EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32009L0145

Direktiva Komisije 2009/145/EZ od 26. studenoga 2009. o nekim odstupanjima za priznavanje tradicijskih sorti povrća i sorti povrća koje se tradicionalno uzgajaju u određenim područjima i regijama i kojima prijeti genetska erozija i sorti povrća bez stvarne vrijednosti za komercijalnu proizvodnju, ali razvijenih za uzgoj pri određenim uvjetima i za stavljanje na tržište sjemena navedenih tradicijskih sorti i sorti povrća Tekst značajan za EGP

OJ L 312, 27.11.2009, p. 44–54 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
Special edition in Croatian: Chapter 03 Volume 059 P. 104 - 114

In force

ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2009/145/oj

03/Sv. 059

HR

Službeni list Europske unije

104


32009L0145


L 312/44

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

26.11.2009.


DIREKTIVA KOMISIJE 2009/145/EZ

od 26. studenoga 2009.

o nekim odstupanjima za priznavanje tradicijskih sorti povrća i sorti povrća koje se tradicionalno uzgajaju u određenim područjima i regijama i kojima prijeti genetska erozija i sorti povrća bez stvarne vrijednosti za komercijalnu proizvodnju, ali razvijenih za uzgoj pri određenim uvjetima i za stavljanje na tržište sjemena navedenih tradicijskih sorti i sorti povrća

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2002/55/EZ od 13. lipnja 2002. o stavljanju na tržište sjemena povrća (1), a posebno članak 4. stavak 4., članak 44. stavak 2. i članak 48. stavak 1. točku (b) Direktive,

budući da:

(1)

Pitanja biološke raznolikosti i očuvanja biljnih genetskih izvora dobila su na značenju zadnjih godina, kako pokazuju različiti događaji na međunarodnoj razini i razini Zajednice. Primjeri uključuju Odluku Vijeća 93/626/EEZ od 25. listopada 1993. o sklapanju Konvencije o biološkoj raznolikosti (2), Odluku Vijeća 2004/869/EZ od 24. veljače 2004. o sklapanju, u ime Europske zajednice, Međunarodnog ugovora o biljnim genetskim resursima za hranu i poljoprivredu (3), Uredbu Vijeća (EZ) br. 870/2004 od 24. travnja 2004. o uspostavljanju programa Zajednice za očuvanje, opis, sakupljanje i korištenje genetskih izvora u poljoprivredi i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1467/94 (4) i Uredbu Vijeća (EZ) br. 1698/2005 od 20. rujna 2005. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (5). U skladu s Direktivom 2002/55/EZ potrebno je odrediti posebne uvjete kako bi se uzela u obzir ova pitanja u pogledu stavljanja na tržište sjemena povrća.

(2)

Kako bi se osiguralo očuvanje „in situ” i održivo korištenje biljnih genetskih izvora, tradicijske sorte i sorte koje se tradicionalno uzgajaju pri određenim područjima i regijama i ugrožene su genetskom erozijom (čuvane sorte) trebaju se uzgajati i stavljati na tržište čak i ako nisu sukladne s općim zahtjevima u pogledu priznavanja sorti i stavljanja sjemena na tržište. Pored toga uz opći cilj zaštite biljnih genetskih izvora, određen interes u očuvanja tih sorti nalazi se u činjenici da su iznimno dobro prilagođene posebnim lokalnim uvjetima.

(3)

Kako bi se osiguralo održivo korištenje biljnih genetskih izvora potrebno je uzgajati i stavljati na tržište sorte koje nemaju stvarnu vrijednost za komercijalnu proizvodnju usjeva, ali su se razvile za proizvodnju pri određenim uvjetima (sorte razvijene za uzgoj pri posebnim uvjetima) čak i ako nisu sukladne s općim zahtjevima u pogledu priznavanja sorti i stavljanja sjemena na tržište. Pored toga uz opći cilj zaštite biljnih genetskih izvora, poseban interes u očuvanja tih sorti nalazi se u činjenici da ih je moguće uzgajati pri određenim klimatskim, pedološkim ili agro-tehničkim uvjetima (kao što su ručna obrada, višekratna žetva).

(4)

Kako bi se očuvale čuvane sorte i sorte razvijene za proizvodnju pri određenim uvjetima, potrebno je predvidjeti odstupanja u pogledu priznavanja tih sorti kao i u pogledu proizvodnje i stavljanja na tržište sjemena takvih sorti.

(5)

Ta odstupanja se moraju odnositi na bitne zahtjeve za priznavanje sorte i postupovne zahtjeve koje predviđa Direktiva Komisije 2003/91/EZ od 6. listopada 2003. utvrđivanju provedbenih mjera za potrebe članka 7. Direktive Vijeća 2002/55/EZ u pogledu minimalnih karakteristika koje se moraju obuhvatiti pregledom i minimalnih uvjeta za pregled nekih sorata povrća (6).

(6)

Državama članicama mora biti posebno dozvoljeno donositi svoje vlastite odredbe u pogledu različitosti, postojanosti i ujednačenosti. Te odredbe trebaju se u pogledu različitosti i postojanosti temeljiti najmanje na karakteristikama navedenim u tehničkom upitniku kojeg popunjava podnositelj u vezi sa zahtjevom za priznavanje sorte iz priloga I. i II. Direktivi 2003/91/EZ. Kada se ujednačenost ustanovi na temelju atipičnih biljaka, odredbe se moraju temeljiti na utvrđenim standardima.

(7)

Moraju se predvidjeti postupovni zahtjevi prema kojima se čuvana sorta ili sorta za uzgoj pri određenim uvjetima može priznati bez službenog ispitivanja. Nadalje po pitanju imena tih sorti potrebno je predvidjeti neka odstupanja od zahtjeva koje propisuje Direktiva 2002/55/EZ i Uredba Komisije (EZ) br. 637/2009 od 22. srpnja 2009. o utvrđivanju provedbenih pravila o primjerenosti naziva sorata poljoprivrednih biljnih vrsta i povrtnih vrsta (7).

(8)

Što se tiče čuvanih vrsta, potrebno je predvidjeti ograničenja u vezi proizvodnje i stavljanja na tržište sjemena, a posebno u pogledu regije podrijetla, kako bi se osiguralo da se stavljanje na tržište sjemena odvija u okviru očuvanja in situ i održivog korištenja biljnih genetskih izvora. U tom smislu države članice moraju imati mogućnost odobravanja dodatnih regija u kojima se može stavljati na tržište sjeme koje prelazi količine potrebne za očuvanje dotične sorte u svojoj regiji podrijetla, pod uvjetom da su te dodatne regije slične u pogledu prirodnih i poluprirodnih staništa. Kako bi se osigurala povezanost s regijom podrijetla za očuvanje, ova se odredba ne smije primjenjivati ako je država članica odobrila dodatne regije proizvodnje.

(9)

Potrebno je odrediti količinska ograničenja za stavljanje na tržište svake čuvane sorte i svake sorte razvijene za uzgoj pri određenim uvjetima.

(10)

U slučaju čuvanih sorti, količine sjemena koje se stavljaju na tržište za svaku sortu ne smiju prelaziti količine koje su potrebne za proizvodnju povrća dotične sorte na ograničenoj površini utvrđenoj u skladu s važnosti kultivacije dotičnih vrsta. Kako bi se osiguralo da se te količine poštuju države članice trebaju zahtijevati od proizvođača da ih obavijeste o količinama sjemena čuvanih sorti koje namjeravaju proizvesti i trebaju im ako je potrebno raspodijeliti količine.

(11)

Za sorte razvijene za uzgoj pri određenim uvjetima, količinska ograničenja su u obliku obveze da ih se stavlja na tržište u malim pakiranjima, jer relativno visoka cijena sjemena koje se prodaje u malim pakiranjima ima učinak količinskog ograničenja.

(12)

Za čuvane sorte i za sorte razvijene za uzgoj pri određenim uvjetima, sljedivost sjemena potrebno je osigurati na odgovarajući način plombiranja i označavanja

(13)

Kako bi se osiguralo da se ova Direktiva ispravno primjenjuje, sjemenski usjevi čuvanih sorti i sorti razvijenih za uzgoj pri određenim uvjetima moraju biti sukladni s posebnim uvjetima u pogledu certificiranja i odobrenja sjemena. Potrebno je provoditi službene post-kontrole na sjemenu. Službeni nadzor potrebno je provoditi u svim fazama proizvodnje i stavljanja na tržište. Dobavljači moraju obavijestiti države članice o količinama sjemena čuvanih sorti stavljenih na tržište, a države članice moraju o tome obavijestiti Komisiju.

(14)

Nakon 3 godine Komisija mora procijeniti jesu li mjere koje predviđa ova Direktiva učinkovite, a posebno odredbe u vezi količinskih ograničenja za stavljanje na tržište sjemena čuvanih sorti i sorti razvijenih za uzgoj pri određenim uvjetima.

(15)

Mjere predviđene u ovoj Direktivi u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za sjeme i reprodukcijski materijal za poljoprivredu, hortikulturu i šumarstvo,

DONIJELA JE OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

Predmet i definicije

Članak 1.

Predmet

1.   Ova Direktiva propisuje određena odstupanja za vrste povrća koje obuhvaća Direktiva 2002/55/EZ, a koje se odnose na očuvanje in situ i na održivo korištenje biljnih genetskih izvora putem uzgoja i stavljanja na tržište:

(a)

za priznavanje tradicijskih sorti i sorti koje se tradicionalno uzgajaju u određenim područjima i regijama i ugrožene su zbog genetske erozije, dalje u tekstu: „čuvane sorte” i njihov upis u nacionalne sortne liste povrtnih vrsta kako je predviđeno u Direktivi 2002/55/EZ; i

(b)

za priznavanje i upis u sortne liste iz točke (a) sorti bez stvarne vrijednosti za komercijalnu proizvodnju usjeva, ali koje su razvijene za uzgoj pri određenim uvjetima, dalje u tekstu: „sorte razvijene za uzgoj pri određenim uvjetima”; i

(c)

za stavljanje na tržište sjemena takvih čuvanih sorti i sorti razvijenih za uzgoj pri određenim uvjetima.

2.   Osim ako nije drukčije predviđeno ovom Direktivom, primjenjuje se Direktiva 2002/55/EZ.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„očuvanje in situ” znači očuvanje genetskog materijala u svom prirodnom okruženju i, u slučaju kultiviranog bilja, na uzgojnom području gdje su razvile svoja prepoznatljiva svojstva;

(b)

„genetska erozija” znači gubitak genetske različitosti između i unutar populacija ili sorta iste biljne vrste tijekom vremena, ili smanjenje genetske osnove vrste zbog utjecaja čovjeka ili promjena u okolišu;

(c)

„tradicijska sorta” znači skup populacija ili klonova biljnih vrsta koje su prirodno prilagođene na uvjete iz okoliša svoje regije.

POGLAVLJE II.

Čuvane sorte

Odsjek I

Priznavanje čuvanih sorti

Članak 3.

Čuvane sorte

1.   Države članice mogu priznati čuvane sorte na temelju zahtjeva iz članaka 4. i 5.

2.   Čuvane sorte se prihvaćaju kako slijedi:

(a)

Države članice mogu priznati sortu kao sortu čije sjeme se može ili certificirati kao „certificirano sjeme čuvane sorte” ili odobriti kao „standardno sjeme čuvane sorte”. Takva sorta se upisuje u Zajedničku sortnu listu povrtnih vrsta kao „čuvana sorta čije sjeme mora biti certificirano u skladu s člankom 10. Direktive Komisije 2009/145/EZ ili odobreno u skladu s člankom 11. te Direktive”;

(b)

Države članice mogu prihvatiti sortu kao sortu čije sjeme se može odobriti samo kao „standardno sjeme čuvane sorte”. Takva sorta se upisuje u Zajedničku sortnu listu povrtnih vrsta kao „čuvana sorta čije sjeme se mora odobriti u skladu s člankom 11. Direktive Komisije 2009/145/EZ”.

Članak 4.

Bitni zahtjevi

1.   Kako bi tradicijska sorta ili sorta iz članka 1. stavka 1. točke (a) bila priznata kao „čuvana sorta”, ona mora predstavljati interes za očuvanje biljnih genetskih izvora.

2.   Odstupajući od članka 1. stavka 2. Direktive 2003/91/EZ, države članice mogu donijeti svoje vlastite odredbe po pitanju različitosti, postojanosti i ujednačenosti čuvanih sorti.

U takvim slučajevima države članice će osigurati da se za različitost i postojanost primjenjuju najmanje svojstva navedena u:

(a)

tehničkim upitnicima koji su sastavni dio ispitnih protokola Ureda Zajednice za zaštitu biljnih sorti (CPVO), za sorte iz Priloga I. Direktivi 2003/91/EZ, koji se primjenjuju za navedene vrste; ili

(b)

tehničkim upitnicima vodiča Međunarodne unije za zaštitu novih biljnih sorti (UPOV) za sorte iz Priloga II. Direktivi 2003/91/EZ, koji se primjenjuju za navedene vrste.

Za procjenu ujednačenosti, primjenjuje se Direktiva 2003/91/EZ.

Međutim, ako se razina ujednačenosti utvrđuje na temelju atipičnih biljaka, primjenjuje se populacijski standard od 10 % i vjerojatnost priznavanja od najmanje 90 %.

Članak 5.

Postupovni zahtjevi

Odstupajući od prve rečenice članka 7. stavka 1. Direktive 2002/55/EZ službeno ispitivanje neće biti potrebno, ako su za odluku o priznavanje čuvanih sorti dovoljne sljedeće informacije:

(a)

opis čuvane sorte i njeno ime;

(b)

rezultati neslužbenih ispitivanja;

(c)

znanje dobiveno iz praktičnog iskustva tijekom kultivacije, reprodukcije i korištenja kako je vidljivo iz obavijesti podnositelja zahtjeva dotičnoj državi članici;

(d)

ostale informacije, a posebno one koje su dostavila tijela nadležna za biljne genetske izvore ili organizacije koje su za tu namjenu priznale države članice.

Članak 6.

Neprihvaćanje sorti

Čuvana sorta se neće priznati za upis u nacionalnu sortnu listu ako:

(a)

je već navedena u Zajedničkoj sortnoj listi povrtnih vrsta kao sorta koja nije čuvana sorta, ili je bila izbrisana iz Zajedničke sortne liste u zadnje 2 godine, ili je razdoblje zaštite u skladu s člankom 15. stavkom 2. Direktive 2002/55/EZ isteklo pred manje od 2 godine; ili

(b)

je zaštićena propisima Zajednice o zaštiti biljnih sorti, kako je predviđeno u Uredbi Vijeća (EZ) br. 2100/94 (8), ili nacionalnim propisima o zaštiti biljnih sorti ili je pak zahtjev za takvom zaštitom u obradi.

Članak 7.

Ime sorte

1.   U pogledu imena čuvanih sorti koje su bile poznate prije 25. svibnja 2000., države članice mogu dozvoliti odstupanja od Uredbe (EZ) br. 637/2009, osim ako bi takva odstupanja narušavala prava prvenstva treće strane koja su zaštićena prema članku 2. te Uredbe.

2.   Odstupajući od članka 9. stavka 2. Direktive 2002/55/EZ, države članice mogu priznati više od jednog imena za sortu, ako su dotična imena povijesno poznati.

Članak 8.

Regija podrijetla

1.   Kad država članica prizna čuvanu sortu, ona mora odrediti područje ili područja, regiju ili regije u kojima se sorta tradicionalno uzgaja i na koje je prirodno prilagođena, dalje u tekstu „regija podrijetla”. Ona mora uzeti u obzir informacije od tijela nadležnih za biljne genetske izvore ili od organizacija koje su države članice priznale za tu namjenu.

Ako se regija podrijetla nalazi u više od jedne države članice, regiju podrijetla moraju sporazumno odrediti sve dotične države članice.

2.   Država članica ili države članice koje određuju regiju podrijetla, moraju o tome obavijestiti Komisiju.

Članak 9.

Održavanje

Države članice moraju osigurati da se čuvana sorta mora održavati u svojoj regiji podrijetla.

Odjeljak II.

Proizvodnja i stavljanje na tržište sjemena čuvanih sorti

Članak 10.

Certificiranje

Odstupajući od članka 20. Direktive 2002/55/EZ, države članice mogu odrediti da se sjeme čuvane sorte može certificirati kao certificirano sjeme čuvane sorte, ako ispunjava sljedeće zahtjeve:

(a)

sjeme potječe od sjemena proizvedenog u skladu s dobro definiranom praksom za održavanje sorte;

(b)

sjeme udovoljava zahtjevima za certificiranje „certificiranog sjemena” predviđenim u članku 2. stavku 1. točki (d) Direktive 2002/55/EZ, osim zahtjeva u pogledu minimalne sortne čistoće i zahtjeva koji se odnose na stručni nadzor ili nadzor pod stručnom kontrolom;

(c)

sjeme ima zadovoljavajuću sortnu čistoću.

Članak 11.

Odobravanje

Odstupajući od članka 20. Direktive 2002/55/EZ, države članice mogu odrediti da se sjeme čuvane sorte može odobri kao standardno sjeme čuvane sorte ako ispunjava sljedeće zahtjeve:

(a)

sjeme ispunjava zahtjeve za stavljanje na tržište „standardnog sjemena” predviđene u Direktivi 2002/55/EZ, osim zahtjeva u pogledu minimalne sortne čistoće;

(b)

sjeme ima zadovoljavajuću sortnu čistoću.

Članak 12.

Ispitivanje sjemena

1.   Države članice će osigurati provođenje ispitivanja kojima se provjerava da sjeme čuvanih sorti ispunjava zahtjeve predviđene u člancima 10 i 11.

2.   Ispitivanja iz stavka 1. će se provoditi u skladu s važećim međunarodnim metodama, ili ako takve metode ne postoje, u skladu s bilo kojim odgovarajućim metodama.

3.   Države članice će osigurati da se uzorci za ispitivanja iz stavka 1. uzimaju iz homogenih partija. One će osigurati da se primjenjuju pravila o masi partije i masi uzorka predviđena u članku 25. stavku 2. Direktive 2002/55/EZ.

Članak 13.

Regija proizvodnje

1.   Države članice će osigurati da se sjeme čuvane sorte može proizvoditi samo u regiji podrijetla.

Ako se sjeme ne može proizvesti u toj regiji zbog specifičnih problema u okolišu, države članice mogu odobriti dodatne regije za proizvodnju sjemena uzimajući u obzir informacije dobivene od tijela nadležnih za biljne genetske izvore ili organizacija koje su države članice odobrile za tu namjenu. Međutim sjeme proizvedeno u tim dodatnim regijama će se koristiti isključivo u regiji podrijetla.

2.   Države članice će obavijestiti Komisiju i druge države članice o dodatnim regijama koje namjeravaju odobriti za proizvodnju sjemena u skladu sa stavkom 1.

Komisija i druge države članice mogu u roku od 20 radnih dana od primitka takvih obavijesti zahtijevati da se predmet uputi Stalnom odboru za sjeme i reprodukcijski materijal za poljoprivredu, hortikulturu i šumarstvo. Odluka se mora donijeti u skladu s člankom 48. stavkom 1. točkom (b) Direktive 2002/55/EZ kojom se propisuju, ako je to potrebno, ograničenja ili uvjeti za određivanje takvih regija.

U slučaju da ni Komisija ni druge države članice ne podnesu zahtjev iz drugog podstavka, dotična država članica može odobriti dodatne regije za proizvodnju sjemena kako je navela u obavijesti.

Članak 14.

Uvjeti za stavljanje na tržište

1.   Države članice će osigurati da se sjeme čuvanih sorti može stavljati na tržište samo pod sljedećim uvjetima:

(a)

proizvedeno je u svojoj regiji podrijetla ili u regiji iz članka 13.;

(b)

stavljanje na tržište odvija se u regiji podrijetla.

2.   Odstupajući od stavka 1. točke (b), država članica može odobriti dodatne regije na svom vlastitom državnom području za stavljanje na tržište sjemena čuvane sorte pod uvjetom da su te regije slične regiji podrijetla u pogledu prirodnih i poluprirodnih staništa te sorte.

Ako države članice odobre takve dodatne regije, moraju osigurati da se sačuva najmanje tolika količina sjemena koja je potrebna za proizvodnju količine sjemena iz članka 15., kako bi se sorta očuvala u svojoj regiji podrijetla.

Države članice će obavijestiti Komisiju i druge države članice o odobrenju takvih dodatnih regija.

3.   Kad država članica odobrava dodatne regije za proizvodnju sjemena u skladu s člankom 13., ona ne smije koristiti odstupanja predviđena u stavku 2. ovog članka.

Članak 15.

Količinska ograničenja

Svaka država članica će osigurati za svaku čuvanu sortu da količina sjemena koja se stavlja na tržište u godini dana ne premašuje količinu potrebnu za proizvodnju povrća na površinama u hektarima, kako je određeno u Prilogu I za dotične vrste.

Članak 16.

Primjena količinskih ograničenja

1.   Države članice će osigurati da ih proizvođači prije početka proizvodne sezone obavijeste o veličini i lokaciji površine za proizvodnju sjemena.

2.   Ako je na temelju obavijesti iz stavka 1. vjerojatno da će količine koje određuju države članice na temelju članka 15. biti premašene, države članice moraju odrediti svakom dotičnom proizvođaču količinu sjemena koju mogu staviti na tržište u dotičnoj proizvodnoj sezoni.

Članak 17.

Plombiranje pakiranja

1.   Države članice će osigurati da se sjeme čuvanih sorti može stavljati na tržište samo u zatvorenim pakiranjima koja su propisno plombirana.

2.   Pakiranja sjemena mora plombirati dobavljač tako da se ne mogu otvoriti bez oštećenja plombe ili ostavljanja traga oštećenja na oznaci dobavljača ili na pakiranju.

3.   Kako bi se osiguralo plombiranje u skladu sa stavkom 2., sustav plombiranja mora sadržavati barem jednu oznaku ili otisak pečata.

Članak 18.

Označivanje

Države članice će osigurati da pakiranja sjemena čuvanih sorti nose tiskanu ili otisnutu oznaku dobavljača ili s obavijest koja sadrži sljedeće podatke:

(a)

riječi „EZ pravila i standardi”;

(b)

ime i adresu osobe odgovorne za stavljanje oznake ili njezin identifikacijski znak;

(c)

godinu plombiranja izraženu kao: „plombirano …” (godina), ili godinu zadnjeg uzorkovanja za potrebe zadnjeg ispitivanja klijavosti izraženu kao: „uzorkovano …” (godina);

(d)

vrste;

(e)

ime čuvane sorte;

(f)

riječi „certificirano sjeme čuvane sorte” ili „standardno sjeme čuvane sorte”;

(g)

regiju podrijetla;

(h)

ako je regija proizvodnje sjemena različita od regije podrijetla, navodi se regija proizvodnje sjemena;

(i)

referentni broj partije kojeg određuje osoba odgovorna za stavljanje oznaka;

(j)

deklariranu neto ili bruto masu ili deklarirani broj sjemena;

(k)

kada se navodi masa i koriste granulirani pesticidi, tvari za peletiranje ili drugi dodaci, navesti prirodu kemijske obrade ili dodatka te približni odnos između mase sjetvenih jedinica ili čistog sjemena i ukupne mase.

Članak 19.

Službene post-kontrole

Države članice će osigurati da sjeme čuvanih vrsta koje se stavlja na tržište u skladu s ovom Direktivom podliježe službenoj post-kontroli putem slučajnih inspekcijskih pregleda kako bi se provjerila njegova sortna pripadnost i sortna čistoća.

Službena post-kontrola iz stavka 1. će se provoditi u skladu s važećim međunarodnim metodama, ili ako takve metode ne postoje, u skladu s bilo kojim drugim odgovarajućim metodama.

Članak 20.

Nadzor

Država članice će osigurati putem službenog nadzora tijekom proizvodnje i stavljanja na tržište da je sjeme sukladno s ovim poglavljem, obraćajući posebnu pažnju na sortu, područje proizvodnje sjemena i količine.

POGLAVLJE III.

Sorte razvijene za uzgoj pri određenim uvjetima

Odjeljak I.

Priznavanje sorti razvijenih za uzgoj pri određenim uvjetima

Članak 21.

Sorte razvijene za uzgoj pri određenim uvjetima

1.   Države članice mogu priznati sorte razvijene za uzgoj pri određenim uvjetima na temelju zahtjeva predviđenih u člancima 22. i 23.

2.   Države članice mogu priznati sortu razvijenu za uzgoj pri određenim uvjetima kao sortu čije sjeme se može odobriti samo kao „standardno sjeme sorte razvijene za uzgoj pri određenim uvjetima”. Takva sorta se upisuje u Zajedničku sortnu listu povrtnih vrsta kao „sorta razvijena za uzgoj pri određenim uvjetima čije sjeme se odobrava u skladu s člankom 26. Direktive Komisije 2009/145/EZ”.

Članak 22.

Bitni zahtjevi

1.   Kako bi bila priznata kao sorta razvijena za uzgoj pri određenim uvjetima, kako je određeno u članku 1. stavku 1. točki (b), sorta ne smije imati stvarnu vrijednost za komercijalnu proizvodnju usjeva, već je razvijena za uzgoj pri određenim uvjetima.

Za sortu će se smatrati da je razvijena za uzgoj pri određenim uvjetima ako je razvijena za uzgoj pri određenim agro-tehničkim, klimatskim ili pedološkim uvjetima.

2.   Odstupajući od članka 1. stavka 2. Direktive 2003/91/EZ, države članice mogu usvojiti vlastite odredbe po pitanju različitosti, postojanosti i ujednačenosti sorti razvijenih za uzgoj pri određenim uvjetima.

U takvim slučajevima države članice će osigurati da se za različitost i postojanost primjenjuju najmanje svojstva navedena u:

(a)

tehničkim upitnicima koji su sastavni dio ispitnih protokola Ureda Zajednice za zaštitu biljnih sorti (CPVO), za vrste iz Priloga I. Direktivi 2003/91/EZ, koji se primjenjuju za navedene vrste; ili

(b)

tehničkim upitnicima vodiča Međunarodne organizacije za zaštitu novih biljnih sorti (UPOV) za vrste iz Priloga II. Direktivi 2003/91/EZ, koji se primjenjuju za navedene vrste.

Za procjenu ujednačenosti, primjenjuje se Direktiva 2003/91/EZ.

Međutim, ako se razina ujednačenosti utvrđuje na temelju atipičnih biljaka, primjenjuje se populacijski standard od 10 % i vjerojatnost priznavanja od najmanje 90 %.

Članak 23.

Postupovni zahtjevi

Odstupajući od prve rečenice članka 7. stavka 1. Direktive 2002/55/EZ službeno ispitivanje neće biti potrebno, ako su za odluku o priznavanju sorti razvijenih za uzgoj pri određenim uvjetima dovoljne sljedeće informacije:

(a)

opis sorte razvijene za uzgoj pri određenim uvjetima i njeno ime;

(b)

rezultati neslužbenih ispitivanja;

(c)

znanje dobiveno iz praktičnog iskustva tijekom kultivacije, razmnožavanja i korištenja kako je vidljivo iz obavijesti podnositelja zahtjeva dotičnoj državi članici;

(d)

ostale informacije, a posebno one koje su dostavila tijela nadležna za biljne genetske izvore ili organizacije koje su za tu namjenu priznale države članice.

Članak 24.

Nepriznavanje sorti

Sorta razvijena za uzgoj pri određenim uvjetima se neće priznati za upis u nacionalnu sortnu listu ako:

(a)

je već navedena u Zajedničkoj sortnoj listi povrtnih vrsta kao sorta koja nije za uzgoj pri određenim uvjetima, ili je bila izbrisana iz Zajedničke sortne liste povrtnih vrsta u posljednje 2 godine, ili je razdoblje zaštite u skladu s člankom 15. stavkom 2. Direktive 2002/55/EZ isteklo prije manje od 2 godine; ili

(b)

je zaštićena propisima Zajednice o zaštiti biljnih sorti, kako je predviđeno u Uredbi Vijeća (EZ) br. 2100/94, ili nacionalnim propisima o zaštiti biljnih sorti ili je pak zahtjev za takvom zaštitom u obradi.

Članak 25.

Ime sorte

1.   U pogledu imena sorti razvijenih za uzgoj pri određenim uvjetima koje su bile poznate prije 25. svibnja 2000., države članice mogu dozvoliti odstupanja od Uredbe (EZ) br. 637/2009, osim ako bi takva odstupanja narušavala prava prvenstva treće strane koja su zaštićena prema članku 2. te Uredbe.

2.   Odstupajući od članka 9. stavka 2. Direktive 2002/55/EZ, države članice mogu priznati više od jednog imena za sortu, ako su dotična imena povijesno poznata.

Odjeljak II.

Stavljanje na tržište sjemena sorti razvijenih za uzgoj pri određenim uvjetima

Članak 26.

Odobrenje

Odstupajući od članka 20. Direktive 2002/55/EZ, države članice mogu omogućiti da se sjeme sorte razvijene za uzgoj pri određenim uvjetima može odobriti kao standardno sjeme sorte razvijene za uzgoj pri određenim uvjetima, ako ispunjava sljedeće zahtjeve:

(a)

sjeme ispunjava zahtjeve za stavljanje na tržište „standardnog sjemena” predviđene u Direktivi 2002/55/EZ, osim zahtjeva u pogledu minimalne sortne čistoće;

(b)

sjeme ima zadovoljavajuću sortnu čistoću.

Članak 27.

Ispitivanje sjemena

1.   Države članice će osigurati provođenje ispitivanja kojima se provjerava da sjeme sorti razvijenih za uzgoj pri određenim uvjetima ispunjava zahtjeve predviđene u članku 26.

2.   Ispitivanja iz stavka 1. će se provoditi u skladu s važećim međunarodnim metodama, ili ako takve metode ne postoje, u skladu s bilo kojim odgovarajućim metodama.

Članak 28.

Količinska ograničenja

Države članice će osigurati da se sjeme sorti razvijenih za uzgoj pri određenim uvjetima stavlja na tržište u malim pakiranjima koja ne prelaze najveću neto masu određenu za svaku vrstu u Prilogu II.

Članak 29.

Plombiranje pakiranja

1.   Države članice će osigurati da se sjeme sorti razvijenih za uzgoj pri određenim uvjetima može stavljati na tržište samo u zatvorenim pakiranjima koja su propisno plombirana.

2.   Pakiranja sjemena mora plombirati dobavljač tako da se pakiranja ne mogu otvoriti bez oštećenja plombe ili ostavljanja traga oštećenja na oznaci dobavljača ili na pakiranju.

3.   Kako bi se osiguralo plombiranje u skladu sa stavkom 2., sustav plombiranja mora uključivati barem jednu oznaku ili otisak pečata.

Članak 30.

Označavanje

Države članice će osigurati da pakiranja sjemena sorti razvijenih za uzgoj pri određenim uvjetima nose oznaku dobavljača tiskanu ili otisnutu obavijest koja sadrži sljedeće podatke:

(a)

riječi „Pravila i standardi EZ”;

(b)

naziv i adresu osobe odgovorne za stavljanje oznake ili njene identifikacijske oznaka;

(c)

godinu plombiranja izraženu kao: „plombirano …” (godina), ili godinu zadnjeg uzorkovanja za potrebe zadnjeg ispitivanja klijavosti izraženu kao: „uzorkovano …” (godina);

(d)

vrste;

(e)

ime sorte;

(f)

riječi „sorta razvijena za uzgoj pri određenim uvjetima”;

(g)

referentni broj partije kojeg određuje osoba odgovorna za stavljanje oznake;

(h)

deklariranu neto ili bruto masu ili deklarirani broj sjemena;

(i)

kada se navodi masa i koriste granulirani pesticidi, tvari za peletiranje ili drugi dodaci, navesti prirodu kemijske obrade ili dodatka te približni težinski odnos između mase sjetvenih jedinica ili čistog sjemena i ukupne mase.

Članak 31.

Službene post-kontrole

Države članice će osigurati da sjeme sorti razvijenih za uzgoj pri određenim uvjetima podliježe službenoj naknadnoj kontroli putem slučajnih inspekcijskih pregleda kako bi se provjerila njegova sortna pripadnost i sortna čistoća.

Službena post-kontrola iz stavka 1. će se provoditi u skladu s važećim međunarodnim metodama, ili ako takve metode ne postoje, u skladu s bilo kojim drugim odgovarajućim metodama.

Članak 32.

Nadzor

Država članice će osigurati putem službenog nadzora tijekom proizvodnje i stavljanja na tržište da je sjeme sukladno s ovim Poglavljem, obraćajući posebnu pažnju na sortiment i količinu sjemena.

POGLAVLJE IV.

Opće i završne odredbe

Članak 33.

Izvještavanje

Države članice će osigurati da dobavljači koji proizvode na njihovom državnom području prijavljuju za svaku proizvodnu sezonu proizvedenu količinu sjemena svake čuvane sorte i svake sorte razvijene za uzgoj pri određenim uvjetima koja se stavlja na tržište.

Države članice će na zahtjev Komisije i druge države članice izvijestiti o količini sjemena svake čuvane sorte i svake sorte razvijene za uzgoj pri određenim uvjetima stavljene na tržište na svom državnom području.

Članak 34.

Obavijesti o priznatim organizacijama za biljne genetske izvore

Države članice će obavijestiti Komisiju o priznatim organizacijama iz članka 5. točke (d), članka 8. stavka 1., članka 13. stavka 1. i članka 23. točke (d).

Članak 35.

Procjena

Do 31. prosinca 2013. Komisija mora procijeniti provedbu ove Direktive.

Članak 36.

Prijenos

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s odredbama ove Direktive najkasnije do 31. prosinca 2010. One odmah dostavljaju Komisiji tekst tih odredbi i korelacijsku tablicu između tih odredbi i ove Direktive.

Kad države članice donose ove mjere, te mjere sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se prilikom njihove službene objave uz njih navodi takva uputa. Načine takvog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice dostavljaju Komisiji tekst glavnih odredbi nacionalnog zakonodavstva koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 37.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 38.

Primatelji

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 26. studenoga 2009.

Za Komisiju

Androulla VASSILIOU

Članica Komisije


(1)  SL L 193, 20.7.2002., str. 33.

(2)  SL L 309, 13.12.1993., str. 1.

(3)  SL L 378, 23.12.2004., str. 1.

(4)  SL L 162, 30.4.2004., str. 18.

(5)  SL L 277, 21.10.2005., str. 1.

(6)  SL L 254, 8.10.2003., str. 11.

(7)  SL L 191, 23.7.2009., str. 10.

(8)  SL L 227, 1.9.1994., str. 1.


PRILOG I.

Količinska ograničenja za stavljanje na tržište sjemena čuvanih sorti, kako je navedeno u članku 15.

Botanički naziv

Maksimalan broj hektara po državi članici za proizvodnju povrća za čuvane sorte

Allium cepa L. – skupina Cepa

Brassica oleracea L.

Brassica rapa L.

Capsicum annuum L.

Cichorium intybus L.

Cucumis melo L.

Cucurbita maxima Duchesne

Cucurbita maximaDuchesne

Daucus carota L.

Lactuca sativa L.

Lycopersicon esculentumMill.

Phaseolus vulgaris L.

Pisum sativum L. (Partim)

Vicia faba L. (partim)

40

Allium cepa L. – skupina Aggregatum

Allium porrum L.

Allium sativum L.

Beta vulgaris L.

Citrullus lanatus (Thunb.) Matsum. et Nakai

Cucumis sativus L.

Cucurbita pepo L.

Foeniculum vulgare Mill.

Solanum melongena L.

Spinacia oleracea L.

20

Allium fistulosum L.

Allium shoenoprasum L.

Anthriscus cerefolium L. Hoffm.

Apium graveolens L.

Asparagus officinalis L.

Cichorium endivia L.

Petroselinum crispum(Mill.) Nyman ex A.W.Hill

Phaseolus coccineus L.

Raphanus sativus L.

Rheum rhabarbarum L.

Scorzonera hispanica L.

Valerianella locusta (L.) Laterr.

Zea mays L. (partim)

10


PRILOG II.

Maksimalna neto težina po pakiranju sukladno članku 28.

Botanički naziv

Maksimalna neto masa po pakiranju izražena u gramima

Phaseolus coccineus L.

Phaseolus vulgaris L.

Pisum sativum L. (Partim)

Vicia faba L. (partim)

Spinacia oleracea L.

Zea mays L. (partim)

250

Allium cepa L. (skupina cepa, skupina Aggregatum)

Allium fistulosum L.

Allium porrum L.

Allium sativum L.

Anthriscus cerefolium L. Hoffm.

Beta vulgaris L.

Brassica rapa L.

Cucumis sativus L.

Cucurbita maxima Duchesne

Cucurbita pepo L.

Daucus carota L.

Lactuca sativa L.

Petroselinum crispum(Mill.) Nyman ex A.W.Hill

Raphanus sativus L.

Scorzonera hispanica L.

Valerianella locusta (L.) Laterr.

25

Allium shoenoprasum L.

Apium graveolens L.

Asparagus officinalis L.

Brassica oleracea L.

Capsicum annuum L.

Cichorium endivia L.

Cichorium intybus L.

Citrullus lanatus (Thunb.) Matsum. et Nakai

Cucumis melo L.

Cynara cardunculus L.

Lycopersicon esculentumMill.

Foeniculum vulgare Mill.

Rheum rhabarbarum L.

Solanum melongena L.

5


Top