EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32003R2160

Uredba (EZ) br. 2160/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. studenoga 2003. o kontroli salmonele i drugih određenih uzročnika zoonoza koji se prenose hranom

OJ L 325, 12.12.2003, p. 1–15 (ES, DA, DE, EL, EN, FR, IT, NL, PT, FI, SV)
Special edition in Czech: Chapter 03 Volume 041 P. 328 - 342
Special edition in Estonian: Chapter 03 Volume 041 P. 328 - 342
Special edition in Latvian: Chapter 03 Volume 041 P. 328 - 342
Special edition in Lithuanian: Chapter 03 Volume 041 P. 328 - 342
Special edition in Hungarian Chapter 03 Volume 041 P. 328 - 342
Special edition in Maltese: Chapter 03 Volume 041 P. 328 - 342
Special edition in Polish: Chapter 03 Volume 041 P. 328 - 342
Special edition in Slovak: Chapter 03 Volume 041 P. 328 - 342
Special edition in Slovene: Chapter 03 Volume 041 P. 328 - 342
Special edition in Bulgarian: Chapter 03 Volume 051 P. 252 - 266
Special edition in Romanian: Chapter 03 Volume 051 P. 252 - 266
Special edition in Croatian: Chapter 03 Volume 018 P. 215 - 229

Legal status of the document In force: This act has been changed. Current consolidated version: 21/04/2021

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2003/2160/oj

03/Sv. 018

HR

Službeni list Europske unije

215


32003R2160


L 325/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

17.11.2003.


UREDBA (EZ) br. 2160/2003 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 17. studenoga 2003.

o kontroli salmonele i drugih određenih uzročnika zoonoza koji se prenose hranom

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 152. stavak 4. točku (b),

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (3),

budući da:

(1)

Žive životinje i hrana životinjskoga podrijetla navedeni su na popisu iz Priloga I. Ugovoru. Stočarstvo i stavljanje hrane životinjskog podrijetla na tržište važan su izvor prihoda za poljoprivrednike. Provedba veterinarskih mjera s ciljem podizanja razine javnoga zdravlja i zdravlja životinja u Zajednici pridonosi racionalnom razvoju poljoprivrednoga sektora.

(2)

Zaštita zdravlja ljudi od bolesti i infekcija koje se izravno ili neizravno prenose između životinja i ljudi (zoonoze) od iznimne je važnosti.

(3)

Zoonoze koje se prenose hranom mogu izazvati ljudsku patnju, te ekonomske gubitke u proizvodnji hrane i prehrambenoj industriji.

(4)

Zoonoze koje prenose putem drugih izvora različitih od hrane, a posebno putem doticaja s divljim životinjama i kućnim ljubimcima, također predstavljaju razlog za zabrinutost.

(5)

Zoonoze prisutne na razini primarne proizvodnje potrebno je kontrolirati na odgovarajući način kako bi se osiguralo postizanje ciljeva ove Uredbe. Međutim, u slučaju primarne proizvodnje u okviru koje subjekt u poslovanju s hranom izravno opskrbljuje krajnjeg potrošača ili lokalne trgovine malim količinama primarnih proizvoda koje sam proizvodi, primjereno je zaštititi javno zdravlje nacionalnim zakonodavstvom. U ovome slučaju postoji bliska veza između proizvođača i potrošača. Ovakva proizvodnja ne bi trebala značajnije utjecati na prosječnu prevalenciju zoonoza u populacijama životinja Zajednice kao cjeline. Opći zahtjevi za uzorkovanje i analize mogu biti nepraktični ili neprikladni za proizvođače s vrlo malim brojem životinja, koji se nalaze u područjima s posebnim zemljopisnim ograničenjima.

(6)

Direktivom Vijeća 92/117/EEZ od 17. prosinca 1992. o mjerama za zaštitu protiv određenih zoonoza odnosno njihovih uzročnika u životinja i proizvoda životinjskog podrijetla radi sprečavanja izbijanja zaraza i infekcija i trovanja hranom (4) predviđena je uspostava sustava praćenja određenih zoonoza te kontrole salmonele u određenih jata peradi.

(7)

Tom se Direktivom od država članica zahtijeva da Komisiji dostave nacionalne mjere koje su poduzele radi postizanja ciljeva ove Direktive, te da izrade programe praćenja salmonele u peradi. Međutim, Direktivom Vijeća 97/22/EZ (5) o izmjeni Direktive 92/117/EEZ taj je zahtjev privremeno suspendiran do pregleda predviđenog člankom 15.a Direktive 92/117/EEZ.

(8)

Nekoliko država članica već je dostavilo planove praćenja salmonele, koje je Komisija odobrila. Nadalje, od svih se država članica zahtijevalo da s učinkom od 1. siječnja 1998. ispune minimalne mjere utvrđene za salmonelu iz Priloga III. odjeljka I. Direktive 92/117/EEZ, te da donesu pravila kojima se detaljno utvrđuju mjere koje je potrebno poduzeti kako bi se izbjeglo unošenje salmonele na poljoprivredno gospodarstvo.

(9)

Te su minimalne mjere usredotočene na praćenje i kontroliranje salmonele kod rasplodnih jata vrste Gallus gallus. Ako se u uzetim uzorcima otkriju i potvrde serotipovi Salmonella enteritidis ili Salmonella typhimurium, Direktivom 92/117/EEZ utvrđuju se posebne mjere za kontrolu infekcije.

(10)

Drugim se zakonodavstvom Zajednice utvrđuje praćenje i kontrola određenih zoonoza u populacijama životinja. Posebno se Direktivom Vijeća 64/432/EEZ od 26. lipnja 1964. o zdravstvenim problemima životinja koji utječu na trgovinu govedima i svinjama unutar Zajednice (6) obrađuje problem tuberkuloze goveda i bruceloze goveda. Direktivom Vijeća 91/68/EEZ od 28. siječnja 1991. o uvjetima zdravlja životinja kojima se uređuje trgovina životinjama iz porodice ovca i koza unutar Zajednice (7) obrađuje se problem bruceloze u ovaca i koza. Ovom se Uredbom ne bi trebalo nepotrebno udvostručiti već postojeće zahtjeve.

(11)

Nadalje, budućim zakonodavstvom Zajednice o higijeni hrane trebalo bi obuhvatiti posebne elemente potrebne za sprečavanje, kontrolu i praćenje zoonoza i uzročnika zoonoza, te bi ono trebalo uključivati posebne zahtjeve za mikrobiološku kakvoću hrane.

(12)

Direktivom 92/117/EEZ utvrđuje se prikupljanje podataka o pojavi zoonoza i uzročnika zoonoza u hrani za životinje, u životinja, u hrani i kod ljudi. Iako taj sustav prikupljanja podataka nije usklađen i stoga ne omogućava usporedbu između država članica, on ipak predstavlja temelj za ocjenu postojećeg stanja u vezi sa zoonozama i uzročnicima zoonoza u Zajednici.

(13)

Rezultati sustava prikupljanja podataka ukazuju na to da su određeni uzročnici zoonoze, točnije Salmonella spp. i Campylobacter spp., uzrok većine slučajeva zoonoza u ljudi. Čini se da je trend pojave salmoneloze u ljudi, a posebno ako su uzrok Salmonella enteritidis i Salmonella typhimurium, u opadanju, što ukazuje na uspješnost odnosnih mjera kontrole koje su poduzete u Zajednici. Unatoč tomu, pretpostavlja se da mnogi slučajevi ostaju neprijavljeni te stoga prikupljeni podaci ne pružaju nužno potpunu sliku stanja.

(14)

U mišljenju o zoonozama donesenom 12. travnja 2000. Znanstveni odbor za veterinarske mjere u vezi s javnim zdravljem naveo je da su tada postojeće mjere bile nedostatne za suzbijanje zoonotskih infekcija koje se prenose hranom. Također je smatrao da su epidemiološki podaci koje su prikupile države članice nepotpuni i da nisu u cijelosti usporedivi. Kao posljedica toga Odbor je preporučio unapređenje sustava praćenja i utvrdio mogućnosti upravljanja rizikom.

(15)

Stoga je potrebno poboljšati postojeće sustave kontrole određenih uzročnika zoonoza. Istodobno će pravila utvrđena u Direktivi 2003/99/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. studenoga 2003. o praćenju zoonoza i uzročnika zoonoza, o izmjeni Odluke Vijeća 90/424/EEZ i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 92/117/EEZ (8) zamijeniti sustave praćenja i prikupljanja podataka uspostavljene Direktivom 92/117/EEZ.

(16)

Kontrolom bi načelno trebalo obuhvatiti čitavi lanac prehrane od farme do potrošača.

(17)

Pravila koja uređuju takvu kontrolu općenito bi trebala biti utvrđena zakonodavstvom Zajednice o hrani za životinje, zdravlju životinja i higijeni hrane.

(18)

Međutim, za određene je zoonoze i uzročnike zoonoza potrebno utvrditi posebne zahtjeve vezano za kontrolu.

(19)

Ti bi se posebni zahtjevi trebali temeljiti na ciljevima smanjenja prevalencije zoonoza i uzročnika zoonoza.

(20)

Prilikom utvrđivanja ciljeva vezanih za zoonoze i uzročnike zoonoza u populacijama životinja potrebno je posebno uzeti u obzir njihovu učestalost i epidemiološke trendove u populaciji životinja i ljudi, te u hrani za životinje i hrani, njihovu ozbiljnost za ljude, moguće ekonomske posljedice, znanstvena mišljenja i postojanje primjerenih mjera za smanjenje njihove prevalencije. Prema potrebi je moguće utvrditi ciljeve u drugim dijelovima lanca prehrane.

(21)

Kako bi se osiguralo pravodobno ostvarenje ovih ciljeva, države bi članice trebale donijeti posebne programe kontrole, koje bi Zajednica trebala odobriti.

(22)

Glavnu bi odgovornost za sigurnost hrane trebali imati subjekti u poslovanju s hranom i hranom za životinje. Stoga bi države članice trebale poticati izradu programa kontrole u okviru sektora proizvodnje.

(23)

U okviru svojih programa kontrole države članice i subjekti u poslovanju s hranom i hranom za životinje mogu htjeti primjenjivati posebne metode kontrole. Međutim, određene metode mogu biti neprihvatljive, a posebno ako općenito sprečavaju ostvarenje cilja, ometaju potrebne sustave testiranja ili dovode do mogućih opasnosti za javno zdravlje. Stoga je potrebno utvrditi odgovarajuće postupke koji će omogućiti Zajednici da odluči da se određene metode kontrole ne bi smjele koristiti kao dio programa kontrole.

(24)

Mogu također postojati ili biti razvijene metode kontrole koje kao takve nisu predmet ikojega posebnog propisa Zajednice o odobravanju proizvoda, ali koje bi mogle doprinijeti ostvarivanju ciljeva smanjenja prevalencije određenih zoonoza i uzročnika zoonoza. Stoga je potrebno omogućiti odobravanje uporabe ovih metoda na razini Zajednice.

(25)

Od je ključne važnosti osigurati ponovno uvođenje životinja u jata ili stada koja su podvrgnuta kontroli u skladu sa zahtjevima ove Uredbe. Ako je na snazi posebni program kontrole, rezultate je testiranja potrebno proslijediti kupcima životinja. U tu je svrhu potrebno dodati posebne zahtjeve u odgovarajuće zakonodavstvo Zajednice o trgovini unutar Zajednice i uvozu iz trećih zemalja, a posebno u pogledu pošiljaka živih životinja i jaja za valenje. Stoga treba u skladu s tim izmijeniti Direktivu 64/432/EEZ, Direktivu Vijeća 72/462/EEZ od 12. prosinca 1972. o problemima zdravlja i veterinarskoj inspekciji pri uvozu goveda, svinja i svježeg mesa iz trećih zemalja (9), te Direktivu Vijeća 90/539/EEZ od 15. listopada 1990. o uvjetima zdravlja životinja kojima se uređuje trgovina unutar Zajednice i uvoz iz trećih zemalja (10) peradi i jaja za valenje.

(26)

Donošenje ove Uredbe ne bi smjelo utjecati na dodatna jamstva dogovorena za Finsku i Švedsku prilikom njihova pristupanja Zajednici i potvrđena odlukama Komisije 94/968/EZ (11), 95/50/EZ (12), 95/160/EZ (13), 95/161/EZ (14), 95/168/EZ (15) i odlukama Vijeća 95/409/EZ (16), 95/410/EZ (17) i 95/411/EZ (18). Ovom bi Uredbom trebalo utvrditi postupak dodjele jamstava u prijelaznom razdoblju svim državama članicama koje imaju odobreni nacionalni program kontrole koji prelazi minimalne zahtjeve Zajednice u vezi sa salmonelom. Rezultati testiranja živih životinja i jaja za valenje, kojima se trguje s odnosnim državama članicama, moraju ispuniti kriterije utvrđene u njihovim nacionalnim programima kontrole. Budućim je zakonodavstvom Zajednice o pravilima higijene hrane životinjskog podrijetla potrebno utvrditi sličan postupak za meso i konzumna jaja.

(27)

Treće zemlje koje izvoze u Zajednicu moraju provesti istovjetne mjere kontrole zoonoza istodobno kada se takve mjere primjenjuju u Zajednici.

(28)

U pogledu kontrole salmonele, dostupne informacije ukazuju na to da su peradarski proizvodi glavni izvor salmoneloze u ljudi. Stoga bi se mjere kontrole trebale primjenjivati na proizvodnju tih proizvoda, čime bi se proširile mjere uvedene Direktivom 92/117/EEZ. U pogledu proizvodnje konzumnih jaja, važno je uspostaviti posebne mjere za stavljanje na tržište proizvoda koji potječu iz jata koja nisu testirana kao slobodna od određenih salmonela. U odnosu na meso peradi, cilj je staviti na tržište meso peradi za koje je u razumnoj mjeri moguće osigurati da je slobodno od određenih salmonela. Potrebno je utvrditi prijelazno razdoblje kako bi se subjekti u poslovanju s hranom prilagodili predviđenim mjerama, koje je naknadno moguće dodatno prilagoditi na temelju znanstvene procjene rizika.

(29)

Primjereno je odrediti nacionalne referentne laboratorije i referentne laboratorije Zajednice koji će davati smjernice i podršku po pitanjima koja ulaze u područje primjene ove Uredbe.

(30)

Kako bi se osigurala jedinstvena primjena ove Uredbe, potrebno je utvrditi odredbe za organizaciju revizija i inspekcijska Zajednice u skladu s drugim zakonodavstvom Zajednice u ovome području.

(31)

Potrebno je utvrditi odgovarajuće postupke za izmjenu određenih odredaba ove Uredbe kako bi se uzeo u obzir tehnički i znanstveni napredak, te za donošenje provedbenih i prijelaznih mjera.

(32)

Kako bi se uzeo u obzir tehnički i znanstveni napredak, potrebno je osigurati blisku i učinkovitu suradnju između Komisije i država članica u okviru Stalnog odbora osnovanog Uredbom (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima zdravstvene ispravnosti hrane (19).

(33)

Mjere potrebne za provedbu ove Uredbe donose se u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (20),

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

UVODNE ODREDBE

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.   Svrha je ove Uredbe osigurati provedbu primjerenih i učinkovitih mjera za otkrivanje i kontrolu salmonele i drugih uzročnika zoonoza u svim relevantnim fazama proizvodnje, prerade i distribucije, a posebno na razini primarne proizvodnje, uključujući hranu za životinje, kako bi se smanjila njihova prevalencija i rizik koji predstavljaju za javno zdravlje.

2.   Ova Uredba obuhvaća:

(a)

utvrđivanje ciljeva za smanjenje prevalencije određenih zoonoza u populacijama životinja:

i.

na razini primarne proizvodnje; i

ii.

kada je primjereno za dotične zoonoze i uzročnike zoonoza, u drugim fazama lanca prehrane, uključujući hranu i hranu za životinje;

(b)

odobravanje posebnih programa kontrole koje uspostavljaju države članice i subjekti u poslovanju s hranom i hranom za životinje;

(c)

donošenje posebnih pravila o određenim metodama kontrole koje se primjenjuju s ciljem smanjenja prevalencije zoonoza i uzročnika zoonoza;

(d)

donošenje pravila o trgovini unutar Zajednice i uvozu iz trećih zemalja određenim životinjama i njihovim.

3.   Ova se Uredba ne primjenjuje na primarnu proizvodnju:

(a)

za vlastitu uporabu u domaćinstvu; ili

(b)

u okviru koje proizvođač malim količinama primarnih proizvoda koje sam proizvodi izravno opskrbljuje krajnjeg potrošača ili lokalne maloprodajne trgovine, koje primarne proizvode prodaju krajnjem potrošaču.

4.   U skladu s nacionalnim zakonodavstvom države su članice dužne utvrditi pravila kojima se uređuju djelatnosti iz stavka 3. točke (b). Tim je nacionalnim pravilima potrebno osigurati postizanje ciljeva ove Uredbe.

5.   Ova se Uredba primjenjuje ne dovodeći u pitanje detaljnije odredbe Zajednice o zdravlju životinja, prehrani životinja, higijeni hrane, prenosivim bolestima ljudi, zdravlju i sigurnosti na radnom mjestu, genskoj tehnologiji i transmisivnim spongiformnim encefalopatijama.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

definicije utvrđene u Uredbi (EZ) br. 178/2002;

2.

definicije utvrđene u Direktivi 2003/99/EZ; i

3.

sljedeće definicije:

(a)

„stado” znači životinja ili skupina životinja koje se drže na gospodarstvu kao epidemiološka jedinica; i

(b)

„jato” znači sva perad s istim zdravstvenim statusom, koja se drži u istoj nastambi ili u istom ograđenom prostoru i čini jednu epidemiološku jedinicu; u slučaju peradi u zatvorenim nastambama, jato uključuje sve ptice koje dijele isti zračni prostor.

Članak 3.

Nadležna tijela

1.   Svaka država članica imenuje nadležno tijelo ili nadležna tijela u skladu s ovom Uredbom i o tome obavješćuje Komisiju. Ako država članica imenuje više od jednog nadležnog tijela, dužna je:

(a)

obavijestiti Komisiju o nadležnom tijelu koje će imati ulogu kontakt točke s Komisijom; i

(b)

osigurati da nadležna tijela surađuju kako bi se zajamčila pravilna provedba zahtjeva ove Uredbe.

2.   Nadležno tijelo ili tijela odgovorna su posebno za:

(a)

izradu programa iz članka 5. stavka 1. i pripremu njihovih izmjena koje se pokažu potrebnima, posebno na temelju dobivenih podataka i rezultata;

(b)

prikupljanje podataka koji su potrebni za procjenu upotrijebljenih sredstava i rezultata dobivenih tijekom provedbe nacionalnih programa kontrole iz članka 5., te za godišnje dostavljanje tih podataka i rezultata Komisiji, uključujući rezultate svih provedenih ispitivanja, uzimajući u obzir pravila utvrđena u skladu s člankom 9. stavkom 1. Direktive 2003/99/EZ;

(c)

obavljanje redovitih pregleda objekata u poslovanju s hranom i, prema potrebi, s hranom za životinje kako bi se provjerila sukladnost s ovom Uredbom.

POGLAVLJE II.

CILJEVI ZAJEDNICE

Članak 4.

Ciljevi Zajednice za smanjenje prevalencije zoonoza i uzročnika zoonoza

1.   Potrebno je utvrditi ciljeve Zajednice radi smanjenja prevalencije zoonoza i uzročnika zoonoza navedenih u Prilogu I. stupcu 1. u populacijama životinja iz Priloga I. stupca 2., posebno uzimajući u obzir:

(a)

iskustvo stečeno provedbom postojećih nacionalnih mjera; i

(b)

podatke dostavljene Komisiji ili Europskoj agenciji za sigurnost hrane u skladu s postojećim zahtjevima Zajednice, posebno u okviru podataka predviđenih Direktivom 2003/99/EZ, a posebno njezinim člankom 5.

Ciljevi i sve njihove izmjene utvrđuju se u skladu s postupkom iz članka 14. stavka 2.

2.   Ciljevi iz stavka 1. sastoje se barem od sljedećeg:

(a)

brojčano izraženog:

i.

maksimalnog postotka epidemioloških jedinica koje ostaju pozitivne; i/ili

ii.

maksimalnog postotka smanjenja broja epidemioloških jedinica koje ostaju pozitivne;

(b)

maksimalnog roka u kojem je potrebno ostvariti cilj;

(c)

definicije epidemioloških jedinica iz točke (a);

(d)

definicije shema testiranja koje su potrebne kako bi se provjerila ostvarenost cilja; i

(e)

definicije, prema potrebi, serotipova od značaja za javno zdravlje ili drugih podvrsta zoonoza ili uzročnika zoonoza iz Priloga I. stupca 1., uzimajući u obzir opće kriterije iz stavka 6. točke (c) i sve posebne kriterije iz Priloga III.

3.   Ciljevi Zajednice se po prvi put utvrđuju prije odgovarajućih datuma iz Priloga I. stupca 4.

4.

(a)

Prilikom utvrđivanja svakoga pojedinog cilja Zajednice, Komisija je dužna izraditi analizu očekivanih troškova i koristi. Tom je analizom potrebno posebno uzeti u obzir mjerila iz stavka 6. točke (c). Države su članice dužne na zahtjev Komisiji pružiti svu potrebnu pomoć kako bi joj omogućile pripremu analize.

(b)

Prije predlaganja svakoga cilja Zajednice, Komisija se mora u okviru odbora iz članka 14. stavka 1. savjetovati s državama članicama o rezultatima analize.

(c)

Na temelju rezultata analize i savjetovanja s državama članicama, Komisija prema potrebi predlaže ciljeve Zajednice.

5.   Međutim, odstupajući od stavka 2. točke (e) i stavka 4., u prijelaznom razdoblju na perad se primjenjuju sljedeća pravila.

 

Cilj Zajednice utvrđen za rasplodna jata vrste Gallus gallus za ovo prijelazno razdoblje obuhvaća pet najčešćih serotipova salmonele kod salmoneloze u ljudi, koje je potrebno utvrditi na temelju podataka prikupljenih putem sustava praćenja EZ-a. Ciljevi Zajednice utvrđeni za kokoši nesilice, tovne piliće i pure za ovo prijelazno razdoblje obuhvaćaju Salmonella enteritidis i Salmonella typhimurium. Međutim, ti se ciljevi mogu prema potrebi proširiti na druge serotipove na temelju rezultata analize izvršene u skladu sa stavkom 4.

 

Prijelazno se razdoblje primjenjuje na svaki cilj Zajednice za smanjenje prevalencije salmonele u peradi. U svim slučajevima traje tri godine počevši od datuma iz Priloga I. stupca 5.

6.

(a)

Prilog I. može se izmijeniti u skladu s postupkom iz članka 14. stavka 2. u svrhe navedene u točki (b) nakon što se posebno razmotre kriteriji iz točke (c).

(b)

Izmjene Priloga I. mogu promijeniti područje primjene zahtjeva u vezi s utvrđivanjem ciljeva Zajednice tako da se njima dopune, ograničene ili promijene:

i.

zoonoze ili uzročnici zoonoza;

ii.

faze u lancu prehrane; i/ili

iii.

odnosne populacije životinja.

(c)

Kriteriji koja je potrebno razmotriti prije izmjena Priloga I. u vezi s odnosnom zoonozom ili uzročnikom zoonoze uključuju:

i.

njihovu učestalost u populacijama ljudi i životinja, te u hrani za životinje i hrani;

ii.

ozbiljnost njihovih učinaka na ljude;

iii.

ekonomske posljedice za zdravstvenu zaštitu životinja i ljudi i za poslovanje s hranom i hranom za životinje;

iv.

epidemiološke trendove u populacijama životinja i ljudi, te u hrani za životinje i hrani;

v.

znanstveno mišljenje;

vi.

tehnološki razvoj, posebno u odnosu na praktičnost raspoloživih mogućnosti kontrole; i

vii.

zahtjeve i trendovi u odnosu na sustave uzgoja i proizvodne metode.

7.   Prilog III. može se izmijeniti ili dopuniti u skladu s postupkom iz članka 14. stavka 2.

8.   Komisija je dužna pregledati provedbu ciljeva Zajednice i voditi računa o tom pregledu prilikom predlaganja budućih ciljeva.

9.   Mjere poduzete radi smanjenja prevalencije zoonoza i uzročnika zoonoza iz Priloga I. provode se u skladu s pravilima koja su utvrđena u ovoj Uredbi i svim pravilima donesenima u skladu s ovom Uredbom.

POGLAVLJE III.

PROGRAMI KONTROLE

Članak 5.

Nacionalni programi kontrole

1.   Radi postizanja ciljeva Zajednice iz članka 4. države su članice dužne uspostaviti nacionalne programe kontrole za svaku zoonozu i uzročnika zoonoza iz Priloga I. Nacionalnim programima kontrole uzimaju se u obzir zemljopisna raširenost zoonoza u svakoj državi članici i financijski učinci za primarne proizvođače i subjekte u poslovanju s hranom i hranom za životinje zbog uspostave učinkovite kontrole.

2.   Nacionalni programi kontrole moraju biti kontinuirani i obuhvaćati razdoblje od barem tri uzastopne godine.

3.   Nacionalnim programima kontrole se:

(a)

utvrđuje otkrivanje zoonoza i uzročnika zoonoza u skladu sa zahtjevima i minimalnim pravilima uzorkovanja iz Priloga II.;

(b)

definiraju odgovornosti nadležnih tijela i subjekata u poslovanju s hranom i hranom za životinje;

(c)

utvrđuju mjere kontrole koje je potrebno poduzeti nakon otkrivanja zoonoza i uzročnika zoonoza, posebno radi zaštite javnoga zdravlja, uključujući provedbu posebnih mjera iz Priloga II.;

(d)

omogućava procjena napretka u skladu s njihovim odredbama i utvrđuje pregled samih programa, posebno na temelju rezultata dobivenih otkrivanjem zoonoza i uzročnika zoonoza.

4.   Nacionalni programi kontrole obuhvaćaju najmanje sljedeće faze lanca prehrane:

(a)

proizvodnju hrane za životinje;

(b)

primarna proizvodnja životinja;

(c)

preradu i pripremu hrane životinjskog podrijetla.

5.   Nacionalni programi kontrole prema potrebi sadrže odredbe o metodama testiranja i kriterijima za procjenjivanje rezultata tih testiranja, i to za testiranje životinja i jaja za valenje koji se otpremaju unutar državnog područja, kao dio službenih kontrola utvrđenih Prilogom II. dijelom A.

6.   Zahtjevi i minimalna pravila uzorkovanja iz Priloga II. mogu se izmijeniti, prilagoditi ili dopuniti u skladu s postupkom iz članka 14. stavka 2. nakon što se posebno uzmu u obzir kriteriji iz članka 4. stavka 6. točke (c).

7.   U roku od šest mjeseci od donošenja ciljeva Zajednice iz članka 4. države su članice dužne dostaviti Komisiji nacionalne programe kontrole i donijeti mjere koje je potrebno provesti.

Članak 6.

Odobravanje nacionalnih programa kontrole

1.   Nakon što država članica dostavi nacionalni program kontrole u skladu s člankom 5., Komisija može unutar dva mjeseca zatražiti od te države članice sve dodatne značajne i potrebne informacije. Država članica dužna je dostaviti te dodatne informacije u roku od dva mjeseca od primitka takvoga zahtjeva. Unutar dva mjeseca od primitka tih dodatnih podataka ili, ako nije zatražila dodatne podatke, unutar šest mjeseci od podnošenja programa kontrole, Komisija utvrđuje sukladnost programa s primjenjivim pravilima, a posebno s ovom Uredbom.

2.   Nakon što Komisija utvrdi sukladnost nacionalnog programa kontrole ili na zahtjev države članice koja je podnijela taj program, potrebno je bez nepotrebna odlaganja razmotriti program s ciljem njegova odobrenja u skladu s postupkom iz članka 14. stavka 2.

3.   Izmjene prethodno odobrenog programa u skladu sa stavkom 2. mogu se odobriti u skladu s postupkom iz članka 14. stavka 2. kako bi se uzeo u obzir razvoj stanja u odnosnoj državi članici, a posebno na temelju rezultata iz članka 5. stavka 3. točke (d).

Članak 7.

Programi kontrole subjekata u poslovanju s hranom i hranom za životinje

1.   Subjekti u poslovanju s hranom i hranom za životinje ili organizacije koje zastupaju takve subjekte mogu uspostaviti programe kontrole koji u mjeri u kojoj je to moguće obuhvaćaju sve faze proizvodnje, prerade i distribucije.

2.   Ako žele uključiti vlastite programe kontrole u nacionalni program kontrole, subjekti u poslovanju s hranom i hranom za životinje ili organizacije koje ih zastupaju podnose svoje programe kontrole i sve njihove izmjene na odobrenje nadležnome tijelu države članice u kojoj su odobreni. Ako se poslovanje odvija u različitim državama članicama, programi se odobravaju zasebno za svaku državu članicu.

3.   Nadležno tijelo može odobriti programe kontrole dostavljene u skladu sa stavkom 2. samo ako se uvjeri da programi kontrole ispunjavaju odgovarajuće zahtjeve iz Priloga II. i da su sukladni s ciljevima odgovarajućeg nacionalnog programa kontrole.

4.   Države članice ažuriraju popise odobrenih programa kontrola subjekata u poslovanju s hranom i hranom za životinje ili organizacija koje ih zastupaju. Popisi se na zahtjev stavljaju na raspolaganje Komisiji.

5.   Subjekti u poslovanju s hranom i hranom za životinje ili organizacije koje ih zastupaju dužni su redovito izvještavati nadležna tijela o rezultatima vlastitih programa kontrole.

POGLAVLJE IV.

METODE KONTROLE

Članak 8.

Posebne metode kontrole

1.   Na inicijativu Komisije ili na zahtjev države članice i u skladu s postupkom iz članka 14. stavka 2.:

(a)

može se odlučiti da se mogu ili moraju primjenjivati posebne metode kontrole radi smanjenja prevalencije zoonoza ili uzročnika zoonoza u fazi primarne proizvodnje životinja i drugim fazama lanca prehrane;

(b)

mogu se odrediti pravila o uvjetima uporabe metoda iz točke (a);

(c)

mogu se odrediti detaljna pravila u vezi s potrebnom dokumentacijom, postupcima i minimalnim zahtjevima za metode iz točke (a); i

(d)

može se odlučiti o tome da se posebne metode kontrole ne koriste kao dio programa kontrole.

2.   Odredbe iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c) ne primjenjuju se na metode u okviru kojih se koriste tvari ili tehnike na koje se primjenjuje zakonodavstvo Zajednice o prehrani životinja, dodacima hrani ili veterinarsko medicinskim proizvodima.

POGLAVLJE V.

TRGOVINA

Članak 9.

Trgovina unutar Zajednice

1.   Najkasnije od datuma iz Priloga I. stupca 5. jata i stada iz kojih potječu vrste navedene u stupcu 2., testiraju se na zoonoze i uzročnike zoonoza iz stupca 1. prije svake otpreme živih životinja ili jaja za valenje iz subjekta u poslovanju s hranom podrijetla. Datum i rezultat testiranja upisuju se u odgovarajuće zdravstvene certifikate predviđene zakonodavstvom Zajednice.

2.   U skladu s postupkom iz članka 14. stavka 2., odredišnoj se državi članici može odobriti da za pošiljke životinja i jaja za valenje koje se testiraju u državi članici otpreme, u prijelaznome razdoblju zahtijeva da rezultati testiranja na koje se upućuje u odgovarajućim zdravstvenim certifikatima, ispunjavaju iste kriterije za salmonelu kako je utvrđeno u njezinom odobrenom nacionalnom programu u skladu s člankom 5. stavkom 5. za pošiljke koje se otpremaju na njezinom državnom području.

Odobrenje se može povući u skladu s istim postupkom.

3.   Posebne mjere za salmonelu koje se primjenjuju na žive životinje koje se otpremaju u Finsku i Švedsku prije stupanja na snagu ove Uredbe i dalje se primjenjuju kao da su odobrene u skladu sa stavkom 2.

4.   Ne dovodeći u pitanje članak 5. stavak 6. i u skladu s postupkom iz članka 14. stavka 2., moguće je utvrditi posebna pravila u vezi s donošenjem kriterija iz članka 5. stavka 5. i prethodnoga stavka 2. od strane država članica.

Članak 10.

Uvoz iz trećih zemalja

1.   Od datuma navedenih u Prilogu I. stupcu 5. za uvrštenje ili zadržavanje na popisima trećih zemalja, koji su predviđeni zakonodavstvom Zajednice za odgovarajuće vrste ili kategorije, iz kojih je državama članicama dopušten uvoz životinja ili jaja za valenje u skladu s ovom Uredbom, odnosna treća zemlja mora dostaviti Komisiji program koji je istovrijedan onima predviđenima člankom 5., te koji se odobrava u skladu s ovim člankom. U programu je potrebno navesti detaljna jamstva koja ta država daje u pogledu inspekcija i kontrola zoonoza i uzročnika zoonoza. Ta jamstva moraju biti najmanje jednakovrijedna jamstvima koja su predviđena ovom Uredbom. Ured za hranu i veterinarstvo Komisije aktivno je uključen u praćenje kako bi se provjerilo postoje li u trećim zemljama jednakovrijedni programi kontrola.

2.   Ti se programi odobravaju u skladu s postupkom iz članka 14. stavka 2. pod uvjetom da se objektivno dokaže jednakovrijednost mjera opisanih u tom programu s odgovarajućim zahtjevima koji se primjenjuju u skladu s pravilima Zajednice. Moguće je dopustiti alternativna jamstva u odnosu na jamstva predviđena ovom Uredbom u skladu s istim postupkom pod uvjetom da nisu povoljnija od onih koja se primjenjuju na trgovinu unutar Zajednice.

3.   Odredbe iz članka 5. stavka 7. i članka 6. stavka 1. o rokovima za podnošenje i odobravanje programa primjenjuju se na treće zemlje s kojima su uspostavljeni redovni trgovinski tokovi. Na treće zemlje s kojima se uspostavlja ili obnavlja trgovinski tok primjenjuju se rokovi iz članka 6.

4.   Jata i stada podrijetla vrsta iz Priloga I. stupca 2. testiraju se prije otpremanja živih životinja ili jaja za valenje iz subjekta u poslovanju s hranom podrijetla. Jata i stada testiraju se na zoonoze i uzročnike zoonoza iz Priloga I. stupca 1. ili, ako je potrebno postići cilj jednakovrijednih jamstava iz stavka 1., na zoonoze i uzročnike zoonoza koje je moguće utvrditi u skladu s postupkom iz članka 14. stavka 2. Datum i rezultat testiranja upisuju se u odgovarajuće uvozne certifikate, čiji se obrasci utvrđeni zakonodavstvom Zajednice, u skladu s tim izmjenjuju.

5.   U skladu s postupkom iz članka 14. stavka 2., državi članici krajnjeg odredišta može se odobriti da za prijelazno razdoblje zahtijeva da rezultati testiranja iz stavka 4. ispunjavaju iste kriterije kako je utvrđeno u njezinom nacionalnom programu u skladu s člankom 5. stavkom 5. Odobrenje se može povući, a ne dovodeći u pitanje članak 5. stavak 6., moguće je utvrditi posebna pravila u vezi s tim kriterijima u skladu s postupkom iz članka 14. stavka 2.

6.   Za uvrštenje ili zadržavanje na popisima trećih zemalja koji su utvrđeni zakonodavstvom Zajednice za odgovarajuće kategorije proizvoda, iz kojih je državama članicama dopušten uvoz tih proizvoda u skladu s ovom Uredbom, odnosna treća zemlja mora dostaviti Komisiji jamstva koja su jednakovrijedna jamstvima iz ove Uredbe.

POGLAVLJE VI.

LABORATORIJI

Članak 11.

Referentni laboratoriji

1.   Referentni laboratoriji Zajednice za analizu i testiranje zoonoza i uzročnika zoonoza iz Priloga I. stupca 1. određuju se u skladu s postupkom iz članka 14. stavka 2.

2.   Odgovornosti i zadaci referentnih laboratorija Zajednice, posebno u pogledu koordinacije njihovih aktivnosti i aktivnosti nacionalnih referentnih laboratorija, utvrđuju se u skladu s postupkom iz članka 14. stavka 2.

3.   Države članice određuju nacionalne referentne laboratorije za analizu i testiranje zoonoza i uzročnika zoonoza iz Priloga I. stupca 1. Nazivi i adrese tih laboratorija dostavljaju se Komisiji.

4.   Određene odgovornosti i zadaci referentnih laboratorija Zajednice, posebno u pogledu koordinacije njihovih aktivnosti i aktivnosti odnosnih laboratorija u državama članicama koji su određeni u skladu s člankom 12. stavkom 1. točkom (a), mogu se utvrditi u skladu s postupkom iz članka 14. stavka 2.

Članak 12.

Odobravanje laboratorija, zahtjevi kvalitete i odobrene metode testiranja

1.   U svrhu analize uzoraka koji se testiraju na prisutnost zoonoza i uzročnika zoonoza iz Priloga I. stupca 1., laboratoriji koji sudjeluju u programima kontrole u skladu s člancima 5. i 7.:

(a)

određuju se od strane nadležnog tijela; i

(b)

moraju primijeniti sustave osiguranja kvalitete koji udovoljavaju zahtjevima važeće norme EN/ISO najkasnije u roku od 24 mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe ili u roku od 24 mjeseci od dodavanja novih zoonoza ili uzročnika zoonoza u Prilog I. stupac 1.

2.   Laboratoriji redovito sudjeluju u međulaboratorijskim testiranjima koja organizira ili koordinira nacionalni referentni laboratorij.

3.   Testiranje na prisutnost zoonoza i uzročnika zoonoza iz Priloga I. stupca 1. provodi se korištenjem metoda i protokola koje su preporučila međunarodna tijela za normizaciju kao referentne metode.

Mogu se koristiti alternativne metode ako su validirane u skladu s međunarodno priznatim pravilima i daju rezultate koji su jednakovrijedni onima dobivenima odgovarajućom referentnom metodom.

Prema potrebi se u skladu s postupkom iz članka 14. stavka 2. mogu odobriti druge metode testiranja.

POGLAVLJE VII.

PROVEDBA

Članak 13.

Provedbene i prijelazne odredbe

U skladu s postupkom iz članka 14. stavka 2. moguće je donijeti odgovarajuće prijelazne ili provedbene odredbe, uključujući potrebne izmjene odnosnih zdravstvenih certifikata.

Članak 14.

Odborski postupak

1.   Komisiji pomaže Stalni odbor za prehrambeni lanac i zdravlje životinja osnovan Uredbom (EZ) br. 178/2002 (dalje u tekstu: „Odbor”).

2.   Prilikom upućivanja na ovaj stavak primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ uzimajući u obzir odredbe njezinoga članka 8.

Rok iz članka 5. stavka 6. Odluke 1999/468/EZ utvrđuje se na tri mjeseca.

3.   Odbor donosi svoj poslovnik.

Članak 15.

Savjetovanje s Europskom agencijom za sigurnost hrane

Komisija se savjetuje s Europskom agencijom za sigurnost hrane o bilo kojem pitanju iz područja primjene ove Uredbe koje bi moglo imati značajniji utjecaj na javno zdravlje, a posebno prije predlaganja ciljeva Zajednice u skladu s člankom 4. ili posebnih metoda kontrole u skladu s člankom 8.

Članak 16.

Izvješće o financijskim ugovorima

1.   Komisija dostavlja izvješće Europskome parlamentu i Vijeću unutar tri godine od stupanja na snagu ove Uredbe.

2.   U izvješću se razmatraju:

(a)

ugovori na snazi na razini Zajednice i nacionalnoj razini, za financiranje mjera za kontrolu zoonoza i uzročnika zoonoza; i

(b)

učinak takvih ugovora na učinkovitost tih mjera.

3.   Komisija prema potrebi prilaže odgovarajuće prijedloge svojem izvješću.

4.   Države članice Komisiji na zahtjev pružaju svu potrebnu pomoć za pripremu toga izvješća.

POGLAVLJE VIII.

OPĆE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 17.

Kontrole Zajednice

1.   Stručnjaci Komisije u suradnji s nadležnim tijelima država članica provode preglede na licu mjesta kako bi se osigurala jedinstvena primjena odredaba ove Uredbe, pravila donesenih u skladu s njom i svih zaštitnih mjera. Država članica na čijem se državnom području vrše pregledi dužna je stručnjacima pružiti svu potrebnu pomoć za obavljanje njihovih dužnosti. Komisija obavješćuje nadležno tijelo o rezultatima izvršenih pregleda.

2.   Provedbeni propisi ovog članka, a posebno pravila kojima se uređuje postupak suradnje s nacionalnim nadležnim tijelima, utvrđuju se u skladu s postupkom iz članka 14. stavka 2.

Članak 18.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Ona se primjenjuje šest mjeseci od njezinoga stupanja na snagu.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. studenoga 2003.

Za Europski parlament

Predsjednik

P. COX

Za Vijeće

Predsjednik

G. ALEMANNO


(1)  SL C 304 E, 30.10.2001., str. 260.

(2)  SL C 94, 18.4.2002., str. 18.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 15. svibnja 2002. (SL C 180 E, 31.7.2003., str. 160.), Zajedničko stajalište Vijeća od 20. veljače 2003. (SL C 90 E, 15.4.2003., str. 25.) i Stajalište Europskog parlamenta od 19. lipnja 2003. (još nije objavljeno u Službenom listu). Odluka Vijeća od 29. rujna 2003.

(4)  SL L 62, 15.3.1993., str. 38. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 806/2003 (SL L 122, 16.5.2003., str. 1.).

(5)  SL L 113, 30.4.1997., str. 9.

(6)  SL 121, 29.7.1964., str. 1977/64. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1226/2002 (SL L 179, 9.7.2002., str. 13.).

(7)  SL L 46, 19.2.1991., str. 19. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 806/2003.

(8)  SL L 325, 12.12.2003., str. 31.

(9)  SL L 302, 31.12.1972., str. 28. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 807/2003 (SL L 122, 16.5.2003., str. 36.).

(10)  SL L 303, 31.10.1990., str. 6. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 806/2003.

(11)  SL L 371, 31.12.1994., str. 36.

(12)  SL L 53, 9.3.1995., str. 31.

(13)  SL L 105, 9.5.1995., str. 40. Odluka kako je zadnje izmijenjena Odlukom 97/278/EZ (SL L 110, 26.4.1997., str. 77.).

(14)  SL L 105, 9.5.1995., str. 44. Odluka kako je zadnje izmijenjena Odlukom 97/278/EZ.

(15)  SL L 109, 16.5.1995., str. 44. Odluka kako je zadnje izmijenjena Odlukom 97/278/EZ.

(16)  SL L 243, 11.10.1995., str. 21. Odluka kako je zadnje izmijenjena Odlukom 98/227/EZ (SL L 87, 21.3.1998., str. 14.).

(17)  SL L 243, 11.10.1995., str. 25. Odluka kako je zadnje izmijenjena Odlukom 98/227/EZ.

(18)  SL L 243, 11.10.1995., str. 29. Odluka kako je zadnje izmijenjena Odlukom 98/227/EZ.

(19)  SL L 31, 1.2.2002., str. 1.

(20)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.


PRILOG I.

Određene zoonoze i uzročnici zoonoza za koje se u skladu s člankom 4. utvrđuju ciljevi Zajednice za smanjenje prevalencije

1.

Zoonoza ili uzročnik zoonoze

2.

Populacija životinja

3.

Faza u lancu prehrane

4.

Rok za utvrđivanje cilja (1)

5.

Datum početka testiranja

Svi serotipovi salmonele od značaja za javno zdravlje

Rasplodna jata vrste Gallus gallus

Primarna proizvodnja

12 mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe

18 mjeseci od datuma iz stupca 4.

Svi serotipovi salmonele od značaja za javno zdravlje

Konzumne nesilice

Primarna proizvodnja

24 mjeseca od stupanja na snagu ove Uredbe

18 mjeseci od datuma iz stupca 4.

Svi serotipovi salmonele od značaja za javno zdravlje

Tovni pilići

Primarna proizvodnja

36 mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe

18 mjeseci od datuma iz stupca 4.

Svi serotipovi salmonele od značaja za javno zdravlje

Pure

Primarna proizvodnja

48 mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe

18 mjeseci od datuma iz stupca 4.

Svi serotipovi salmonele od značaja za javno zdravlje

Stada svinja za klanje

Klanje

48 mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe

18 mjeseci od datuma iz stupca 4.

Svi serotipovi salmonele od značaja za javno zdravlje

Stada rasplodnih svinja

Primarna proizvodnja

60 mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe

18 mjeseci od datuma iz stupca 4.


(1)  Ovi se datumi temelje na pretpostavci da će usporedivi podaci o raširenosti biti dostupni najmanje šest mjeseci prije utvrđivanja cilja. Ako ti podaci ne budu dostupni, datum za utvrđivanje cilja odgađa se u skladu s tim.


PRILOG II.

KONTROLA ZOONOZA I UZROČNIKA ZOONOZA IZ PRILOGA I.

A.   Opći zahtjevi za nacionalne programe kontrole

Programom je potrebno uzeti u obzir prirodu zoonoza i/ili odnosnoga uzročnika zoonoze i specifično stanje u državi članici. Programom se mora:

(a)

navesti cilj programa uzimajući u obzir važnost zoonoze ili odnosnoga uzročnika zoonoze;

(b)

ispuniti minimalne zahtjeve uzorkovanja koji su utvrđeni u dijelu B;

(c)

prema potrebi, ispuniti posebne zahtjeve koji su utvrđeni u dijelovima C do E; i

(d)

odrediti sljedeće točke:

1.   Općenito

1.1.

Pojava zoonoze ili odnosnoga uzročnika zoonoze u državi članici posebno s obzirom na rezultate dobivene u okviru praćenja u skladu s člankom 4. Direktive 2003/99/EZ.

1.2.

Zemljopisno područje ili, prema potrebi, epidemiološke jedinice u kojima će se program provoditi.

1.3.

Struktura i organizacija odnosnih nadležnih tijela.

1.4.

Odobreni laboratoriji za analiziranje uzoraka prikupljenih u okviru programa.

1.5.

Metode korištene za pretraživanje zoonoze ili uzročnika zoonoze.

1.6.

Službene kontrole (uključujući sheme uzorkovanja) na razini hrane za životinje, jata i/ili stada.

1.7.

Službene kontrole (uključujući sheme uzorkovanja) u drugim fazama lanca prehrane.

1.8.

Mjere koje nadležna tijela poduzimaju u vezi sa životinjama ili proizvodima u kojima su otkrivene zoonoze ili uzročnici zoonoza, posebno s ciljem zaštite javnog zdravlja; i poduzete preventivne mjere, kao što je cijepljenje.

1.9.

Relevantno nacionalno zakonodavstvo, uključujući sve nacionalne propise u vezi s aktivnostima iz članka 1. stavka 3. točke (b).

1.10.

Svaka financijska potpora dodijeljena subjektima u poslovanju s hranom i hranom za životinje u okviru nacionalnog programa kontrole;

2.   U odnosu na subjekte u poslovanju s hranom i hranom za životinje obuhvaćeni programom

2.1.

Struktura proizvodnje određene vrste i proizvoda dobivenih od nje.

2.2.

Struktura proizvodnje hrane za životinje.

2.3.

Primjenjive smjernice za dobre stočarske prakse ili druge smjernice (obvezne ili neobvezne) kojima se definira najmanje sljedeće:

upravljanje higijenom na gospodarstvima,

mjere za sprečavanje unosa zaraza putem životinja, hrane za životinje, pitke vod, djelatnika na gospodarstvima, i

higijenu prilikom prijevoza životinja na ili sa gospodarstava.

2.4.

Rutinski veterinarski nadzor na gospodarstvima.

2.5.

Registracija gospodarstava.

2.6.

Vođenje evidencije na gospodarstvima.

2.7.

Dokumentacija koja prati životinje prilikom otpremanja.

2.8.

Ostale odgovarajuće mjere kojima se osigurava sljedivost životinja.

B.   Minimalni zahtjevi uzorkovanja

1.

Nakon odobrenja relevantnog programa kontrole iz članka 5., subjekti u poslovanju s hranom dužni su osigurati uzimanje i analiziranje uzoraka radi testiranja na zoonoze i uzročnike zoonoza iz Priloga I. stupca 1., poštujući minimalne zahtjeve uzorkovanja iz sljedeće tablice.

1.

Zoonoza ili uzročnik zoonoze

2.

Populacija

3.

Faza proizvodnje u kojoj se moraju uzeti uzorci

Svi serotipovi salmonele od značaja za javno zdravlje

Rasplodna jata vrste Gallus gallus:

 

jata u uzgoju

jednodnevni pilići

ptice stare četiri tjedna

dva tjedna prije prelaska u fazu nesivosti ili u jedinicu za nesenje

odrasla rasplodna jata

svaki drugi tjedan tijekom razdoblja nesivosti

Svi serotipovi salmonele od značaja za javno zdravlje

Konzumne nesilice:

 

jata u uzgoju

jednodnevni pilići

pilenke dva tjedna prije prelaska u fazu nesivosti ili jedinicu za nesenje

jata konzumnih nesilica

svakih 15 tjedana tijekom razdoblja nesivosti

Svi serotipovi salmonele od značaja za javno zdravlje

Tovni pilići

perad koja se otprema u klaonicu (1)

Svi serotipovi salmonele od značaja za javno zdravlje

Pure

perad koja se otprema u klaonicu (1)

Svi serotipovi salmonele od značaja za javno zdravlje

Stada svinja:

 

rasplodne svinje

životinje koje se otpremaju u klaonicu ili trupovi u klaonici

svinje za klanje

životinje koje se otpremaju u klaonicu ili trupovi u klaonici

2.

Zahtjevima iz točke 1. ne dovode se u pitanje zahtjevi iz zakonodavstva Zajednice u vezi s ante-mortem pregledom.

3.

Rezultati analize se bilježe zajedno sa sljedećim informacijama:

(a)

datumom i mjestom uzorkovanja; i

(b)

identifikacijom jata/stada.

4.

Imunološko se testiranje ne mora provoditi ako su životinje cijepljene, osim ako se dokaže da upotrijebljeno cjepivo ne utječe na primijenjenu metodu testiranja.

C.   Posebni zahtjevi za rasplodna jata vrste Gallus gallus

1.

Mjere utvrđene u točkama 3. do 5. poduzimaju se ako se analizom uzoraka, koja obavlja u skladu s dijelom B, utvrdi prisutnost Salmonella enteritidis ili Salmonella typhimurium u rasplodnom jatu vrste Gallus gallus u okolnostima navedenima u točki 2.

2.

(a)

Ako je nadležno tijelo odobrilo metodu analize uzoraka uzetih u skladu s dijelom B, može zatražiti poduzimanje mjera iz točaka 3. do 5. ako se tom analizom utvrdi prisutnost Salmonella enteritidis ili Salmonella typhimurium.

(b)

U protivnome je potrebno poduzeti mjere iz točaka 3. do 5. ako nadležno tijelo potvrdi sumnju na prisutnost Salmonella enteritidis ili Salmonella typhimurium na temelju analize uzoraka izvršene u skladu s dijelom B.

3.

Neinkubirana jaja iz takvog jata moraju se uništiti.

Međutim, ta se jaja mogu upotrijebiti za prehranu ljudi ako su tretirana na način kojim se jamči uklanjanje Salmonella enteritidis ili Salmonella typhimurium u skladu sa zakonodavstvom Zajednice o higijeni hrane.

4.

Sve ptice, u jatu, uključujući jednodnevne piliće moraju se zaklati ili uništiti kako bi se smanjio rizik od širenja salmonele u najvećoj mogućoj mjeri. Klanje se vrši u skladu sa zakonodavstvom Zajednice o higijeni hrane. Proizvodi dobiveni od te peradi mogu se staviti na tržište za prehranu ljudi u skladu sa zakonodavstvom Zajednice o higijeni hrane i dijelom E kada se počne primjenjivati. Ako nisu namijenjeni za prehranu ljudi, ti se proizvodi moraju iskoristiti ili neškodljivo ukloniti u skladu s Uredbom (EZ) br. 1774/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 3. listopada 2002. o utvrđivanju pravila zdravlja za nusproizvode životinjskog podrijetla koji nisu namijenjeni za prehranu ljudi (2).

5.

Ako se jaja za valenje iz jata u kojemu je prisutna Salmonella enteritidis ili Salmonella typhimurium još uvijek nalaze u valionici, moraju se uništiti ili tretirati u skladu s Uredbom (EZ) br. 1774/2002.

D.   Posebni zahtjevi za jata konzumnih nesilica

1.

Po isteku 72 mjeseca od stupanja na snagu ove Uredbe jaja se ne smiju upotrebljavati za izravnu prehranu ljudi (kao konzumna jaja) ako ne potječu iz komercijalnog jata konzumnih nesilica na koje se primjenjuje nacionalni program iz članka 5. i koje nije pod službenim ograničenjem.

2.

Jaja podrijetlom iz jata nepoznatog zdravstvenog statusa, za koja se sumnja da su zaražena ili iz zaraženih jata, mogu se upotrebljavati za prehranu ljudi ako su tretirana na način kojime se jamči uklanjanje svih serotipova salmonele od značaja za javno zdravlje u skladu sa zakonodavstvom Zajednice o higijeni hrane.

3.

Kod klanja ili uništavanja ptica iz zaraženih jata potrebno je poduzeti potrebne mjere kako bi se smanjio rizik od širenja zoonoza u najvećoj mogućoj mjeri. Klanje se vrši u skladu sa zakonodavstvom Zajednice o higijeni hrane. Proizvodi dobiveni od te peradi mogu se staviti na tržište za prehranu ljudi u skladu sa zakonodavstvom Zajednice o higijeni hrane i dijelom E kada se počne primjenjivati. Ako nisu namijenjeni za prehranu ljudi, ti se proizvodi moraju iskoristiti ili neškodljivo ukloniti u skladu s Uredbom (EZ) br. 1774/2002.

E.   Posebni zahtjevi za svježe meso

1.

Po isteku 84 mjeseca od stupanja na snagu ove Uredbe svježe meso peradi koje potječe od životinja iz Priloga I. ne smije se stavljati na tržište za prehranu ljudi ako ne ispunjava sljedeći kriterij:

„Salmonela: odsutnost u 25 grama”.

2.

U roku od 72 mjeseca od stupanja na snagu ove Uredbe utvrđuju se detaljna pravila u pogledu ovog kriterija u skladu s postupkom iz članka 14. stavka 2. U njima se posebno navode sheme uzorkovanja i metode analize.

3.

Kriterij iz stavka 1. ne primjenjuje se na svježe meso peradi namijenjeno za industrijsku toplinsku obradu ili drugu obradu za uništavanje salmonele u skladu sa zakonodavstvom Zajednice o higijeni hrane.


(1)  Rezultati analize uzoraka moraju biti poznati prije otpremanja životinja u klaonicu.

(2)  SL L 273, 10.10.2002., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 808/2003 (SL L 117, 13.5.2003., str. 1.).


PRILOG III.

Posebna mjerila za određivanje serotipova salmonele od značaja za javno zdravlje

Prilikom određivanja serotipova salmonele od značaja za javno zdravlje na koje se primjenjuju ciljevi Zajednice, potrebno je uzeti u obzir sljedeće kriterije:

1.

najčešće serotipove salmonele kod salmoneloze u ljudi na temelju podataka prikupljenih putem sustava praćenja EZ-a;

2.

izvor zaraze (odnosno prisutnost serotipa u određenim populacijama životinja i hrani za životinje);

3.

pokazuje li neki serotip brzu i novu sposobnost širenja i izazivanja bolesti u ljudi i životinja;

4.

pokazuju li neki serotipovi povećanu virulenciju, na primjer u pogledu invazivnosti, ili otpornost na odgovarajuće terapije za infekcije u ljudi.


Top