Accept Refuse

EUR-Lex Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32004L0081

Direktiva Vijeća 2004/81/EZ od 29. travnja 2004. o dozvoli boravka izdanoj državljanima trećih zemalja koji su žrtve trgovine ljudima ili koji su korišteni za djelovanja kojima se omogućuje nezakonito useljavanje, koji surađuju s nadležnim tijelima

OJ L 261, 6.8.2004, p. 19–23 (ES, DA, DE, EL, EN, FR, IT, NL, PT, FI, SV)
Special edition in Czech: Chapter 19 Volume 007 P. 69 - 73
Special edition in Estonian: Chapter 19 Volume 007 P. 69 - 73
Special edition in Latvian: Chapter 19 Volume 007 P. 69 - 73
Special edition in Lithuanian: Chapter 19 Volume 007 P. 69 - 73
Special edition in Hungarian Chapter 19 Volume 007 P. 69 - 73
Special edition in Maltese: Chapter 19 Volume 007 P. 69 - 73
Special edition in Polish: Chapter 19 Volume 007 P. 69 - 73
Special edition in Slovak: Chapter 19 Volume 007 P. 69 - 73
Special edition in Slovene: Chapter 19 Volume 007 P. 69 - 73
Special edition in Bulgarian: Chapter 19 Volume 007 P. 35 - 39
Special edition in Romanian: Chapter 19 Volume 007 P. 35 - 39
Special edition in Croatian: Chapter 19 Volume 012 P. 59 - 63

In force

ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2004/81/oj

19/Sv. 012

HR

Službeni list Europske unije

59


32004L0081


L 261/19

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

29.04.2004.


DIREKTIVA VIJEĆA 2004/81/EZ

od 29. travnja 2004.

o dozvoli boravka izdanoj državljanima trećih zemalja koji su žrtve trgovine ljudima ili koji su korišteni za djelovanja kojima se omogućuje nezakonito useljavanje, koji surađuju s nadležnim tijelima

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, posebno njegov članak 63. stavak 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir prijedlog Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (3),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

budući da:

(1)

Oblikovanje zajedničke politike u području imigracije, uključujući utvrđivanje uvjeta za ulazak i boravak stranaca te mjere za borbu protiv nezakonitog useljavanja, predstavlja sastavni dio cilja stvaranja područja slobode, sigurnosti i pravde u Europskoj uniji.

(2)

Na svojem izvanrednom sastanku u Tampereu, 15. i 16. listopada 1999., Europsko vijeće izrazilo je odlučnost da se protiv nezakonitog useljavanja bori na njezinu izvoru, npr. djelovanjem protiv onih koji se uključuju u trgovinu ljudima i gospodarsko izrabljivanje migranata. Europsko vijeće pozvalo je države članice da usmjere svoje napore na otkrivanje i razbijanje zločinačkih mreža, štiteći pri tome prava žrtava.

(3)

Pokazatelj sve veće zabrinutosti zbog ove pojave, na međunarodnoj razini, bilo je i donošenje Konvencije protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, koju je dopunio Protokol o sprečavanju, suzbijanju i kažnjavanju trgovine ljudima, posebno ženama i djecom, te Protokol protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom. Te su instrumente u prosincu 2000. potpisali Zajednica i 15 država članica.

(4)

Ova Direktiva ničim ne utječe na zaštitu pruženu izbjeglicama, osobama koje uživaju posebnu zaštitu i osobama koje traže međunarodnu zaštitu u skladu s međunarodnim pravom koje se odnosi na izbjeglice te ničim ne utječući na druge instrumente za zaštitu ljudskih prava.

(5)

Ova Direktiva ničim ne utječe na druge odredbe o zaštiti žrtava, svjedoka ili posebno ranjivih osoba, niti umanjuje ovlasti država članica s obzirom na pravo na boravak koje dodjeljuju zbog humanitarnih ili drugih razloga.

(6)

Ova Direktiva poštuje temeljna prava i sukladna je načelima priznatima npr. u Povelji o temeljnim pravima Europske unije.

(7)

Države članice trebale bi provoditi ovu Direktivu bez diskriminacije na osnovi spola, rase, boje kože, etničkog ili društvenog podrijetla, genetskih karakteristika, jezika, vjere ili vjerovanja, političkih ili drugih uvjerenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invalidnosti, dobi ili spolne usmjerenosti.

(8)

Na razini Europske unije, donesene su Direktiva Vijeća 2002/90/EZ od 28. studenoga 2002. o utvrđivanju pomaganja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka (4) te Okvirna odluka Vijeća 2002/629/PUP od 19. srpnja 2002. o suzbijanju trgovanja ljudima (5) kako bi se ojačalo sprečavanje i borba protiv spomenutih kaznenih djela.

(9)

Ovom se Direktivom uvodi odobrenje boravka za žrtve trgovine ljudima ili, ako država članica odluči proširiti područje primjene ove Direktive, na državljane trećih zemalja kojima je pružena pomoć za nezakonit ulazak, a odobrenje boravka pruža im dovoljan poticaj za suradnju s nadležnim tijelima, uz poštivanje određenih uvjeta s ciljem sprečavanja zlouporabe.

(10)

S tim ciljem, potrebno je propisati kriterije za odobravanje boravka, uvjete boravka i osnove za odbijanje produženja boravka ili povlačenje odobrenja boravka. Pravo na boravak u skladu s ovom Direktivom podliježe poštivanju uvjeta i privremenog je karaktera.

(11)

Državljani trećih zemalja na koje se to odnosi trebali bi biti obaviješteni o mogućnosti dobivanja odobrenja boravka i trebao bi im biti omogućen određeni vremenski rok za razmišljanje. To bi im trebalo pomoći da donesu odluku, na temelju dobrih informacija, hoće li ili neće surađivati s nadležnim tijelima, a ona mogu biti policija, tijela kaznenoga progona i pravosudna tijela (s obzirom na opasnosti), kako bi mogli slobodno i, samim time, učinkovitije surađivati.

(12)

Zbog njihove ranjivosti, državljanima trećih zemalja na koje se to odnosi trebala bi biti pružena pomoć predviđena ovom Direktivom. Ta pomoć trebala bi im omogućiti da se smjeste i izbjegnu utjecaj počinitelja kaznenoga djela. Liječnička pomoć koja se mora pružiti državljanima trećih zemalja na koje se odnosi ova Direktiva uključuje i, ako je potrebno, pomoć psihoterapeuta.

(13)

Odluku o odobrenju boravka na razdoblje od najmanje šest mjeseci ili njegova produženja moraju donijeti nadležna tijela, koja razmatraju jesu li ispunjeni odgovarajući uvjeti.

(14)

Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati bez utjecaja na aktivnosti nadležnih tijela u svim fazama relevantnih nacionalnih postupaka, posebno ako je riječ o istrazi kaznenih djela na koje se to odnosi.

(15)

Države članice trebale bi razmotriti odobravanje boravka na drugim osnovama, u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom, za državljane trećih zemalja koji bi mogli biti obuhvaćeni područjem primjene ove Direktive, ali koji ne ispunjavaju ili više ne ispunjavaju uvjete koji su u njoj utvrđeni, za članove njihovih obitelji ili za osobe koje se smatraju članovima njihovih obitelji.

(16)

Kako bi se državljanima trećih zemalja na koje se to odnosi omogućilo da budu samostalni i da se ne vrate kriminalu, osobama kojima je odobren boravak trebalo bi dopustiti da, u skladu s uvjetima iz ove Direktive, imaju pristup tržištu rada, stručnom usavršavanju i studiranju. Pri dopuštanju osobama kojima je odobren boravak da sudjeluju u stručnoj izobrazbi i obrazovanju, države članice posebno bi trebale razmotriti vjerojatno trajanje njihova boravka.

(17)

Sudjelovanje državljana trećih zemalja na koje se to odnosi u postojećim ili budućim programima i planovima trebalo bi doprinijeti njihovom povratku u normalan društveni život.

(18)

Ako državljani trećih zemalja na koje se to odnosi zatraže neku drugu vrstu odobrenja boravka, države članice odluku donose na temelju uobičajenoga nacionalnoga prava o boravku stranaca. Pri razmatranju takvoga zahtjeva, države članice trebale bi uvažiti činjenicu da je državljanima trećih zemalja na koje se to odnosi izdano odobrenje boravka u skladu s odredbama ove Direktive.

(19)

Države članice trebale bi Komisiji, s obzirom na provedbu ove Direktive, pružiti informacije utvrđene u okviru aktivnosti prikupljanja i obrade statističkih podataka o pitanjima iz područja pravosuđa i unutarnjih poslova.

(20)

Budući da cilj uvođenja odobrenja boravka za državljane trećih zemalja na koje se to odnosi, a koji surađuju u borbi protiv trgovine ljudima, ne može biti dostatno postignut na razini pojedinačnih država članica nego, zbog opsega djelovanja, može biti bolje postignut na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, utvrđenim u tome članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je nužno za postizanje toga cilja.

(21)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o položaju Ujedinjene Kraljevine i Irske, priloženog uz Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o osnivanju Europske zajednice, ničim ne utječući na članak 4. spomenutog Protokola, ove države članice ne sudjeluju u donošenju ove Direktive, nisu njom vezane i nisu je obvezne primjenjivati.

(22)

U skladu sa člancima 1. i 2. Protokola o položaju Danske, priloženog uz Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe pa stoga nije njom vezana niti je mora primjenjivati,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Svrha

Svrha ove Direktive jest utvrditi uvjete za izdavanje odobrenja za boravak ograničenoga trajanja, povezanog s trajanjem odgovarajućih nacionalnih postupaka, državljanima trećih zemalja koji surađuju u borbi protiv trgovine ljudima ili protiv pomaganja nezakonitog useljavanja.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive:

(a)

„državljanin treće države” znači svaka osoba koja nije građanin Unije u smislu članka 17. stavka 1. Ugovora;

(b)

„pomaganje nezakonitog useljavanja” znači slučajevi poput onih iz članaka 1. i 2. Direktive 2002/90/EZ;

(c)

„trgovanje ljudima” znači slučajevi poput onih iz članaka 1., 2. i 3. Okvirne odluke 2002/629/PUP;

(d)

„mjera izvršenja naloga o protjerivanju” znači svaka mjera koju poduzima država članica kako bi izvršila odluku nadležnih tijela koja nalažu protjerivanje državljanina treće države;

(e)

„dozvola boravka” znači svaka dozvola koju izdaje država članica kojom se državljaninu treće države koji ispunjava uvjete utvrđene ovom Direktivom dopušta zakoniti boravak na njezinu teritoriju;

(f)

„maloljetnici bez pratnje” znači državljani trećih zemalja mlađe od osamnaest godina koji na teritorij države članice dolaze bez pratnje odrasle osobe koja je odgovorna za njih u skladu sa zakonom ili običajima, tako dugo dok se za nju zaista ne počne brinuti takva osoba, ili maloljetnike koji su ostali bez pratnje nakon ulaska na teritorij države članice.

Članak 3.

Područje primjene

1.   Države članice ovu Direktivu primjenjuju na državljane trećih zemalja koji jesu ili su bili žrtve kaznenih djela povezanih s trgovanjem ljudima čak i ako su zakonito ušli na teritorij država članica.

2.   Države članice mogu primijeniti ovu Direktivu na državljane trećih zemalja kojima je pružena pomoć pri nezakonitom ulasku.

3.   Ova se Direktiva primjenjuje na državljane trećih zemalja na koje se to odnosi, koji su punoljetni u skladu s pravom države članice o kojoj je riječ.

Države članice mogu donijeti odluku, odstupanjem od navedenih pravila, da se ova Direktiva primijeni i na maloljetnike pod uvjetima utvrđenim u njihovom nacionalnome pravu.

Članak 4.

Povoljnije odredbe

Ova Direktiva ne sprečava države članice da donesu ili zadrže odredbe koje su povoljnije za osobe na koje se ova Direktiva odnosi.

POGLAVLJE II.

POSTUPAK ZA IZDAVANJE ODOBRENJA BORAVKA

Članak 5.

Informacije pružene državljanima trećih zemalja na koje se to odnosi

Kada nadležna tijela država članica ocijene da državljanin treće države može biti obuhvaćen odredbama ove Direktive, obavješćuju osobu o kojoj je riječ o mogućnostima koje joj ova Direktiva pruža.

Države članice mogu odlučiti hoće li takve informacije pružati i neka nevladina organizacija ili udruga koju, u tu svrhu, posebno odredi država članica o kojoj je riječ.

Članak 6.

Rok za razmišljanje

1.   Države članice osiguravaju da državljanima trećih zemalja na koje se to odnosi bude dano razdoblje za razmišljanje koje će im omogućiti da se smjeste i da izbjegnu utjecaj počinitelja kaznenih djela kako bi mogli donijeti odluku na temelju pravih informacija o tome hoće li surađivati s nadležnim tijelima.

Trajanje i početak vremenskog roka iz prvog podstavka utvrđuje se u skladu s odredbama nacionalnog prava.

2.   Tijekom razdoblja predviđenog za razmišljanje te za vrijeme čekanja odluke nadležnih tijela, prema državljanima trećih zemalja na koje se to odnosi postupa se u skladu s odredbama članka 7. i protiv njih nije moguće izvršenje nikakvih naloga o protjerivanju.

3.   Razdoblje za razmišljanje ne omogućuje pravo na boravak u skladu s odredbama ove Direktive.

4.   Država članica može u svako doba prekinuti razbolje za razmišljanje ako nadležna tijela utvrde da je osoba o kojoj je riječ aktivno, dragovoljno i na vlastitu inicijativu obnovila kontakte s počiniteljima kaznenih djela iz članka 2. stavaka (b) i (c) ili zbog razloga povezanih s javnim poretkom i zaštitom nacionalne sigurnosti.

Članak 7.

Postupak prije izdavanja odobrenja boravka

1.   Države članice osiguravaju da državljanima trećih zemalja na koje se to odnosi, koji nemaju dostatna sredstva, budu omogućeni životni uvjeti koji će im osigurati egzistenciju i pristup liječničkoj pomoći u slučaju nužde. Države članice osiguravaju zadovoljavanje posebnih potreba najranjivijih osoba uključujući, ako je potrebno i ako to propisuje nacionalno pravo, psihološku pomoć.

2.   Države članice vode računa o sigurnosti i potrebama zaštite državljana trećih zemalja na koje se to odnosi kod primjene ove Direktive, u skladu s nacionalnim pravom.

3.   Države članice osiguravaju državljanima trećih zemalja na koje se to odnosi, ako je potrebno, usluge prevođenja i tumačenja.

4.   Države članice mogu državljanima trećih zemalja na koje se to odnosi osigurati besplatnu pravnu pomoć, ako je takva pomoć predviđena i u skladu s uvjetima propisanim nacionalnim pravom.

Članak 8.

Izdavanje i produživanje odobrenja boravka

1.   Nakon isteka razdoblja predviđenog za razmišljanje, ili prije isteka tog roka, ako nadležna tijela smatraju da je državljanin treće države na kojeg se to odnosi već ispunio kriterij iz podstavka (b), države članice razmatraju:

(a)

je li potrebno produživanje njegova boravka na njihovom teritoriju u svrhe istrage ili sudskog postupka; i

(b)

je li on pokazao jasnu namjeru da surađuje; i

(c)

je li prekinuo sve veze s osobama osumnjičenima za počinjenje kaznenih djela iz članka 2. stavaka (b) i (c).

2.   Za izdavanje odobrenja boravka, ničim ne utječući na razloge koji su povezani sa zaštitom pravnog poretka i nacionalne sigurnosti, potrebno je ispunjavanje uvjeta iz stavka 1.

3.   Ničim ne utječući na odredbe o povlačenju iz članka 14., odobrenje boravka vrijedi najmanje šest mjeseci. Produžuje se ako su i dalje ispunjeni uvjeti iz stavka 2. ovog članka.

POGLAVLJE III.

POSTUPAK PREMA OSOBAMA KOJIMA JE IZDANO ODOBRENJE BORAVKA

Članak 9.

Postupak nakon izdavanja odobrenja boravka

1.   Države članice osiguravaju da se prema osobama kojima je izdano odobrenje boravka, a nemaju dostatna sredstva, postupa barem na način predviđen u članku 7.

2.   Države članice omogućuju potrebnu liječničku ili drugu pomoć državljanima trećih zemalja na koje se to odnosi, koji nemaju dostatna sredstva, a imaju posebne potrebe, kao što su trudnice, invalidi ili žrtve spolnog ili drugog nasilja i, ako se države članice mogu poslužiti mogućnošću iz članka 3. stavka 3., maloljetnici.

Članak 10.

Maloljetnici

Ako se države članice mogu poslužiti mogućnošću iz članka 3. stavka 3., primjenjuju se sljedeće odredbe:

(a)

države članice vode računa o interesu djeteta kod primjene ove Direktive te osiguravaju da postupak bude prikladan dobi i zrelosti djeteta. Države članice posebno mogu, ako smatraju da je to najbolje u interesu djeteta, produžiti razdoblje predviđeno za razmišljanje.

(b)

Države članice osiguravaju da maloljetnici imaju pristup obrazovnom sustavu pod istim uvjetima kao i njihovi državljani. Države članice mogu propisati da takav pristup mora biti ograničen na javni obrazovni sustav.

(c)

U slučaju državljana trećih zemalja koji su maloljetnici bez pratnje, države članice poduzimaju sve potrebne korake kako bi utvrdile njihov identitet, državljanstvo i činjenicu da su bez pratnje. Države članice poduzimaju sve napore kako bi što brže pronašle njihove obitelji i odmah poduzimaju sve potrebne korake kako bi osigurale njihovo pravno zastupanje, uključujući i zastupanje u kaznenom postupku, ako je potrebno, u skladu s nacionalnim pravom.

Članak 11.

Rad, stručna izobrazba i obrazovanje

1.   Države članice utvrđuju pravila prema kojima je osobama kojima je izdano odobrenje boravka dopušten pristup tržištu rada, stručnoj izobrazbi i obrazovanju.

Takav pristup ograničen je na trajanje odobrenja boravka.

2.   Uvjete i postupke za dopuštanje pristupa tržištu rada, stručnoj izobrazbi i obrazovanju utvrđuju nadležna tijela u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.

Članak 12.

Programi ili planovi za državljane trećih zemalja na koje se to odnosi

1.   Državljanima trećih zemalja na koje se to odnosi omogućen je pristup postojećim programima i planovima koje pružaju države članice ili nevladine organizacije ili udruge koje su sklopile posebne sporazume s državama članicama, s ciljem njihova povratka u normalan društveni život, uključujući i, ako je potrebno, tečajeve osmišljene za poboljšavanje njihovih profesionalnih vještina ili za pripremu i pomaganje njihova povratka u državu podrijetla.

Države članice mogu predvidjeti posebne programe i planove za državljane trećih zemalja na koje se to odnosi.

2.   Ako država članica odluči uvesti i provesti programe i planove iz stavka 1., ona može uvjetovati izdavanje odobrenja boravka ili njegovo produživanje sudjelovanjem u spomenutim programima i planovima.

POGLAVLJE IV.

ODBIJANJE PRODUŽIVANJA ODOBRENJA BORAVKA I NJEGOVO UKIDANJE

Članak 13.

Odbijanje produživanja

1.   Odobrenje boravka izdano na temelju ove Direktive ne produžuje se ako uvjeti iz članka 8. stavka 2. više nisu zadovoljeni ili ako je odlukom koju su donijela nadležna tijela dovršen relevantni postupak.

2.   Kada protekne rok važenja odobrenja boravka izdanog na temelju ove Direktive, primjenjuje se uobičajeno pravo koje se odnosi na boravak stranaca.

Članak 14.

Ukidanje

Odobrenje boravka može biti povučeno u svako doba ako uvjeti za njegovo izdavanje više nisu ispunjeni. Odobrenje boravka može biti ukinuto posebno u sljedećim slučajevima:

(a)

ako je osoba kojoj je odobren boravak aktivno, dragovoljno i na vlastitu inicijativu obnovila kontakte s osobama osumnjičenima za počinjenje kaznenih djela iz članka 2. stavaka (b) i (c); ili

(b)

ako nadležno tijelo smatra da suradnja žrtve nije iskrena ili da je njezina žalba neiskrena i neutemeljena; ili

(c)

zbog razloga koji se odnose na zaštitu pravnog poretka i nacionalne sigurnosti; ili

(d)

ako žrtva prestane surađivati; ili

(e)

ako nadležna tijela odluče prekinuti postupak.

POGLAVLJE V.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 15.

Zaštitna odredba

Ova se Direktiva primjenjuje ničim ne utječući na posebne nacionalne propise koji uređuju zaštitu žrtava i svjedoka.

Članak 16.

Izvješće

1.   Najkasnije do 6. kolovoza 2008. Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o primjeni ove Direktive u državama članicama te predlaže sve potrebne izmjene. Države članice Komisiji šalju sve informacije relevantne za pripremu ovog izvješća.

2.   Nakon predstavljanja izvješća iz stavka 1., Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o primjeni ove Direktive u državama članicama barem svake tri godine.

Članak 17.

Preuzimanje

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 6. kolovoza 2006. i o tome odmah izvješćuju Komisiju.

Pri donošenju tih mjera države članice se pozivaju na ovu Direktivu ili ih prati takvo pozivanje prigodom njihove službene objave. Načine takvog pozivanja propisuju države članice.

Članak 18.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu na dan njezine objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 19.

Adresati

Ova se Direktiva upućuje državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

Sastavljeno u Luxembourgu 29. travnja 2004.

Za Vijeće

Predsjednik

M. McDOWELL


(1)  SL C 126 E, 28.5.2002., str. 393.

(2)  Mišljenje od 5. prosinca 2002. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3)  SL C 221, 17.9.2002., str. 80.

(4)  SL L 328, 5.12.2002., str. 17.

(5)  SL L 203, 1.8.2002., str. 1.


Top