točka (f)

 

 

 

Članak 11. točka (h)

 

 

 

Članak 3. stavak 2.

 

 

 

 

 

 

Članak 5. stavak 1.

 

 

 

 

 

 

Članak 5. stavak 2.

 

 

 

Članak 80. stavak 1. drugi podstavak

 

 

 

Članak 6. stavak 1., uvod

 

 

 

Članak 12. stavak 1. prvi podstavak, uvodni dio

 

 

 

Članak 6. stavak 1. prvi podstavak, točke od (a) do (d)

 

 

 

Članak 12. stavak 1. prvi podstavak, točke od (a) do (d)

Članak 12. stavak 1. prvi podstavak, točka (e)

 

 

 

Članak 6. stavak 1. prvi podstavak točka (e)

 

 

 

Članak 12. stavak 1. prvi podstavak točka (f)

 

 

 

Članak 6. stavak 1. prvi podstavak točka (f)

 

 

 

Članak 12. stavak 1. prvi podstavak točka (g)

 

 

 

Članak 6. stavak 1. prvi podstavak točka (g)

 

 

 

Članak 12. stavak 1. prvi podstavak točka (h)

 

 

 

Članak 6. stavak 1. prvi podstavak točka (h)

 

 

 

Članak 12. stavak 1. prvi podstavak točka (i)

 

 

 

Članak 6. stavak 1. prvi podstavak točka (i)

 

 

 

Članak 12. stavak 1. prvi podstavak točka (j)

 

 

 

Članak 6. stavak 1. prvi podstavak točka (j)

 

 

 

Članak 12. stavak 1. prvi podstavak točka (k)

 

 

 

Članak 6. stavak 1. drugi podstavak

 

 

 

Članak 12. stavak 1., drugi podstavak

 

 

 

Članak 6. stavak 2.

 

 

 

Članak 12. stavak 2.

 

 

 

Članak 7.

 

 

 

Članak 5. stavak 2.

 

 

 

Članak 8. prvi stavak

 

Članak 4. stavak 3.

 

Članak 5. stavak 1.

 

 

 

Članak 8. drugi stavak

 

 

 

 

 

 

Članak 9. stavak 1., prvi dio rečenice

 

 

 

Članak 14. stavak 1., prvi podstavak

 

 

 

Članak 9. stavak 1., drugi dio rečenice

 

 

 

 

 

 

Članak 9. stavak 2.

 

 

 

Članak 5. stavak 3.

 

 

 

Članak 9. stavak 3. prvi podstavak, prva i druga rečenica

 

 

 

Članak 14. stavak 1., drugi podstavak, uvodni dio i točke (a) i (b)

 

 

 

Članak 9. stavak 3. prvi podstavak, treća rečenica

 

 

 

Članak 14. stavak 2.

Članak 14. stavci 3., stavci 4. i 7.

Članak 14. stavak 5., uvod i točka (b) prvog podstavka i članak 14. stavak 5. drugi podstavak

 

 

 

Članak 9. stavak 3. drugi podstavak

 

 

 

 

 

 

Članak 9. stavak 3. treći podstavak

 

 

 

Članak 9. stavak 1.

 

 

 

Članak 9. stavak 3. četvrti podstavak

 

 

 

Članak 9. stavak 2.

 

 

 

Članak 9. stavak 3. peti podstavak

 

 

 

Članak 9. stavak 3.

 

 

 

Članak 9. stavak 3. šesti podstavak

 

 

 

Članak 9. stavak 4.

Članak 10.

 

 

 

Članak 9. stavak 4., prvi dio prve rečenice

 

 

 

Članak 15. stavak 2.

 

 

 

Članak 9. stavak 4., drugi dio prve rečenice

 

 

 

Članak 15. stavak 4. prvi podstavak

Članak 15. stavak 4. drugi do peti podstavak i članak 15. stavak 5.

 

 

 

Članak 9. stavak 4., druga rečenica

 

 

 

Članak 14. stavak 1. drugi podstavak točka (g)

Članak 14. stavak 1. drugi podstavak točka (h)

Članak 15. stavak 3.

Članak 16.

 

 

 

Članak 9. stavak 5. prvi podstavak

 

 

 

Članak 14. stavak 1. drugi podstavak točka (c) podtočka i.

Članak 14. stavak 1. drugi podstavak, točka (c) podtočka ii.

 

Članak 14. stavak 1. drugi podstavak točka (d)

 

 

 

Članak 9. stavak 5. drugi podstavak

 

 

 

Članak 14. stavak 1. drugi podstavak točka (e)

 

 

 

Članak 9. stavak 6. prvi podstavak

 

 

 

Članak 14. stavak 1. drugi podstavak točka (f)

 

 

 

Članak 9. stavak 6. drugi podstavak

 

 

 

 

 

 

Članak 9. stavak 7.

 

 

 

 

 

 

Članak 9. stavak 8.

 

 

 

Članak 6. i članak 17. stavak 1.