Accept Refuse

EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32006L0049

Direktiva 2006/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o adekvatnosti kapitala investicijskih društava i kreditnih institucija (preinačeno)

OJ L 177, 30.6.2006, p. 201–255 (ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, SK, SL, FI, SV)
Special edition in Bulgarian: Chapter 06 Volume 009 P. 203 - 257
Special edition in Romanian: Chapter 06 Volume 009 P. 203 - 257
Special edition in Croatian: Chapter 06 Volume 008 P. 258 - 312

No longer in force, Date of end of validity: 31/12/2013; stavljeno izvan snage 32013L0036 . Latest consolidated version: 04/01/2011

ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2006/49/oj

06/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

258


32006L0049


L 177/201

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

14.06.2006.


DIREKTIVA 2006/49/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 14. lipnja 2006.

o adekvatnosti kapitala investicijskih društava i kreditnih institucija (preinačeno)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 47., stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (2),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (3),

budući da:

(1)

Direktiva Vijeća 93/6/EEZ od 15. ožujka 1993. o adekvatnosti kapitala investicijskih društava i kreditnih institucija (4) u nekoliko je navrata značajno izmijenjena. Povodom novih izmjena spomenute Direktive koje se ovime provode, poželjno je zbog jasnoće izvršiti njezino preoblikovanje.

(2)

Jedan od ciljeva Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata (5) jest da investicijskim društvima koja su ovlaštena od strane nadležnih tijela njihovih matičnih država članica, te se nalaze pod nadzorom istih nadležnih tijela, omogući osnivanje podružnica i slobodno pružanje usluga u ostalim državama članicama. Osim toga, tom je Direktivom na odgovarajući način uređeno i usklađivanje pravila koja se odnose na ovlaštenje i obavljanje djelatnosti investicijskih društava.

(3)

Direktivom 2004/39/EZ, međutim, nisu uspostavljeni opći standardi u vezi s vlastitim sredstvima investicijskih društava, niti su njome propisani iznosi početnog kapitala takvih društava ili definiran opći okvir za praćenje rizika koji proizlaze iz poslovanja tih društava.

(4)

Primjereno je izvršiti samo načelno usklađenje koje je nužno i dovoljno kako bi se osiguralo međusobno priznavanje ovlaštenja i sustava bonitetnog nadzora; kako bi se postiglo međusobno priznavanje u okvirima unutarnjeg financijskog tržišta potrebno je propisati mjere za usklađivanje definicije vlastitih sredstava investicijskih društava, utvrđivanje iznosa njihovog početnog kapitala te definiranje općeg okvira za praćenje rizika koji proizlaze iz poslovanja investicijskih društava.

(5)

Budući da ciljeve ove Direktive, prvenstveno utvrđivanje zahtjeva adekvatnosti kapitala koji se primjenjuju na investicijska društva i kreditne institucije, pravila za njihov izračun te pravila za njihov bonitetni nadzor, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ih se, zbog razmjera i učinaka predloženog djelovanja, može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti odgovarajuće mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim istim člankom, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(6)

Prikladno je utvrditi različite iznose početnog kapitala, ovisno o opsegu djelatnosti za koje su pojedina investicijska društva ovlaštena.

(7)

Postojećim bi se investicijskim društvima, pod određenim uvjetima, trebao dozvoliti nastavak poslovanja čak i kad ne ispunjavaju uvjet minimalnog početnog kapitala utvrđenog za nova investicijska društva.

(8)

Državama članicama bi se trebalo omogućiti donošenje strožih pravila od onih koja su propisana ovom Direktivom.

(9)

Za nesmetano funkcioniranje unutarnjeg tržišta nužne su ne samo zakonske odredbe, već i bliska i redovita suradnja, te znatno poboljšana konvergencija regulatornih i nadzornih praksi između nadležnih tijela pojedinih država članica.

(10)

U Komunikaciji Komisije od 11. svibnja 1999. pod naslovom „Provedba okvira za financijska tržišta: plan djelovanja” navode se različiti ciljevi koje je potrebno ostvariti za potrebe konačnog uspostavljanja unutarnjeg tržišta financijskih usluga. Europsko vijeće je u Lisabonu 23. i 24. ožujka 2000. postavilo cilj provedbe plana djelovanja do 2005. godine. Preoblikovanje odredbi koje se tiču vlastitih sredstava ključni je element spomenutog plana djelovanja.

(11)

Budući da se investicijska društva u svojim poslovima trgovanja suočavaju s jednakim rizicima kao i kreditne institucije, prikladno je da se relevantne odredbe Direktive 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija (6) na isti način primjenjuju i za investicijska društva.

(12)

Vlastita sredstva investicijskih društava i kreditnih institucija (dalje u tekstu pod zajedničkim nazivom „institucije”) mogu služiti kako bi se apsorbirali gubici koji nisu pokriveni dostatnim iznosima dobiti, te kako bi se osigurao kontinuitet institucija i zaštitili investitori. Vlastita sredstva također služe kao važno mjerilo nadležnim tijelima, posebno prilikom procjene solventnosti institucija i za druge potrebe bonitetnog nadzora. Osim toga, institucije na unutarnjem tržištu sudjeluju u izravnom međusobnom natjecanju. Stoga je, kako bi se ojačao financijski sustav Zajednice i spriječilo narušavanje tržišnog natjecanja, prikladno utvrditi opće temeljne norme za vlastita sredstva.

(13)

U smislu uvodne izjave (12), prikladno je da se definicija vlastitih sredstava kako je utvrđena Direktivom 2006/48/EZ primijeni kao osnova, te da se propišu dodatna posebna pravila koja uzimaju u obzir različita područja primjene stopa obveznog kapitala povezanih sa tržišnim rizicima.

(14)

Što se tiče kreditnih institucija, Direktivom 2000/12/EZ već su utvrđene opće norme za nadzor i praćenje različitih vrsta rizika.

(15)

U tom smislu, odredbe vezane za minimalne stope obveznog kapitala potrebno je promatrati zajedno sa drugim posebnim instrumentima koji služe usklađivanju temeljnih tehnika nadzora institucija.

(16)

Potrebno je razviti opće standarde za tržišne rizike koji proizlaze iz poslovanja kreditnih institucija te stvoriti dopunski okvir za nadzor takvih rizika proizašlih iz poslovanja institucija, i to posebno tržišnih rizika, te posebno pozicijskih rizika, rizika druge ugovorne stranke/namire te valutnih rizika.

(17)

Potrebno je utemeljiti načelo „knjige trgovanja” koja obuhvaća pozicije u vrijednosnim papirima i ostalim financijskim instrumentima koji se drže za trgovanje i koji su podložni prvenstveno tržišnim rizicima i drugim izloženostima vezanim uz određene financijske usluge koje se pružaju klijentima.

(18)

S ciljem smanjenja administrativnog tereta za institucije sa zanemarivim trgovinskim poslovanjem kako u apsolutnom tako i u relativnom smislu, takve bi institucije, umjesto zahtjeva propisanih u prilozima I. i II. ovoj Direktivi, mogle primjenjivati odredbe Direktive 2006/48/EZ.

(19)

Važno je da se pri praćenju rizika namire/isporuke uzmu u obzir postojeći sustavi koji nude odgovarajuću zaštitu i na taj način smanjuju spomenute rizike.

(20)

Institucije bi u svakom slučaju trebale poštovati odredbe ove Direktive u vezi s pokrićem valutnog rizika njihovog cjelokupnog poslovanja. Za pozicije u usko povezanim valutama trebale bi biti propisane niže stope obveznog kapitala, bilo da je njihova povezanost statistički potvrđena ili da proizlazi iz obvezujućih međudržavnih sporazuma.

(21)

Minimalne stope obveznog kapitala za trgovce robom, uključujući i one trgovce koji su trenutačno izuzeti od primjene zahtjeva Direktive 2004/39/EZ, prema potrebi se preispituju zajedno s navedenim izuzećem na način propisan člankom 65. stavkom 3. te Direktive.

(22)

Cilj liberalizacije tržišta plina i električne energije za Zajednicu je kako od gospodarske tako i od političke važnosti. S obzirom na to, stope obveznog kapitala i ostala pravila bonitetnog nadzora kojih se moraju pridržavati društva djelatna na tim tržištima trebala bi biti primjerena i ne nepotrebno ometati ostvarenje cilja liberalizacije. O tom bi se cilju posebno trebalo voditi računa prilikom preispitivanja o kojem je riječ u uvodnoj odredbi (21).

(23)

Postojanje internih sustava praćenja i kontrole kamatnog rizika cjelokupnog poslovanja institucija predstavlja posebno važan način umanjenja takvih rizika. U skladu s time, takvi bi sustavi trebali biti pod nadzorom nadležnih tijela.

(24)

Budući da Direktivom 2006/48/EZ nisu utvrđena opća pravila za praćenje i kontrolu velikih izloženosti u djelatnostima koje su prvenstveno izložene tržišnim rizicima, prikladno je propisati takva pravila.

(25)

Operativni rizik značajan je rizik s kojim se suočavaju institucije te zahtijeva pokriće vlastitim sredstvima. U tom je smislu nužno uzeti u obzir raznolikost institucija unutar EU-a tako da se predvide različiti pristupi.

(26)

Direktivom 2006/48/EZ postavljeno je načelo konsolidacije. Međutim, njome nisu utvrđena opća pravila za konsolidaciju financijskih institucija koje se bave djelatnostima koje su prvenstveno izložene tržišnim rizicima.

(27)

Kako bi se osigurala odgovarajuća solventnost institucija unutar grupe, nužno je primjenjivati minimalne stope obveznog kapitala na temelju konsolidiranog financijskog stanja grupe. Kako bi se osigurala odgovarajuća raspodjela vlastitih sredstava unutar grupe i njihova raspoloživost za zaštitu ulaganja gdje je to potrebno, minimalne stope obveznog kapitala trebale bi se primjenjivati za pojedinačne institucije unutar grupe, osim ako je taj cilj moguće učinkovito ostvariti na drugi način.

(28)

Direktiva 2006/48/EZ ne odnosi se na grupe koje obuhvaćaju jedno ili više investicijskih društava a niti jednu kreditnu instituciju. Iz tog je razloga potrebno definirati opći okvir za uvođenje nadzora investicijskih društava na konsolidiranoj osnovi.

(29)

Institucije bi trebale osigurati unutarnji kapital koji je, s obzirom na rizike kojima jesu ili bi mogle biti izložene, odgovarajući po količini, kakvoći i raspodjeli. U skladu s time, institucije bi morale imati strategije i postupke za procjenu i održavanje adekvatnosti svog unutarnjeg kapitala.

(30)

Nadležna tijela bi trebala procijeniti adekvatnost vlastitih sredstava institucija, uzimajući u obzir rizike kojima su pojedine institucije izložene.

(31)

Kako bi se osiguralo što učinkovitije funkcioniranje unutarnjeg bankovnog tržišta Odbor europskih nadzornih tijela za bankarstvo trebao bi doprinositi dosljednom provođenju ove Direktive i konvergenciji nadzornih praksi na cjelokupnom prostoru Zajednice, te institucijama Zajednice podnositi godišnja izvješća o ostvarenom napretku.

(32)

Kako bi se povećala učinkovitost funkcioniranja unutarnjeg tržišta nužno je postići značajniju konvergenciju pri provedbi i primjeni odredbi koje su namijenjene usklađivanju zakonodavstva Zajednice.

(33)

Iz istog je razloga, te kako bi se osiguralo da institucije Zajednice koje su aktivne u više država članica ne budu preopterećene zbog neprekinutih odgovornosti nadležnih tijela pojedinih država članica za izdavanje ovlaštenja i nadzor, nužno ostvariti i značajno poboljšanje suradnje između pojedinih nadležnih tijela. U tom je smislu potrebno pojačati ulogu konsolidiranog nadzornog tijela.

(34)

Kako bi se omogućilo što učinkovitije funkcioniranje unutarnjeg tržišta i građanima Unije pružila odgovarajuća razina transparentnosti, potrebno je da nadležna tijela javno, i na način koji omogućava smislenu usporedbu, obznane metode provedbe zahtjeva ove Direktive.

(35)

Kako bi se ojačala tržišna disciplina i institucije potakle na poboljšanje svojih tržišnih strategija, kontrole rizika i unutarnje upravljačke organizacije, potrebno je za institucije propisati odgovarajuće obveze javnog objavljivanja.

(36)

Mjere koje su nužne za provedbu ove Direktive potrebno je donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (7).

(37)

U Rezoluciji od 5. veljače 2002. o provedbi zakonskih odredbi u području financijskih usluga (8), Parlament je zatražio da bi Parlament i Vijeće trebali imati jednaku ulogu u nadgledanju obnašanja izvršne funkcije Komisije kako bi se odrazile zakonodavne ovlasti Parlamenta utvrđene člankom 251. Ugovora. U svečanoj izjavi koju je istog dana pred Parlamentom dao njezin predsjednik, Komisija je podržala taj zahtjev. 11. prosinca 2002. Komisija je predložila izmjene Odluke 1999/468/EZ, te zatim podnijela izmijenjeni prijedlog 22. travnja 2004. Stajalište je Parlamenta da u tom prijedlogu nisu sačuvana njegova zakonodavna prava. Prema mišljenju Parlamenta, Parlament i Vijeće bi trebali imati priliku da unutar određenog razdoblja ocijene prijenos izvršnih ovlasti na Komisiju. U tom je smislu primjereno da se ograniči razdoblje unutar kojeg Komisija može donijeti izvršne mjere.

(38)

Od prvog primitka nacrta izmjena i izvršnih mjera Europski parlament bi trebao imati tri mjeseca kako bi ih mogao pregledati i dati svoje mišljenje. U hitnim i propisno opravdanim slučajevima bi, međutim, bilo moguće skratiti spomenuto razdoblje. Ako Parlament unutar tog razdoblja usvoji rezoluciju, Komisija bi trebala preispitati donesene nacrte izmjena ili mjera.

(39)

Kako bi se izbjegli poremećaji tržišta i osigurao kontinuitet u cjelokupnoj razini vlastitih sredstava, prikladno je propisati posebne prijelazne odredbe.

(40)

Ova Direktiva uvažava temeljna prava i poštuje načela koja su posebno u okviru Povelje temeljnih prava Europske unije priznata kao opća načela zakonodavstva Zajednice.

(41)

Obveza prenošenja ove Direktive u nacionalno pravo trebala bi biti ograničena samo na one odredbe koje predstavljaju značajnu promjenu u odnosu na ranije direktive. Obveza prenošenja odredbi koje ostaju nepromijenjene proizlazi iz prethodnih direktiva.

(42)

Ova Direktiva ne bi trebala utjecati na obveze država članica u vezi s vremenskim rokovima za prenošenje u nacionalno pravo direktiva navedenih u dijelu B Priloga VIII.,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

Predmet, područje primjene i definicije

Odjeljak 1.

Predmet i područje primjene

Članak 1.

1.   Ovom se Direktivom utvrđuju zahtjevi u vezi s adekvatnosti kapitala koji se primjenjuju za investicijska društva i kreditne institucije te pravila za njihov izračun i pravila za njihov bonitetni nadzor. Države članice su dužne primjenjivati zahtjeve ove Direktive na investicijska društva i kreditne institucije kako je definirano člankom 3.

2.   Država članica ima pravo nametnuti dodatne ili strože zahtjeve onim investicijskim društvima i kreditnim institucijama koje je ovlastila.

Članak 2.

1.   U skladu s člancima 18., 20., od 22. do 32., 34. i 39. ove Direktive, članci od 68. do 73. Direktive 2006/48/EZ primjenjuju se mutatis mutandis na investicijska društva. Prilikom primjene članaka od 70. do 72. Direktive 2006/48/EZ na investicijska društva, svaka uputa na matičnu kreditnu instituciju u državi članici tumači se kao uputa na matično investicijsko društvo u državi članici, a svaka uputa na matičnu kreditnu instituciju unutar EU-a tumači se kao uputa na matično investicijsko društvo unutar EU-a.

Kad kreditna institucija za matično poduzeće ima matično investicijsko društvo unutar države članice, zahtjevi na konsolidiranoj osnovi u skladu s člancima od 71. do 73. Direktive 2006/48/EZ primjenjuju se samo na to matično investicijsko društvo.

Kad investicijsko društvo za matično poduzeće ima matičnu kreditnu instituciju unutar države članice, zahtjevi na konsolidiranoj osnovi u skladu s člancima od 71. do 73. Direktive 2006/48/EZ primjenjuju se samo na tu matičnu kreditnu instituciju.

Kad financijsko holding društvo kao društva kćeri ima i kreditnu instituciju i investicijsko društvo, zahtjevi na temelju konsolidiranog financijskog stanja financijskog holding društva primjenjuju se na kreditnu instituciju.

2.   Kad grupa iz poglavlja 1. ne uključuje kreditne institucije, Direktiva 2006/48/EZ se primjenjuje prema sljedećim uvjetima:

(a)

svaka uputa na kreditne institucije tumači se kao uputa na investicijska društva;

(b)

u člancima 125. i 140. stavka 2. Direktive 2006/48/EZ svako upućivanje na druge članke te Direktive tumači se kao upućivanje na Direktivu 2004/39/EZ;

(c)

za potrebe članka 39. stavka 3. Direktive 2006/48/EZ, upućivanja na Europski bankarski odbor tumače se kao upućivanja na Vijeće i Komisiju; i

(d)

odstupajući od članka 140. stavka 1. Direktive 2006/48/EZ, kad grupa ne uključuje kreditne institucije, prva rečenica tog članka zamjenjuje se sljedećom: „Kad investicijsko društvo, financijsko holding društvo ili mješoviti holding upravlja jednim ili više društvima kćeri koja su osiguravajuća društva, nadležna tijela i tijela koja su službeno zadužena za nadzor osiguravajućih društava dužna su tijesno surađivati.”

Odjeljak 2.

Definicije

Članak 3.

1.   Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„kreditne institucije” znači kreditne institucije u smislu članka 4. stavka 1. Direktive 2006/48/EZ;

(b)

„investicijska društva” znači institucije u smislu članka 4. stavka 1. točke 1. Direktive 2004/39/EZ koje podliježu zahtjevima te Direktive, uz iznimku:

i.

kreditnih institucija;

ii.

lokalnih poduzeća definiranih pod točkom (p); i

iii.

poduzeća koja su ovlaštena isključivo za investicijsko savjetovanje i/ili primanje i prosljeđivanje naloga investitora bez držanja novca ili vrijednosnih papira svojih klijenata te iz tog razloga ne mogu u nijednom trenutku stupiti u dužnički odnos s tim klijentima;

(c)

„institucije” znači kreditne institucije i investicijska društva;

(d)

„priznata investicijska društva iz treće zemlje” znači društva koja ispunjavaju sljedeće uvjete:

i.

društva koja bi, da su utemeljena unutar Zajednice, bila obuhvaćena definicijom investicijskih društava;

ii.

društva koja su ovlaštena za poslovanje u nekoj trećoj zemlji; i

iii.

društva koja podliježu i udovoljavaju pravilima bonitetnog nadzora koja su prema mišljenju nadležnih tijela barem jednako stroga kao ona propisana ovom Direktivom;

(e)

„financijski instrumenti” znači svi ugovori koji jednoj ugovornoj strani donose financijsku imovinu, a drugoj financijsku obvezu ili vlasnički instrument;

(f)

„matično investicijsko društvo u državi članici” znači investicijsko društvo koje kao društvo kćer ima instituciju ili financijsku instituciju ili koje sudjeluje u udjelu u jednom ili oba takva društva, a koje samo nije društvo kćer neke druge institucije ovlaštene u istoj državi članici ili financijskog holdinga utemeljenog u toj državi članici;

(g)

„matično investicijsko društvo unutar EU-a” znači matično investicijsko društvo u državi članici, koje nije društvo kćer neke druge institucije ovlaštene u bilo kojoj državi članici ili financijskog holdinga utemeljenog u bilo kojoj državi članici;

(h)

„derivatni financijski instrumenti kojima se trguje izvan burzovnog tržišta (OTC)” znači financijski instrumenti koji su uvršteni na popis u Prilogu IV. Direktivi 2006/48/EZ, osim onih instrumenata kojima se prema točki 6. dijela 2. Priloga III. toj Direktivi dodjeljuje vrijednost izloženosti nula;

(i)

„regulirano tržište” znači tržište kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 14. Direktive 2004/39/EZ;

(j)

„konvertibilni vrijednosni papiri” znači vrijednosni papiri koji se po izboru vlasnika mogu zamijeniti drugim vrijednosnim papirima;

(k)

„varant” znači vrijednosni papir koji imatelju daje pravo da do dana ili na dan isteka varanta po unaprijed utvrđenoj cijeni kupi osnovni instrument, pri čemu se transakcija provodi bilo isporukom samog osnovnog instrumenta ili gotovinskim plaćanjem;

(l)

„financiranje zalihama” znači pozicije pri kojima je izvršena terminska prodaja fizičkih zaliha, a troškovi financiranja su vezani do dana prodaje na terminskom tržištu;

(m)

„ugovor o povratnoj kupnji” i „obratni ugovor o povratnoj kupnji” znači svaki ugovor prema kojem institucija ili neka druga ugovorna stranka prenose vrijednosne papire ili robu ili zajamčena prava koja se odnose na pravo pravo držanja vrijednosnih papira ili vlasništvo robe, pri čemu navedeno pravo garantira priznata burza koja drži pravo na te vrijednosne papire ili robu, a ugovor instituciji ne dozvoljava da prenese ili založi pojedini vrijednosni papir ili robu više od jednoj ugovornoj strani istodobno, uz obvezu da ponovno otkupi spomenute vrijednosne papire ili robu – ili zamijenjene vrijednosne papire ili robu istog opisa – po prethodno utvrđenoj cijeni, na određeni budući dan koji je utvrđen ili ga prenositelj tek treba utvrditi, pri čemu se za instituciju koja prodaje vrijednosne papire radi o ugovoru o povratnoj kupnji, a za instituciju koja ih kupuje o obratnom ugovoru o povratnoj kupnji;

(n)

„davanje na posudbu vrijednosnih papira ili robe” i „posuđivanje vrijednosnih papira ili robe” označuju sve transakcije pri kojima institucija ili neka druga ugovorna stranka prenose vrijednosne papire ili robu u zamjenu za odgovarajuće instrumente osiguranja te uz obvezu da će posuđivač vratiti istovrijedne vrijednosne papire ili robu na neki budući datum ili kad to od njega zatraži prenositelj, pri čemu se za instituciju koja prenosi vrijednosne papire ili robu radi o davanju na posudbu vrijednosnih papira ili robe, a za instituciju na koju se vrši njihov prijenos o posuđivanju vrijednosnih papira ili robe;

(o)

„klirinški član” znači član burze ili klirinške kuće koji je u neposrednom ugovornom odnosu s glavnom strankom (tržišni jamac);

(p)

„lokalno poduzeće” znači poduzeće koje za svoj račun trguje na tržištima financijskih terminskih ugovora, opcija ili drugih financijskih derivata te na novčanim tržištima isključivo za potrebe zaštite pozicija na tržištima financijskih derivata od rizika, ili koje trguje za račun drugih članova tih tržišta i za koje jamče klirinški članovi istih tržišta, pri čemu odgovornost za ispunjavanje ugovora koje je takvo poduzeće sklopilo preuzimaju klirinški članovi istih tržišta;

(q)

„delta” znači očekivana promjena u cijeni opcije razmjerna manjoj promjeni cijene financijskog instrumenta na koji se opcija odnosi;

(r)

„vlastita sredstva” znači vlastita sredstva, kako su definirana u Direktivi 2006/48/EZ; i

(s)

„kapital” znači vlastita sredstva.

U smislu primjene nadzora na konsolidiranoj osnovi, pojam „investicijsko društvo” uključuje investicijska društva iz trećih zemalja.

Za potrebe točke (e) financijski instrumenti uključuju kako osnovne financijske instrumente ili novčane instrumente tako i derivatne financijske instrumente čija se vrijednost izvodi iz cijene osnovnog financijskog instrumenta na koji se odnose, ili tečaja, indeksa ili cijene drugog instrumenta na koji se odnose, te obuhvaćaju najmanje one instrumente koji su navedeni u odjeljku C Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ.

2.   Pojmovi „matično poduzeće”, „poduzeće kći”, „društvo za upravljanje imovinom” i „financijska institucija” odnose se na poduzeća kako su definirana člankom 4. Direktive 2006/48/EZ.

Pojmovi „financijsko holding društvo”, „matično financijsko holding društvo u državi članici”, „matično financijsko holding društvo unutar EU” i „poduzeće za pomoćne usluge” odnose se na poduzeća definirana člankom 4. Direktive 2006/48/EZ, pri čemu se svaka uputa na kreditne institucije tumači kao uputa na institucije.

3.   Za potrebe primjene Direktive 2006/48/EZ na grupe iz članka 2. stavka 1. koje ne uključuju kreditne institucije, vrijede sljedeće definicije:

(a)

„financijsko holding društvo” znači financijska institucija čija su društva kćeri isključivo ili većinom investicijska društva ili druge financijske institucije, od kojih je barem jedna investicijsko društvo, i koja nije mješovito financijsko holding društvo u smislu Direktive 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o dodatnom nadzoru kreditnih institucija, društava za osiguranje i investicijskih društava u financijskom konglomeratu (9);

(b)

„mješovito holding društvo” znači matično poduzeće koje nije financijsko holding društvo ili investicijsko društvo ili mješovito financijsko holding društvo u smislu Direktive 2002/87/EZ, a čija poduzeća kćeri uključuju barem jedno investicijsko društvo; i

(c)

„nadležna tijela” znači nacionalna tijela koja su zakonom ili drugim propisima ovlaštena za nadzor investicijskih društava.

POGLAVLJE II.

Temeljni kapital

Članak 4.

Za potrebe ove Direktive „temeljni kapital” se sastoji od stavki navedenih u članku 57. stavcima (a) i (b) Direktive 2006/48/EZ.

Članak 5.

1.   Investicijsko društvo koje za svoj račun ne trguje nikakvim financijskim instrumentima, niti ima čvrstu obvezu preuzimanja izdanja financijskih instrumenata, ali koje upravlja novcem i/ili vrijednosnim papirima klijenata te pruža jednu ili više sljedećih usluga, mora imati početni kapital u visini od 125 000 EUR:

(a)

primanje i prosljeđivanje naloga investitora za kupoprodaju financijskih instrumenata;

(b)

izvršenje naloga investitora za kupoprodaju financijskih instrumenata;

(c)

upravljanje pojedinačnim portfeljima ulaganja u financijske instrumente.

2.   Nadležna tijela mogu investicijskom društvu koje izvršava naloge investitora za kupoprodaju financijskih instrumenata dozvoliti da takve instrumente drži za vlastiti račun ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

takve pozicije nastanu samo kao posljedica neuspjeha društva da u potpunosti izvrši naloge investitora;

(b)

ukupna tržišna vrijednost svih takvih pozicija ne prelazi gornju granicu od 15 % početnog kapitala društva; i

(c)

društvo ispunjava zahtjeve propisane člancima 18., 20. i 28.; i

(d)

takve su pozicije slučajne i privremene prirode te strogo ograničene na vrijeme koje je potrebno za izvršenje transakcije.

Držanje pozicija u financijskim instrumentima kojima se aktivno ne trguje, već ih se drži za ulaganja vlastitih sredstava, ne smatra se trgovanjem u smislu usluga navedenih u stavku 1. ili u smislu stavka 3.

3.   Države članice mogu iznos iz stavka 1. sniziti na 50 000 EUR u slučajevima kada društvo nije ovlašteno upravljati novcem ili vrijednosnim papirima klijenata, trgovati za vlastiti račun ili preuzimati izdanja vrijednosnih papira uz čvrstu obvezu.

Članak 6.

Lokalna poduzeća moraju imati početni kapital od 50 000 EUR ako uživaju slobodu poslovnoga nastana ili slobodu pružanja usluga navedenih u člancima 31. i 32. Direktive 2004/39/EZ.

Članak 7.

Društva iz članka 3. stavka 1. točke (b) podtočke iii. moraju imati pokriće u jednom od navedenih oblika:

(a)

početni kapital u iznosu od 50 000 EUR;

(b)

osiguranje profesionalne odgovornosti koje pokriva područje cjelokupne Zajednice ili neko drugo odgovarajuće jamstvo za pokriće odgovornosti za poslovni nemar, koje predviđa svotu od najmanje 1 000 000 EUR za svaki pojedinačni odštetni zahtjev ili 1 500 000 EUR godišnje za sve zahtjeve zajedno; ili

(c)

kombinaciju početnog kapitala i osiguranja profesionalne odgovornosti u obliku koji omogućava stupanj pokrića jednak onome pod točkama (a) ili (b).

Komisija periodički preispituje iznose iz prvog podstavka kako bi uzela u obzir promjene u Europskom indeksu potrošačkih cijena koji objavljuje Eurostat, i to u skladu i istodobno s provođenjem prilagodbi koje su propisane člankom 4. stavkom 7. Direktive 2002/92/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. prosinca 2002. o posredovanju u osiguranju (10).

Članak 8.

Ako je društvo iz članka 3. stavka 1. točke (b) podtočke iii. registrirano i u skladu s Direktivom 2002/92/EZ, dužno se pridržavati članka 4. stavka 3. te Direktive te imati pokriće u jednom od navedenih oblika:

(a)

početni kapital u iznosu od 25 000 EUR;

(b)

osiguranje profesionalne odgovornosti koje pokriva područje cjelokupne Zajednice ili neko drugo odgovarajuće jamstvo za pokriće odgovornosti za poslovni nemar, kojim je predviđena svota od najmanje 500 000 EUR za svaki pojedinačni odštetni zahtjev ili od 750 000 EUR godišnje za sve zahtjeve zajedno; ili

(c)

kombinaciju početnog kapitala i osiguranja profesionalne odgovornosti u obliku koji omogućava stupanj pokrića jednak onome pod točkama (a) ili (b).

Članak 9.

Sva investicijska društva osim onih koja su obuhvaćena člancima od 5. do 8. moraju imati početni kapital u iznosu od 730 000 EUR.

Članak 10.

1.   Odstupajući od odredbi članka 5. stavaka 1. i 3. te članaka 6. i 9., države članice mogu produžiti ovlaštenja investicijskih društava i društava iz članka 6. koja su postojala prije 31. prosinca 1995., a čija su vlastita sredstva manja od iznosa početnog kapitala koja su za ta društva propisana člankom 5. stavcima 1. i 3. te člancima 6. i 9.

Vlastita sredstva takvih društava ili investicijskih društava ne smiju pasti ispod najviše referentne razine izračunate nakon dana obavijesti iz Direktive 93/6/EEZ. Kao referentna razina uzima se prosječna dnevna razina vlastitih sredstava, izračunata za razdoblje od šest mjeseci prije dana izračuna. Ista se izračunava svakih šest mjeseci za odgovarajuće prethodno razdoblje.

2.   Ako kontrolu nad društvom iz stavka 1. preuzme neka druga fizička ili pravna osoba od one koja ga je prethodno kontrolirala, vlastita sredstva spomenutog društva moraju dosezati barem onu razinu koja je za njih propisana člankom 5. stavcima 1. i 3. te člancima 6. i 9., osim u slučaju prvog prijenosa putem nasljedstva izvršenog nakon 31. prosinca 1995. uz odobrenje nadležnih tijela, i to samo za razdoblje od najviše 10 godina od dana prijenosa.

3.   Kad u određenim posebnim okolnostima te uz odobrenje nadležnih tijela dođe do spajanja dvaju ili više investicijskih društava i/ili društava koja su obuhvaćena člankom 6., vlastita sredstva društva nastalog spajanjem ne moraju dosezati razinu koja je propisana člankom 5. stavcima 1. i 3. te člancima 6. i 9.Međutim, tijekom svakog razdoblja u kojem nije dosegnuta razina propisana člankom 5. stavcima 1. i 3. te člancima 6. i 9., vlastita sredstva novonastalog društva ne smiju pasti ispod ukupnog iznosa vlastitih sredstava udruženih poduzeća u trenutku njihovog spajanja.

4.   Vlastita sredstva investicijskih društava i društava koja su obuhvaćena člankom 6. ne smiju pasti ispod razine koja je za njih propisana člankom 5. stavcima 1. i 3., člancima 6. i 9. te stavcima 1. i 3. ovog članka.

U slučaju da vlastita sredstva takvih društava padnu ispod spomenute razine, nadležna tijela mogu, kad to okolnosti opravdavaju, takvim društvima odobriti određeno ograničeno razdoblje da poprave nastala odstupanja ili prestanu s obavljanjem svojih djelatnosti.

POGLAVLJE III.

Knjiga trgovanja

Članak 11.

1.   Knjiga trgovanja institucije mora obuhvaćati sve pozicije u financijskim instrumentima ili robi koje se drže s namjerom trgovanja ili omeđivanja rizika drugih stavki knjige trgovanja, a koje ne podliježu nikakvim ograničavajućim sporazumima o trgovanju ili postoji mogućnost za ograničavanje njihovog rizika.

2.   Pozicije koje se drže s namjerom trgovanja su one pozicije koje se drže isključivo s ciljem njihove kratkoročne preprodaje i/ili s ciljem ostvarivanja dobiti od stvarnih ili očekivanih kratkoročnih razlika između kupovnih i prodajnih cijena ili drugih promjena u cijenama ili kamatnim stopama. Pojmom „pozicije” obuhvaćene su kako pozicije u vlastitom trgovanju tako i pozicije koje proizlaze iz pružanja usluga klijentima i održavanja tržišta.

3.   Namjera trgovanja utvrđuje se na temelju strategija, politika i postupaka koje je pojedina institucija uspostavila za upravljanja pozicijom ili portfeljem u skladu s dijelom A Priloga VII.

4.   Institucije uspostavljaju i održavaju sustave i kontrole za upravljanje knjigom trgovanja u skladu s dijelovima B i D Priloga VII.

5.   U knjigu trgovanja mogu biti uključena unutarnja omeđivanja rizika, pri čemu se primjenjuje dio C Priloga VII.

POGLAVLJE IV.

Vlastita sredstva

Članak 12.

„Izvorna vlastita sredstva” znači zbroj točaka (a) do (c) umanjen za zbroj točaka (i) do (k) članka 57. Direktive 2006/48/EZ.

Komisija do 1. siječnja 2009. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi odgovarajući prijedlog izmjena ovog poglavlja.

Članak 13.

1.   U skladu sa stavcima od 2. do 5. ovog članka te člancima od 14. do 17., vlastita sredstva investicijskih društava i kreditnih institucija određuju se u skladu s Direktivom 2006/48/EZ.

Osim toga, prvi se podstavak odnosi na investicijska društva koja nemaju jedan od pravnih oblika navedenih u članku 1. stavku 1. Četvrte direktive Vijeća 78/660/EEZ od 25. srpnja 1978. o godišnjim financijskim izvještajima za određene vrste trgovačkih društava (11).

2.   Odstupajući od odredbi stavka 1., nadležna tijela institucijama koje su se dužne pridržavati stopa obveznog kapitala izračunanih u skladu s člancima 21. i od 28. do 32. te prilozima I. i od III. do VI., mogu isključivo za te potrebe dozvoliti primjenu alternativnog načina određivanja vlastitih sredstava. Ni jedan dio vlastitih sredstava iskorištenih u tu svrhu ne smije se istodobno koristiti za ostvarivanje drugih propisanih stopa obveznog kapitala.

Takav alternativni način određivanja predstavlja postavke navedene pod točkama od (a) do (c) ovog podstavka, umanjene za postavku pod točkom (d), pri čemu je odluka o oduzimanju te posljednje postavke prepuštena volji nadležnih tijela:

(a)

vlastita sredstva kako su definirana Direktivom 2006/48/EZ, isključujući samo točke od (l) do (p) članka 57. iste Direktive za ona investicijska društva koja su dužna oduzeti postavku (d) od ukupnog zbroja postavki iz točaka (a) do (c) ovog stavka;

(b)

neto dobit institucije iz knjige trgovanja nakon odbitka svih predvidivih naknada ili dividendi, umanjena za neto gubitke iz drugog poslovanja, pod uvjetom da niti jedan od tih iznosa nije prethodno uključen u postavku (a) ovog stavka kao jedna od postavki iz točaka (b) ili (k) članka 57. Direktive 2006/48/EZ;

(c)

podređeni kreditni kapital i/ili postavke iz stavka 5. ovog članka, za koje vrijede uvjeti propisani stavcima 3. i 4. ovog članka te člankom 14; i

(d)

nelikvidna sredstva navedena u članku 15.

3.   Podređeni kreditni kapital iz točke (c) drugog podstavka stavka 2. mora imati početno dospijeće od najmanje dvije godine. Taj kapital mora biti u cijelosti uplaćen, a ugovor o kreditu ne smije sadržavati nikakvu klauzulu kojom je predviđeno da u određenim okolnostima, osim u slučaju likvidacije institucije, predmetni dug dospijeva za plaćanje prije ugovorenog datuma otplate, osim kad je takva otplata odobrena od strane nadležnih tijela. Niti glavnica niti kamate na takav podređeni kapital ne mogu se otplaćivati ako bi takva otplata značila da će vlastita sredstva predmetne institucije iznositi manje od 100 % cjelokupnog obveznog kapitala za tu instituciju.

Osim toga, institucija je dužna izvijestiti nadležna tijela o svim otplatama takvog podređenog kreditnog kapitala čim iznos njezinih vlastitih sredstava padne ispod 120 % za nju propisanog cjelokupnog obveznog kapitala.

4.   Podređeni kreditni kapital iz točke (c) drugog podstavka stavka 2. ne smije prelaziti maksimum od 150 % izvornih vlastitih sredstava preostalih za ostvarenje stopa obveznog kapitala izračunanih u skladu s člancima 21. i od 28. do 32. te prilozima I. i od III. do VI., te se tom maksimalnom iznosu može približiti samo pod određenim okolnostima koje su prihvatljive nadležnim tijelima.

5.   Nadležna tijela mogu institucijama dozvoliti da podređeni kreditni kapital iz točke (c) drugog podstavka stavka 2. zamijene točkama od (d) do (h) članka 57. Direktive 2006/48/EZ.

Članak 14.

1.   Nadležna tijela investicijskim društvima mogu dozvoliti da prijeđu gornju granicu podređenog kreditnog kapitala propisanu člankom 13. stavkom 4., ako to ocijene adekvatnim u smislu bonitetnog nadzora te pod uvjetom da ukupni zbroj takvog podređenog kreditnog kapitala i svih postavki iz članka 13. stavka 5. ne prelazi 200 % izvornih vlastitih sredstava preostalih za ostvarenje stopa obveznog kapitala izračunatih u skladu s člancima 21. i od 28. do 32. te prilozima I. i od III. do VI., ili 250 % istog iznosa u slučajevima kad investicijska društva prilikom izračunavanja vlastitih sredstva oduzimaju postavku iz točke (d) članka 13. stavka 2.

2.   Nadležna tijela mogu dozvoliti da kreditna institucija prijeđe gornju granicu podređenog kreditnog kapitala propisanu člankom 13. stavkom 4., ako to ocijene prikladnim u smislu bonitetnog nadzora te pod uvjetom da ukupni zbroj takvog podređenog kreditnog kapitala i točaka od (d) do (h) članka 57. Direktive 2006/48/EZ ne prelazi 250 % izvornih vlastitih sredstava preostalih za ostvarenje stopa obveznog kapitala izračunatih u skladu s člancima od 28. do 32. te prilozima I. i od III. do VI. ovoj Direktivi.

Članak 15.

U nelikvidna sredstva iz točke (d) drugog podstavka članka 13. stavka 2. ubrajaju se:

(a)

dugotrajna materijalna imovina, osim zemljišta i zgrada kad se mogu saldirati s iznosima kredita za koje služe kao osiguranje;

(b)

udjeli u kreditnim ili financijskim institucijama, uključujući i podređena potraživanja prema njima, koji mogu biti uključeni u vlastita sredstva tih institucija, ako nisu oduzeti prema točkama od (l) do (p) članka 57. Direktive 2006/48/EZ ili prema točki (d) članka 16. ove Direktive;

(c)

teže utrživi udjeli ili drugi oblici ulaganja u poduzeća koja nisu kreditne ili financijske institucije;

(d)

gubici u društvima kćerima;

(e)

položeni depoziti, osim onih koji su raspoloživi za isplatu u roku od 90 dana i svih uplata vezanih uz kupnju ročnih ili opcijskih ugovora;

(f)

krediti ili drugi dospjeli iznosi, osim onih koji moraju biti otplaćeni u roku od 90 dana; i

(g)

robne zalihe, osim ako su te robne zalihe već podložne zahtjevima u vezi s obveznim kapitalom, koji su barem jednako strogi kao i oni utvrđeni člancima 18. i 20.

Za potrebe točke (b), u slučajevima kad se udjeli u kreditnoj ili financijskoj instituciji drže privremeno s namjerom pružanja financijske pomoći prilikom njezine reorganizacije i sanacije, nadležna tijela mogu se odreći primjene ovog članka. Isto mogu učiniti i u slučaju onih dionica koje su uključene u knjigu trgovanja investicijskih društava.

Članak 16.

Investicijska društva koja su dio grupe kojoj je odobreno izuzeće predviđeno člankom 22. vlastita sredstva izračunavaju u skladu s člancima od 13. do 15., i to pod sljedećim uvjetima:

(a)

nelikvidna sredstva iz točke (d) članka 13. stavka 2. se oduzimaju;

(b)

izuzeće iz točke (a) članka 13. stavka 2. ne odnosi se na one sastavne dijelove točaka od (l) do (p) članka 57. Direktive 2006/48/EZ koje investicijsko društvo drži u vezi s poduzećima koja su uključena u područje konsolidacije kako je definirano člankom 2. stavkom 1. ove Direktive;

(c)

ograničenja iz točaka (a) i (b) članka 66. stavka 1. Direktive 2006/48/EZ izračunavaju se u vezi s izvornim vlastitim sredstvima, od kojih se oduzimaju sastavni dijelovi točaka od (l) do (p) članka 57. Direktive navedene pod točkom (b) ovog članka, a koji čine dio izvornih vlastitih sredstava tih poduzeća; i

(d)

sastavni dijelovi točaka od (l) do (p) članka 57. Direktive 2006/48/EZ iz točke (c) ovog članka oduzimaju se od iznosa izvornih vlastitih sredstava, a ne od ukupnog zbroja svih postavki kako je propisano člankom 66. stavkom 2. navedene Direktive, i to prije svega za potrebe članka 13. stavka 4., članka 13. stavka 5. i članka 14. ove Direktive.

Članak 17.

1.   Kad institucija izračunava iznose rizikom ponderirane izloženosti za potrebe Priloga II. ovoj Direktivi i u skladu s člancima od 84. do 89. Direktive 2006/48/EZ, tada za potrebe izračuna predviđenog točkom 4. dijela 1. Priloga VII. Direktivi 2006/48/EZ vrijedi sljedeće:

(a)

ispravke vrijednosti koje su izvršene kako bi se uzeo u obzir kreditni bonitet druge ugovorne stranke mogu biti uključene u ukupan zbroj ispravaka vrijednosti i rezervacija koje su izvršene za izloženosti navedene u Prilogu II.; i

(b)

podložno odobrenju nadležnih tijela, ako je kreditni rizik druge ugovorne stranke adekvatno uzet u obzir prilikom procjene vrijednosti određene pozicije koja je uključena u knjigu trgovanja, iznos očekivanog gubitka za izloženost riziku druge ugovorne stranke jednak je nuli.

Za potrebe točke (a) za takve se institucije takve ispravke ne uključuju u vlastita sredstva osim u skladu s odredbama ovog stavka.

2.   Za potrebe ovog članka primjenjuju se odredbe članaka 153. i 154. Direktive 2006/48/EZ.

POGLAVLJE V.

Odjeljak 1.

Odredbe za pokriće rizika

Članak 18.

1.   Institucije moraju imati vlastita sredstva čiji je iznos uvijek veći od ili jednak zbroju:

(a)

stopa obveznog kapitala, izračunanih u skladu s metodama i mogućnostima koje su propisane člancima od 28. do 32. i prilozima I., II. i VI. te gdje je prikladno i Prilogom V., za poslovanje iz knjige trgovanja; i

(b)

stopa obveznog kapitala, izračunanih u skladu s metodama i mogućnostima koje su propisane prilozima III. i IV. te gdje je prikladno i Prilogom V. za cjelokupno poslovanje.

2.   Odstupajući od odredbi stavka 1., nadležna tijela mogu dozvoliti institucijama da stope obveznog kapitala za stavke iz knjige trgovanja izračunavaju u skladu s člankom 75. točkom (a) Direktive 2006/48/EZ te točkama 6., 7. i 9. Priloga II. ovoj Direktivi, u slučajevima kad poslovanje iz knjige trgovanja ispunjava sljedeće uvjete:

(a)

udio poslova trgovanja takvih institucija u njihovom cjelokupnom poslovanju u pravilu ne prelazi 5 %;

(b)

ukupna vrijednost njihovih pozicija u knjizi trgovanja u pravilu ne prelazi 15 000 000 EUR; i

(c)

udio poslova trgovanja takvih institucija u njihovom cjelokupnom poslovanju nikad ne prelazi 6 %, a ukupna vrijednost njihovih pozicija u knjizi trgovanja nikad nije veća od 20 000 000 EUR.

3.   Prilikom izračunavanja udjela poslova trgovanja u cjelokupnom poslovanju u smislu točaka (a) i (c) stavka 2. nadležna se tijela mogu pozvati bilo na opseg kombiniranog bilančnog i vanbilančnog poslovanja, na račun dobiti i gubitka ili na vlastita sredstva predmetnih institucija, bilo na kombinaciju navedenih mjera. Prilikom procjene opsega bilančnog i vanbilančnog poslovanja dužnički se vrijednosni papiri vrednuju prema njihovoj tržišnoj cijeni ili vrijednosti glavnice, vlasnički vrijednosni papiri prema tržišnoj cijeni, a derivatni financijski instrumenti prema nominalnoj ili tržišnoj vrijednosti osnovnih financijskih instrumenata na koje se odnose. Kratke i duge pozicije se zbrajaju bez obzira na njihov predznak.

4.   Ako se dogodi da institucija na duže vremensko razdoblje prijeđe jednu ili obje granice iz stavka 2. točaka (a) i (b) ili jednu ili obje granice iz stavka 2. točke (c), institucija mora ispuniti zahtjeve koji su propisani stavkom 1. točkom (a) za poslove trgovanja te o tome obavijestiti nadležna tijela.

Članak 19.

1.   Za potrebe točke 14. Priloga I., dužničkim se vrijednosnim papirima koji su izdani od strane subjekata navedenih u tablici 1. Priloga I., ovisno o volji državnih vlasti, može dodijeliti ponder 0 % kad ti dužnički vrijednosni papiri glase na domaću valutu i u toj su valuti i uplaćeni.

2.   Odstupajući od točaka 13. i 14. Priloga I., države članice mogu propisati zahtjeve za posebne rizike za sve obveznice na koje se odnose točke od 68. do 70. dijela 1. Priloga VI. Direktivi 2006/48/EZ, koji su jednaki zahtjevima za posebne rizike za kvalificirane stavke s jednakim preostalim dospijećem kao i takve obveznice, umanjenim u skladu s postocima iz točke 71. dijela 1. Priloga VI. toj Direktivi.

3.   Ako, kako je propisano točkom 52. Priloga I., nadležna tijela ocijene subjekt za zajednička ulaganja (CIU) iz treće zemlje prihvatljivim, nadležna tijela druge države članice mogu iskoristiti takvo odobrenje bez provođenja vlastite procjene.

Članak 20.

1.   U skladu sa stavcima 2., 3. i 4. ovog članka te članku 34. ove Direktive, zahtjevi iz članka 75. Direktive 2006/48/EZ primjenjuju se za investicijska društva.

2.   Odstupajući od stavka 1., nadležna tijela investicijskim društvima koja nisu ovlaštena za pružanje investicijskih usluga navedenih pod točkama 3. i 6. odjeljka A Priloga I. Direktivi 2006/39/EZ mogu dozvoliti da prikažu vlastita sredstva koja su uvijek viša od ili jednaka:

(a)

zbroju propisanih stopa obveznog kapitala iz točaka (a) do (c) članka 75. Direktive 2006/48/EZ; i

(b)

iznosu koji je propisan člankom 21. ove Direktive.

3.   Odstupajući od stavka 1., nadležna tijela investicijskim društvima koja imaju početni kapital propisan člankom 9., ali spadaju u sljedeće kategorije, mogu dozvoliti da prikažu vlastita sredstva koja su uvijek viša od ili jednaka ukupnom zbroju propisanih stopa obveznog kapitala iz točaka od (a) do (c) članka 75. Direktive 2006/48/EZ i iznosu koji je propisan člankom 21. ove Direktive:

(a)

investicijska društva koja trguju za svoj račun isključivo radi ispunjavanja ili izvršavanja naloga klijenta ili za ostvarivanje pristupa sustavu kliringa i namire ili priznatoj burzi, kada djeluju u svojstvu zastupnika ili izvršavaju nalog klijenta; i

(b)

investicijska društva:

i.

koja ne drže novac ili vrijednosne papire klijenata;

ii.

koja trguju isključivo za vlastiti račun;

iii.

koja nemaju vanjskih klijenata;

iv.

čije se izvršavanje i namira transakcija odvija pod odgovornošću klirinške institucije, koja i jamči za te transakcije.

4.   Investicijska društva iz stavaka 2. i 3. i dalje podliježu svim drugim odredbama koje se tiču operativnog rizika iz Priloga V. Direktivi 2006/48/EZ.

5.   Članak 21. primjenjuje se samo za investicijska društva na koja se odnose stavci 2. i 3. ili članak 46., i to na način kako je tamo navedeno.

Članak 21.

Investicijska društva moraju imati vlastita sredstva koja su jednaka četvrtini stalnih općih troškova društva u prethodnoj godini.

Nadležna tijela taj zahtjev mogu prilagoditi u slučaju materijalne promjene u poslovanju društva u odnosu na prethodnu godinu.

U slučaju kad je od početka poslovanja društva prošlo manje od godinu dana, vlastita sredstva moraju biti jednaka četvrtini stalnih općih troškova predviđenih poslovnim planom, osim ako nadležna tijela zahtijevaju prilagodbu tog plana.

Odjeljak 2.

Primjena zahtjeva na konsolidiranoj osnovi

Članak 22.

1.   Nadležna tijela koje su zadužena ili ovlaštena za vršenje nadzora nad grupama iz članka 2. na konsolidiranoj osnovi, mogu u pojedinačnim slučajevima odustati od primjene kapitalnih zahtjeva tj. stopa obveznog kapitala na konsolidiranoj osnovi pod uvjetom da:

(a)

svako investicijsko društvo unutar EU-a koje pripada takvoj grupi primjenjuje metodu izračuna vlastitih sredstava propisanu člankom 16.;

(b)

sva investicijska društva koja pripadaju takvoj grupi ubrajaju se u kategorije iz članka 20. stavaka 2. i 3.;

(c)

svako investicijsko društvo unutar EU-a koje pripada takvoj grupi ispunjava zahtjeve propisane člancima 18. i 20. za pojedinačna investicijska društva te istodobno od svojih vlastitih sredstava oduzima iznose svih potencijalnih obveza prema investicijskim društvima, financijskim institucijama, društvima za upravljanje imovinom i poduzećima za pomoćne usluge koja bi inače bila konsolidirana; i

(d)

svako financijsko holding društvo koje je matično financijsko holding društvo u državi članici bilo kojeg investicijskog društva koje pripada takvoj grupi upravlja najmanje onim iznosom kapitala, ovdje definiranog kao zbroj točaka od (a) do (h) članka 57. Direktive 2006/48/EZ, koji je jednak zbroju pune knjigovodstvene vrijednosti svih udjela, podređenih potraživanja i instrumenata iz članka 57. te Direktive u investicijskim društvima, financijskim institucijama, društvima za upravljanje imovinom i poduzećima za pomoćne usluge koja bi inače bile konsolidirana i ukupnog iznosa svih potencijalnih obveza prema investicijskim društvima, financijskim institucijama, društvima za upravljanje imovinom i poduzećima za pomoćne usluge koja bi inače bila konsolidirana.

Ako su ispunjeni uvjeti iz prvog podstavka, svako investicijsko društvo unutar EU-a mora imati uspostavljene sustave za nadzor i kontrolu izvora kapitala i financiranja svih financijskih holding društava, investicijskih društava, financijskih institucija, društava za upravljanje imovinom i poduzeća za pomoćne usluge unutar grupe.

2.   Odstupajući od stavka 1., nadležna tijela mogu financijskom holding društvu koje je matično financijsko holding društvo u državi članici nekog investicijskog društva koje pripada takvoj grupi dozvoliti korištenje vrijednosti koja je niža od one izračunane prema stavku 1. točki (d), ali nije niža od zbroja zahtjeva propisanih člancima 18. i 20. za pojedinačna investicijska društva, financijske institucije, društva za upravljanje imovinom i poduzeća za pomoćne usluge koja bi inače bile konsolidirana i ukupnog iznosa svih potencijalnih obveza prema investicijskim društvima, financijskim institucijama, društvima za upravljanje imovinom i poduzećima za pomoćne usluge koja bi inače bila konsolidirana. Za potrebe ovog stavka u slučaju propisanih stopa obveznog kapitala za investicijska društva iz trećih zemalja, financijske institucije, društva za upravljanje imovinom i poduzeća za pomoćne usluge riječ je o hipotetičkoj stopi obveznog kapitala.

Članak 23.

Nadležna tijela moraju od investicijskih društava koja pripadaju grupi kojoj je odobreno izuzeće predviđeno člankom 22. zatražiti da ih izvijeste o rizicima koji bi mogli ugroziti njihov financijski položaj, uključujući i one koji su vezani uz sastav i izvore njihovog kapitala i financiranja. Ako nadležna tijela zatim ocijene da financijski položaj tih investicijskih društava nije u dovoljnoj mjeri zaštićen, od njih će zatražiti da poduzmu mjere koje, prema potrebi, uključuju i ograničenja prijenosa kapitala između tih društava i ostalih subjekata grupe.

Kad se nadležna tijela odreknu obveze nadzora na konsolidiranoj osnovi u skladu s člankom 22., dužne su poduzeti druge odgovarajuće mjere kontrole rizika, odnosno značajnih izloženosti cijele grupe, uključujući i sva poduzeća čija sjedišta se ne nalaze u nekoj od država članica.

Kad nadležna tijela odustanu od primjene stopa obveznog kapitala na konsolidiranoj osnovi u skladu s člankom 22., primjenjuju se zahtjevi iz članka 123. i poglavlja 5. glave V. Direktive 2006/48/EZ na pojedinačnoj osnovi, a za nadzor investicijskih društava na pojedinačnoj osnovi vrijede zahtjevi iz članka 124. te Direktive.

Članak 24.

1.   Odstupajući od odredbi članka 2. stavka 2., nadležna tijela mogu izuzeti investicijska društva od primjene konsolidiranih stopa obveznog kapitala propisanih tim člankom, pod uvjetom da su sva investicijska društva u toj grupi pokrivena člankom 20. stavkom 2. te da grupa ne uključuje kreditne institucije.

2.   Ako su ispunjeni zahtjevi iz stavka 1., matično investicijsko društvo u državi članici je dužno prikazati vlastita sredstva na konsolidiranoj razini čiji je iznos uvijek viši od ili jednak većemu od sljedeća dva iznosa, izračunata na temelju konsolidiranog financijskog položaja matičnog investicijskog društva te u skladu s odjeljkom 3. ovog poglavlja:

(a)

zbroju propisanih stopa obveznog kapitala iz točaka od (a) do (c) članka 75. Direktive 2006/48/EZ; i

(b)

iznosu koji je propisan člankom 21. ove Direktive.

3.   Ako su ispunjeni zahtjevi iz stavka 1., investicijsko društvo koje se nalazi pod kontrolom financijskog holding društva dužno je prikazati vlastita sredstva na konsolidiranoj razini čiji je iznos uvijek viši od ili jednak većemu od sljedeća dva iznosa, izračunana na temelju konsolidiranog financijskog položaja financijskog holding društva te u skladu s odjeljkom 3. ovog poglavlja:

(a)

zbroju propisanih stopa obveznog kapitala iz točaka od (a) do (c) članka 75. Direktive 2006/48/EZ; i

(b)

iznosu koji je propisan člankom 21. ove Direktive.

Članak 25.

Odstupajući od odredbi članka 2. stavka 2., nadležna tijela mogu izuzeti investicijska društva od primjene konsolidiranih stopa obveznog kapitala propisanih tim člankom, pod uvjetom da se sva investicijska društva u toj grupi ubrajaju u investicijska društva iz članka 20. stavaka 2. i 3. te da grupa ne uključuje kreditne institucije.

Ako su ispunjeni zahtjevi iz stavka 1., investicijsko društvo koje se nalazi pod kontrolom financijskog holding društva dužno je prikazati vlastita sredstva na konsolidiranoj razini čiji je iznos uvijek viši od ili jednak zbroju propisanih stopa obveznog kapitala iz točaka od (a) do (c) članka 75. Direktive 2006/48/EZ i iznosu koji je propisan člankom 21. ove Direktive, izračunanima na temelju konsolidiranog financijskog položaja matičnog investicijskog društva te u skladu s odjeljkom 3. ovog poglavlja.

Ako su ispunjeni zahtjevi iz stavka 1., matično investicijsko društvo u državi članici je dužno prikazati vlastita sredstva na konsolidiranoj razini čiji je iznos uvijek viši od ili jednak zbroju propisanih stopa obveznog kapitala iz točaka od (a) do (c) članka 75. Direktive 2006/48/EZ i iznosu koji je propisan člankom 21. ove Direktive, izračunanima na temelju konsolidiranog financijskog položaja financijskog holding društva te u skladu s odjeljkom 3. ovog poglavlja.

Odjeljak 3.

Izračun konsolidiranih stopa obveznog kapitala

Članak 26.

1.   Ako se ne koristi izuzeće predviđeno člankom 22., nadležna tijela, za potrebe izračunavanja stopa obveznog kapitala propisanih u prilozima I. i V. te izloženosti prema klijentima iz članaka od 28. do 32. i Priloga VI. na konsolidiranoj osnovi, mogu dozvoliti saldiranje pozicija u knjizi trgovanja jedne institucije s pozicijama u knjizi trgovanja druge institucije u skladu s pravilima koja su propisana člancima od 28. do 32. te prilozima I., V. i VI.

Osim toga, nadležna tijela mogu dozvoliti saldiranje deviznih pozicija jedne institucije sa deviznim pozicijama druge institucije u skladu s pravilima koja su propisana Prilogom III. i/ili Prilogom V. Isto tako mogu dozvoliti saldiranje pozicija u robi jedne institucije s robnim pozicijama druge institucije u skladu s pravilima koja su propisana Prilogom IV. i/ili Prilogom V.

2.   Nadležna tijela mogu dozvoliti saldiranje pozicija u knjizi trgovanja te deviznih i robnih pozicija poduzeća sa sjedištem u trećim zemljama, pod uvjetom da su istodobno ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

takva su poduzeća ovlaštena za poslovanje u nekoj trećoj zemlji te, ili odgovaraju definiciji kreditnih institucija iz članka 4. stavka 1. Direktive 2006/48/EZ, ili su priznata investicijska društva iz treće zemlje;

(b)

takva poduzeća na pojedinačnoj osnovi udovoljavaju pravilima adekvatnosti kapitala koja su u skladu s onima propisanim ovom Direktivom; i

(c)

u predmetnim trećim zemljama nisu na snazi nikakve odredbe koje bi mogle značajno utjecati na prijenos sredstava unutar grupe.

3.   Nadležna tijela također mogu dozvoliti saldiranje previđeno stavkom 1. između institucija unutar grupe koje su ovlaštene u državi članici, i to pod uvjetom da:

(a)

unutar grupe postoji zadovoljavajuća raspodjela kapitala; i

(b)

regulatorni, zakonski ili ugovorni okvir unutar kojega institucije djeluju jamči uzajamnu financijsku potporu unutar grupe.

4.   Nadalje, nadležna tijela mogu dozvoliti saldiranje previđeno stavkom 1. između institucija unutar grupe koje ispunjavaju uvjete iz stavka 3. i bilo koje institucije koja pripada istoj grupi, a ovlaštena je u drugoj državi članici, pod uvjetom da je ta institucija dužna ispuniti kapitalne zahtjeve iz članaka 18., 20. i 28. na pojedinačnoj osnovi.

Članak 27.

1.   Prilikom izračunavanja vlastitih sredstava na konsolidiranoj osnovi primjenjuje se članak 65. Direktive 2006/48/EZ.

2.   Nadležna tijela koja su odgovorna za provođenje nadzora na konsolidiranoj osnovi mogu priznati valjanost posebnih definicija vlastitih sredstava koje se primjenjuju na institucije iz poglavlja IV. pri izračunavanju njihovih konsolidiranih vlastitih sredstava.

Odjeljak 4.

Praćenje i nadzor velikih izloženosti

Članak 28.

1.   Institucije su dužne pratiti i nadzirati velike izloženosti u skladu sa člancima od 106. do 118. Direktive 2006/48/EZ.

2.   Odstupajući od stavka 1., institucije koje izračunavaju stope obveznog kapitala za poslovanja iz knjige trgovanja u skladu s prilozima I. i II. te, gdje je prikladno, prema Prilogu V. ovoj Direktivi, dužne su velike izloženosti pratiti i nadzirati u skladu sa člancima od 106. do 118. Direktive 2006/48/EZ, uvažavajući izmjene koje su navedene u člancima od 29. do 32. ove Direktive.

3.   Komisija do 31. prosinca 2007. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o djelovanju ovog odjeljka, zajedno sa svim prikladnim prijedlozima.

Članak 29.

1.   Izloženosti prema pojedinačnim klijentima koje proizlaze iz knjige trgovanja izračunavaju se zbrajanjem sljedećih stavki:

(a)

viška – ako je pozitivan – dugih pozicija institucije nad njenim kratkim pozicijama u svim financijskim instrumentima koje je izdao dotični klijent, pri čemu se neto pozicija u svakom od različitih instrumenata izračunava u skladu s metodama navedenim u Prilogu I.;

(b)

neto izloženosti, u slučaju pokroviteljstva izdanja dužničkih ili vlasničkih vrijednosnih papira; i

(c)

izloženosti koje proizlaze iz transakcija, sporazuma i ugovora s dotičnim klijentom navedenih u Prilogu II., pri čemu se takve izloženosti izračunavaju na način propisan u tom Prilogu za izračunavanje vrijednosti izloženosti.

Za potrebe točke (b), neto izloženost se izračunava oduzimanjem onih pozicija na čije se preuzimanje institucija obvezala, a koje su upisane na treće osobe ili su izdane pod pokroviteljstvom trećih osoba na temelju formalnih sporazuma, umanjeno za čimbenike iz točke 41. Priloga I.

Za potrebe točke (b), nadležna tijela do daljnjega usklađenja od institucija zahtijevaju da uspostave sustave praćenja i nadzora svojih izloženosti riziku preuzimanja izdanja vrijednosnih papira u razdoblju između preuzimanja obveze i radnog dana 1, vodeći računa o prirodi rizika koji proizlaze iz poslovanja na navedenim tržištima.

Za potrebe točke (c), članci od 84. do 89. Direktive 2006/48/EZ izuzimaju se iz upute navedene u točki 6. Priloga II. ovoj Direktivi.

2.   Izloženosti prema grupama povezanih klijenata koje proizlaze iz stavki u knjizi trgovanja izračunavaju se zbrajanjem izloženosti prema pojedinačnim klijentima u grupi, izračunanih prema stavku 1.

Članak 30.

1.   Iznosi ukupnih izloženosti prema pojedinačnim klijentima i grupama povezanih klijenata izračunavaju se zbrajanjem izloženosti koje proizlaze iz knjige trgovanja i izloženosti iz knjige instrumenata kojima se aktivno ne trguje, uzimajući u obzir članke od 112. do 117. Direktive 2006/48/EZ.

Za potrebe izračunavanja izloženosti koja proizlazi iz knjige instrumenata kojima se aktivno ne trguje, institucije pretpostavljaju da je izloženost koja proizlazi iz sredstava koja se prema točki (d) drugog podstavka članka 13. stavka 2. oduzimaju od njihovih vlastitih sredstava jednaka nuli.

2.   O iznosima ukupnih izloženosti institucija prema pojedinačnim klijentima i grupama povezanih klijenata koje se izračunavaju prema stavku 4. izvještava se u skladu s člankom 110. Direktive 2006/48/EZ.

Osim u slučajevima transakcija povratne kupnje te davanja na posudbu ili posuđivanja vrijednosnih papira ili robe, izračun velikih izloženosti prema pojedinačnim klijentima i grupama povezanih klijenata ne uključuje priznavanje ublažavanja kreditnog rizika.

3.   Ukupni zbroj izloženosti prema pojedinačnom klijentu ili grupi povezanih klijenata iz stavka 1. podliježe ograničenjima u skladu sa člancima od 111. do 117. Direktive 2006/48/EZ.

4.   Odstupajući od stavka 3., nadležna tijela mogu dozvoliti da se na imovinu koja predstavlja potraživanja ili druge oblike izloženosti prema priznatim investicijskim društvima iz trećih zemalja i priznatim klirinškim kućama i burzama financijskih instrumenata primjenjuje postupak jednak onome koji je u skladu s člankom 113. stavku 3. točki (i), članku 115. stavku 2. i članku 116. Direktive 2006/48/EZ predviđen za izloženosti prema institucijama.

Članak 31.

Nadležna tijela mogu odobriti prekoračenja granica koje su propisane člancima od 111. do 117. Direktive 2006/48/EZ ako su zadovoljeni sljedeći uvjeti:

(a)

izloženost iz knjige instrumenata kojima se aktivno ne trguje prema pojedinačnom klijentu ili grupi klijenata o kojoj je riječ ne premašuje granice koje su propisane člancima od 111. do 117. Direktive 2006/48/EZ, pri čemu se spomenute granice izračunavaju s obzirom na vlastita sredstva kako je navedeno u toj Direktivi, tako da prekoračenje nastaje samo u stavkama iz knjige trgovanja;

(b)

institucija ispunjava dodatne zahtjeve u vezi sa stopom obveznog kapitala za prekoračenje nastalo u odnosu na granice propisane člankom 111. stavcima 1. i 2. Direktive 2006/48/EZ, pri čemu se dodatna stopa obveznog kapitala izračunava u skladu s Prilogom VI. toj Direktivi;

(c)

ako je od nastanka prekoračenja prošlo 10 ili manje dana, izloženost iz knjige trgovanja prema pojedinačnom klijentu ili grupi klijenata o kojoj je riječ ne smije prijeći iznos od 500 % vlastitih sredstava institucije;

(d)

sva prekoračenja koja potraju duže od 10 dana ne smiju u ukupnom zbroju prijeći iznos od 600 % vlastitih sredstava institucije; i

(e)

institucije su dužne nadležnim tijelima svaka tri mjeseca podnijeti izvješće o svim slučajevima prekoračenja granica propisanih člankom 111. stavcima 1. i 2. Direktive 2006/48/EZ do kojih je došlo u protekla tri mjeseca.

Vezano za točku (e) za svaki je slučaj prekoračenja granica potrebno izvijestiti o točnom iznosu prekoračenja te imenu klijenta na kojeg se prekoračenje odnosi.

Članak 32.

1.   Nadležna tijela uspostavljaju procedure kojima će institucije spriječiti u namjernom izbjegavanju dodatnih stopa obveznog kapitala kojima bi inače podlijegale zbog prekoračenja granica izloženosti propisanih člankom 111. stavcima 1. i 2. Direktive 2006/48/EZ nakon što su ta prekoračenja potrajala duže od 10 dana, i to putem privremenog prijenosa predmetnih izloženosti na drugo poduzeće unutar iste grupe ili izvan nje i/ili provođenjem prividnih transakcija zatvaranja izloženosti u razdoblju od 10 dana te otvaranja novih izloženosti.

Nadležna tijela su dužna o tim procedurama izvijestiti Vijeće i Komisiju.

Institucije održavaju sustave koji osiguravaju da nadležna tijela budu bez odgode obaviještena o svakom prijenosu čiji su učinci navedeni u prvom podstavku.

2.   Nadležna tijela mogu institucijama kojima je prema članku 13. stavku 2. omogućena primjena alternativnog načina određivanja vlastitih sredstava dozvoliti da isti način primjenjuju i za potrebe članka 30. stavka 2., članka 30. stavka 3. te članka 31., pod uvjetom da predmetne institucije ispunjavaju sve obveze propisane člancima od 110. do 117. Direktive 2006/48/EZ vezano za izloženosti koje ne proizlaze iz knjige trgovanja korištenjem vlastitih sredstava na način definiran u toj Direktivi.

Odjeljak 5.

Procjena vrijednosti pozicija za potrebe izvještavanja

Članak 33.

1.   Sve pozicije iz knjige trgovanja podliježu pravilima procjene vrijednosti temeljene na načelu opreznosti, koja su naznačena u Prilogu VII. dijelu B. U skladu sa spomenutim pravilima, institucije su dužne osigurati da vrijednosti koje se primjenjuju za svaku od njihovih pozicija iz knjige trgovanja na odgovarajući način odražavaju trenutne tržišne vrijednosti. Spomenute vrijednosti moraju sadržavati odgovarajući stupanj sigurnosti s obzirom na dinamičnu prirodu pozicija iz knjige trgovanja, na zahtjeve bonitetne valjanosti te na način djelovanja i svrhu stopa obveznog kapitala vezanih uz pozicije u knjizi trgovanja.

2.   Ponovna procjena vrijednosti pozicija iz knjige trgovanja vrši se barem jednom dnevno.

3.   U nedostatku lako dostupnih tržišnih cijena nadležna tijela mogu odustati od zahtjeva predviđenih stavcima 1. i 2. te od institucija zatražiti primjenu alternativnih metoda procjene vrijednosti, pod uvjetom da su te metode u dovoljnoj mjeri temeljene na načelu opreznosti te da su ih odobrila nadležna tijela.

Odjeljak 6.

Upravljanje rizicima i procjena kapitala

Članak 34.

Nadležna tijela zahtijevaju da svako investicijsko društvo osim ispunjavanja zahtjeva iz članka 13. Direktive 2006/48/EZ mora ispunjavati i zahtjeve propisane člancima 22. i 123. Direktive 2006/48/EZ, poštujući pritom odredbe o stupnju primjene iz članaka od 68. do 73. te Direktive.

Odjeljak 7.

Obveze izvještavanja

Članak 35.

1.   Države članice od investicijskih društava i kreditnih institucija zahtijevaju da nadležnim tijelima svojih matičnih država članica stave na raspolaganje sve podatke koji su potrebni za procjenu njihove sukladnosti s pravilima donesenima u skladu s ovom Direktivom. Države članice također osiguravaju da mehanizmi unutarnje kontrole i upravne i računovodstvene procedure institucija u svakom trenutku omogućavaju provjeru njihove sukladnosti s takvim pravilima.

2.   Investicijska društva podnose izvješća nadležnim tijelima, na način koji ta nadležna tijela propišu, najmanje jednom mjesečno u slučaju društava na koja se odnosi članak 9., najmanje jednom u tri mjeseca u slučaju društava na koja se odnosi članak 5. stavak 1. te najmanje jednom u šest mjeseci u slučaju društava na koja se odnosi članak 5. stavak 3.

3.   Neovisno o odredbama stavka 2., investicijska društva na koja se odnosi članak 5. stavak 1. i članak 9. podnose izvještaje na konsolidiranoj ili subkonsolidiranoj osnovi samo jednom svakih šest mjeseci.

4.   Kreditne institucije dužne su podnositi izvještaje na način koji propisuju nadležna tijela, onoliko često koliko je propisano Direktivom 2006/48/EZ.

5.   Nadležna tijela obvezuju institucije da ih bez odgode izvijeste o svim slučajevima neispunjavanja ugovornih obveza drugih ugovornih stranaka u ugovorima o povratnoj kupnji i obratnim ugovorima o povratnoj kupnji te ugovorima o davanju na posudbu ili posuđivanju vrijednosnih papira ili robe.

POGLAVLJE VI.

Odjeljak 1.

Nadležna tijela

Članak 36.

1.   Države članice imenuju tijela nadležna za izvršavanje dužnosti predviđenih ovom Direktivom. O tome su dužne izvijestiti Komisiju, navodeći sve raspodjele dužnosti.

2.   Nadležne vlasti su državna tijela ili tijela koja su službeno priznata u nacionalnom zakonodavstvu ili od strane državnih tijela kao dio nadzornog sustava koji je na snazi u toj državi članici.

3.   Nadležnim tijelima se povjeravaju sve ovlasti koje su nužne za izvršavanje njihovih zadaća, a posebno zadaće nadgledanja sastava knjige trgovanja.

Odjeljak 2.

Nadzor

Članak 37.

1.   Poglavlje 4. glave V. Direktive 2006/48/EZ primjenjuje se mutatis mutandis na nadzor investicijskih društava u skladu sa sljedećim:

(a)

upućivanja na članak 6. Direktive 2006/48/EZ tumače se kao upućivanja na članak 5. Direktive 2004/39/EZ;

(b)

upućivanja na članke 22. i 123. Direktive 2006/48/EZ tumače se kao upućivanja na članak 34. ove Direktive; i

(c)

upućivanja na članke od 44. do 52. Direktive 2006/48/EZ tumače se kao upućivanja na članke 54. i 58. Direktive 2004/39/EZ.

Ako matično financijsko holding društvo unutar EU-a kao društvo kćer ima i kreditnu instituciju i investicijsko društvo, poglavlje 4. glave V. Direktive 2006/48/EZ primjenjuje se na nadzor institucija tako da se upute na kreditne institucije tumače kao upute na institucije.

2.   Članak 129. stavak 2. Direktive 2006/48/EZ također se primjenjuje na priznavanje unutarnjih modela institucija u skladu s Prilogom V. ovoj Direktivi u slučajevima kad zahtjev podnosi matična kreditna institucija unutar EU-a sa svojim društvima kćerima, ili matično investicijsko društvo unutar EU-a sa svojim društvima kćerima ili kad to zajednički čine društva kćeri matičnog financijskog holding društva unutar EU-a.

Razdoblje predviđeno za priznavanje iz prvog podstavka iznosi šest mjeseci.

Članak 38.

1.   Nadležna tijela pojedinih država članica dužna su blisko surađivati pri izvršavanju dužnosti predviđenih ovom Direktivom, posebno u slučajevima kad se investicijske usluge pružaju na temelju slobode pružanja usluga ili kroz osnivanje podružnica.

Nadležna tijela su na zahtjev dužna jedna drugima ustupiti sve podatke koji bi mogli olakšati nadzor adekvatnosti kapitala institucija te posebno provjeru njihove sukladnosti s pravilima koja su propisana ovom Direktivom.

2.   Svaka razmjena podataka između nadležnih tijela koja je predviđena ovom Direktivom podliježe sljedećim obvezama zaštite poslovnih tajni:

(a)

za investicijska društva, onih koje su propisane člancima 54. i 58. Direktive 2004/39/EZ; i

(b)

za kreditne institucije, onih koje su propisane člancima od 44. do 52. Direktive 2006/48/EZ.

POGLAVLJE VII.

Objavljivanje

Članak 39.

Zahtjevi propisani glavom V. poglavljem 5. Direktive 2006/48/EZ primjenjuju se na investicijska društva.

POGLAVLJE VIII.

Odjeljak 1.

Članak 40.

Za potrebe izračunavanja minimalnih stopa obveznog kapitala za rizik druge ugovorne stranke u skladu s ovom Direktivom te izračunavanja minimalnih stopa obveznog kapitala za kreditni rizik u skladu s Direktivom 2006/48/EZ, ne dovodeći u pitanje odredbe dijela 2. točke 6. Priloga III. spomenutoj Direktivi, izloženosti prema priznatim investicijskim društvima iz trećih zemalja te izloženosti prema priznatim klirinškim kućama i burzama tretiraju se kao izloženosti prema institucijama.

Odjeljak 2.

Provedbene ovlasti

Članak 41.

1.   Komisija odlučuje o svim tehničkim prilagodbama na sljedećim područjima u skladu s postupkom iz članka 42. stavka 2.:

(a)

pojašnjenja definicija iz članka 3. kako bi se osigurala jedinstvena primjena ove Direktive;

(b)

pojašnjenja definicija iz članka 3. kako bi se uzela u obzir događanja na financijskim tržištima;

(c)

prilagodbe iznosa početnog kapitala propisanih člancima od 5. do 9. te iznosa iz članka 18. stavka 2. kako bi se uzela u obzir događanja na gospodarskom i monetarnom polju;

(d)

prilagodbe kategorija investicijskih društava iz članka 20. stavaka 2. i 3. kako bi se uzela u obzir događanja na financijskim tržištima;

(e)

pojašnjenja zahtjeva propisanih člankom 21. kako bi se osigurala jedinstvena primjena ove Direktive;

(f)

usklađivanje terminologije i postojećih definicija s naknadnim pravnim aktima o institucijama i povezanim područjima;

(g)

prilagodbe tehničkih odredbi u prilozima od I. do VII. zbog događanja na financijskim tržištima, mjerenja rizika, računovodstvenih standarda ili zahtjeva koji uzimaju u obzir zakonodavstvo Zajednice ili se tiču konvergencije nadzornih praksi; ili

(h)

tehničke prilagodbe s ciljem uzimanja u obzir rezultata revizije iz članka 65. stavka 3. Direktive 2004/39/EZ.

2.   Nijedna donesena provedbena mjera ne može promijeniti bitne odredbe ove Direktive.

Članak 42.

1.   Komisiji pomaže Europski bankarski odbor koji je utemeljen Odlukom Komisije 2004/10/EZ (12) od 5. studenoga 2003. (dalje u tekstu „Odbor”).

2.   Pri pozivanju na ovaj stavak vrijedi postupak koji je propisan člankom 5. Odluke 1999/468/EZ, uz uzimanje u obzir odredbi članka 7. stavka 3. i članka 8. te Odluke.

Razdoblje predviđeno člankom 5. stavkom 6. Odluke 1999/468/EZ iznosi tri mjeseca.

3.   Ne dovodeći u pitanje provedbene mjere koje su već donesene, po isteku razdoblja od dvije godine nakon donošenja ove Direktive, i to najkasnije do 1. travnja 2008., obustavlja se primjena odredbi ove Direktive kojima je propisano donošenje tehničkih pravila, izmjena te drugih odluka u skladu sa stavkom 2. Na prijedlog Komisije te u skladu s postupkom koji je previđen člankom 251. Ugovora, Europski parlament i Vijeće mogu obnoviti te odredbe, te su ih u tu svrhu dužni revidirati prije isteka spomenutog razdoblja ili do datuma koji je naveden u ovom stavku, ovisno o tome što je ranije.

4.   Komisija donosi svoj poslovnik.

Odjeljak 3.

Prijelazne odredbe

Članak 43.

Članak 152. stavci od 1. do 7. Direktive 2006/48/EZ primjenjuju se, u skladu sa člankom 2. i poglavljem V. odjeljcima 2. i 3. ove Direktive, na investicijska društva koja izračunavaju iznose rizikom ponderirane izloženosti za potrebe Priloga II. ovoj Direktivi, a u skladu s člancima od 84. do 89. Direktive 2006/48/EZ, ili koja za izračunavanje stopa obveznog kapitala za operativni rizik koriste napredni pristup mjerenja u skladu s člankom 105. te Direktive.

Članak 44.

Do 31. prosinca 2012., za investicijska društva čiji relevantni indikator za poslovno područje trgovine i prodaje čini najmanje 50 % ukupnog zbroja relevantnih indikatora za sva područja njihovog poslovanja, izračunanih u skladu s člankom 20. ove Direktive i točkama od 1. do 4. dijela 2. Priloga X. Direktivi 2006/48/EZ, države članice mogu primjenjivati postotak od 15 % za poslovno područje „trgovina i prodaja”.

Članak 45.

1.   Nadležna tijela investicijskim društvima mogu dozvoliti da prekorače ograničenja vezana za velike izloženosti koja su propisana člankom 111. Direktive 2006/48/EZ. Investicijska društva ne moraju uključiti takva prekoračenja u izračun stope obveznog kapitala za izloženosti iznad propisanih granica, kako je predviđeno člankom 75. stavkom (b) te Direktive. Ovo diskrecijsko pravo vrijedi do 31. prosinca 2010. ili do dana stupanja na snagu bilo kakvih izmjena u skladu s člankom 119. Direktive 2006/48/EZ koje se tiču načina postupanja s velikim izloženostima, ovisno o tome koji je datum raniji. Za korištenje spomenutog diskrecijskog prava moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

investicijsko društvo pruža investicijske usluge ili obavlja investicijske djelatnosti koje su povezane s financijskim instrumentima navedenim u točkama 5., 6., 7., 9. i 10. odjeljka C Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ;

(b)

investicijsko društvo ne pruža takve investicijske usluge ili ne obavlja takve investicijske djelatnosti za privatne male investitore ili u njihovo ime;

(c)

prekoračenja ograničenja iz uvodnog dijela ovog stavka nastaju u vezi s izloženostima koje proizlaze iz ugovora koji predstavljaju financijske instrumente u skladu s točkom (a) i odnose se na robu ili osnovne instrumente u smislu točke 10. odjeljka C Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ (MiFID) te se izračunavaju u skladu s prilozima III. i IV. Direktivi 2006/48/EZ, ili u vezi s izloženostima koje proizlaze iz ugovora o isporuci robe ili emisijskih prava; i

(d)

investicijsko društvo ima dokumentiranu strategiju upravljanja rizicima te posebno nadzora i ograničavanja rizika koji proizlaze iz koncentracije izloženosti. Investicijsko društvo je dužno bez odgode izvijestiti nadležna tijela o toj strategiji i o svim njezinim značajnim promjenama. Investicijsko društvo mora poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osiguralo stalno praćenje kreditne sposobnosti zajmoprimaca u skladu s njihovim utjecajem na rizik koncentracije. Takve mjere investicijskom društvu omogućavaju da odgovarajuće i pravodobno reagira na svako pogoršanje te kreditne sposobnosti.

2.   Ako investicijsko društvo prekorači interne granice utvrđene u skladu sa strategijom iz točke (d) stavka 1. dužno je bez odgode izvijestiti nadležna tijela o visini i prirodi prekoračenja te o drugoj ugovornoj strani na koju se ono odnosi.

Članak 46.

Odstupajući od članka 20. stavka 1., nadležna tijela mogu do 31. prosinca 2011. u pojedinačnim slučajevima odustati od primjene stopa obveznog kapitala koje proizlaze iz točke (d) članka 75. Direktive 2006/48/EZ za investicijska društva za koja ne vrijedi članak 20. stavci 2. i 3., a čije ukupne pozicije iz knjige trgovanja nikad ne prelaze 50 000 000 EUR i čiji broj aktivnih zaposlenika tijekom financijske godine nije veći od 100.

Umjesto toga, stopa obveznog kapitala za ta investicijska društva mora biti jednaka barem najnižoj od sljedećih vrijednosti:

(a)

stopi obveznog kapitala koja proizlazi iz točke (d) članka 75. Direktive 2006/48/EZ; i

(b)

12/88 veće od sljedećih vrijednosti:

i.

zbroja stopa obveznog kapitala po točkama od (a) do (c) članka 75. Direktive 2006/48/EZ; i

ii.

iznosa propisanog člankom 21. ove Direktive, neovisno o članku 20. stavku 5.

U slučaju primjene točke (b) primjenjuje se postupno povećanje najmanje na godišnjoj osnovi.

Primjenom ovog odstupanja ne smanjuje se ukupna stopa obveznog kapitala za investicijsko društvo u odnosu na zahtjeve od 31. prosinca 2006., osim ako je takvo smanjenje u smislu bonitetnog nadzora opravdano smanjenjem u opsegu poslovanja investicijskog društva.

Članak 47.

Do 31. prosinca 2009. ili do nekog ranijeg datuma koji nadležna tijela utvrđuju za svaki slučaj pojedinačno, institucije koje su u skladu s točkom 1. Priloga V. prije 1. siječnja 2007. dobile posebno priznanje modela rizika, za potrebe tog postojećeg priznanja mogu tumačiti točke 4. i 8. Priloga V. Direktivi 93/6/EEZ onako kako su te točke glasile prije 1. siječnja 2007.

Članak 48.

1.   Odredbe o stopama obveznog kapitala sadržane u ovoj Direktivi i Direktivi 2006/48/EZ ne primjenjuju se na investicijska društva čije se primarno poslovanje sastoji isključivo od pružanja investicijskih usluga ili obavljanja djelatnosti vezanih za financijske instrumente koji su navedeni u točkama 5., 6., 7., 9. i 10. odjeljka C Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ te za koje 31. prosinca 2006. nije vrijedila Direktiva 93/22/EEZ (13). Ova iznimka vrijedi do 31. prosinca 2010. ili do dana stupanja na snagu bilo kakvih izmjena u skladu sa stavcima 2. i 3., ovisno o tome koji je datum raniji.

2.   U okviru revizije koja je propisana člankom 65. stavkom 3. Direktive 2004/39/EZ Komisija na temelju javnog savjetovanja te u svjetlu razgovora vođenih sa nadležnim tijelima izvještava Parlament i Vijeće o:

(a)

odgovarajućem uređenju sustava bonitetnog nadzora investicijskih društava čije se primarno poslovanje sastoji isključivo od pružanja investicijskih usluga ili obavljanja djelatnosti vezanih uz derivatne financijske instrumente koji se odnose na robu ili derivatne ugovore koji su navedeni u točkama 5., 6., 7., 9. i 10. odjeljka C Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ; i

(b)

poželjnosti izmjene Direktive 2004/39/EZ s ciljem stvaranja nove kategorije investicijskih društava čije se primarno poslovanje sastoji isključivo od pružanja investicijskih usluga ili obavljanja djelatnosti vezanih za financijske instrumente koji su navedeni u točkama 5., 6., 7., 9. i 10. odjeljka C Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ, a odnose se na opskrbu energijom (uključujući električnu energiju, ugljen, plin i naftu).

3.   Na temelju izvještaja predviđenog stavkom 2. Komisija može podnijeti prijedloge izmjena ove Direktive i Direktive 2006/48/EZ.

Odjeljak 4.

Završne odredbe

Članak 49.

1.   Države članice do 31. prosinca 2006. donose i objavljuju zakone i druge propise koji potrebne za usklađivanje s člancima 2., 3., 11., 13., 17., 18., 19., 20., 22., 23., 24., 25., 29., 30., 33., 34., 35., 37., 39., 40., 41., 43., 44., 50. i prilozima I., II., III., V. i VII. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba i korelacijsku tablicu između tih odredaba i ove Direktive.

One primjenjuju te odredbe od 1. siječnja 2007.

Kad države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Također sadržavaju i izjavu da se sva upućivanja u postojećim zakonima i drugim propisima na direktive koje su ovom Direktivom stavljene izvan snage smatraju upućivanjima na ovu Direktivu.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 50.

1.   Članak 152. stavci od 8. do 14. Direktive 2006/48/EZ primjenjuju se mutatis mutandis za potrebe ove Direktive u skladu sa sljedećim odredbama koje se primjenjuju kad se koristi diskreciono pravo iz članka 152. stavka 8. Direktive 2006/48/EZ:

(a)

upućivanja u točki 7. Priloga II ovoj Direktivi na Direktivu 2006/48/EZ smatraju se upućivanjima na Direktivu 2000/12/EZ kako je glasila prije 1. siječnja 2007.;

(b)

točka 4. Priloga II. ovoj Direktivi primjenjuje se onako kako je glasila prije 1. siječnja 2007.

2.   Članak 157. stavak 3. Direktive 2006/48/EZ primjenjuje se mutatis mutandis za potrebe članaka 18. i 20. ove Direktive.

Članak 51.

Komisija do 1. siječnja 2011. preispituje i izvješćuje o primjeni ove Direktive te svoje izvješće podnosi Parlamentu i Vijeću zajedno sa svim prikladnim prijedlozima za izmjene.

Članak 52.

Direktiva 93/6/EEZ, kako je izmijenjena Direktivama navedenima u dijelu A Priloga VII., stavlja se izvan snage ne dovodeći u pitanje obveze država članica u vezi s vremenskim rokovima za prenošenje u nacionalno pravo Direktiva navedenih u dijelu B Priloga VIII.

Upućivanja na Direktive stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu IX.

Članak 53.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 54.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 14. lipnja 2006.

Za Europski parlament

Predsjednik

J. BORELL FONTELLES

Za Vijeće

Predsjednik

H. WINKLER


(1)  SL C 234, 22.9.2005., str. 8.

(2)  SL C 52, 2.3.2005., str. 37.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 28. rujna 2005. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 7. lipnja 2006.

(4)  SL L 141, 11.6.1993., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2005/1/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 79, 24.3.2005., str. 9.).

(5)  SL L 145, 30.4.2004., str. 1.

(6)  SL L 177, 30.6.2006., str. 1.

(7)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(8)  SL C 284 E, 21.11.2002., str. 115.

(9)  SL L 35, 11.2.2003., str. 1. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 2005/1/EZ.

(10)  SL L 9, 15.1.2003., str. 3.

(11)  SL L 222, 14.8.1978., str. 11. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2003/51/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 178, 17.7.2003., str. 16.).

(12)  SL L 3, 7.1.2004., str. 36.

(13)  Direktiva Vijeća 93/22/EEZ od 10. svibnja 1993. o investicijskim uslugama u području vrijednosnih papira (SL L 141, 11.6.1993., str. 27.). Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2002/87/EZ.


PRILOG I.

IZRAČUN STOPA OBVEZNOG KAPITALA ZA POZICIJSKI RIZIK

OPĆE ODREDBE

Netiranje

1.   Višak dugih (kratkih) pozicija institucije nad njezinim kratkim (dugim) pozicijama u istim vlasničkim, dužničkim i konvertibilnim vrijednosnim papirima i identičnim financijskim terminskim ugovorima, opcijama, varantima i pokrivenim varantima smatra se njezinom neto pozicijom u svakome od tih različitih instrumenata. Prilikom izračunavanja neto pozicije nadležna tijela dozvoljavaju da se pozicije u derivatnim financijskim instrumentima u skladu s točkama od 4. do 7. tretiraju kao pozicije u osnovnim (ili hipotetičkim) vrijednosnim papirima na koje se odnose. Iznos vlastitih dužničkih instrumenata koje drži pojedina institucija zanemaruje se prilikom izračunavanja posebnog pozicijskog rizika iz točke 14.

2.   Nije dozvoljeno netiranje između konvertibilnih vrijednosnih papira i pozicija u osnovnim vrijednosnim papirima na koje se odnose, osim u slučajevima kad nadležna tijela prihvate pristup prema kojem se uzima u obzir vjerojatnost konverzije pojedinog konvertibilnog vrijednosnog papira ili je zadovoljena stopa obveznog kapitala za pokriće bilo kakvih gubitaka koji bi mogli nastati zbog konverzije.

3.   Sve neto pozicije, bez obzira na njihov predznak, moraju svakodnevno prije zbrajanja biti konvertirane u izvještajnu valutu institucije po važećem promptnom tečaju.

Posebni instrumenti

4.   Kamatni terminski ugovori, ugovori s terminskim tečajem (UTT) ili terminske obveze kupnje ili prodaje dužničkih instrumenata tretiraju se kao kombinacija dugih i kratkih pozicija. Tako se duge pozicije kamatnih terminskih ugovora tretiraju kao kombinacija posuđenog sredstva koje dospijeva na dan ispunjenja terminskog ugovora i vlastitog sredstva čije je dospijeće jednako dospijeću instrumenta ili hipotetičke pozicije na koju se predmetni terminski ugovor odnosi. Na sličan se način prodani ugovor s terminskim tečajem tretira kao duga pozicija čije je dospijeće jednako datumu namire plus ugovorno razdoblje, te kao kratka pozicija čije je dospijeće jednako datumu namire. Posuđena sredstva se jednako kao i vlastita uvrštavaju u prvu kategoriju predviđenu u tablici 1. pod točkom 14. u svrhu izračunavanja obveznog kapitala za osiguranje posebnih rizika vezanih uz kamatne terminske ugovore i ugovore s terminskim tečajem. Terminske obveze kupnje dužničkih instrumenata tretiraju se kao kombinacija posuđenog sredstva koje dospijeva na dan ispunjenja ugovora i duge (promptne) pozicije u samom dužničkom instrumentu. Posuđena se sredstva uvrštavaju u prvu kategoriju predviđenu u tablici 1. pod točkom 14. za potrebe posebnih rizika, dok se dužnički instrument uvrštava u za njega odgovarajući stupac u istoj tablici.

Nadležna tijela mogu dozvoliti da stopa obveznog kapitala za terminske ugovore kojima se trguje na burzi bude jednaka pokriću koje ta burza zahtijeva, ako su u potpunosti uvjerena da takvo pokriće u dovoljnoj mjeri odgovara riziku vezanom uz terminski ugovor te da je u najmanju ruku jednako stopi obveznog kapitala za terminski ugovor koja bi bila izračunata prema metodi predviđenoj ovim Prilogom ili primjenom metode internih modela opisane u Prilogu V. Nadležna tijela također mogu dozvoliti da stopa obveznog kapitala za ugovore s OTC derivatnim financijskim instrumentima u smislu ove točke, čiji obračun radi klirinška kuća priznata od strane tih nadležnih vlasti, bude jednaka pokriću koje zahtijeva klirinška kuća, ako su u potpunosti uvjerena da takvo pokriće u dovoljnoj mjeri odgovara riziku vezanom za ugovor s derivatnim financijskim instrumentima te da je u najmanju ruku jednako stopi obveznog kapitala za predmetni ugovor, koja bi bila izračunana prema metodi predviđenoj ovim Prilogom ili primjenom metode internih modela opisane u Prilogu V.

Za potrebe ove točke „duga pozicija” znači pozicija u kojoj je institucija odredila kamatu koju će primiti u nekom trenutku u budućnosti, dok „kratka pozicija” znači pozicija u kojoj je institucija odredila kamatu koju će platiti u nekom trenutku u budućnosti.

5.   Opcije na kamatne stope, dužnički financijski instrumenti, vlasnički financijski instrumenti, vlasnički indeksi, financijski terminski ugovori, swapovi i strane valute tretiraju se kao pozicije čija je vrijednost jednaka vrijednosti osnovnog instrumenta na koji se opcija odnosi pomnoženoj njegovim delta koeficijentom za potrebe ovog Priloga. Spomenute se pozicije mogu netirati sa svim pozicijama suprotnog predznaka u identičnim osnovnim ili derivatnim financijskim instrumentima na koje se opcije odnose. Delta koeficijent koji se koristi mora biti delta koeficijent burze o kojoj je riječ, delta koeficijent izračunan od strane nadležnih tijela ili, u slučajevima kad taj koeficijent nije dostupan te kod OTC opcija, delta koeficijent izračunan od strane same institucije, uz ocjenu nadležnih tijela da je institucija koristila primjeren model.

Međutim, nadležna tijela također mogu odlučiti da institucije svoje delta koeficijente moraju izračunavati prema metodologiji koju propisuju sama nadležna tijela.

Osim delta rizika nužno se osigurati i od drugih rizika povezanih s opcijama. Nadležna tijela mogu dozvoliti da stopa obveznog kapitala za izdane opcije kojima se trguje na burzi bude jednaka pokriću koje ta burza zahtijeva, ako su u potpunosti uvjerena da takvo pokriće u dovoljnoj mjeri odgovara riziku vezanom uz te opcije te da je u najmanju ruku jednako stopi obveznog kapitala za opcije, koja bi bila izračunata prema metodi predviđenoj ostatkom ovog Priloga ili primjenom metode internih modela, opisane u Prilogu V. Nadležna tijela također mogu dozvoliti da stopa obveznog kapitala za OTC opcije čiji obračun vrši klirinška kuća priznata od strane tih nadležnih vlasti bude jednaka pokriću koje zahtijeva klirinška kuća, ako su u potpunosti uvjerena da takvo pokriće u dovoljnoj mjeri odgovara riziku vezanom uz te opcije te da je u najmanju ruku jednako stopi obveznog kapitala za OTC opcije, koja bi bila izračunata prema metodi predviđenoj ostatkom ovog Priloga ili primjenom metode internih modela opisane u Prilogu V. Osim toga mogu dozvoliti da stopa obveznog kapitala za kupljene opcije kojima se trguje na burzi ili OTC opcije bude jednaka stopi obveznog kapitala za osnovni financijski instrument na koji se opcije odnose, pod uvjetom da tako izračunato pokriće ne prelazi tržišnu vrijednost opcije. Stopa obveznog kapitala za izdane OTC opcije određuje se s obzirom na osnovni financijski instrument na koji se opcije odnose.

6.   Varanti koji se odnose na dužničke i vlasničke financijske instrumente tretiraju se na isti način kao i opcije iz točke 5.

7.   Swapovi se za potrebe kamatnih rizika tretiraju na istoj osnovi kao i bilančni instrumenti. Tako se swapovi na kamatnu stopu po kojima institucija prima kamate po promjenjivoj stopi, a plaća kamate po fiksnoj stopi, tretiraju kao istovrijedni s dugom pozicijom u instrumentu s promjenjivom kamatnom stopom čije je dospijeće jednako razdoblju do idućeg određivanja kamatne stope te s kratkom pozicijom u instrumentu s fiksnom kamatnom stopom čije je dospijeće jednako dospijeću samog swapa.

A.   TRETMAN PRODAVATELJA OSIGURANJA RIZIKA

8.   Ako nije propisano drukčije, prilikom izračunavanja stope obveznog kapitala za tržišni rizik ugovorne stranke koja preuzima kreditni rizik („prodavatelj osiguranja rizika”) koristi se nominalni iznos ugovora o kreditnom derivatu. U svrhu izračunavanja troška posebnog rizika se, osim u slučaju swapova ukupnog povrata, koristi dospijeće ugovora o kreditnom derivatu umjesto dospijeća obveze. Pozicije se određuju na sljedeći način:

i.

Swap ukupnog povrata s obzirom na opći tržišni rizik stvara dugu poziciju u referentnoj obvezi i kratku poziciju u državnoj obveznici čije je dospijeće jednako razdoblju do idućeg određivanja kamatne stope te kojoj je u skladu s Prilogom VI. Direktivi 2006/48/EZ dodijeljen ponder rizika od 0 %. Osim toga za posebni rizik stvara dugu poziciju u referentnoj obvezi.

ii.

Swap neispunjavanja kreditnih obveza ne stvara pozicije za opći tržišni rizik. S obzirom na posebni rizik institucija mora evidentirati sintetičku dugu poziciju u obvezi referentnog subjekta, osim ako je derivatnom financijskom instrumentu dodijeljen vanjski rejting te on ispunjava uvjete kvalificiranog duga. U tom se slučaju evidentira duga pozicija u derivatnom financijskom instrumentu. Ako u okviru tog proizvoda za plaćanje dospijevaju premije ili kamate, takve je novčane tokove potrebno prikazati kao hipotetičke pozicije u državnim obveznicama.

iii.

Kreditni zapis za jednostruku izloženost s obzirom na opći tržišni rizik stvara dugu poziciju u samom kreditnom zapisu kao kamatnom proizvodu. S obzirom na posebni rizik evidentira se sintetička duga pozicija u obvezi referentnog subjekta. Dodatna se duga pozicija evidentira u odnosu na izdavatelja zapisa. Ako je kreditnom zapisu dodijeljen vanjski rejting te on ispunjava uvjete kvalificiranog duga, potrebno je evidentirati samo jednu dugu poziciju vezanu za posebni rizik zapisa.

iv.

Osim duge pozicije vezane uz posebni rizik izdavatelja zapisa, kreditni zapis za višestruku izloženost, koji pruža razmjerno osiguranje, stvara obvezu u svakom referentnom subjektu, pri čemu se nominalni iznos ugovora raspoređuje po pozicijama u skladu s udjelom svake izloženosti prema pojedinom referentnom subjektu u ukupnom nominalnom iznosu. Kad je moguće izabrati više od jedne obveze referentnog subjekta, posebni se rizik određuje na temelju obveze s najvećim ponderom rizika.

Ako je kreditnom zapisu za višestruku izloženost dodijeljen vanjski rejting te on ispunjava uvjete kvalificiranog duga, potrebno je evidentirati samo jednu dugu poziciju vezanu uz posebni rizik zapisa.

v.

Kreditni derivat na temelju prvog neplaćanja stvara poziciju u visini nominalnog iznosa u obvezi svakog referentnog subjekta. Ako je opseg najvećeg plaćanja po kreditnom događaju manji od stope obveznog kapitala izračunate prema metodi iz prve rečenice ove točke, iznos tog najvećeg plaćanja može se upotrijebiti kao stopa obveznog kapitala za posebni rizik.

Kreditni derivat na temelju drugog neplaćanja stvara poziciju u visini nominalnog iznosa u obvezi svakog referentnog subjekta osim jednog (onoga s najnižom stopom obveznog kapitala za posebni rizik). Ako je opseg najvećeg plaćanja po kreditnom događaju manji od stope obveznog kapitala izračunate prema metodi iz prve rečenice ove točke, taj se iznos može upotrijebiti kao stopa obveznog kapitala za posebni rizik.

Ako je kreditnom derivatu na temelju prvog ili drugog neplaćanja dodijeljen vanjski rejting te on ispunjava uvjete kvalificiranog duga, prodavatelj osiguranja rizika mora izračunati samo jednu stopu obveznog kapitala za posebni rizik, koja odražava rejting tog derivatnog financijskog instrumenta.

B.   TRETMAN KUPCA OSIGURANJA RIZIKA

Za stranu koja prenosi kreditni rizik („kupac osiguranja rizika”) pozicije se određuju kao zrcalna slika pozicija prodavatelja osiguranja rizika, uz iznimku kreditnog zapisa (koji ne stvara kratke pozicije u obvezi izdavatelja). Ako u danom trenutku postoji opcija opoziva u kombinaciji sa stupnjevanjem, takav se trenutak smatra dospijećem osiguranja. U slučaju kreditnih derivata na temelju n-toga neplaćanja, kupcima osiguranja rizika je dozvoljeno saldiranje posebnog rizika za n-1 osnovnih sredstava (n-1 sredstava s najnižom stopom obveznog kapitala za posebni rizik).

9.   Institucije koje svoje pozicije vrednuju po trenutačnoj tržišnoj vrijednosti i upravljaju kamatnim rizicima derivatnih financijskih instrumenata iz točaka od 4. do 7. na temelju diskontiranog novčanog toka, za izračun pozicija navedenih u spomenutim točkama mogu koristiti modele osjetljivosti te ih mogu primijeniti za svaku obveznicu koja se umjesto preko jednokratne otplate glavnice istekom roka dospijeća amortizira tijekom preostalog roka dospijeća. Nadležna tijela moraju odobriti sam model kao i njegovo korištenje od strane institucija. Ti bi modeli trebali stvarati pozicije koje su jednako osjetljive na promjene kamatnih stopa kao i novčani tokovi na koje se odnose. Procjena te osjetljivosti mora se provoditi s obzirom na neovisna kretanja oglednih kamatnih stopa uzduž krivulje prinosa, pri čemu se u svakom od segmenata dospijeća prikazanih u tablici 2. točke 20. mora nalaziti barem jedna točka osjetljivosti. Pozicije se uključuju u izračun stopa obveznog kapitala u skladu s odredbama točaka od 17. do 32.

10.   Institucije koje ne koriste modele iz točke 9. mogu, uz prethodno odobrenje nadležnih tijela, u potpunosti saldirati sve pozicije u derivatnim financijskim instrumentima iz točaka od 4. do 7. koje ispunjavaju najmanje sljedeće uvjete:

(a)

pozicije su iste vrijednosti te glase na istu valutu;

(b)

nema značajnih odstupanja u referentnim stopama (za pozicije s promjenljivom kamatnom stopom) ili kuponskim stopama (za pozicije s fiksnom kamatnom stopom);

(c)

sljedeći datumi određivanja kamate (za pozicije s promjenljivom kamatnom stopom) ili preostali rokovi do dospijeća za pozicije s fiksnom kamatnom stopom odgovaraju sljedećim ograničenjima:

i.

za rokove kraće od mjesec dana: isti dan;

ii.

za rokove između mjesec i godinu dana; sedam dana;

iii.

za rokove duže od godinu dana: 30 dana.

11.   Prenositelj vrijednosnih papira ili zajamčenih prava koja su vezana uz pravo držanja tih vrijednosnih papira u okviru ugovora o povratnoj kupnji ili davatelj vrijednosnih papira na posudbu u sklopu posla davanja na posudbu vrijednosnih papira uključuju te vrijednosne papire u izračun stopa obveznog kapitala u skladu s ovim Prilogom pod uvjetom da takvi vrijednosni papiri zadovoljavaju kriterije propisane člankom 11.

Posebni i opći rizici

12.   Pozicijski rizik za dužnički ili vlasnički financijski instrument kojim se trguje (odnosno dužnički ili vlasnički derivatni financijski instrument) se u svrhu izračuna stope obveznog kapitala dijeli na dva sastavna dijela. Prvi je posebni rizik koji se odnosi na rizik promjene cijene pojedinog financijskog instrumenta zbog čimbenika vezanih uz njegova izdavatelja ili, u slučaju derivatnog financijskog instrumenta, izdavatelja osnovnog financijskog instrumenta na koji se derivat odnosi. Drugi se dio odnosi na opći rizik, odnosno rizik promjene cijene pojedinog financijskog instrumenta zbog (u slučaju dužničkih ili derivatnih dužničkih instrumenata kojima se trguje) promjene u razini kamatnih stopa ili (u slučaju vlasničkih ili derivatnih vlasničkih instrumenata) kretanja cijena vlasničkih financijskih instrumenata na tržištu koja nisu povezana s posebnim značajkama pojedinačnih financijskih instrumenata.

DUŽNIČKI FINANCIJSKI INSTRUMENTI

13.   Sve neto pozicije se klasificiraju prema valuti na koju glase te se stope obveznog kapitala za opći i posebni rizik izračunavaju u svakoj valuti zasebno.

Posebni rizik

14.   Institucija raspoređuje svoje neto pozicije u knjizi trgovanja, izračunane u skladu s točkom 1., u odgovarajuće kategorije u tablici 1. s obzirom na njihovog izdavatelja/dužnika, na vanjsku ili unutarnju procjenu njihovog boniteta i preostali rok dospijeća te ih zatim množi s ponderima koji su navedeni u toj tablici. Ponderirane pozicije (bez obzira na to da li su duge ili kratke) zbrajaju se kako bi se izračunala stopa obveznog kapitala za posebni rizik.

Tablica 1.

Kategorije

Stopa obveznog kapitala za posebni rizik

Dužnički vrijednosni papiri koje izdaju ili za njih jamče tijela središnje državne vlasti ili koji su izdani od strane središnjih banaka, međunarodnih organizacija, multilateralnih razvojnih banaka ili regionalnih i lokalnih vlasti pojedinih država članica, a koji bi ispunjavali uvjete za svrstavanje u bonitetnu kategoriju 1 ili bi im prema pravilima za ponderiranje izloženosti iz članaka od 78. do 83. Direktive 2006/48/EZ bio dodijeljen ponder rizika od 0 %.

0 %

Dužnički vrijednosni papiri koje izdaju ili za njih jamče tijela središnje državne vlasti ili koji su izdani od strane središnjih banaka, međunarodnih organizacija, multilateralnih razvojnih banaka ili regionalnih i lokalnih vlasti pojedinih država članica, a koji bi prema pravilima za ponderiranje izloženosti iz članaka od 78. do 83. Direktive 2006/48/EZ ispunjavali uvjete za svrstavanje u bonitetnu kategoriju 2 ili 3, dužnički vrijednosni papiri koje izdaju ili za njih jamče institucije, a koji bi prema pravilima za ponderiranje izloženosti iz članaka od 78. do 83. Direktive 2006/48/EZ ispunjavali uvjete za svrstavanje u bonitetnu kategoriju 1 ili 2, dužnički vrijednosni papiri koje izdaju ili za njih jamče institucije, a koji bi prema pravilima za ponderiranje izloženosti iz točke 28. dijela 1. Priloga VI. Direktivi 2006/48/EZ ispunjavali uvjete za svrstavanje u bonitetnu kategoriju 3 te dužnički vrijednosni papiri koje izdaju ili za njih jamče poduzeća, a koji bi prema pravilima za ponderiranje izloženosti iz članaka od 78. do 83. Direktive 2006/48/EZ ispunjavali uvjete za svrstavanje u bonitetnu kategoriju 1 ili 2.

Ostale kvalificirajuće stavke definirane pod točkom 15.

0,25 % (preostalo razdoblje do dospijeća najviše 6 mjeseci)

1,0 % (preostalo razdoblje do dospijeća više od 6 mjeseci do 24 mjeseca)

1,60 % (preostalo razdoblje do dospijeća više od 24 mjeseca)

Dužnički vrijednosni papiri koje izdaju ili za njih jamče tijela središnje državne vlasti ili koji su izdani od strane središnjih banaka, međunarodnih organizacija, multilateralnih razvojnih banaka, regionalnih i lokalnih vlasti pojedinih država članica ili institucija, a koji bi prema pravilima za ponderiranje izloženosti iz članaka od 78. do 83. Direktive 2006/48/EZ ispunjavali uvjete za svrstavanje u bonitetnu kategoriju 4 ili 5, dužnički vrijednosni papiri koje izdaju ili za njih jamče institucije, a koji bi prema pravilima za ponderiranje izloženosti iz točke 26. dijela 1. Priloga VI. Direktivi 2006/48/EZ ispunjavali uvjete za svrstavanje u bonitetnu kategoriju 3 te dužnički vrijednosni papiri koje izdaju ili za njih jamče poduzeća, a koji bi prema pravilima za ponderiranje izloženosti iz članaka od 78. do 83. Direktive 2006/48/EZ ispunjavali uvjete za svrstavanje u bonitetnu kategoriju 3 ili 4.

Izloženosti za koje nije raspoloživa ocjena imenovane vanjske institucije za procjenu boniteta (tj. ECAI – External Credit Assessment Institution).

8,00 %

Dužnički vrijednosni papiri koje izdaju ili za njih jamče tijela središnje državne vlasti ili koji su izdani od strane središnjih banaka, međunarodnih organizacija, multilateralnih razvojnih banaka, regionalnih i lokalnih vlasti pojedinih država članica ili institucija, a koji bi prema pravilima za ponderiranje izloženosti iz članaka od 78. do 83. Direktive 2006/48/EZ ispunjavali uvjete za svrstavanje u bonitetnu kategoriju 6 te dužnički vrijednosni papiri koje izdaju ili za njih jamče poduzeća, a koji bi prema pravilima za ponderiranje izloženosti iz članaka od 78. do 83. Direktive 2006/48/EZ ispunjavali uvjete za svrstavanje u bonitetnu kategoriju 5 ili 6.

12,00 %

Da bi institucije koje primjenjuju pravila ponderiranja izloženosti rizikom iz članaka od 84. do 89. Direktive 2006/48/EZ mogle biti svrstane u određenu bonitetnu kategoriju, dužniku u okviru interne procjene boniteta mora biti pripisana vjerojatnost neplaćanja koja je jednaka ili niža od one koja se odgovarajućoj bonitetnoj kategoriji dodjeljuje prema pravilima za ponderiranje izloženosti prema poduzećima iz članaka od 78. do 83. te Direktive.

Instrumentima koji su izdani od strane nekvalificiranih izdavatelja se, u skladu s tablicom 1, dodjeljuje stopa obveznog kapitala za posebni rizik u visini od 8 % ili 12 %. Nadležna tijela mogu od institucija zahtijevati da za takve instrumente primijene veće stope obveznog kapitala i/ili im zabraniti saldiranje između takvih instrumenata i drugih dužničkih instrumenata u svrhu utvrđivanja općeg tržišnog rizika.

Za sekuritizacijske pozicije koje bi podlijegale odbitku propisanom člankom 66. stavkom 2. Direktive 2006/48/EZ, ili bi im u skladu s dijelom 4. Priloga IX. toj Direktivi bio dodijeljen ponder rizika od 1,250 %, primjenjuje se stopa obveznog kapitala koja nije manja od one propisane u okviru navedenih odredbi. Za likvidnosne kredite bez bonitetne ocjene primjenjuje se stopa obveznog kapitala koja nije manja od one propisane u dijelu 4. Priloga IX. Direktivi 2006/48/EZ.

15.   Za potrebe točke 14. kvalificirajuće stavke obuhvaćaju:

(a)

duge i kratke pozicije u instrumentima koji ispunjavaju uvjete za svrstavanje u bonitetnu kategoriju koja odgovara barem investicijskom rejtingu u postupku usporedbe opisanom u glavi V. poglavlju 2., odjeljku 3., pododjeljku 1. Direktive 2006/48/EZ;

(b)

duge i kratke pozicije u instrumentima kojima se, zbog solventnosti izdavatelja, pripisuje vjerojatnost neplaćanja (PD) koja nije viša od one koju imaju instrumenti navedeni pod (a) u skladu s pristupom opisanim u glavi V. poglavlju 2. odjeljku 3. pododjeljku 2. Direktive 2006/48/EZ;

(c)

duge i kratke pozicije u instrumentima za koje nije raspoloživa bonitetna ocjena imenovane vanjske institucije za procjenu boniteta i koji ispunjavaju sljedeće uvjete:

i.

predmetne ih institucije smatraju dovoljno likvidnima;

ii.

njihova investicijska kvaliteta je, prema vlastitoj procjeni institucije, najmanje jednaka investicijskoj kvaliteti pozicija na koje se odnosi točka (a); i

iii.

uvršteni su na najmanje jednom organiziranom tržištu u državi članici ili na burzi treće zemlje, pod uvjetom da je ta burza priznata od strane nadležnih tijela dotične države članice;

(d)

duge i kratke pozicije u instrumentima izdanim od strane institucija koje podliježu zahtjevima adekvatnosti kapitala propisanima Direktivom 2006/48/EZ, a koje predmetne institucije smatraju dovoljno likvidnima i čija je investicijska kvaliteta, prema vlastitoj procjeni institucije, najmanje jednaka investicijskoj kvaliteti pozicija na koje se odnosi točka (a); i

(e)

vrijednosne papire izdane od strane institucija za koje se smatra da imaju jednaku ili veću kreditnu kvalitetu od instrumenata koji se prema pravilima za ponderiranje izloženosti prema institucijama iz članaka od 78. do 83. Direktive 2006/48/EZ svrstavaju u bonitetnu kategoriju 2 i koji podliježu nadzornim i regulatornim mjerama koje su sukladne onima propisanim ovom Direktivom.

Način procjene dužničkih financijskih instrumenata podliježe kontroli nadležnih tijela, koja poništavaju odluku institucije ako ocijene da su predmetni instrumenti izloženi prevelikom stupnju posebnog rizika da bi ih se moglo smatrati kvalificirajućim stavkama.

16.   Nadležna tijela institucijama nalažu primjenu najvišeg pondera prikazanog u tablici 1. pod točkom 14. za one instrumente koji zbog nedovoljne solventnosti izdavatelja nose osobit rizik.

Opći rizik

(a)   Pristup temeljen na dospijeću

17.   Postupak izračunavanja stopa obveznog kapitala za opći rizik uključuje dva osnovna koraka. Prvo se sve pozicije ponderiraju s obzirom na njihovo dospijeće (na način prikazan u točki 18.) kako bi se izračunao za njih odgovarajući iznos obveznog kapitala. U drugom se koraku taj iznos može smanjiti ako se u okviru istog razreda dospijeća drže ponderirane pozicije suprotnog predznaka. Smanjenje stope obveznog kapitala je moguće čak i kad su ponderirane pozicije suprotnog predznaka uvrštene u različite razrede dospijeća, pri čemu opseg tog smanjenja s jedne strane ovisi o tome spadaju li te dvije pozicije u istu zonu, a s druge o pojedinim zonama u koje spadaju. Ukupno postoje tri zone (odnosno skupine razreda dospijeća).

18.   Institucija svrstava svoje neto pozicije u odgovarajuće razrede dospijeća u stupcu 2 ili 3 tablice 2. pod točkom 20. Ona tako postupa u slučaju instrumenata s fiksnom kamatnom stopom prema preostalom roku dospijeća, dok se u slučaju instrumenata s promjenjivom kamatnom stopom kao mjerilo uzima razdoblje preostalo do sljedećeg određivanja kamate. Institucija također razlikuje između dužničkih financijskih instrumenata s kamatnim kuponom od 3 % ili više i onih s kamatnim kuponom manjim od 3 % te ih u skladu s time svrstava u stupac 2 ili stupac 3 tablice 2. Institucija zatim množi svaku poziciju s odgovarajućim ponderom za taj razred dospijeća iz stupca 4 tablice 2.

19.   Institucija zatim izračunava zbroj svih ponderiranih dugih pozicija u svakom razredu dospijeća te svih ponderiranih kratkih pozicija u svakom razredu dospijeća. Iznos zbroja ponderiranih dugih pozicija koji je usklađen sa zbrojem ponderiranih kratkih pozicija u pojedinom razredu dospijeća smatra se usklađenom ponderiranom pozicijom u tom razredu dospijeća, dok iznos preostale duge ili kratke pozicije predstavlja neusklađenu ponderiranu poziciju za isti razred dospijeća. Zatim se izračunava ukupan zbroj usklađenih ponderiranih pozicija u svim razredima dospijeća.

20.   Institucija zatim izračunava zbroj svih dugih neusklađenih ponderiranih pozicija za razrede dospijeća u svakoj od zona u tablici 2 kako bi dobila iznos duge neusklađene ponderirane pozicije za svaku pojedinu zonu. Isto tako, zbrajanjem svih kratkih neusklađenih ponderiranih pozicija za razrede dospijeća u svakoj od zona dobiva iznos kratke neusklađene ponderirane pozicije za svaku pojedinu zonu. Iznos zbroja svih dugih neusklađenih ponderiranih pozicija jedne zone koji je usklađen sa zbrojem svih kratkih neusklađenih ponderiranih pozicija u istoj zoni smatra se usklađenom ponderiranom pozicijom te zone. Preostali iznos duge ili kratke neusklađene ponderirane pozicije u toj zoni predstavlja neusklađenu ponderiranu poziciju te zone.

Tablica 2.

Zona

Razred dospijeća

Ponder (u %)

Pretpostavljena promjena kamatne stope (u %)

Kamatni kupon od 3 % ili više

Kamatni kupon manji od 3 %

Jedan

0 ≤ 1 mjesec

0 ≤ 1 mjesec

0,00

> 1 ≤ 3 mjeseca

> 1 ≤ 3 mjeseca

0,20

1,00

> 3 ≤ 6 mjeseci

> 3 ≤ 6 mjeseci

0,40

1,00

> 6 ≤ 12 mjeseci

> 6 ≤ 12 mjeseci

0,70

1,00

Dva

> 1 ≤ 2 godine

> 1,0 ≤ 1,9 godina

1,25

0,90

> 2 ≤ 3 godine

> 1,9 ≤ 2,8 godina

1,75

0,80

> 3 ≤ 4 godine

> 2,8 ≤ 3,6 godina

2,25

0,75

Tri

> 4 ≤ 5 godina

> 3,6 ≤ 4,3 godina

2,75

0,75

> 5 ≤ 7 godina

> 4,3 ≤ 5,7 godina

3,25

0,70

> 7 ≤ 10 godina

> 5,7 ≤ 7,3 godina

3,75

0,65

> 10 ≤ 15 godina

> 7,3 ≤ 9,3 godina

4,50

0,60

> 15 ≤ 20 godina

> 9,3 ≤ 10,6 godina

5,25

0,60

> 20 godina

> 10,6 ≤ 12,0 godina

6,00

0,60

 

> 12,0 ≤ 20,0 godina

8,00

0,60

 

> 20 godina

12,50

0,60

21.   Institucija zatim izračunava iznos neusklađene ponderirane duge (kratke) pozicije u zoni jedan koji je usklađen s neusklađenom ponderiranom kratkom (dugom) pozicijom u zoni dva. Ta se pozicija u točki 25. označava kao usklađena ponderirana pozicija između zone jedan i dva. Isti se izračun primjenjuje na preostali iznos neusklađene ponderirane pozicije u zoni dva i neusklađene ponderirane pozicije u zoni tri kako bi se dobila usklađena ponderirana pozicija između zone dva i tri.

22.   Institucija, ako to želi, može obrnuti redoslijed iz točke 21. te izračunati usklađenu ponderiranu poziciju između zone dva i tri prije izračunavanja usklađene ponderirane pozicije između zone jedan i dva.

23.   Preostali iznos neusklađene ponderirane pozicije u zoni jedan se zatim usklađuje s preostalom neusklađenom ponderiranom pozicijom u zoni tri nakon njenog usklađivanja sa zonom dva, kako bi se dobila usklađena ponderirana pozicija između zone jedan i tri.

24.   Preostale neusklađene ponderirane pozicije nakon tri zasebna postupka usklađivanja iz točaka 21., 22. i 23. se zbrajaju.

25.   Stopa obveznog kapitala institucije izračunava se kao zbroj:

(a)

10 % zbroja usklađenih ponderiranih pozicija u svim razredima dospijeća;

(b)

40 % usklađene ponderirane pozicije u zoni jedan;

(c)

30 % usklađene ponderirane pozicije u zoni dva;

(d)

30 % usklađene ponderirane pozicije u zoni tri;

(e)

40 % usklađene ponderirane pozicije između zone jedan i dva te između zone dva i tri (vidjeti točku 21.);

(f)

150 % usklađene ponderirane pozicije između zone jedan i tri; i

(g)

100 % preostalih neusklađenih ponderiranih pozicija.

(b)   Pristup temeljen na trajanju

26.   Nadležna tijela mogu institucijama općenito ili u pojedinačnim slučajevima dozvoliti da umjesto pristupa prikazanog u točkama od 17. do 25. u svrhu izračunavanja stopa obveznog kapitala, za opći rizik vezan uz dužničke financijske instrumente kojima se trguje, primjenjuju pristup koji se temelji na trajanju, pod uvjetom da institucija navedeni pristup primjenjuje dosljedno.

27.   Prilikom primjene pristupa iz točke 26. institucija na temelju tržišne vrijednosti svakog dužničkog financijskog instrumenta s fiksnom kamatnom stopom izračunava njegov prinos do dospijeća, što ujedno predstavlja pretpostavljenu diskontnu stopu toga instrumenta. U slučaju dužničkih financijskih instrumenata s promjenjivom kamatnom stopom institucija na temelju tržišne vrijednosti svakog instrumenta izračunava njegov prinos do dospijeća uz pretpostavku da glavnica dospijeva na dan kad se može provesti sljedeća promjena kamatne stope.

28.   Institucija zatim izračunava modificirano trajanje svakog dužničkog financijskog instrumenta prema sljedećoj formuli: modificirano trajanje = ((trajanje (D))/(1 + r)), gdje je:

Formula

gdje je:

r

=

prinos do dospijeća (vidjeti točku 25.)

Ct

=

gotovinska plaćanja u vremenu t

m

=

ukupno dospijeće (vidjeti točku 25.)

29.   Institucija zatim svrstava svaki dužnički financijski instrument u odgovarajuću zonu u tablici 3. To čini na temelju modificiranog trajanja svakog instrumenta.

Tablica 3.

Zona

Modificirano trajanje

(u godinama)

Pretpostavljena promjena kamatne stope (u %)

Jedan

> 0 ≤ 1,0

1,0

Dva

> 1,0 ≤ 3,6

0,85

Tri

> 3,6

0,7

30.   Institucija zatim izračunava poziciju ponderiranu trajanjem za svaki pojedini dužnički instrument množenjem njegove tržišne cijene s njegovim modificiranim trajanjem i pretpostavljenom promjenom kamatne stope za instrument s tim modificiranim trajanjem (vidjeti stupac 3 u tablici 3.).

31.   Institucija izračunava svoje duge i kratke pozicije ponderirane trajanjem za svaku pojedinu zonu. Iznos dugih pozicija ponderiranih trajanjem koji je usklađen s iznosom kratkih pozicija ponderiranih trajanjem u pojedinoj zoni smatra se usklađenom pozicijom ponderiranom trajanjem za tu zonu.

Institucija potom izračunava svoje neusklađene pozicije ponderirane trajanjem za svaku zonu. Zatim slijedi postupke koji su točkama od 21. do 24. predviđeni za neusklađene ponderirane pozicije.

32.   Stopa obveznog kapitala institucije izračunava se kao zbroj:

(a)

2 % usklađene pozicije ponderirane trajanjem za svaku zonu;

(b)

40 % usklađenih pozicija ponderiranih trajanjem između zone jedan i dva te između zone dva i tri;

(c)

150 % usklađene pozicije ponderirane trajanjem između zone jedan i tri; i

(d)

100 % preostalih neusklađenih pozicija ponderiranih trajanjem.

VLASNIČKI FINANCIJSKI INSTRUMENTI

33.   Institucija zbraja sve svoje neto duge pozicije i sve svoje neto kratke pozicije u skladu s točkom 1. Zbroj tih dvaju iznosa čini ukupnu bruto poziciju institucije u vlasničkim financijskim instrumentima. Razlika između tih dvaju iznosa čini njenu ukupnu neto poziciju u vlasničkim financijskim instrumentima.

Posebni rizik

34.   Institucija zbraja sve svoje neto duge pozicije i sve svoje neto kratke pozicije u skladu s točkom 1. Institucija zatim množi svoju ukupnu bruto poziciju s 4 % kako bi izračunala stopu obveznog kapitala za posebni rizik.

35.   Odstupajući od točke 34., nadležna tijela mogu dozvoliti da stopa obveznog kapitala za posebni rizik umjesto 4 % iznosi 2 % za one portfelje vlasničkih financijskih instrumenata institucije koji ispunjavaju sljedeće uvjete:

(a)

vlasničke financijske instrumente ne smiju izdavati izdavatelji koji su izdali samo dužničke financijske instrumente na koje se trenutačno odnosi stopa obveznog kapitala od 8 % ili 12 % iz tablice 1. pod točkom 14. ili za koje vrijedi niža stopa obveznog kapitala isključivo zbog toga što su pokriveni jamstvom ili osiguranjem;

(b)

nadležna tijela ih na temelju objektivnih kriterija moraju ocijeniti visoko likvidnima; i

(c)

nijedna zasebna pozicija ne smije obuhvaćati više od 5 % vrijednosti ukupnog portfelja vlasničkih financijskih instrumenata institucije.

Za potrebe točke (c) nadležna tijela mogu odobriti zasebne pozicije u vrijednosti do 10 % portfelja, pod uvjetom da ukupni zbroj takvih pozicija ne prelazi vrijednost od 50 % cjelokupnog portfelja.

Opći rizik

36.   Stopa obveznog kapitala za opći rizik institucije jednaka je njezinoj ukupnoj neto poziciji pomnoženoj s 8 %.

Terminski ugovori na dioničke indekse

37.   Terminski ugovori na dioničke indekse, deltom ponderirani ekvivalenti opcija u terminskim ugovorima na dioničke indekse i dionički indeksi, za koje dalje u tekstu vrijedi zajednički naziv „terminski ugovori na dioničke indekse”, mogu se raščlaniti na pozicije u pojedinim vlasničkim financijskim instrumentima od kojih se sastoje. Te se pozicije mogu tretirati kao osnovne (tj. odnosne) pozicije u predmetnim vlasničkim financijskim instrumentima te se, uz odobrenje nadležnih tijela, mogu netirati s nasuprotnim pozicijama u osnovnim vlasničkim financijskim instrumentima.

38.   Nadležna tijela su dužna osigurati da svaka institucija koja je netirala svoje pozicije u jednom ili više vlasničkih financijskih instrumenata koji sačinjavaju terminski ugovor na dioničke indekse s jednom ili više pozicija u samom terminskom ugovoru na dioničke indekse ima dostatan kapital za pokriće rizika gubitaka nastalih zbog neusklađenosti između kretanja vrijednosti terminskog ugovora s vrijednostima dionica tj. vlasničkih financijskih instrumenata od kojih se sastoji; isto vrijedi i u slučajevima kad institucija ima nasuprotne pozicije u terminskim ugovorima na dioničke indekse, koje se ne podudaraju s obzirom na njihovo dospijeće ili sastav ili oboje od navedenoga.

39.   Odstupajući od točaka 37. i 38., za terminske ugovore na dioničke indekse kojima se trguje na burzi i koji se – prema mišljenju nadležnih tijela – odnose na vrlo raznolike dioničke indekse primjenjuje se stopa obveznog kapitala za posebni rizik od 8 %, dok za opći rizik nisu propisani nikakvi zahtjevi. Takvi terminski ugovori na dioničke indekse uključuju se u izračun ukupne neto pozicije iz točke 33., dok se pri izračunu ukupne bruto pozicije iz iste točke zanemaruju.

40.   Ako se terminski ugovor na dioničke indekse ne raščlanjuje na pozicije u vlasničkim financijskim instrumentima na koje se odnosi, isti se tretira kao zaseban vlasnički financijski instrument. Međutim, posebni rizik takvog zasebnog vlasničkog financijskog instrumenta može se zanemariti ako se predmetnim terminskim ugovorom na dioničke indekse trguje na burzi i isti se – prema mišljenju nadležnih tijela – odnosi na vrlo raznolike dioničke indekse.

POKROVITELJSTVO TJ. OBVEZA PREUZIMANJA IZDANJA FINANCIJSKIH INSTRUMENATA

41.   U slučaju pokroviteljstva izdanja dužničkih i vlasničkih financijskih instrumenata nadležna tijela mogu instituciji dozvoliti da pri izračunu stopa obveznog kapitala za pozicijski rizik primjeni sljedeći postupak. Kao prvo, institucija izračunava svoje neto pozicije oduzimanjem onih pozicija na čije se preuzimanje obvezala, a koje su upisane na treće osobe ili su izdane pod pokroviteljstvom trećih osoba na temelju formalnih sporazuma. Kao drugo, institucija umanjuje neto pozicije primjenom čimbenika umanjenja iz tablice 4.

Tablica 4.

Radni dan 0:

100 %

Radni dan 1:

90 %

Radni dani 2 do 3:

75 %

Radni dan 4:

50 %

Radni dan 5:

25 %

Nakon radnog dana 5:

0 %

„Radni dan nula” je radni dan na koji se institucija bezuvjetno obvezala prihvatiti poznatu količinu vrijednosnih papira po dogovorenoj cijeni.

Kao treće, institucija izračunava stope obveznog kapitala na temelju na taj način umanjenih pozicija na čije se preuzimanje obvezala.

Nadležna tijela su dužna osigurati da institucija ima dostatan kapital za pokriće rizika gubitaka koji su mogući u razdoblju između prvotnog preuzimanja obveze i radnog dana 1.

STOPE OBVEZNOG KAPITALA ZA POSEBNI RIZIK POZICIJA IZ KNJIGE TRGOVANJA ZAŠTIĆENIH KREDITNIM DERIVATIMA

42.   U skladu s načelima navedenim u točkama od 43. do 46., priznaje se zaštita putem kreditnih derivata.

43.   Potpuno priznanje se odobrava kad se vrijednosti obiju strana pozicije uvijek kreću u suprotnom smjeru i u približno jednakom opsegu. To je slučaj u sljedećim situacijama:

(a)

obje strane pozicije se sastoje od potpuno identičnih instrumenata; ili

(b)

duga novčana pozicija je zaštićena swapom ukupnog povrata (ili obrnuto), pri čemu između referentne obveze i osnovne izloženosti (tj. novčane pozicije) postoji potpuna podudarnost. Rok dospijeća samog swapa može se razlikovati od dospijeća osnovne izloženosti.

U tim se situacijama niti na jednu stranu pozicije ne primjenjuje stopa obveznog kapitala za posebni rizik.

44.   Umanjenje u visini od 80 % primjenjuje se kad se vrijednosti obiju strana pozicije uvijek kreću u suprotnom smjeru te kad postoji potpuna podudarnost s obzirom na referentnu obvezu, dospijeće referentne obveze i kreditnog derivata te valutu osnovne izloženosti. Osim toga, glavne značajke ugovora o kreditnom derivatu ne bi trebale uzrokovati značajna odstupanja kretanja cijena kreditnog derivata od kretanja cijena novčane pozicije. Ako u okviru transakcije dolazi do prijenosa rizika, stopa obveznog kapitala za posebni rizik na onoj strani transakcije s višom stopom obveznog kapitala umanjuje se za 80 %, dok je stopa obveznog kapitala za posebni rizik na drugoj strani transakcije jednaka nuli.

45.   Djelomično priznanje se odobrava kad se vrijednosti obiju strana pozicije obično kreću u suprotnom smjeru. To je slučaj u sljedećim situacijama:

(a)

pozicija je obuhvaćena točkom 43. podtočkom (b), ali postoji nepodudarnost između referentne obveze i osnovne izloženosti. Bez obzira na to pozicije ispunjavaju sljedeće uvjete:

i.

referentna obveza je istovrijedna (uvrštena „pari passu”) ili podređena osnovnoj obvezi; i

ii.

osnovna i referentna obveza odnose se na istog dužnika i sadrže pravno provedive klauzule o unakrsnom neplaćanju ili unakrsnom ubrzanju dospijeća;

(b)

pozicija je obuhvaćena točkom 43. podtočkom (a) ili točkom 44., ali postoji nepodudarnost u valuti ili dospijeću između zaštitnog kreditnog derivata i osnovnog instrumenta (nepodudarnosti u valuti uključuju se u redovno izvještavanje o valutnim rizicima u skladu s Prilogom III.); ili

(c)

pozicija je obuhvaćena točkom 44., ali postoji nepodudarnost između novčane pozicije i kreditnog derivata. Osnovni je instrument, međutim, uključen u (prenosive) obveze u dokumentaciji o kreditnom derivatu.

U svakom se od navedenih slučajeva, umjesto zbrajanja stopa obveznog kapitala za svaku stranu transakcije, primjenjuje samo viša od dviju stopa obveznog kapitala.

46.   U svim situacijama koje nisu obuhvaćene točkama od 43. do 45., stopa obveznog kapitala za posebni rizik određuje se za obje strane pozicije.

Stope obveznog kapitala za pozicije u subjektu za zajednička ulaganja (CIU) u knjizi trgovanja

47.   Stope obveznog kapitala za pozicije u poduzećima za zajednička ulaganja koje ispunjavaju uvjete iz članka 11. za primjenu posebnog načina određivanja obveznog kapitala za knjigu trgovanja izračunavaju se u skladu s metodama koje su propisane u točkama od 48. do 56.

48.   Ne dovodeći u pitanje ostale odredbe ovog odjeljka, CIU pozicije podliježu primjeni stope obveznog kapitala za pozicijski rizik (posebni i opći) u visini od 32 %. Ne dovodeći u pitanje četvrti stavak točke 2.1. Priloga III. ili šesti stavak točke 12. Priloga V. (o robnom riziku) zajedno s četvrtim stavkom točke 2.1. Priloga III., u slučajevima kad se u tim točkama primjenjuje predviđeni izmijenjeni tretman pozicija u zlatu, CIU pozicije podliježu stopi obveznog kapitala za pozicijski rizik (posebni i opći) i valutni rizik od najviše 40 %.

49.   Institucije mogu odrediti stopu obveznog kapitala za CIU pozicije koje zadovoljavaju uvjete iz točke 51. prema metodama utvrđenim u točkama od 53. do 56.

50.   Ako nije odlučeno drukčije, nije dozvoljeno nikakvo netiranje između ulaganja na koje se CIU pozicije odnose i drugih pozicija institucije.

OPĆI UVJETI

51.   Opći kvalifikacijski uvjeti za primjenu metoda iz točaka od 53. do 56. za CIU pozicije izdane od strane poduzeća koja se nadziru ili imaju sjedište unutar Zajednice su:

(a)

CIU prospekt ili njemu istovrijedni dokument sadrži:

i.

kategorije imovine u koje je poduzeće za zajednička ulaganja (tj. CIU) ovlašteno ulagati;

ii.

ako postoje ograničenja ulaganja, relativne iznose tih ograničenja i metodologije za njihov izračun;

iii.

ako je dozvoljeno korištenje financijske poluge, odnosno zaduživanje, maksimalni stupanj takvog zaduživanja; i

iv.

ako je dozvoljeno ulaganje u OTC derivatne financijske instrumente ili transakcije sukladne ugovorima o povratnoj kupnji, politiku omeđivanja rizika druge ugovorne stranke koji proizlazi iz tih transakcija;

(b)

o poslovanju CIU poduzeća izvještava se u obliku polugodišnjih i godišnjih izvještaja kako bi se omogućila procjena imovine i obveza te visine prihoda i transakcija tijekom izvještajnog razdoblja;

(c)

jedinice/dionice koje izdaje CIU su na zahtjev nositelja dionica svakodnevno isplative u gotovini iz sredstva samog CIU poduzeća;

(d)

ulaganja u CIU odvojena su od imovine društva koje upravlja CIU poduzećem; i

(e)

institucija koja ulaže u CIU dužna je osigurati odgovarajuću procjenu rizika CIU ulaganja.

52.   Ulaganja u CIU poduzeća iz trećih zemalja mogu se, uz prethodno odobrenje nadležnih tijela, ocijeniti prihvatljivima ako su ispunjeni uvjeti iz podtočaka od (a) do (e) točke 51.

POSEBNE METODE

53.   Ako je upoznata sa svakodnevnim ulaganjima na koja se CIU pozicije odnose, institucija može uzeti ta osnovna ulaganja kao temelj za izračun stopa obveznog kapitala za pozicijski rizik (opći i posebni) tih pozicija u skladu s metodama koje su predviđene ovim Prilogom ili, ako je dozvoljeno, u skladu s metodama predviđenima Prilogom V. U skladu s tim pristupom, CIU pozicije tretiraju se kao pozicije u osnovnim ulaganjima na koja se CIU pozicije odnose. Netiranje između pozicija u osnovnim ulaganjima na koja se CIU pozicije odnose i drugih pozicija institucije dozvoljeno je ako institucija drži dovoljan broj jedinica CIU koji bi omogućio otkup/kreiranje dionica u zamjenu za osnovna ulaganja na koja se CIU pozicije odnose.

54.   Institucije mogu izračunati stope obveznog kapitala za pozicijski rizik (opći i posebni) pozicija u CIU u skladu s metodama koje su predviđene ovim Prilogom ili, ako je dozvoljeno, u skladu s metodama predviđenima Prilogom V., i to za hipotetičke pozicije koje predstavljaju pozicije koje bi bile potrebne za reproduciranje sastava i učinkovitosti izvanjski stvorenog indeksa ili fiksne košarice vlasničkih ili dužničkih financijskih instrumenata pod (a) ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

cilj ulagačke politike CIU poduzeća je reproduciranje sastava i učinkovitosti eksterno stvorenog indeksa ili fiksne košarice vlasničkih ili dužničkih financijskih instrumenata; i

(b)

u razdoblju od najmanje šest mjeseci jasno se može ustanoviti minimalna korelacija od 0,9 između dnevnih kretanja cijena CIU ulaganja i indeksa ili košarice vlasničkih ili dužničkih vrijednosnica koje CIU ulaganje reproducira. „Korelacija” u ovom smislu znači korelacijski koeficijent između dnevnih prinosa CIU ulaganja i prinosa indeksa ili košarice vlasničkih ili dužničkih vrijednosnica koje CIU ulaganje reproducira.

55.   Ako nije upoznata sa svakodnevnim ulaganjima na koja se CIU pozicije odnose, institucija može izračunati stope obveznog kapitala za pozicijski rizik (opći i posebni) u skladu s metodama koje su predviđene ovim Prilogom ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

pretpostavlja se da CIU najprije u najvećem dozvoljenom opsegu u okviru vlastitog mandata ulaže u one vrste imovine za koje su propisane najveće stope obveznog kapitala za pozicijski rizik (opći i posebni), a zatim nastavlja ulagati u instrumente sa sve manjim stopama obveznog kapitala dok ne dosegne ukupni investicijski limit. Pozicija u CIU tretira se kao izravno ulaganje u hipotetičku poziciju;

(b)

institucije prilikom izračunavanja stopa obveznog kapitala za pozicijski rizik uzimaju u obzir maksimalni iznos neizravne izloženosti koju bi mogle doseći uzimanjem pozicija u tuđem kapitalu preko CIU ulaganja, i to razmjernim povećavanjem pozicije u CIU ulaganjima do maksimalne izloženosti koja je dozvoljena u okviru njihovog mandata u odnosu na osnovne instrumente na koje se ulaganje odnosi; i

(c)

ako stopa obveznog kapitala za pozicijski rizik (opći i posebni) izračunana u skladu s ovom točkom prijeđe iznos stope obveznog kapitala koja je propisana točkom 48., stopa obveznog kapitala se ograničava na visini propisanoj navedenom točkom.

56.   Institucije mogu zadužiti treću stranu za izračunavanje i objavljivanje stopa obveznog kapitala za pozicijski rizik (opći i posebni) za pozicije u CIU ulaganjima obuhvaćene točkama od 53. do 55., a u skladu s metodama koje su predviđene ovim Prilogom, pod uvjetom da se na odgovarajući način osigura ispravnost njihovog izračunavanja i izvještavanja o istima.


PRILOG II.

IZRAČUN STOPA OBVEZNOG KAPITALA ZA KREDITNI RIZIK NAMIRE I DRUGE UGOVORNE STRANE

RIZIK NAMIRE/ISPORUKE

1.   U slučajevima transakcija prilikom kojih dužnički ili vlasnički financijski instrumenti, strane valute i roba (osim ugovora o povratnoj kupnji i obratnih ugovora o povratnoj kupnji te davanja na posudbu ili posuđivanja vrijednosnih papira ili robe) nisu namireni nakon ugovorenog dana isporuke, institucija je dužna izračunati razliku u cijeni kojoj je izložena. Ta razlika predstavlja razliku između ugovorene cijene namire i trenutne tržišne vrijednosti određenog dužničkog ili vlasničkog financijskog instrumenta, strane valute i robe, u slučajevima kad bi ta razlika mogla značiti gubitak za instituciju. Kako bi izračunala stopu obveznog kapitala za rizik namire institucija množi tu razliku s odgovarajućim faktorom iz stupca A tablice 1.

Tablica 1.

Broj radnih dana nakon ugovorenog dana isporuke

(%)

5 – 15

8

16 – 30

50

31 – 45

75

46 ili više

100

SLOBODNE ISPORUKE

2.   Institucija mora imati vlastita sredstva koja su navedena u tablici 2. ako:

(a)

platila je vrijednosne papire, strane valute ili robu prije nego što ih je primila ili je isporučila vrijednosne papire, strane valute ili robu prije nego što su joj plaćeni; i

(b)

u slučaju transakcija s inozemstvom prošao je jedan ili više dana otkad je obavila takvo plaćanje ili izvršila isporuku.

Tablica 2.

Tretiranje kapitala u slučaju slobodne isporuke

Vrsta transakcije

Do prvog ugovorenog plaćanja ili faze isporuke

Od prvog ugovorenog plaćanja ili faze isporuke do najviše četiri dana nakon drugog ugovorenog plaćanja ili faze isporuke

Od 5 radnih dana nakon drugog ugovorenog plaćanja ili faze isporuke

Slobodna isporuka

Bez stope obveznog kapitala

Tretirati kao izloženost

Od vlastitih sredstava oduzeti prenesenu vrijednost uvećanu za trenutni iznos pozitivne izloženosti

3.   Prilikom primjene pondera za izloženosti nastale zbog slobodnih isporuka koje se tretiraju u skladu sa stupcem 3 tablice 2., institucije koje primjenjuju pristup predviđen člancima od 84. do 89. Direktive 2006/48/EZ mogu, na temelju eksterne procjene boniteta drugih ugovornih stranaka, pripisati vjerojatnost neplaćanja (PD) onim ugovornim stranama prema kojima nemaju drugih izloženosti izvan knjige trgovanja. Institucije koje koriste vlastite procjene gubitka zbog neplaćanja mogu za izloženosti nastale zbog slobodnih isporuka koje se tretiraju u skladu sa stupcem 3 tablice 2. primjenjivati LGD iz točke 8. dijela 2. Priloga VII. Direktivi 2006/48/EZ, pod uvjetom da ga primjenjuju za sve takve izloženosti. Kao drugu mogućnost institucije koje primjenjuju pristup predviđen člancima od 84. do 89. Direktive 2006/48/EZ mogu koristiti pondere utvrđene u člancima od 78. do 83. te Direktive, pod uvjetom da ih koriste za sve takve izloženosti, ili mogu za sve takve izloženosti primijeniti ponder rizika od 100 %.

Ako iznos pozitivne izloženosti koja proizlazi iz slobodnih isporuka nije značajan, institucije za takve izloženosti mogu primijeniti ponder rizika od 100 %.

4.   U slučajevima zakazivanja cjelokupnog sustava namire ili klirinškog sustava, nadležna tijela mogu, do rješavanja nastalih okolnosti, dozvoliti oslobađanje od stopa obveznog kapitala izračunatih u skladu s točkama 1. i 2. U tom se slučaju nenamirenje određenog posla od druge ugovorne stranke ne smatra neplaćanjem u smislu kreditnog rizika.

KREDITNI RIZIK DRUGE UGOVORNE STRANE (counterparty credit risk, CCR)

5.   Institucija je dužna osigurati vlastiti kapital za kreditni rizik koji proizlazi iz izloženosti nastalih na temelju sljedećega:

(a)

OTC derivatnih financijskih instrumenata i kreditnih derivata;

(b)

ugovora o povratnoj kupnji i obratnih ugovora o povratnoj kupnji te davanja na posudbu ili posuđivanja vrijednosnih papira ili robe uključenih u knjigu trgovanja;

(c)

transakcija kreditiranja tj. odobravanja tzv. margin kredita za kupnju vrijednosnica na temelju početnog zaloga vrijednosnih papira ili robe; i

(d)

transakcija s dugim rokom namire.

6.   U skladu s odredbama točaka od 7. do 10., vrijednosti izloženosti te njima pripadajući iznosi izloženosti ponderirani rizikom izračunavaju se u skladu s odredbama odjeljka 3. poglavlja 2. glave V. Direktive 2006/48/EZ, pri čemu se upute na „kreditne institucije” u tom odjeljku tumače kao upute na „institucije”, a upute na „matične kreditne institucije” kao upute na „ matične institucije”, a s time povezani izrazi tumače se na sukladan način.

7.   Za potrebe točke 6. vrijedi sljedeće:

Prilog IV. Direktivi 2006/48/EZ smatra se izmijenjenim tako da uključuje točku 8. odjeljka C Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ;

Prilog III. Direktivi 2006/48/EZ smatra se izmijenjenim tako da, nakon bilješka tablice 1., uključuje sljedeći tekst:

„Pri izračunu potencijalne buduće kreditne izloženosti u slučaju swapova ukupnog povrata i swapova neispunjavanja kreditnih obveza nominalni iznos kreditnog derivata množi se sljedećim postocima:

ako je referentna obveza takva da bi se, ako bi predstavljala izravnu izloženost institucije, smatrala kvalificirajućom stavkom u smislu Priloga I.: 5 %, i

ako je referentna obveza takva da se, ako bi predstavljala izravnu izloženost institucije, ne bi smatrala kvalificirajućom stavkom u smislu Priloga I.: 10 %.

Međutim, u slučaju swapova neispunjavanja kreditnih obveza, instituciji čija izloženost, koja proizlazi iz swapa, predstavlja dugu poziciju u osnovnom financijskom instrumentu, dozvoljava se korištenje postotka od 0 % za izračun moguće buduće kreditne izloženosti, osim ako swap neispunjavanja kreditnih obveza prestaje vrijediti u slučaju insolventnosti subjekta, čija izloženost, koja proizlazi iz swapa, predstavlja kratku poziciju u osnovnom financijskom instrumentu, čak i ako se neispunjavanje ugovornih obveza tj. neplaćanje ne odnosi na osnovni financijski instrument.”

Ako kreditni derivat osigurava zaštitu za „n-to neplaćanje” između većeg broja osnovnih obveza, postotak koji je potrebno primijeniti određuje se na temelju obveze s n-tim najnižim kreditnim bonitetom, koja se pak određuje tako da se utvrdi da li bi se, da je riječ o obvezi same institucije, ista smatrala kvalificirajućom stavkom u smislu Priloga I.

8.   Za potrebe točke 6. institucijama se pri izračunavanju iznosa rizikom ponderiranih izloženosti ne dozvoljava primjena tzv. jednostavne metode financijskih instrumenata osiguranja (tj. kolaterala) iz točaka od 24. do 29. dijela 3. Priloga VIII. Direktive 2006/48/EZ za priznavanje učinaka financijskih instrumenata osiguranja.

9.   Za potrebe točke 6., u slučaju ugovora o povratnoj kupnji te davanja na posudbu ili posuđivanja vrijednosnih papira ili robe uključenih u knjigu trgovanja, svi financijski instrumenti i robe koji su prihvatljivi za knjiženje u knjizi trgovanja priznaju se kao prihvatljivi instrumenti osiguranja. U slučaju izloženosti vezanih za OTC derivatne financijske instrumente koji se vode u knjizi trgovanja, robe koje su prihvatljive za knjiženje u knjizi trgovanja također se mogu priznati kao prihvatljivi instrumenti osiguranja. Za potrebe izračunavanja prilagodbi za promjenljivost u slučajevima kad se financijski ili robni instrumenti koji se ne smatraju prihvatljivima prema Prilogu VIII. Direktivi 2006/48/EZ daju na posudbu, prodaju ili ustupaju, ili se posuđuju, kupuju ili primaju kao instrument osiguranja ili nekako drukčije, a institucija koristi nadzorničke prilagodbe za promjenljivost iz dijela 3. Priloga VIII. toj Direktivi, takvi se instrumenti i robe tretiraju na isti način kao vlasnički financijski instrumenti koji nisu vezani za glavni burzovni indeks, a uvršteni su na priznatoj burzi.

Kad institucije koriste prilagodbe za promjenljivost temeljene na vlastitim procjenama u skladu s dijelom 3. Priloga VIII. Direktivi 2006/48/EZ za financijske ili robne instrumente koji se ne smatraju prihvatljivima prema Prilogu VIII. toj Direktivi, prilagodbe za promjenljivost potrebno je izračunati za svaku stavku pojedinačno. Kad institucije primjenjuju pristup internih modela u skladu s dijelom 3. Priloga VIII. Direktivi 2006/48/EZ, isti pristup mogu primjenjivati i za stavke koje se vode u knjizi trgovanja.

10.   Za potrebe točke 6., vezano za priznavanje okvirnih sporazuma o netiranju koji se odnose na transakcije povratne kupnje i/ili davanja na posudbu ili posuđivanja vrijednosnih papira ili robe i/ili druge transakcije motivirane tržištem kapitala, netiranje između pozicija u knjizi trgovanja i onih izvan knjige trgovanja priznaje se samo ako netirane transakcije ispunjavaju sljedeće uvjete:

(a)

sve se transakcije dnevno vrednuju po trenutačnim tržišnim vrijednostima; i

(b)

svi instrumenti koji su posuđeni, kupljeni ili primljeni u okviru spomenutih transakcija mogu se priznati kao prihvatljivi instrumenti osiguranja prema pododjeljku 3. odjeljka 3. poglavlja 2. glave V. Direktive 2006/48/EZ bez primjene točke 9. ovog Priloga.

11.   Kad kreditni derivat koji se vodi u knjizi trgovanja čini dio internog omeđivanja rizika te je kreditna zaštita priznata u skladu s Direktivom 2006/48/EZ, smatra se da iz pozicije u kreditnom derivatu ne proizlazi nikakav rizik druge ugovorne stranke.

12.   Stopa obveznog kapitala iznosi 8 % ukupnog zbroja rizikom ponderiranih iznosa izloženosti.


PRILOG III.

IZRAČUN STOPA OBVEZNOG KAPITALA ZA VALUTNI RIZIK

1.   Ako zbroj ukupne neto pozicije institucije u stranoj valuti i njezine neto pozicije u zlatu, koji se izračunava u skladu sa postupkom propisanim u točki 2., prelazi 2 % ukupnog iznosa njezinih vlastitih sredstava, institucija pri izračunavanju obvezne stope vlastitog kapitala za valutni rizik množi zbroj svoje neto pozicije u stranoj valuti i svoje neto pozicije u zlatu s 8 %.

2.   Izračunavanje stopa obveznog kapitala za valutni rizik obavlja se u dvije faze.

2.1.   Kao prvo se izračunava neto otvorena pozicija institucije u svakoj pojedinoj valuti (uključujući i izvještajnu) i u zlatu.

Ta neto otvorena pozicija predstavlja zbroj sljedećih elemenata (pozitivnih ili negativnih):

(a)

neto promptne tj. spot pozicije (koja je jednaka razlici između ukupne imovine i ukupnih obveza u pojedinoj valuti uključujući i obračunate kamate ili, za zlato, neto promptnoj poziciji u zlatu);

(b)

neto terminske pozicije (jednake razlici između svih iznosa koji će biti primljeni i svih iznosa koji će biti plaćeni u okviru terminskih deviznih transakcija i transakcija u zlatu, uključujući terminske devizne ugovore i terminske ugovore na zlato kao i glavnicu deviznih swapova koji nisu uključeni u spot poziciju);

(c)

neopozivih garancija (i drugih sličnih instrumenata) po kojima će institucija sigurno biti pozvana na plaćanje, a ta sredstva vjerojatno neće moći nadoknaditi;

(d)

neto iznosa budućih prihoda/rashoda koji još uvijek nisu obračunati, ali su već potpuno zaštićeni (u koje prema vlastitoj procjeni izvještajne institucije i uz prethodno odobrenje nadležnih tijela mogu biti uključeni i neto budući prihodi/rashodi koji još uvijek nisu uknjiženi, ali su već u potpunosti zaštićeni od rizika na temelju terminskih deviznih transakcija). Institucija mora biti dosljedna u donošenju takvih procjena.

(e)

neto delta ekvivalenta (ili na delti temeljene) vrijednosti cjelokupnog portfelja deviznih opcija i opcija na zlato; i

(f)

tržišne vrijednosti ostalih opcija (tj. opcija koje se ne odnose na devize i zlato).

Sve pozicije koje je institucija preuzela s namjerom zaštite od nepovoljnih učinaka valutnih tečajeva na njezinu stopu obveznog kapitala mogu se izuzeti iz izračuna neto otvorenih deviznih pozicija. Takve bi pozicije trebale biti ne trgovinske ili strukturne prirode, a za njihovo je izuzeće, ili za bilo kakve izmjene uvjeta njihovog izuzeća, potrebno prethodno odobrenje nadležnih tijela. Isti se tretman pod istim uvjetima može primijeniti i na pozicije institucije koje su povezane sa stavkama koje su prethodno oduzete pri izračunu vlastitih sredstava.

Za potrebe izračuna iz prvog stavka se u slučaju poduzeća za zajednička ulaganja (tj. CIU) u obzir uzimaju stvarne devizne pozicije CIU poduzeća. Institucije se mogu osloniti na izvještaje trećih strana o deviznim pozicijama u CIU, pri čemu je potrebno na odgovarajući način osigurati ispravnost takvih izvještaja. Ako institucija nije upoznata sa deviznim pozicijama u CIU ulaganjima, pretpostavlja se da je CIU poduzeće ulagalo u strane valute do najviše dozvoljene granice u okviru svog mandata (tj. ulagačke politike), te institucije prilikom izračunavanja stopa obveznog kapitala za valutni rizik za pozicije iz knjige trgovanja uzimaju u obzir maksimalni iznos neizravne izloženosti koju bi mogle doseći uzimanjem pozicija u tuđem kapitalu (putem financijske poluge) preko CIU. To se postiže razmjernim povećavanjem pozicije u CIU ulaganjima do maksimalne izloženosti koja je dozvoljena u okviru njihovog mandata u odnosu na osnovne instrumente na koje se ulaganje odnosi. Hipotetička devizna pozicija u CIU ulaganjima tretira se kao zasebna valuta prema tretmanu ulaganja u zlato, uz razliku da se, u slučaju kad je smjer ulaganja CIU poduzeća poznat, ukupna duga pozicija može dodati ukupnoj dugoj otvorenoj poziciji u stranim valutama, a ukupna kratka pozicija ukupnoj kratkoj otvorenoj poziciji u stranim valutama. U tom slučaju prije izračuna nije dozvoljeno nikakvo netiranje između takvih pozicija.

Nadležna tijela imaju pravo dozvoliti institucijama korištenje neto trenutnih tržišnih vrijednosti prilikom izračunavanja neto otvorenih pozicija u svakoj pojedinoj valuti i zlatu.

2.2.   Kao drugo, neto kratke i duge pozicije u svakoj valuti osim izvještajne valute i neto duga ili kratka pozicija u zlatu se po promptnim valutnim tečajevima preračunavaju u izvještajnu valutu. Zatim se zasebno zbrajaju kratke i duge pozicije kako bi se dobio ukupan zbroj neto kratkih pozicija i ukupan zbroj neto dugih pozicija. Veći od tih dvaju iznosa predstavlja ukupnu neto deviznu poziciju institucije.

3.   Odstupajući od točaka 1. i 2. te do daljnjeg usklađenja, nadležna tijela mogu institucijama propisati ili dozvoliti korištenje sljedećih postupaka za potrebe ovog Priloga.

3.1.   Nadležna tijela mogu institucijama dozvoliti da za pozicije u usko povezanim valutama koriste niže stope obveznog kapitala od onih koje bi za njih bile izračunane primjenom točaka 1. i 2. Nadležna tijela mogu procijeniti da su dvije valute usko povezane samo ako se na temelju dnevnih podataka o valutnim tečajevima u proteklih tri ili pet godina utvrdi da u slučaju promatranog razdoblja od tri godine postoji vjerojatnost od najmanje 99 %, a u slučaju promatranog razdoblja od pet godina vjerojatnost od najmanje 95 %, da će na jednakim i suprotnim pozicijama u takvim valutama u sljedećih deset dana nastati gubitak koji iznosi najviše 4 % vrijednosti usklađene pozicije o kojoj je riječ (izražene u izvještajnoj valuti). Iznos obveznog kapitala za usklađenu poziciju u dvama usko povezanim valutama jednak je 4 % vrijednosti usklađene pozicije. Za neusklađene pozicije u usko povezanim valutama te sve pozicije u ostalim valutama vrijedi stopa obveznog kapitala od 8 %, pomnožena s većom između dvije vrijednosti – zbroja neto dugih ili zbroja neto kratkih pozicija u tim valutama nakon isključenja usklađenih pozicija u usko povezanim valutama.

3.2.   Nadležna tijela mogu dozvoliti institucijama da iz bilo koje od metoda koju primjenjuju u skladu s točkama 1., 2. i 3.1. isključe pozicije u svakoj valuti koja je predmet obvezujućih međudržavnih sporazuma kojima se ograničava njezino odstupanje u odnosu na druge valute koje su predmet istog sporazuma. Institucije izračunavaju svoje usklađene pozicije u takvim valutama te za njih primjenjuju stopu obveznog kapitala koja nije niža od polovice maksimalnog dopustivog odstupanja, koje je za te valute predviđeno predmetnim međudržavnim sporazumom. Neusklađene pozicije u tim valutama tretiraju se na isti način kao i druge strane valute.

Odstupajući od prvog stavka, nadležna tijela mogu dozvoliti da stopa obveznog kapitala za usklađene pozicije u valutama država članica koje su sudionice druge faze ekonomske i monetarne unije bude jednaka 1,6 % vrijednosti takvih usklađenih pozicija.

4.   Neto pozicije u složenim valutama mogu se prema važećim kvotama raščlaniti na pojedine valute od kojih se sastoje.


PRILOG IV.

IZRAČUN STOPA OBVEZNOG KAPITALA ZA ROBNI RIZIK

1.

Svaka pozicija u robi ili robnim derivatima (derivatnim financijskim instrumentima) izražava se u za tu robu standardnim mjernim jedinicama. Promptna cijena svake vrste robe izražava se u izvještajnoj valuti.

2.

Svaka pozicija u zlatu ili derivatnim financijskim instrumentima na zlato smatra se podložnom valutnom riziku te se u skladu s time za potrebe izračunavanja tržišnog rizika tretira u skladu s Prilogom III. ili ako je prikladno, Prilogom V.

3.

Za potrebe ovog Priloga pozicije koje su namijenjene isključivo financiranju zaliha mogu se isključiti iz izračuna robnog rizika.

4.

Kamatni i valutni rizici koji nisu pokriveni drugim odredbama ovog Priloga uključuju se u izračun općega rizika dužničkih instrumenata kojima se trguje te u izračun valutnog rizika.

5.

Ako kratka pozicija dospijeva za plaćanje ranije od duge pozicije, institucija se također mora zaštititi od rizika nedostatne likvidnosti koji može postojati na pojedinim tržištima.

6.

Za potrebe točke 19., višak dugih (kratkih) pozicija institucije nad njezinim kratkim (dugim) pozicijama u istoj robi ili identičnim robnim terminskim ugovorima, opcijama i varantima smatra se njezinom neto pozicijom u svakoj pojedinoj robi.

Nadležna tijela dozvoljavaju da se pozicije u derivatnim financijskim instrumentima, u skladu s točkama 8., 9. i 10., tretiraju kao pozicije u robi na koju se odnose.

7.

Nadležna tijela mogu sljedeće pozicije smatrati pozicijama u istoj robi:

(a)

pozicije u različitim podvrstama iste robe, u slučajevima kad su te podvrste međusobno zamjenjive; i

(b)

pozicije u sličnim vrstama robe koje predstavljaju približne zamjene jedna za drugu, a jasno se može ustanoviti minimalna korelacija od 0,9 između dnevnih kretanja njihovih cijena u razdoblju od najmanje godinu dana.

Posebni instrumenti

8.

Robni terminski ugovori ili terminske obveze kupnje ili prodaje pojedinih roba uključuju se u sustav mjerenja u obliku nominalnih iznosa izraženih u za tu robu standardnim mjernim jedinicama te se s obzirom na ročnost pripisuju odgovarajućim razredima dospijeća.

Nadležna tijela mogu dozvoliti da stopa obveznog kapitala za terminske ugovore kojima se trguje na burzi bude jednaka pokriću koje ta burza zahtijeva, ako su u potpunosti uvjerena da takvo pokriće u dovoljnoj mjeri odgovara riziku vezanom uz terminski ugovor te da je u najmanju ruku jednako stopi obveznog kapitala za terminski ugovor koja bi bila izračunana prema metodi predviđenoj u ostatku ovog Priloga ili primjenom metode internih modela opisane u Prilogu V.

Nadležna tijela također mogu dozvoliti da stopa obveznog kapitala za ugovore s OTC derivatnim financijskim instrumentima u smislu ove točke, čiji obračun izvodi klirinška kuća priznata od strane tih nadležnih tijela, bude jednaka pokriću koje zahtijeva klirinška kuća, ako su u potpunosti uvjerena da takvo pokriće u dovoljnoj mjeri odgovara riziku vezanom uz ugovor s derivatnim financijskim instrumentima te da je u najmanju ruku jednako stopi obveznog kapitala za predmetni ugovor, koja bi bila izračunata prema metodi predviđenoj u ostatku ovog Priloga ili primjenom metode internih modela opisane u Prilogu V.

9.

Robni swap ugovori u kojima se na jednoj strani transakcije nalazi fiksna cijena, a na drugoj trenutačna tržišna cijena, uključuju se u pristup ljestvice dospijeća iz točaka od 13. do 18. kao serije pozicija jednakih nominalnom iznosu ugovora, pri čemu svaka pozicija odgovara jednom plaćanju u okviru swap ugovora te se kao takva unosi u ljestvicu dospijeća u tablici 1. pod točkom 13. Pri tome je, ako institucija plaća fiksnu, a prima promjenjivu cijenu, riječ o dugim pozicijama, dok se ako institucija prima fiksnu cijenu, a plaća promjenjivu radi o kratkim pozicijama.

Robni swap ugovori u kojima se dvije strane transakcije odnose na različite vrste robe se u okviru pristupa ljestvice dospijeća unose u odgovarajuće zasebne ljestvice dospijeća.

10.

Opcije na robu ili na robne derivatne financijske instrumente tretiraju se kao pozicije čija je vrijednost jednaka vrijednosti osnovnog instrumenta na koji se opcija odnosi pomnoženoj njegovim delta koeficijentom za potrebe ovog Priloga. Spomenute se pozicije mogu netirati sa svim pozicijama suprotnog predznaka u identičnoj robi ili robnim derivatima na koje se opcije odnose. Delta koeficijent koji se koristi mora biti delta koeficijent burze o kojoj je riječ, delta koeficijent izračunan od strane nadležnih tijela ili, u slučajevima kad taj koeficijent nije dostupan te kod OTC opcija, delta koeficijent izračunan od strane same institucije, uz ocjenu nadležnih tijela da je institucija koristila primjeren model.

Međutim, nadležna tijela također mogu odlučiti da institucije svoje delta koeficijente moraju izračunavati prema metodologiji propisanoj od strane samih nadležnih tijela.

Osim delta rizika nužno se osigurati i od drugih rizika povezanih s opcijama na robu.

Nadležna tijela mogu dozvoliti da stopa obveznog kapitala za izdane opcije na robu kojima se trguje na burzi bude jednaka pokriću koje ta burza zahtijeva, ako su u potpunosti uvjerena da takvo pokriće u dovoljnoj mjeri odgovara riziku vezanom uz te opcije te da je u najmanju ruku jednako stopi obveznog kapitala za opcije koja bi bila izračunata prema metodi predviđenoj ostatkom ovog Priloga ili primjenom metode internih modela opisane u Prilogu V.

Nadležna tijela također mogu dozvoliti da stopa obveznog kapitala za OTC opcije na robu čiji obračun vrši klirinška kuća priznata od strane tih nadležnih tijela bude jednaka pokriću koje zahtijeva klirinška kuća, ako su u potpunosti uvjerena da takvo pokriće u dovoljnoj mjeri odgovara riziku vezanom uz te opcije te da je u najmanju ruku jednako stopi obveznog kapitala za OTC opcije koja bi bila izračunata prema metodi predviđenoj ostatkom ovog Priloga ili primjenom metode internih modela opisane u Prilogu V.

Osim toga mogu dozvoliti da stopa obveznog kapitala za kupljene opcije na robu kojima se trguje na burzi ili OTC opcije na robu bude jednaka stopi obveznog kapitala za robu na koju se opcije odnose, pod uvjetom da tako izračunato pokriće ne prelazi tržišnu vrijednost opcije. Stopa obveznog kapitala za izdane OTC opcije određuje se s obzirom na robu na koju se opcije odnose.

11.

Varanti koji se odnose na robu tretiraju se na isti način kao i opcije na robu iz točke 10.

12.

Prenositelj robe ili zajamčenih prava koja su vezana za pravo vlasništva nad tom robom u okviru ugovora o povratnoj kupnji i davatelj robe na posudbu u sklopu posla davanja robe na posudbu uključuju tu robu u izračun stopa obveznog kapitala u skladu s ovim Prilogom.

(a)   Pristup ljestvice dospijeća

13.

Institucija za svaku vrstu robe koristi zasebnu ljestvicu dospijeća sukladnu onoj koja je prikazana u tablici 1. Sve pozicije u toj robi i sve pozicije koje se prema točki 7. smatraju pozicijama u istoj robi svrstavaju se u odgovarajuće razrede dospijeća. Fizičke zalihe se uvrštavaju u prvi razred dospijeća.

Tablica 1.

Razredi dospijeća

(1)

Stopa razlike (u %)

(2)

0 ≤ 1 mjesec

1,50

> 1 ≤ 3 mjeseca

1,50

> 3 ≤ 6 mjeseci

1,50

> 6 ≤ 12 mjeseci

1,50

> 1 ≤ 2 godine

1,50

> 2 ≤ 3 godine

1,50

> 3 godine

1,50

14.

Nadležna tijela mogu dozvoliti da se sve pozicije u istoj robi i sve pozicije koje se prema točki 7. smatraju pozicijama u istoj robi međusobno saldiraju i svrstaju u odgovarajuće razrede dospijeća u neto vrijednosti, pri čemu takvo odobrenje vrijedi za sljedeće:

(a)

pozicije u ugovorima s istim datumom dospijeća; i

(b)

pozicije u ugovorima koji dospijevaju unutar razdoblja od 10 dana, ako se tim ugovorima trguje na burzama sa svakodnevnim datumima isporuke tj. prijenosa.

15.

Institucija zatim izračunava zbroj dugih pozicija te zbroj kratkih pozicija u svakom razredu dospijeća. Iznos zbroja dugih (kratkih) pozicija koji je usklađen sa zbrojem kratkih (dugih) pozicija u pojedinom razredu dospijeća smatra se usklađenom pozicijom u tom razredu dospijeća, dok iznos preostale duge ili kratke pozicije predstavlja neusklađenu poziciju za isti razred dospijeća.

16.

Onaj dio neusklađene duge (kratke) pozicije u određenom razredu dospijeća koji je usklađen s neusklađenom kratkom (dugom) pozicijom u sljedećem razredu dospijeća predstavlja usklađenu poziciju između dvaju razreda dospijeća. Preostali dio duge ili kratke neusklađene pozicije koji nije moguće uskladiti predstavlja neusklađenu poziciju.

17.

Stopa obveznog kapitala institucije za svaku vrstu robe izračunava se na temelju odgovarajuće ljestvice dospijeća kao zbroj sljedećega:

(a)

zbroja usklađenih dugih i kratkih pozicija, pomnoženog s odgovarajućom stopom razlike iz drugog stupca tablice 1. pod točkom 13. za svaki pojedini razred dospijeća te s promptnom tržišnom cijenom robe;

(b)

usklađene pozicije između dvaju razreda dospijeća za svaki razred dospijeća u koji se prenese neusklađena pozicija, pomnožene sa stopom prijenosa od 0,6 % te s promptnom tržišnom cijenom robe; i

(c)

preostalih neusklađenih pozicija pomnoženih s izravnom stopom od 15 % te s promptnom tržišnom cijenom robe.

18.

Ukupna stopa obveznog kapitala institucije za robni rizik izračunava se kao zbroj pojedinačnih stopa obveznog kapitala izračunanih za svaku vrstu robe u skladu s točkom 17.

(b)   Pojednostavljeni pristup

19.

Stopa obveznog kapitala institucije za svaku robu izračunava se kao zbroj:

(a)

15 % neto pozicije, duge ili kratke, pomnožene s promptnom tržišnom cijenom robe; i

(b)

3 % bruto pozicije, duge plus kratke, pomnožene s promptnom tržišnom cijenom robe.

20.

Ukupna stopa obveznog kapitala institucije za robni rizik izračunava se kao zbroj pojedinačnih stopa obveznog kapitala izračunatih za svaku vrstu robe u skladu s točkom 19.

(c)   Prošireni pristup ljestvice dospijeća

21.

Nadležna tijela mogu institucijama dozvoliti da umjesto stopa navedenih u točkama 13., 14., 17. i 18. primjenjuju minimalne stope razlike, prijenosa i izravne stope iz sljedeće tablice (tablica 2.), pod uvjetom da institucije prema mišljenju nadležnih tijela:

(a)

imaju značajan opseg poslovanja s robom;

(b)

drže raznolik portfelj pozicija u robi; i

(c)

još nisu u mogućnosti primijeniti metodu internih modela za izračun stope obveznog kapitala za robni rizik u skladu s Prilogom V.

Tablica 2.

 

Plemeniti metali (osim zlata)

Ostali metali

Poljoprivredni proizvodi (osim metala)

Ostali proizvodi, uključujući energetske

Stopa razlike (%)

1,0

1,2

1,5

1,5

Stopa prijenosa (%)

0,3

0,5

0,6

0,6

Izravna stopa (%)

8

10

12

15


PRILOG V.

PRIMJENA INTERNIH MODELA ZA IZRAČUN STOPA OBVEZNOG KAPITALA

1.   Nadležna tijela mogu, pod uvjetima koji su propisani ovim Prilogom, dozvoliti institucijama da umjesto metodama koje su opisane u prilozima I., III. i IV. ili u kombinaciji s njima, svoje stope obveznog kapitala za pozicijski, valutni i/ili robni rizik izračunavaju primjenom vlastitih internih modela upravljanja rizicima. U svakom je pojedinom slučaju nužno izričito priznanje primjene takvih modela za nadzor kapitala od strane nadležnih tijela.

2.   Primjena internih modela priznaje se isključivo ako je nadležno tijelo uvjereno da je sustav pojedine institucije za upravljanja rizicima utemeljen na zdravoj zamisli, da se dosljedno provodi te da su, prije svega, zadovoljeni sljedeći kvalitativni standardi:

(a)

interni model mjerenja rizika institucije usko je integriran u svakodnevni postupak upravljanja rizicima institucije te služi kao osnova za izvještavanje rukovodstva institucije o izloženosti rizicima;

(b)

institucija ima zasebnu organizacijsku jedinicu za kontrolu rizika koja je neovisna od organizacijskih jedinica zaduženih za trgovanje, a odgovara izravno rukovodstvu institucije. Navedena jedinica mora biti odgovorna za oblikovanje i provođenje sustava za upravljanje rizicima institucije. Nadalje, navedena organizacijska jedinica sastavlja i analizira dnevna izvješća o podacima dobivenima primjenom internog modela mjerenja rizika te o odgovarajućim mjerama koje je potrebno poduzeti s obzirom na limite trgovanja. Jedinica također provodi početno i tekuće vrednovanje internog modela;

(c)

uprava i rukovodstvo institucije aktivno sudjeluju u postupku kontrole rizika, a dnevna izvješća koja sastavlja organizacijska jedinica za kontrolu rizika dostavljaju se rukovodećim osobama koje imaju dovoljna ovlaštenja za provođenje smanjenja pozicija pojedinih trgovaca kao i ukupne izloženosti institucije riziku;

(d)

institucija ima dovoljan broj zaposlenika osposobljenih za korištenje profinjenih modela u području trgovanja, kontrole rizika, revizije i pozadinskih službi;

(e)

institucija je uspostavila postupke za praćenje i osiguravanje usklađenosti s dokumentiranim internim politikama i kontrolnim mehanizmima vezanim uz cjelokupno funkcioniranje sustava za mjerenje rizika;

(f)

institucija raspolaže dokumentiranim dokazima o prihvatljivom stupnju pouzdanosti internog modela pri mjerenju rizika;

(g)

institucija često provodi programe testiranja kriznih situacija, čije rezultate pregledava rukovodstvo institucije te se odražavaju na politike i limite trgovanja koje to rukovodstvo donosi. Takvi se programi testiranja posebno odnose na nelikvidnost tržišta u kriznim tržišnim situacijama, rizik koncentracije, jednosmjerna tržišta, rizike događaja i skokovitog porasta vjerojatnosti neplaćanja, nelinearnost tržišta, pozicije daleko izvan područja unovčavanja, pozicije podložne velikim cjenovnim raskoracima te druge rizike koji možda nisu na odgovarajući način obuhvaćeni internim modelima. Simulirane krizne situacije moraju odražavati značajke pojedinih portfelja te vrijeme koje bi moglo biti potrebno za omeđivanje rizika ili upravljanje rizicima u teškim tržišnim uvjetima; i

(h)

institucija kao dio svoje redovite unutarnje revizije mora izvršiti neovisnu procjenu svog sustava mjerenja rizika.

Revizija iz točke (h) prvog stavka mora obuhvaćati djelovanje organizacijskih jedinica zaduženih za trgovanje kao i nezavisne jedinice za kontrolu rizika. Barem jednom godišnje institucija mora provesti cjelovitu analizu vlastitog sustava upravljanja rizicima.

Analiza obuhvaća sljedeće:

(a)

prikladnost dokumentacije o sustavima i postupcima upravljanja rizicima te organizaciju jedinice za kontrolu rizika;

(b)

uključenost mjerenja tržišnih rizika u dnevno upravljanje rizicima te cjelovitost sustava informiranja rukovodstva;

(c)

postupak koji institucija primjenjuje za odobravanje modela procjene rizika i sustava vrednovanja koje koriste zaposlenici trgovinskih i pozadinskih službi;

(d)

opseg tržišnog rizika obuhvaćen modelom za mjerenje rizika te potvrdu svih značajnih promjena u postupku mjerenja rizika;

(e)

točnost i potpunost podataka o pozicijama, točnost i prikladnost pretpostavki za utvrđivanje promjenjivosti i korelacija te točnost vrednovanja i izračuna osjetljivosti na rizik;

(f)

postupak utvrđivanja ispravnosti kojim se institucija koristi za procjenu dosljednosti, pravovremenosti i pouzdanosti izvora podataka na kojima se temelje interni modeli, uključujući i neovisnost takvih izvora podataka; i

(g)

postupak utvrđivanja ispravnosti koji institucija koristi za procjenu retroaktivnog testiranja na temelju kojeg se ocjenjuje točnost modela.

3.   Institucije uspostavljaju postupke koji osiguravaju da njihove interne modele na odgovarajući način vrednuje kvalificirana strana neovisna o postupku njihovog razvoja kako bi potvrdila da su sadržajno utemeljeni te da odgovarajuće obuhvaćaju sve značajne rizike. Vrednovanje se provodi po završetku razvoja internog modela kao i nakon svih značajnih promjena istoga. Vrednovanje se osim toga provodi i periodično, ali posebno nakon što je došlo do većih strukturalnih promjena na tržištu ili promjena u sastavu portfelja zbog kojih bi interni model mogao prestati biti prikladan. Institucija koristi nove tehnike i dobre prakse koje se s vremenom mogu razviti. Vrednovanje internih modela nije ograničeno na retroaktivno testiranje, već uključuje najmanje sljedeće:

(a)

provjere koje dokazuju da su sve pretpostavke u okviru internog modela prikladne te da ne podcjenjuju ili ne precjenjuju rizik;

(b)

pored propisanih programa retroaktivnog testiranja institucije također provode i vlastite provjere za vrednovanje internih modela s obzirom na rizike i strukturu svojih portfelja; i

(c)

korištenje hipotetičkih portfelja kako bi se osigurala sposobnost internih modela da obuhvate određene posebne strukturalne okolnosti, kao što je primjerice značajan bazni rizik ili rizik koncentracije.

4.   Institucija kontinuirano prati točnost i funkcioniranje svog modela provođenjem programa retroaktivnog testiranja. Retroaktivno testiranje mora za svaki radni dan omogućiti usporedbu jednodnevne rizične vrijednosti izmjerene u okviru modela institucije za zaključne dnevne pozicije portfelja i jednodnevne promjene vrijednosti portfelja do kraja sljedećega radnog dana.

Nadležna tijela obavljaju provjeru sposobnosti institucija za provođenje retroaktivnog testiranja stvarnih i hipotetičkih promjena vrijednosti portfelja. Retroaktivna provjera hipotetičkih promjena vrijednosti portfelja temelji se na usporedbi između zaključne dnevne vrijednosti portfelja i, pod pretpostavkom nepromijenjenih pozicija, vrijednosti portfelja na kraju sljedećeg dana. Nadležna tijela od institucija zahtijevaju da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi poboljšale svoje programe retroaktivne provjere ako se isti pokažu manjkavima. Nadležna tijela mogu od institucija zahtijevati da provedu retroaktivnu provjeru na hipotetičkim rezultatima (na temelju promjena u portfelju do kojih bi došlo kad bi zaključne dnevne pozicije ostale nepromijenjene) ili na stvarnim rezultatima trgovanja (bez naknada, provizija i neto prihoda od kamata), ili oboje od navedenoga.

5.   U svrhu izračunavanja stopa obveznog kapitala za posebni rizik povezan s dužničkim i vlasničkim pozicijama kojima se trguje, nadležna tijela mogu odobriti korištenje internog modela institucije ako, uz udovoljavanje uvjetima iz ostatka ovog Priloga, interni model ispunjava sljedeće uvjete:

(a)

objašnjava prošle promjene cijena u portfelju;

(b)

obuhvaća koncentraciju portfelja s obzirom na veličinu i promjene u sastavu portfelja;

(c)

dokazano funkcionira u nepovoljnom okruženju;

(d)

provjerava se putem retroaktivne provjere s ciljem procjenjivanja točnosti utvrđenog posebnog rizika. Ako nadležna tijela dozvole provođenje te retroaktivne provjere na temelju važnih podportfelja, izbor tih podportfelja mora biti dosljedan;

(e)

obuhvaća imenovani bazni rizik, tj. institucije su dužne dokazati da je interni model osjetljiv na značajne posebne razlike između sličnih ali ne identičnih pozicija; i

(f)

obuhvaća rizik događaja.

Institucija također ispunjava sljedeće uvjete:

ako je institucija izložena riziku događaja koji nije obuhvaćen u njezinoj dnevnoj mjeri rizične vrijednosti, i to zbog toga što prelazi desetodnevno razdoblje držanja i 99-postotni interval pouzdanosti (događaji male vjerojatnosti i ozbiljnih posljedica), institucija se mora pobrinuti da se posljedice takvih događaja uračunaju u njezinu internu procjenu vlastitog kapitala,

interni model institucije na temelju realističnih tržišnih scenarija konzervativno procjenjuje rizike koji proizlaze iz manje likvidnih pozicija i pozicija s ograničenom transparentnosti cijena. Osim toga interni model ispunjava i minimalne standarde što se tiče podataka. Zamjenski podaci moraju biti u dovoljnoj mjeri konzervativni i smiju se koristiti samo u slučajevima kad su dostupni podaci nedostatni ili ne odražavaju stvarnu promjenljivost pozicije ili portfelja.

Institucija je, nadalje, dužna koristiti nove tehnike i dobre prakse koje se s vremenom mogu razviti.

Nadalje, institucija uspostavlja metodu kojom će pri izračunavanju stopa obveznog kapitala obuhvatiti i rizik neplaćanja svojih pozicija u knjizi trgovanja koji prelazi rizik neplaćanja obuhvaćen mjerom rizične vrijednosti kako je navedeno u prethodnim zahtjevima ove točke. Kako bi se izbjeglo dvostruko brojanje, institucija prilikom izračunavanja dodatne stope obveznog kapitala za rizik neplaćanja može uzeti u obzir mjeru u kojoj je rizik neplaćanja već obuhvaćen izračunatom rizičnom vrijednošću, posebno za rizične pozicije koje bi u slučaju nepovoljnih tržišnih uvjeta ili drugih naznaka pogoršanja kreditnog okruženja mogle biti ili bile zatvorene u roku od 10 dana. Ako institucija izračunava stopu obveznog kapitala za takav dodatni rizik neplaćanja, dužna je raspolagati metodama kojima će potvrditi valjanost spomenutog izračuna.

Institucija dokazuje da njezina metoda ispunjava standarde pouzdanosti sukladne metodi utvrđenoj člancima od 84. do 89. Direktive 2006/48/EZ, pod pretpostavkom nepromijenjene razine rizika, te uz izvršenje moguće potrebnih prilagodbi s ciljem odražavanja utjecaja likvidnosti, koncentracije, omeđivanja rizika i raznolikosti.

Institucija koja ne obuhvaća dodatni rizik neplaćanja putem interno razvijenih metoda, izračunava dodatnu stopu obveznog kapitala za takav rizik metodom koja je sukladna ili metodi utvrđenoj člancima od 78. do 83. Direktive 2006/48/EZ ili onoj koja je predviđena člancima od 84. do 89. te Direktive.

Što se tiče novčanih ili sintetičkih sekuritizacijskih izloženosti za koje bi se prema tretmanu predviđenom člankom 66. stavkom 2. Direktive 2006/48/EZ upotrebljavao odbitak ili bi se, kako je utvrđeno u dijelu 4. Priloga IX. toj Direktivi, ponderirale ponderom rizika od 1,250 %, za te se pozicije primjenjuje stopa obveznog kapitala koja nije niža od one predviđene spomenutim tretmanom. Institucije koje trguju takvim izloženostima mogu koristiti neki drugi tretman ako svojim nadležnim tijelima, osim namjere trgovanja, mogu dokazati i postojanje likvidnog dvosmjernog tržišta za sekuritizacijske izloženosti ili, u slučaju sintetičkih sekuritizacija koje se temelje isključivo na kreditnim derivatima, za sekuritizacijske izloženosti kao takve ili za njihove sastavne dijelove rizika. Za potrebe ovog odjeljka smatra se da dvosmjerno tržište postoji onda kad postoje neovisne ponude u dobroj vjeri za kupnju ili prodaju, tako da se cijena, koja je u razumnoj mjeri povezana s posljednjom prodajnom cijenom ili trenutnom konkurentnom cijenom traženom ili ponuđenom u dobroj vjeri, može odrediti u roku od jednog dana te da takva cijena može biti i podmirena u razmjerno kratkom vremenu u skladu s trgovinskim uzancama. Da bi institucija mogla primjenjivati drugi tretman mora raspolagati dovoljnim tržišnim podacima kako bi osigurala da u potpunosti obuhvaća koncentrirani rizik neplaćanja takvih izloženosti u sklopu svoje interne metode mjerenja dodatnog rizika neplaćanja u skladu s gore navedenim standardima.

6.   Institucije koje primjenjuju interne modele koji nisu priznati u skladu s točkom 4. podliježu izračunavanju zasebne stope obveznog kapitala u skladu s Prilogom I.

7.   Za potrebe točke 9. podtočke (b), rezultati dobiveni primjenom internog modela institucije množe se multiplikacijskim faktorom koji iznosi najmanje 3.

8.   Multiplikacijski faktor se uvećava za plus faktor između 0 i 1 u skladu s tablicom 1., ovisno o broju prekoračenja za posljednjih 250 radnih dana utvrđenom na temelju retroaktivne provjere institucije. Nadležna tijela obvezuju institucije na dosljedno izračunavanje prekoračenja putem retroaktivne provjere bilo na stvarnim ili hipotetičkim promjenama u vrijednosti portfelja. Prekoračenje znači jednodnevnu promjenu u vrijednosti portfelja koja prelazi odgovarajuću dnevnu mjeru rizične vrijednosti, izračunanu primjenom internog modela institucije. U svrhu određivanja plus faktora broj prekoračenja procjenjuje se najmanje jednom tromjesečno.

Tablica 1.

Broj prekoračenja

Plus faktor

Manje od 5

0,00

5

0,40

6

0,50

7

0,65

8

0,75

9

0,85

10 ili više

1,00

Nadležna tijela mogu, u pojedinačnim slučajevima i iznimnim situacijama, dozvoliti instituciji da ne uvećava svoj multiplikacijski faktor faktorom plus u skladu s tablicom 1., ako institucija nadležnom tijelu dokaže da je takvo povećanje neopravdano te da je model u osnovi točan.

Ako veliki broj prekoračenja upućuje na to da model nije dovoljno točan, nadležna tijela opozvat će odobrenje instituciji za primjenu takvog modela ili naložiti provođenje odgovarajućih mjera da bi se osiguralo što skorije poboljšanje internog modela.

Kako bi se nadležnim tijelima omogućilo kontinuirano praćenje prikladnosti plus faktora, institucije odmah, odnosno najkasnije u roku od pet radnih dana, izvješćuju nadležna tijela o prekoračenjima koja su utvrđena primjenom njezinog programa retroaktivne provjere, a koja bi u skladu s gornjom tablicom ukazivala na potrebu povećanja plus faktora.

9.   Svaka institucija mora ispuniti stopu obveznog kapitala koja je izražena kao viša između:

(a)

iznosa njezine rizične vrijednosti za prethodni dan, izračunate u skladu s parametrima navedenima u ovom Prilogu, koji se prema potrebi uvećava za dodatnu stopu obveznog kapitala za rizik neplaćanja propisanu točkom 5.; ili

(b)

prosjeka dnevnih iznosa rizične vrijednosti u proteklih 60 radnih dana, pomnoženog faktorom spomenutim u točki 7. i prilagođenog za faktor naveden u točki 8., koji se prema potrebi uvećava za dodatnu stopu obveznog kapitala za rizik neplaćanja propisanu točkom 5.

10.   Pri izračunu mjere rizične vrijednosti moraju biti zadovoljeni sljedeći minimalni standardi:

(a)

barem dnevni izračun rizične vrijednosti;

(b)

jednostrani 99-postotni interval pouzdanosti;

(c)

desetodnevno razdoblje držanja;

(d)

efektivno razdoblje promatranja prošlih događaja od najmanje godinu dana, osim kad je kraće razdoblje promatranja opravdano značajnim porastom promjenljivosti tj. kolebanja cijena; i

(e)

tromjesečno ažuriranje podataka.

11.   Nadležna tijela zahtijevaju da interni modeli precizno obuhvate sve značajne cjenovne rizike opcija ili pozicija sličnih opcijama te da se svi drugi rizici, koji nisu obuhvaćeni modelom, adekvatno pokriju vlastitim sredstvima institucije.

12.   Interni model mjerenja rizika, ovisno o stupnju aktivnosti institucije na pojedinim tržištima, mora obuhvatiti dovoljan broj faktora rizika, a posebno sljedeće:

Kamatni rizik

Interni model za mjerenje rizika obuhvaća niz faktora rizika koji odgovaraju kamatnim stopama u svakoj valuti u kojoj institucija ima bilančne ili izvanbilančne pozicije osjetljive na promjene kamatnih stopa. Institucija izrađuje krivulje prinosa primjenom jednog od općeprihvaćenih pristupa. Za značajne izloženosti kamatnom riziku u glavnim valutama i tržištima, krivulja prinosa se dijeli na najmanje šest segmenata dospijeća, kako bi se obuhvatile varijacije u promjenljivosti stopa uzduž krivulje. Sustav mjerenja rizika također mora obuhvatiti rizik nepotpunih korelacijskih gibanja između različitih krivulja prinosa.

Valutni rizik

Interni model za mjerenje rizika obuhvaća faktore rizika koji se odnose na zlato i na pojedinačne strane valute u kojima su nominirane pozicije institucije.

Za CIU poduzeća u obzir se uzimaju stvarne devizne pozicije CIU. Institucije se mogu osloniti na izvještaje trećih strana o deviznim pozicijama u CIU, pri čemu je potrebno na odgovarajući način osigurati ispravnost takvih izvještaja. Ako institucija nije upoznata s deviznim pozicijama u CIU, ta se pozicija izdvaja i tretira u skladu s četvrtim stavkom točke 2.1. Priloga III.

Rizik ulaganja u vlasničke financijske instrumente

Interni model za mjerenje rizika primjenjuje zasebni faktor rizika barem za svako tržište vlasničkih financijskih instrumenata na kojem institucija drži značajne pozicije.

Robni rizik

Interni model za mjerenje rizika mora primjenjivati zasebni faktor rizika barem za svaku vrstu robe u kojoj institucija drži značajne pozicije. Sustav mjerenja rizika također mora obuhvatiti rizik nepotpunih korelacijskih gibanja između sličnih, ali ne identičnih vrsta robe te izloženosti promjenama u terminskim cijenama koje proizlaze iz neusklađenosti dospijeća. Isto tako mora uzeti u obzir tržišne karakteristike, posebno dane isporuke i opseg mogućnosti koje trgovci imaju na raspolaganju za zatvaranje pozicija.

13.   Nadležna tijela mogu institucijama dozvoliti da se koriste empirijskim korelacijama unutar rizičnih kategorija ili između njih, ako su uvjerena da je sustav pojedine institucije za mjerenje korelacija pouzdan te da se dosljedno provodi.


PRILOG VI.

IZRAČUN STOPA OBVEZNOG KAPITALA ZA VELIKE IZLOŽENOSTI

1.

Prekoračenje iz članka 31. stavka (b) izračunava se odabirom onih sastavnica iz knjige trgovanja koje čine ukupnu izloženost prema određenoj osobi ili skupini povezanih osoba, za koje su predviđene najveće stope obveznog kapitala iz Priloga I. i/ili Priloga II., a čiji je zbroj jednak iznosu prekoračenja u stavkama iz knjige trgovanja iz članka 31. stavka (a).

2.

Ako prekoračenje nije potrajalo duže od 10 dana, dodatna stopa obveznog kapitala iznosi 200 % zahtjeva za te sastavnice propisanog točkom 1.

3.

Nakon isteka 10. dana od pojave prekoračenja sastavnice prekoračenja odabrane u skladu s točkom 1. razvrstavaju se u odgovarajuće retke u stupcu 1. tablice 1. prema rastućem stupnju stopa obveznog kapitala za posebni rizik iz Priloga I. i/ili Priloga II. Dodatna stopa obveznog kapitala izračunava se kao umnožak zbroja za te stavke propisanih stopa obveznog kapitala iz Priloga I. i/ili Priloga II. i odgovarajućeg faktora iz stupca 2. tablice 1.

Tablica 1.

Prekoračenje granica izloženosti (iskazano u % vlastitog kapitala)

Faktori

do 40 %

200 %

od 40 % do 60 %

300 %

od 60 % do 80 %

400 %

od 80 % do 100 %

500 %

od 100 % do 250 %

600 %

iznad 250 %

900 %


PRILOG VII.

TRGOVANJE

DIO A

Namjera trgovanja

1.   Pozicije/portfelji koji se drže s namjerom trgovanja ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

(a)

mora postojati jasno dokumentirana strategija trgovanja za pojedinu poziciju/instrument ili portfelj, koja je odobrena od strane rukovodstva institucije te uključuje očekivano razdoblje držanja;

(b)

moraju postojati jasno definirane politike i procedure za aktivno upravljanje pozicijom koje uključuju sljedeće:

i.

pozicije su otvorene preko odjela trgovine vrijednosnicama;

ii.

utvrđeni su pozicijski limiti čija se prikladnost redovito prati;

iii.

trgovci su slobodni samostalno preuzimati pozicije i njima upravljati u okviru dogovorenih limita i u skladu s odobrenom strategijom;

iv.

izvještavanje rukovodstva institucije o pozicijama predstavlja sastavni dio njezinog postupka upravljanja rizicima; i

v.

pozicije se aktivno prate te se na temelju tržišnih izvora podataka procjenjuje utrživost ili mogućnost omeđivanja rizika tih pozicija, što uključuje procjenu kvalitete i raspoloživosti ulaznih tržišnih podataka u okviru postupka vrednovanja, opsega tržišnog prometa te veličine pojedinih pozicija kojima se trguje; i

(c)

moraju postojati jasno definirane politike i procedure za praćenje pozicija u skladu s strategijom trgovanja institucije, uključujući i praćenje prometa i postojećih neaktivnih pozicija u knjizi trgovanja.

DIO B

Sustavi i kontrole

1.   Institucije su dužne uspostaviti i održavati sustave i kontrole koji su dovoljni za dobivanje opreznih i pouzdanih procjena vrijednosti.

2.   Sustavi i kontrole moraju uključivati barem sljedeće elemente:

(a)

dokumentirane politike i procedure za postupak vrednovanja. To uključuje jasno definirane odgovornosti različitih područja uključenih u postupak vrednovanja, izvore tržišnih informacija i provjere njihove prikladnosti, učestalost neovisnih procjena tj. vrednovanja, vremenski okvir zaključnih cijena, postupke za prilagodbe vrednovanja, postupke mjesečnog i ad-hoc potvrđivanja; i

(b)

sustav izvještavanja, jasan i neovisan o odjelu za trgovinu. u odjelu koji je odgovoran za postupak vrednovanja.

Izvještavanje u konačnici vodi do članova uprave institucije.

Metode opreznog vrednovanja

3.   Vrednovanje po trenutačnoj tržišnoj vrijednosti je najmanje svakodnevno vrednovanje pozicija prema lako dostupnim zaključnim cijenama dobivenim od međusobno neovisnih izvora. Primjeri takvih cijena su: burzovne cijene, elektronske kotacije ili kotacije nekolicine neovisnih uglednih tržišnih posrednika.

4.   Prilikom vrednovanja po trenutačnoj tržišnoj vrijednosti koristi se opreznija između ponuđene i tražene cijene, osim ako je institucija značajan čimbenik tržišta za određenu vrstu financijskih instrumenata ili robe o kojoj je riječ te stoga može zaključiti cijenu prema srednjem tržišnom tečaju.

5.   Kad vrednovanje po trenutačnoj tržišnoj cijeni nije moguće, institucije prije uporabe tretmana kapitala koji vrijedi za knjigu trgovanja moraju svoje pozicije/portfelje vrednovati prema vlastitom internom modelu. Kao vrednovanje prema internom modelu definirano je svako vrednovanje koje mora biti izvršeno na temelju neke referentne vrijednosti, ekstrapolirano ili drukčije izračunato na temelju dostupnih tržišnih podataka.

6.   Prilikom vrednovanja prema internom modelu moraju biti ispunjeni sljedeći zahtjevi:

(a)

vodeće rukovodstvo institucije mora biti upoznato s onim elementima knjige trgovanja koji podliježu vrednovanju prema internom modelu te razumjeti značaj nesigurnosti koja zbog takvog vrednovanja nastaje pri izvještavanju o rizicima/učinkovitosti poslovanja;

(b)

izvori tržišnih podataka po mogućnosti trebaju biti usklađeni s izvorima tržišnih cijena, a potrebne su i učestale provjere prikladnosti tržišnih podataka određene pozicije koja se vrednuje i parametara internog modela;

(c)

ako su dostupne, primjenjuju se one metode vrednovanja koje su dio prihvaćene tržišne prakse za pojedine financijske instrumente ili robu;

(d)

ako je institucija sama razvila interni model, on mora biti utemeljen na odgovarajućim pretpostavkama, koje su ocijenile i provjerile kvalificirane strane neovisne o postupku razvoja modela;

(e)

moraju biti uspostavljeni formalni postupci za kontrolu promjena te se mora čuvati sigurnosna kopija modela koja će se u redovitim vremenskim razmacima koristiti za provjere vrednovanja;

(f)

odjel upravljanja rizicima mora biti svjestan slabosti modela koji se primjenjuju te pronaći načina kako najbolje odraziti te slabosti u rezultatima vrednovanja; i

(g)

interni model podliježe redovitim kontrolama s ciljem utvrđivanja točnosti njegovih rezultata (npr. pri procjenjivanju kontinuirane prikladnosti pretpostavki, analizi dobiti i gubitka s obzirom na faktore rizika, usporedbi stvarnih zaključnih vrijednosti s rezultatima internog modela).

Za potrebe točke (d) model mora biti razvijen ili odobren neovisno o odjelu za trgovinu institucije, te se neovisno o njemu mora provesti i provjera modela koja uključuje potvrđivanje matematičkih izračuna, pretpostavki i programske opreme.

7.   Pored svakodnevnog vrednovanja prema trenutačnoj tržišnoj vrijednosti ili internom modelu potrebno je izvršiti i neovisnu provjeru cijena. To je postupak kojim se redovito potvrđuje točnost i neovisnost tržišnih cijena ili ulaznih podataka modela. Dok dnevno vrednovanje po tržišnoj vrijednosti mogu obavljati sami trgovci, potvrđivanje tržišnih cijena i ulaznih podataka modela trebala bi vršiti organizacijska jedinica neovisna o odjelu trgovanja, i to najmanje jednom mjesečno (ili, ovisno o prirodi tržišne/trgovinske djelatnosti, češće). Ako neovisni izvori cijena nisu dostupni ili su subjektivni, može biti primjerena uporaba mjera opreza kao što su prilagodbe procjena vrijednosti.

Prilagodbe ili rezerve pri vrednovanju

8.   Institucije su dužne uspostaviti i održavati postupke za uzimanje u obzir prilagodbi/rezervi pri vrednovanju.

Opći standardi

9.   Nadležna tijela zahtijevaju da se formalno uzmu u obzir prilagodbe ili rezerve pri vrednovanju zbog: još nezarađenih kreditnih kamatnih marži, troškova zatvaranja pozicija, operativnih rizika, prijevremenog zatvaranja pozicija, troškova investiranja i financiranja, budućih administrativnih troškova i, prema potrebi, rizika primjene internog modela.

Standardi za manje likvidne pozicije

10.   Manje likvidne pozicije mogu nastati kako zbog događaja na tržištu tako i kao posljedica situacija vezanih uz samu instituciju kao što su npr. koncentrirane i/ili neaktivne pozicije.

11.   Prilikom utvrđivanja jesu li za manje likvidne pozicije potrebne rezerve pri vrednovanju, institucija mora uzeti u obzir nekoliko čimbenika. Ti čimbenici uključuju vremensko razdoblje koje bi bilo potrebno za omeđivanje pozicija/pojedinačnih rizika pozicije, promjenljivost i prosječnu vrijednost razlika između ponuđene i tražene cijene, raspoloživost tržišnih kotacija (broj i identitet održavatelja tržišta), promjenljivost i prosjek trgovinskih volumena, koncentracije na tržištu, starenje pozicija, mjeru u kojoj se vrednovanje temelji na primjeni internog modela te utjecaj drugih rizika povezanih s primjenom tog modela.

12.   Prilikom korištenja procjena vrijednosti koje su izvršile treće strane ili u slučaju vrednovanja prema internom modelu, institucije moraju odlučiti hoće li primijeniti prilagodbu spomenute procijenjene vrijednosti odnosno vrednovanja. Nadalje, institucije moraju razmotriti potrebu oblikovanja rezervi za manje likvidne pozicije te redovito kontrolirati njihovu prikladnost.

13.   Ako prilagodbe/rezerve pri vrednovanju dovedu do značajnih gubitaka u tekućoj financijskoj godini, ti se gubici oduzimaju od prvotnih vlastitih sredstava institucije u skladu s točkom (k) članka 57. Direktive 2006/48/EZ.

14.   Drugi dobici/gubici koji proizlaze iz prilagodbi/rezervi pri vrednovanju uključuju se u izračun „neto dobiti iz knjige trgovanja” iz točke (b) članka 13. stavka 2. te se u skladu s navedenim odredbama dodaju/oduzimaju od dodatnih vlastitih sredstava predviđenih za pokriće iznosa obveznog kapitala za tržišni rizik.

15.   Prilagodbe/rezerve pri vrednovanju koje prelaze granice utvrđene računovodstvenim okvirom kojemu institucija podliježe tretiraju se u skladu s točkom 13., ako uzrokuju značajne gubitke, ili u skladu s točkom 14. u ostalim slučajevima.

DIO C

Interna omeđivanja rizika

1.   Interno omeđivanje rizika predstavlja poziciju koja u značajnoj mjeri ili u potpunosti poravnava rizik sadržan u poziciji ili nizu pozicija koje ne proizlaze iz knjige trgovanja. Pozicije koje proizlaze iz internih omeđivanja rizika prikladne su za primjenu tretmana koji se koristi za pozicije iz knjige trgovanja, pod uvjetom da se spomenute pozicije drže s namjerom trgovanja te da su zadovoljeni opći kriteriji o namjeri trgovanja i opreznoj procjeni vrijednosti propisani dijelom A i B. Pri tome posebno vrijedi sljedeće:

(a)

prvenstvena namjera internog omeđivanja rizika ne smije biti izbjegavanje ili smanjenje stopa obveznog kapitala;

(b)

interna omeđivanja rizika moraju biti na odgovarajući način dokumentirana te podliježu posebnim internim odobrenjima i revizijama;

(c)

interne transakcije provode se prema važećim tržišnim uvjetima;

(d)

cjelokupnim obujmom tržišnog rizika koji nastaje kao posljedica internog omeđivanja rizika dinamično se upravlja u knjizi trgovanja u okviru dozvoljenih granica; i

(e)

interne transakcije se pažljivo prate.

Praćenje se osigurava na temelju odgovarajućih procedura.

2.   Primjena tretmana iz točke 1. ne dovodi u pitanje one stope obveznog kapitala koje vrijede za onu stranu internog omeđivanja rizika koja se odnosi na pozicije izvan knjige trgovanja.

3.   Neovisno o točkama 1. i 2., kad institucija omeđuje rizik kreditne izloženosti izvan knjige trgovanja primjenom kreditnog derivata koji se vodi u njezinoj knjizi trgovanja (odnosno korištenjem internog omeđivanja rizika), kreditna izloženost izvan knjige trgovanja ne smatra se pokrivenom (tj. zaštićenom od rizika) za potrebe izračunavanja stopa obveznog kapitala, osim ako institucija od prikladne treće strane kao pružatelja zaštite ne kupi kreditni derivat koji ispunjava uvjete propisane točkom 19. dijela 2. Priloga VIII. Direktivi 2006/48/EZ za izloženosti izvan knjige trgovanja. Ako se takva zaštita pak kupi od treće strane kao pružatelja zaštite te se ista, za potrebe izračunavanja stopa obveznog kapitala, prizna kao omeđivanje rizika izloženosti izvan knjige trgovanja, niti interno niti eksterno omeđivanje rizika putem kreditnog derivata se ne uključuje u knjigu trgovanja u svrhu izračunavanja stopa obveznog kapitala.

DIO D

Uključivanje u knjigu trgovanja

1.   Institucije raspolažu jasno definiranim politikama i procedurama na temelju kojih utvrđuju koje će pozicije uključiti u knjigu trgovanja u svrhu izračunavanja svojih stopa obveznog kapitala, a u skladu s kriterijima koji su definirani člankom 11. te uzimajući u obzir sposobnosti i ustaljene prakse koje institucija ima u području upravljanja rizicima. Sukladnost s tim politikama i postupcima mora biti u potpunosti dokumentirana te podliježe redovitim kontrolama odjela interne revizije.

2.   Institucije raspolažu jasno definiranim politikama i procedurama za cjelovito upravljanje knjigom trgovanja. Te politike i procedure odnose se barem na:

(a)

aktivnosti koje institucija smatra trgovanjem i sastavnim dijelom knjige trgovanja za potrebe izračunavanja stopa obveznog kapitala;

(b)

mjeru u kojoj se pozicije mogu dnevno vrednovati prema trenutačnim tržišnim vrijednostima na aktivnom likvidnom dvosmjernom tržištu;

(c)

za pozicije koje se vrednuju prema internom modelu, mjeru u kojoj institucije mogu:

i.

utvrditi sve značajne rizike pozicije;

ii.

omeđiti sve značajne rizike pozicije instrumentima za koje postoji aktivno likvidno dvosmjerno tržište; i

iii.

izvesti pouzdane procjene za ključne pretpostavke i parametre koji se koriste u internom modelu;

(d)

mjeru u kojoj institucija može, i u kojoj je dužna, obavljati procjene pozicija koje će moći podlijegati dosljednim eksternim potvrdama;

(e)

mjeru u kojoj bi zakonska ograničenja ili drugi operativni zahtjevi mogli utjecati na sposobnost institucije da izvrši kratkoročnu likvidaciju ili omeđivanje rizika pozicije;

(f)

mjeru u kojoj institucija može, i u kojoj je dužna, aktivno upravljati rizicima pozicije u okviru svog trgovanja; i

(g)

mjeru u kojoj institucija može izvoditi prijenos rizika ili pozicija između knjige instrumenata kojima se aktivno ne trguje i knjige trgovanja, te kriterije za takve prijenose.

3.   Nadležna tijela mogu institucijama dozvoliti da pozicije koje se drže u knjizi trgovanja u skladu s člankom 57. stavcima (l), (m) i (n) Direktive 2006/48/EZ, ako je prikladno, tretiraju kao vlasničke ili dužničke instrumente, pod uvjetom da institucija dokaže da je aktivni održavatelj tržišta u spomenutim pozicijama. U tom slučaju institucija raspolaže odgovarajućim sustavima i kontrolama u okviru trgovine prikladnim instrumentima vlastitih sredstava.

4.   Terminske trgovinske transakcije sukladne transakcijama povratne kupnje koje institucija vodi izvan knjige trgovanja mogu biti uključene u knjigu trgovanja pod uvjetom da se u nju uključe sve takve transakcije sukladne transakcijama povratne kupnje. U tu se svrhu terminske trgovinske transakcije sukladne transakcijama povratne kupnje definiraju kao transakcije koje ispunjavaju zahtjeve članka 11. stavka 2. te Priloga VII. dijela A, pri čemu se obje strane transakcije sastoje ili od novčanih sredstava ili od vrijednosnih papira koje je moguće uključiti u knjigu trgovanja. Bez obzira na to gdje se knjiže, za sve transakcije sukladne transakcijama povratne kupnje vrijedi stopa obveznog kapitala za rizik druge ugovorne stranke propisana za pozicije izvan knjige trgovanja.


PRILOG VIII.

DIREKTIVE STAVLJENE IZVAN SNAGE

DIO A

Direktive stavljene izvan snage s njihovim uzastopnim izmjenama

(vidjeti članak 52.)

Direktiva Vijeća 93/6/EEZ od 15. ožujka 1993. o adekvatnosti kapitala investicijskih društava i kreditnih institucija

Direktiva 98/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o izmjeni Direktive Vijeća 93/6/EEZ o adekvatnosti kapitala investicijskih društava i kreditnih institucija

Direktiva 98/33/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o izmjeni članka 12. Direktive Vijeća 77/780/EEZ o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija, članaka 2., 5., 6., 7. i 8. te priloga II. i III. Direktivi Vijeća 89/647/EEZ o omjeru solventnosti za kreditne institucije te članka 2. i Priloga II. Direktivi Vijeća 93/6/EEZ o adekvatnosti kapitala investicijskih društava i kreditnih institucija

Direktiva 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o dodatnom nadzoru kreditnih institucija, društava za osiguranje i investicijskih društava u financijskom konglomeratu i o izmjeni direktiva Vijeća 73/239/EEZ, 79/267/EEZ, 92/49/EEZ, 92/96/EEZ, 93/6/EEZ i 93/22/EEZ i direktiva 98/78/EZ i 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća:

Samo članak 26.

Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ:

Samo članak 67.

DIO B

Rokovi za prenošenje

(vidjeti članak 52.)

Direktiva

Rokovi za prijenos

Direktiva Vijeća 93/6/EEZ

1.7.1995.

Direktiva 98/31/EZ

21.7.2000.

Direktiva 98/33/EZ

21.7.2000.

Direktiva 2002/87/EZ

11.8.2004.

Direktiva 2004/39/EZ

30.4.2006./31.1.2007.

Direktiva 2005/1/EZ

13.5.2005.


PRILOG IX.

KORELACIJSKA TABLICA

Ova Direktiva

Direktiva 93/6/EEZ

Direktiva 98/31/EZ

Direktiva 98/33/EZ

Direktiva 2002/87/EZ

Direktiva 2004/39/EZ

Članak 1. stavak 1. prva rečenica

 

 

 

 

 

Članak 1. stavak 1. druga rečenica i stavak 2.

Članak 1.

 

 

 

 

Članak 2. stavak 1.

 

 

 

 

 

Članak 2. stavak 2.

Članak 7. stavak 3.

 

 

 

 

Članak 3. stavak 1. točka (a)

Članak 2. stavak 1.

 

 

 

 

Članak 3. stavak 1. točka (b)

Članak 2. stavak 2.

 

 

 

Članak 67. stavak 1.

Članak 3. stavak 1. točke od (c) do (e)

Članak 2. stavci od 3. do 5.

 

 

 

 

Članak 3. stavak 1. točke (f) i (g)

 

 

 

 

 

Članak 3. stavak 1. točka (h)

Članak 2. stavak 10.

 

 

 

 

Članak 3. stavak 1. točka (i)

Članak 2. stavak 11.

 

Članak 3. stavak 1.

 

 

Članak 3. stavak 1. točka (j)

Članak 2. stavak 14.

 

 

 

 

Članak 3. stavak 1. točke (k) i (l)

Članak 2. stavci 15. i 16.

Članak 1. stavak 1. točka (b)

 

 

 

Članak 3. stavak 1. točka (m)

Članak 2. stavak 17.

Članak 1. stavak 1. točka (c)

 

 

 

Članak 3. stavak 1. točka (n)

Članak 2. stavak 18.

Članak 1. stavak 1. točka (d)

 

 

 

Članak 3. stavak 1. točke od (o) do (q)

Članak 2. stavci od 19. do 21.

 

 

 

 

Članak 3. stavak 1. točka (r)

Članak 2. stavak 23.

 

 

 

 

Članak 3. stavak 1. točka (s)

Članak 2. stavak 26.

 

 

 

 

Članak 3. stavak 2.

Članak 2. stavci 7. i 8.

 

 

 

 

Članak 3. stavak 3. točke (a) i (b)

Članak 7. stavak 3.

 

 

Članak 26.

 

Članak 3. stavak 3. točka (c)

Članak 7. stavak 3.

 

 

 

 

Članak 4.

Članak 2. stavak 24.

 

 

 

 

Članak 5.

Članak 3, stavci 1. i 2.

 

 

 

 

Članak 6.

Članak 3. stavak 4.

 

 

 

Članak 67. stavak 2.

Članak 7.

Članak 3. stavak 4.a

 

 

 

Članak 67. stavak 3.

Članak 8.

Članak 3. stavak 4.b

 

 

 

Članak 67. stavak 3.

Članak 9.

Članak 3. stavak 3.

 

 

 

 

Članak 10.

Članak 3. stavci od 5 do 8.

 

 

 

 

Članak 11.

Članak 2. stavak 6.

 

 

 

 

Članak 12. prvi stavak

Članak 2. stavak 25.

 

 

 

 

Članak 13. stavak 1. prvi podstavak

Prilog V. točka 1.

prvi podstavak

 

 

 

 

Članak 13. stavak 1. drugi podstavak i stavci od 2. do 5.

Prilog V. točka 1.

drugi podstavak i točke od 2. do 5.

Članak 1. stavak 7. i

Prilog točka 4. podtočke (a) i (b)

 

 

 

Članak 14.

Prilog V. točke 6. i 7.

Prilog točka 4. podtočka (c)

 

 

 

Članak 15.

Prilog V. točka 8.

 

 

 

 

Članak 16.

Prilog V. točka 9.

 

 

 

 

Članak 18. stavak 1. prvi podstavak

Članak 4. stavak 1. prvi podstavak

 

 

 

 

Članak 18. stavak 1. točke (a) i (b)

Članak 4. stavak 1. točke i. i ii.

Članak 1. stavak 2.

 

 

 

Članak 18. stavci od 2. do 4.

Članak 4. stavci od 6. do 8.

 

 

 

 

Članak 19. stavak 1.

 

 

 

 

 

Članak 19. stavak 2.

Članak 11. stavak 2.

 

 

 

 

Članak 19. stavak 3.

 

 

 

 

 

Članak 20.

 

 

 

 

 

Članak 21.

Prilog IV.

 

 

 

 

Članak 22.

 

 

 

 

 

Članak 23. prvi i drugi stavak

Članak 7. stavci 5. i 6.

 

 

 

 

Članak 24.

 

 

 

 

 

Članak 25.

 

 

 

 

 

Članak 26. stavak 1.

Članak 7. stavak 10.

Članak 1. stavak 4.

 

 

 

Članak 26. stavci od 2. do 4.

Članak 7. stavci od 11. do 13.

 

 

 

 

Članak 27.

Članak 7. stavci 14. i 15.

 

 

 

 

Članak 28. stavak 1.

Članak 5. stavak 1.

 

 

 

 

Članak 28. stavak 2.

Članak 5. stavak 1.

Članak 1. stavak 3.

 

 

 

Članak 28. stavak 3.

 

 

 

 

 

Članak 29. stavak 1. točke od (a) do (c) i sljedeća dva podstavka

Prilog VI. točka 2.

 

 

 

 

Članak 29. stavak 1.

zadnji podstavak

 

 

 

 

 

Članak 29. stavak 2.

Prilog VI. točka 3.

 

 

 

 

Članak 30. stavci 1. i 2. prvi podstavak

Prilog VI. točke 4. i 5.

 

 

 

 

Članak 30. stavak 2. drugi podstavak

 

 

 

 

 

Članak 30. stavci 3. i 4.

Prilog VI. točke 6. i 7.

 

 

 

 

Članak 31.

Prilog VI. točke 8. podtočke 1., 2. prva rečenica, 3. do 5.

 

 

 

 

Članak 32.

Prilog VI. točke 9. i 10.

 

 

 

 

Članak 33. stavci 1. i 2.

 

 

 

 

 

Članak 33. stavak 3.

Članak 6. stavak 2.

 

 

 

 

Članak 34.

 

 

 

 

 

Članak 35. stavci od 1. do 4.

Članak 8. stavci od 1. do 4.

 

 

 

 

Članak 35. stavak 5.

Članak 8. stavak 5. prva rečenica

Članak 1. stavak 5.

 

 

 

Članak 36.

Članak 9. stavci od 1. do 3.

 

 

 

 

Članak 37.

 

 

 

 

 

Članak 38.

Članak 9. stavak 4.

 

 

 

 

Članak 39.

 

 

 

 

 

Članak 40.

Članak 2. stavak 9.

 

 

 

 

Članak 41. stavak 1. točke od (a) do (c)

Članak 10. prvi, drugi i treći uvučeni redak

 

 

 

 

Članak 41. stavak 1. točke (d) i (e)

 

 

 

 

 

Članak 41. stavak 1. točka (f)

Članak 10. četvrti uvučeni redak

 

 

 

 

Članak 41. stavak 1. točka (g)

 

 

 

 

 

Članak 42.

 

 

 

 

 

Članak 43.

 

 

 

 

 

Članak 44.

 

 

 

 

 

Članak 45.

 

 

 

 

 

Članak 46.

Članak 12.

 

 

 

 

Članak 47.

 

 

 

 

 

Članak 48.

 

 

 

 

 

Članak 49.

 

 

 

 

 

Članak 50.

Članak 15.

 

 

 

 

Prilog I. točke od 1. do 4.

Prilog I. točke od 1. do 4.

 

 

 

 

Prilog I. točka 4. zadnja alineja

Članak 2. stavak 22.

 

 

 

 

Prilog I. točke od 5. do 7.

Prilog I. točke od 5. do 7.

 

 

 

 

Prilog I. točka 8.

 

 

 

 

 

Prilog I. točke od 9. do 11.

Prilog I. točke od 8. do 10.

 

 

 

 

Prilog I. točke od 12. do 14.

Prilog I. točke od 12. do 14.

 

 

 

 

Prilog I. točke 15. i 16.

Članak 2. stavak 12.

 

 

 

 

Prilog I. točke od 17. do 41.

Prilog I. točke od 15. do 39.

 

 

 

 

Prilog I. točke od 42. do 56.

 

 

 

 

 

Prilog II. točke 1. i 2.

Prilog II. točke 1. i 2.

 

 

 

 

Prilog II. točke od 3. do 10.

 

 

 

 

 

Prilog III. točka 1.

Prilog III. točka 1. prva alineja

Članak 1. stavak 7. i Prilog, točka 3. podtočka (a)

 

 

 

Prilog III. točka 2.

Prilog III. točka 2.

 

 

 

 

Prilog III. točka 2.1. od prvog do trećeg stavka

Prilog III. točka 3.1.

Članak 1. stavak 7. i Prilog točka 3. podtočka (b)

 

 

 

Prilog III. točka 2.1. četvrti stavak

 

 

 

 

 

Prilog III. točka 2.1. peti stavak

Prilog III. točka 3.2.

Članak 1. stavak 7 i Prilog, točka 3. podtočka (b)

 

 

 

Prilog III. točke 2.2., 3., 3.1.

Prilog III. točke od 4. do 6.

Članak 1. stavak 7. i Prilog, točka 3. podtočka (c)

 

 

 

Prilog III. točka 3.2.

Prilog III. točka 8.

 

 

 

 

Prilog III. točka 4.

Prilog III. točka 11.

 

 

 

 

Prilog IV. točke od 1. do 20.

Prilog VII. točke od 1. do 20.

Članak 1. stavak 7. i Prilog točka 5.

 

 

 

Prilog IV. točka 21.

Članak 11.a

Članak 1. stavak 6.

 

 

 

Prilog V. točke od 1. do 12. četvrti stavak

Prilog VIII. točke od 1. do 13. podtočka ii.

Članak 1. stavak 7. i Prilog točka 5.

 

 

 

Prilog V. točka 12. peti stavak

 

 

 

 

 

Prilog V. točka 12. šesti stavak do točke 13.

Prilog VIII. točka 13. podtočka iii. do točke 14.

Članak 1. stavak 7. i Prilog točka 5.

 

 

 

Prilog VI.

Prilog VI. točka 8. podtočka 2. nakon prve rečenice

 

 

 

 

Prilog VII.

 

 

 

 

 

Prilog VIII.

 

 

 

 

 

Prilog IX.

 

 

 

 

 


Top