EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32002R0006

Uredba Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice

OJ L 3, 5.1.2002, p. 1–24 (ES, DA, DE, EL, EN, FR, IT, NL, PT, FI, SV)
Special edition in Czech: Chapter 13 Volume 027 P. 142 - 165
Special edition in Estonian: Chapter 13 Volume 027 P. 142 - 165
Special edition in Latvian: Chapter 13 Volume 027 P. 142 - 165
Special edition in Lithuanian: Chapter 13 Volume 027 P. 142 - 165
Special edition in Hungarian Chapter 13 Volume 027 P. 142 - 165
Special edition in Maltese: Chapter 13 Volume 027 P. 142 - 165
Special edition in Polish: Chapter 13 Volume 027 P. 142 - 165
Special edition in Slovak: Chapter 13 Volume 027 P. 142 - 165
Special edition in Slovene: Chapter 13 Volume 027 P. 142 - 165
Special edition in Bulgarian: Chapter 13 Volume 033 P. 70 - 93
Special edition in Romanian: Chapter 13 Volume 033 P. 70 - 93
Special edition in Croatian: Chapter 13 Volume 024 P. 45 - 68

In force: This act has been changed. Current consolidated version: 01/07/2013

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2002/6/oj

13/Sv. 024

HR

Službeni list Europske unije

45


32002R0006


L 003/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

12.12.2001.


UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 6/2002

od 12. prosinca 2001.

o dizajnu Zajednice

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 308.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da:

(1)

Jedinstveni sustav za stjecanje dizajna Zajednice kojem je dana jedinstvena zaštita s jednakim učinkom na čitavom području Zajednice pridonio bi ostvarivanju ciljeva Zajednice utvrđenih Ugovorom.

(2)

Samo su zemlje Beneluksa uvele jedinstveni zakon o zaštiti dizajna. U svim ostalim državama članicama zaštita dizajna predmet je odgovarajućeg nacionalnog prava i ograničena je na područje te države članice. Stoga jednaki dizajni mogu biti različito zaštićeni u različitim državama članicama i u korist različitih vlasnika. To neizbježno dovodi do sukoba u trgovini između država članica.

(3)

Značajne razlike između zakona o dizajnu u različitim državama članicama sprečavaju i narušavaju tržišno natjecanje širom Zajednice. U usporedbi s domaćom trgovinom proizvodima u kojima je sadržan dizajn i njihovim međusobnim tržišnim natjecanjem, trgovinu i tržišno natjecanje u Zajednici sprečavaju i narušavaju veliki broj prijava, ureda, postupaka, zakona, nacionalno ograničenih isključivih prava kao i vezanih upravnih troškova s odgovarajućim visokim troškovima i pristojbama za podnositelja prijave. Direktiva 98/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 1998. o pravnoj zaštiti dizajna (4) pridonosi popravljanju ovog stanja.

(4)

Posljedica ograničenja zaštite dizajna na područje pojedinačnih država članica bez obzira na usklađenost njihovih zakonodavstava vodi do moguće podijeljenosti unutarnjeg tržišta u odnosu na proizvode koji sadrže dizajn koji je predmet nacionalnih prava koja posjeduju različiti pojedinci, te stoga predstavlja prepreku slobodnom kretanju robe.

(5)

To zahtijeva stvaranje dizajna Zajednice koji je izravno primjenjiv u svakoj državi članici jer će jedino tako, putem jedne prijave podnesene Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajn) u skladu s jedinstvenim postupkom prema jedinstvenom zakonu, biti moguće steći jedno pravo na dizajn za jedno područje koje obuhvaća sve države članice.

(6)

Budući da ciljevi predloženog djelovanja, poimence, zaštita jednog prava na dizajn za jedno područje koje obuhvaća sve države članice, ne mogu dostatno ostvariti države članice zbog razmjera i učinaka stvaranja dizajna Zajednice i nadležnog tijela za dizajn Zajednice, nego ih se može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti u skladu s člankom 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim tim člankom, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(7)

Poboljšana zaštita industrijskog dizajna ne potiče samo doprinos pojedinih dizajnera ukupnoj kvaliteti Zajednice na tom području, već također potiče i inovacije i razvoj novih proizvoda i ulaganje u njihovu proizvodnju.

(8)

Posljedično, dostupniji sustav zaštite dizajna prilagođen potrebama unutarnjeg tržišta ključan je za industrije Zajednice.

(9)

Materijalnopravne odredbe ove Uredbe o zakonu o dizajnu moraju se uskladiti s odgovarajućim odredbama Direktive 98/71/EZ.

(10)

Tehnološke inovacije ne bi trebale biti sputavane priznavanjem zaštite dizajna obilježjima koja su isključivo uvjetovana tehničkom funkcijom. Podrazumijeva se da to ne znači kako dizajn mora imati estetsku vrijednost. Isto tako, ne smije se sprečavati interoperabilnost proizvoda različitih proizvođača proširenjem zaštite na dizajn mehaničkih spojeva. Posljedično, obilježja dizajna koja su iz tih razloga isključena iz zaštite ne bi trebalo uzimati u obzir kako bi se ocijenilo ispunjavaju li ostala obilježja dizajna uvjete za zaštitu.

(11)

Mehanički spojevi složenih proizvoda mogu unatoč tome biti važan element inovativnih značajki složenih proizvoda i predstavljati glavno tržišno postignuće te stoga biti prikladni za zaštitu.

(12)

Zaštita ne smije biti proširena na one sastavne dijelove proizvoda koji nisu vidljivi za vrijeme njegove uobičajene uporabe, niti na ona obilježja takvog dijela koja nisu vidljiva nakon što je ugrađen, ili koja sama po sebi ne ispunjavaju zahtjeve u pogledu novosti i individualnog karaktera. Stoga se ona obilježja dizajna koja su iz ovih razloga isključena iz zaštite ne uzimaju u obzir prilikom procjenjivanja ispunjavaju li ostala obilježja dizajna uvjete za zaštitu.

(13)

Direktivom 98/71/EZ nije bilo moguće ostvariti potpuno usklađivanje zakona država članica o upotrebi zaštićenih dizajna s ciljem dopuštanja popravka složenog proizvoda radi vraćanja njegovog prvobitnog izgleda, ako je dizajn primijenjen na ili je sadržan u proizvodu koji je sastavni dio složenog proizvoda o čijem izgledu ovisi zaštićeni dizajn. U okviru postupka usklađivanja sa spomenutom Direktivom, Komisija je preispitala posljedice odredbi te Direktive tri godine nakon isteka roka za prenošenje Direktive, posebno u vezi s industrijskim sektorom na koje ona najviše utječe. U ovim okolnostima, primjereno je da se kao dizajn Zajednice ne štiti dizajn koji je primijenjen na ili je sadržan u proizvodu koji je sastavni dio složenog proizvoda o čijem izgledu ovisi dizajn i koji se koristi za popravak složenog proizvoda radi vraćanja njegovog prvobitnog izgleda, sve dok Vijeće na temelju prijedloga Komisije ne odredi svoj stav prema ovom pitanju.

(14)

Procjena o tome ima li određeni dizajn individualni karakter treba se temeljiti na tome razlikuje li se ukupni dojam ostavljen na upućenog korisnika koji promatra dizajn jasno od ukupnog dojma koji na njega ostavlja skupnost postojećih dizajna, uzimajući u obzir prirodu proizvoda na koji je dizajn primijenjen ili u kojem je on sadržan, a posebno industrijski sektor kojemu on pripada i stupanj slobode dizajnera u razvoju dizajna.

(15)

Dizajn Zajednice treba, što je više moguće, služiti potrebama svih industrijskih sektora Zajednice.

(16)

Neki od tih sektora proizvode velik broj dizajna za proizvode koji često kratko vrijeme opstaju na tržištu i za koje zaštita bez tereta registracijskih formalnosti predstavlja prednost dok im je trajanje zaštite manje značajno. S druge strane, postoje industrijski sektori koji cijene prednosti registracije zbog veće pravne sigurnosti koju ona pruža i koji traže mogućnost dužeg trajanja zaštite koje odgovara predvidljivom tržišnom opstanku njihovih proizvoda.

(17)

To zahtijeva dva oblika zaštite, od kojih je jedan kratkoročni neregistrirani dizajn, a drugi dugoročni registrirani dizajn.

(18)

Registrirani dizajn Zajednice zahtijeva ustanovljavanje i održavanje registra u koji će se unositi sve prijave koje zadovoljavaju formalne uvjete i kojima je dodijeljen datum podnošenja. Ovaj registracijski sustav u načelu se ne bi trebao temeljiti na materijalnopravnom ispitivanju u odnosu na zahtjeve za zaštitu prije registracije, zadržavajući minimum uvjeta za registraciju i drugih postupovnih opterećenja za podnositelje prijava.

(19)

Dizajn Zajednice ne bi trebalo štititi ako dizajn nije nov i ako također ne posjeduje individualni karakter u odnosu na druge dizajne.

(20)

Također je potrebno dopustiti dizajneru ili njegovom pravnom sljedniku da proizvode koji sadrže dizajn, testiraju na tržištu prije no što odluče je li zaštita kakvu pruža registrirani dizajn Zajednice poželjna. U tu svrhu potrebno je osigurati da otkrivanje dizajna od strane dizajnera ili njegovog pravnog sljednika ili zlouporaba otkrivanja tijekom razdoblja od 12 mjeseci prije datuma podnošenja prijave za registraciju dizajna Zajednice ne šteti procjeni novosti ili individualnog karaktera određenog dizajna.

(21)

Isključiva priroda prava priznatih registriranim dizajnom Zajednice u skladu je s većom pravnom sigurnošću koju on pruža. Međutim, primjereno je da neregistrirani dizajn Zajednice predstavlja samo pravo sprečavanja kopiranja. Zaštita se stoga ne može proširiti na proizvode koji su rezultat dizajna koje je neovisno osmislio drugi dizajner. Ovo se pravo također mora proširiti na trgovinu proizvodima u kojima je sadržan dizajn kojim se vrši povreda.

(22)

Provedba ovih prava prepušta se nacionalnim zakonima. Stoga je neophodno osigurati neke osnovne jedinstvene sankcije u svim državama članicama. One moraju omogućiti zaustavljanje povrede prava bez obzira pod kojom je nadležnošću zatražena zaštita.

(23)

Bilo koja treća osoba koja može dokazati da je u dobroj vjeri, čak i u komercijalne svrhe unutar Zajednice, počela upotrebljavati dizajn uključen u opseg zaštite registriranog dizajna Zajednice i koji nije kopija ovog potonjeg, ili je u tu svrhu obavila ozbiljne i učinkovite pripreme, može imati pravo na ograničeno korištenje tog dizajna.

(24)

Jedan je od osnovnih ciljeva ove Uredbe da postupak za stjecanje registriranog dizajna Zajednica predstavlja minimalni trošak i poteškoću za podnositelje prijave, kako bi ga se učinilo lako dostupnim za mala i srednja poduzeća kao i za samostalne dizajnere.

(25)

Oni industrijski sektori koji proizvode velik broj vjerojatno kratkotrajnih dizajna unutar kratkih vremenskih razdoblja od kojih bi samo neki mogli naposljetku postati komercijalnima, prednost će dati neregistriranom dizajnu Zajednice. Nadalje, ovi sektori također imaju potrebu za lakšom upotrebom registriranog dizajna Zajednice. Dakle, ta bi potreba bila zadovoljena mogućnošću kombiniranja više dizajna u jednoj višestrukoj prijavi. Međutim, s dizajnima sadržanima u višestrukoj prijavi moglo bi se postupati neovisno jedan od drugoga u svrhe ostvarivanja prava, ugovora o licenciji, stvarnih prava, ovrhe, stečajnog postupka, odricanja, produženja zaštite, prijenosa prava, odgode objave ili proglašavanja ništavosti.

(26)

Uobičajena bi objava nakon registracije dizajna Zajednice u nekim slučajevima mogla uništiti ili ugroziti uspjeh komercijalne aktivnosti koja uključuje dizajn. Rješenje u takvim slučajevima jest mogućnost odgode objave unutar nekog razumnog razdoblja.

(27)

Vođenje postupka koji se tiče valjanosti registriranog dizajna Zajednice na jednom mjestu uštedio bi troškove i vrijeme u usporedbi s postupcima koji uključuju različite nacionalne sudove.

(28)

Potrebno je osigurati zaštitne mehanizme uključujući i pravo žalbe žalbenom vijeću, i naposljetku Sudu. Ovakav bi postupak pomogao razvoju jedinstvenog tumačenja uvjeta koji se odnose na valjanost dizajna Zajednice.

(29)

Mogućnost učinkovite provedbe zaštite prava koja proizlaze iz dizajna Zajednice na čitavom području Zajednice je od ključne važnosti.

(30)

U parničnom postupku treba što je više moguće izbjegavati „biranje sudova”. Stoga je potrebno utvrditi jasna pravila međunarodne nadležnosti.

(31)

Ovom se Uredbom ne isključuje primjena zakona o industrijskom vlasništvu ili ostalih odgovarajućih zakona država članica kao što su i zakoni koji se odnose na zaštitu dizajna stečenog registracijom ili oni koji se odnose na neregistrirani dizajn, žigove, patente i korisne modele, nepošteno tržišno natjecanje ili građansku odgovornost, na dizajne zaštićene dizajnom Zajednice.

(32)

U nedostatku potpune usklađenosti zakona o autorskom pravu, važno je utvrditi načelo kumulativne zaštite prema dizajnu Zajednice i prema autorskom pravu, istodobno ostavljajući državama članicama slobodu utvrđivanja opsega zaštite autorskog prava i uvjeta pod kojima je ovakva zaštita priznata.

(33)

Mjere potrebne za provedbu ove Uredbe moraju se usvojiti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (5),

DONIJELO JE OVU UREDBU:

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Dizajn Zajednice

1.   Dizajn koji zadovoljava uvjete sadržane u ovoj Uredbi u daljnjem se tekstu naziva „dizajn Zajednice”.

2.   Dizajn se štiti:

(a)

„neregistriranim dizajnom Zajednice”, ako je učinjen dostupnim javnosti na način predviđen ovom Uredbom;

(b)

„registriranim dizajnom Zajednice”, ako je registriran na način predviđen ovom Uredbom.

3.   Dizajn Zajednice ima jedinstveni karakter. On ima jednaki učinak u čitavoj Zajednici. Ne može ga se registrirati, prenijeti ili ga se odreći, ne može biti predmetom odluke kojom ga se proglašava ništavim, niti njegova upotreba može biti zabranjena, osim u odnosu na cijelu Zajednicu. Ovo načelo i njegove posljedice se primjenjuju ako ovom Uredbom nije drukčije predviđeno.

Članak 2.

Ured

Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni), dalje u tekstu „Ured”, osnovan Uredbom Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (6), dalje u tekstu „Uredba o žigu Zajednice”, obavlja zadatke koji su mu dodijeljeni ovom Uredbom.

GLAVA II

PRAVO KOJE SE ODNOSI NA DIZAJNE

Odjeljak 1

Uvjeti za zaštitu

Članak 3.

Definicije

U smislu ove Uredbe:

(a)

„dizajn” znači vanjski izgled proizvoda u cijelosti ili dijela proizvoda koji proizlazi iz njegovih obilježja, posebno crta, obrisa, boja, oblika, teksture i/ili materijala samoga proizvoda i/ili njegove ornamentacije;

(b)

„proizvod” znači bilo koji industrijski ili zanatski predmet, uključujući, među ostalim, dijelove namijenjene ugradnji u složeni proizvod, pakiranje, opremu, grafičke simbole i tipografske oblike slova, ali isključujući računalne programe;

(c)

„složeni proizvod” znači proizvod koji je sastavljen od više sastavnih dijelova koji se mogu zamijeniti dopuštajući rastavljanje i ponovno sastavljanje tog proizvoda.

Članak 4.

Uvjeti za zaštitu

1.   Dizajn se štiti dizajnom Zajednice u onoj mjeri u kojoj je nov i u kojoj ima individualni karakter.

2.   Dizajn primijenjen na proizvod ili sadržan u proizvodu koji čini sastavni dio složenoga proizvoda smatra se novim i da ima individualni karakter samo:

(a)

ako sastavni dio, nakon što je ugrađen u složeni proizvod, ostaje vidljiv pri normalnoj upotrebi toga proizvoda; i

(b)

u mjeri u kojoj ta vidljiva obilježja sastavnoga dijela samostalno ispunjavaju uvjete novosti i individualnog karaktera.

3.   „Normalna upotreba” u smislu stavka 2. točke (a) ovog članka znači upotrebu od strane krajnjega korisnika koja ne uključuje održavanje, servisiranje ili popravak.

Članak 5.

Novost

1.   Dizajn se smatra novim ako ni jedan istovjetni dizajn nije bio učinjen dostupnim javnosti:

(a)

kod neregistriranog dizajna Zajednice, prije datuma na koji je dizajn za koji je zatražena zaštita prvi put bio učinjen dostupnim javnosti;

(b)

kod registriranog dizajna Zajednice, prije datuma podnošenja prijave za registraciju dizajna za kojeg se traži zaštita, ili, ako je zatraženo pravo prvenstva, prije datuma priznatog prvenstva.

2.   Dizajni se smatraju istovjetnima ako se njihova obilježja razlikuju samo u beznačajnim pojedinostima.

Članak 6.

Individualni karakter

1.   Smatra se da dizajn ima individualan karakter ako se ukupni dojam koji ostavlja na upućenog korisnika razlikuje od ukupnog dojma koji na takva korisnika ostavlja bilo koji dizajn koji je bio učinjen dostupnim javnosti:

(a)

kod neregistriranog dizajna Zajednice, prije datuma na koji je dizajn za koji je zatražena zaštita prvi put bio učinjen dostupnim javnosti;

(b)

kod registriranog dizajna Zajednice, prije datuma podnošenja prijave za registraciju ili, ako je zatraženo pravo prvenstva, prije datuma priznatog prvenstva.

2.   Pri ocjeni individualnog karaktera dizajna, mora se uzeti u obzir stupanj slobode koju je imao dizajner u razvoju dizajna.

Članak 7.

Otkrivanje

1.   U smislu primjene članaka 5. i 6. smatra se da je dizajn bio učinjen dostupnim javnosti ako je objavljen slijedom registracije ili na drugi način, ili izložen, upotrijebljen u trgovini ili drukčije otkriven prije datuma navedenog u članku 5. stavku 1. točki (a), i članku 6. stavku 1. točki (a), ili u članku 5. stavku 1. točki (b) i članku 6. stavku 1. točki (b) ovisno o situaciji, osim ako ti događaji poslovnim krugovima specijaliziranim u dotičnom sektoru, a koji posluju unutar Zajednice, iz opravdanih razloga nisu mogli biti poznati u redovitom poslovanju. Međutim, ne smatra se da je dizajn bio učinjen dostupnim javnosti samo zbog toga što je otkriven trećoj osobi pod izričitim ili prešutnim uvjetima tajnosti.

2.   Otkrivanje se ne uzima u obzir za potrebe primjene članaka 5. i 6. i ako je dizajn za koji se traži zaštita prema registriranom dizajnu Zajednice učinjen dostupnim javnosti:

(a)

od strane dizajnera, njegova pravnoga sljednika ili treće osobe, kao rezultat podataka ili aktivnosti koji su dizajner ili njegov pravni sljednik dali, odnosno, poduzeli; i

(b)

tijekom razdoblja od 12 mjeseci prije datuma podnošenja prijave dizajna ili, ako je zatraženo pravo prvenstva, prije datuma priznatog prvenstva.

3.   Stavak 2. također se primjenjuje ako je dizajn učinjen dostupnim javnosti kao posljedica zlouporabe na štetu dizajnera ili njegova pravnog sljednika.

Članak 8.

Dizajni uvjetovani svojom tehničkom funkcijom i dizajni spojnih elemenata

1.   Dizajnom Zajednice ne štite se obilježja izgleda proizvoda koja su isključivo uvjetovana njegovom tehničkom funkcijom.

2.   Dizajnom Zajednice ne štite se obilježja izgleda proizvoda koja je nužno reproducirati u istom obliku i dimenzijama da bi se proizvod u kojem je dizajn sadržan ili na koji se primjenjuje mogao mehanički spojiti s drugim proizvodom, biti smješten u ili uz drugi proizvod ili oko njega, kako bi svaki od tih proizvoda mogao obavljati svoju funkciju.

3.   Bez obzira na stavak 2., dizajn Zajednice prema uvjetima utvrđenim člancima 5. i 6. postoji na dizajnu čija je namjena omogućiti višestruko sklapanje ili povezivanje međusobno zamjenjivih proizvoda unutar modularnog sustava.

Članak 9.

Dizajni protivni javnom poretku ili moralu

Dizajnom Zajednice ne može se zaštititi dizajn koji je protivan javnom poretku ili prihvaćenim moralnim načelima.

Odjeljak 2.

Opseg i trajanje zaštite

Članak 10.

Opseg zaštite

1.   Opseg zaštite priznat dizajnom Zajednice uključuje bilo koji dizajn koji na upućenog korisnika ne ostavlja drugačiji ukupni dojam.

2.   Pri procjeni opsega zaštite, u obzir se uzima stupanj slobode koju je imao dizajner pri razvijanju svog dizajna.

Članak 11.

Početak i trajanje zaštite neregistriranog dizajna Zajednice

1.   Dizajn koji zadovoljava uvjete navedene u odjeljku 1. štiti se neregistriranim dizajnom Zajednice za vrijeme od tri godine od datuma na koji je dizajn prvi put bio učinjen dostupnim javnosti u Zajednici.

2.   U smislu stavka 1., smatra se da je dizajn unutar Zajednice učinjen dostupnim javnosti ako je objavljen, izložen, korišten u trgovini ili drukčije otkriven na takav način da su ovi događaji u redovitom poslovanju objektivno mogli biti poznati poslovnim krugovima specijaliziranim u odnosnom sektoru, a koji posluju unutar Zajednice. Međutim, ne smatra se da je dizajn učinjen dostupnim javnosti samo zbog toga što je otkriven trećoj osobi pod izričitim ili prešutnim uvjetima tajnosti.

Članak 12.

Početak i trajanje zaštite registriranog dizajna Zajednice

Nakon što ga Ured registrira, dizajn koji ispunjava uvjete navedene u odjeljku 1. štiti se registriranim dizajnom Zajednice u trajanju od pet godina od dana podnošenja prijave. Nositelju prava trajanje zaštite može se produžavati za jedno ili više razdoblja od po pet godina, do najduže dvadeset i pet godina od dana podnošenja prijave.

Članak 13.

Obnavljanje

1.   Registracija registriranog dizajna Zajednice obnavlja se na zahtjev nositelja prava ili bilo koje druge osobe koju on izričito ovlasti, pod uvjetom da je uplaćena pristojba za obnavljanje.

2.   Ured pravovremeno obavješćuje o isteku registracije prije spomenutog isteka nositelja prava na registrirani dizajn Zajednice i svaku osobu čije je pravo upisano u registar dizajna Zajednice iz članka 72., dalje u tekstu „registar”, u odnosu na registrirani dizajn Zajednice. Izostanak davanja takve obavijesti ne povlači odgovornost Ureda.

3.   Zahtjev za obnavljanjem se podnosi, a pristojba za obnavljanje plaća u roku od šest mjeseci koji završava posljednjeg dana u mjesecu u kojem zaštita prestaje. Ako to nije napravljeno, zahtjev se može podnijeti i pristojba platiti u roku od sljedećih šest mjeseci od dana navedenog u prvoj rečenici ovog stavka, pod uvjetom da je unutar tog daljnjeg roka plaćena dodatna pristojba.

4.   Obnavljanje ima pravni učinak od dana koji slijedi datum isteka postojeće registracije. Obnavljanje se upisuje u registar.

Odjeljak 3.

Pravo na dizajn Zajednice

Članak 14.

Pravo na dizajn Zajednice

1.   Pravo na dizajn Zajednice pripada dizajneru ili njegovom pravnom sljedniku.

2.   Ako su dvije ili više osoba zajednički stvorile dizajn, pravo na dizajn Zajednice pripada im zajednički.

3.   Međutim, ako dizajn stvori zaposlenik u izvršavanju svojih dužnosti ili slijedeći upute svog poslodavca, pravo na dizajn Zajednice pripada poslodavcu, ako nije drukčije ugovoreno ili predviđeno nacionalnim pravom.

Članak 15.

Zahtjevi u odnosu na pravo na dizajn Zajednice

1.   Ako je neregistrirani dizajn Zajednice objavljen ili se na njega polaže pravo, ili ako je za dizajn Zajednice podnesena prijava za registraciju ili je registriran u ime osobe koja na to nije ovlaštena prema članku 14., osoba koja je na to ovlaštena prema toj odredbi može zatražiti da bude priznata kao zakoniti nositelj dizajna Zajednice, ne dovodeći u pitanje bilo koju drugu pravnu zaštitu koja joj može stajati na raspolaganju.

2.   Ako osoba ima zajedničko pravo na dizajn Zajednice, ta osoba može, u skladu sa stavkom 1., zatražiti da bude priznata kao zajednički nositelj.

3.   Pravni postupci navedeni u stavcima 1. ili 2. zastarijevaju tri godine nakon datuma objave registriranog dizajna Zajednice ili nakon datuma otkrivanja neregistriranog dizajna Zajednice. Ova se odredba ne primjenjuje ako je osoba koja nema pravo na dizajn Zajednice postupala u lošoj vjeri u vrijeme kada je za takav dizajn podnesena prijava, kada je otkriven ili joj je bio ustupljen.

4.   Kod registriranog dizajna Zajednice u registar se upisuje sljedeće:

(a)

naznaka da se su pravni postupci iz stavka 1. pokrenuti;

(b)

konačna odluka ili bilo koje drugo okončanje postupaka;

(c)

bilo koja promjena vlasništva na registriranom dizajnu Zajednice koja je posljedica konačne odluke.

Članak 16.

Učinci presude o pravu na registrirani dizajn Zajednice

1.   Ako dođe do potpune promjene vlasništva na registriranom dizajnu Zajednice kao posljedica pravnih postupaka prema članku 15. stavku 1., licencije i ostala prava prestaju vrijediti nakon upisa u registar ovlaštene osobe.

2.   Ako je, prije no što se u registar upiše pokretanje pravnih postupaka prema članku 15. stavku 1., nositelj registriranog dizajna Zajednice ili nositelj licencije unutar Zajednice iskorištavao dizajn ili je poduzeo ozbiljne i učinkovite pripreme da to napravi, može nastaviti takvo iskorištavanje ako unutar roka koji propisuje provedbena uredba zatraži neisključivu licenciju od novog nositelja čije se ime unosi u registar. Licencija se dodjeljuje na razumni rok i pod razumnim uvjetima.

3.   Stavak 2. se ne primjenjuje ako nositelj registriranog dizajna Zajednice ili nositelj licencije nije postupao u dobroj vjeri u trenutku kada je započeo s korištenjem dizajna ili s pripremama da to napravi.

Članak 17.

Pretpostavka u korist registriranog nositelja dizajna

Osoba na čije je ime registriran registrirani dizajn Zajednice ili, prije registracije, osoba u čije je ime podnesena prijava, smatra se osobom ovlaštenom za postupanje u bilo kojem postupku pred Uredom kao i u bilo kojem drugom postupku.

Članak 18.

Pravo dizajnera da bude naveden

Dizajner ima pravo, jednako kao i podnositelj prijave ili nositelj registriranog dizajna Zajednice, da kao takav bude naveden pred Uredom i u registru. Ako je dizajn rezultat zajedničkog rada, navođenje ekipe može se zamijeniti navođenjem individualnih dizajnera.

Odjeljak 4.

Učinci dizajna Zajednice

Članak 19.

Prava priznata dizajnom Zajednice

1.   Registrirani dizajn Zajednice svome nositelju daje isključivo pravo korištenja i sprečavanja bilo koje treće strane da se tim dizajnom koristi bez njegova odobrenja. Spomenuto korištenje posebno obuhvaća izrađivanje, nuđenje, stavljanje u promet, uvoz, izvoz ili korištenje proizvoda u kojem je dizajn sadržan ili na koji je primijenjen, ili skladištenje takvog proizvoda u navedene svrhe.

2.   Međutim, neregistrirani dizajn Zajednice svome nositelju daje pravo sprečavanja radnji navedenih u stavku 1. samo ako sporno korištenje proizlazi iz kopiranja zaštićenog dizajna.

Ne smatra se da sporno korištenje proizlazi iz kopiranja zaštićenog dizajna ako je ono rezultat samostalnog stvaralačkog rada dizajnera za kojeg se opravdano može pretpostaviti da nije upoznat sa dizajnom koji je nositelj učinio dostupnim javnosti.

3.   Stavak 2. primjenjuje se i na registrirani dizajn Zajednice čija je objava odgođena sve dok se odgovarajući upisi u registar i prijava ne učine dostupnima javnosti u skladu s člankom 50. stavkom 4.

Članak 20.

Ograničenja prava priznatih dizajnom Zajednice

1.   Prava priznata dizajnom Zajednice ne ostvaruju se u odnosu na:

(a)

radnje učinjene u privatne i nekomercijalne svrhe;

(b)

radnje učinjene u eksperimentalne svrhe;

(c)

radnje umnožavanja radi citiranja ili podučavanja, ako su takve radnje u skladu s dobrim poslovnim običajima i neopravdano ne nanose štetu uobičajenom iskorištavanju dizajna, te da je naveden njegov izvor.

2.   Nadalje, prava priznata dizajnom Zajednice ne ostvaruju se u odnosu na:

(a)

opremu na brodovima i zrakoplovima registriranima u trećoj zemlji kada oni privremeno ulaze na područje Zajednice;

(b)

uvoz rezervnih dijelova i pribora u Zajednicu radi popravaka takvih prijevoznih sredstava;

(c)

izvođenja popravaka na takvim prijevoznim sredstvima.

Članak 21.

Iscrpljenje prava

Prava priznata dizajnom Zajednice ne uključuju radnje koje se odnose na proizvod u kojem je dizajn obuhvaćen opsegom zaštite dizajna Zajednice sadržan ili na koji se primjenjuje, kada je taj proizvod na tržište Zajednice stavio nositelj dizajna Zajednice ili je to učinjeno uz njegovu suglasnost.

Članak 22.

Prava prethodne upotrebe u odnosu na registrirani dizajn Zajednice

1.   Pravo prethodne upotrebe ima svaka treća osoba koja može dokazati da je prije datuma podnošenja prijave, ili, prije datuma priznatog prvenstva ako je ono zatraženo, u dobroj vjeri unutar Zajednice počela upotrebljavati dizajn obuhvaćen opsegom zaštite registriranog dizajna Zajednice ili je u tu svrhu poduzela ozbiljne i učinkovite pripreme, ako taj dizajn nije nastao kopiranjem registriranog dizajna Zajednice.

2.   Pravo prethodne upotrebe ovlašćuje svaku treću osobu da iskorištava dizajn u svrhe za koje je ta upotreba obavljana, ili za koje su obavljene ozbiljne i učinkovite pripreme, prije datuma podnošenja prijave ili datuma priznatog prvenstva registriranog dizajna Zajednice.

3.   Pravo prethodne upotrebe ne uključuje davanje licencije drugoj osobi za iskorištavanje dizajna.

4.   Pravo prethodne upotrebe ne može se prenositi, kada je treća osoba poduzeće, osim zajedno s tim dijelom poduzeća u okviru kojeg je radnja učinjena ili su obavljene pripreme.

Članak 23.

Državna upotreba

Bilo koja odredba u zakonodavstvu države članice koja dopušta korištenje nacionalnih dizajna od strane ili u korist države može se primijeniti na dizajne Zajednice, ali samo u onoj mjeri u kojoj je korištenje neophodno za ključne obrambene ili sigurnosne potrebe.

Odjeljak 5.

Ništavost

Članak 24.

Proglašavanje ništavosti

1.   Registrirani dizajn Zajednice proglašava se ništavim na temelju zahtjeva podnesenog Uredu u skladu s postupkom iz glava VI. i VII. ili odlukom suda za dizajn Zajednice na temelju protutužbe u postupku zbog povrede prava.

2.   Dizajn Zajednice može se proglasiti ništavim čak i nakon isteka ili odricanja od dizajna Zajednice.

3.   Neregistrirani dizajn Zajednice ništavim proglašava sud za dizajn Zajednice na temelju podnošenja zahtjeva takvom sudu ili na temelju protutužbe u postupku zbog povrede prava.

Članak 25.

Razlozi za ništavost

1.   Dizajn Zajednice može biti proglašen ništavim samo u sljedećim slučajevima:

(a)

ako dizajn ne odgovara određenju pojma iz članka 3. točke (a);

(b)

ako ne ispunjava uvjete iz članaka od 4. do 9.;

(c)

ako, na temelju sudske odluke, nositelj prava nema pravo na dizajn Zajednice prema članku 14.;

(d)

ako je dizajn Zajednice u sukobu s ranijim dizajnom koji je učinjen dostupnim javnosti nakon datuma podnošenja prijave, ili datuma priznatog prvenstva dizajna Zajednice ako je prvenstvo zatraženo, i koji je od datuma ranijeg od prije spomenutog zaštićen registriranim dizajnom Zajednice ili prijavom za takav dizajn, ili registriranim dizajnom države članice odnosno prijavom za takvo pravo;

(e)

ako je u kasnijem stvaranju dizajna korišten znak razlikovanja, a pravo Zajednice ili pravo države članice koje se odnosi na taj znak nositelju znaka daje pravo zabrane takve upotrebe;

(f)

ako dizajn predstavlja neovlaštenu upotrebu djela zaštićenog autorskim pravom države članice;

(g)

ako dizajn predstavlja nepropisno korištenje bilo kojeg predmeta navedenog u članku 6.b Pariške konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva, dalje u tekstu „Pariška konvencija” ili obilježja, oznaka i grbova koji se razlikuju od onih obuhvaćenih navedenim člankom 6.b i koji su za neku državu članicu od posebnog javnog interesa.

2.   Na razlog naveden u stavku 1. točki (c), može se pozvati samo osoba koja ima pravo na dizajn Zajednice prema članku 14.

3.   Na razlog naveden u stavku 1. točkama (d), (e) i (f) može se pozvati samo podnositelj prijave ili nositelj ranijeg prava.

4.   Na razlog naveden u stavku 1. točki (g) može se pozvati samo osoba ili tijelo kojih se takvo korištenje tiče.

5.   Stavci 3. i 4. ne dovode u pitanje slobodu država članica da osiguraju da se na razloge utvrđene stavkom 1. točkama (d) i (g) na vlastitu inicijativu može pozvati i odgovarajuće nadležno tijelo države članice.

6.   Registrirani dizajn Zajednice koji je bio proglašen ništavim na temelju stavka 1. točaka (b), (e), (f) ili (g) može se održati u izmijenjenom obliku, ako u tom obliku udovoljava uvjetima za zaštitu i ako je zadržana istovjetnost dizajna. „Održavanje” u izmijenjenom obliku može uključivati registraciju popraćenu djelomičnim odricanjem nositelja registriranog dizajna Zajednice ili upisivanje sudske odluke ili odluke Ureda o proglašavanju djelomične ništavosti registriranog dizajna Zajednice u registar.

Članak 26.

Posljedice ništavosti

1.   Smatra se da dizajn Zajednice od početka nije proizvodio učinke utvrđene ovom Uredbom ako je proglašen ništavim.

2.   Prema nacionalnim odredbama koje se odnose na zahtjeve za naknadu štete uzrokovane nepažnjom ili nepostojanjem dobre vjere na strani nositelja dizajna Zajednice, ili za nepravedno bogaćenje, retroaktivni učinak ništavosti dizajna Zajednice ne utječe na:

(a)

bilo koju odluku o povredi koja je postala pravomoćnom i koja je bila izvršena prije odluke o ništavosti;

(b)

svaki ugovor zaključen prije odluke o ništavosti, ako je bio izvršen prije te odluke; međutim, povrat iznosa isplaćenih prema relevantnom ugovoru, u mjeri koju dopuštaju okolnosti, može se zatražiti na temelju pravičnosti.

GLAVA III.

DIZAJNI ZAJEDNICE KAO PREDMETI VLASNIŠTVA

Članak 27.

Postupanje s dizajnima Zajednice kao s nacionalnim pravima na dizajn

1.   Ako nije drukčije utvrđeno člancima 28., 29., 30., 31. i 32., dizajn Zajednice kao predmet vlasništva u svojoj se cijelosti i na čitavom području Zajednice, smatra nacionalnim dizajnom države članice u kojoj:

(a)

nositelj ima svoje sjedište ili domicil na odgovarajući datum;

ili

(b)

ako se točka (a) ovog stavka ne primjenjuje, nositelj ima poslovni nastan na odgovarajući datum.

2.   Kod registriranog dizajna Zajednice, stavak 1. se primjenjuje u skladu s upisima u registru.

3.   Kod zajedničkih nositelja, ako dvoje ili više njih ispunjavaju uvjet iz stavka 1., države članice navedene u tom stavku se utvrđuju:

(a)

kod neregistriranog dizajna Zajednice, upućivanjem na odgovarajućeg zajedničkog nositelja kojeg su odredili zajedničkim sporazumom;

(b)

kod registriranog dizajna Zajednice, upućivanjem na prvog od odgovarajućih zajedničkih nositelja prema redoslijedu kojim su upisani u registru.

4.   Ako se stavci 1., 2., i 3. ne primjenjuju, država članica navedena u stavku 1. je ona država članica u kojoj se nalazi sjedište Ureda.

Članak 28.

Prijenos registriranog dizajna Zajednice

Prijenos registriranog dizajna Zajednice podliježe sljedećim odredbama:

(a)

na zahtjev jedne od stranaka, prijenos prava upisuje se u registar i objavljuje;

(b)

dok se prijenos ne upiše u registar, pravni sljednik ne može se pozvati na prava koja proizlaze iz registracije dizajna Zajednice;

(c)

ako pri poslovanju s Uredom treba poštovati vremenske rokove, pravni sljednik može dati Uredu odgovarajuće izjave nakon što Ured primi zahtjev za registraciju prijenosa;

(d)

sve dokumente o kojima je na temelju članka 66. potrebno obavijestiti nositelja registriranog dizajna Zajednice Ured naslovljuje na osobu koja je registrirana kao nositelj ili na njegovog zastupnika, ako je imenovan.

Članak 29.

Stvarna prava na registriranom dizajnu Zajednice

1.   Registrirani dizajn Zajednice može se dati u zalog ili biti predmetom stvarnih prava.

2.   Na zahtjev jedne od strana, prava navedena u stavku 1. unose se u registar i objavljuju.

Članak 30.

Ovrha

1.   Registrirani dizajn Zajednice može biti predmetom ovrhe.

2.   Što se tiče ovršnog postupka u odnosu na registrirani dizajn Zajednice, isključivu nadležnost imaju sudovi i nadležna tijela države članice određeni u skladu s člankom 27.

3.   Na zahtjev jedne od strana, ovrha se unosi u registar i objavljuje.

Članak 31.

Stečajni postupci

1.   Jedini stečajni postupci koji mogu uključivati dizajn Zajednice jesu oni pokrenuti u državi članici na čijem se području nalazi središte dužnikovih glavnih interesa.

2.   Kod zajedničkog vlasništva nad dizajnom Zajednice, stavak 1. primjenjuje se na udio zajedničkog vlasnika.

3.   Ako je dizajn Zajednice predmet stečajnog postupka, taj se podatak na zahtjev nadležnog nacionalnog tijela upisuje u registar i objavljuje u Službenom glasniku dizajna Zajednice navedenom u članku 73. stavku 1.

Članak 32.

Licenciranje

1.   Licencija za dizajn Zajednice može se dati za cijeli ili za dio područja Zajednice. Licencija može biti isključiva ili neisključiva.

2.   Ne dovodeći u pitanje bilo koji pravni postupak temeljen na ugovornom pravu, nositelj se može pozvati na prava priznata dizajnom Zajednice protiv stjecatelja licencije koji krši bilo koju odredbu iz svog ugovora o licenciji u odnosu na trajanje licencije, oblik u kojem se dizajn može koristiti, opseg proizvoda za koje je licencija priznata i kakvoću proizvoda koje je proizveo stjecatelj licencije.

3.   Ne dovodeći u pitanje odredbe ugovora o licenciji, stjecatelj licencije može pokretati postupke zbog povrede dizajna Zajednice samo uz pristanak nositelja dizajna. Međutim, nositelj isključive licencije može pokretati takve postupke ako nositelj dizajna Zajednice, po primljenoj obavijesti da to učini, u primjerenom roku sam ne pokrene postupak zbog povrede dizajna.

4.   Kako bi dobio naknadu štete koju je pretrpio, stjecatelj licencije ima pravo umiješati se u postupak zbog povrede koji je pokrenuo nositelj prava na dizajn Zajednice.

5.   Kod registriranog dizajna Zajednice, dodjela ili prijenos licencije u vezi s takvim pravom, na zahtjev jedne od strana upisuje se u registar i objavljuje.

Članak 33.

Učinak prema trećim osobama

1.   Učinke pravnih poslova navedenih u člancima 28., 29., 30. i 32. prema trećim osobama uređuje zakon države članice određene u skladu s člankom 27.

2.   Međutim, što se tiče registriranih dizajna Zajednice, pravni poslovi iz članaka 28., 29. i 32. imaju učinak prema trećim osobama u svim državama članicama samo nakon upisa u registar. Ipak, takav pravni posao, prije upisa, ima učinak prema trećim osobama koje su stekle pravo na registrirani dizajn Zajednice nakon datuma tog pravnog posla ali samo ako su znale za takav pravni posao na datum stjecanja prava.

3.   Stavak 2. se ne primjenjuje na osobu koja stekne registrirani dizajn Zajednice ili pravo koje se odnosi na registrirani dizajn Zajednice putem prijenosa cjelokupnog poduzeća ili pomoću bilo koje druge univerzalne sukcesije.

4.   Sve dok zajednička pravila za države članice u pogledu stečaja ne stupe na snagu, učinci prema trećim osobama u stečajnim postupcima podliježu zakonima države članice u kojoj su takvi postupci najprije pokrenuti po nacionalnom pravu ili po provedbenim propisima primjenjivim na ovo područje.

Članak 34.

Prijava za registraciju dizajna Zajednice kao predmet vlasništva

1.   Prijava za registraciju dizajna Zajednice kao predmet vlasništva uzima se u njenoj cijelosti, i za cijelo područje Zajednice, kao nacionalno pravo na dizajn države članice određeno u skladu s člankom 27.

2.   Članci 28., 29., 30., 31., 32. i 33. primjenjuju se mutatis mutandis na prijave za registraciju dizajna Zajednice. Ako je učinak koje od ovih odredbi uvjetovan upisom u registar, ta se formalnost obavlja nakon registracije čiji je rezultat registrirani dizajn Zajednice.

GLAVA IV.

PRIJAVA ZA REGISTRACIJU DIZAJNA ZAJEDNICE

Odjeljak 1.

Podnošenje prijava i uvjeti pod kojima se podnose

Članak 35.

Podnošenje i prosljeđivanje prijava

1.   Prijava za registraciju dizajna Zajednice podnosi se, prema izboru podnositelja prijave:

(a)

Uredu; ili

(b)

središnjem uredu za industrijsko vlasništvo u državi članici; ili

(c)

u zemljama Beneluksa, Uredu za dizajn Beneluksa.

2.   Ako je prijava podnesena središnjem uredu za industrijsko vlasništvo države članice ili Uredu za dizajn Beneluksa, taj ured poduzima sve korake potrebne za prosljeđivanje prijave Uredu u roku od dva tjedna od podnošenja prijave. Podnositelju prijave ured može naplatiti pristojbu koja ne premašuje administrativne troškove primanja i prosljeđivanja prijave.

3.   Čim Ured primi prijavu koja mu je bila proslijeđena od strane središnjeg ureda za industrijsko vlasništvo države članice ili Ureda za dizajn Beneluksa, o tome obavještava podnositelja prijave, navodeći datum zaprimanja prijave u Ured.

4.   Nakon 10 godina od stupanja na snagu ove Uredbe, Komisija sastavlja izvješće o djelovanju sustava podnošenja prijava za registraciju dizajna Zajednice, popraćeno prijedlozima za promjene koje bi mogla smatrati prikladnima.

Članak 36.

Uvjeti koje prijave moraju ispunjavati

1.   Prijava za registraciju dizajna Zajednice sadržava:

(a)

zahtjev za registraciju;

(b)

podatke o podnositelju prijave;

(c)

prikaz dizajna prikladnog za umnožavanje. Međutim, ako je predmet prijave dvodimenzionalni dizajn, a prijava sadržava zahtjev za odgodu objave u skladu s člankom 50., prikaz dizajna može se nadomjestiti uzorkom proizvoda.

2.   Prijava dizajna također sadržava naznaku proizvoda u koje se dizajn namjerava ugraditi ili na koji se dizajn namjerava primijeniti.

3.   Nadalje, prijava može sadržavati:

(a)

opis kojim se pobliže objašnjava prikaz ili uzorak;

(b)

zahtjev za odgodu objave registracije u skladu s člankom 50.;

(c)

podatke o zastupniku ako ga je podnositelj prijave imenovao;

(d)

klasifikaciju proizvoda, s naznakom razreda, u koje se dizajn namjerava ugraditi ili na koje se dizajn namjerava primijeniti;

(e)

podatke o dizajneru ili više dizajnera ili izjava pod odgovornošću podnositelja prijave da se dizajner odnosno više dizajnera odriče prava da bude naveden.

4.   Prijava podliježe plaćanju pristojbe za registraciju i objavu. Ako je podnesen zahtjev za odgodu prema stavku 3. točki (b), pristojba za objavu zamjenjuje se pristojbom za odgodu objave.

5.   Prijava mora ispunjavati uvjete utvrđene provedbenom uredbom.

6.   Podaci koji su sadržani u dijelovima prijave navedeni u stavku 2. i u stavku 3. točkama (a) i (d), ne utječu na opseg zaštite dizajna kao takvog.

Članak 37.

Višestruke prijave

1.   Jedna višestruka prijava za registraciju dizajna Zajednice može sadržavati više dizajna. Osim kada se radi o ornamentaciji, za ovu mogućnost vrijedi uvjet da su svi proizvodi u kojima bi dizajni trebali biti sadržani ili na koje bi trebali biti primijenjeni svrstani u isti razred prema Međunarodnoj klasifikaciji industrijskih dizajna.

2.   Osim pristojbi navedenih u članku 36. stavku 4., za višestruku prijavu mora se platiti dodatna registracijska pristojba i dodatna pristojba za objavu. Ako višestruka prijava sadrži zahtjev za odgodu objave, dodatna pristojba za objavu zamjenjuje se dodatnom pristojbom za odgodu objave. Dodatne pristojbe odgovaraju postotku osnovnih pristojbi za svaki dodatni dizajn.

3.   Višestruka prijava mora ispunjavati uvjete utvrđene provedbenom uredbom.

4.   U svrhu primjene ove Uredbe, sa svakim se dizajnom sadržanim u višestrukoj prijavi ili registraciji može postupati odvojeno od ostalih. Posebice, svaki dizajn može, neovisno od drugih, biti predmetom ostvarivanja prava, ugovora o licenciji, stvarnih prava i ovrhe, stečajnih postupaka, odricanja, produženja zaštite, prijenosa prava, odgode objave ili proglašavanja ništavosti. Višestruka prijava ili registracija može se podijeliti na odvojene prijave ili registracije samo pod uvjetima utvrđenim provedbenom uredbom.

Članak 38.

Datum podnošenja prijave

1.   Datum podnošenja prijave za registraciju dizajna Zajednice je datum na koji je podnositelj prijave Uredu podnio dokumente koji sadrže podatke utvrđene člankom 36. stavkom 1. ili, ako je prijava podnesena središnjem uredu za industrijsko vlasništvo u državi članici ili Uredu za dizajn Beneluksa, tom uredu.

2.   Odstupajući od stavka 1., kao datum podnošenja prijave središnjem uredu za industrijsko vlasništvo države članice ili Uredu za dizajn Beneluksa i koja je u Ured pristigla nakon više od dva mjeseca od datuma na koji su dokumenti koji sadrže podatke utvrđene člankom 36. stavkom 1. podneseni, smatra se datum na koji Ured primi ove dokumente.

Članak 39.

Jednakost podnošenja prijave Zajednici i nacionalne prijave

Prijava za registraciju dizajna Zajednice kojoj je dodijeljen datum podnošenja je, u državama članicama, jednaka redovnom nacionalnom podnošenju prijave, prema potrebi uključujući i pravo prvenstva koje je zatraženo za navedenu prijavu.

Članak 40.

Klasifikacija

U smislu ove Uredbe, koristi se dodatak Sporazuma kojim se ustanovljuje Međunarodna klasifikacija za industrijski dizajn, potpisan u Locarnu 8. listopada 1968.

Odjeljak 2.

Prvenstvo

Članak 41.

Pravo prvenstva

1.   Osoba koja je pravilno podnijela prijavu za registraciju dizajna ili korisnog modela u bilo kojoj ili za bilo koju državu potpisnicu Pariške konvencije o zaštiti industrijskog vlasništva ili Sporazuma o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije, ili njezini pravni sljednici, u svrhu podnošenja prijave za registraciju dizajna Zajednice u odnosu na isti dizajn ili korisni model, uživa pravo prvenstva od šest mjeseci od datuma podnošenja prve prijave.

2.   Svako podnošenje prijave koje je prema nacionalnom pravu države u kojoj je izvršeno ili prema bilateralnim ili multilateralnim sporazumima jednako redovnom nacionalnom podnošenju prijave, priznaje se kao osnova za priznanje prava prvenstva.

3.   „Redovno nacionalno podnošenje prijave” znači bilo koje podnošenje prijave koje je dovoljno za utvrđivanje datuma podnošenja prijave, bez obzira na ishod prijave.

4.   Naknadna prijava za dizajn koji je bio predmetom prethodne prve prijave, i koji je podnesen u istoj državi ili u odnosu na istu državu, smatra se prvom prijavom u svrhu utvrđivanja prvenstva, pod uvjetom da je, na datum podnošenja naknadne prijave, prethodna prijava povučena, da se od nje odustalo ili da je odbijena bez da je bila učinjena dostupnom javnosti i da je u potpunosti riješena te da nije poslužila kao osnova za zahtijevanje prvenstva. Prethodna prijava ne može nakon toga služiti kao osnova za pozivanje na pravo prvenstva.

5.   Ako je prva prijava podnesena u državi koja nije potpisnica Pariške konvencije, ili Sporazuma kojim se osniva Svjetska trgovinska organizacija, stavci 1. do 4. primjenjuju se samo ako ta država, prema objavljenim podacima, priznaje, na osnovi podnošenja prijave Uredu i u skladu s uvjetima koji su jednaki kao i oni utvrđeni ovom Uredbom, pravo prvenstva s jednakim učinkom.

Članak 42.

Zahtijevanje prvenstva

Podnositelj prijave za registraciju dizajna Zajednice koji želi iskoristiti prednost prvenstva ranije prijave podnosi izjavu o prvenstvu i presliku prve prijave. Ako jezik prve prijave nije jedan od jezika Ureda, Ured može zahtijevati prijevod ranije prijave na jedan od tih jezika.

Članak 43.

Učinak prava prvenstva

Učinak prava prvenstva je taj da se datum prvenstva smatra datumom podnošenja prijave za registraciju dizajna Zajednice u svrhu članaka 5., 6., 7., 22., članka 25. stavka 1. točke (d) i članka 50. stavka 1.

Članak 44.

Izložbeno pravo prvenstva

1.   Ako je podnositelj prijave za registraciju dizajna Zajednice izlagao proizvode u kojima je dizajn sadržan, ili na koje je dizajn primijenjen, na službenoj ili službeno priznatoj međunarodnoj izložbi prema Konvenciji o međunarodnim izložbama potpisanoj u Parizu 22. studenoga 1928. i zadnje izmijenjenoj 30. studenog 1972., on može, ako podnese prijavu u roku od šest mjeseci od prvog izlaganja takvih proizvoda, zahtijevati pravo prvenstva od tog datuma u smislu članka 43.

2.   Podnositelj prijave koji želi zahtijevati prvenstvo na temelju stavka 1., prema uvjetima utvrđenim provedbenom uredbom, mora podnijeti dokaz da je na nekoj izložbi izložio proizvode u kojima je dizajn sadržan ili na koje je primijenjen.

3.   Izložbeno pravo prvenstva koje je priznato u državi članici ili trećoj zemlji ne produžava razdoblje trajanja prvenstva utvrđeno člankom 41.

GLAVA V.

POSTUPAK REGISTRACIJE

Članak 45.

Ispitivanje formalnih uvjeta za podnošenje prijave

1.   Ured ispituje udovoljava li prijava uvjetima iz članka 36. stavka 1. za utvrđivanje datuma podnošenja.

2.   Ured ispituje:

(a)

udovoljava li prijava drugim uvjetima iz članka 36. stavaka 2., 3., 4. i 5. i kod višestruke prijave uvjetima iz članka 37. stavaka 1. i 2.;

(b)

udovoljava li prijava formalnim uvjetima utvrđenim provedbenom uredbom za provedbu članaka 36. i 37.;

(c)

jesu li ispunjeni uvjeti iz članka 77. stavka 2.;

(d)

jesu li ispunjeni uvjeti koji se tiču zahtijevanja prvenstva, ako je prvenstvo zahtijevano.

3.   Uvjeti za ispitivanje formalnih uvjeta za podnošenje prijave utvrđuju se provedbenom uredbom.

Članak 46.

Nedostaci koji se mogu ispraviti

1.   Ako pri provođenju ispitivanja prema članku 45. Ured primijeti da postoje nedostaci koji se mogu ispraviti, Ured od podnositelja prijave zahtijeva njihovo ispravljanje u propisanom roku.

2.   Ako se nedostaci tiču uvjeta navedenih u članku 36. stavku 1., a podnositelj prijave udovolji zahtjevu Ureda u propisanom roku, Ured kao datum podnošenja prijave određuje onaj datum na koji su nedostaci uklonjeni. Ne uklone li se nedostaci u propisanom roku, prijava se ne smatra prijavom za registraciju dizajna Zajednice.

3.   Ako se nedostaci tiču uvjeta, uključujući plaćanje pristojbi, koji su propisani u članku 45. stavku 2. točkama (a), (b) i (c), a podnositelj prijave udovolji zahtjevu Ureda u propisanom roku, Ured kao datum podnošenja prijave određuje onaj datum na koji je prijava prvotno podnesena. Ako se nedostaci ne isprave ili se plaćanja ne izvrše u propisanom roku, Ured prijavu odbija.

4.   Ako se nedostaci koji se tiču uvjeta navedenih u članku 45. stavku 2. točki (d) ne isprave u propisanom roku, to dovodi do gubitka prava prvenstva za prijavu.

Članak 47.

Razlozi odbijanja registracije

1.   Ako Ured pri provođenju ispitivanja na temelju članka 45. primijeti da dizajn za kojeg se traži zaštita:

(a)

ne odgovara definiciji prema članku 3. točka (a); ili je

(b)

protivan javnom interesu ili prihvaćenim moralnim načelima, odbija prijavu.

2.   Prijava se ne odbija prije nego što je podnositelju prijave dana mogućnost da povuče ili izmijeni prijavu odnosno podnese svoje očitovanje.

Članak 48.

Registracija

Ako su zadovoljeni uvjeti koje prijava za registraciju dizajna Zajednice mora ispuniti i pod uvjetom da prijava nije odbijena na temelju članka 47., Ured upisuje prijavu u registar dizajna Zajednice kao registrirani dizajn Zajednice. Registracija nosi datum podnošenja prijave iz članka 38.

Članak 49.

Objava

Nakon registracije, Ured objavljuje registrirani dizajn Zajednice u Službenom glasniku dizajna Zajednice kao što je navedeno u članku 73. stavku 1. Sadržaj objave utvrđuje se provedbenom uredbom.

Članak 50.

Odgoda objave

1.   Podnositelj prijave za registraciju dizajna Zajednice može zahtijevati, prilikom podnošenja prijave, da objava registriranoga dizajna Zajednice bude odgođena za razdoblje od 30 mjeseci od datuma podnošenja prijave ili ako je zatraženo pravo prvenstva, od datuma priznatog prvenstva.

2.   Na temelju takvog zahtjeva, ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni člankom 48., registrirani dizajn Zajednice upisuje se u registar, ali prikaz dizajna kao ni bilo koji drugi dokument koji se odnosi na prijavu, na temelju članka 74. stavka 2. ne daje se na uvid javnosti.

3.   Ured u Službenom glasniku dizajna Zajednice objavljuje podatak o odgodi objave registriranog dizajna Zajednice. Taj podatak je popraćen podacima o nositelju prava na registrirani dizajn Zajednice, datumom podnošenja prijave i svim ostalim pojedinostima propisanim provedbenom uredbom.

4.   Po isteku razdoblja odgode ili na bilo koji drugi raniji datum, na zahtjev nositelja prava, Ured sve upise u registru i spis koji se odnosi na prijavu daje na uvid javnosti te registrirani dizajn Zajednice objavljuje u Službenom glasniku dizajna Zajednice, pod uvjetom da je, u roku utvrđenom provedbenom uredbom:

(a)

plaćena pristojba za objavu, i u slučaju višestruke prijave, dodatna pristojba za objavu;

(b)

ako je iskorištena mogućnost na temelju članka 36. stavka 1. točke (c), da je nositelj prava Uredu podnio prikaz dizajna.

Ako nositelj prava ne ispuni ove zahtjeve, smatra se da registrirani dizajn Zajednice od početka nije proizvodio učinke utvrđene ovom Uredbom.

5.   Kod višestrukih prijava, stavak 4. može se primijeniti samo na neke od dizajna uključenih u takve prijave.

6.   Pokretanje pravnih postupaka na temelju registriranog dizajna Zajednice tijekom razdoblja odgode objave moguće je pod uvjetom da je osoba protiv koje se pokreće postupak obaviještena o podacima sadržanima u registru i spisu predmeta koji se odnosi na prijavu.

GLAVA VI.

ODRICANJE I NIŠTAVOST REGISTRIRANOG DIZAJNA ZAJEDNICE

Članak 51.

Odricanje

1.   Nositelj prava Zavodu dostavlja pismenu izjavu o odricanju od registriranog dizajna Zajednice. Ono nema učinak dok ne bude upisano u registar.

2.   Kod odricanja od dizajna Zajednice koji je predmet odgode objave, smatra se da on od početka nije proizvodio učinke utvrđene ovom Uredbom.

3.   Može se djelomično odreći od registriranog dizajna Zajednice pod uvjetom da njegov izmijenjeni oblik udovoljava uvjetima za zaštitu i da je zadržana istovjetnost dizajna.

4.   Odricanje se registrira samo uz pristanak nositelja prava upisanog u registar. Ako je licencija upisana u registar, odricanje se unosi u registar samo ako nositelj prava na registrirani dizajn Zajednice dokaže da je stjecatelja licencije obavijestio o svojoj namjeri odricanja od dizajna. Ovaj se upis unosi po isteku razdoblja propisanog provedbenom uredbom.

5.   Ako je pri sudu za dizajn Zajednice na temelju članka 14. pokrenut postupak koji se odnosi na pravo na registrirani dizajn Zajednice, Ured ne upisuje odricanje bez pristanka podnositelja zahtjeva.

Članak 52.

Zahtjev za proglašavanje ništavosti

1.   Podložno članku 25. stavcima 2., 3., 4. i 5., bilo koja fizička ili pravna osoba, kao i javno tijelo koje je za to ovlašteno može podnijeti Uredu zahtjev za proglašavanje registriranog dizajna Zajednice ništavim.

2.   Zahtjev se podnosi u obliku pisane obrazložene izjave. Smatra se da nije podnesen dok ne bude plaćena pristojba za podnošenje zahtjeva za proglašavanje ništavosti.

3.   Zahtjev za proglašavanje ništavosti nije dopušten ako je sud za dizajn Zajednice već prije pravomoćno odlučio u vezi sa zahtjevom koji se odnosi na isti predmet i iste razloge za podnošenje tužbe te koji je uključivao iste stranke.

Članak 53.

Ispitivanje zahtjeva

1.   Ako Ured smatra da je zahtjev za proglašavanje ništavosti dopušten, Ured ispituje mogu li razlozi za ništavost navedeni u članku 25. utjecati na održavanje registriranog dizajna Zajednice.

2.   Prilikom ispitivanja zahtjeva, koje se provodi u skladu s provedbenom uredbom, Ured poziva stranke, onoliko često koliko je to potrebno, da u roku koji odredi Ured dostave svoje očitovanje o navodima drugih stranaka ili koje im je sam uputio.

3.   Odluka kojom se registrirani dizajn Zajednice proglašava ništavim unosi se u registar nakon što postane konačna.

Članak 54.

Sudjelovanje u postupku navodnog povreditelja prava

1.   Kad je zahtjev za proglašavanjem ništavosti registriranog dizajna Zajednice podnesen, i sve dok Ured ne donese konačnu odluku, bilo koja treća strana koja dokaže da je protiv nje pokrenut postupak zbog povrede istog dizajna može se umiješati kao stranka u postupak za proglašavanje ništavosti, zahtjevom koji mora biti podnesen u roku od tri mjeseca od datuma na koji je postupak zbog povrede pokrenut.

Isto se primjenjuje i u odnosu na bilo koju treću stranu koja dokaže da je nositelj prava na dizajn Zajednice od nje zatražio da prestane s navodnom povredom dizajna i da je pokrenula postupak kako bi se sudskim putem utvrdilo da ona ne povređuje dizajn Zajednice.

2.   Zahtjev za sudjelovanjem kao stranka u postupku podnosi se kao pisana obrazložena izjava. Smatra se da takav zahtjev nije podnesen dok ne bude plaćena pristojba za proglašavanje ništavosti, navedena u članku 52. stavku 2. Nakon toga se sa zahtjevom, u skladu sa bilo kojim izuzecima utvrđenim provedbenom uredbom, postupa kao sa zahtjevom za proglašavanje ništavosti.

GLAVA VII.

ŽALBE

Članak 55.

Odluke na koje se može uložiti žalba

1.   Žalba se podnosi na odluke ispitivača, Uprave za žigove i dizajn, pravnog odjela i odjela za ništavost. Žalba ima odgodni učinak.

2.   Protiv odluke kojom se postupak za jednu od stranaka ne okončava, može se podnijeti žalba samo zajedno sa žalbom protiv konačne odluke, osim ako je protiv nje dopuštena posebna žalba.

Članak 56.

Osobe koje imaju pravo žalbe i pravo da budu stranke u žalbenom postupku

Svaka stranka u postupku u kojem je donesena odluka koja je za nju nepovoljna može podnijeti žalbu. Sve druge stranke u tom postupku imaju pravo biti stranke u žalbenom postupku.

Članak 57.

Rok za žalbu i oblik žalbe

Žalba se Uredu mora podnijeti u pisanom obliku u roku od dva mjeseca od datuma obavijesti o odluci na koju se žalba podnosi. Smatra se da je žalba podnesena samo ako je pristojba za žalbu plaćena. U roku od četiri mjeseca od datuma obavijesti o odluci podnosi se obrazloženje žalbe u pisanom obliku.

Članak 58.

Preispitivanje prije prosljeđivanja predmeta žalbenom vijeću

1.   Ako odjel, čija je odluka pobijana, smatra da je žalba dopuštena i osnovana, svoju će odluku ispraviti. Ovo se ne primjenjuje ako je podnositelju žalbe suprotstavljena druga stranka u postupku.

2.   Ako odluka nije ispravljena u roku od mjesec dana od primitka obrazloženja žalbe, žalba se upućuje žalbenom vijeću bez odlaganja i bez primjedbi o njezinu meritumu.

Članak 59.

Ispitivanje žalbi

1.   Ako je žalba dopuštena, žalbeno vijeće ispituje je li žalba osnovana.

2.   Pri ispitivanju žalbe, žalbeno vijeće poziva stranke, onoliko često koliko je potrebno da dostave svoja očitovanja, u roku koji utvrdi žalbeno vijeće, o podnescima drugih stranaka ili koje im samo upućuje.

Članak 60.

Odluke o žalbama

1.   Nakon ispitivanja osnovanosti žalbe, žalbeno vijeće odlučuje o žalbi. Žalbeno vijeće može odlučiti o žalbi u okviru nadležnosti odjela čija je odluka predmet žalbe ili predmet vratiti tom odjelu na daljnje odlučivanje.

2.   Ako žalbeno vijeće vrati predmet na daljnje odlučivanje odjelu protiv čije je odluke podnesena žalba, taj je odjel, ako su činjenice iste, vezan pravnim tumačenjem na kojem se temelji odluka žalbenog vijeća.

3.   Odluke žalbenog vijeća imaju pravni učinak jedino od datuma isteka razdoblja iz članka 61. stavka 5. ili, ako je Sudu u tom razdoblju podnesena tužba, od datuma odbijanja takve tužbe.

Članak 61.

Tužbe Sudu

1.   Pred Sudom se mogu podnositi tužbe protiv odluka žalbenog vijeća po žalbama.

2.   Tužba se može podnijeti zbog nenadležnosti, bitnih povreda odredaba postupka, povrede Ugovora, povrede ove Uredbe ili bilo kojeg pravnog pravila koje se odnosi na njihovu primjenu ili zlouporabu ovlasti.

3.   Sud je nadležan za poništavanje ili izmjenu osporavane odluke.

4.   Tužbu može podnijeti svaka stranka u postupku pred žalbenim vijećem za koju je odluka žalbenog vijeća nepovoljna.

5.   Tužba se podnosi Sudu u roku od dva mjeseca od datuma obavijesti o odluci žalbenog vijeća.

6.   Ured je obavezan poduzeti potrebne mjere kako bi postupio u skladu s presudom Suda.

GLAVA VIII.

POSTUPAK PRED UREDOM

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 62.

Izjava o razlozima na kojima se temelje odluke

U odlukama Ureda navode se razlozi na kojima su utemeljene. Temelje se samo na razlozima ili dokazima o kojima su dotične stranke imale priliku iznijeti svoje očitovanje.

Članak 63.

Ispitivanje činjenica od strane Ureda po službenoj dužnosti

1.   U postupcima koji se pred njim vode, Ured ispituje činjenice po službenoj dužnosti. Međutim, u postupcima koji se odnose na proglašavanje ništavosti, Ured je u tom ispitivanju ograničen na činjenice, dokaze i argumente koje su pribavile stranke i na zahtjeve koji su izneseni.

2.   Ured može zanemariti činjenice ili dokaze koje stranke nisu pravovremeno podnijele.

Članak 64.

Usmene rasprave

1.   Ako Ured smatra da bi usmena rasprava bila svrsishodna, ona se održava ili na prijedlog Ureda ili na zahtjev bilo koje stranke u postupku.

2.   Usmene rasprave su javne, uključujući i donošenje odluke, osim ako odjel pred kojim se vodi postupak odluči drukčije kada bi prisutnost javnosti mogla imati ozbiljne i neopravdane štetne posljedice, posebno za stranku u postupku.

Članak 65.

Izvođenje dokaza

1.   U postupcima pred Uredom načini iznošenja odnosno pribavljanja dokaza uključuju sljedeće:

(a)

saslušanje stranaka;

(b)

zahtjeve za pribavljanjem podataka;

(c)

pribavljanje dokumenata i dokaznih predmeta;

(d)

saslušanje svjedoka;

(e)

mišljenja vještaka;

(f)

pisane izjave, izjave pod prisegom, ovjerene izjave ili izjave koje imaju sličan učinak prema pravu države u kojoj je izjava sastavljena.

2.   Određeni odjel Ureda može zadužiti jednog od svojih članova da preispita pribavljene dokaze.

3.   Ako Ured smatra da stranka, svjedok ili stručnjak trebaju usmeno iznijeti dokaze, toj osobi šalje poziv za saslušanje pred Uredom.

4.   Stranke se obavješćuju o saslušanju svjedoka ili vještaka pred Uredom. One imaju pravo biti prisutne i imaju pravo postavljati pitanja svjedoku ili vještaku.

Članak 66.

Obavješćivanje

Ured, u okviru svojih ovlasti za vođenje postupka, obavješćuje zainteresirane stranke o odlukama i pozivima kao i o svim obavijestima i ostalim priopćenjima za koje je utvrđen rok, ili o kojima zainteresirane stranke moraju biti obaviještene u skladu s odredbama ove Uredbe ili provedbene uredbe, ili o kojima je obavješćivanje naredio predsjednik Ureda.

Članak 67.

Povrat u prijašnje stanje

1.   Podnositelj prijave ili nositelj registriranog dizajna Zajednice ili bilo koja druga stranka u postupku pred Uredom koja, usprkos svoj potrebnoj pažnji koju okolnosti zahtijevaju, nije mogla poštovati rok prema Uredu ima pravo, na temelju podnesenog zahtjeva, na ponovnu uspostavu svojih prava, ako je izravna posljedica tog nepoštovanja, na temelju odredaba ove Uredbe, gubitak bilo kojeg prava ili pravnog sredstva.

2.   Zahtjev se mora podnijeti u pisanom obliku u roku od dva mjeseca od prestanka razloga za nepoštovanje roka. Propuštena radnja mora biti obavljena u tom roku. Zahtjev je dopušten samo u roku od jedne godine koja slijedi neposredno nakon isteka nepoštovanja roka. Ako se zahtjev za produženjem registracije ne dostavi ili se pristojba za produženje ne plati, dodatni rok od šest mjeseci propisan u drugoj rečenici članka 13. stavka 3. uračunava se u rok od godine dana.

3.   U zahtjevu moraju biti navedeni razlozi na kojima se temelji i moraju biti iznesene činjenice na koje se oslanja. Smatra se da zahtjev nije podnesen prije no što je plaćena pristojba za ponovnu uspostavu prava.

4.   O zahtjevu odlučuje odjel koji je nadležan odlučiti o propuštenoj radnji.

5.   Odredbe ovog članka se ne primjenjuju na rokove iz stavka 2. i rokove iz članka 41. stavka 1.

6.   Ako podnositelj prijave ili nositelj registriranog dizajna Zajednice ponovno uspostavi svoja prava, ne može se pozvati na svoja prava prema trećoj osobi koja je, u dobroj vjeri, tijekom razdoblja između gubitka prava iz prijave ili iz registracije registriranog dizajna Zajednice i objave podataka o ponovnoj uspostavi tih prava, stavila na tržište proizvode koji sadrže ili na koje je primijenjen dizajn uključen u opseg zaštite registriranog dizajna Zajednice.

7.   Treća osoba koja može iskoristiti odredbe stavka 6. može pokrenuti postupak treće stranke protiv odluke o ponovnoj uspostavi prava podnositelja prijave ili nositelja registriranog dizajna Zajednice u roku od dva mjeseca od datuma objave podataka o ponovnoj uspostavi tih prava.

8.   Ništa iz ovog članka ne ograničava pravo države članice da prizna povrat u prijašnje stanje vezano za rokove koji su utvrđeni ovom Uredbom i koji se pred tijelima te države moraju poštovati.

Članak 68.

Pozivanje na opća načela

U nedostatku postupovnih odredaba u ovoj Uredbi, u provedbenoj uredbi, propisu o pristojbama ili u poslovniku žalbenog vijeća, Ured uzima u obzir načela postupovnog prava općepriznata u državama članicama.

Članak 69.

Prestanak financijskih obveza

1.   Prava Ureda na naplatu pristojbi zastarijevaju četiri godine nakon kraja kalendarske godine u kojoj je pristojba dospjela na naplatu.

2.   Prava prema Uredu na povrat iznosa pristojbe ili novčanih iznosa koji su premašili iznos pristojbe zastarijevaju četiri godine nakon kraja kalendarske godine u kojoj je to pravo nastalo.

3.   Rokovi utvrđeni stavcima 1. i 2. prekidaju se, u slučaju iz stavka 1., izdavanjem zahtjeva za plaćanje pristojbe, a u slučaju iz stavka 2., podnošenjem obrazloženog pisanog zahtjeva. Nakon prekida oni odmah ponovno počinju teći i istječu najkasnije šest godina nakon kraja godine u kojoj su prvobitno počeli teći, osim ako su u međuvremenu pokrenuti sudski postupci za provedbu zaštite tog prava. U tom slučaju rok istječe najranije godinu dana nakon što je presuda postala pravomoćna.

Odjeljak 2.

Troškovi

Članak 70.

Raspodjela troškova

1.   Stranka koja izgubi spor u postupku za proglašavanje registriranog dizajna Zajednice ništavim ili u postupku povodom žalbe snosi troškove koje je imala druga stranka kao i vlastite troškove bitne za postupak, uključujući putne i nužne troškove i naknadu za zastupnika, savjetnika ili odvjetnika, u okvirima tarifa utvrđenih za svaku kategoriju troškova u skladu s uvjetima utvrđenim u provedbenoj uredbi.

2.   Međutim, kad svaka stranka uspije po nekim, a izgubi po drugim zahtjevima ili ako razlozi jednakosti tako nalažu, odjel za poništaje ili žalbeno vijeće odlučuju o drugačijoj raspodjeli troškova.

3.   Stranka koja postupak okonča odricanjem od registriranog dizajna Zajednice ili neprodužavanjem njegove registracije ili povlačenjem zahtjeva za proglašavanje ništavosti ili povlačenjem žalbe, snosi pristojbe i troškove druge stranke kako je određeno stavcima 1. i 2.

4.   Ako slučaj ne rezultira odlukom, odjel za poništaje ili žalbeno vijeće slobodno odlučuje o troškovima.

5.   Ako stranke pred odjelom za poništaje ili pred žalbenim vijećem sklope nagodbu oko troškova koja se razlikuje od one utvrđene stavcima 1., 2., 3. i 4., dotično tijelo izrađuje zabilješku o toj nagodbi.

6.   Tajništvo odjela za poništaje ili žalbenog vijeća na zahtjev određuje iznos troškova koje treba platiti u skladu s prethodnim stavcima. Ovako određeni iznos može biti preispitan odlukom odjela za poništaje ili žalbenog vijeća na zahtjev podnesen u roku propisanom provedbenom uredbom.

Članak 71.

Izvršenje odluka o kojima se određuje iznos troškova

1.   Bilo koja konačna odluka Ureda koja određuje iznos troškova je izvršna.

2.   Izvršenje se vodi prema pravilima građanskog postupka koji je na snazi u državi na čijem se području provodi. Nalog za njezino izvršenje prilaže se uz odluku, bez ikakvih drugih formalnosti osim provjere vjerodostojnosti odluke, koju provodi nacionalno tijelo koje u tu svrhu imenuje vlada svake države članice i o kojem obavješćuje Ured i Sud.

3.   Kada su te formalnosti ispunjene na zahtjev zainteresirane stranke, ona može nastaviti s izvršenjem u skladu s nacionalnim pravom, iznoseći slučaj neposredno pred ovlašteno tijelo.

4.   Izvršenje se može obustaviti samo odlukom Suda. Međutim, sudovi odnosne države članice imaju nadležnost nad žalbama da je izvršenje provedeno na neodgovarajući način.

Odjeljak 3.

Obavješćivanje javnosti i službenih tijela država članica

Članak 72.

Registar dizajna Zajednice

Ured vodi registar poznat kao registar dizajna Zajednice, koji sadrži one podatke čija je registracija utvrđena ovom Uredbom ili provedbenom uredbom. Registar je otvoren na uvid javnosti, osim kada je člankom 50. stavkom 2. određeno drukčije.

Članak 73.

Periodičke publikacije

1.   Ovaj Ured periodički objavljuje Službeni glasnik dizajna Zajednice koji sadrži upise u registar otvorene na uvid javnosti kao i druge podatke čije je objavljivanje propisano ovom Uredbom ili provedbenom uredbom.

2.   Priopćenja i informacije općeg karaktera koje izdaje predsjednik Ureda, kao i sve druge informacije koje su bitne za ovu Uredbu ili njezinu provedbu, objavljuju se u Službenom listu Ureda.

Članak 74.

Uvid u predmete

1.   Predmeti koji se odnose na prijave za registraciju dizajna Zajednice koji još nisu bili objavljeni ili predmeti koji se odnose na registrirane dizajne Zajednice koji podliježu odgodi objave u skladu s člankom 50. ili koji su, s obzirom da podliježu takvoj odgodi, bili predmetom odricanja prije ili po isteku tog roka, nisu otvoreni za uvid bez pristanka podnositelja prijave ili nositelja prava na registrirani dizajn Zajednice.

2.   Bilo koja osoba koja može dokazati pravni interes, može izvršiti uvid u spis predmeta bez pristanka podnositelja prijave ili nositelja registriranog dizajna Zajednice prije objave ili nakon odricanja od tog dizajna u slučaju utvrđenom stavkom 1.

To se posebno primjenjuje ako zainteresirana strana dokaže da je podnositelj prijave ili nositelj registriranog dizajna Zajednice poduzeo korake kako bi se protiv nje pozvao na pravo koje proizlazi iz registriranog dizajna Zajednice.

3.   Po objavi registriranog dizajna Zajednice, na zahtjev se može izvršiti uvid u spis predmeta.

4.   Međutim, ako je uvid u spis predmeta izvršen u skladu sa stavkom 2. ili 3., određeni dokumenti iz spisa predmeta mogu biti izuzeti iz davanja na uvid u skladu s odredbama provedbene uredbe.

Članak 75.

Upravna suradnja

Ako ovom Uredbom ili nacionalnim pravom nije određeno drukčije, Ured i sudovi ili tijela države članice na zahtjev pomažu jedan drugome razmjenjujući informacije ili dajući predmete na uvid.

Ako Ured daje predmete na uvid sudovima, uredima državnog odvjetnika ili središnjim uredima za industrijsko vlasništvo, uvid ne podliježe ograničenjima utvrđenima člankom 74.

Članak 76.

Razmjena publikacija

1.   Ured i središnji uredi za industrijsko vlasništvo u državama članicama na zahtjev i za vlastitu upotrebu jedni drugima besplatno šalju jedan ili više primjeraka svojih publikacija.

2.   Ured može zaključivati ugovore koji se odnose na razmjenu ili prikupljanje publikacija.

Odjeljak 4.

Zastupanje

Članak 77.

Opća načela zastupanja

1.   Podložno odredbama stavka 2., nitko nije obavezan imati zastupnika pred Uredom.

2.   Ne dovodeći u pitanje drugi podstavak stavka 3., fizičke ili pravne osobe koje u Zajednici nemaju svoj domicil ili glavno mjesto poslovanja ili stvarno i djelotvorno industrijsko ili trgovačko sjedište, moraju biti zastupane pred Uredom u skladu s člankom 78. stavkom 1. u svim postupcima pred Uredom koje utvrđuje ova Uredba, osim u podnošenju prijave za registraciju dizajna Zajednice; provedbena uredba može dopustiti druge izuzetke.

3.   Fizičke ili pravne osobe koje u Zajednici imaju svoj domicil ili glavno mjesto poslovanja ili stvarno i djelotvorno industrijsko ili trgovačko sjedište mogu biti zastupane pred Uredom od strane jednog od njihovih zaposlenika, koji mora Uredu dostaviti potpisano ovlaštenje koje se ulaže u spis predmeta, pojedinosti kojega su propisane provedbenom uredbom.

Zaposlenik pravne osobe na koju se ovaj stavak primjenjuje također može zastupati druge pravne osobe koje su gospodarski povezane s prvom pravnom osobom, čak i ako te druge pravne osobe nemaju ni domicil ni glavno mjesto poslovanja ni stvarno i djelotvorno industrijsko ili trgovačko sjedište u Zajednici.

Članak 78.

Profesionalno zastupanje

1.   Fizičke ili pravne osobe u postupcima pred Uredom prema ovoj Uredbi može zastupati samo:

(a)

bilo koja osoba koja može obavljati pravnu praksu u jednoj od država članica i koji ima svoje glavno mjesto poslovanja u Zajednici, pod uvjetom da je u navedenoj državi ovlaštena nastupati kao zastupnik u predmetima industrijskog vlasništva; ili

(b)

bilo koji profesionalni zastupnik čije je ime uneseno u popis ovlaštenih zastupnika iz članka 89. stavka 1. točke (b), Uredbe o žigu Zajednice; ili

(c)

osobe čija su imena unesena na posebnu listu ovlaštenih zastupnika za predmete koji se tiču dizajna iz stavka 4.

2.   Osobe iz stavka 1. točke (c) ovlaštene su pred Uredom zastupati treće osobe samo u postupcima u predmetima koji se tiču dizajna.

3.   Provedbena uredba utvrđuje moraju li i pod kojim uvjetima zastupnici Uredu dostaviti potpisano ovlaštenje za ulaganje u spis predmeta.

4.   Bilo koja fizička osoba može biti upisana u poseban popis ovlaštenih zastupnika u predmetima koji se tiču dizajna, ako ispuni sljedeće uvjete:

(a)

mora biti državljanin jedne od država članica;

(b)

mora imati mjesto poslovanja ili zaposlenje u Zajednici;

(c)

mora biti ovlašten zastupati fizičke ili pravne osobe u predmetima koji se tiču dizajna pred središnjim uredom za industrijsko vlasništvo u državi članici ili pred Uredom za dizajn Beneluksa. Ako, u toj državi, ovlaštenje na zastupanje u predmetima koji se tiču dizajna nije uvjetovano obaveznim posjedovanjem stručnih kvalifikacija, osobe koje se prijave za upis u popis morale su pred središnjim uredom za industrijsko vlasništvo navedene države aktivno nastupati u predmetima koji se tiču dizajna najmanje pet godina. Međutim, osobe čija je stručna kvalifikacija zastupanja fizičkih ili pravnih osoba u predmetima koji se tiču dizajna pred središnjim uredom za industrijsko vlasništvo jedne od zemalja članica službeno priznata u skladu s propisima utvrđenim u toj državi ne podliježu obvezi prethodnog obavljanja stručne prakse.

5.   Upis u popis naveden u stavku 4. radi se na zahtjev, popraćen potvrdom koju izdaje središnji ured za industrijsko vlasništvo odnosne države članice, u kojem mora biti naznačeno da su uvjeti utvrđeni navedenim stavkom ispunjeni.

6.   Predsjednik Ureda može priznati izuzeće od:

(a)

uvjeta iz stavka 4. točke (a), u posebnim okolnostima;

(b)

uvjeta iz stavka 4. točke (c), druge rečenice, ako podnositelj prijave podnese dokaz da je na drugi način stekao potrebnu kvalifikaciju.

7.   Uvjeti pod kojima osoba može biti brisana s popisa utvrđuju se provedbenom uredbom.

GLAVA IX.

NADLEŽNOST I POSTUPANJE U PRAVNIM POSTUPCIMA KOJI SE ODNOSE NA DIZAJN ZAJEDNICE

Odjeljak 1.

Nadležnost i izvršenje

Članak 79.

Primjena Konvencije o nadležnosti i izvršenju

1.   Ako ovom Uredbom nije utvrđeno drukčije, Konvencija o nadležnosti i izvršenju presuda u građanskim i trgovačkim stvarima, potpisana u Bruxellesu 27. rujna 1968. (7), dalje u tekstu „Konvencija o nadležnosti i izvršenju”, primjenjuje se na postupke koji se odnose na dizajne Zajednice i na prijave za registraciju dizajna Zajednice, kao i na postupke na osnovi tužbi na temelju dizajna Zajednice i nacionalnih dizajna koji uživaju istodobnu zaštitu.

2.   Odredbe Konvencije o nadležnosti i izvršenju, koje su primjenjive na temelju stavka 1., imaju učinak u odnosu na bilo koju državu članicu jedino u tekstu koji je u toj državi na snazi u određenom danom trenutku.

3.   Kod postupaka u odnosu na tužbe i zahtjeve iz članka 85.:

(a)

članci 2. i 4., članak 5. stavci 1., 3., 4. i 5., članak 16. stavak 4. i članak 24. Konvencije o nadležnosti i izvršenju se ne primjenjuju;

(b)

članci 17. i 18. te Konvencije primjenjuju se podložno ograničenjima iz članka 82. stavka 4. ove Uredbe;

(c)

odredbe glave II. te Konvencije koje su primjenjive na osobe s domicilom u državi članici također se primjenjuju na osobe koje nemaju domicil niti u jednoj državi članici ali u njima imaju poslovni nastan.

4.   Odredbe Konvencije o nadležnosti i izvršenju nemaju pravni učinak u odnosu na bilo koju državu članicu u pogledu koje ta Konvencija još nije stupila na snagu. Do takvog stupanja na snagu, postupci navedeni u stavku 1. u takvoj državi članici vode se prema bilo kojoj bilateralnoj ili multilateralnoj konvenciji koja uređuje njezin odnos s drugom odnosnom državom članicom, ili, ako nema takve konvencije, prema njezinom domaćem pravu o nadležnosti, priznavanju ili izvršavanju odluka.

Odjeljak 2.

Sporovi u vezi s povredama i valjanosti dizajna Zajednice

Članak 80.

Sudovi za dizajn Zajednice

1.   Države članice na svojim područjima imenuju što je moguće manji broj nacionalnih sudova i vijeća prvog i drugog stupnja (sudovi za dizajn Zajednice) koji obavljaju zadaće koje su im dodijeljene ovom Uredbom.

2.   Svaka država članica dostavlja Komisiji najkasnije do 6. ožujka 2005. popis sudova za dizajn Zajednice, navodeći njihova imena i njihovu mjesnu nadležnost.

3.   O svakoj promjeni izvršenoj nakon dostavljanja popisa navedenog u stavku 2., a koja se tiče broja, imena ili teritorijalne nadležnosti sudova za dizajn Zajednice, odnosna država članica bez odlaganja obavješćuje Komisiju.

4.   Komisija obavješćuje države članice o informacijama iz stavaka 2. i 3. i objavljuje ih u Službenom listu Europskih zajednica.

5.   Sve dok država članica ne dostavi popis kako određuje stavak 2., nadležnost u bilo kojem postupku koji je posljedica tužbe obuhvaćene člankom 81., a za koje su nadležni sudovi te države na temelju članka 82., ima onaj sud odnosne države koji bi imao mjesnu i stvarnu nadležnost u postupcima koji se odnose na pravo nacionalnog dizajna te države.

Članak 81.

Nadležnost za povrede i valjanost

Sudovi za dizajn Zajednice imaju isključivu nadležnost:

(a)

za tužbe zbog povrede i – ako su dopuštene prema nacionalnom pravu – tužbe u odnosu na prijetnju povredom dizajna Zajednice;

(b)

za tužbe u vezi proglašavanja nepostojanja povrede dizajna Zajednice, ako su dopuštene prema nacionalnom pravu;

(c)

za tužbe za proglašavanje neregistriranog dizajna Zajednice ništavim;

(d)

za protutužbe za proglašavanje ništavosti dizajna Zajednice podnesene u vezi s tužbama iz točke (a).

Članak 82.

Međunarodna nadležnost

1.   Ovisno o odredbama ove Uredbe i bilo kojim odredbama Konvencije o nadležnosti i izvršenju koje su primjenjive na temelju članka 79., postupci u odnosu na tužbe i zahtjeve navedene iz članka 81. ove Uredbe pokreću se pred sudovima države članice u kojoj tuženik ima domicil ili, ako nema domicil niti u jednoj državi članici, u bilo kojoj državi članici u kojoj ima poslovni nastan.

2.   Ako tuženik nema domicil ni poslovni nastan niti u jednoj državi članici, takvi se postupci pokreću pred sudovima države članice u kojoj tužitelj ima domicil ili, ako on nema domicil niti u jednoj državi članici, u bilo kojoj državi članici u kojoj ima poslovni nastan.

3.   Ako ni tuženik ni tužitelj nemaju takav domicil niti takav poslovni nastan, takvi se postupci pokreću pred sudovima države članice u kojoj Ured ima sjedište.

4.   Bez obzira na stavke 1., 2., i 3.:

(a)

članak 17. Konvencije o nadležnosti i izvršenju primjenjuje se ako stranke pristanu da nadležnost ima drugi sud za dizajn Zajednice;

(b)

članak 18. te Konvencije primjenjuje se ako tuženik izađe pred drugi sud za dizajn Zajednice.

5.   Postupci u odnosu na tužbe i zahtjeve iz članka 81. točki (a) i (d) također mogu biti pokrenuti pred sudovima države članice u kojoj je povreda počinjena ili je prijetila opasnost od povrede.

Članak 83.

Opseg nadležnosti nad povredama

1.   Sud za dizajn Zajednice čija se nadležnost temelji na članku 82. stavcima 1., 2., 3. ili 4. nadležan je za počinjene povrede ili prijetnje povrede na području bilo koje države članice.

2.   Sud za dizajn Zajednice čija se nadležnost temelji na članku 82. stavku 5. nadležan je samo u odnosu na počinjene povrede ili prijetnje povrede na području države članice u kojoj se taj sud nalazi.

Članak 84.

Tužba ili protutužba za proglašavanje ništavosti dizajna Zajednice

1.   Tužba ili protutužba za proglašavanje ništavosti dizajna Zajednice može se jedino temeljiti na razlozima za ništavost navedenim u članku 25.

2.   U slučajevima iz članka 25. stavaka 2., 3., 4. i 5., tužbu ili protutužbu može podnijeti jedino osoba koja je prema tim odredbama na to ovlaštena.

3.   Ako je protutužba pokrenuta u sporu u kojem nositelj prava na dizajn Zajednice još nije stranka u postupku, njega se o tome obavješćuje i on se može pridružiti kao stranka u sporu u skladu s uvjetima utvrđenim pravom države članice u kojoj se sud nalazi.

4.   Valjanost dizajna Zajednice ne može se osporavati tužbom za proglašavanje nepostojanja povrede.

Članak 85.

Pretpostavka valjanosti – obrana u odnosu na meritum

1.   U postupcima u vezi s tužbom zbog povrede ili tužbom zbog opasnosti od povrede registriranog dizajna Zajednice, sud za dizajn Zajednice smatra dizajn Zajednice valjanim. Valjanost se može osporavati protutužbom za proglašavanje ništavosti. Međutim, prigovor u odnosu na ništavost dizajna Zajednice, koji je podnesen drukčije nego protutužbom, dopušten je samo ako se tuženik pozove na to da se dizajn Zajednice može proglasiti ništavim na osnovi ranijeg prava nacionalnog dizajna, u smislu članka 25. stavka 1. točke (d), a koje njemu pripada.

2.   U postupcima u vezi s tužbom zbog povrede ili tužbom zbog opasnosti od povrede neregistriranog dizajna Zajednice, sud za dizajn Zajednice smatra dizajn Zajednice valjanim ako nositelj prava pruži dokaz da su ispunjeni uvjeti utvrđeni člankom 11. i navede od čega se sastoji individualni karakter njegovog dizajna Zajednice. Međutim, tuženik može osporiti njegovu valjanost uz pomoć prigovora ili protutužbe za proglašavanje ništavosti.

Članak 86.

Odluke o ništavosti

1.   Ako je u postupku pred sudom za dizajn Zajednice dizajn Zajednice osporavan pomoću protutužbe za proglašavanje ništavosti:

(a)

ako se ustanovi da bilo koji razlog naveden u članku 25. osporava održavanje dizajna Zajednice, sud proglašava dizajn Zajednice ništavim;

(b)

ako se ustanovi da ni jedan od razloga navedenih u članku 25. ne osporava održavanje dizajna Zajednice, sud odbija protutužbu.

2.   Sud za dizajn Zajednice kojem je podnesena protutužba za proglašavanje ništavosti registriranog dizajna Zajednice obavješćuje Ured o datumu podnošenja protutužbe. Ured ovu činjenicu unosi u registar.

3.   Sud za dizajn Zajednice u saslušanju protutužbe za proglašavanje ništavosti registriranog dizajna Zajednice može, na zahtjev nositelja prava registriranog dizajna Zajednice i nakon saslušanja drugih stranaka u postupku, zastati s postupkom i zatražiti od tuženika da Uredu podnese zahtjev za proglašavanje ništavosti u roku koji odredi sud. Ako zahtjev u tom roku nije podnesen, postupak se nastavlja; smatra se da je protutužba povučena. Primjenjuje se članak 91. stavak 3.

4.   Ako je sud za dizajn Zajednice donio presudu povodom protutužbe za proglašavanje ništavosti registriranog dizajna Zajednice, a koja je postala pravomoćna, preslika presude šalje se Uredu. Bilo koja stranka može zatražiti informaciju o tom prosljeđivanju. Ured navodi presudu u registru u skladu s odredbama provedbene uredbe.

5.   Ne može se podići nijedna protutužba za proglašavanje ništavosti registriranog dizajna Zajednice ako je Ured već pravomoćno odlučio o zahtjevu koji se odnosi na isti predmet i pravni temelj i koji uključuje iste stranke.

Članak 87.

Učinci presude o ništavosti

Kada postane pravomoćna, presuda suda za dizajn Zajednice kojom se dizajn Zajednice proglašava ništavim u svim državama članicama proizvodi učinke određene člankom 26.

Članak 88.

Primjenjivo pravo

1.   Sudovi za dizajn Zajednice primjenjuju odredbe ove Uredbe.

2.   U svim pitanjima koja nisu obuhvaćena ovom Uredbom, sud za dizajn Zajednice primjenjuje svoje nacionalno pravo, uključujući i svoje međunarodno privatno pravo.

3.   Ako ovom Uredbom nije drukčije predviđeno, sud za dizajn Zajednice primjenjuje pravila postupka koja uređuju istu vrstu postupaka u vezi s pravom nacionalnog dizajna u državi članici u kojoj se sud nalazi.

Članak 89.

Kazne u postupcima zbog povreda

1.   Ako u tužbi zbog povrede ili opasnosti od povrede sud za dizajn Zajednice ustanovi da je tuženik povrijedio ili je namjeravao povrijediti dizajn Zajednice, osim ako postoje posebni razlozi da to ne učini, određuje sljedeće mjere:

(a)

narediti tuženiku zabranu daljnjeg obavljanja radnji kojima se povređuje ili kojima bi se povrijedio dizajn Zajednice;

(b)

narediti oduzimanje proizvoda kojima se vrši povreda;

(c)

narediti oduzimanje materijala i dijelova koji su većinom korišteni pri proizvodnji robe kojom se vrši povreda, ako je njezin vlasnik znao za namjeravani cilj takve upotrebe ili ako je takav cilj bio očit s obzirom na okolnosti;

(d)

narediti bilo koju drugu odgovarajuću kaznu primjerenu okolnostima, a koja je propisana pravom države članice u kojoj je povreda ili prijetnja povredom izvršena, uključujući i njezino međunarodno privatno pravo.

2.   Sud za dizajn Zajednice u skladu sa svojim nacionalnim pravom poduzima one mjere čiji je cilj osigurati poštovanje naloga iz stavka 1.

Članak 90.

Privremene mjere, uključujući zaštitne mjere

1.   Sudovima države članice, uključujući sudove za dizajn Zajednice, može biti podnesen zahtjev za privremene mjere, uključujući zaštitne mjere, u odnosu na dizajn Zajednice koje su na raspolaganju prema pravu te države u odnosu na nacionalna prava dizajna čak i ako je, prema ovoj Uredbi, stvarno nadležan sud za dizajn Zajednice druge države članice.

2.   U postupcima koji se odnose na privremene mjere, uključujući i zaštitne mjere, dopušten je prigovor ništavosti koji tuženik podnese na drugačiji način od protutužbe za proglašavanje ništavosti dizajna Zajednice. Članak 85. stavak 2. ipak se primjenjuje mutatis mutandis.

3.   Sud za dizajn Zajednice čija je sudska nadležnost utemeljena na članku 82. stavcima 1., 2., 3. i 4. ima nadležnost za donošenje privremenih mjera, uključujući zaštitne mjere, koje su, podložno bilo kojim postupcima potrebnim za priznanje i izvršenje prema glavi III. Konvencije o nadležnosti i izvršenju, primjenjive na državnom području bilo koje države članice. Nijedan drugi sud nema takvu nadležnost.

Članak 91.

Posebna pravila o povezanim postupcima

1.   Sud za dizajn Zajednice koji vodi postupak iz članka 81., osim postupka za proglašavanje nepostojanja povrede, ako ne postoje posebni razlozi za nastavak postupka, po službenoj dužnosti nakon saslušanja stranaka ili na zahtjev jedne od stranaka i nakon saslušanja drugih stranaka, zastaje s postupkom ako se valjanost dizajna Zajednice već osporava pred drugim sudom za dizajn Zajednice na temelju protutužbe ili, kod registriranog dizajna Zajednice, ako je zahtjev za proglašavanje ništavosti već podnesen Uredu.

2.   Ured, kada postupa po zahtjevu za proglašavanje ništavosti registriranog dizajna Zajednice, ako ne postoje posebni razlozi za nastavak postupka, po službenoj dužnosti nakon saslušanja stranaka, ili na zahtjev jedne od stranaka i nakon saslušanja drugih stranaka, zastaje s postupkom ako se valjanost registriranog dizajna Zajednice već osporava na temelju protutužbe pred sudom za dizajn Zajednice. Međutim, ako jedna od stranaka u postupku pred sudom za dizajn Zajednice tako zahtijeva, sud može zastati s postupkom nakon saslušanja drugih stranaka u tom postupku. Ured u ovom stupnju nastavlja postupak koji se pred njim vodi i s kojim se zastalo u postupanju.

3.   Ako sud za dizajn Zajednice zastane s postupkom može narediti privremene mjere, uključujući zaštitne mjere, za vrijeme trajanja zastoja.

Članak 92.

Nadležnost sudova za dizajn Zajednice drugog stupnja – daljnje žalbe

1.   Žalba sudu za dizajn Zajednice drugog stupnja može se izjaviti protiv odluka sudova za dizajn Zajednice prvog stupnja u odnosu na postupke koji su posljedica tužbi i zahtjeva iz članka 81.

2.   Uvjeti pod kojima se žalba može podnijeti sudu za dizajn Zajednice drugog stupnja određuju se nacionalnim pravom države članice u kojoj se sud nalazi.

3.   U odnosu na odluke sudova za dizajn Zajednice drugog stupnja primjenjuju se nacionalna pravila koja se odnose na daljnje žalbe.

Odjeljak 3.

Drugi sporovi koji se tiču dizajna Zajednice

Članak 93.

Dopunske odredbe o nadležnosti nacionalnih sudova koji nisu sudovi za dizajn Zajednice

1.   U državi članici čiji sudovi imaju nadležnost prema članku 79. stavku 1. ili 4., ti su sudovi nadležni u postupcima u odnosu na dizajn Zajednice koji nisu navedeni u članku 81., a koji bi imali mjesnu i stvarnu nadležnost u slučaju tužbi koje se odnose na nacionalno pravo dizajna u toj državi.

2.   Postupci koji se odnose na dizajn Zajednice, osim onih navedenih u članku 81., za koje na temelju članka 79. stavaka 1. i 4. i stavka 1. ovog članka ni jedan sud nije nadležan, mogu se voditi pred sudovima države članice u kojoj Ured ima svoje sjedište.

Članak 94.

Obveza nacionalnog suda

Nacionalni sud koji vodi postupak u odnosu na dizajn Zajednice, osim postupaka iz članka 81., dizajn smatra valjanim. Članak 85. stavak 2. i članak 90. stavak 2. ipak se primjenjuju mutatis mutandis.

GLAVA X.

UČINCI NA PRAVO DRŽAVA ČLANICA

Članak 95.

Istovremeni postupci na temelju dizajna Zajednice i nacionalnog prava dizajna

1.   Ako su postupci zbog povrede ili opasnosti od povrede vode na temelju istog pravnog temelja i između istih stranaka pokrenuti pred sudovima različitih država članica, pri čemu je jedna pokrenula postupak na temelju dizajna Zajednice, a druga na temelju prava nacionalnog dizajna koji pružaju istovremenu zaštitu, sud koji nije prvi pokrenuo postupak po službenoj dužnosti proglašava se nenadležnim u korist prvog suda. Sud koji bi bio obavezan proglasiti se nenadležnim može zastati sa svojim postupkom ako je nadležnost drugog suda osporena.

2.   Sud za dizajn Zajednice koji vodi postupak zbog povrede ili opasnosti od povrede na temelju dizajna Zajednice odbija tužbu ako je pravomoćna presuda o meritumu donesena u pogledu istog pravnog temelja i između istih stranaka na temelju prava dizajna koji pruža istovremenu zaštitu.

3.   Sud koji vodi postupak zbog povrede ili opasnosti od povrede na temelju nacionalnog prava dizajna odbija tužbu ako je pravomoćna presuda o meritumu donesena u pogledu istog pravnog temelja i između istih stranaka na temelju dizajna Zajednice koji pruža istovremenu zaštitu.

4.   Stavci 1., 2. i 3. ne primjenjuju se u odnosu na privremene mjere, uključujući i zaštitne mjere.

Članak 96.

Odnos prema drugim oblicima zaštite po nacionalnom pravu

1.   Odredbe ove Uredbe ne dovode u pitanje nijednu odredbu prava Zajednice ili prava odnosne države članice u vezi s neregistriranim dizajnima, žigovima ili ostalim znakovima razlikovanja, patentima i korisnim modelima, tipografskim simbolima, građanskopravnom odgovornošću i nepoštenom tržišnom utakmicom.

2.   Dizajn zaštićen dizajnom Zajednice također je prikladan za zaštitu prema autorskom pravu država članica od datuma na koji je dizajn stvoren ili utvrđen u bilo kojem obliku. Opseg takve zaštite i uvjete pod kojima se priznaje, uključujući i stupanj zahtijevane originalnosti, određuje svaka država članica.

GLAVA XI.

DODATNE ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA URED

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 97.

Opća odredba

Ako ovom glavom nije utvrđeno drukčije, glava XII. Uredbe o žigu Zajednice primjenjuje se na Ured s obzirom na njegove zadaće u skladu s ovom Uredbom.

Članak 98.

Jezik postupka

1.   Prijava za registraciju dizajna Zajednice podnosi se na jednom od službenih jezika Zajednice.

2.   Podnositelj prijave mora navesti drugi jezik koji je jezik Ureda čije korištenje prihvaća kao mogući jezik postupanja pred Uredom.

Ako je prijava podnesena na jeziku koji nije jedan od jezika Ureda, Ured osigurava prijevod prijave na jezik koji je naveo podnositelj prijave.

3.   Ako je podnositelj prijave za registraciju dizajna Zajednice jedina stranka u postupku pred Uredom, jezik postupka je jezik koji je korišten za podnošenje prijave. Ako je prijava podnesena na jeziku koji nije jezik Ureda, Ured može poslati pisanu obavijest podnositelju prijave na jeziku koji je podnositelj prijave kao drugi jezik naveo u svojoj prijavi.

4.   Kod postupka za proglašavanje ništavosti, jezik postupka je jezik koji je korišten za podnošenje prijave za registraciju dizajna Zajednice ako je to jedan od jezika Ureda. Ako je prijava podnesena na jeziku koji nije jezik Ureda, jezik postupka je jezik koji je kao drugi jezik naveden u prijavi.

Zahtjev za proglašavanje ništavosti podnosi se na jeziku postupka.

Ako jezik postupka nije jezik koji je korišten za podnošenje prijave za registraciju dizajna Zajednice, nositelj prava na dizajn Zajednice može podnositi očitovanja na jeziku podnošenja prijave. Ured osigurava prijevod tih očitovanja na jezik postupka.

Provedbenom uredbom može se utvrditi da troškovi prijevoda koje snosi Ured ne mogu, osim odstupanja koja dopusti Ured kada to opravdava složenost slučaja, biti viši od iznosa koji se određuju za svaku vrstu postupaka na temelju prosječne dužine pisanih izjava koje prima Ured. Izdaci koji prelaze ovaj iznos, mogu se naplatiti stranci koja izgubi postupak u skladu s člankom 70.

5.   Stranke u postupcima zbog ništavosti mogu se dogovoriti da neki drugi službeni jezik Zajednice bude jezik postupka.

Članak 99.

Objava i registar

1.   Svi podaci, čija je objava propisana ovom Uredbom ili provedbenom uredbom, objavljuju se na svim službenim jezicima Zajednice.

2.   Svi upisi u Registar dizajna Zajednice vrše se na svim službenim jezicima Zajednice.

3.   Pri dvojbi, vjerodostojan je tekst na jeziku Ureda na kojem je podnesena prijava za registraciju dizajna Zajednice. Ako je prijava podnesena na službenom jeziku Zajednice različitom od jezika Ureda, vjerodostojan je tekst na onom jeziku koji je kao drugi jezik naveo podnositelj prijave.

Članak 100.

Dodatna ovlaštenja predsjednika

Osim funkcija i ovlaštenja koja članak 119. Uredbe o žigu Zajednice dodjeljuje predsjedniku, on Komisiji može podnijeti bilo koji prijedlog za izmjenu ove Uredbe, provedbene uredbe, uredbe o pristojbama i bilo kojeg drugog pravila ako se primjenjuju na registrirane dizajne Zajednice, nakon što se savjetuje s Upravnim odborom i, u slučaju uredbe o pristojbama, s Odborom za proračun.

Članak 101.

Dodatna ovlaštenja upravnog odbora

Osim ovlaštenja koja su mu dodijeljena člankom 121. i dalje Uredbe o žigu Zajednice ili drugim odredbama ove Uredbe, upravni odbor:

(a)

određuje datum od kojeg se mogu podnositi prijave za registraciju dizajna Zajednice na temelju članka 111. stavka 2.;

(b)

daje mišljenje prije donošenja smjernica za ispitivanje formalnih uvjeta, za ispitivanje razloga za odbijanje registracije i za postupak za proglašavanje ništavosti pri Uredu kao i u svim ostalim slučajevima utvrđenim ovom Uredbom.

Odjeljak 2.

Postupci

Članak 102.

Nadležnost

Za donošenje odluka u vezi s postupcima utvrđenim ovom Uredbom, nadležni su kako slijedi:

(a)

ispitivači;

(b)

Uprava za žigove i dizajne i pravni odjel;

(c)

odjeli za poništaje;

(d)

žalbena vijeća.

Članak 103.

Ispitivači

Ispitivač je odgovoran za donošenje odluka u ime Ureda u vezi s prijavom za registraciju dizajna Zajednice.

Članak 104.

Uprava za žigove i dizajne i pravni odjel

1.   Uprava za žigove i pravni odjel predviđeni člankom 128. Uredbe o žigu Zajednice postaju Uprava za žigove i dizajn i pravni odjel.

2.   Osim ovlaštenja koja su joj povjerena Uredbom o žigu Zajednice, ona je odgovorna za donošenje odluka propisanih ovom Uredbom koje ne jesu u nadležnosti ispitivača ili odjela za poništaje. Posebno je odgovorna za odluke o upisu u registar.

Članak 105.

Odjeli za poništaje

1.   Odjel za poništaje nadležan je za donošenje odluka u vezi sa zahtjevima za proglašavanje ništavosti registriranih dizajna Zajednice.

2.   Odjel za poništaje sastoji se od tri člana. Najmanje jedan od članova mora imati pravne kvalifikacije.

Članak 106.

Žalbena vijeća

Osim ovlaštenja koja im daje članak 131. Uredbe o žigu Zajednice, žalbena vijeća ustanovljena tom Uredbom nadležna su za odlučivanje o žalbama na odluke ispitivača, odjela za poništaje i na odluke Uprave za žigove i dizajn i pravni odjel u odnosu na njihove odluke koje se tiču dizajna Zajednice.

GLAVA XII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 107.

Provedbena uredba

1.   Pravila za provedbu ove Uredbe usvajaju se u provedbenoj uredbi.

2.   Osim pristojbi koje su već predviđene ovom Uredbom, naplaćuju se pristojbe u skladu s detaljnim pravilima za njihovu primjenu utvrđenim provedbenom uredbom i uredbom o pristojbama, u dolje navedenim slučajevima:

(a)

zakašnjelo plaćanje pristojbe za registraciju;

(b)

zakašnjelo plaćanje pristojbe za objavu;

(c)

zakašnjelo plaćanje pristojbe za odgodu objave;

(d)

zakašnjelo plaćanje dodatnih pristojbi za višestruke prijave;

(e)

primjerak isprave o registraciji;

(f)

registracija prijenosa registriranog dizajna Zajednice;

(g)

registracija licencije ili drugog prava u odnosu na registrirani dizajn Zajednice;

(h)

brisanje registracije licencije ili drugog prava;

(i)

izdavanje izvatka iz registra;

(j)

uvid u spis predmeta;

(k)

izdavanje preslike dokumenata iz spisa predmeta;

(l)

priopćavanje obavijesti o promjenama u spis predmeta;

(m)

preispitivanje odluke o povratu troškova postupka;

(n)

izdavanje ovjerenih preslika prijave.

3.   Provedbena uredba i uredba o pristojbama usvaja se i izmjenjuje u skladu s postupkom utvrđenim člankom 109. stavkom 2.

Članak 108.

Poslovnik žalbenog vijeća

Poslovnik žalbenog vijeća primjenjuje se na žalbe podnesene tim vijećima sukladno ovoj Uredbi, ne dovodeći u pitanje bilo koju potrebnu prilagodbu ili dodatnu odredbu, donesenu u skladu s postupkom utvrđenim člankom 109. stavkom 2.

Članak 109.

Odbor

1.   Odbor pomaže Komisiji.

2.   Pri pozivanju na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ.

Rok utvrđen člankom 5. stavkom 6. Odluke 1999/468/EZ utvrđuje se na tri mjeseca.

3.   Odbor donosi svoj poslovnik.

Članak 110.

Prijelazna odredba

1.   Dok izmjene ove Uredbe ne stupe na snagu na prijedlog Komisije o ovom predmetu, zaštita dizajna Zajednice ne postoji za dizajn koji predstavlja sastavni dio složenog proizvoda koji se upotrebljava u smislu članka 19. stavka 1. u svrhu popravka tog složenog proizvoda kako bi se obnovio njegov prvobitni izgled.

2.   Prijedlog Komisije naveden u stavku 1. podnosi se i uzima u obzir zajedno sa svakom promjenom koju za isti predmet predloži Komisija na temelju članka 18. Direktive 98/71/EZ.

Članak 111.

Stupanje na snagu

1.   Ova Uredba stupa na snagu šezdesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

2.   Prijave za registraciju dizajna Zajednice mogu se podnositi Uredu od datuma kojeg odredi upravni odbor na preporuku predsjednika Ureda.

3.   Prijave za registraciju dizajna Zajednice podnesene u roku od tri mjeseca prije datuma navedenog u stavku 2. ovog članka smatraju se podnesenima na taj datum.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 12. prosinca 2001.

Za Vijeće

Predsjednik

M. AELVOET


(1)  SL C 29, 31.1.1994., str. 20. i SL C 248, 29.8.2000., str. 3.

(2)  SL C 67, 1.3.2001., str. 318.

(3)  SL C 110, 2.5.1995. i SL C 75, 15.3.2000., str. 35.

(4)  SL L 289, 28.10.1998., str. 28.

(5)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(6)  SL L 11, 14.1.1994., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 3288/94 (SL L 349, 31.12.1994., str. 83.).

(7)  SL L 299, 31.12.1972., str. 32. Konvencija kako je izmijenjena Konvencijama o pristupanju toj Konvenciji za države koje se priključuju Europskim zajednicama.


Top