Accept Refuse

EUR-Lex Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32009R0443

Uredba (EZ) br. 443/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o utvrđivanju standardnih vrijednosti emisija za nove osobne automobile u okviru integriranog pristupa Zajednice smanjenju emisija CO 2 iz lakih vozila Tekst značajan za EGP

OJ L 140, 5.6.2009, p. 1–15 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, GA, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
Special edition in Croatian: Chapter 15 Volume 010 P. 212 - 226

In force

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2009/443/oj

15/Sv. 010

HR

Službeni list Europske unije

212


32009R0443


L 140/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

23.04.2009.


UREDBA (EZ) br. 443/2009 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 23. travnja 2009.

o utvrđivanju standardnih vrijednosti emisija za nove osobne automobile u okviru integriranog pristupa Zajednice smanjenju emisija CO2 iz lakih vozila

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 175. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (2),

budući da:

(1)

Cilj je ove Uredbe utvrditi standardne vrijednosti emisija za nove osobne automobile registrirane u Zajednici, što je dio integriranog pristupa Zajednice za smanjivanje emisija CO2 iz lakih vozila uz istodobno osiguravanje pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta.

(2)

Okvirnom konvencijom Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama koja je u ime Europske zajednice odobrena Odlukom Vijeća 94/69/EZ od 15. prosinca 1993. (3) od svih stranaka zahtijeva se da izrade i provedu nacionalne i prema potrebi regionalne programe koji sadrže mjere za ublažavanje klimatskih promjena. U tom smislu Komisija je u siječnju 2007. godine predložila da u kontekstu međunarodnih pregovora cilj Europske unije bude 30 %-tno smanjenje emisija stakleničkih plinova (u odnosu na razine iz 1990.) koje razvijene zemlje trebaju ostvariti do 2020. godine i da se neovisno o tomu sama Unija čvrsto obveže da će do 2020. godine ostvariti barem 20 %-tno smanjenje emisija stakleničkih plinova (u odnosu na razine iz 1990.) neovisno o smanjenjima koja ostvare druge razvijene zemlje. Taj su cilj potvrdili Europski parlament i Vijeće.

(3)

Jedna od implikacija tih obveza je da će sve države članice trebati značajno smanjiti emisije iz osobnih automobila. Politike i mjere kojima bi se ostvarila potrebna značajna smanjenja trebalo bi provesti na razinama država članica i Zajednice u svim sektorima gospodarstva Zajednice, a ne samo u sektorima industrije i energije. Cestovni promet drugi je najveći sektor po emisijama stakleničkih plinova u Uniji, u kojem emisije i dalje rastu. Ako se utjecaj cestovnog prometa na promjenu klime nastavi povećavati, to će znatno umanjiti značaj smanjenja koja su drugi sektori ostvarili u suzbijanju klimatskih promjena.

(4)

Ciljne vrijednosti Zajednice za nove osobne automobile pružaju proizvođačima više sigurnosti kod planiranja i veću fleksibilnost u ispunjavanju zahtjeva u pogledu smanjenja CO2 nego što bi im to pružali pojedinačni nacionalni ciljevi smanjivanja. Kod utvrđivanja standarda za vrijednosti emisija važno je uzeti u obzir kako se to odražava na tržište i konkurentnost proizvođača, izravne i neizravne troškove poslovanja i pripadajuće koristi u smislu poticanja inovacija i smanjenja potrošnje energije.

(5)

Ova se Uredba oslanja na već uhodani postupak mjerenja i praćenja emisija CO2 za vozila registrirana u Zajednici, u skladu s Odlukom br. 1753/2000/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 2000. o uvođenju sustava za praćenje prosječnih specifičnih emisija CO2 iz novih osobnih automobila (4). Važno je da se kod utvrđivanja zahtjeva u pogledu smanjivanja emisija CO2 proizvođačima vozila i dalje jamči predvidivost i sigurnost planiranja u cijeloj Zajednici za čitav njihov novi vozni park na teritoriju Zajednice.

(6)

Strategiju Zajednice za smanjivanje emisija CO2 iz automobila Komisija je donijela 1995. Ta se strategija zasnivala na tri stupa: dobrovoljnom angažiranju automobilske industrije na smanjivanju emisija, boljoj obaviještenosti kupaca i promicanju automobila s ekonomičnom potrošnjom goriva primjenom fiskalnih mjera.

(7)

1998. godine Udruženje europskih proizvođača automobila (ACEA) obvezalo se da će prosječne emisije iz novoprodanih automobila smanjiti na 140 g CO2/km do 2008., a 1999. godine Udruženje japanskih proizvođača automobila (JAMA) i Udruženje korejskih proizvođača automobila (KAMA) obvezali su se da će prosječne emisije iz novoprodanih automobila smanjiti na 140 g CO2/km do 2009. Te su obveze potvrđene Preporukom Komisije 1999/125/EZ od 5. veljače 1999. o smanjivanju emisija CO2 iz osobnih automobila (5) (ACEA), Preporukom Komisije 2000/303/EZ od 13. travnja 2000. o smanjivanju emisija CO2 iz osobnih automobila (KAMA) (6) i Preporukom Komisije 2000/304/EZ od 13. travnja 2000. o smanjivanju emisija CO2 iz osobnih automobila (JAMA) (7).

(8)

7. veljače 2007. Komisija je donijela dva usporedna priopćenja: Priopćenje o rezultatima revizije strategije Zajednice za smanjivanje emisija CO2 iz osobnih automobila i lakih gospodarskih vozila i Priopćenje o konkurentnom regulatornom okviru za automobilsku industriju u 21. stoljeću (CARS21). U tim je priopćenjima naglašeno da je do 2008./2009. godine ostvaren napredak prema ciljnoj vrijednosti od 140 g CO2/km, ali da se cilj Zajednice od 120 g CO2/km neće moći ostvariti do 2012. ako se ne poduzmu dodatne mjere.

(9)

U priopćenjima je za dostizanje ciljne vrijednosti Zajednice od 120 g CO2/km do 2012. godine predložen integrirani pristup i najavljeno je da će za ostvarenje cilja Zajednice Komisija predložiti zakonodavni okvir koji će biti usmjeren na obvezno smanjivanje emisija CO2 kroz poboljšanja tehnologije automobilskih motora kojima će se postići cilj od prosječno 130 g CO2/km za novi vozni park. U skladu s pristupom koji se temelji na dobrovoljnim obvezama koje su preuzeli proizvođači, to obuhvaća elemente koji su uzeti u obzir u mjerenjima emisija CO2 iz osobnih automobila u skladu s Uredbom (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. o homologaciji motornih vozila s obzirom na emisije iz lakih osobnih i teretnih vozila (Euro 5 i Euro 6) i o dostupnosti informacija za popravak i održavanje vozila (8). Daljnje smanjenje od 10 g CO2/km ili smanjenje ekvivalentno toj vrijednosti, ako je tehnički neophodno, postići će se drugim tehnološkim poboljšanjima i povećanom upotrebom održivih biogoriva.

(10)

Zakonodavni okvir za provedbu prosječne ciljne vrijednosti za novi vozni park trebao bi osigurati konkurentski neutralne, socijalno pravične i održive ciljne vrijednosti smanjivanja kod kojih se u obzir uzima raznolikost europskih proizvođača automobila i kojima se sprečava svako neopravdano iskrivljavanje tržišne utakmice između njih. Zakonodavni okvir trebao bi biti usuglašen s općim ciljem postizanja ciljnih vrijednosti Zajednice prema Kyotskom protokolu i trebalo bi ga dopuniti drugim praktičnijim instrumentima, kao što su diferencirani porezi na automobile i energiju.

(11)

U općem proračunu Europske unije trebalo bi osigurati odgovarajuća sredstva za promicanje razvoja tehnologija namijenjenih korjenitom smanjivanju emisija CO2 iz cestovnih vozila.

(12)

Da bi se na tržištu automobila očuvala raznovrsnost i sposobnost toga tržišta da udovolji različitim potrebama potrošača, ciljne vrijednosti emisija CO2 za osobne automobile trebalo bi definirati u skladu s korisnosti automobila na linearnoj osnovi. Prihvatljiv parametar kojim se može opisati ta korisnost je masa vozila, koja daje korelaciju sa stvarnim emisijama pa je stoga ciljne vrijednosti moguće odrediti realnije i neutralnije s obzirom na konkurentnost. Osim toga, podaci o težini vozila su lako dostupni. Za lakše dugoročno ocjenjivanje pristupa koji se temelji na korisnosti trebalo bi prikupiti podatke o alternativnim parametrima korisnosti kao što su otisak (razmak kotača jedne osovine pomnožen s međuosovinskim razmakom). Do 2014. Komisija bi trebala preispitati dostupnost podataka i prema potrebi Europskom parlamentu i Vijeću dostaviti prijedlog za prilagođavanje parametra korisnosti.

(13)

Cilj je ove Uredbe izraditi poticajne mjere za ulaganja automobilske industrije u nove tehnologije. Ovom se Uredbom aktivno promiču eko-inovacije i uzima u obzir tehnološki razvoj koji će se dostići u budućnosti. Posebno bi trebalo promicati razvoj inovativnih pogonskih tehnologija budući da one rezultiraju značajno manjim emisijama nego što je to slučaj kod tradicionalnih osobnih automobila. Na taj se način dugoročno promiče konkurentnost europske industrije i otvaranje kvalitetnijih radnih mjesta. Komisija bi trebala razmotriti mogućnost uvrštavanja eko-inovativnih mjera kod preispitivanja ispitnih postupaka u skladu s člankom 14. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 715/2007, vodeći računa o tehničkim i gospodarskim učincima tog uvrštavanja.

(14)

Uvažavajući veoma visoke troškove istraživanja i razvoja i troškova proizvodnje po jedinici proizvoda za prve generacije automobila s tehnologijom jako malih emisija ugljika koje treba uvesti na tržište nakon stupanja ove Uredbe na snagu, ovom se Uredbom privremeno nastoji ubrzati i olakšati postupak uvođenja na tržište Zajednice vozila s iznimno malim emisijama ugljika u početnim fazama komercijalizacije.

(15)

Upotreba određenih alternativnih goriva može ponuditi značajna smanjenja CO2 u cijelom ciklusu, od naftnog izvora do automobilskog upravljača. Ova Uredba stoga sadrži posebne odredbe koje imaju za cilj promicanje još veće zastupljenosti određenih vozila na alternativna goriva na tržištu Zajednice.

(16)

Radi osiguravanja dosljednosti s pristupom usvojenim na temelju strategije Komisije u pogledu emisija CO2 iz automobila, posebno u vezi s dobrovoljno preuzetim obvezama proizvođačkih udruženja, ciljnu bi vrijednost trebalo primijeniti na nova osobna vozila koja se prvi put registriraju u Zajednici, a radi sprečavanja zloporabe, i na vozila koja su izvan Zajednice bila registrirana samo u određenom ograničenom razdoblju.

(17)

Direktivom 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za odobravanje motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (9), uspostavlja se usklađeni okvir koji sadrži administrativne odredbe i opće tehničke zahtjeve za odobravanje svih novih vozila obuhvaćenih područjem primjene te Direktive. Tijelo nadležno za poštovanje ove Uredbe trebalo bi biti isto ono tijelo koje je nadležno za sve aspekte postupka homologacije u skladu s tom Direktivom i za osiguravanje sukladnosti proizvodnje.

(18)

U svrhu homologacije, posebni zahtjevi vrijede za vozila za posebne namjene kako su definirana u Prilogu II. Direktivi 2007/46/EZ, pa bi ih stoga trebalo izostaviti iz područja primjene ove Uredbe. Vozila koja su prije stupanja na snagu ove Uredbe razvrstana u kategoriju M1 a proizvedena su posebno u komercijalne svrhe radi mogućnosti stavljanja invalidskih kolica u vozilo i vozila koja zadovoljavaju definiciju vozila za posebne namjene iz Priloga II. Direktivi 2007/46/EZ isto bi tako trebalo izostaviti iz područja primjene ove Uredbe, u skladu s politikom Zajednice o pomoći osobama s invaliditetom.

(19)

Proizvođačima bi trebalo ostaviti mogućnost da sami odluče na koji će način zadovoljiti ciljne vrijednosti iz ove Uredbe i da emisije izraze prosječno za sva vozila svojega novog voznog parka umjesto da moraju poštovati ciljne vrijednosti emisija za svaki pojedini automobil. Od proizvođača bi stoga trebalo zahtijevati da osiguraju da prosječna specifična emisija za sve nove automobile registrirane u Zajednici za koju su oni odgovorni ne prelazi prosječne ciljne vrijednosti emisija za te automobile. Radi lakšeg prijelaza, ovaj bi zahtjev trebalo uvoditi postupno u razdoblju od 2012. do 2015. godine.

(20)

Za velike proizvođače nije primjereno koristiti istu metodu utvrđivanja ciljnih vrijednosti smanjenja emisija kao i za male proizvođače koje se prema kriterijima navedenim u ovoj Uredbi smatra neovisnim. Ti mali proizvođači trebali bi imati alternativne ciljne vrijednosti smanjenja emisija koje će biti vezane za tehnološki potencijal koji vozila dotičnog proizvođača imaju za smanjivanje svojih specifičnih emisija CO2 i koje će odgovarati obilježjima dotičnih segmenata tržišta. To izuzeće trebalo bi obuhvatiti revizijom ciljnih vrijednosti specifičnih emisija iz Priloga I., koju bi trebalo obaviti najkasnije do početka 2013.

(21)

Specijaliziranim proizvođačima trebalo bi omogućiti da iskoriste alternativnu ciljnu vrijednost koja je 25 % niža od njihovih specifičnih emisija CO2 u 2007. Ako nema podataka o prosječnim specifičnim emisijama pojedinog proizvođača za 2007. godinu, trebalo bi utvrditi ekvivalentnu ciljnu vrijednost. To bi izuzeće trebalo obuhvatiti revizijom ciljnih vrijednosti specifičnih emisija iz Priloga I., koju bi trebalo obaviti najkasnije do početka 2013.

(22)

Kod određivanja prosječnih specifičnih emisija CO2 za sve nove automobile registrirane u Zajednici za koje su odgovorni proizvođači trebalo bi uzeti u obzir sve automobile neovisno o njihovoj masi ili drugim karakteristikama. Iako Uredba (EZ) br. 715/2007 ne obuhvaća osobne automobile referentne mase veće od 2 610 kg na koje homologacija nije proširena u skladu s člankom 2. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 715/2007, emisije za te automobile trebalo bi mjeriti u skladu s istim mjernim postupkom koji je naveden za osobne automobile u Uredbi (EZ) br. 692/2008 (10). Tako dobivene vrijednosti emisije CO2 trebalo bi upisati u potvrdu o sukladnosti vozila kako bi ih se moglo uvrstiti u sustav praćenja.

(23)

Radi veće fleksibilnosti u postizanju svojih ciljnih vrijednosti prema ovoj Uredbi, proizvođači se mogu udružiti na otvorenoj, transparentnoj i nediskriminirajućoj osnovi. Sporazum o udruživanju ne bi trebao biti dulji od pet godina, ali se može produljivati. Kad se proizvođači udruže, za njih bi trebalo smatrati da su postigli svoje ciljne vrijednosti prema ovoj Uredbi ako prosječne emisije udruženja u cjelini nisu više od ciljne vrijednosti emisija za to udruženje.

(24)

Potrebno je uvesti snažan mehanizam za kontrolu koji bi jamčio poštovanje ciljnih vrijednosti predviđenih ovom Uredbom.

(25)

Specifične emisije CO2 iz novih osobnih automobila u Zajednici mjere se na usklađenoj osnovi prema metodologiji predviđenoj Uredbom (EZ) br. 715/2007. Kako bi se maksimalno smanjilo administrativno opterećenje ovom Uredbom, ispunjavanje zahtjeva trebalo bi mjeriti upućivanjem na podatke o registraciji novih vozila u Zajednici koje su države članice prikupile i dostavile Komisiji. Kako bi se osigurala dosljednost podataka koji se koriste u procjeni ispunjavanja zahtjeva, pravila za prikupljanje ovih podataka i izvješćivanje o njima trebalo bi što je moguće bolje uskladiti.

(26)

Direktivom 2007/46/EZ predviđa se da za svaki novi osobni automobil proizvođači trebaju izdati potvrdu o sukladnosti i da države članice smiju dozvoliti registraciju i puštanje u upotrebu novog osobnog automobila samo ako je za njega izdana važeća potvrda o sukladnosti. Podaci koje prikupljaju države članice trebali bi odgovarati podacima iz potvrde o sukladnosti koju za osobni automobil izdaje proizvođač i temelje se isključivo na toj potvrdi. Ako države članice iz opravdanih razloga ne bi potvrdu o sukladnosti koristile u postupku registracije i puštanja u upotrebu novog osobnog automobila, one bi trebale uvesti potrebne mjere kojima će osigurati potrebnu točnost postupka praćenja. Za podatke iz potvrde o sukladnosti trebala bi postojati standardna baza podataka. To bi trebala biti jedina referentna baza podataka u upotrebi kako bi se državama članicama kod registracije novih vozila omogućilo lakše vođenje vlastitih podataka o registraciji.

(27)

Primjereno je na razini Zajednice procijeniti poštuju li proizvođači ciljne vrijednosti predviđene ovom Uredbom. Proizvođači čije prosječne specifične emisije CO2 prelaze vrijednosti dozvoljene ovom Uredbom trebali bi plaćati premiju za prekomjerne emisije za svaku kalendarsku godinu počevši od 2012. Premiju bi trebalo prilagoditi sukladno mjeri u kojoj proizvođači ne uspiju zadovoljiti svoju ciljnu vrijednost. S vremenom se premija mora povećavati. Kako bi predstavljala dovoljan poticaj za poduzimanje mjera za smanjivanje specifičnih emisija CO2 iz osobnih automobila, premija mora odražavati tehnološke troškove. Iznose premije za prekomjerne emisije trebalo bi smatrati prihodom općeg proračuna Europske unije.

(28)

Nacionalnim mjerama koje s obzirom na cilj i postupke utvrđene ovom Uredbom države članice eventualno provode ili uvode u skladu s člankom 176. Ugovora ne bi se smjele propisivati dodatne ili strože kazne za proizvođače koji nisu postigli svoje ciljne vrijednosti predviđene ovom Uredbom.

(29)

Ova Uredba ne bi smjela dovoditi u pitanje potpunu primjenu pravila Zajednice o tržišnoj utakmici.

(30)

Komisija bi trebala predvidjeti nove modalitete postizanja dugoročne ciljne vrijednosti, posebno kosine krivulje, parametra korisnosti i sustava premija za prekomjerne emisije.

(31)

Mjere potrebne za provedbu ove Uredbe trebalo bi donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (11).

(32)

Komisiju bi trebalo ovlastiti posebno za donošenje izmjena zahtjeva u pogledu praćenja i izvješćivanja u svjetlu iskustva primjene ove Uredbe, za utvrđivanje metoda naplate premija za prekomjerne emisije, za donošenje iscrpnih odredbi koje se odnose na izuzeća za određene proizvođače i za prilagođavanje Priloga I., kako bi se uzela u obzir evolucija mase novih osobnih automobila registriranih u Zajednici i obuhvatile eventualne promjene regulatornog ispitnog postupka za mjerenje specifičnih emisija CO2. Budući da su te mjere općenitog područja primjene i namijenjene su izmjenama sporednih elemenata ove Uredbe koji nisu od presudne važnosti, između ostalog bi ih obvezno trebalo donijeti u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom predviđenim u članku 5.a Odluke 1999/468/EZ.

(33)

Odluku br. 1753/2000/EZ trebalo bi staviti izvan snage zbog pojednostavljenja i pravne jasnoće.

(34)

Budući da zbog razmjera i učinaka predloženih akcija cilj ove Uredbe, odnosno utvrđivanje zahtjeva s obzirom na vrijednosti emisija CO2 za nove osobne automobile radi osiguravanja pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta i postizanja sveukupnog cilja Unije u pogledu smanjivanja emisija stakleničkih plinova, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ih se može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim u istom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet i ciljevi

Ovom Uredbom utvrđuju se zahtjevi u pogledu vrijednosti emisija CO2 za nove osobne automobile radi osiguravanja pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta i ostvarivanja općeg cilja Europske zajednice, odnosno 120 g CO2/km za novi vozni park. Ovom se Uredbom za nove osobne automobile utvrđuju prosječne emisije CO2 od 130 g CO2/km koje treba ostvariti poboljšanjima u tehnologiji automobilskih motora, mjereno na način predviđen Uredbom (EZ) br. 715/2007 i mjerama za njezinu provedbu, kao i zahvaljujući inovativnim tehnologijama.

Od 2020. godine nadalje, ovom se Uredbom utvrđuje ciljna vrijednost od 95 g CO2/km za prosječne emisije novog voznog parka, u skladu s člankom 13. stavkom 5.

Uz ovu će se Uredbu donijeti dodatne mjere kojima se u okviru integriranog pristupa Zajednice želi ostvariti dodatno smanjenje od 10 g CO2/km.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ova se Uredba primjenjuje na motorna vozila kategorije M1 kako je utvrđena u Prilogu II. Direktivi 2007/46/EZ („osobni automobili”) koja se prvi put registriraju u Zajednici i koja prethodno nisu bila registrirana izvan Zajednice („novi osobni automobili”).

2.   Prethodna registracija izvan Zajednice koja je trajala kraće od tri mjeseca ne uzima se u obzir.

3.   Ova se Uredba ne odnosi na vozila posebne namjene kako su utvrđeni u Priloga II. dijelu A točki 5. Direktive 2007/46/EZ.

Članak 3.

Definicije

1.   U smislu ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„prosječne specifične emisije CO2” znači, s obzirom na proizvođača, prosjek specifičnih emisija CO2 za sve nove osobne automobile koje je proizveo taj proizvođač;

(b)

„potvrda o sukladnosti” znači potvrda iz članka 18. Direktive 2007/46/EZ;

(c)

„proizvođač” znači osoba ili tijelo koje tijelu za odobravanje odgovara za sve aspekte postupka EZ homologacije u skladu s Direktivom 2007/46/EZ i za osiguravanje sukladnosti proizvodnje;

(d)

„masa” znači masa automobila, spremnog za vožnju, s karoserijom, kako je navedena u potvrdi o sukladnosti i utvrđena u odjeljku 2.6. Priloga I. Direktivi 2007/46/EZ;

(e)

„otisak” znači razmak između kotača jedne osovine pomnožen međuosovinskim razmakom kako je naveden u potvrdi o sukladnosti i definiran u odjeljcima 2.1. i 2.3. Priloga I. Direktivi 2007/46/EZ;

(f)

„specifične emisije CO2” znači emisije CO2 osobnog automobila izmjerene u skladu s Uredbom (EZ) br. 715/2007 i navedene u potvrdi o sukladnosti kao masa (kombiniranih) emisija CO2. Za osobne automobile koji nisu homologirani u skladu s Uredbom (EZ) br. 715/2007, „specifične emisije CO2” znači emisije CO2 izmjerene u skladu s istim mjernim postupkom koji se za osobne automobile navodi u Uredbi (EZ) br. 692/2008 ili u skladu s postupcima koje je Komisija donijela kako bi utvrdila emisije CO2 za takve osobne automobile;

(g)

„ciljna vrijednost specifičnih emisija” znači, u odnosu na proizvođača, prosjek specifičnih emisija CO2 koje se u skladu s Prilogom I. dozvoljavaju za svako novo osobno vozilo koje taj proizvođač proizvede ili, kad je proizvođaču odobreno izuzeće predviđeno člankom 11., ciljna vrijednost specifičnih emisija utvrđena u skladu s tim izuzećem.

2.   U smislu ove Uredbe „skupina povezanih proizvođača” znači proizvođač i poduzeće s kojima je povezan. U odnosu na proizvođača, „povezana poduzeća” znači:

(a)

poduzeća u kojima proizvođač izravno ili neizravno ima:

natpolovičnu većinu glasačkih prava,

ovlasti za imenovanje natpolovične većine članova nadzornog odbora, upravljačkog odbora ili tijela koja pravno zastupaju poduzeće, ili

pravo vođenja poslovanja poduzeća;

(b)

poduzeća koja izravno ili neizravno o odnosu na proizvođača imaju prava ili ovlasti navedene u točki (a);

(c)

poduzeća u kojima poduzeće iz točke (b) izravno ili neizravno ima prava ili ovlasti navedene u točki (a);

(d)

poduzeća u kojima prava i ovlasti navedene u točki (a) ima proizvođač zajedno s jednim ili više poduzeća iz točke (a), (b) ili (c), ili zajedno dva ili više takvih proizvođača;

(e)

poduzeća u kojima prava ili ovlasti navedene u točki (a) zajednički drže proizvođač ili jedno ili više s njim povezanih poduzeća iz točaka od (a) do (d) i jedna ili više trećih strana.

Članak 4.

Ciljne vrijednosti specifičnih emisija

Za kalendarsku godinu koja počinje 1. siječnja 2012. i svaku sljedeću kalendarsku godinu svaki proizvođač osobnih automobila osigurava da njegove prosječne specifične emisije CO2 ne prijeđu njegovu ciljnu vrijednost specifičnih emisija utvrđenu u skladu s Prilogom I. ili kad je proizvođaču odobreno izuzeće prema članku 11., u skladu s tim izuzećem.

Za utvrđivanje prosječnih specifičnih emisija CO2 svakog proizvođača u obzir se uzimaju sljedeći postoci novih osobnih automobila svakog proizvođača registriranih u relevantnoj godini:

65 % u 2012.,

75 % u 2013.,

80 % u 2014.,

100 % od 2015. dalje.

Članak 5.

Olakšice

Za izračun prosječnih specifičnih emisija CO2, svaki novi osobni automobil sa specifičnim emisijama CO2 ispod 50 g CO2/km broji se kao:

3,5 automobila u 2012.,

3,5 automobila u 2013.,

2,5 automobila u 2014.,

1,5 automobila u 2015.,

1 automobil od 2016.

Članak 6.

Ciljna vrijednost specifičnih emisija za vozila na alternativna goriva

Kako bi se utvrdilo poštuje li proizvođač svoju ciljnu vrijednost specifičnih emisija iz članka 4., specifične emisije CO2 za svako vozilo konstruirano tako da može voziti na mješavinu benzina s 85 % etanola („E85”) koje zadovoljava relevantno zakonodavstvo Zajednice ili europske tehničke norme smanjuju se za 5 % do 31. prosinca 2015., na temelju većih tehnoloških mogućnosti i mogućnosti smanjivanja emisija kod pogona na biogoriva. To se smanjenje primjenjuje samo kad najmanje 30 % benzinskih postaja u državama članicama u kojima je vozilo registrirano nudi ovu vrstu alternativnog goriva koje ispunjava kriterije održivosti za biogoriva utvrđene u relevantnom zakonodavstvu Zajednice.

Članak 7.

Udruživanje

1.   Proizvođači, osim proizvođača kojima je odobreno izuzeće prema članku 11., mogu se udružiti s ciljem ispunjavanja svojih obveza iz članka 4.

2.   Sporazum o udruživanju može se odnositi na jednu ili više kalendarskih godina s tim da sveukupno trajanje sporazuma ne prelazi pet godina i sklapa se do zaključno 31. prosinca prve kalendarske godine za koju se emisije žele udružiti. Proizvođači koji se udružuju Komisiji dostavljaju sljedeće podatke:

(a)

popis proizvođača koji ulaze u udruženje;

(b)

naziv proizvođača koji je imenovan voditeljem udruženja preko kojega će se ostvarivati kontakt s udruženjem i koji će biti odgovoran za plaćanje eventualne premije za prekomjerne emisije zaračunate udruženju u skladu s člankom 9.; i

(c)

dokaze da će voditelj udruženja moći ispunjavati obveze iz točke (b).

3.   Ako predloženi voditelj udruženja ne ispuni obvezu plaćanja premije za prekomjerne emisije koja se udruženju može zaračunati u skladu s člankom 9., Komisija o tome obavješćuje proizvođače.

4.   Proizvođači koji su članovi udruženja zajednički obavješćuju Komisiju o svakoj promjeni u pogledu voditelja udruženja ili njegovog financijskog statusa u mjeri u kojoj to može utjecati na njegovu sposobnost izvršavanja obveze plaćanja premije za prekomjerne emisije koja se udruženju može zaračunati u skladu s člankom 9. kao i o svakoj promjeni koja se odnosi na članove udruženja ili raspuštanje udruženja.

5.   Proizvođači se slobodno udružuju pod uvjetom da su njihovi sporazumi u skladu s člancima 81. i 82. Ugovora i da svakom proizvođaču koji zatraži članstvo u udruženju omogućuju otvoreno, transparentno i nediskriminirajuće sudjelovanje pod razumnim komercijalnim uvjetima. Ne dovodeći u pitanje propise Zajednice koji se odnose na tržišno natjecanje i primjenjuju se na takva udruženja, svi članovi udruženja posebno osiguravaju da se u okviru njihovih sporazuma o udruživanju dostavljaju podaci i razmjenjuju informacije samo o sljedećim pitanjima:

(a)

prosječne specifične emisije CO2;

(b)

ciljne vrijednosti specifičnih emisija;

(c)

ukupnog broja registriranih vozila.

6.   Stavak 5. ne primjenjuje se kad svi proizvođači u udruženju čine dio iste skupine povezanih proizvođača.

7.   Osim kada je dana obavijest predviđena stavkom 3., proizvođači u udruženju za koje su Komisiji dostavljeni podaci smatraju se jednim proizvođačem u smislu ispunjavanja obveza prema članku 4. Podaci prikupljeni praćenjem i dostavljeni u izvješćima u pogledu pojedinačnih proizvođača kao i udruženja bilježit će se, o njima će se izvješćivati i bit će dostupni u središnjem registru iz članka 8. stavka 4.

Članak 8.

Praćenje prosječnih emisija i izvješćivanje o prosječnim emisijama

1.   Za kalendarsku godinu koja počinje 1. siječnja 2010. i svaku sljedeću kalendarsku godinu svaka država članica bilježi podatke za svaki novi osobni automobil registriran na svojem teritoriju u skladu s Prilogom II. dijelom A Ti su podaci dostupni proizvođačima i njihovim ovlaštenim uvoznicima ili predstavnicima u svakoj državi članici. Države članice ulažu napore da tijela nadležna za izvješćivanje rade na transparentan način. Svaka država članica osigurava da specifične emisije CO2 osobnih automobila za koje nije provedena homologacija u skladu s Uredbom (EZ) br. 715/2007 budu izmjerene i upisane u potvrdu o sukladnosti.

2.   Do 28. veljače svake godine, počevši s 2011., svaka država članica mora utvrditi i dostaviti Komisiji podatke navedene u Prilogu II. dijelu B za prethodnu kalendarsku godinu. Podaci se dostavljaju u skladu s obrascem iz Prilogu II. dijelu C.

3.   Na zahtjev Komisije države članice dostavljaju i cijeli skup podataka prikupljen u skladu sa stavkom 1.

4.   Komisija vodi središnji registar podataka o kojima države članice dostavljaju izvješća u skladu s ovim člankom i do 30. lipnja svake godine, počevši od 2011., za svakog proizvođača privremeno izračunava sljedeće:

(a)

prosječne specifične emisije CO2 u prethodnoj kalendarskoj godini;

(b)

ciljnu vrijednost specifičnih emisija u prethodnoj kalendarskoj godini; i

(c)

razliku između njegovih prosječnih specifičnih emisija CO2 u prethodnoj kalendarskoj godini i njegove ciljne vrijednosti specifičnih emisija za tu godinu.

Komisija svakog proizvođača obavješćuje o svojem privremenom izračunu za tog proizvođača. U toj obavijesti obuhvaćeni su podaci o broju novoregistriranih osobnih automobila i njihovim specifičnim emisijama CO2 za svaku državu članicu.

Registar je javno dostupan.

5.   U roku od tri mjeseca nakon što su obaviješteni o privremenom izračunu iz stavka 4. proizvođači mogu obavijestiti Komisiju o eventualnim pogreškama u podacima tako da navedu državu članicu kod koje je po njihovom mišljenju došlo do greške.

Komisija razmatra sve obavijesti koje primi od proizvođača i do 31. listopada potvrđuje ili izmjenjuje privremene izračune iz stavka 4.

6.   Kad na temelju izračuna iz stavka 5. u odnosu na kalendarsku godinu 2010. ili 2011., Komisija utvrdi da su prosječne specifične emisije CO2 jednoga proizvođača u toj godini veće od njegove ciljne vrijednosti specifičnih emisija za tu godinu, Komisija o tome obavješćuje proizvođača.

7.   Države članice imenuju nadležno tijelo za prikupljanje podataka o praćenju i za njihovo priopćivanje u skladu s ovom Uredbom i obavješćuju Komisiju o imenovanom nadležnom tijelu najkasnije 8. prosinca 2009. Komisija o tome naknadno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

8.   Za svaku kalendarsku godinu u kojoj se primjenjuje članak 6., države članice Komisiji dostavljaju podatke koji se odnose na omjer benzinskih postaja i na kriterije održivosti u odnosu na E85 iz tog članka.

9.   Komisija može donijeti iscrpna pravila o praćenju i izvješćivanju o podacima prema ovom članku i o primjeni Priloga II. u skladu s regulatornim postupkom iz članka 14. stavka 2.

Komisija može izmijeniti Prilog II. u svijetlu iskustva stečenog primjenom ove Uredbe. Te su mjere namijenjene izmjenama sporednih elemenata ove Uredbe koji nisu od presudne važnosti i donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 14. stavka 3.

Članak 9.

Premija za prekomjerne emisije

1.   Za svaku kalendarsku godinu od 2012. dalje za koju su prosječne specifične emisije CO2 jednog proizvođača veće od njegove ciljne vrijednosti specifičnih emisija u toj godini, Komisija zaračunava premiju za prekomjerne emisije za proizvođača ili, u slučaju udruženja, voditelja udruženja.

2.   Premija za prekomjerne emisije iz stavka 1. izračunava se primjenom sljedeće formule:

(a)

od 2012. do 2018.:

i.

Kad prosječne specifične emisije CO2 jednog proizvođača prelaze njegovu ciljnu vrijednost specifičnih emisija za više od 3 g CO2/km:

[(Prekomjerne emisije – 3 g CO2/km) × 95 EUR/g CO2/km + 1 g CO2/km × 25 EUR/g CO2/km + 1 g CO2/km × 15 EUR/g CO2/km + 1 g CO2/km × 5 EUR/g CO2/km] × broj novih osobnih automobila.

ii.

Kad prosječne specifične emisije CO2 jednog proizvođača prelaze njegovu ciljnu vrijednost specifičnih emisija za više od 2 g CO2/km, ali ne više od 3 g CO2/km:

[(Prekomjerne emisije – 2 g CO2/km) × 25 EUR/g CO2/km + 1 g CO2/km × 15 EUR/g CO2/km + 1 g CO2/km × 5 EUR/g CO2/km] × broj novih osobnih automobila.

iii.

Kad prosječne specifične emisije CO2 jednog proizvođača prelaze njegovu ciljnu vrijednost specifičnih emisija za više od 1 g CO2/km, ali ne više od 2 g CO2/km:

[(Prekomjerne emisije – 1 g CO2/km) × 15 EUR/g CO2/km + 1 g CO2/km × 5 EUR/g CO2/km] × broj novih osobnih automobila.

iv.

Kad prosječne specifične emisije CO2 jednog proizvođača prelaze njegovu ciljnu vrijednost specifičnih emisija za najviše 1 g CO2/km:

(Prekomjerne emisije × 5 EUR/g CO2/km) × broj novih osobnih automobila.

(b)

Od 2019.:

(Prekomjerne emisije × 95 EUR/g CO2/km) × broj novih osobnih automobila.

U smislu ovog članka, „prekomjerne emisije”, utvrđene na način iz članka 4., znači pozitivan broj grama po kilogramu za koji su prosječne specifične emisije dotičnog proizvođača – uzimajući u obzir smanjenje emisija CO2 zbog odobrenih inovativnih tehnologija – bile veće od ciljne vrijednosti specifičnih emisija u dotičnoj kalendarskoj godini zaokruženo na tri decimalna mjesta; a „broj novih osobnih automobila” znači broj novih osobnih automobila koje je on proizveo i koji su registrirani u toj godini u skladu s kriterijima za postupno uvođenje predviđenim u članku 4.

3.   Komisija utvrđuje metode za naplatu premije za prekomjerne emisije iz stavka 1.

Mjere namijenjene izmjeni sporednih elemenata ove Uredbe koji nisu od presudne važnosti tako da ih dopunjuju, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 14. stavka 3.

4.   Iznosi premije za prekomjerne emisije smatraju se prihodom općeg proračuna Europske unije.

Članak 10.

Objavljivanje učinkovitosti proizvođača

1.   Do 31. listopada svake godine, počevši od 2011., Komisija objavljuje popis u kojem za svakog proizvođača navodi:

(a)

njegovu ciljnu vrijednost specifičnih emisija za prethodnu kalendarsku godinu;

(b)

njegove prosječne specifične emisije CO2 u prethodnoj kalendarskoj godini;

(c)

razliku između njegovih prosječnih specifičnih emisija CO2 u prethodnoj kalendarskoj godini i njegove ciljne vrijednosti specifičnih emisija za tu godinu;

(d)

prosječne specifične emisije CO2 za sve nove osobne automobile u Zajednici u prethodnoj kalendarskoj godini; i

(e)

prosječnu masu svih novih osobnih automobila u Zajednici u prethodnoj kalendarskoj godini.

2.   Od 31. listopada 2013. u popisu koji se objavljuje sukladno članku 1. navodi se i je li proizvođač zadovoljio uvjete članka 4. u pogledu prethodne kalendarske godine.

Članak 11.

Izuzeća za određene proizvođače

1.   Zahtjev za izuzeće od ciljne vrijednosti specifičnih emisija izračunate u skladu s Prilogom I. može podnijeti proizvođač koji je odgovoran za manje od 10 000 novih osobnih automobila registriranih u Zajednici u kalendarskoj godini i:

(a)

nije dio skupine povezanih proizvođača; ili

(b)

dio je skupine povezanih proizvođača koja je odgovorna za ukupno manje od 10 000 novih osobnih automobila registriranih u Zajednici u kalendarskoj godini; ili

(c)

dio je skupine povezanih proizvođača, ali posluje u vlastitim objektima i ima vlastiti konstrukcijski centar.

2.   Zahtjev za izuzeće iz stavka 1. može se odobriti na najdulje pet kalendarskih godina. Zahtjev se podnosi Komisiji i obuhvaća:

(a)

naziv proizvođača i ime osobe za kontakt;

(b)

dokaz da proizvođač ispunjava uvjete za izuzeće iz stavka 1.;

(c)

pojedinosti o osobnim automobilima koje proizvodi, uključujući masu i specifične emisije CO2 tih osobnih automobila; i

(d)

ciljnu vrijednost specifičnih emisija s potencijalom proizvođača za smanjenje emisija, uključujući gospodarski i tehnološki potencijal za smanjenje njegovih specifičnih emisija CO2, s tim da se uzmu u obzir sva obilježja tržišta za vrstu proizvedenog automobila.

3.   Kad Komisija smatra da proizvođač ispunjava uvjete za izuzeće za koje je podnio zahtjev prema članku 1. i utvrdi da je ciljna vrijednost specifičnih emisija koju je proizvođač predložio u skladu s njegovim potencijalom za smanjivanje, uključujući gospodarski i tehnološki potencijal za smanjenje njegovih specifičnih emisija CO2, s tim da uzima u obzir sva obilježja tržišta za vrstu proizvedenog automobila, Komisija proizvođaču odobrava izuzeće. Izuzeće se primjenjuje od 1. siječnja godine nakon datuma na koji je odobreno izuzeće.

4.   Zahtjev za izuzeće od ciljne vrijednosti specifičnih emisija izračunate u skladu s Prilogom I. može podnijeti proizvođač koji je zajedno sa svim svojim povezanim poduzećima odgovoran za 10 000 do 300 000 novih osobnih vozila registriranih u Zajednici u kalendarskoj godini.

Zahtjev podnosi proizvođač za sebe ili za sebe zajedno sa svojim povezanim poduzećima. Zahtjev se podnosi Komisiji i obuhvaća:

(a)

sve podatke iz stavaka 2. točaka (a) i (c) uključujući, kad su relevantni, i podatke o povezanim poduzećima;

(b)

ciljnu vrijednost koja je 25 %-tno smanjenje prosječnih specifičnih emisija CO2 u 2007. godini ili, kad se jedan zahtjev podnosi za veći broj povezanih poduzeća, prosječno 25 %-tno smanjenje prosječnih specifičnih emisija CO2 tih poduzeća u 2007. godini.

Ako podaci o prosječnim specifičnim emisija CO2 proizvođača za 2007. godinu ne postoje, Komisija utvrđuje ekvivalentnu ciljnu vrijednost smanjenja na temelju najboljih dostupnih tehnologija za smanjenje emisija CO2 koje se primjenjuju u osobnim automobilima usporedive mase, s tim da uzima u obzir obilježja tržišta za vrstu proizvedenog automobila. Tu ciljnu vrijednost podnositelj zahtjeva koristi u smislu točke (b).

Komisija proizvođaču odobrava izuzeće kad se dokaže da su zadovoljeni kriteriji za izuzeće iz ovog stavka.

5.   Proizvođač koji podliježe izuzeću u skladu s ovim člankom odmah obavješćuje Komisiju o svakoj promjeni koja ima ili bi mogla imati utjecaja na njegovu mogućnost ostvarivanja prava na izuzeće.

6.   Ako Komisija smatra, na temelju obavijesti iz stavka 5. ili na nekoj drugoj osnovi, da proizvođač više ne ispunjava uvjete za izuzeće, ona odobreno izuzeće opoziva s učinkom od 1. siječnja sljedeće kalendarske godine i o tome obavješćuje proizvođača.

7.   Ako proizvođač ne dostigne ciljnu vrijednost svojih specifičnih emisija, Komisija mu zaračunava premiju za prekomjerne emisije kako je predviđeno u članku 9.

8.   Komisija može donijeti detaljne odredbe za provedbu stavaka od 1. do 7. o, inter alia, tumačenju kriterija za ispunjavanje uvjeta za odobravanje izuzeća, o sadržaju zahtjeva i o sadržaju i procjeni programa za smanjivanje prosječnih specifičnih emisija CO2.

Mjere namijenjene izmjeni sporednih elemenata ove Uredbe koji nisu od presudne važnosti već ih dopunjuju, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 14. stavka 3.

9.   Zahtjevi za izuzeće, uključujući podatke koji ga potkrjepljuju, obavijesti iz stavka 5., ukidanje iz stavka 6., eventualno uvođenje premije za prekomjerne emisije iz stavka 7. i mjere donesene u skladu sa stavkom 8. javno su dostupni u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije. (12)

Članak 12.

Eko-inovacije

1.   Nakon što dobavljač ili proizvođač dostave zahtjev, razmatraju se uštede CO2 koje se postižu primjenom inovativnih tehnologija. Ukupan doprinos tih tehnologija smanjivanju ciljne vrijednosti specifičnih emisija jednog proizvođača može biti do 7 g CO2/km.

2.   Komisija do 2010. donosi detaljne odredbe o postupku odobravanja takvih inovativnih tehnologija u skladu s regulatornim postupkom iz članka 14. stavka 2. Te se detaljne odredbe temelje na sljedećim kriterijima za inovativne tehnologije:

(a)

dobavljač ili proizvođač moraju snositi odgovornost za uštede CO2 koje je moguće postići primjenom inovativnih tehnologija;

(b)

inovativne tehnologije moraju dati provjereni doprinos smanjivanju CO2;

(c)

inovativne tehnologije ne smiju biti obuhvaćene standardiziranim ispitnim ciklusom za mjerenja CO2 niti obvezujućim odredbama koje proizlaze iz komplementarnih dodatnih mjera za postizanje smanjenja od 10 g CO2/km iz članka 1. niti smiju biti obvezne prema odredbama ostalih propisa Zajednice.

3.   Dobavljač ili proizvođač koji podnosi zahtjev za mjeru koju treba odobriti kao inovativnu tehnologiju Komisiji dostavlja izvješće, uključujući i izvješće o verifikaciji koju sastavlja neovisno certifikacijsko tijelo. U slučaju moguće interakcije između te mjere s drugom već odobrenom inovativnom tehnologijom, u izvješću se obvezno spominje ta interakcija, a u izvješću o verifikaciji ocjenjuje se u kojem obimu ta interakcija modificira smanjenje koje se ostvaruje svakom od mjera.

4.   Komisija ovjerava smanjenje ostvareno na temelju kriterija utvrđenih u stavku 2.

Članak 13.

Preispitivanje i izvješće

1.   2010. godine Komisija dostavlja izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojem daje pregled ostvarenog napretka prema provedbi integriranog pristupa Zajednice za smanjivanje emisija CO2 iz lakih vozila.

2.   Do 31. listopada 2014., i zatim svake tri godine, donose se mjere za izmjenu Priloga I. kojima se vrijednost M0 iz tog Priloga prilagođava prosječnoj masi novih osobnih automobila u prethodne tri kalendarske godine.

Te mjere prvi put stupaju na snagu 1. siječnja 2016. i zatim svake tri godine.

Te mjere namijenjene izmjeni sporednih elemenata ove Uredbe koji nisu od presudne važnosti donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 14. stavka 3.

3.   Od 2012. godine Komisija provodi procjenu utjecaja kako bi do 2014. godine, kako se predviđa člankom 14. stavkom 3. Uredbe br. 715/2007, preispitala postupke za mjerenje emisija CO2 utvrđene u toj Uredbi. Komisija posebno daje odgovarajuće prijedloge za prilagođavanje tih postupaka kako bi oni pružali odgovarajuću sliku stvarnog ponašanja automobila u pogledu emisija CO2 i kako bi se odobrene inovativne tehnologije iz članka 12. mogle integrirati u ispitni ciklus. Komisija osigurava da se ti postupci kasnije redovito preispituju.

Od dana podnošenja zahtjeva za preispitivanje postupka za mjerenje emisija CO2, inovativne tehnologije više se ne odobravaju prema postupku utvrđenom u članku 12.

4.   Do 2010. Komisija preispituje Direktivu 2007/46/EZ kako bi svaki tip/varijanta/verzija odgovarala jedinstvenom kompletu inovativnih tehnologija.

5.   Do. 1. siječnja 2013. Komisija završava preispitivanje ciljnih vrijednosti specifičnih emisija iz Priloga I. i izuzeća iz članka 11. kako bi utvrdila:

troškovno učinkovite načine za postizanje dugoročne ciljne vrijednosti od 95 g CO2/kg do 2020. godine, i

aspekte provedbe te ciljne vrijednosti, uključujući i premiju za prekomjerne emisije.

Na temelju tog preispitivanja i procjene njegovog utjecaja, koja obuhvaća sveukupnu procjenu utjecaja na automobilsku industriju i na zavisne industrije, Komisija prema potrebi donosi prijedlog za izmjenu i dopunu ove Uredbe na način koji je što neutralniji sa stajališta tržišnog natjecanja i koji je društveno pravičan i održiv.

6.   Nakon procjene utjecaja, Komisija do 2014. godine objavljuje izvješće o dostupnosti podataka o otisku i njegovoj primjeni kao parametra korisnosti za utvrđivanje ciljnih vrijednosti specifičnih emisija i prema potrebi Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja prijedlog za izmjenu Priloga I.

7.   Donose se mjere kojima se osigurava nužno prilagođavanje formula iz Priloga I., kako bi odražavale promjene regulatornog ispitnog postupka za mjerenje specifičnih emisija CO2.

Te su mjere namijenjene izmjenama sporednih elemenata ove Uredbe koji nisu od presudne važnosti, i donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 14. stavka 3.

Članak 14.

Odborski postupak

1.   Komisiji u radu pomaže odbor osnovan člankom 9. Odluke br. 280/2004/EZ (13).

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe članka 8. te Odluke.

Rok utvrđen u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ je tri mjeseca.

3.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članak 5.a stavci od 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Članak 15.

Stavljanje izvan snage

Odluka br. 1753/2000/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2010.

Međutim, članci 4., 9. i 10. te Odluke i dalje se primjenjuju dok Komisija Europskom parlamentu ne dostavi izvješće o podacima praćenja za kalendarsku godinu 2009.

Članak 16.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 23. travnja 2009.

Za Europski parlament

Predsjednik

H.-G. PÖTTERING

Za Vijeće

Predsjednik

P. NEČAS


(1)  SL C 77, 31.3.2009., str. 1.

(2)  Mišljenje Europskog parlamenta od 17. prosinca 2008. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 6. travnja 2009.

(3)  SL L 33, 7.2.1994., str. 11.

(4)  SL L 202, 10.8.2000., str. 1.

(5)  SL L 40, 13.2.1999., str. 49.

(6)  SL L 100, 20.4.2000., str. 55.

(7)  SL L 100, 20.4.2000., str. 57.

(8)  SL L 171, 29.6.2007., str. 1.

(9)  SL L 263, 9.10.2007., str. 1.

(10)  Uredba Komisije (EZ) br. 692/2008 od 18. srpnja 2008. o provedbi i izmjeni Uredbe (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća o homologaciji motornih vozila s obzirom na emisije iz lakih osobnih i teretnih vozila (Euro 5 i Euro 6) i pristupu podacima za popravke i održavanje vozila (SL L 199, 28.7.2008., str. 1.).

(11)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(12)  SL L 145, 31.5.2001., str. 43.

(13)  Odluka br. 280/2004/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o mehanizmu za praćenje emisija stakleničkih plinova u Zajednici i za provedbu Kyotskog protokola (SL L 49, 19.2.2004., str. 1.).


PRILOG I.

CILJNE VRIJEDNOSTI SPECIFIČNIH EMISIJA

1.   Specifične emisije CO2 za svaki novi osobni automobil mjere se u gramima po kilometru i u svrhu izračuna iz ovog Priloga utvrđuju se u skladu sa sljedećim formulama:

(a)

Od 2012. do 2015. godine:

Specifične emisije de CO2 = 130 + a × (M – M0)

Gdje je:

M

=

masa vozila u kilogramima (kg)

M0

=

1 372,0

a

=

0,0457

(a)

Od 2016. godine:

Specifične emisije de CO2 = 130 + a × (M – M0)

Gdje je:

M

=

masa vozila u kilogramima (kg)

M0

=

vrijednost donesena u skladu s člankom 13. stavkom 2.

a

=

0,0457

2.   Ciljna vrijednost specifičnih emisija za jednog proizvođača u jednoj kalendarskoj godini izračunava se kao prosjek specifičnih emisija CO2 svakog novog osobnog automobila registriranog u toj kalendarskoj godini koji je proizveo taj proizvođač.


PRILOG II.

PRAĆENJE EMISIJA I IZVJEŠĆIVANJE O EMISIJAMA

DIO A —   Prikupljanje podataka o novim osobnim automobilima i određivanje podataka za praćenje CO2

1.   Za kalendarsku godinu koja počinje 1. siječnja 2010. i svake sljedeće kalendarske godine države članice za svaki novi osobni automobil registriran na svojem teritoriju bilježe sljedeće podatke:

(a)

proizvođača;

(b)

tip, varijantu i verziju automobila;

(c)

specifične emisije CO2 (g/km) automobila;

(d)

masu automobila (kg);

(e)

međuosovinski razmak automobila (mm); i

(f)

razmak između kotača jedne osovine automobila (mm).

2.   Podaci iz točke 1. uzimaju se iz potvrde o sukladnosti za relevantni osobni automobil. Ako su u potvrdi o sukladnosti navedene i minimalna i maksimalna masa osobnog automobila, u smislu ove Uredbe države članice primjenjuju samo brojku koja se odnosi na maksimalnu težinu. U slučaju automobila na dvostruki pogon (benzin/plin) za koje su u potvrdama o sukladnosti navedene vrijednosti emisija CO2 za obje vrste goriva, države članice primjenjuju samo brojku koja je izmjerena za plin.

3.   Za kalendarsku godinu koja počinje 1. siječnja 2010. i svaku sljedeću kalendarsku godinu svaka država članica u skladu s metodama opisanim u dijelu B utvrđuje za svakog proizvođača:

(a)

ukupan broj novih osobnih automobila registriranih na svojem teritoriju;

(b)

prosječne specifične emisije CO2, kako su navedene u ovom Prilogu dijela B točki 2.;

(c)

prosječnu masu, kako je navedena u ovom Prilogu dijela B točki 3.;

(d)

za svaku verziju svake varijante svakog tipa novog osobnog automobila:

i.

ukupan broj novih osobnih automobila registriranih na svojem teritoriju, kako je naveden u ovom Prilogu dijela B točki 1.;

ii.

specifične emisije CO2 i dio smanjenja emisija koji je rezultat inovativnih tehnologija u skladu s člankom 12. ili vozila na alternativna goriva u skladu s člankom 6;

iii.

masa;

iv.

otisak automobila, kako je naveden u ovom Prilogu dijela B točki 5.

DIO B —   metodologija za određivanje podataka za praćenje CO2 za nove osobne automobile

Podaci za praćenje koje države članice trebaju odrediti u skladu s dijelom A točkom 3. određuju se u skladu s metodologijom u ovom dijelu.

1.   Broj novoregistriranih osobnih automobila (N)

Države članice utvrđuju broj novoregistriranih osobnih automobila na svojem teritoriju u godini na koju se praćenje odnosi (N).

2.   Prosječne specifične emisije CO2 novih osobnih automobila (Save)

Prosječne specifične emisije CO2 svih novih osobnih automobila registriranih na teritoriju država članica u godini praćenja (Save) izračunava se tako da se zbroj specifičnih emisija CO2 za svaki pojedini novi osobni automobil (S) podijeli s brojem novih osobnih automobila (N).

Save = (1 / N) × Σ S

3.   Prosječna masa novih osobnih automobila

Prosječna masa svih novih osobnih automobila registriranih na teritoriju država članica u godini praćenja (Mave) izračunava se tako da se zbroj masa svakog pojedinog novog osobnog automobila (M) podijeli s brojem novih osobnih automobila (N).

Mave = (1 / N) × Σ M

4.   Raspodjela novih osobnih automobila na temelju verzije

Za svaku verziju svake varijante svakog tipa novog osobnog automobila bilježi se broj novoregistriranih osobnih automobila, masa vozila, specifične emisije CO2 i otisak automobila.

5.   Otisak

Otisak automobila izračunava se množenjem međuosovinskog razmaka automobila s razmakom između kotača jedne osovine automobila.

DIO C —   Format za dostavu podataka

Za svaku godinu, države članice dostavljaju izvješća o podacima iz točke 3. dijela A za svakog proizvođača u sljedećem formatu:

Skupni podaci:

Godina:

 

 

Proizvođač

Ukupan broj novoregistriranih osobnih automobila

Prosječne specifične emisije CO2 (g/km)

Prosječna masa (kg)

Prosječni otisak (m2)

(Proizvođač 1)

(Proizvođač 2)

Ukupno svi proizvođači

Detaljni podaci na razini proizvođača:

Godina

Proizvođač

Tip automobila

Varijanta

Verzija

Inovativna tehnologija (1) ili skupina inovativnih tehnologija, ili vozilo na alternativno gorivo (2)

Marka

Trgovački naziv

Ukupno nove registracije

Specifične emisije CO2

(g/km)

Masa

(kg)

Otisak

(m2)

Smanjenje emisija kroz inovativne tehnologije (1)

ili mogućnost pogona na alternativno gorivo (2)

Godina 1

(Naziv proizvođača 1)

(naziv tipa 1)

(naziv varijante 1)

(naziv verzije 1)

 

Godina 1

(Naziv proizvođača 1)

(naziv tipa 1)

(naziv varijante 1)

(naziv verzije 2

 

Godina 1

(Naziv proizvođača 1)

(naziv tipa 1)

(naziv varijante 2)

(naziv verzije 1)

 

Godina 1

(Naziv proizvođača 1)

(naziv tipa 1)

(naziv varijante 2)

(naziv verzije 2)

 

Godina 1

(Naziv proizvođača 1)

(naziv tipa 2)

(naziv varijante 1)

(naziv verzije 1)

 

Godina 1

(Naziv proizvođača 1)

(naziv tipa 2)

(naziv varijante 1)

(naziv verzije 2)

 

Godina 1

(Naziv proizvođača 1)

(naziv tipa 2)

(naziv varijante 2)

(naziv verzije 1)

 

Godina 1

(Naziv proizvođača 1)

(naziv tipa 2)

(naziv varijante 2)

(naziv verzije 2)

 

Godina 1

(Naziv proizvođača 1)

 

Godina 1

(Naziv proizvođača 1)

 

Godina 1

(Naziv proizvođača 1)

 

Godina 1

(Naziv proizvođača 1)

 

Godina 1

(Naziv proizvođača 1)

 


(1)  U skladu s člankom 12.

(2)  U skladu s člankom 6.


Top