EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32006R1998

Uredba Komisije (EZ) br. 1998/2006 od 15. prosinca 2006. o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora na de minimis potpore

OJ L 379, 28.12.2006, p. 5–10 (ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, IT, LV, LT, HU, NL, PL, PT, SK, SL, FI, SV)
OJ L 314M , 1.12.2007, p. 654–659 (MT)
Special edition in Bulgarian: Chapter 08 Volume 005 P. 96 - 101
Special edition in Romanian: Chapter 08 Volume 005 P. 96 - 101
Special edition in Croatian: Chapter 08 Volume 003 P. 197 - 202

No longer in force, Date of end of validity: 31/12/2013

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2006/1998/oj

08/Sv. 003

HR

Službeni list Europske unije

197


32006R1998


L 379/5

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

15.12.2006.


UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 1998/2006

od 15. prosinca 2006.

o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora na de minimis potpore

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 994/98 od 7. svibnja 1998. o primjeni članaka 92. i 93. Ugovora o osnivanju Europske zajednice na određene kategorije horizontalne državne potpore (1), a posebno njezin članak 2.,

nakon objavljivanja nacrta ove Uredbe (2),

nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom za državne potpore,

budući da:

(1)

Uredbom (EZ) br. 994/98 ovlašćuje se Komisija da uredbom utvrdi prag ispod kojega se smatra da mjere potpore ne ispunjavaju sve kriterije iz članka 87. stavka 1. Ugovora te stoga nisu predmetom postupka prijavljivanja iz članka 88. stavka 3. Ugovora.

(2)

Komisija je primijenila članke 87. i 88. Ugovora te je posebno u brojnim odlukama pojasnila pojam potpore u smislu članka 87. stavka 1. Ugovora. Komisija je također izložila svoju politiku s obzirom na gornju granicu de minimis potpore ispod koje se može smatrati da se ne primjenjuje članak 87. stavak 1., prvotno u svojoj obavijesti o pravilu de minimis za državne potpore (3) te nakon tog u Uredbi Komisije (EZ) br. 69/2001 od 12. siječnja 2001. o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o EZ-u na de minimis potpore (4). U svjetlu iskustva stečenog u primjeni te Uredbe, te kako bi se uzeo u obzir razvoj inflacije i bruto domaćeg proizvoda u Zajednici do i uključujući 2006. godinu, kao i mogući razvoj događaja tijekom razdoblja važenja ove Uredbe, čini se primjerenim preispitati neke od uvjeta iz Uredbe (EZ) br. 69/2001 te zamijeniti tu Uredbu.

(3)

S obzirom na posebna pravila koja važe u sektorima primarne proizvodnje poljoprivrednih proizvoda, ribarstva i akvakulture te na rizik da bi u tim sektorima manji iznosi potpore od onih iz ove Uredbe mogli ispunjavati kriterije iz članka 87. stavka 1. Ugovora, ova se Uredba ne bi trebala primjenjivati na te sektore. S obzirom na razvoj sektora prometa, a posebno na restrukturiranje brojnih prometnih djelatnosti nakon njihove liberalizacije, više nije primjereno isključivati sektor prometa iz područja primjene Uredbe o potporama male vrijednosti. Stoga je potrebno proširiti područje primjene ove Uredbe na cijeli sektor prometa. Međutim, potrebno je prilagoditi opću gornju granicu de minimis potpore kako bi se uzela u obzir mala prosječna veličina poduzetnika koji djeluju u sektoru cestovnog teretnog i putničkog prometa. Iz istih razloga, kao i s obzirom na prevelik kapacitet tog sektora te na ciljeve prometne politike u pogledu zagušenja cesta i teretnog prometa, potrebno je isključiti potporu za nabavu vozila za cestovni prijevoz tereta poduzetnicima koji se bave cestovnim prijevozom tereta za najamninu i naknadu. To ne dovodi u pitanje povoljan pristup Komisije u odnosu na državnu potporu za čišća i ekološki prihvatljiva vozila u drugim instrumentima Zajednice uz ovu Uredbu. S obzirom na Uredbu Vijeća (EZ) br. 1407/2002 od 23. srpnja 2002. o državnim potporama industriji ugljena (5), ova se Uredba ne bi trebala primjenjivati na sektor ugljena.

(4)

Razmatrajući sličnosti između prerade i stavljanja na tržište poljoprivrednih proizvoda s jedne strane te nepoljoprivrednih proizvoda s druge strane, ova bi se Uredba trebala primjenjivati na preradu i stavljanje na tržište poljoprivrednih proizvoda pod uvjetom da su ispunjeni određeni uvjeti. U tom smislu preradom i stavljanjem na tržište ne bi se trebale smatrati, niti radnje na farmama potrebne za pripremu proizvoda za prvu prodaju, kao što su žetva, rezanje i vršidba žitarica, pakiranje jaja itd., niti prva prodaja preprodavačima ili prerađivačima. Od stupanja na snagu ove Uredbe potpora dodijeljena u korist poduzetnika koji se bave preradom ili stavljanjem na tržište poljoprivrednih proizvoda ne bi više trebala biti predmetom Uredbe Komisije (EZ) br. 1860/2004 od 6. listopada 2004. o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o EZ-u na de minimis potpore u sektorima poljoprivrede i ribarstva (6). Stoga je potrebno na odgovarajući način izmijeniti Uredbu (EZ) br. 1860/2004.

(5)

Sud EZ-a utvrdio je da su, nakon što je Zajednica donijela propise o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta u određenom sektoru poljoprivrede, države članice obvezne suzdržavati se od poduzimanja svih mjera koje bi mogle dovoditi u pitanje ili stvarati iznimke od tih propisa. Iz tog se razloga ova Uredba ne smije primjenjivati na potporu čiji je iznos utvrđen na temelju cijene ili količine kupljenih proizvoda ili proizvoda stavljenih na tržište. Ona se ne smije primjenjivati niti na de minimis potpore koje su povezane s obvezom dijeljenja potpore s primarnim proizvođačima.

(6)

Ova se Uredba ne smije primjenjivati na izvozne de minimis potpore niti na de minimis potpore kojima se prednost daje domaćim proizvodima pred uvoznim proizvodima. Ona se posebno ne bi trebala primjenjivati na potporu kojom se financira uspostavljanje i funkcioniranje distribucijske mreže u drugim zemljama. Potpora za troškove sudjelovanja na sajmovima, odnosno troškove studija ili savjetodavnih usluga potrebnih za uvođenje novog proizvoda ili postojećeg proizvoda na novo tržište obično ne predstavlja izvoznu potporu.

(7)

Ova se Uredba ne smije primjenjivati na poduzetnike u teškoćama u smislu smjernica Zajednice o državnoj potpori za sanaciju i restrukturiranje poduzetnika u teškoćama (7) s obzirom na teškoće vezane uz utvrđivanje bruto novčane protuvrijednosti potpora dodijeljenih toj vrsti poduzetnika.

(8)

U svjetlu iskustva Komisije, može se utvrditi da potpore koje ne premašuju gornju granicu od EUR 200 000 tijekom bilo kojeg trogodišnjeg razdoblja ne utječu na trgovinu između država članica i/ili ne narušavaju ili ne prijete narušavanjem tržišnog natjecanja te stoga nisu obuhvaćene člankom 87. stavkom 1. Ugovora. U pogledu poduzetnika koji djeluju u sektoru cestovnog prometa, ta bi se gornja granica trebala utvrditi u visini od 100 000 EUR.

(9)

Godine koje je u tu svrhu potrebno uzeti u obzir su fiskalne godine koje poduzetnik u predmetnoj državi članici koristi za fiskalne potrebe. Mjerodavno trogodišnje razdoblje potrebno je ocjenjivati na pomičnoj osnovi tako da je pri svakoj novoj dodjeli de minimis potpora potrebno utvrditi ukupan iznos de minimis potpora dodijeljenih u fiskalnoj godini u pitanju, kao i tijekom prethodne dvije fiskalne godine. U tu je svrhu potrebno uzeti u obzir potporu koju je dodijelila država članica čak i kada je ona u cijelosti ili djelomično financirana iz sredstava koja su podrijetlom iz Zajednice. Ne smije postojati mogućnost raščlanjivanja mjera potpora koje prelaze gornju granicu de minimis potpora u niz manjih dijelova kako bi ti dijelovi bili obuhvaćeni ovom Uredbom.

(10)

U skladu s načelima kojima se uređuje potpore iz članka 87. stavka 1. Ugovora, de minimis potpore se smatraju dodijeljenima u trenutku kada je u skladu s odgovarajućim nacionalnim pravnim poretkom poduzetniku dano zakonsko pravo na potpore.

(11)

Kako bi se izbjeglo zaobilaženje najviših iznosa potpora koje se pružaju putem različitih instrumenata Zajednice, de minimis potpore ne smiju se pribrajati državnim potporama u pogledu istih opravdanih troškova, ukoliko bi takvo pribrajanje rezultiralo iznosom potpora koji premašuje iznos koji je u konkretnim okolnostima svakog pojedinog slučaja utvrđen uredbom o skupnom izuzeću ili odlukom koju je donijela Komisija.

(12)

S ciljem transparentnosti, jednakog tretmana i pravilne primjene gornje granice de minimis potpora, sve bi države članice trebale primjenjivati isti način izračunavanja. Radi pojednostavljenja navedenog izračuna te u skladu s trenutačnom praksom u primjeni pravila de minimis, iznose potpora koji nisu u obliku novčanih potpora potrebno je pretvoriti u njihovu bruto novčanu protuvrijednost. Pri izračunu novčane protuvrijednosti transparentnih oblika potpora koji nemaju oblik novčanih potpora ili potpora plativih u nekoliko obroka potrebno je primijeniti tržišne kamatne stope koje prevladavaju u vrijeme dodjele takvih potpora. S ciljem ujednačene, transparentne i jednostavne primjene pravila o državnim potporama, tržišnim stopama u smislu ove Uredbe potrebno je smatrati referentne stope koje Komisija periodično utvrđuje na temelju objektivnih kriterija i objavljuje u Službenom listu Europske unije ili na internetu. Međutim, ponekad je, s obzirom na osigurana jamstva ili na rizik koji se povezuje uz korisnika, potrebno dodati dodatne bazne bodove povrh najniže stope.

(13)

U svrhu transparentnosti, jednakog tretmana i učinkovitog nadzora, ova bi se Uredba trebala primjenjivati samo na transparentne de minimis potpore. Transparentne potpore su potpore za koje je moguće prethodno točno izračunati bruto novčanu protuvrijednost, bez potrebe za ocjenjivanjem rizika. Takav se točan izračun, na primjer, može postići u pogledu novčanih potpora, subvencioniranih kamatnih stopa i gornjih granica oslobođenja od poreza. Potpore sadržane u dokapitalizacijama ne bi se trebale smatrati transparentnim de minimis potporama, osim ako je ukupan iznos javne dokapitalizacije niži od najviše granice de minimis potpora. Potpore sadržane u mjerama rizičnog kapitala kako je navedeno u smjernicama Zajednice o državnim potporama za promicanje ulaganja rizičnog kapitala u male i srednje poduzetnike (8) ne bi se trebale smatrati transparentnim de minimis potporama, osim ako se shemom rizičnog kapitala u pitanju osigurava kapital samo do gornje granice de minimis potpora za svakog ciljnog poduzetnika. Potpore sadržane u zajmovima smatraju se transparentnim de minimis potporama kada je bruto novčana protuvrijednost izračunata na temelju tržišnih kamatnih stopa koje su prevladavale u trenutku dodjele potpora.

(14)

Ovom se Uredbom ne isključuje mogućnost da se, na temelju drugih razloga od onih iz ove Uredbe, mjera koju je država članica donijela ne smatra državnim potporama u smislu članka 87. stavka 1. Ugovora, na primjer, u slučaju dokapitalizacija, budući da su takve mjere donesene u skladu s načelom ulagača u tržišnom gospodarstvu.

(15)

Potrebno je osigurati pravnu sigurnost za programe jamstava koji ne mogu utjecati na trgovinu niti narušavati tržišno natjecanje te za koje je na raspolaganju dovoljno podataka kako bi se pouzdano procijenili svi mogući učinci. Stoga je opću gornju granicu male vrijednosti u iznosu od 200 000 EUR ovom Uredbom potrebno pretvoriti u gornju granicu koja je svojstvena pojedinom jamstvu i zasniva se na zajamčenom iznosu pojedinog zajma na kojem se takvo jamstvo temelji. Tu posebnu gornju granicu primjereno je izračunati koristeći se metodologijom za procjenu iznosa državnih potpora sadržanih u jamstvenim shemama kojima se pokrivaju zajmovi u korist održivih poduzetnika. Metodologija i podaci koji se koriste za izračun gornje granice svojstvene za pojedino jamstvo trebaju izuzimati poduzetnike u teškoćama kako je navedeno u smjernicama Zajednice o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje poduzetnika u teškoćama. Ta se posebna gornja granica stoga ne treba primjenjivati na ad hoc pojedinačne potpore koje se dodjeljuju izvan opsega programa jamstva, na potpore koje se dodjeljuju poduzećima u teškoćama, ili na jamstva za temeljne transakcije koje ne predstavljaju zajam, poput jamstava za transakcije s dionicama. Tu je posebnu gornju granicu potrebno odrediti na temelju činjenice da se, uzimajući u obzir gornju granicu stope (neto stopu vjerojatnosti stečaja) od 13 %, što predstavlja najgori mogući scenarij u pogledu jamstvenih shema u Zajednici, može smatrati da jamstvo u iznosu od EUR 1 500 000 ima bruto novčanu protuvrijednost jednaku općoj gornjoj granici de minimis potpora. Taj je iznos potrebno smanjiti na 750 000 EUR za poduzetnike koji djeluju u sektoru cestovnog prometa. Tim je posebnim gornjim granicama potrebno obuhvatiti samo jamstva koja pokrivaju do 80 % temeljnog zajma. Države članice također mogu koristiti metodologiju koju je prihvatila Komisija nakon dostavljanja obavijesti o takvoj metodologiji na temelju Uredbe Komisije u području državnih potpora, kao što je Uredba Komisije (EZ) br. 1628/2006 od 24. listopada 2006. o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora na nacionalne regionalne potpore namijenjene ulaganju (9), radi procjene bruto novčane protuvrijednosti sadržane u jamstvu, ako se odobrena metodologija izričito odnosi na vrste jamstava i vrste temeljnih transakcija u smislu primjene ove Uredbe.

(16)

Po primitku obavijesti države članice, Komisija može ispitati dovodi li mjera potpore koja ne predstavlja novčanu potporu, zajam, jamstvo, dokapitalizaciju ili mjeru rizičnog kapitala, do bruto novčane protuvrijednosti koja ne premašuje gornju granicu de minimis potpore te bi stoga mogla biti obuhvaćena odredbama ove Uredbe.

(17)

Dužnost je Komisije osigurati poštivanje pravila o državnim potporama te posebno osigurati da potpore dodijeljene u skladu s pravilima de minimis budu u skladu s njihovim uvjetima. U skladu s načelom suradnje iz članka 10. Ugovora, države članice bi trebale olakšati izvršavanje tog zadatka uspostavljanjem mehanizama potrebnih kako bi se osiguralo da ukupan iznos de minimis potpora dodijeljenih istom poduzetniku u skladu s pravilom de minimis, ne premašuje gornju granicu od 200 000 EUR tijekom razdoblja od tri fiskalne godine. U tu bi svrhu države članice trebale pri dodjeli de minimis potpora obavijestiti predmetnog poduzetnika o iznosu potpora te o njegovoj naravi de minimis, pozivajući se na ovu Uredbu. Nadalje, prije dodjeljivanja takvih potpora predmetna bi država članica od poduzetnika trebala dobiti izjavu o drugim de minimis potporama koje je poduzetnik primio tijekom predmetne fiskalne godine te tijekom prethodne dvije fiskalne godine i pažljivo provjeriti da se novim de minimis potporama de premašuje gornja granica male vrijednosti. Ili pak treba postojati mogućnost da se poštivanje gornje granice osigura putem središnjeg registra, odnosno, u slučaju jamstvenih shema koje je uspostavio Europski investicijski fond, potonji može za sebe utvrditi listu korisnika te zahtijevati od država članica da korisnike obavještavaju o primljenim de minimis potporama.

(18)

Uredba (EZ) br. 69/2001 prestaje vrijediti 31. prosinca 2006. Stoga bi se ova Uredba trebala primjenjivati od 1. siječnja 2007. S obzirom na činjenicu da se Uredba (EZ) br. 69/2001 nije primjenjivala na sektor prometa, koji dosad nije bio predmetom de minimisa; s obzirom i na vrlo ograničen iznos male vrijednosti koji se primjenjuje u sektoru prerade i stavljanja na tržište poljoprivrednih proizvoda te pod uvjetom da su ispunjeni određeni uvjeti, ova bi se Uredba trebala primjenjivati na potpore dodijeljene prije njezinog stupanja na snagu, na poduzetnike koji djeluju u sektoru prometa te u sektoru prerade i stavljanja na tržište poljoprivrednih proizvoda. Štoviše, ova Uredba ne bi smjela utjecati na bilo koje pojedinačne potpore dodijeljene u skladu s Uredbom (EZ) br. 69/2001 tijekom razdoblja primjene te Uredbe.

(19)

Uzimajući u obzir iskustvo Komisije te posebno učestalost kojom je općenito potrebno preoblikovati politiku državnih potpora, primjereno je ograničiti razdoblje primjene ove Uredbe. Prestane li važiti ova Uredba bez produljenja, države članice morale bi imati razdoblje prilagodbe od šest mjeseci u vezi s de minimis potporama iz ove Uredbe,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Područje primjene

1.   Ova se Uredba primjenjuje na potpore koje se dodjeljuju poduzetnicima u svim sektorima, uz iznimku:

(a)

potpora koje se dodjeljuju poduzetnicima koji djeluju u sektorima ribarstva i akvakulture, u skladu s područjem primjene Uredbe Vijeća (EZ) br. 104/2000 (10);

(b)

potpora koje se dodjeljuju poduzetnicima koji djeluju u primarnoj proizvodnji poljoprivrednih proizvoda iz Priloga I. Ugovoru;

(c)

potpora koje se dodjeljuju poduzetnicima koji djeluju u preradi i stavljanju na tržište poljoprivrednih proizvoda iz Priloga I. Ugovoru, u sljedećim slučajevima:

i.

ako je iznos potpore utvrđen na temelju cijene ili količine takvih proizvoda koje kupuju primarni proizvođači odnosno koje na tržište stavljaju poduzetnici u pitanju;

ii.

ako su potpore uvjetovane njihovim djelomičnim ili potpunim prenošenjem na primarne proizvođače;

(d)

potpora za djelatnosti usmjerene izvozu prema trećim zemljama ili državama članicama, odnosno potpora koje su u izravnoj vezi s izvezenim količinama, s uspostavom i funkcioniranjem distribucijske mreže ili s drugim tekućim troškovima vezanim uz izvoznu djelatnost;

(e)

potpora uvjetovanih korištenjem domaće, a ne uvezene robe;

(f)

potpora koje se dodjeljuju poduzetnicima koji djeluju u sektoru ugljena, kako je uređeno Uredbom (EZ) br. 1407/2002;

(g)

potpora za nabavu vozila za cestovni prijevoz tereta koje se dodjeljuju poduzetnicima koji obavljaju cestovni prijevoz tereta za najamninu ili naknadu;

(h)

potpora koje se dodjeljuju poduzetnicima u teškoćama.

2.   Za potrebe ove Uredbe:

(a)

„poljoprivredni proizvodi” znači proizvodi iz Priloga I. Ugovoru o EZ-u, uz iznimku proizvoda ribarstva;

(b)

„prerada poljoprivrednih proizvoda” znači svi postupci na poljoprivrednom proizvodu koji za ishod imaju proizvod koji je također poljoprivredni proizvod, osim na poljoprivrednim djelatnostima potrebnima za pripremu životinjskog ili biljnog proizvoda za prvu prodaju;

(c)

„stavljanje na tržište poljoprivrednih proizvoda” znači držanje ili izlaganje s ciljem prodaje, ponudu za prodaju, isporuku ili bilo koji drugi način stavljanja na tržište, osim prve prodaje primarnog proizvođača preprodavačima ili prerađivačima te svih aktivnosti kojima se proizvod priprema za takvu prvu prodaju; prodaja primarnog proizvođača konačnim potrošačima smatra se stavljanjem na tržište ako se odvija u posebnim prostorima namijenjenima za tu svrhu.

Članak 2.

De minimis potpore

1.   Ako mjere potpore ispunjavaju uvjete iz stavaka 2. do 5. ovog članka, smatra se da ne ispunjavaju sve kriterije iz članka 87. stavka 1. Ugovora te se stoga izuzimaju od obveze prijave iz članka 88. stavka 3. Ugovora.

2.   Ukupne de minimis potpore koje se dodjeljuju bilo kojem pojedinom poduzetniku ne smiju premašivati 200 000 EUR tijekom bilo kojeg razdoblja od tri fiskalne godine. Ukupne de minimis potpore koje se dodjeljuju bilo kojem pojedinom poduzetniku u sektoru cestovnog prometa ne smiju premašivati 100 000 EUR tijekom bilo kojeg razdoblja od tri fiskalne godine. Te se gornje granice primjenjuju bez obzira na oblik de minimis potpora ili na cilj koji se namjerava postići te neovisno o tome financira li se potpora koju dodjeljuje država članica u cijelosti ili djelomično iz sredstava koja su porijeklom iz Zajednice. To se razdoblje utvrđuje pozivajući se na fiskalne godine koje koristi poduzetnik u državi članici u pitanju.

Ako ukupne potpore koje se pružaju u sklopu mjere potpore premašuje tu gornju granicu, takav iznos potpora ne može uživati pogodnosti ove Uredbe, čak niti u dijelu koji tu gornju granicu ne premašuje. U takvom se slučaju za tu mjeru potpore ne mogu zahtijevati pogodnosti ove Uredbe niti u trenutku dodjeljivanja potpora niti u bilo kojem kasnijem trenutku.

3.   Gornja granica iz stavka 2. ovog članka izražava se kao novčana potpora. Svi iznosi koji se koriste izražavaju se kao bruto iznosi, odnosno, prije odbitka poreza i drugih pristojbi. Ako se potpore dodjeljuju u obliku koji nije novčana potpora, iznos takvih potpora je njihova bruto novčana protuvrijednost.

Potpore plative u nekoliko obroka diskontiraju se na njihovu vrijednost u trenutku dodjeljivanja. Kamatna stopa koju je potrebno primijeniti pri diskontiranju te za izračun bruto novčane protuvrijednosti potpora je referentna kamatna stopa primjenjiva u trenutku dodjeljivanja potpora.

4.   Ova se Uredba primjenjuje samo na potpore za koje je moguće prethodno točno izračunati bruto novčanu protuvrijednost bez potrebe za procjenom rizika („transparentne potpore”). Posebno:

(a)

Potpore sadržane u zajmovima smatraju se transparentnim de minimis potporama kada je bruto novčana protuvrijednost izračunata na temelju tržišnih kamatnih stopa koje prevladavaju u vrijeme dodjeljivanja potpora.

(b)

Potpore sadržane u dokapitalizacijama ne smatraju se transparentnim de minimis potporama osim ako ukupan iznos javne dokapitalizacije ne premašuje gornju granicu de minimis potpora.

(c)

Potpore sadržane u mjerama rizičnog kapitala ne smatraju se transparentnim de minimis potporama osim ako se shemom rizičnog kapitala u pitanju osigurava kapital samo do gornje granice de minimis potpora za svakog ciljnog poduzetnika.

(d)

Pojedinačne potpore koje se pružaju u okviru jamstvene sheme poduzetnicima koji nisu poduzetnici u teškoćama smatraju se transparentnim de minimis potporama kada zajamčeni dio temeljnog zajma koji se pruža u okviru takve sheme ne premašuje 1 500 000 EUR po poduzetniku. Pojedinačna potpora koja se dodjeljuje u okviru programa jamstva u korist poduzetnika koji djeluju u sektoru cestovnog prometa, a koji nisu poduzetnici u teškoćama, smatra se de minimis potporom kada zajamčeni dio temeljnog zajma koji se dodjeljuje u okviru takve sheme ne premašuje 750 000 EUR po poduzetniku. Ako zajamčeni dio temeljnog zajma predstavlja samo određeni udjel u ovoj gornjoj granici, smatra se da bruto novčana protuvrijednost tog jamstva odgovara jednakom udjelu primjenjive gornje granice utvrđene u članku 2. stavku 2. To jamstvo ne smije premašivati 80 % temeljnog zajma. Jamstvene sheme također se smatraju transparentnima ako: i. je prije uvođenja programa metodologija za izračun bruto novčane protuvrijednosti jamstava bila prihvaćena nakon prijavljivanja te metodologije Komisiji sukladno nekoj drugoj Uredbi koju je Komisija donijela u području državnih potpora te se; ii. odobrena metodologija izričito odnosi na vrste predmetnih jamstava i temeljnih transakcija u smislu primjene ove Uredbe.

5.   De minimis potpore ne pribrajaju se državnim potporama u pogledu istih opravdanih troškova ako bi takvo pribrajanje za ishod imalo iznos potpora koji premašuje iznos utvrđen u konkretnim okolnostima svakog slučaja na temelju uredbe o skupnom izuzeću ili odluke koju je donijela Komisija.

Članak 3.

Nadzor

1.   Ako država članica poduzetniku namjerava dodijeliti de minimis potpore, pisanim putem obavještava tog poduzetnika o mogućem iznosu potpora (izraženom kao bruto novčana protuvrijednost potpora) kao i o njihovoj naravi de minimis, pozivajući se izričito na ovu Uredbu, te navodeći njihov naziv i upućivanje na objavu u Službenom listu Europske unije. Ako se de minimis potpore dodjeljuju različitim poduzetnicima na temelju programa i ako se sukladno tom programu tim poduzetnicima dodjeljuju različiti iznosi pojedinačnih potpora, predmetna država članica može odlučiti tu obvezu ispuniti obavještavajući poduzetnike o fiksnom iznosu koji odgovara najvišem iznosu potpora koji se dodjeljuje sukladno tom programu. U takvom se slučaju fiksni iznos koristi kako bi se utvrdilo je li poštivana gornja granica iz članka 2. stavka 2. ove Uredbe. Prije dodjeljivanja tih potpora, država članica također dobiva izjavu od predmetnog poduzetnika, u pisanom ili elektroničkom obliku, o svim drugim de minimis potporama koje je primio tijekom prethodne dvije fiskalne godine te tijekom tekuće fiskalne godine.

Država članica dodjeljuje nove de minimis potpore samo nakon što je utvrdila da to neće povisiti ukupan iznos de minimis potpora koji je taj poduzetnik primio tijekom razdoblja koje pokriva predmetnu fiskalnu godinu, kao i prethodne dvije fiskalne godine u toj državi članici, do razine koja premašuje gornju granicu iz članka 2. stavka 2. ove Uredbe.

2.   Ako je država članica uspostavila središnji registar de minimis potpora u kojemu su sadržane potpune informacije o svim de minimis potporama koje je dodijelilo bilo koje tijelo unutar te države članice, od trenutka kada registar pokrije trogodišnje razdoblje više se ne primjenjuje stavak 1. podstavak 1. ovog članka.

Ako država članica daje potpore na temelju jamstvene sheme, dajući jamstvo koje se financira iz proračuna EU-a pod mandatom Europskog investicijskog fonda, može se prestati primjenjivati stavak 1. podstavak 1. ovog članka.

U takvim slučajevima primjenjuje se sljedeći sustav nadzora:

(a)

Europski investicijski fond utvrđuje na godišnjoj osnovi na temelju informacija koje financijski posrednici moraju dostaviti Europskom investicijskom fondu, popis korisnika potpora te bruto novčanu protuvrijednost potpore koju je svaki od njih primio. Europski investicijski fond dostavlja te informacije državama članicama u pitanju i Komisiji; i

(b)

država članica u pitanju osigurava te informacije konačnim korisnicima u roku od 3 mjeseca od primitka takvih informacija od Europskog investicijskog fonda; i

(c)

država članica u pitanju, od svakog korisnika dobiva izjavu da ukupne de minimis potpore koje je primio ne premašuje gornju granicu iz članka 2. stavka 2. ove Uredbe. U slučaju premašivanja gornje granice kod jednog ili više korisnika, država članica u pitanju mora se pobrinuti da se mjera potpore koja dovodi do premašivanja gornje granice potpore ili prijavi Komisiji ili da korisnik njezin iznos vrati.

3.   Države članice bilježe i prikupljaju sve informacije u vezi s primjenom ove Uredbe. Takvi zapisi sadrže sve informacije potrebne kako bi se pokazalo da su ispunjeni uvjeti iz ove Uredbe. Zapisi o pojedinim de minimis potporama čuvaju se 10 godina od datuma kada su dodijeljene. Zapisi u vezi s programom de minimis potpora čuvaju se 10 godina od trenutka kada je u skladu s tim programom dodijeljena posljednja pojedina potpora. Na pisani zahtjev predmetna država članica dostavlja Komisiji, u roku od 20 radnih dana ili u kakvom duljem roku koji se može utvrditi u zahtjevu, sve informacije koje Komisija smatra potrebnima kako bi procijenila jesu li ispunjeni uvjeti iz ove Uredbe, a posebno o ukupnom iznosu de minimis potpora koje su svi poduzetnici primili.

Članak 4.

Izmjene

Članak 2. Uredbe (EZ) br. 1860/2004 mijenja se kako slijedi:

(a)

u točki 1. riječi „prerada i stavljanje na tržište” brišu se;

(b)

točka 3. briše se.

Članak 5.

Prijelazne mjere

1.   Ova se Uredba primjenjuje na potpore dodijeljene prije njezinog stupanja na snagu poduzetnicima koji djeluju u sektoru prometa te poduzetnicima koji djeluju u preradi i stavljanju na tržište poljoprivrednih proizvoda ako te potpore ispunjavaju sve uvjete iz članka 1. i 2. ove Uredbe. Sve potpore koje ne ispunjavaju te uvjete Komisija procjenjuje u skladu s mjerodavnim okvirima, smjernicama, priopćenjima i obavijestima.

2.   Smatra se da sve de minimis potpore koje su dodijeljene između 2. veljače 2001. i 30. lipnja 2007., koje ispunjavaju uvjete iz Uredbe (EZ) br. 69/2001, ne ispunjavaju sve kriterije iz članka 87. stavka 1. Ugovora te se stoga izuzimaju od obveze prijave iz članka 88. stavka 3. Ugovora.

3.   Po prestanku važenja ove Uredbe, sve potpore de minimis koje ispunjavaju uvjete iz ove Uredbe mogu se i dalje valjano provoditi kroz razdoblje od šest mjeseci.

Članak 6.

Stupanje na snagu i razdoblje važenja

1. Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2007. do 31. prosinca 2013.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 15. prosinca 2006.

Za Komisiju

Neelie KROES

Članica Komisije


(1)  SL L 142, 14.5.1998., str. 1.

(2)  SL C 137, 10.6.2006., str. 4.

(3)  SL C 68, 6.3.1996., str. 9.

(4)  SL L 10, 13.1.2001., str. 30.

(5)  SL L 205, 2.8.2002., str. 1.

(6)  SL L 325, 28.10.2004., str. 4.

(7)  SL C 244, 1.10.2004., str. 2.

(8)  SL C 194, 18.8.2006., str. 2.

(9)  SL L 302, 1.11.2006., str. 29.

(10)  SL L 83, 4.4.2000., str. 35.


Top